Kvantna Seminari Ljeto

Seminar iz kvantne fizike
Ljetni semestar
March 6, 2017
2
Sadržaj
Sadržaj 2
1 Aproksimativne metode 3
1.1 Vremenski neovisan račun smetnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1.1 Primjer: harmonički oscilator u električnom polju . . . . . . . . . 3
1.1.2 Primjer: vezani harmonički oscilatori . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.3 Primjer: slabi periodički potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.4 Primjer: niz oscilatorskih jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.2 Vremenski ovisan račun smetnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.2.1 Primjer: Dvorazinski sustav s konstantnom smetnjom . . . . . . 11
1.2.2 Primjer: Dvorazinski sustav s periodičkom smetnjom . . . . . . . 15
1.2.3 Tjerani harmonički oscilator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.3 Adijabatska i impulsna aproksimacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.3.1 Adijabatska aproksimacija: jama promjenjive širine . . . . . . . . 21
1.3.2 Impulsna aproksimacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.4 Varijaciona metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
1.4.1 Primjer: linearni potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
1.5 WKB aproksimacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.5.1 Energije vezanih stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
1.5.2 Tuneliranje kroz barijeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
2 Problem raspršenja u tri dimenzije 39

2.1 Metoda parcijalnih valova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2.1.1 Raspršenje na neprobojnoj sferi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.1.2 Raspršenje na mekanoj sferi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.1.3 Raspršenje na sfernoj jami . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.1.4 Numeričko rješenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
3
4
2.2 Bornova aproksimacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
3 Atomi i molekule 63
3.1 Atom vodika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
3.2 Atom helija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
4 Kvantna optika 69
4.1 Harmonički oscilator u drugoj kvantizaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
4.1.1 Operatori stvaranja i poništenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
4.1.2 Operatori faze i broja kvanata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
4.2 Koherentno stanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
4.2.1 Operator pomaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
4.2.2 Očekivane vrijednosti u koherentnom stanju . . . . . . . . . . . . 79
4.2.3 Preklop dva koherentna stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
4.2.4 Relacija potpunosti za koherentna stanja . . . . . . . . . . . . . 80
4.3 Stisnuto stanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
4.3.1 Operator stiskanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
4.3.2 Očekivane vrijednosti u stisnutom stanju . . . . . . . . . . . . . 82
4.4 Operatori kvadrature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
4.5 Električno i magnetsko polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
4.5.1 Očekivane vrijednosti operatora električnog polja . . . . . . . . . 87
4.6 Detekcija zračenja referentnim snopom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
4.7 Distribucije kvazivjerojatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
4.7.1 Q-funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
4.7.2 Karakteristična funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
4.7.3 P -funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.7.4 Wignerova funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.8 Med̄udjelovanje atoma i elektromagnetskog zračenja . . . . . . . . . . . 96
4.8.1 Jaynes-Cummings model . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
4.8.2 Rabijeve oscilacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
1
4.8.3 Kolaps i oživljavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

*
2
1 Aproksimativne metode
1.1 Vremenski neovisan račun smetnje
1.1.1 Primjer: harmonički oscilator u električnom polju

Harmonički oscilator nalazi se u homogenom jednodimenzionalnom električnom polju
p2 1
H= + mω 2 x2 + qF x. (1.1)
2m 2
Stacionarna Schrödingerova jednadžba glasi
~2 d2 ψ 1
− 2
+ mω 2 x2 ψ + qF xψ = Eψ. (1.2)
2m dx 2
Nadopunimo li izraz do punog kvadrata
2
~2 d2 ψ 1 q2F 2

2 qF
− + mω x + ψ − ψ = Eψ, (1.3)
2m dx2 2 mω 2 2mω 2
a zatim napravimo supstituciju
qF
x0 = x + . (1.4)
mω 2
Time smo se vratili na standardni oblik Schrödingerove jednadžbe za harmonički oscilator
~2 d2 ψ q2F 2

1 2 02
− + mω x ψ = E + ψ. (1.5)
2m dx0 2 2 2mω 2
Energijski nivoi imaju jednaki oblik kao za običan harmonički oscilator, uz konstantni
pomak
q2F 2

1
En = ~ω n + − . (1.6)
2 2mω 2
Valne funkcije više nisu simetrične ili antisimetrične, a imaju čvor u minimumu ukupnog
potencijala
x qF 2
−(x+ qF2 ) /2b2
ψn (x) = Nn Hn + e mω , (1.7)
b mω 2 b
pri čemu je b oscilatorska duljina, a Nn konstanta normiranja
r
~ 1
b= , Nn = p√ (1.8)
mω π2n n!
3
Vremenski neovisan račun smetnje 4
Problem možemo riješiti koristeći račun smetnje, tako da nesmetani Hamiltonijan

odgovara harmoničkom oscilatoru, dok električno polje tretiramo kao smetnju
H 0 = qF x. (1.9)
Budući da su valne funkcije nesmetanog oscilatora parne ili neparne, a smetnja je neparna,
doprinos prvog reda računa smetnje iščezava
En(1) = hn|H 0 |ni = qF hn|x|ni = 0. (1.10)
U drugom redu računa smetnje doprinose samo dva matrična elementa

|hn + 1|H 0 |ni|2 |hn − 1|H 0 |ni|2
En(2) = (0) (0)
+ (0) (0)
, (1.11)
En − En+1 En − En−1
a pritom vrijedi r r
(n + 1)~ n~
xn,n+1 = , xn,n−1 = . (1.12)
2mω 2mω
Korekcija u drugom redu računa smetnje jednaka je egzaktnom rezultatu
q2F 2
En(2) = − . (1.13)
2mω 2
Računamo korekciju valne funkcije u prvom redu računa smetnje
X hk|qF x|ni (0)
ψn(1) (x) = (0) (0)
ψk (x). (1.14)
k6=n En − Ek
Koristeći matrične elemente (1.12), dolazimo do zaključka

r
1 ~ h√ (0) √ (0)
i
ψn(1) (x) = nψn−1 (x) − n + 1ψn+1 (x) . (1.15)
~ω 2mω
Do istog rezultata bismo došli razvojem egzaktne valne funkcije u Taylorov red.
1.1.2 Primjer: vezani harmonički oscilatori

Promatramo izotropni dvodimenzionalni harmonički oscilator s malom neizotropnom
smetnjom
p2 p2y 1 1
H= x + + mω 2 x2 + mω 2 y 2 + λxy. (1.16)
2m 2m 2 2
Stacionarna Schrödingerova jednadžba glasi
~2 ∂ 2 ψ ~2 ∂ 2 ψ 1 1
− 2
− 2
+ mω 2 x2 ψ + mω 2 y 2 ψ + λxyψ = Eψ. (1.17)
2m ∂x 2m ∂y 2 2
Slika 1.1: Prva tri stanja harmoničkog oscilatora u električnom polju.
Problem možemo riješiti egzaktno koristeći normalne koordinate
1 1
ξ1 = √ (x − y), ξ2 = √ (x + y), (1.18)
2 2
čime Schrödingerova jednadžba postaje separabilna
~2 ∂ 2 ψ ~2 ∂ 2 ψ 1

2 λ 2 1 2 λ
− − + m ω + ξ ψ+ m ω − ξ 2 ψ = Eψ. (1.19)
2m ∂ξ12 2m ∂ξ22 2 m 2 2 m 1
Definiramo li frekvencije Ω1 i Ω2
λ λ
Ω21 = ω 2 − , Ω22 = ω 2 + , (1.20)
m m
svojstvene energije sustava možemo napisati u sljedećem obliku

1 1
En1 n2 = ~Ω1 n1 + + ~Ω2 n2 + . (1.21)
2 2
Problem možemo riješiti i koristeći (degenerirani) račun smetnje. Energijski nivoi

nesmetanog problema glase
Enx ny = ~ω(nx + ny + 1). (1.22)

Najnižih nekoliko nivoa nesmetanog problema
E00 = ~ω, (1.23)

E01 = E10 = 2~ω, (1.24)
E02 = E20 = E11 = 3~ω, (1.25)
E12 = E21 = E30 = E03 = 4~ω. (1.26)
Promotrimo kao primjer dvostruko degenerirane nivoe E01 i E10 . Bilo koja linearna kom-
binacija degeneriranih stanja takod̄er predstavlja svojstveno stanje nesmetanog Hamil-
tonijana
|ψ (0) i = dl |li + dq |qi, |li ≡ |10i, |qi ≡ |01i. (1.27)
Prvi red računa smetnje vodi na sustav jednadžbi
hl|H 0 |li − E (1) dl + hl|H 0 |qidq = 0,

(1.28)
hq|H 0 |lidl + hq|H 0 |qi − E (1) dq = 0.

(1.29)
Dijagonalni matrični elementi smetnje ne daju doprinos jer je smetnja neparna funkcija,
dok nedijagonalni elementi daju sljedeći doprinos
~λ
hl|H 0 |qi = hq|H 0 |li = . (1.30)
2mω
Prvi red računa smetnje uklanja degeneraciju
(1) ~λ
E± = ±|Hql0 | = ± . (1.31)
2mω
Razvijemo li frekvnecije Ω1 i Ω2 iz egzaktnog rješenja u Taylorov red, dobit ćemo isti
rezultat kao u računu smetnje.
1.1.3 Primjer: slabi periodički potencijal

Pretpostavimo da se čestica nalazi u slabom periodičkom potencijalu s periodom a.
Takav potencijal možemo razviti u Fourierov red
∞
X
V (x) = Vm e2mπxi/a , (1.32)
m=−∞
a budući da je potencijal realan vrijedi V−m = Vm∗ . Kada potencijal ne bi bio uključen
svojstvene funkcije bi odgovarale ravnim valovima
1 2nπ
ψk (x) = √ eikn x , kn = , (1.33)
L L
pri čemu smo na sustav duljine L nametnuli periodičke rubne uvjete ψ(0) = ψ(L).
Energija nesmetane čestice odgovara energiji slobodne čestice
~2 k 2
E (0) = . (1.34)
2M
Korekciji energije u prvom redu računa smetnje doprinosi samo konstantni član u poten-
cijalu, odnosno član m = 0
∞ Z L
1 X
(1)
E (k) = hk|V (x)|ki = Vm e−ikx e2mπxi/a eikx dx = V0 . (1.35)
L m=−∞ 0
Korekcija valne funkcije u prvom redu računa smetnje glasi
(0)
X hk 0 |V (x)|ki (0)
ψk (x) ∼ ψk (x) + ψ (x),
(0) (k) − E (0) (k 0 ) k0
(1.36)
k0 6=k
E
pri čemu treba uzeti u obzir da ovako napisana valna funkcija nije normirana. Korekcija
energije u drugom redu računa smetnje glasi
X |hk|V (x)|k 0 |2
E (2) (k) = (0) (k) − E (0) (k 0 )
. (1.37)
0
k 6=k
E
Računamo matrični element

∞ Z L
0 1 X 0
hk|V (x)|k i = Vm e−ikx e2mπxi/a eik x dx, (1.38)
L m=−∞ 0
koji doprinosi samo ako je ispunjen uvjet

2mπ
k − k0 = . (1.39)
a
Tada vrijedi
hk|V (x)|k 0 = k − 2mπ/ai = Vm . (1.40)
Energija čestice do drugog reda računa smetnje iznosi
∞
~2 k 2 M X |Vm |2
E(k) ≈ + V0 + 2 . (1.41)
2M ~ m=1 k 2 − ma22π2
Račun smetnje neće funkcionirati na rubovima Brillouinovih zona jer u točkama k =

mπ/a doprinos u drugom redu računa smetnje divergira. U tom slučaju moramo koristiti
degenerirani račun smetnje. Promatramo stanja u blizini ruba m-te Brillouinove zone,
odnosno stanja za koja vrijedi k = mπ/a. Za svako takvo stanje |ki postoji samo jedno
stanje |k 0 = k − 2mπ/ai takvo da vrijedi
• stanja su praktički degenerirana,
• matrični element hk|V (x)|k 0 i različit je od nule.
Matrica Hamiltonijana u dvodimenzionalnom kvazidegeneriranom potprostoru glasi
E (0) (k) Vm∗

Hdeg = , (1.42)
Vm E (0) (k 0 )
a njezina dijagonalizacija vodi na cijepanje energijskih nivoa

r
1 (0) 1 (0) 2
E (k) + E (0) (k 0 ) ±

E± = [E (k) + E (0) (k 0 )] + |Vm |2 . (1.43)
2 4
Ukoliko su stanja degenerirana, odnosno vrijedi k = mπ/a i k 0 = −mπ/a, smetnja

uklanja degeneraciju
E± = E (0) (mπ/a) ± |Vm |. (1.44)
Na rubu m-te Brillouinove zone otvara se procijep proporcionalan odgovarajućoj Fourierovoj
komponenti potencijala.
1.1.4 Primjer: niz oscilatorskih jama

Promatramo niz oscilatorskih jama frekvencije ω. Uz pretpostavku da je potencijal do-
voljno slab, možemo ga smatrati smetnjom na slobodni elektron. Prvi red računa smet-
nje daje samo konstantni pomak u energiji koji odgovara nultoj komponenti Fourierovog
razvoja potencijala (sl. 1.2, lijevo). Drugi red računa smetnje uvodi dodatnu korekciju
koja divergira na rubovima Brilluoinovih zona (sl. 1.2, desno). Upotrijebimo li u blizini
tih točaka degenerirani račun smetnje, doći ćemo do ispravnog rezultata (sl. 1.3). Ko-
risteći račun smetnje, možemo izračunati i valne funkcije. Ograničimo se, za početak,
na područja daleko od rubova Brilluoinovih zona. Budući da su koeficijenti u razvoju
potencijala realni, izraz za valnu funkciju u prvom redu računa smetnje možemo napisati
u sljedećem obliku
∞
" #
eikx

Ma X 2Vm mπ 2mπx 2mπx
ψk (x) ∼ √ 1+ 2 cos − ik . (1.45)
2~ π m=1 m k 2 − ma22π2 a a a

L
Usporedba valne funkcije u prvom redu računa smetnje i numeričkog rješenja nalazi
se na sl. 1.4. Numeričko i perturbativno rješenje se odlično slažu, iako potencijal nije
zanemariv. Valnu funkciju na rubu Brilluoinove zone možemo naći koristeći degenerirani
Slika 1.2: Disperzivna relacija za česticu u periodičkom potencijalu niza oscilatorskih

jama. Egzaktni rezultat je prikazan punim linijama, isprekidana crna linija odgovara
energiji slobodne čestice, dok su isprekidane linije u boji rezultati prvog (lijevo) i drugog
(desno) reda računa smetnje.
Slika 1.3: Disperzivna relacija za česticu u periodičkom potencijalu niza oscilatorskih

jama. Egzaktni rezultat je prikazan punim linijama, isprekidana crna linija odgovara en-
ergiji slobodne čestice, dok su isprekidane linije u boji rezultati prvog drugog reda računa
smetnje. Na rubovima Brilluonovih zona upotrijebljen je degenerirani račun smetnje.
Slika 1.4: Valna funkcija za česticu u periodičkom potencijalu niza oscilatorskih jama.
Egzaktni rezultat je prikazan punim linijama, dok isprekidane linije odgovaraju prvom
redu računa smetnje.
račun smetnje, a rješenja odgovaraju stojnim valovima
1
+
eimπx/a + sgn(Vm )e−imπx/a ,

ψmπ/a (x) = √ (1.46)
2L
− 1
eimπx/a − sgn(Vm )e−imπx/a .

ψmπ/a (x) = √ (1.47)
2L
Promotrimo detaljnije slučaj m = 1, odnosno k = π/a. Fourierova komponenta V1

periodičnog niza oscilatorskih jama je negativna pa vrijedi
r
+ 2 πx
ψmπ/a (x) =i sin , (1.48)
L a
r
− 2 πx
ψmπ/a (x) = cos . (1.49)
L a
Valna funkcija stanja niže energije (nalazi se odmah ispod procijepa) je realna i ima
čvorove u točkama maksimuma potencijala, dok je valna funkcija više energije (nalazi se
odmah iznad procijepa) imaginarna i ima čvorove u točkama minimuma potencijala.
Vremenski ovisan račun smetnje 11
1.2 Vremenski ovisan račun smetnje
1.2.1 Primjer: Dvorazinski sustav s konstantnom smetnjom
Egzaktni račun
Nesmetani sustav opisan je Hamiltonijanom H sa svojstvenim stanjima |1i i |2i
H |1i = ~ω1 |1i , H |2i = ~ω2 |2i , (1.50)
dok Schrödingerova jednadžba koja opisuje sustav sa smetnjom glasi
i~∂t ψ(t) = (H + W )ψ(t). (1.51)
Stacionarna stanja čine potpun skup stanja pa valnu funkciju možemo napisati kao
njihovu linearnu kombinaciju s vremenski ovisnim koeficijentima
ψ(t) = c1 (t)e−iω1 t |1i + c2 (t)e−iω2 t |2i . (1.52)
Kao konkretan primjer promatramo sustav sa sljedećim početnim uvjetima
c1 (0) = 1, c2 (0) = 0. (1.53)
Uvrstimo pretpostavljeno rješenje u Schrödingerovu jednadžbu, a zatim jednažbu pomnožimo

s h1| i h2|
i~ċ1 e−iω1 t = c1 e−iω1 t h1| W |1i + c2 e−iω2 t h1| W |2i , (1.54)

i~ċ2 e−iω2 t = c1 e−iω1 t h2| W |1i + c2 e−iω2 t h2| W |2i . (1.55)
Uvodimo sljedeću oznaku za matrični element smetnje
hµ| W |νi ≡ Wνµ , (1.56)
a kako je operator W hermitski, dijagonalni matrični elementi moraju biti realni, dok
∗
su nedijagonalni kompleksno konjugirani W12 = W21 . Definiramo li frekvenciju ω0 =
ω2 − ω1 , jednadžbe možemo napisati u sljedećem obliku
i~ċ1 = c1 W11 + e−iω0 t c2 W21 , (1.57)

iω0 t
i~ċ2 = c2 W22 + e c1 W12 . (1.58)
Pretpostavimo oscilatorno rješenje
c1 = Ae−iωt , c2 = Be−i(ω−ω0 )t , (1.59)

čime se sustav diferencijalnih jednadžbi svodi na sustav običnih linearnih jednadžbi za

koeficijente A i B
(W11 − ~ω)A + W21 B = 0, (1.60)

W12 A + (W22 − ~ω + ~ω0 )B = 0. (1.61)
Determinanta sustava mora iščezavati
~2 ω 2 − ~ω(W11 + W22 + ~ω0 ) + W11 W22 + W11 ~ω0 − |W12 |2 = 0, (1.62)
odakle slijede svojstvene frekvencije

1
~ωI,II = W11 + ~γ ± ~σ. (1.63)
2
Pritom smo uveli oznake
r
1 2 2
~γ = W22 − W11 + ~ω0 , ~σ = ~ γ + |W12 |2 . (1.64)
4
Poznavajući frekvencije možemo doći do amplituda
~ωI,II − W11
BI,II = AI,II . (1.65)
W21
I koeficijenata c1 (t) i c2 (t)
c1 (t) = AI e−iωI t + AII e−iωII t , (1.66)

1 iω0 t
(~ωI − W11 )AI e−iωI t + (~ωII − W11 )AII e−iωII t .

c2 (t) = e (1.67)
W21
Početni uvjeti omogućuju odred̄ivanje konstanti AI i AII
c1 (0) = 1 =⇒ AI + AII = 1, (1.68)

c2 (0) = 0 =⇒ (~ωI − W11 ) AI + (~ωII − W11 ) AII = 0. (1.69)
Iskoristimo frekvencije ~ωI i ~ωII

1 1 ~γ
~ γ + σ AI +~ γ − σ AII = 0 =⇒ (AI +AII )+~σ(AI −AII ) = 0. (1.70)
2 2 2
Početnim uvjetima odredili smo sumu i razliku koeficijenata

γ
AI + AII = 1 i AI − AII = − . (1.71)
2σ
Iskoristimo izraze za frekvencije

W11
c1 (t) = e−i( ~
+ γ2 )t A e−iσt + A eiσt ,
I II (1.72)
raspišemo eksponencijalne funkcije pomoću trigonometrijskih

W11
c1 (t) = e−i( ~
+ γ2 )t [(A + A ) cos σt + i(A − A ) sin σt] ,
I II II I (1.73)
a zatim uvrstimo koeficijente AI i AII

W11
)t cos σt + i γ sin σt .
h i
−i( + γ2
c1 (t) = e ~ (1.74)
2σ
Vjerojatnost nalaženja sustava u stanju |1i glasi
γ2
P1 = |c1 (t)|2 = cos2 σt + sin2 σt. (1.75)
4σ 2
Sada računamo koeficijent c2 (t)
eiω0 t

1 −iωI t 1 −iωII t
c2 (t) = ~γ + ~σ AI e + ~γ − ~σ AII e . (1.76)
W21 2 2
Iskoristimo li frekvencije ωI i ωII

1 −i( W~11 + γ2 −ω0 t) 1 −iσt 1 iσt
c2 (t) = e ~γ + ~σ AI e + ~γ − ~σ AII e , (1.77)
W21 2 2
članove u uglatoj zagradi možemo grupirati
• realni dio
1
~γ(AI + AII ) cos σt + ~σ(AI − AII ) cos σt = 0, (1.78)
2
• imaginarni dio
~ ~
γ 2 − 4σ 2 sin σt. (1.79)

γ(−AI + AII ) sin σt − ~σ(AI + AII ) sin σt =
2 4σ
Pritom smo iskoristili

γ
AI + AII = 1 i AI − AII = − . (1.80)
2σ
Koeficijent c2 (t) glasi
i~ W11
γ 2 − 4σ 2 e−i( ~ + 2 −ω0 )t sin σt.
γ
c2 (t) = (1.81)
4σW21
Slika 1.5: Egzaktne vjerojatnosti zaposjednuća u dvorazinskom sustavu. Na lijevoj slici

je primjer sustava s parametrom γ = 0.5, a na desnoj s parametrom γ = 4.0.
Iskoristimo li definicije parametara γ i σ

iW12 −i( W~11 + γ2 −ω0 )t
c2 (t) = − e sin σt, (1.82)
~σ
vjerojatnost nalaženja sustava u stanju |2i glasi
4|W12 |2
P2 = |c2 (t)|2 = sin2 σt. (1.83)
(~γ)2 + 4|W12 |2
Vratimo se vjerojatnosti nalaženja sustava u stanju |1i
4σ 2 − γ 2 2
2
4|W12
P1 = 1 − sin σt = 1 − sin2 σt. (1.84)
4σ 2 (~γ)2 + 4|W12 |2
Naravno, suma vjerojatnosti nalaženja sustava u stanjima |1i i |2i iznosi 1
|c1 (t)|2 + |c2 (t)|2 = 1. (1.85)
Sustav oscilira izmed̄u stanja |1i i |2i s periodom τ = π/σ, kao što možemo vidjeti
na sl. 1.5. zelenom bojom označena je vjerojatnost nalaženja u stanju |1i, a crvenom
u stanju |2i, a vjerojatnosti zaposjednuća bitno ovise o paramteru γ. Na lijevoj slici
prikazane su vjerojatnosti zaposjednuća sustava s parametrom γ = 0.5, a na desnoj s
parametrom γ = 4.0.
Prvi red računa smetnje
Ograničimo se na prvi red računa smetnje, a radi jednostavnosti, promatramo sustav sa

sljedećim tipom smetnje
W11 = W22 = 0. (1.86)
Neka je u početnom trenutku sustav u osnovnom stanju tj. c1 (0) = 1 i c2 (0) = 0.

Egzaktan rezultat vjerojatnosti zaposjednuća nivoa |2i glasi
s 2
|W12 |2 2 ~ω0
P2 (t) = sin σt, ~σ = + |W12 |2 . (1.87)
~ω0 2 2

2
+ |W12 |2
U prvom redu računa smetnje na desnoj strani diferencijalne jednadžbe koja odred̄uje
koeficijent c2 (t) treba zamijeniti c1 (t) s c1 (0)
i
i~ċ2 e−iω2 t = c1 (0)e−iω1 t W21 =⇒ ċ2 (t) = − eiω0 t W21 . (1.88)
~
Integriramo li prethodnu jednadžbu, uz uvjet c2 (0) = 0
1
1 − eiω0 t W21 ,

c2 (t) = (1.89)
~ω0
doći ćemo do vjerojatnosti zaposjednuća nivoa 2 u prvom redu računa smetnje
|W12 |2 ω0 t
P2 (t) = |c2 (t)|2 = 4 2 2
sin2 . (1.90)
~ ω0 2
Korištenje prvog reda računa smetnje bit će opravdano ukoliko je smetnja mnogo manja
od razlike nesmetanih nivoa, odnosno vrijedi |W12 | ~ω0 . Na sl. 1.6 prikazane su
vjerojatnosti zaposjednuća izračunate u prvom redu računa smetnje s dvije vrijednosti
omjera smetnje i razlike nesmetanih nivoa. Bez obzira na jakost smetnje, nakon dovoljno
dugog vremena, prvi red računa smetnje počinje bitno odstupati od egzaktnog rezultata.
Naravno, što je smetnja manja, to će vrijeme primjenjivosti prvog reda računa smetnje
biti dulje.
1.2.2 Primjer: Dvorazinski sustav s periodičkom smetnjom
Numeričko rješenje
Ponovno promatramo dvorazinski sustav, ali je smetnja koja djeluje periodička
i~∂t ψ(t) = [H + W cos ωt] ψ(t). (1.91)
Valnu funkciju možemo napisati kao linearnu kombinaciju stacionarnih stanja s vremenski
ovisnim koeficijentima
ψ(t) = c1 (t)e−iω1 t |1i + c2 (t)e−iω2 t |2i . (1.92)

Slika 1.6: Vjerojatnosti zaposjednuća u dvorazinskom sustavu u prvom redu računa

smetnje. Na lijevoj slici je primjer sustava s malom smetnjom (~ω0 = 8|W12 |), a na
desnoj s relativno velikom smetnjom (~ω0 = 2|W12 |).
Neka se u početnom trenutku sustav nalazi u stanju |1i
ψ(0) = |1i =⇒ c1 (0) = 1, c2 (0) = 0, (1.93)
pri čemu su |1i i |2i rješenja stacionarnog problema
H |1i = ~ω1 |1i , H |2i = ~ω2 |2i . (1.94)
Uvrstimo li valnu funkciju ψ(t) u Schrödingerovu jednadžbu, a zatim istu pomnožimo s

h1| i h2|, kao rezultat ćemo dobiti sustav diferencijalnih jednadžbi koji možemo riješiti
numerički
i~ċ1 e−iω1 t = cos ωt h1| W |1i c1 e−iω1 t + h1| W |2i c2 e−iω2 t ,

(1.95)
i~ċ2 e−iω2 t = cos ωt h2| W |1i c1 e−iω1 t + h2| W |2i c2 e−iω2 t .

(1.96)
Ovakvim jednostavnim modelom možemo opisati pojavu paramagnetske rezonan-

cije. Elektron u s-stanju nalazi se u konstantnom magnetskom polju H ~ 0 , usmjerenom
duž z-osi što uzrokuje cijepanje degeneracije spinskih stanja (Zeemanov efekt)
2µH0
ω0 = . (1.97)
~
~ 0 cos ωt koje djeluje kao smetnja
Uključimo periodičko magnetsko polje H

~ 0 cos ωt, e~
W (t) = −µ ~σ H µ=− . (1.98)
2mc
Slika 1.7: Vjerojatnosti zaposjednuća u dvorazinskom sustavu s periodičkom smetnjom.

Rezultati su dobijeni numeričkim rješavanjem diferencijalnih jednadžbi.
Prijelazi med̄u stanjima suprotnog spina mogući su ako je dodatno magentsko polje
okomito na polje H ~ 0 , npr. usmjereno duž osi x
W (t) = −µσx H0 cos ωt. (1.99)

Doprinose samo nedijagonalni matrični elementi
h2| W (t) |1i = −µH0 cos ωt, h1| W (t) |2i = −µH0 cos ωt, (1.100)
a do rezonancije dolazi ako vrijedi ω0 ≈ ω, što je vidljivo na sl. 1.7.
Promotrimo isti problem koristeći prvi red računa smetnje. Ograničimo li se na smetnju
koja ima samo nedijagonalne elemente različite od nule, problem se svodi na sljedeću
diferencijalnu jednadžbu
i
ċ2 = − W12 c1 ei(ω+ω0 )t + ei(ω0 −ω)t .

(1.101)
2~
Slika 1.8: Vjerojatnosti zaposjednuća u dvorazinskom sustavu s periodičkom smetnjom.

Rezultati su dobijeni u prvom redu računa smetnje.
Prvi red računa smetnje odgovara zamijeni koeficijenta c1 (t) s odgovarajućim početnim
uvjetom c1 (0) = 1
i
ċ2 = − W12 ei(ω+ω0 )t + ei(ω0 −ω)t .

(1.102)
2~
Uz početni uvjet c2 (0) = 0 rješenje glasi
W12 1 iω0 t
iω0 t

c2 (t) = ω 0 1 − e cos ωt + iωe sin ωt . (1.103)
~ ω02 − ω 2
Na sl. 1.8 pratimo vremensku evoluciju sustava na skali do tmax = 20τ pri čemu je
τ = 2π/ω0 . Sa slike je vidljivo kako približavanjem rezonanciji račun smetnje prestaje biti
primjenjiv. Takod̄er, nakon dovoljno dugog vremena uvijek dolazi do znatnih odstupanja
perturbativnog rješenja od stvarnog.
1.2.3 Tjerani harmonički oscilator
Numeričko rješenje
Neka na harmonički oscilator prirodne frekvencije ω0 djeluje vanjska sila
mω0 ~ω0 x0
F (t) = mω02 x0 f (t) = ~ω0 x0 f (t) = f (t), (1.104)
~ b b
pri čemu x0 mjeri jakost smetnje. Vremenski ovisna Schrödingerova jednadžba glasi
~2 2 1
i~∂t ψ(x, t) = − ∂x ψ(x, t) + mω02 x2 ψ(x, t) − mω02 x0 xf (t)ψ(x, t). (1.105)
2m 2
Svojstvene funkcije nesmetanog oscilatora glase

r
−x2 /2b2 −iEn t/~ ~
ψ̃n (x, t) = Nn Hn (x/b)e e , b= , (1.106)
mω0
dok su svojstvene energije ekvidistantne

1
En = n + ~ω. (1.107)
2
Hamiltonijan smetnje
x0 x x0 x
H 0 = −~ω0 f (t) = −~ω0 λξf (t), λ≡ , ξ≡ . (1.108)
b b b b
Svojstvena stanja nesmetanog harmoničkog oscilatora čine potpuni skup stanja pa proizvoljnu
valnu funkciju možemo napisati kao njihovu superpoziciju
∞
X ∞
X
φ(x, t) = cn (t)ψ̃n (x, t) = cn (t)ψ̃n (x)e−iEn t/~ . (1.109)
n=0 n=0
Uvrstimo valnu funkciju u Schrödingerovu jednadžbu i iskoristimo ortonormiranost funkcija

ψn (x)
X∞
i~ċm (t) = −~ω0 λf (t) cn (t)ei(m−n)ω0 t hm|ξ|ni. (1.110)
n=0
Matrični element smetnje ima samo dva doprinosa

r r
n+1 n
hm|ξ|ni = δm,n+1 + δm,n−1 . (1.111)
2 2
Problem se sveo na beskonačni sustav vezanih diferencijalnih jednadžbi prvog reda

1 h√ √ i
ċm (t) = iω0 λf (t) √ mcm−1 (t)eiω0 t + m + 1cm+1 (t)e−iω0 t . (1.112)
2
Budući da u praksi možemo pratiti samo konačni broj koeficijenata, sumu ćemo morati
ograničiti. Broj koeficijanata koji pratimo ovisi o vremenskoj skali na kojoj rješavamo
problem tako da dulja vremenska skala zahtjeva veći broj koeficijenata. Kao konkretan
primjer, promotrimo harmoničku silu f (t) = cos ωt. U klasičnoj fizici približavanjem
prirodnoj frekvenciji oscilatora ulazimo u rezonanciju, a zanemarivanjem trenja i nelin-
earnih efekata, amplituda oscilacija bi divergirala. Problem tjeranog harmoničkog oscila-
tora u kvantnoj mehanici moguće je riješiti egzaktno. Rezultat je da vrh valnog paketa
(stacionarno ili koherentno stanje) slijedi klasičnu putanju oscilatora, dok se širina paketa
Slika 1.9: Neodred̄enosti, očekivane vrijednosti kinetičke, potencijalne i ukupne energije,

položaja i impulsa za frekvenciju ω = 0.85ω0 . Očekivane vrijednosti položaja i impulsa
slažu se s klasičnim rezultatima.
ne mijenja. Zadržimo se na numeričkom rješenju i pretpostavimo da je u početnom

trenutku oscilator u osnovnom stanju
c0 (0) = 1, cn (0) = 0, n 6= 0. (1.113)
Promatramo vremensku skalu tmax = 20τ pri čemu je τ = 2π/ω0 period slobodnog
oscilatora. Očekivanu vrijednost operatora položaja uspored̄ujemo s klasičnim rješenjem
tjeranog oscilatora koji u početnom trenutku miruje u položaju ravnoteže
f0
xcl (t) = (cos ωt − cos ω0 t) . (1.114)
ω02 − ω2
Za harmonički oscilator klasična rješenja se potpuno slaža s očekivanim vrijednostima

hxi i hpi, kao što vidimo na sl. 1.9. Takod̄er, sa sl. 1.9 je vidljivo da valni paket ne
mijenja oblik tijekom vremena, ali i da energija više nije sačuvana jer je sustav otvoren.
Adijabatska i impulsna aproksimacija 21
Slika 1.10: Realni i imaginarni dio koeficijenta c1 (t).
Ponovno rješavamo problem tjeranog harmoničkog oscilatora, ali ovaj put u prvom redu
računa smetnje. Pretpostavimo da se u početnom trenutku sustav nalazi u osnovnom
stanju
c0 (0) = 1, cn (0) = 0, n 6= 0. (1.115)
U prvom redu računa smetnje moguć je samo prijelaz u prvo pobud̄eno stanje
iω0 λ iω0 λ
ċ1 (t) = √ cos ωteiω0 t = √ ei(ω+ω0 )t + ei(−ω+ω0 )t .

(1.116)
2 2 2
Integriramo prethodnu jednadžbu
ω0 λ eiω0 t [ω0 cos ωt − iω sin ωt] − ω0
c1 (t) = √ . (1.117)
2 ω02 − ω 2
Usporedimo li numeričko i perturbativno rješenje, vidjet ćemo da račun smetnje nije
primjenjiv u području rezonancije, bez obzira na amplitudu sile. Takod̄er, bez obzira na
amplitudu sile, nakon dovoljno dugog vremena perturbativno rješenje će početi odstupati
od stvarnog.
1.3 Adijabatska i impulsna aproksimacija
1.3.1 Adijabatska aproksimacija: jama promjenjive širine
Čestica mase m nalazi se u beskonačno dubokoj potencijalnoj jami promjenjive dimenzije

0, 0 ≤ x ≤ L(t)
V (x) = . (1.118)
∞, inače
Vremenski ovisna Schrödingerova jednadžba, zajedno s odgovarajućim rubnim uvjetima

glasi
∂ψ ~2 ∂ 2 ψ
i~ =− , ψ(x = 0) = 0, ψ(x = L(t)) = 0. (1.119)
∂t 2m ∂x2
U svakom vremenskom trenutku možemo naći potpuni skup ortonormiranih svojstvenih
stanja pravokutne jame
s
2 nπx ~ 2 π 2 n2
un (x, t) = sin , En (t) = . (1.120)
L(t) L(t) 2mL2 (t)
Pretpostavimo rješenje u obliku sljedeće superpozicije

i t
X R
ψ(x, t) = bn (t)un (x, t)e− ~ 0 En (τ )dτ , (1.121)
n
a zatim uvrstimo ψ(x, t) u Schrödingerovu jednadžbu

Z L(t)
dbk X
− ~i 0τ [En (τ )−Ek (τ )]dτ
R ∂un ∗
=− bn (t)e u (x, t)dx. (1.122)
dt n 0 ∂t k
Radi jednostavnosti, pretpostavimo da se dimenzija jame mijenja konstantnom brzinom

dL 2~α L(t)
≡ = konst., L0 ≡ L(t = 0), ξ(t) ≡ . (1.123)
dt mL0 L0
Deriviramo li valnu funkciju baze, doći ćemo do sljedećeg rezultata
s s
∂un 2 1 ∂L nπx 2 nπx ∂L nπx
=− sin − cos . (1.124)
∂t L(t) L(t) ∂t L(t) L(t) L2 (t) ∂t L(t)
Integriramo prvi član

L(t)
nπx kπx
Z
0 k=6 n
sin sin dx = 1 (1.125)
0 L(t) L(t) 2
L(t) k = n,
a zatim i drugi
Z L(t) 2
(−1)k+n L π(t) n2 −k
k
nπx kπx k 6= n
x cos sin dx = 2
. (1.126)
0 L(t) L(t) 0 k=n
Integral u eksponencijalnom članu s energijama glasi

Z t
dτ mL0 1 1
2 = − . (1.127)
2~α L0 L(t)

0 2~α
L0 + mL 0
τ
Derivaciju koeficijenta po vremenu pretvorimo u derivaciju po parametru ξ

dbk dbk dξ 1 dL dbk
= = . (1.128)
dt dξ dt L0 dt dξ
Jednadžba za koeficijent svodi se na beskonačni sustav vezanih diferencijalnih jednadžbi
prvog reda
dbk 1 1X 2nk(−1)n+k −i(n2 −k2 )π2 (1−1/ξ)/4α
= bk (ξ) + bn (ξ) e , (1.129)
dξ 2ξ ξ n6=k n2 − k 2
pri čemu pozitivne vrijednosti konstante α odgovaraju ekspanziji, a negativne kompresiji

jame.
Ograničimo se zasada na prvi red računa smetnje, odnosno koeficijente na desnoj strani
zamijenimo s njihovim vrijednostima u početnom trenutku. Pretpostavimo da se u
početnom trenutku sustav nalazi u osnovnom stanju

1, n = 1
bn (t = 0) = . (1.130)
0, n 6= 1
Promotrimo jednadžbu za koeficijent b2 (ξ)
db2 4 3π2
= e 4α i(1−1/ξ) . (1.131)
dξ 3ξ
Definiramo pokratu g = −3π 2 /4α, a zatim integriramo jednadžbu
4 −ig ξ g ig/ξ0 0
Z
b2 (ξ) − b2 (ξ0 ) = e 0
e dξ . (1.132)
3g ξ0 ξ
Napravimo supstituciju τ = g/ξ 0

"Z #
g/ξ g/ξ
4 cos τ sin τ
Z
b2 (ξ) = − e−ig dτ + i dτ , (1.133)
3 g/ξ0 τ g/ξ0 τ
Iskoristimo li početni uvjet ξ0 = 1, doći ćemo do rješenja
4 4
b2 (ξ) = − cos g [Ci(g/ξ) − Ci(g)] − sin g [Si(g/ξ) − Si(g)]
3 3
4 4
+ i sin g [Ci(g/ξ) − Ci(g)] − i cos g [Si(g/ξ) − Si(g)] , (1.134)
3 3
pri čemu smo iskoristili definicije sinusa integralnog i kosinusa integralnog
Z x Z ∞
sin τ cos τ
Si(x) = dτ , Ci(x) = − dτ . (1.135)
0 τ x τ
Slika 1.11: Koeficijent b2 (t) za nekoliko brzina kompresije jame. Uspored̄eni su prvi red
računa smetnje i egzaktni rezultat.
Egzaktni račun
Problem beskonačne jame čija širina se mijenja konstantnom brzinom možemo riješiti i
egzaktno. Rješenja odgovarajuće vremenski ovisne Schrödingerove jednadžbe
s
2 iαξ(x/L)2 −in2 π2 (1−1/ξ)/4α nπx
φn (x, t) = e sin , (1.136)
L(t) L(t)
čine potpuni ortonormirani skup stanja. U granici α → 0 funkcija φn (x, t) svodi se na

rješenje obične beskonačne jame un (x). Proizvoljnu valnu funkciju možemo napisati kao
superpoziciju stanja φn (x, t)
X
ψ(x, t) = an φn (x, t), (1.137)
n
a budući da koeficijenti an ne ovise o vremenu, možemo ih izračunati u početnom

trenutku Z L0
an = φ∗n (x, 0)ψ(x, 0)dx. (1.138)
0
Valnu funkciju u svakom trenutku možemo razviti i po svojstvenim funkcijama beskonačne

jame širine L(t), ali u tom slučju koeficijenti ovise o vremenu
X
ψ(x, t) = Ck (t)uk (x, t). (1.139)
k
Slika 1.12: Koeficijenti an i bn (t) za dvije brzine kompresije jame.
Koristeći ortonormiranost funkcija uk (x, t), koeficijente Ck (t) možemo izraziti pomoću
koeficijenata an
X Z L(t)
Ck (t) = an u∗k (x, t)φn (x, t)dx. (1.140)
n 0
Pritom su koeficijenti Ck (t) i bk (t) proporcionalni
i
Rt
Ck (t) = bk (t)e− ~ 0 Ek (τ )dτ
tj. |Ck (t)|2 = |bk (t)|2 . (1.141)
Koristeći koeficijente Ck (t), u svakom trenutku možemo izračunati očekivanu vrijednost

energije
X
hE(t)i = |Ck (t)|2 Ek (t). (1.142)
k
Na sl. 1.12 prikazani su koeficijenti an i bn (t) za dvije brzine kompresije jame. Ako je
brzina kompresije veća, doprinosi veći broj koeficijenata an i bn (t).
1.3.2 Impulsna aproksimacija
Impulsna aproksimacija je suprotan slučaj u odnosu na adijabatsku aproksimaciju. Prom-

jena parametra potencijala je toliko brza da se valna funkcija uopće ne stigne prilagoditi
promjeni, odnosno u idealiziranom slučaju valna funkcija nakon promjene ima potpuno
isti oblik kao i prije promjene. U takvom slučaju je i energija nakon promjene jednaka en-
ergiji prije promjene. Naravno, u stvarnosti ovakva situacija nikada neće biti u potpunosti
ostvarena.
Budući da pravokutna jama nepraktična za numeričko rješavanje, promatrat ćemo
malo modificirani slučaj zaobljene jame
x n
U (x) = U0 , n = 2k, (1.143)
d
gdje parametar k kontrolira zaobljenost jame. k = 1 odgovara potencijalu harmoničkog

oscilatora, dok k → ∞ odgovara pravokutnoj jami širine d. Odaberemo li npr. k =
8 i pustimo da se parametar d mijenja, dobit ćemo približan slučaj pravokutne jame
promjenjive širine. Period gibanja klasične čestice u potencijalu (1.13) možemo izračunati
analitički
mπ Γ n1
r
τ = 4x0 . (1.144)
2E nΓ 2+n 2n
x0 je točka obrata
1/n
E
x0 = d . (1.145)
U0
Klasični period gibanja čestice možemo koristiti kao mjeru brze promjene. Neka se širina
jame linearno mijenja u vremenu

t
d(t) = d(0) 1 + α . (1.146)
τ
Na sl. 1.13 prikazana je ovisnost energije o vremenu tijekom širenja jame (lijevo), kao
i početna i konačna gustoća vjerojatnosti (desno). Čak i za vrlo velike brzine širenja,
energija se donekle promijeni1 , iako je gustoća vjerojatnosti praktički jednaka. Kada
širenje jame prestane, čestica se ne nalazi u osnovnom stanju nove jame. Ako je širenje
bilo brzo, njezina valna funkcija odgovara superpoziciji većeg broja svojstvenih funkcija
nove jame. To znači da stanje nije stacionarno, nego se mijenja u vremenu.
1
valna funkcija vidi promjene potencijala
Slika 1.13: Lijevo: ovisnost energije o vremenu tijekom širenja jame. Desno: gustoća
vjerojatnosti u početnom i konačnom trenutku, kao i početni i konačni potencijal. Crnom
linijom je prikazana gustoća vjerojatnosti koja odgovara osnovnom stanju konačnog po-
tencijala.
Varijaciona metoda 28
1.4 Varijaciona metoda
1.4.1 Primjer: linearni potencijal

Koristeći varijacionu metodu, želimo odrediti približnu energiju osnovnog stanja poten-
cijala V (x) = F |x|. Kao prvu probnu funkciju koristit ćemo trigonometrijsku funkciju
cos πx

2a
|x| < a,
ψ(x) = . (1.147)
0 inače
Približna energija osnovnog stanja odgovara minimalnoj vrijednosti omjera

R ∗
ψ (x)Hψ(x)dx
W = R ∗ . (1.148)
ψ (x)ψ(x)dx
Prvo izračunamo normu probne funkcije

Z a
πx
cos2 dx = a, (1.149)
−a 2a
a nakon toga i očekivanu vrijednost Hamiltonijana

Z a
~2 d2 ~2 π 2

πx πx 2 1 2
cos − + F |x| cos dx = +a F − . (1.150)
−a 2a 2m dx2 2a 2m 4a 2 π2
Da bi minimizirali omjer
~2 π 2

1 2
W = + aF − 2 , (1.151)
2m 4a2 2 π
tražimo nultočku derivacije
~2 π 2

∂W 1 2
=− +F − = 0. (1.152)
∂a a=a0 2m 2a30 2 π2
Slijedi
1/3 −1/3 1/3
~2 π 2 ~2

1 2
a0 = − 2 ≈ 2.0245 . (1.153)
4mF 2 π mF
Približna vrijednost energije osnovnog stanja iznosi
1/3
~2 A2

W (a0 ) = 0.903 , (1.154)
m
Varijaciona metoda 29
i dobro se slaže s egzaktnim rezultatom

1/3
~2 A2

Eegz = 0.808 . (1.155)
m
Kao drugu probnu funkciju koristimo Gaussian

2 /2σ 2
ψ(x) = e−x . (1.156)
Izračunamo normu probne funkcije

Z ∞ √
2 /σ 2
e−x dx = πσ, (1.157)
−∞
a zatim i očekivanu vrijednost Hamiltonijana

∞
~ 2 d2 ~2 √
Z
−x2 /2σ 2 −x2 /2σ 2
e − 2
+ A|x| e dx = 2
+ A πσ. (1.158)
−∞ 2m dx 2mσ
Minimiziramo omjer očekivane vrijednosti Hamiltonijana i norme probne funkcije
~2 Aσ
W = 2
+√ , (1.159)
2mσ π
odnosno tražimo nultočku derivacije

2 √ 1/3
∂W ~ π
= 0 =⇒ σ0 = . (1.160)
∂σ σ=σ0
mA
Približna vrijednost energije osnovnog stanja

1/3 1/3
~2 A2 ~2 A2

3
W (σ0 ) = 1/3 ≈ 1.024 , (1.161)
2π m m
i u ovom slučaju se relativno dobro slaže s egzaktnim rezultatom

1/3
~2 A2

Eegz = 0.808 . (1.162)
m
Na sl. 1.14 prikazani su rezultati varijacione metode u usporedbi s egzaktnim računom.

WKB aproksimacija 30
Slika 1.14: Usporedba rezultata varijacione metode i egzaktnog računa za probne funkcije
(1.147) i (1.156).
1.5 WKB aproksimacija
Princip WKB2 aproksimacije možemo pokazati na jednodimenzionalnoj stacionarnoj

Schrödingerovoj jednadžbi
d2 ψ 2m
+ 2 [E − V (x)] ψ(x) = 0. (1.163)
dx2 ~
Valnu funkciju napišemo kao produkt amplitude (θ(x)) i faze (φ(x))
ψ(x) = θ(x)eiφ(x)/~ . (1.164)
Uvrštavanjem u Schrödingerovu jednadžbu dolazimo do sustava od dvije jednadžbe

00
02 2θ
φ − 2m(E − V ) = ~ , (1.165)
θ
2θ0 φ0 + θφ00 = 0. (1.166)
Integracijom jedn. (1.166), dolazimo do relacije

−1/2
θ = C (φ0 ) , C = konst. (1.167)
Uvrštavanjem u jedn. (1.165), dobit ćemo nelinearnu diferencijalnu jednadžbu trećeg

reda " #
00 2 000
2 3 φ 1 φ
φ0 = 2m(E − V ) + ~2 − . (1.168)
4 φ0 2 φ0
2
WentzelKramerBrillouin
Amplituda θ i faza φ mogu ovisiti samo o parnim potencijama konstante ~2 pa fazu

razvijamo u red
φ = φ0 + ~2 φ1 + · · · (1.169)
Zadržimo li se na članovima nultog reda, doći ćemo do jednostavne jednadžbe prvog
reda
2
φ00 = 2m [E − V (x)] . (1.170)
Pri integraciji razlikujemo dva slučaja: E > V (x) i E < V (x). U pravom slučaju
definiramo valnu duljinu
~
λ(x) = p , (1.171)
2m [E − V (x)]
koja je obrnuto proporcionalna klasičnom impulsu čestice. Nakon integracije slijedi
r
λ
Z
~
φ0 = ± dx + c, θ0 = C ± , (1.172)
λ ~
pa WKB rješenje u klasično dozvoljenom području možemo napisati kao linearnu kom-
binaciju oscilatornih funkcija
√
Z
dx
ψ(x) = α λ cos +β , (1.173)
λ
pri čemu su α i β konstante koje tek treba odrediti. Drugi slučaj odgovara klasično
zabranjenom području pa λ definiramo na sljedeći način
~
λq (x) = p . (1.174)
2m(V (x) − E)
Diferencijalna jednadžba za fazu dobit će dodatni faktor i
i~
φ00 = ± . (1.175)
λq
Očekivano, valna funkcija u klasično zabranjenom području odgovara linearnoj kombi-
naciji eksponencijalnih funkcija
p h R dx − dx
R i
ψ(x) = λq γe λq + δe λq . (1.176)
Kao i u slučaju klasično dozvoljenog područja konstante γ i δ tek trebamo odrediti. Oba
izraza za valnu duljinu divergiraju u klasičnim točkama obrata.
Promotrimo posebno područje u blizini klasičnih točaka obrata uz pretpostavku da
potencijal oko točke obrata x = a možemo razviti u red
V (x) = V (a) + V 0 (a)(x − a) = E + V 0 (a)(x − a). (1.177)

Vratimo li se početnoj Schrödingerovoj jednadžbi
d2 ψ 2m 0
− 2 V (a)(x − a)ψ = 0, (1.178)
dx2 ~
uz supstituciju
1/3
2m 0
z= V (a) (x − a), (1.179)
~2
doći ćemo do Airy jednadžbe
d2 ψ
− zψ = 0. (1.180)
dz 2
Airy jednadžba ima dva linearno nezavisna rješenja: Airy funkciju prve vrste Ai(z) i
Airy funkciju druge vrste Bi(z). Za negativne vrijednosti argumenta z obje funkcije
su oscilatorne, dok za velike pozitivne vrijednosti argumenta z funkcija Ai(z) trne, a
funkcija Bi(z) divergira. Asimptotski razvoji za velike pozitivne vrijednosti argumenta
glase
1
Ai(z) ≈ π −1/2 z −1/4 e−ξ , (1.181)
2
Bi(z) ≈ π −1/2 z −1/4 eξ , (1.182)
gdje je ξ = 23 |z|3/2 . S druge strane, za velike negativne vrijednosti argumenta z vrijede

izrazi
Ai(z) ≈ π −1/2 |z|−1/4 cos (ξ − π/4), (1.183)

−1/2 −1/4
Bi(z) ≈ −π |z| sin (ξ − π/4). (1.184)
Na sl. 1.15 prikazane su Airy funkcije prve i druge vrste u usporedbi s odgovarajućim
asimptotskim razvojima. Slaganje je izvrsno, osim u blizini ishodišta gdje asimptotski
razvoj divergira. Izraženo u staroj koordinati x, to područje zapravo odgovara točki
obrata.
U sljedećem koraku povezujemo WKB rješenja s asimptotskim razvojem Airy funkcija.
Pretpostavimo da se radi o točki obrata za koju vrijedi V 0 (a) > 0, odnosno da u klasično
dozvoljenom području vrijedi x < a. WKB rješenje možemo napisati u sljedećem obliku
√
Z a
dx0

ψ(x) = α λ cos 0
+β . (1.185)
x λ(x )
Valnu duljinu λ razvijemo u red oko točke obrata

~ 1
λ(x) ≈ p p . (1.186)
2mV 0 (a) −(x − a)
Slika 1.15: Airy funkcije prvog (Ai(z)) i drugog (Bi(z)) reda i odgovarajući asimptotski
razvoji.
Integral u WKB rješenju glasi

r r
2mV 0 (a) a p 2 2mV 0 (a) 2
Z
−(x 0 − a)dx0 = (a − x)3/2 = |z|3/2 = ξ. (1.187)
~ 2 3 ~ 2 3
x
WKB rješenje u klasično dozvoljenom području

1/4
2mV 0 (a)

ψ(z) = α 2
|z|−1/4 cos (ξ + β). (1.188)
~
Uz odabir β = −π/4 + β̃, prethodni izraz možemo napisati u formi linearne kombinacije
asimptotskih razvoja Airy funkcija
1/4
2mV 0 (a)

−1/4 1
h i
ψ(z) = α |z| √ cos (ξ − π/4) cos β̃ − sin (ξ − π/4) sin β̃ ,
~2 2
(1.189)
odnosno
1/4
2mV 0 (a)
r
π
ψ(z) = α̃ cos β̃Ai(z) + α̃ sin β̃Bi(z), α̃ = α . (1.190)
2 ~2
Ponovimo isti postupak s WKB rješenjem u klasično zabranjenom području
q Rx 0 R x dx0
dx
−
ψ(x) = λq (x) γe a λq (x ) + δe a λq (x0 ) .
0
(1.191)
Integral u WKB rješenju glasi

r r
2mV 0 (a) x p 0 2 2mV 0 (a) 2 3/2
Z
0 3/2
(x − a)dx = (x − a) = z = ξ. (1.192)
~2 a 3 ~2 3
WKB rješenje u klasično zabranjenom području

1/4
2mV 0 (a)

−1/4 ξ 1 −ξ
ψ(z) = z γe + 2δ e , (1.193)
~2 2
odnosno
ψ(z) = γ̃Bi(z) + 2δ̃Ai(z). (1.194)
Pritom je
1/4 r 1/4 r
2mV 0 (a) 2mV 0 (a)

π π
γ̃ = γ, δ̃ = δ. (1.195)
~2 2 ~2 2
Valne funkcije koje povezujemo u klasično zabranjenom i klasično dozvoljenom

području 3
0
Z a 0

+ ax λ dx dx π
q R p
0
ψ1 ≈ λq (x)e q (x ) i ψ1 ≈ − λ(x) sin 0
− , (1.196)
x λ(x ) 4
0
Z a 0

1 − ax λ dx dx π
q R p
0
ψ2 ≈ λq (x)e q (x ) i ψ2 ≈ λ(x) cos 0
− (1.197)
2 x λ(x ) 4
Sličnim zaključivanjem bi mogli povezati valne funkcije ako bi u klasičnoj točki obrata
x = b vrijedilo V 0 (b) < 0, odnosno u klasično zabranjenom području bi bilo x < b, a u
klasično dozvoljenom x > b:
0
Z x 0

+ xb λ dx dx π
q R p
0
ψ1 ≈ λq (x)e q (x ) i ψ1 ≈ − λ(x) sin 0
− , (1.198)
b λ(x ) 4
Z x
dx0
0

1 − xb λ dx π
q R p
(x0 )
ψ2 ≈ λq (x)e q i ψ2 ≈ λ(x) cos 0
− (1.199)
2 b λ(x ) 4
1.5.1 Energije vezanih stanja

Promatramo potencijalnu jamu u kojoj bi klasično dozvoljeno područje za česticu s
energijom E obuhvaćalo interval b ≤ x ≤ a. U klasično zabranjenom području x < b
WKB valna funkcija ima oblik
0
1 − b dx
q R
f or.
ψ2,b = λq (x)e x λq (x0 ) , (1.200)
2
koji možemo povezati s WKB valnom funkcijom u dozvoljenom području
Z x
dx0

all.
p π
ψ2,b = λ(x) cos 0
− . (1.201)
b λ(x ) 4
3
jedna odgovara Airy funkciji Ai(z), a druga Airy funkciji Bi(z)
Iskoristimo li relaciju
x Z a Z a
dx0 dx0 dx0
Z
0
= 0
− 0
, (1.202)
b λ(x ) b λ(x ) x λ(x )
Valnu funkciju u dozvoljenom području dalje možemo napisati kao
Z a Z a
dx0 dx0

all.
p π
ψ2,b = λ(x) cos 0
− 0
− . (1.203)
b λ(x ) x λ(x ) 4
Da bismo poništili mogući divergentni doprinos, moramo nametnuti uvjet
Z a
dx0

1
0
= n+ π, (1.204)
b λ(x ) 2
koji daje kvantizaciju energijskih nivoa. Uz tako nametnuti uvjet, vrijedi
Z a
dx0

all. n
p π
ψ2,b = (−1) λ(x) cos 0
− , (1.205)
x λ(x ) 4
odnosno
all.
ψ2,b = (−1)n ψ2,a
all.
. (1.206)
Uvjet kvantizacije možemo izraziti i pomoću integrala akcije

1
I
p(x)dx = n + h. (1.207)
2
Linearni potencijal
Koristeći WKB metodu, želimo odrediti energijske nivoe u linearnom potencijalu
V (x) = F |x|. (1.208)
Klasične točke obrata su simetrične

E E
b=− i a= . (1.209)
F F
Uvjet kvantizacije energije glasi
Z ap √ a √

1
Z
2m [E − F |x|]dx = 2 2m E − F xdx = n+ π~, (1.210)
b 0 2
pri čemu smo iskoristili simetričnost podinteralne funkcije. Rješavanjem integrala doći
ćemo do energijskih nivoa
2/3
3F ~π 1
En = √ n+ . (1.211)
4 2m 2
n egzaktno WKB
0 0.342 0.375
1 0.787 0.781
2 1.092 1.098
3 1.375 1.374
4 1.621 1.624
5 1.856 1.857
Tablica 1.1: Usporedba egzaktnih i WKB nivoa za elektron u potencijalu strmine F =
eVnm−1 .
Egzaktni i WKB nivoi su uspored̄eni u tablici 1.1.

Valna funkcija u klasično dozvoljenom području glasi
Z x
C1 1 0 0 π
ψII (x) = p cos p(x )dx − , (1.212)
p(x) ~ b 4
pri čemu je b = −E/F lijeva točka obrata. Riješimo li integral, slijedi

C1 1 π
ψII (x) = p cos f (x) − . (1.213)
p(x) ~ 4
Funkcija f (x) definirana je na sljedeći način

√
f (x) = 2 2m
(−F |x| + E)3/2 i x<0
√3F h (1.214)
2m 3/2
f (x) = 3F
2E 3/2 − (−F |x| + E) x ≥ 0.
Alternativno, mogli smo koristiti formulu

Z a
C2 1 0 0 π
ψII (x) = p cos p(x )dx − , (1.215)
p(x) ~ x 4
pri čemu je a = E/F desna točka obrata. Riješimo li integral, slijedi

C2 1 π
ψII (x) = p cos g(x) − . (1.216)
p(x) ~ 4
Funkcija g(x) definirana je na sljedeći način

√
g(x) = 2 2m
(−F |x| + E)3/2 i x>0
√3F h (1.217)
2m 3/2
g(x) = 3F
2E 3/2 − (−F |x| + E) x ≤ 0.
Dva izraza su ekvivalentna zbog uvjeta kvantizacije energije.

Slika 1.16: Usporedba egzaktnih (zelena linija) i WKB (plava linija) valnih funkcija.
Valna funkcija u lijevom klasično zabranjenom području

r " Z #
−E/F p
C1 ~2 1
ψI (x) = p exp − F |x0 | − Edx0 . (1.218)
2 2m 2 F |x| − E x
Nakon rješavanja integrala dobijemo

r
C1 ~2 1 2 3/2
ψI (x) = p e− 3F (F |x|−E) . (1.219)
2 2m 2 F |x| − E
Valna funkcija u desnom klasično zabranjenom području

r
√
Z x
C2 ~2

1 0
ψIII (x) = √ exp − F x0 − Edx . (1.220)
2 2m 2 F x − E E/F
Nakon rješavanja integrala dobijemo

r
C2 ~2 1 2 3/2
ψIII (x) = √ e− 3F (F x−E) . (1.221)
2 2m 2 F x − E
U svim slučajevima valna funkcija divergira u blizini točaka obrata, kao što se vidi na
sl. 1.16.
1.5.2 Tuneliranje kroz barijeru

Koeficijent transmisije za tuneliranje kroz barijeru glasi
Z ar
−2γ(E) 2m
T (E) = e , γ(E) = [V (x) − E]. (1.222)
b ~2
Slika 1.17: Usporedba egzaktnih i WKB rezultata koeficijenata transmisije za dvije širine
barijere.
Trokutasta barijera
Promatramo tuneliranje kroz potencijalnu barijeru trokutastog oblika

x
V (x) = V0 1 − . (1.223)
w
Računamo funkciju γ
r x0
r
2m V0
Z
γ(E) = V0 − E − xdx. (1.224)
~2 0 w
Integral je tablični r
2w 2m
γ(E) = [V0 − E]3/2 , (1.225)
3V0 ~2
a koeficijent transmisije u ovisnosti o energiji
q
4w
− 3V 2m
[V0 −E]3/2
T (E) = e 0 ~2 . (1.226)
WKB aproksimacija bolje funkcionira za široke barijere, kao što se vidi na sl. 1.17.
2 Problem raspršenja u tri dimenzije
2.1 Metoda parcijalnih valova

Pretpostavimo da homogeni snop čestica nailazi na potencijal U (r) koji je različit od
nule unutar radijusa r = a, dok izvan tog radijusa potencijal postaje zanemariv. Stoga je
valna funkcija u području r > a rješenje Schrödingerove jednadžbe za slobodnu česticu
2mE
4 + k 2 ψ(r) = 0, k2 =

. (2.1)
~2
Radi osne simetrije rješenje ne ovisi o kutu φ
∞
1 X
ψ(r) = [Al jl (kr) + Bl nl (kr)] Pl (cos θ). (2.2)
(2π)3/2 l=0
Koristit ćemo asimptotsko ponašanje sfernih Besselovih i sfernih Neumannovih funkcija

na velikim udaljenostima
sin (kr − lπ/2) cos (kr − lπ/2)
jl (kr) → i nl (kr) → − , (2.3)
kr kr
da bi odredili asimptotski oblik valne funkcije na velikim udaljenostima
∞
1 X sin (kr − lπ/2) cos (kr − lπ/2)
ψ(r) = Al − Bl Pl (cos θ). (2.4)
(2π)3/2 l=0 kr kr
Linearnu kombinaciju trigonometrijskih funkcija možemo izraziti pomoću amplitude Cl i

faznog pomaka δl
∞
1 X sin (kr − lπ/2 + δl )
ψ(r) = Cl Pl (cos θ), (2.5)
(2π)3/2 l=0 kr
a zatim valnu funkciju možemo napisati kao linearnu kombinaciju izlaznog i ulaznog
sfernog vala
∞
1 X ei(kr−lπ/2+δl ) − e−i(kr−lπ/2+δl )
ψ(r) = Cl Pl (cos θ). (2.6)
(2π)3/2 l=0 2ikr
Ulazni sferni val potječe od ulaznog ravnog vala kojeg takod̄er možemo razviti po mul-
tipolima
∞
X
eikz = il (2l + 1)jl (kr)Pl (cos θ), (2.7)
l=0
39
Metoda parcijalnih valova 40
odakle slijedi asimptotsko ponašanje

∞
ikz
X sin (kr − lπ/2)
e → il (2l + 1) Pl (cos θ). (2.8)
l=0
kr
Da bi dobili čisti izlazni sferni val, od valne funkcije moramo oduzeti ravni val
1 ikz 1 eikr
ψ(r) − e = f (θ). (2.9)
(2π)3/2 (2π)3/2 r
Med̄utim, da bi prethodna jednadžba bila ispunjena, moramo nametnuti relaciju izmed̄u

amplitude Cl i faznog pomaka δl
Cl = il eiδl (2l + 1). (2.10)
Izraz za amplitudu raspršenja glasi

∞
1 X 2iδl
f (θ) = e − 1 (2l + 1)Pl (cos θ). (2.11)
2ik l=0
Ukupnu valnu funkciju možemo napisati kao linearnu kombinaciju sfernih Hankelovih
funkcija prvog i drugog reda
∞
1 X1 l h
(1) 2iδl (2)
i
ψ(r) = i (2l + 1) hl (kr)e + hl (kr) Pl (cos θ), (2.12)
(2π)3/2 l=0 2
gdje je
(1)
hl (kr) = jl (kr) + inl (kr), (2.13)
(2)
hl (kr) = jl (kr) − inl (kr). (2.14)
Asimptotsko ponašanje sferne Hankelove funkcije prvog reda odgovara izlaznom, a sferne
Hankelove funkcije drugog reda ulaznom sfernom valu
(1) eikr
hl (kr) → (−i)l+1 , (2.15)
kr
(2) e−ikr
hl (kr) → il+1 . (2.16)
kr
Radijalni dio valne funkcije glasi
1 h (1) (2)
i
Rl (r) = hl (kr)e2iδl + hl (kr) = eiδl [jl (kr) cos δl − nl (kr) sin δl ] . (2.17)
2
U praksi, fazni pomak odred̄ujemo koristeći uvjet kontinuiranosti logaritamske

derivacije u točki r = a. Logaritamsku derivaciju na rubu vanjskog (r > a) područja
možemo izračunati analitički
cos δl jl0 (ka) − sin δl n0l (ka)

1 dRl (r)
βl+ = = k , (2.18)
Rl (r) dr r=a cos δl jl (ka) − sin δl nl (ka)
a zatim možemo izraziti fazni pomak
kjl0 (ka) − βl+ jl (ka)

tan δl = , (2.19)
kn0l (ka) − βl+ nl (ka)
gdje je fazni pomak odred̄en do na aditivnu konstantu ±nπ. Rješenje u području r < a
napišemo u sljedećem obliku
∞
1 X l
ψ(r) = i (2l + 1)Rl (r)Pl (cos θ), (2.20)
(2π)3/2 l=0
a zatim uvedemo supstituciju Rl (r) = ul (r)/r. Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe

glasi
d2 ul

2 2m
+ k − 2 Uef f (r) ul = 0, (2.21)
dr2 ~
pri čemu je efektivni potencijal
~2 l(l + 1)
Uef f (r) = U (r) + . (2.22)
2mr2
Jednadžbu rješavamo koristeći rubni uvjet u ishodištu ul (0) = 0, a zatim možemo
izračunati logaritamsku derivaciju u točki r = a

1 dRl
βl− = . (2.23)
Rl dr r=a
Izjednačimo li logaritamske derivacije βl+ i βl− , doći ćemo do izraza za fazni pomak
kjl0 (ka) − βl− jl (ka)

tan δl = . (2.24)
kn0l (ka) − βl− nl (ka)
Diferencijalni udarni presjek odred̄ujemo koristeći formulu

∞
1 X
σ(θ) = |f (θ)|2 = 2 e2iδl − 1 (2l + 1)Pl (cos θ) ,

(2.25)

4k l=0

koju možemo napisati u sljedećem obliku

∞
1 X
iδl
σ(θ) = (2l + 1)e sin δl Pl (cos θ) . (2.26)

k
l=0
Do totalnog udarnog presjeka dolazimo integracijom diferencijalnog udarnog presjeka po

cijelom prostornom kutu. Ortogonalnost Legendreovih polinoma vodi na sljedeći izraz
∞
dσ 4π X
Z
σtot = dΩ = 2 (2l + 1) sin2 δl . (2.27)
dΩ k l=0
Promotrimo li formule za amplitudu raspršenja i totalni udarni presjek, možemo izvesti

jednostavnu relaciju
4π
σtot = Imf (0), (2.28)
k
koju zovemo optički teorem.
2.1.1 Raspršenje na neprobojnoj sferi

Snop čestica raspršuje se na neprobojnoj sferi

∞ r ≤ a,
U (r) = (2.29)
0 r > a.
Čestica je u vanjskom području slobodna pa je opće rješenje radijalne jednadžbe linearna

kombinacija sfernih Besselovih i sfernih Neumannovih funkcija
Rl (r) = eiδl [cos δl jl (kr) − sin δl nl (kr)] . (2.30)
Potencijal u točki r = a postaje beskonačan pa valna funkcija mora iščezavati što vodi
na sljedeći uvjet za fazne pomake
jl (ka)
tan δl (k) = . (2.31)
nl (ka)
Slučaj s-vala je najjednostavniji

sin ka
j0 (ka) ka
tan δ0 = = cos = − tan ka, (2.32)
n0 (ka) − kaka
odnosno δ0 = −ka. Fazni pomak je negativan jer je potencijal odbojan. Na sl. 2.1
prikazani su fazni pomaci za prvih nekoliko parcijalnih valova u ovisnosti o energiji,
Slika 2.1: Fazni pomaci za prvih nekoliko parcijalnih valova za raspršenje na neprobojnoj
sferi.
odnosno parametru ka. Primjećujemo da se za veće vrijednosti momenta količine gibanja

fazni pomaci bitno razlikuju od nule tek na višim energijama.
Čestica sa zakretnim impulsom l osjeća odbojni centrifugalni potencijal
~2 l(l + 1)
Ucf (r) = . (2.33)
2mr2
Klasičnu točku obrata bismo izračunali koristeći uvjet E = Uef f (r)
~2 k 2 ~2 l(l + 1)
= , (2.34)
2m 2mrcl2
p
odnosno rcl = l(l + 1)/k. Budući da potencijal bitno utječe samo na one čestice
za koje vrijedi rcl < a, procesu raspršenja će doprinositi samo parcijalni valovi za koje
vrijedi l ka. To ujedno znači da je za opis procesa raspršenja na niskim energijama
potrebno uključiti manji broj parcijalnih valova, nego za opis na visokim energijama
pa možemo zaključiti da je metoda parcijalnih varova posebno prikladna za rješavanje
problema niskoenergijskih raspršenja. Na sl. 2.2 prikazani su radijalni dijelovi valnih
funkcija za raspršenje na neprobojnoj sferi. Vertikalnom isprekidanom linijom označena
je klasična točka obrata. Budući da s porastom momenta količine gibanja centrifugalna
barijera raste, točka obrata se udaljava od ishodišta. Ako je moment količune gibanja
dovoljno velik da se točka obrata nalazi izvan sfere, čestice će se raspršiti na centrifugalnoj
barijeri umjesto na sferi pa će njihova valna funkcija biti praktički jednaka valnoj funkciji
slobodne čestice.
Slika 2.2: Radijalni dio valne funkcije za raspršenje na neprobojnoj sferi. Vertikalnom
isprekidanom linijom označena je klasična točka obrata.
Ukupnu valnu funkciju možemo napisati kao linearnu kombinaciju sfernih Han-
kelovih funkcija prvog i drugog reda
∞
1 X1 l h
(1) 2iδl (2)
i
ψ(r) = i (2l + 1) hl (kr)e + hl (kr) Pl (cos θ). (2.35)
(2π)3/2 l=0 2
Na sl. 2.3 prikazana je gustoća vjerojatnosti za raspršenje na neprobojnoj sferi. Za niske

energije skala mora biti velika da bi uočili efekte ogiba. Na visokim energijama vidljiva
je sjena iza sfere, med̄utim ona se ne proteže u beskonačnost.
Udarni presjek
U izrazu za diferencijalni udarni presjek

∞ 2
1 X
σ(θ) = (2l + 1)eiδl sin δl Pl (cos θ) , (2.36)

k
l=0
bitno doprinose samo parcijalni valovi za koje vrijedi l ka pa se suma u praksi može
ograničiti na lmax članova. Na sl. 2.4 prikazan je diferencijalni udarni presjek za raspršenje
na neprobojnoj sferi. Lijeva strana slike odgovara polarnom grafu u ravnini yz, dok se
na desnoj strani nalazi ovisnost diferencijalnog udarnog presjeka o kutu θ. Prisjetimo se
formule za totalni udarni presjek
∞
4π X
σtot = 2 (2l + 1) sin2 δl . (2.37)
k l=0
U granici niskih energija možemo koristiti sljedeće izraze
xl
jl (x) ≈ , x 1, (2.38)
(2l + 1)!!
(2l − 1)!!
nl (x) ≈ − , x 1. (2.39)
xl+1
Fazni pomak je u tom slučaju proporcionalan s članom (ka)2l+1 pa bitan doprinos daje
samo s-val, odnosno δ0 (k) ≈ −ka. Diferencijalni udarni presjek je izotropan
1
σ(θ) = 2
sin2 δ0 = a2 , (2.40)
k
dok je totalni udarni presjek četiri puta veći od geometrijskog udarnog presjeka
σtot = 4πa2 . (2.41)

Slika 2.3: Gustoća vjerojatnosti za raspršenje snopa čestica na neprobojnoj sferi za tri
vrijednosti energije.
Slika 2.4: . Lijevo: polarni graf diferencijalnog udarnog presjeka u ravnini yz. Desno:
ovisnost diferencijalnog udarnog presjeka o kutu θ.
U granici visokih energija totalnom udarnom presjeku će doprinositi velik broj parcijalnih
valova
lmax
4π X
σtot = 2 (2l + 1) sin2 δl , (2.42)
k l=0
a u tom slučaju sin2 δl možemo zamijeniti s prosječnom vrijednosti 1/2
ka
X 2π
σtot = (2l + 1) ≈ 2πa2 . (2.43)
l=0
k2
U granici visokih energija totalni udarni presjek je dvostruko veći od geometrijskog

udarnog presjeka jer se sjena neprobojne sfere ne proteže u beskonačnost. Može se
pokazati da u granici visokih energija vrijedi približna formula
a2

2 θ 2
σ(θ) = 1 + cot J1 (ka sin θ) , (2.44)
4 2
gdje je J1 (x) Besselova funkcija. Na sl. 2.6 nalazi se usporedba egzaktnog rezul-
tata za diferencijalni udarni presjek i jedn. 2.44 za umjereno visoku energiju čestice
ka = 10. Iz jedn. 2.44 slijedi da je na visokim enegijama diferencijalni udarni presjek
suma klasičnog doprinosa a2 /4 i doprinosa difrakcije koji uzrokuje visoku vrijednost difer-
encijalnog udarnog presjeka na malim kutevima (Arago spot, Poisson spot, Fresnel bright
spot) 1 . U totalnom udarnom presjeku σtot = 2πa2 pola vrijednosti odgovara klasičnom
rezultatu, dok druga polovica odgovara difrakciji, tj. doprinosu na malim kutevima koji
je teško opaziti eksperimentalno.
1
Promatranjem analogne pojave pokazano je da svjetlost ima i valnu prirodu
Slika 2.5: . Lijevo: ovisnost totalnog udarnog presjeka o gornjoj granici sumacije. Desno:
ovisnost totalnog udarnog presjeka o energiji snopa.
Slika 2.6: Usporedba egzaktnog rezultata za diferencijalni udarni presjek i jedn. 2.44 za
umjereno visoku energiju čestice ka = 10.
2.1.2 Raspršenje na mekanoj sferi
Čestica se raspršuje na potencijalu

V0 r ≤ a,
U (r) = (2.45)
0 r > a.
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe rješavamo u dva odvojena područja

d2 Rl 2 dRl l(l + 1)
+ − Rl + K 2 Rl = 0, r ≤ a, (2.46)
dr2 r dr r2
+ − Rl + k 2 Rl = 0, r > a, (2.47)
dr2 r dr r2
pri čemu smo definirali konstante
2m 2mE 2mV0
K2 = 2
(−V0 + E), k 2 = 2
, K02 = . (2.48)
~ ~ ~2
Opće rješenje je linearna kombinacija sfernih Besselovih i sfernih Neumannovih funkcija.
Budući da sferne Neumannove funkcije divergiraju u ishodištu, u području r ≤ a trebamo
zadržati samo sferne Besselove funkcije

Al jl (Kr) r ≤ a,
Rl (r) = iδl iδl (2.49)
e cos δl jl (kr) − e sin δl nl (kr) r > a.
Logaritamska derivacija u točki r = a mora biti neprekinuta, odakle slijedi jednadžba
koja definira fazne pomake
jl0 (Ka) cos δl jl0 (ka) − sin δl n0l (ka)
K =k . (2.50)
jl (Ka) cos δl jl (ka) − sin δl nl (ka)
Ako bi energija čestice bila niža od barijere, parametar K bi bio imaginaran, odnosno
mogli bi ga napisati u obliku K = iK̃. U tom slučaju možemo iskoristiti relaciju izmed̄u
modificiranih sfernih Besselovih funkcija prvog reda i sfernih Besselovih funkcija
il (x) = i−l jl (ix). (2.51)
Fazni pomaci odred̄eni su relacijama, do na aditivnu konstantu ±nπ:
• energija čestice je veća od barijere

Kjl0 (Ka)jl (ka) − kjl (Ka)jl0 (ka)
tan δl = , (2.52)
Kjl0 (Ka)nl (ka) − kjl (Ka)n0l (ka)
• energija čestice je manja od barijere
K̃i0l (K̃a)jl (ka) − kil (K̃a)jl0 (ka)
tan δl = . (2.53)
K̃i0l (K̃a)nl (ka) − kil (K̃a)n0l (ka)
Rješenje Schrödingerove jednadžbe u području izvan barijere možemo napisati pomoću
sfernih Hankelovih funkcija prvog i drugog reda
1 h 2iδl (1) (2)
i
Rl (r) = e hl (kr) + hl (kr) , (2.54)
2
pri čemu eventualna aditivna konstanta ±nπ ne utječe na valnu funkciju. Konstantu Al
možemo odrediti iz uvjeta kontinuiranosti valne funkcije u točki r = a:
• energija čestice je veća od barijere

(1) (2)
e2iδl hl (ka) + hl (ka)
Al = , (2.55)
2jl (Ka)
• energija čestice je manja od barijere

(1) (2)
e2iδl hl (ka) + hl (ka)
Al = . (2.56)
2jl (Ka)
Na niskim energijama totalnom udarnom presjeku doprinosi samo s-val

4π
σtot ≈ sin2 δ0 , (2.57)
k2
a konačni rezultat je manji u odnosu na neprobojnu sferu
2
2 tanh K0 a
σtot = 4πa 1 − . (2.58)
K0 a
Na sl. 2.7 nalaze se fazni pomaci, doprinosi totalnom udarnom presjeku od pojedinih
parcijalnih valova, kao i totalni udarni presjeci za dvije vrijednosti visine sferne barijere.
Fazni pomaci imaju maksimum na energiji koja odgovara visini barijere, a za više barijere
doprinos viših parcijalnih valova postaje nezanemariv. Horizontalna isprekidana linija na
totalnom udarnom presjeku odgovara granici niskih energija. Na sl. 2.8 prikazane su
radijalne valne funkcije s-vala za raspršenje na mekanoj sferi za tri vrijednosti energije
čestice.
Slika 2.7: Fazni pomaci, parcijalni i totalni udarni presjeci za raspršenje na mekanoj sferi.
Uspored̄ene su dvije vrijednosti visine sferne barijere. Horizontalna isprekidana linija na
totalnom udarnom presjeku odgovara granici niskih energija.
Slika 2.8: Radijalne valne funkcije s-vala za raspršenje na mekanoj sferi. Uspored̄ene su
tri vrijednosti energije čestice.
2.1.3 Raspršenje na sfernoj jami
Čestica se raspršuje na sfernoj potencijalnoj jami dubine V0

−V0 r < a
U (r) = . (2.59)
0 r>a
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe rješavamo u dva odvojena područja
+ − Rl + K 2 Rl = 0, r < a, (2.60)
dr2 r dr r2
+ − Rl + k 2 Rl = 0, r > a. (2.61)
dr2 r dr r2
Pritom smo definirali sljedeće konstante
2m 2m 2m
K2 = (V0 + E), K02 = V0 i k2 = E. (2.62)
~2 ~2 ~2
Dva linearno nezavisna rješenja jedn. (2.60) i (2.61) odgovaraju sfernim Besselovim i
sfernim Neumannovim funkcijama. Područje r < a obuhvaća ishodište pa u tom slučaju
sfernu Neumannovu funkciju moramo eliminirati iz rješenja, dok linearna kombinacija
u području r > a ima asimptotsko ponašanje izlaznog vala. Konačan oblik rješenja u
pojedinim područjima glasi

Al jl (Kr) r < a,
Rl (r) = 1 2iδl . (2.63)
2
e − 1 [jl (kr) − tan δ n
l l (kr)] r>a
Logaritamska derivacija u točki r = a mora biti neprekinuta
Kjl0 (Ka)jl (ka) − kjl0 (ka)jl (Ka)

tan δl = . (2.64)
Kjl0 (Ka)nl (ka) − kn0l (ka)jl (Ka)
Nacrtamo li fazni pomak kao funkciju energije (sl. 2.9), odnosno parametra ka, uočit
ćemo diskontinuitete koji potječu od vezanih stanja u jami. Broj diskontinuiteta odgovara
broju vezanih stanja jame pa produbljivanjem jame broj diskontinuiteta raste. Polazna
točka k → ∞ daje fazni pomak δl → 0 jer na vrlo visokim energijama čestice neće
osjećati utjecaj potencijala. Kod prvog diskontinuiteta dodamo konstantu π, kod drugog
2π,. . . pa kao rezultat dobijemo glatku ovisnost faznih pomaka o energiji. Za razliku od
raspršenja na sfernoj barijeri, ovdje su fazni pomaci pozitivni jer je potencijal privlačan.
Takvim postupkom za k → 0 kao fazni pomak dobijemo nπ, gdje je n broj vezanih
stanja u jami. Pritom je bitno uočiti da dodavanje konstante nπ faznom pomaku nema
nikakvog utjecaja na udarni presjek.
Slika 2.9: Fazni pomaci za raspršenje na sfernoj jami. Diskontinuiteti (plava linija)
odgovaraju vezanim stanjima jame, a dodavanjem višekratnika broja π kod svakog skoka,
dolazimo do kontinuiranih faznih pomaka (crvena linija).
U granici visokih energija koristimo asimptotske formule za sferne Besselove i sferne

Neumannove funkcije

1 lπ 1 lπ
jl (x) → sin x − , nl (x) → − cos x − . (2.65)
x 2 x 2
Može se pokazati da u granici visokih energija fazni pomak ne ovisi o zakretnom impulsu
1 k02
tan δl ≈ a. (2.66)
2k
Doprinos raspršenju na niskim energijama daje samo s-val. Totalni udarni presjek u
granici niskih energija glasi
2
2 tan K0 a
σtot → 4πa 1 − , (2.67)
K0 a
pri čemu smo pretpostavili sljedeće

π
K0 6= (2n + 1) . (2.68)
2a
Slika 2.10: Fazni pomaci za raspršenje na sfernoj jami za nekoliko vrijednosti momenta
količine gibanja (lijeva slika). Odgovarajući parcijalni udarni presjeci nalaze se na desnoj
slici. Isprekidana horizontalna linija odgovara niskoenergijskoj granici raspršenja.
Slika 2.11: Totalni udarni presjek za raspršenje na sfernoj jami. Isprekidana horizontalna
linija odgovara niskoenergijskoj granici raspršenja. Skokovi u udarnom presjeku potječu
od maksimuma pojedinih parcijalnih doprinosa.
Slika 2.12: Fazni pomaci i udarni presjeci za rezonantno raspršenje na sfernoj jami.
Rezonantno raspršenje
Promatramo slučaj s-vala
K cos Ka sin ka − k cos ka sin Ka

tan δ0 = − , (2.69)
K cos Ka cos ka + k sin ka sin Ka
a pritom se ograničimo na niskoenergijsko raspršenje

tan K0 a
tan δ0 ≈ ka −1 + . (2.70)
K0 a
Udarni presjek u niskoenergijskoj granici glasi

2
4πa2

2 2 tan K0 a
lim σtot = lim sin δ0 = 4πa 1 − . (2.71)
k→0 k→0 (ka)2 K0 a
Pretpostavimo da jama ima vezano stanje na energiji E = 0, odnosno da je ispunjen

uvjet

1
K0 a = n + π, n = 0, 1, 2 . . . (2.72)
2
Udarni presjek u tom slučaju divergira, dok je za malo dublji ili malo plići potencijal,
udarni presjek konačan, ali mnogo veći od geometrijskog udarnog presjeka. Ako je
dubina potencijala takva da zadnje vezano stanje ima energiju E = 0, fazni pomak za
k = 0 iznosi π/2. U slučaju plićeg potencijala, fazni pomak za k = 0 iznosi p, a u
slučaju malo dubljeg potencijala fazni pomak za k = 0 iznosi π (sl. 2.12).
Bornova aproksimacija 57
2.1.4 Numeričko rješenje

Za većinu potencijala nije moguće naći analitičko rješenje Schrödingerove jednadžbe pa
moramo tražiti numeričko. Prvo razvijemo valnu funkciju po parcijalnim valovima
∞
X ul (r)
ψ(r) = (2l + 1)il eiδl Pl (cos θ), (2.73)
l=0
kr
a zatim napišemo radijalni dio Schrödingerove jednadžbe

~2 d2 l(l + 1)~2

− + V (r) + − E ul (r) = 0. (2.74)
2m dr2 2mr2
Rubni uvjet u ishodištu glasi ul (0) = 0, dok je izvan dosega potencijala (ali ne u asimp-
totskom području)
ul (r) = kr [cos δl jl (kr) − sin δl nl (kr)] . (2.75)
Numeričku integraciju počinjemo iz ishodišta, a kao derivaciju funkcije u0l (0) možemo
izabrati bilo koji mali broj. Integriramo Schrödingerovu jednadžbu do točke r1 , a zatim
i do točke r2 . Pritom se obje točke r1 i r2 nalaze izvan dosega potencijala pa vrijedi
ul (r1 ) = kr1 [cos δl jl (kr1 ) − sin δl nl (kr1 )] , (2.76)
ul (r2 ) = kr2 [cos δl jl (kr2 ) − sin δl nl (kr2 )] . (2.77)
Koristeći prethodne dvije jednadžbe možemo izvesti formulu za fazni pomak
Gjl (kr1 ) − jl (kr2 ) r1 ul (r2 )
tan δl = , G= . (2.78)
Gnl (kr1 ) − nl (kr2 ) r2 ul (r1 )
2.2 Bornova aproksimacija

Partikularno rješenje Schrödingerove jednadžbe
2m 2mE
4 + k 2 ψ(r) = 2 V (r)ψ(r), k2 =

, (2.79)
~ ~2
možemo pronaći koristeći Greenovu funkciju koja je, po definiciji, rješenje Schrödingerove
jednadžbe s točkastim izvorom
4 + k 2 ψ(r) = δ(r − r0 ).

(2.80)
Rješenje s ispravnim rubnim uvjetom (izlazni val) glasi
0
1 eik|r−r |
G(r, r0 ) = − . (2.81)
4π |r − r0 |
Opće rješenje Schrödingerove jednadžbe je suma rješenja homogene jednadžbe (upadni

val) i partikularnog rješenja
Z ik|r−r0 |
m e
ψ(r) = e iki r
+ 2 0
V (r0 )ψ(r0 )d3 r0 . (2.82)
2π~ |r − r |
ki je početni valni vektor, a bitno je uočiti kako se radi o elastičnom raspršenju pa će
se promijeniti samo smjer valnog vektora, odnosno vrijedi |ki | = |kf |. Pritom je kf
valni vektor nakon raspršenja. Pretpostavimo da je potencijal kratkodosežan, odnosno
da podintegralna funkcija doprinosi samo ako vrijedi r r0 . Tada možemo napraviti
aproksimaciju
√ 1
|r − r0 | = r2 − 2rr0 + r02 ≈ r − rr0 . (2.83)
r
Izraz za valnu funkciju predstavlja samo formalno rješenje jer se valna funkcija nalazi i
pod integralom na desnoj strani
eikr m
Z
−ikf r0
ψ(r) = e iki r
− e V (r0 )ψ(r0 )dr0 , kf ≡ kr/r. (2.84)
r 2π~2
Prva Bornova aproksimacija podrazumjeva da valnu funkciju pod integralom možemo
zamijeniti ulaznim valom
eikr m
Z
0 0
ψ(r) = e iki r
− 2
e−ikf r V (r0 )eiki r dr0 . (2.85)
r 2π~
Amplituda raspršenja glasi
m
Z
0 0
f (θ) = − e−ikf r V (r0 )eiki r dr0 (2.86)
2π~2
Pretpostavimo nadalje da je potencijal sferno-simetričan, pa zatim integriramo po pros-
tornom kutu
m
ZZZ
−i(kf −ki )r0
f (θ) = − e V (r0 )r02 dr0 sin θ0 dθ0 dφ0 . (2.87)
2π~2
Definiramo razliku valnih vektora upadnih i raspršenih čestica
kf − ki = q. (2.88)
Uvijek možemo napraviti prikladnu orjentaciju koordinatnog sustava
q = qẑ =⇒ qr0 = qr0 cos θ0 . (2.89)
Ograničili smo se na elastično raspršenje

θ
kf = ki = k =⇒ q = 2k sin , (2.90)
2
pa izraz za amplitudu raspršenja glasi

µ ∞ π −iqr0 cos θ0
Z Z
f (θ) = 2 e d cos θ0 V (r0 )r02 dr0 . (2.91)
~ 0 0
Kutni dio integral možemo riješiti analitički

2m ∞ sin qr
Z
f (θ) = − 2 V (r)r2 dr. (2.92)
~ 0 qr
Razvijemo amplitudu raspršenja po parcijalnim valovima
∞
1 X
(2l + 1) e2iδl − 1 Pl (cos θ),

f (θ) = (2.93)
2ik l=0
a zatim pomnožimo jednadžbu s Pn (cos θ) sin θ i integriramo po kutu θ od θ = 0 do

θ = π. Iskoristit ćemo ortogonalnost Legendreovih polinoma
Z 1
2
Pl (x)Pn (x)dx = δln , (2.94)
−1 2l + 1
da bi došli do formule koja odred̄uje fazni pomak za pojedine parcijalne valove
Z 0
2iδl
e − 1 = ik Pl (cos θ)f (θ)d [cos θ]. (2.95)
π
U prvoj Bornovoj aproksimaciji možemo se zadržati na najnižem doprinosu razvoja ek-

sponencijalne funkcije u red pa vrijedi
k 0
Z
δl ≈ Pl (cos θ)f (θ)d [cos θ]. (2.96)
2 π
U sljedećem koraku koristimo adicijsku formulu za sfernu Besselovu funkciju
∞
sin λR X
= (2l + 1)jl (λr)jl (λρ)Pl (cos θ), (2.97)
λR l=0
p
gdje je R = r2 + ρ2 − 2rρ cos θ, a λ je proizvoljni broj. U posebnom slučaju r = ρ
vrijedi
θ
R = 2r sin , (2.98)
2
a ukoliko odaberemo λ = k doći ćemo do sljedeće relacije
∞
sin 2kr sin 2θ

sin qr X
θ
= = (2l + 1)[jl (kr)]2 Pl (cos θ). (2.99)
2kr sin 2 qr l=0
Uvrstimo li prethodni izraz u jedn. (2.92), doći ćemo do sljedećeg izraza za amplitudu
raspršenja
∞ Z ∞
2m X
f (θ) = − 2 (2l + 1)Pl (cos θ) r2 [jl (kr)]2 V (r)dr (2.100)
~ l=0 0
Nakon uvrštavanja u jedn. (2.96) i korištenja ortogonalnosti Legendreovih polinoma,

dolazimo do izraza za fazni pomak u prvoj Bornovoj aproksimaciji
2mq ∞
Z
δl = − 2 [jl (kr)]2 V (r)r2 dr. (2.101)
~ 0
Kao primjer, promotrimo raspršenje na mekanoj sferi. Fazne pomake možemo

izračunati analitički
2mkV0 a
Z
δl = − [jl (kr)]2 r2 dr. (2.102)
~2 0
Promotrimo najniži fazni pomak
2mkV0 a sin2 kr 2 2mV0 a 2

Z Z
δ0 = − r dr = − sin krdr. (2.103)
~2 0 k2 r2 k~2 0
Integral je tablični
2mV0 1 1
δ0 = − a− sin 2ka . (2.104)
k~2 2 4k
Upotrijebimo li oznaku 2mV0 /~2 ≡ K02 , doći ćemo do rezultata
1 K02
δ0 = − [2ka − sin 2ka] . (2.105)
4 k2
Usporedba egzaktnog rješenja i Bornove aproksimacije nalazi se na sl. 2.13.
Slika 2.13: Fazni pomak u l = 0 kanalu za raspršenje na mekanoj sferi. Na visokim

energijama je slaganje Bornove aproksimacije i egzaktnog rješenja izvrsno, dok je na
niskim energijama loše.
3 Atomi i molekule
3.1 Atom vodika

Atom vodika sastoji se od protona naboja +e i elektrona naboja −e koji med̄udjeluju
Coulombovom silom
e2
V (r1 , r2 ) = − . (3.1)
4π0 |r1 − r2 |
Problem dva tijela uvijek možemo svesti na problem jednog tijela s reduciranom masom
me mp
µ= , (3.2)
me + mp
a budući da je omjer mase elektrona i protona 1 : 1836, vrijedi µ ≈ me . U vrlo dobroj

aproksimaciji elektron se nalazi u Coulombovom potencijalu jezgre koja je smještena u
ishodištu koordinatnog sustava
~2 e2
− 4ψ(r) − ψ(r) = Eψ(r). (3.3)
2me 4π0 r
Potencijal je sferno-simetričan pa možemo separirati radijalni i kutni dio valne funkcije
ψ(r, θ, φ) = Rnl (r)Ylm (θ, φ). (3.4)
Preostaje nam radijalni dio Schrödingerove jednadžbe
~2
2 2
d 2 d l(l + 1) e
− + − Rnl (r) − + E Rnl = 0. (3.5)
2me dr2 r dr r2 4π0 r
Definiramo Bohrov radijus
4π0 ~2
a0 = = 5.3 × 10−11 m, (3.6)
me e2
a koristit ćemo i konstantu
me e4 e2
E0 = − = − = −13.6 eV. (3.7)
2(4π0 )2 ~2 8π0 a0
p
Jednadžbu svodimo na bezdimenzionalni oblik supstitucijom r = az = E0 /Ea0 z
2
d 2 d l(l + 1) ζ
+ − + − 1 Rnl = 0, (3.8)
dz 2 z dz z2 z
63
Atom vodika 64
pri čemu je konstanta ζ definirana na sljedeći način

r
2me ae2 E0
ζ= = 2 . (3.9)
4π0 ~2 E
U području z → ∞ jednadžba se svodi na
dRnl
= Rnl =⇒ Rnl (z) = e−z . (3.10)
dz 2
Rubni uvjet ugradimo u rješenje
F (z) −z
Rnl (z) = e , F (0) = 0. (3.11)
z
Preostala je jednadžba za funkciju F (z)
2
d d l(l + 1) ζ
−2 − + F (z) = 0. (3.12)
dz 2 dz z2 z
Funkcija F (z) mora biti kvadratno-integrabilna na intervalu [0, ∞i. Razvijemo funkciju
F (z) u red X
F (z) = ck z k , (3.13)
k>0
pri čemu indeks sumacije k mora biti pozitivan zbog uvjeta F (0) = 0. Uvrštavanje
rješenaj u jedn. (3.12) vodi na rekurzivnu relaciju
ck [k(k − 1) − l(l + 1)] = ck−1 [2(k − 1) − ζ] . (3.14)
Da bi k ostao pozitivan, mora vrijediti
kmin (kmin − 1) − l(l + 1) = 0 =⇒ ckmin −1 = 0. (3.15)
Dva su moguća rješenja: kmin = l + 1 i kmin = −l, s time da negativno odbacujemo

radi uvjeta F (0) = 0, odnosno kmin = l + 1 . Promotrimo li asimptotsko ponašanje za
velike vrijednosti argumenta z, primjetit ćemo da doprinose samo veliki k-ovi
ck 2 X (2z)k
→ =⇒ F (z) = . → e2z (3.16)
ck−1 k k≥k
k!
min
Ako bi sumacija bila neograničena funkcija F (z) bi rasla kao e2z , odnosno ukupno rješenje
bi divergiralo. Da bi prekinuli sumu, moramo nametnuti uvjet ζ = 2(k − 1) = 2n
r
E0 E0 e2
ζ=2 = 2n =⇒ En = 2 = − 2 , (3.17)
En n 8n π0 a0
Atom helija 65
čime smo dobili uvjet kvantizacije energije. Degeneracija rješenja je dvostruka jer nema
ovisnosti o kvantnom broju m (zbog rotacione simetrije), niti l (zbog oblika potencijala).
Zanimljivo je primjetiti kako kvantni broj n ulazi i u skaliranje koordinate, odnosno
a = na0 .
Valnu funkciju vodikovog atoma možemo zapisati i pomoću Laguerrovih polinoma.
Naime, pretpostavimo li rješenje oblika F (z) = z l+1 G(z)
zG00 (z) + [2(l + 1) − 2z] G0 (z) + (2n − 2l − 2)G(z) = 0, (3.18)
te uz dodatnu supstituciju z̃ = 2z dolazimo do sljedeće jednadžbe
d2 G dG
z̃ + [2(l + 1) − z̃] + 2(n − l − 1)G = 0. (3.19)
dz̃ 2 dz̃
Rješenje ove jednadžbe su modificirani Laguerrovi polinomi
Gnl ∼ L2l+1
n−l−1 (z̃). (3.20)
Normirana ukupna radijalna valna funkcija vodikovog atoma glasi

s 3 l
2 (n − l − 1)! −r/na0 2r 2l+1 2r
Rnl (r) = e Ln−l−1 , (3.21)
na0 2n[(n + l)!]3 na0 na0
pri čemu je n > l. Na sl. 3.1 nalaze se radijalne valne funkcije vodikovog atoma za
nekoliko kombinacija kvantnih brojeva.
3.2 Atom helija

Atom helija sastoji se od jezgre naboja +2e i dva elektrona pa Hamiltonijan sustava glasi
~2 e2

2 2 1
H=− (41 + 42 ) − + − . (3.22)
2me 4π0 r1 r2 |r1 − r2 |
Zanemarimo li med̄udjelovanje elektrona, Hamiltonijan postaje separabilan
~2 2e2 ~2 2e2
H = H1 + H2 = − 41 − − 42 − , (3.23)
2me 4π0 r1 2me 4π0 r2
a valna funkcija u tom slučaju odgovara produktu valnih funkcija vodikovog atoma s
nabojem jezgre +2e.
ψ(r1 , r2 ) = ψ(r1 )ψ2 (r2 ) (3.24)
Atom helija 66
Slika 3.1: Radijalni dijelovi valne funkcije vodikovog atoma za nekoliko kombinacija
kvantnih brojeva.
Tražimo energiju osnovnog stanja atoma helija varijacionim postupkom. Kao probnu
funkciju pretpostavimo produkt valnih funkcija osnovnog stanja za elektron koji se nalazi
u polju naboja Ze
Z 3/2 −Zr/a0
ψ0 (r) = √ e . (3.25)
2πa30
Efektivni naboj Ze smo uveli jer očkujemo da elektroni zasjene naboj jezgre. Normirana
ukupna valna funkcija odgovara produktu
Z 3 −Z(r1 +r2 )/a0

ψ(r1 , r2 ) = ψ0 (r1 )ψ0 (r2 ) = e . (3.26)
2πa30
Računamo očekivanu vrijednost
e2 e2 (Z − 2)

2 1 1
hHi = 2Z E0 + + + (3.27)
4π0 |r1 − r2 | 4π0 r1 r2
2 Z 2 2
e |ψ(r1 , r2 )| 3 3 4e Z(Z − 2)
hHi = 2Z 2 E0 + d r1 d r2 + (3.28)
4π0 |r2 − r1 | 4π0 a0
2 Z 2
e |ψ(r1 , r2 )| 3 3
hHi = 2Z(4 − Z)E0 + d r1 d r2 . (3.29)
4π0 |r2 − r1 |
Atom helija 67
Nadalje, uvodimo bezdimenzionalne varijable: x1 = Zr1 /a0 , x2 = Zr2 /a0
2ZE0 e−(2x1 +2x2 ) 3

Z
hVee i = − d x 1 d 3 x2 . (3.30)
4π 2 |x1 − x2 |
Neka je θ kut izmed̄u vektora r1 i r2
ZE0 e−(2x1 +2x2 )

Z
hVee i = − 2 p d3 x1 d3 x2 . (3.31)
2π 2 2
x1 + x2 − 2x1 x2 cos θ
Prvo integriramo po x1 , a zatim po x2
ZE0
Z
hVee i = − 2 e−2x2 I(x2 )d3 x2 . (3.32)
2π
Računamo integral I(x2 )

∞ π 2π
e−2x1
Z Z Z
I(x2 ) = p
2 2
x21 dx1 sin θ1 dθ1 dφ1 . (3.33)
0 0 0 x1 + x2 − 2x1 x2 cos θ1
Integral po kutu φ1 je trivijalan

Z ∞Z π
e−2x1
I(x2 ) = 2π p
2 2
x21 dx1 sin θ1 dθ1 . (3.34)
0 0 x 1 + x 2 − 2x x
1 2 cos θ1
Napravimo supstituciju z = sin θ1

π 1
sin θ1 dθ1 dz
Z Z
p = p . (3.35)
0 x21 + x22 − 2x1 x2 cos θ1 −1 x21 + x22 − 2x1 x2 z
Rješenje integrala glasi

x1 + x2 − |x1 − x2 | 2/x1 x1 > x2
= . (3.36)
x1 x2 2/x2 x1 < x2
Uvrstimo prethodni rezultat u integral I(x2 )

Z x2 Z ∞
1 −2x1 2 −2x1
I(x2 ) = 4π e x1 dx1 + e x1 dx1 . (3.37)
x2 0 x2
Konačno, izračunamo integrale

π
1 − e−2x2 (x2 + 1) .

I(x2 ) = (3.38)
x2
Atom helija 68
Na sl. 3.2 nalazi se ovisnost očekivane vrijednosti energije o parametru Z.
Slika 3.2: Ovisnost očekivane vrijednosti energije o parametru Z.
Vratimo se energiji med̄udjelovanja

ZE0 2 ∞ 5
Z
x2 e−2x2 1 − e−2x2 (x2 + 1) dx2 = − ZE0 .

hVee i = − 2 4π (3.39)
2π 0 4
Očekivana vrijednost Hamiltonijana glasi

2 27
hHi(Z) = −2Z + Z E0 . (3.40)
4
Tražimo minimum

dhHi 27 27
= −4Z + E0 = 0 =⇒ Z = = 1.69. (3.41)
dZ 4 16
Minimalna očekivana vrijednost energije

6
1 3
hHi(1.69) = E0 = −77.5 eV, (3.42)
2 2
nalazi se vrlo blizu točnom rezultatu: −78.98 eV .

4 Kvantna optika
4.1 Harmonički oscilator u drugoj kvantizaciji
4.1.1 Operatori stvaranja i poništenja

Operatori stvaranja i poništenja definirani su na sljedeći način
r r
† mω i mω i
a = (x − p), a = (x + p), (4.1)
2~ mω 2~ mω
a na svojstvena stanja harmoničkog oscilatora djeluju kao

√ √
a† |ni = n + 1|n + 1i, a|ni = n|n − 1i. (4.2)
Koristeći komutacijska pravila za operatore položaja i impulsa
[x, p] = i~, (4.3)
možemo izvesti komutacijska pravila za operatore stvaranja i poništenja
[a, a† ] = 1. (4.4)
Operator N ≡ a† a predstavlja operator broja kvanata harmoničkog oscilatora

√
N |ni = a† a|ni = na† |n − 1i = n|ni. (4.5)
Koristeći komutacijske relacije operatora a i a† lako se mogu izvesti i komutacijske relacije
[N, a† ] = a† , [N, a] = −a. (4.6)
Hamiltonijan harmoničkog oscilatora takod̄er možemo napisati pomoću operatora a i a† ,

odnosno pomoću operatora N

1
H= N+ ~ω. (4.7)
2
Polazći od osnovnog stanja |0i, možemo konstruirati proizvoljno svojstveno stanje har-
moničkog oscilatora
(a† )n
|ni = √ |0i. (4.8)
n!
69
Harmonički oscilator u drugoj kvantizaciji 70
4.1.2 Operatori faze i broja kvanata

Operatore faze definiramo na sljedeći način
−1/2 −1/2
iφ = N̂ + 1
ec /iφ = â† N̂ + 1
â i ed . (4.9)
Djelujemo li operatorima faze na stanje |ni, doći ćemo do sljedećih relacija

−1/2
−iφ |ni = â† N̂ + 1
ed |ni = (n + 1)−1/2 â† |ni = |n + 1i, (4.10)
−1/2 −1/2 √
iφ |ni = N̂ + 1
ec â|ni = N̂ + 1 n|n − 1i = |n − 1i. (4.11)
Možemo izračunati i matrične elemente produkata operatora faze
hn|ec −iφ |mi = hn|e

iφ ed iφ |m + 1i = hn|mi = δ
mn , (4.12)
c
−iφ e
hn|ed −iφ |m − 1i = hn|mi − δ
iφ |mi = hn|ed
m0 δn0 = δmn − δm0 δn0 , (4.13)
c
pri čemu je bitno uočiti da operatori faze ne komutiraju. Korisno je izračunati komutatore
operatora faze i operatora broja kvanata
−iφ ] = ed
[N̂ , ed −iφ , (4.14)
iφ ] = −e
[N̂ , ec ciφ . (4.15)
Operatori faze nisu hermitski, ali možemo definirati hermitske linearne kombinacije
[φ = 1 ec

cos iφ + edi−φ , (4.16)
2
dφ = 1 ec

sin iφ − edi−φ , (4.17)
2i
a zatim i izračunati njihove komutatore s operatorom broja kvanata
[N̂ , sin
dφ] = icos
[φ, (4.18)
[N̂ , cos
[φ] = −isin
dφ. (4.19)
Koristeći posljednja dva komutatora možemo napisati i relacije neodred̄enosti
dφ)2 ≥ 1 hcos
(∆N̂ )2 (∆sin [φi2 , (4.20)
4
2 [φ) ≥ 1 hsin
(∆N̂ ) (∆cos 2 dφi2 . (4.21)
4
Koherentno stanje 71
4.2 Koherentno stanje
Želimo naći svojstvena stanja operatora poništenja
a|αi = α|αi. (4.22)
Budući da svojstvena stanja harmoničkog oscilatora čine potpun skup stanja, stanje |αi
možemo napisati kao njihovu superpoziciju
∞
X
|αi = cn |ni. (4.23)
n=0
Djelujemo li s operatorom poništenja na stanje |αi

∞ ∞ ∞
X X √ X √
a cn |ni = cn n|n − 1i = cn+1 n + 1|ni. (4.24)
n=0 n=1 n=0
S druge strane, pretpostavili smo da vrijedi

∞
X ∞
X
a cn |ni = α cn |ni. (4.25)
n=0 n=0
Izjednačavanjem dolazimo do rekurzivne relacije

α
cn = √ cn−1 , (4.26)
n
a odatle dolazimo do izraza za koeficijent cn
αn
cn = √ c0 . (4.27)
n!
Koeficijent c0 možemo odrediti iz uvjeta normiranosti
∞ ∞
X
2 2
X |α|2n
|cn | = 1 =⇒ |c0 | = 1. (4.28)
n=0 n=0
n!
Prepoznamo li Taylorov red za eksponencijalnu funkciju

2 2 /2
|c0 |2 e|α| = 1 =⇒ c0 = e−|α| . (4.29)
Fazu koeficijenta c0 smo odabrali proizvoljno jer je valna funkcija definirana do na fazu.
Vremenska ovisnost koeficijenata, a time i vremenska evolucija početnog koher-

entnog stanja, odred̄ena je Schrödingerovom jednadžbom
cn (t) = cn (0)e−iω(n+1/2)t . (4.30)
Očekivana vrijednost operatora a† u koherentnom stanju

∞
†
X √
hψ|a |ψi = e iωt
n + 1c∗n+1 (0)cn (0). (4.31)
n=0
Koristeći rekurzivnu relaciju (4.26) dolazimo do rezultata
hψ|a† |ψi = α∗ eiωt . (4.32)
Na jednaki način zaključili bismo
hψ|a|ψi = αe−iωt . (4.33)
Slijedi očekivana vrijednost operatora položaja

√ √
hxi = hα|(a + a† )/ 2|αi = (αe−iωt + α∗ eiωt )/ 2. (4.34)
Neka je svojstvena vrijednost α realna

√
hxi = 2α cos ωt. (4.35)
Jednakim postupkom došli bismo do očekivane vrijednosti operatora impulsa. Zanimljivo

je izračunati i očekivanu vrijednost operatora broja kvanata
hN i = hα|a† a|αi = α∗ αhα|αi = |α|2 . (4.36)
Koeficijente u razvoju koherentnog stanja možemo napisati pomoću očekivane vrijednosti

operatora broja kvanata n̄ ≡ hN i
n̄n
P (n) = |cn (0)|2 = e−n̄ , (4.37)
n!
što odgovara Poissonovoj distribuciji prikazanoj na sl. 4.1. Možemo izračunati i očekivanu
vrijednost kvadrata operatora broja kvanata
hN 2 i = hα|a† aa† a|αi = |α|2 hα|aa† |αi = |α|2 hα|1 + a† a|αi = |α|2 + |α|4 . (4.38)
Neodred̄enost operatora broja kvanata
(∆N )2 = hN 2 i − hN i2 = |α|2 . (4.39)

Slika 4.1: Raspodjela stanja u koherentnom stanju s n̄ = 25.
Valnu funkciju možemo napisati u koordinatnoj reprezentaciji

∞
X
ψ(x, t) = cn (t)φn (x)
n=0
∞ r
−|α|2 /2
mω 1/4
−ξ 2 /2
X αn 1
= e−iωt/2 e e √ e−iωnt Hn (ξ). (4.40)
~π n=0 n! 2n n!
Koristit ćemo definiciju funkcije izvodnice za Hermiteove polinome
∞
−s2 +2sξ
X 1
e = Hn (ξ)sn . (4.41)
n=0
n!
U našem slučaju vrijedi
1
s = √ αe−iωt , (4.42)
2
pa valnu funkciju možemo napisati u sljedećem obliku
mω 1/4 √ 2 1 √
e−iωt/2 e− 2 (ξ− 2|α| cos ωt) e 2 i|α| sin 2ωt e− 2i|α| sin ωtξ .
1 2
ψ(x, t) = (4.43)
~π
Gustoća vjerojatnosti odgovara Gaussianu koji ne mijenja oblik
mω 1/2 √ 2
|ψ(x, t)| = e−(ξ− 2|α| cos ωt) . (4.44)
~π
√
Konstanta 2|α| odgovara početnom pomaku valnog paketa.
Neodred̄enost operatora sin

dφ u koherentnom stanju
dφ2 u koherentnom stanju

Prvo želimo izračunati očekivanu vrijednost operatora sin
dφ2 |αi = − 1 hα|ec

hα|sin iφ e
c 1 c
iφ |αi + hα|e −iφ |αi
iφ ed (4.45)
4 4
1 −iφ e
1 −iφ ed
iφ |αi − hα|ed −iφ |αi.
+ hα|ed c (4.46)
4 4
Napišemo li koherentno stanje kao superpoziciju Fockovih stanja
∞ ∞
−iφ |αi = e−|α|
−iφ ed
2
X (α∗ )n αm −iφ −iφ −N
X N n (α∗ )2
hα|ed √ hn|e e |mi = e
d d p ,
m,n=0 n!m! n=0 n! (n + 1)(n + 2)
(4.47)
∞
X (α∗ )n αm ∞
iφ e iφ |αi = e−|α|
2
iφ e iφ |mi = e−N
X N n α2
hα|ec c √ hn|ec c p .
m,n=0 n!m! n=0 n! (n + 1)(n + 2)
(4.48)
Osim toga, vrijedi
−iφ e
hα|ed c iφ |αi = 1 − e−N , (4.49)
hα|ec −iφ |αi = 1.
iφ ed (4.50)
Uzimajući u obzir |α|2 = N , slijedi

∞
2 1 1 −N 1 −N X Nn
hα|sin
dφ |αi = − e − e N (1 − 2ξ) p , (4.51)
2 4 2 n=0 n! (n + 1)(n + 2)
pri čemu je ξ ≡ (Imα)2 /|α|2 . Sada računamo očekivanu vrijednost operatora sin
dφ
1 c
−iφ |αi .
hα|sin
dφ|αi = hα|eiφ |αi − hα|ed (4.52)
2i
Računamo pojedine doprinose
∞ ∞
−iφ |αi = e−|α|
2
X (α∗ )n αm c iφ −N ∗
X Nn
hα|ed √ hn|e |mi = e α √ , (4.53)
m,n=0 n!m! n=0
n! n + 1
∞ ∞
iφ |αi = e−|α|
2
X (α∗ )n αm −iφ −N
X Nn
hα|ec √ hn|e |mi = e α
d √ , (4.54)
m,n=0 n!m! n=0
n! n + 1
odakle slijedi
∞
dφ|αi = e−N Imα
X Nn
hα|sin √ . (4.55)
n=0
n! n + 1
Ograničimo li se na velike vrijednosti broja kvanata, odnosno N 1, možemo iskoristiti
asimptotske izraze
∞
Nn eN

X 1 3
p ≈ 1− − 2
+ ··· , (4.56)
n=0 n! (n + 1)(n + 2) N 2N 8N
∞
Nn eN

X 1
√ ≈√ 1− + ··· . (4.57)
n=0
n! n + 1 N 8N
Asimptotski izrazi za očekivane vrijednosti glase

2 1 1 −N 1 1
hα|sin φ |αi ≈ − e − (1 − 2ξ) 1 −
d , (4.58)
2 4 2 2N

Imα 1
hα|sin φ|αi ≈ √
d 1− , (4.59)
N 8N
dok je asimptotski izraz za neodred̄enost
dφ ≈ 1 − ξ − 1 e−N .
2
∆sin (4.60)
4N 4
Zanemarimo li i eksponenacijalni član, dolazimo do izraza
2 1 − ξ (Reα)2
∆sin φ ≈
d ≈ . (4.61)
4N 4N 2
Produkt neodred̄enosti operatora broja kvanata i operatora faze za velike vrijednosti
broja kvanata
(∆N )(∆sindφ) ≈ Reα √ . (4.62)
2 N
Upotrijebimo li notaciju α = |α|eiθ ,
(∆N )(∆sin dφ) ≈ 1 cos θ. (4.63)

2
Neodred̄enost operatora cos

dφ u koherentnom stanju
2
U sljedećem koraku računamo očekivanu vrijednost operatora cos [φ u koherentnom
stanju
[φ |αi = 1 hα|ec 1 c
2
hα|cos iφ e
ciφ |αi + hα|e −iφ |αi
iφ ed (4.64)
4 4
1 −iφ e
1
iφ |αi + hα|ed−iφ ed
−iφ |αi.
+ hα|ed c (4.65)
4 4
Koristeći rezultate iz prethodnog odjeljka dolazimo do zaključka

∞
2 1 1 −N 1 −N X Nn
hα|cos φ |αi = − e + e N (1 − 2ξ)
[ p , (4.66)
2 4 2 n=0 n! (n + 1)(n + 2)
kao i ∞
[φ|αi = e−N Reα
X Nn
hα|cos √ . (4.67)
n=0
n! n + 1
Asimptotski izrazi za očekivane vrijednosti glase

2 1 1 1
hα|cos
[φ |αi ≈ + (1 − 2ξ) 1 − , (4.68)
2 2 2N

Reα
[φ|αi ≈ √ 1
hα|cos 1− , (4.69)
N 8N
pri čemu smo zanemarili eksponencijalni član. Neodred̄enost operatora cos

[φ glasi
2
[φ = ξ = (Imα) .
2
∆cos (4.70)
4N 4N 2
Produkt neodred̄enosti operatora broja kvanata i operatora faze za velike vrijednosti
broja kvanata
[φ) ≈ Imα
(∆N )(∆cos √ . (4.71)
2 N
Upotrijebimo li notaciju α = |α|eiθ ,
[φ) ≈ 1 sin θ.
(∆N )(∆cos (4.72)
2
4.2.1 Operator pomaka

U sljedećim razmatranjima, koristit ćemo Baker-Cambel-Hausdorff (BCH) teorem i Hadamar-
dovu lemu.
Baker-Cambel-Hausdorff teorem
Neka su A i B operatori za koje vrijede sljedeće komutacijske relacije
[A, [A, B]] = [B, [A, B]] = 0. (4.73)
Tada vrijedi
1 1
eA+B = e− 2 [A,B] eA eB = e 2 [A,B] eB eA . (4.74)
X̂2
α
θ
√1
2
X̂1
√1
2
Slika 4.2: Prikaz koherentnog stanja |αi u faznom prostoru. Kut θ odgovara fazi parame-
tra α = |α|eiθ .
Hadamardova lema
Neka su A i B operatori. Tada vrijedi

1 1 1
eA Be−A = B + [A, B] + [A, [A, B]] + [A, [A, [A, B]]] + · · · (4.75)
1! 2! 3!
Koherentno stanje generiramo djelovanjem operatora pomaka1 na vakuum
† −α∗ a
D(α)|0i = eαa |0i. (4.76)
U istinitost prethodne tvrdnje možemo se uvjeriti koristeći BCH formulu uz identifikaciju
operatora
A = αa† , B = −α∗ a. (4.77)
Komutator operatora A i B glasi
[A, B] = −|α|2 [a† , a] = |α|2 , (4.78)
a kako se radi o običnom broju, možemo primijeniti BCH teorem
∞ ∞
αa† −α∗ a −|α|2 /2 αa† −α∗ a −|α|2 /2
X (αa† )n X (−α∗ a)m
e =e e e =e . (4.79)
n=0
n! m=0 m!
U sumi po m doprinosi samo član m = 0 jer svi ostali poništavaju vakuum
∞ ∞
2 /2
X (αa† )n 2 /2
X αn
D(α)|0i = e−|α| |0i = e−|α| |ni = |αi. (4.80)
n=0
n! n=0
n!
1
Displacement operator
Operator pomaka ima sljedeća svojstva
D† (α) = D(−α), (4.81)

† †
D (α)D(α) = D(α)D (α). (4.82)
Koristeći Hadamardovu lemu možemo izračunati sljedeće veličine

† +α∗ a † −α∗ a
D† (α)aD(α) = e−αa aeαa , (4.83)
−αa† +α∗ a αa† −α∗ a
D† (α)a† D(α) = e a† e . (4.84)
Identificiramo li operatore u jedn. (4.83)
A = −αa† + α∗ a i B = a, (4.85)
možemo izračunati potrebni komutator
[A, B] = [−αa† + α∗ a, a] = α, (4.86)
a zatim primijeniti Hadamardovu lemu
D† (α)aD(α) = a + α. (4.87)
Analognim postupkom došli bismo do relacije
D† (α)a† D(α) = a† + α∗ . (4.88)
Pomoću BCH teorema možemo izračunati i produkt dva operatora pomaka

† −α∗ a † −β ∗ a
D(α)D(β) = eαa eβa . (4.89)
Definiramo operatore
A = αa† − α∗ a i B = βa† − β ∗ a, (4.90)
a zatim izračunamo komutator
[A, B] = [αa† − α∗ a, βa† − β ∗ a] = −α∗ β + αβ ∗ . (4.91)
Koristeći BCH teorem dolazimo do rezultata

1 ∗ β+αβ ∗ ) † −(α∗ +β ∗ )a 1 ∗ β+αβ ∗ )
D(α)D(β) = e 2 (−α e(α+β)a = e 2 (−α D(α + β). (4.92)
4.2.2 Očekivane vrijednosti u koherentnom stanju

Da bi izračunali očekivane vrijednosti operatora stvaranja i poništenja u koherentnom
stanju, možemo se poslužiti činjenicom da je koherentno stanje svojstveno stanje oper-
atora poništenja, odnosno
a|αi = α|αi, hα|α∗ = hα|a† . (4.93)
Iz prethodnih relacija slijedi
haiα = α, (4.94)
ha† iα = α∗ . (4.95)
Očekivanu vrijednost operatora broja kvanata računamo koristeći činjenicu da je operator

D(α) unitaran
hN iα = ha† aiα = h0|D† (α)a† D(α)D† (α)aD(α)|0i

hN iα = h0|(a† + α∗ )(a + α)|0i = |α|2 . (4.96)
Analognim postupkom izračunali bismo očekivanu vrijednost kvadrata broja kvanata
hN 2 iα = |α|2 + |α|4 , (4.97)
a zatim možemo izračunati i neodred̄enost u broju kvanata

p
∆α N = hN 2 iα − hN i2α = |α|2 . (4.98)
4.2.3 Preklop dva koherentna stanja

Preklop dva koherentna stanja možemo izračunati u bazi Fockovih stanja
∞
−|α|2 /2 −|β|2 /2
X (α∗ )n β m
hα|βi = e e √ hn|mi. (4.99)
m,n=0 n!m!
Iskoristimo li ortogonalnost Fockovih stanja, dolazimo do rezultata

2 /2 2 /2 ∗
hα|βi = e−|α| e−|β| eα β . (4.100)
Iz kvadrata apsolutne vrijednosti preklopa

2
|hα|βi|2 = e−|α−β| , (4.101)
slijedi da je preklop manji ako je udaljenost izmed̄u stanja veća.

Stisnuto stanje 80
4.2.4 Relacija potpunosti za koherentna stanja
Želimo pokazati relaciju potpunosti za koherentna stanja

1
Z
d2 α|αihα| = 1. (4.102)
π
Budući da je parametar α kompleksan, integriramo po cijeloj kompleksnoj ravnini pa
vrijedi d2 α = dαx dαy . U prethodni izraz uvrstimo sume po svim stanjima harmoničkog
oscilatora
∞ Z
1 1 X
Z
2
d α|αihα| = d2 α|nihn|αihα|mihm|, (4.103)
π π m,n=0
a zatim uvrstimo preklope

∞ n ∗ m
1 1 X 2 α (α )
Z Z
2
d α|αihα| = |nihm| d2 αe−|α| √ . (4.104)
π π m,n=0 n!m!
Prelazimo u polarne koordinate α = reiφ , a pri tome se radijalni i kutni dio integrala
separiraju
Z ∞ Z 2π Z ∞
n+m+1 −r2 2
r e dr e i(n−m)φ
dφ = 2πδnm r2n+1 e−r dr. (4.105)
0 0 0
Nakon supstitucije r2 = t integral možemo pronaći u tablicama

∞
1
Z X
2
d α|αihα| = |nihn| = 1. (4.106)
π n=0
Iako nisu ortogonalna, koherentna stanja čine potpuni skup stanja.
4.3 Stisnuto stanje
4.3.1 Operator stiskanja
Stisnuto stanje2 generiramo djelovanjem produkta operatora pomaka i operatora stiskanja3

na vakuum
|ξαi = D(α)S(ξ)|0i, (4.107)
2
squeezed state
3
squeezing operator
Stisnuto stanje 81
X̂2
Ŷ2
α
Ŷ1
θ
χ
2
X̂1
Slika 4.3: Prikaz stisnutog stanja |ξαi u faznom prostoru. Kut θ odgovara fazi parametra
α = |α|eiθ , dok je χ odgovara fazi u parametru stiskanja ξ. Stanje je u jednom stanju
izduženo (proporcionalno er ), a u drugom stisnuto (proporcionalno e−r .
pri čemu je operator stiskanja dan formulom

1 ∗ a2 −ξ(a† )2 )
S(ξ) = e 2 (ξ . (4.108)
Operator stiskanja ima sljedeća svojstva
S † (ξ) = S(−ξ), S † (ξ)S(ξ) = S(ξ)S † (ξ). (4.109)
Koristeći Hadamardovu lemu možemo izračunati sljedeću kombinaciju operatora

1 ∗ 2 1 1 ∗ 2 1
a + 2 ξ(a† )2 a − 2 ξ(a† )2
S † (ξ)aS(ξ) = e− 2 ξ ae 2 ξ . (4.110)
Identificiramo operatore
1 1
A = − ξ ∗ a2 + ξ(a† )2 i B = a, (4.111)
2 2
a zatim izračunamo komutator

1 ∗ 2 1 † 2 1
[A, B] = − ξ a + ξ(a ) , a = ξ (a† )2 , a = −ξa† .

(4.112)
2 2 2
Komutator [A, B] nije običan broj pa moramo računati i sljedeći komutator

1 ∗ 2 1 † 2 1
[A, [A, B]] = − ξ a + ξ(a ) , −ξa = |ξ|2 a2 , a† = |ξ|2 a,
†

(4.113)
2 2 2
Stisnuto stanje 82
a potom još jedan

1 ∗ 2 1 † 2 1
[A, [A, [A, B]]] = − ξ a + ξ(a ) , |ξ| a = ξ|ξ|2 [(a† )2 , a] = −ξ|ξ|2 a† . (4.114)
2
2 2 2
Hadamardova lema vodi na dva odvojena reda

† 1 2 † 1 2
S (ξ)aS(ξ) = a 1 + |ξ| + · · · − a ξ + ξ|ξ| + · · · . (4.115)
2! 3!
Iskoristimo li Eulerovu formulu ξ = reiχ , dolazimo do sljedećeg rezultata
S † (ξ)aS(ξ) = a cosh r − a† eiχ sinh r. (4.116)
Analognim postupkom izveli bismo sljedeću relaciju
S † (ξ)a† S(ξ) = a† cosh r − ae−iχ sinh r. (4.117)
4.3.2 Očekivane vrijednosti u stisnutom stanju

Očekivane vrijednosti operatora stvaranja i poništenja ne razlikuju se od analognih izraza
u koherentnom stanju
haiαξ = h0|S † (ξ)D† (α)aD(α)S(ξ)|0i = h0|S † (ξ)(a + α)S(ξ)|0i = α, (4.118)

† † † † † † ∗ ∗
ha iαξ = h0|S (ξ)D (α)a D(α)S(ξ)|0i = h0|S (ξ)(a + α )S(ξ)|0i = α . (4.119)
Očekivanu vrijednost operatora broja kvanata možemo izračunati koristeći činjenicu da

su operatori D(α) i S(ξ) unitarni
hN iαξ = ha† aiαξ = h0|S † (ξ)D† (α)a† D(α)D† (α)aD(α)S(ξ)|0i. (4.120)
Iskoristimo li jedn. (4.83) i (4.84),
hN iαξ = h0|S † (ξ)(a† + α∗ )(a + α)S(ξ)|0i, (4.121)
pri čemu doprinose samo dva člana
hN iαξ = h0|S † (ξ)a† aS(ξ)|0i + |α|2 h0|S † (ξ)S(ξ)|0i. (4.122)
Budući da je operator S(ξ) unitaran, možemo napisati
hN iαξ = h0|S † (ξ)a† S(ξ)S † (ξ)aS(ξ)|0i + |α|2 . (4.123)
Sada iskoristimo jedn. (4.116) i (4.117)
hN iαξ = sinh2 r + |α|2 . (4.124)

Operatori kvadrature 83
Očekivana vrijednost operatora broja kvanata ovisi i o parametru pomaka α, kao i o

parametru stiskanja r. Čak i ako se radi o vakuumu (tj. α = 0), ovisno o parametru
stiskanja očekivana vrijednost broja čestica može se bitno razlikovati od nule. Analognim
postupkom bismo izračunali očekivanu vrijednost kvadrata broja kvanata
hN 2 iαξ = sinh2 r 2 cosh2 r + sinh2 r + 2|α|2 sinh2 r

+ |α cosh r − α∗ eiχ sinh r|2 + |α|4 , (4.125)
a zatim i kvadrat neodred̄enosti u broju kvanata
(∆αξ N )2 = |α cosh r − α∗ eiχ sinh r|2 + 2 sinh2 r cosh2 r. (4.126)
4.4 Operatori kvadrature

Operatore kvadrature definiramo na sljedeći način
1 i
X 1 = √ a† + a a† − a .

i X2 = √ (4.127)
2 2
Za operatore kvadrature vrijedi analogna komutacijska relacija kao za operatore položaja
i impulsa
[X1 , X2 ] = i. (4.128)
Koristeći rezultate za očekivane vrijednosti operatora a i a† u koherentnom stanju,
možemo izračunati odgovarajuće očekivane vrijednosti operatora X1 i X2
1 √
hX1 iα = √ (α∗ + α) = 2αx , (4.129)
2
i √
hX2 iα = √ (α∗ − α) = 2αy , (4.130)
2
pri čemu je αx = Re(α) i αy = Im(α). Neodred̄enosti operatora X1 i X2 su konstantne
1
∆α X1 = ∆α X2 = √ , (4.131)
2
što ujedno predstavlja nužan i dovoljan uvjet da bi stanje bilo koherentno.
U računima koji uključuju stisnuto stanje prikladniji su rotirani operatori kvadrature

Y1 cos (χ/2) sin (χ/2) X1
= , (4.132)
Y2 − sin (χ/2) cos (χ/2) X2
Operatori kvadrature 84
ili izraženo pomoću operatora stvaranja i poništenja
1 1
Y1 = √ eiχ/2 a† + √ e−iχ/2 a, (4.133)
2 2
i iχ/2 † i −iχ/2
Y2 = √ e a − √ e a. (4.134)
2 2
Koristeći rezultate za očekivane vrijednosti operatora a i a† u stisnutom stanju, možemo

izračunati odgovarajuće očekivane vrijednosti operatora Y1 i Y2
1
hY1 iαξ = √ α∗ eiχ/2 + αe−iχ/2 ,

(4.135)
2
i
hY2 iαξ = √ α∗ eiχ/2 − αe−iχ/2 .

(4.136)
2
Sličnim postupkom došli bismo do očekivanih vrijednosti operatora Y12 i Y22 u stisnutom
stanju
1 1 1
hŶ12 iαξ = eiχ h(a† )2 iαξ + e−iχ h(a)2 iαξ + ha† aiαξ +
2 2 2
1 ∗ 2 iχ 1 2 −iχ 2 1
= (α ) e + α e − sinh r cosh r + sinh r + |α|2 + (4.137)
2 2 2
1 1 1
hŶ22 iαξ = − eiχ h(a† )2 iαξ − e−iχ h(a)2 iαξ + ha† aiαξ +
2 2 2
1 ∗ 2 iχ 1 2 −iχ 2 1
= − (α ) e − α e + sinh r cosh r + sinh r + |α|2 + . (4.138)
2 2 2
Neodred̄enost operatora kvadrature ovisi samo o parametru stiskanja
1 1 −2r
(∆αξ Ŷ1 )2 = + sinh2 r − sinh r cosh r = e , (4.139)
2 2
1 1 2r
(∆αξ Ŷ2 )2 = + sinh2 r + sinh r cosh r = e . (4.140)
2 2
S druge strane, produkt neodred̄enosti ima minimalnu vrijednost i uopće ne ovisi o

parametru stiskanja
1
(∆αξ Ŷ1 )(∆αξ Ŷ2 ) = . (4.141)
2
Električno i magnetsko polje 85
4.5 Električno i magnetsko polje

Krećemo od Maxwellovih jednadžbi koje, uz pretpostavku da se nalazimo u vakuumu,
glase
∇ · B = 0, (4.142)
∂
∇×E=− B, (4.143)
∂t
∇ · E = 0, (4.144)
1 ∂
∇ × B = 2 E, (4.145)
c ∂t
pri čemu E označava električno, a B magnetsko polje. Brzina svjetlosti u vakuumu
povezana je s električnom (0 ) i magnetskom (µ0 ) permeabilnosti
1
c= √ . (4.146)
0 µ0
Električno i magnetsko polje možemo izvesti iz vektorskog (A) i skalarnog potencijala

(U )
∂
E = −∇U − A, (4.147)
∂t
B = ∇ × A. (4.148)
Ovdje ćemo koristiti Coulombovo baždarenje (∇A = 0), a kako u vakuumu nema
izvora vrijedi i U = 0. Električno polje tada možemo izvesti iz jednostavne relacije
E = −∂A/∂t. Vektorski potencijal odgovara rješenju valne jednadžbe
1 ∂2
∇2 A(r, t) = A(r, t). (4.149)
c2 ∂t2
Vektorski potencijal možemo napisati u obliku Fourierovog reda, a osim toga

klasično rješenje ćemo zamijeniti operatorom
X h i
Â(r, t) = ck âk,λ ei(kr−ωk t) + â†k,λ e−i(kr−ωk t) eλ , ωk2 = c2 k2 (4.150)
k,λ
Pretpostavili smo da se polje nalazi unutar kocke brida l pa periodički rubni uvjeti nameću
sljedeće uvjete za vektor k
2πnx 2πny 2πnz
kx = , ky = , kz = , (4.151)
l l l
pri čemu su nx , ny , nz cijeli brojevi. Vektor polarizacije mora biti okomit na smjer širenja
vala, odnosno k · eλ = 0. Dakle, moguća su dva izbora polarizacije (λ = 1, 2) i oni su
med̄usobno okomiti eλ · eλ0 = δλλ0 .
Sada možemo izvesti formule za električno i magnetsko polje. Pretpstavili smo da
da nema dodatnih izvora
∂ X h
i(kr−ωk t) † −i(kr−ωk t)
i
Ê(r, t) = − Â(r, t) = i ck ωk âk,λ e − âk,λ e eλ (4.152)
∂t k,λ
Izvod magnetskog polja

B̂(r, t) = ∇ × Â, (4.153)
je nešto složeniji pa ćemo prvo promotriti samo jednu komponentu, npr. z
B̂z = ∂x Ây − ∂y Âx . (4.154)
Smjer vektorskog potencijala odred̄en je vektorima polarizacije eλ pa vrijedi

X h i
(i)
Âi = ck âk,λ ei(kr−ωk t) + â†k,λ e−i(kr−ωk t) eλ . (4.155)
k,λ
S druge strane, derivacije djeluje na eksponencijalnu funkciju, odnosno
∂x ei(kr−ωk t) = ikx ei(kr−ωk t) , ∂x e−i(kr−ωk t) = −ikx ei(kr−ωk t) , (4.156)

i(kr−ωk t) i(kr−ωk t) −i(kr−ωk t) i(kr−ωk t)
∂y e = iky e , ∂y e = −iky e . (4.157)
z komponenta magnetskog polja glasi

h i
† (y)
X
i(kr−ωk t) −i(kr−ωk t)
B̂z = ck ikx âk,λ e − âk,λ e eλ
k,λ
h i
(x)
ck iky âk,λ ei(kr−ωk t) − â†k,λ e−i(kr−ωk t) eλ ,
X
+ (4.158)
k,λ
što još možemo napisati kao

X h i
B̂z = i ck âk,λ ei(kr−ωk t) − â†k,λ e−i(kr−ωk t) (k × eλ )z . (4.159)
k,λ
Konačno, magnetsko polje glasi

X h i
B̂ = i ck âk,λ ei(kr−ωk t) − â†k,λ e−i(kr−ωk t) (k × eλ ). (4.160)
k,λ
Vektori magnetskog i električnog polja su med̄usobno okomiti, a okomiti su i na smjer

šsirenja polja.
Energiju polja možemo izračunati pomoću sljedeće relacije

1 1 2
Z
2
E= dr 0 E + B . (4.161)
2 V µ0
Uvrstimo li izraze za električno i magnetsko polje, te iskoristimo integrale
Z Z
i(k−k0 )r 3 0
e dr = l δk,k0 , ei(k+k )r dr = 0. (4.162)
Kroneckerov simbol je ovdje posljedica periodičnih rubnih uvjeta na bridovima kocke.

X 1
3 2 † 1
E= l ck (k × eλ ) · (k × eλ ) akλ akλ +
k,λ
µ 0 2

1
0 l3 c2k ωk2 a†kλ akλ +
X
+ . (4.163)
k,λ
2
U sljedećem koraku koristimo relaciju
(k × eλ ) · (k × eλ ) = k2 , (4.164)
√
a zatim veze k2 = ωk2 /c2 i c = 1/ 0 µ0 čime se izraz za energiju bitno pojednostavljuje

X
3 2 2 † 1
E= 2l ck ωk 0 akλ akλ + . (4.165)
k,λ
2
Da bi formulu za energiju polja sveli na energiju sustava nevezanih oscilatora, moramo

nametnuti sljedeći uvjet
r
3 2 2 ~
2l ck ωk 0 = ~ωk =⇒ ck = . (4.166)
2ωk 0 l3
4.5.1 Očekivane vrijednosti operatora električnog polja
Operator električnog polja frekvencije ω i odred̄ene polarizacije λ4 možemo napisati u

sljedećem obliku
r
~ω i(kr−ωt+π/2) † −i(kr−ωt+π/2)

Ê = âe + â e eλ . (4.167)
20 l3
Uvodimo pokratu
η ≡ kr − ωt + π/2. (4.168)
4
single-mode field
Fockovo stanje
Očekivana vrijednost operatora električnog polja u Fockovom stanju iščezava

r
~ω iη −iη †

hÊi = e hn|â|ni + e hn|â |ni eλ = 0. (4.169)
20 l3
dok očekivana vrijednost kvadrata električnog polja ima konstantnu vrijednost
~ω 2iη −2iη † 2 †
hÊ2 (t)i = 2

e hn|â |ni + e hn|(â ) |ni + hn|1 + 2â â|ni
20 l3
~ω
= (2n + 1) . (4.170)
20 l3
Stoga kvadrat neodred̄enosti električnog polja iznosi
~ω
∆Ê2 = (2n + 1) . (4.171)
20 l3
Prethodni izrazi očito ne odgovaraju klasičnoj slici, kao što ni svojstvena stanja har-
moničkog oscilatora takod̄er nismo mogli identificirati s klasičnim oscilatorom5 . S druge
strane, koherentno stanje se ponašalo kao što bismo očekivali od klasičnog oscilatora pa
nas to motivira da i u ovom slučaju promotrimo oěkivane vrijednosti električnog polja u
koherentnom stanju.
Koherentno stanje
Parametar operatora pomaka napišemo u polarnom obliku α = |α|eiθ , a zatim računamo

očekivanu vrijednost operatora električnog polja
r
~ω iη −iη †

hÊiα = e hai α + e ha i α
2 l3
r 0
~ω
|α| ei(η+θ) + e−i(η+θ)

= 3
20 l
r
2~ω
= |α| cos (kr − ωt + θ). (4.172)
0 l3
Očekivana vrijednost kvadrata operatora električnog polja glasi
~ω 2iη 2
hÊ2 iα = e α + e−2iη (α∗ )2 + 1 + 2|α|2 .

3
(4.173)
20 l
5
npr. kuglicom na opruzi
Detekcija zračenja referentnim snopom 89
Očekivana vrijednost operatora električnog polja u koherentnom stanju slijedi klasično

oscilatorno ponašanje, dok je kvadrat neodred̄enosti konstantan i iznosi
~ω
∆Ê2 = . (4.174)
20 l3
Na lijevoj strani sl. 4.4 nalazi se očekivana vrijednost (tanka tamna linija) i neodred̄enost
(svijetla debela linija) električnog polja u koherentnom stanju.
Stisnuto stanje
Očekivana vrijednost operatora električnog polja u stisnutom stanju ne razlikuje se od

one u koherentnom stanju
r
~ω iη −iη †

hÊiαξ = e hai αξ + e ha i αξ
2 l3
r 0
~ω i(η+θ) −i(η+θ)

= |α| e + e
20 l3
r
2~ω
= |α| cos (kr − ωt + θ). (4.175)
0 l3
dok je očekivana vrijednost kvadrata operatora električnog polja u stisnutom stanju
~ω ∗ 2 −2iη
hÊ2 iαξ = 2 2 2iη

2|α| + (α ) e + α e
20 l3
~ω 2
~ω
+ 1 + 2 sinh r − 2 sinh r cosh r cos (χ + 2η). (4.176)
20 l3 20 l3
Očekivana vrijednost operatora električnog polja u koherentnom stanju slijedi klasično
oscilatorno ponašanje, ali kvadrat neodred̄enosti više nije konstantan
2 ~ω 2

∆Ê = 1 + 2 sinh r − 2 sinh r cosh r cos (χ + 2η) . (4.177)
20 l3
Na desnoj strani sl. 4.4 nalazi se očekivana vrijednost (tanka tamna linija) i neodred̄enost
(svijetla debela linija) električnog polja u stisnutom stanju.
4.6 Detekcija zračenja referentnim snopom

Detekcija zračenja referentnim snopom predstavlja osnovnu metodu mjerenja operatora
kvadrature u kvantno-mehaničkim sistemima. Shema tipičnog eksperimentalnog postava
Slika 4.4: Očekivana vrijednost (tanka tamna linija) i neodred̄enost (svijetla debela linija)
električnog polja u koherentnom (lijevo) i stisnutom (desno) stanju.
Slika 4.5: Ekspereimentalni postav za detekciju zračenja referentnim snopom.
za detekciju zračenja referentnim snopom nalazi se na sl. 4.5. Ulazni signal superponira
se na jako lokalno oscilirajuće polje pomoću beam-splittera s koeficijentima refleksije i
transmisije T i R. Svjetlost koja izlazi iz beam-splittera detektira se fotodetektorima
D1 i D2. Operatore poništenja koji odgovaraju ulaznom modu i lokalnom oscilatorskom
modu označimo s â i âL , dok operatore poništenja koji odgovaraju izlaznim modovima
označimo s dˆ1 i dˆ2 . Operatori su vezani transformacijom
dˆ1

R T âL
= . (4.178)
dˆ2 T R â
Pretpostavljamo da u beam-splitteru nema gubitaka, odnosno da su koeficijenti trans-

misije i refleksije vezani relacijama
|R|2 + |T |2 = 1 i T ∗ R + R∗ T = 0. (4.179)
Napišemo li koeficijente R i T pomoću Eulerove formule
R = |R|eiφR , T = |T |eiφT , (4.180)
možemo izvesti sljedeći uvjet
T ∗ R + R∗ T = 0 =⇒ ei(φR −φT ) + e−i(φR −φT ) = 0 =⇒ cos (φR − φT ) = 0, (4.181)
φR − φT = π/2. Najčešće se koristi balansirani sustav u kojem vrijedi |T | =
odnosno √
|R| = 1/ 2. Razlika operatora broja fotona na detektorima 1 i 2
dˆ†1 dˆ1 − dˆ†2 dˆ2 = (|R|2 − |T |2 )â†L âL + (|T |2 − |R|2 )â† â
+ (R∗ T − RT ∗ )â†L â + (RT ∗ − R∗ T )â† âL . (4.182)
Med̄utim, ako se radi o balansiranom sustavu, razlika |R|2 − |T |2 iščezava pa preostaje
1 i(φT −φR ) 1 i(φR −φT )
dˆ†1 dˆ1 − dˆ†2 dˆ2 = − e−i(φT −φR ) â†L â + − e−i(φR −φT ) â† âL ,

e e
2 2
(4.183)
odnosno
dˆ†1 dˆ1 − dˆ†2 dˆ2 = i sin (φT − φR )â†L â − i sin (φT − φR )â† âL

= i â† âL − â†L â . (4.184)
Pretpostavimo li da se lokalni izvor nalazi u koherentnom stanju

hdˆ†1 dˆ1 − dˆ†2 dˆ2 i = −ihâ†L âi + ihâ† âL i = −iαL∗ hâi + iαL hâ† i, (4.185)
a zatim parametar α napišemo pomoću Eulerove formule αL = |αL |eiφL
hdˆ†1 dˆ1 − dˆ†2 dˆ2 i = |αL |ha† eiθ − ae−iθ i, (4.186)
pri čemu je θ = φL + π/2. U gornjem izrazu prepoznajemo rotirani operator kvadrature
1
X̂θ = √ â† eiθ − âe−iθ ,

(4.187)
2
odnosno √
hdˆ†1 dˆ1 − dˆ†2 dˆ2 i = 2|αL |hX̂θ i. (4.188)
Mjerenjem razlike signala na izlaznim detektorima možemo izmjeriti očekivanu vrijed-
nost operatora kvadrature ulaznog signala, a ulazni signal možemo pojačati lokalnim
oscilatorom (faktor |αL |).
Distribucije kvazivjerojatnosti 92
Slika 4.6: Tri primjera Q-funkcije. Lijevo gore: koherentno stanje, desno gore: Fockovo
stanje, lijevo dole: stisnuto stanje.
4.7 Distribucije kvazivjerojatnosti
4.7.1 Q-funkcija
Q-funkcija definirana je kao matrični element operatora gustoće
1
Q(α, α∗ ) = hα|ρ̂|αi, (4.189)
π
gdje je |αi koherentno stanje. Polazeći od toga da je trag matrice gustoće jednak 1,
možemo zaključiti Z
d2 αQ(α, α∗ ) = 1. (4.190)
Gornji integral se proteže po cijeloj kompleksnoj ravnini, a do rezultata (4.190) možemo

doći tako da u trag matrice gustoće ubacimo relaciju potpunosti za koherentna stanja
Z
1 1
Z Z
1 = T r(ρ̂) = T r 2
d α|αihα|ρ̂ = d αhα|ρ̂|αi = d2 αQ(α, α∗ ). (4.191)
2
π π
Q-funkciju možemo lako izračunati za koherentno i Fockovo stanje. U slučaju

koherentnog stanja matrica gustoće glasi ρ̂ = |α0 ihα0 | pa je Q-funkcija povezana s
preklopom dva koherentna stanja (4.101)
1 1 2
Q(α, α∗ ) =hα|α0 ihα0 |αi = e−|α−α0 | (4.192)
π π
Nešto složeniji slučaj je Q-funkcija za Fockovo stanje. Matrica gustoće tada glasi ρ̂ =
|nihn| pa u Q-funkciju ulaze preklopi Fockovog stanja i koherentnog stanja (4.27)
1∗ |α|2n −|α|2
Q(α, α ) = hα|nihn|αi = e . (4.193)
π n!π
Za stisnuto stanje je takod̄er moguće izvesti formulu za Q-funkciju, no kako je taj račun
složen na sl. 4.6 nalazi se samo konačna slika, u usporedbi s Q-funkcijom za koherentno
i Fockovo stanje.
4.7.2 Karakteristična funkcija

Karakterističnu funkciju za elektromagnetsko polje možemo napisati u sljedećem obliku
h † ∗
i
χ(η, η ∗ ) = T r ρ̂eηâ e−η â (4.194)
Karakterističnu funkciju možemo relativno jednostavno izvesti za koherentno stanje i
Fockovo stanje. U slučaju koherentnog stanja, matrica gustoće glasi |α0 ihα0 |
h † ∗
i ∗ ∗
χ(η, η ∗ ) = T r |α0 ihα0 |eηâ e−η â = eηα0 T r |α0 ie−η â

∗ ∗ ∗ ∗
= eηα0 T r e−η â |α0 i = eηα0 −η α0 .

(4.195)
Da bismo izračunali karakterističnu funkciju za Fockovo stanje, moramo naći sljedeći
trag h i
∗ ηâ† −η ∗ â † ∗
χ(η, η ) = T r |nihn|e e = hn|eηâ e−η â |ni. (4.196)
∗ â
Promotrimo djelovanje operatora eη na stanje |ni
∞ n
η ∗ â
X 1 ∗ m m X p
e |ni = (η ) â |ni = (η ∗ )m n(n − 1) · · · (n − m + 1)|n − mi
m=0
m! m=0
s
n
X 1 n!
= (η ∗ )m |n − mi. (4.197)
m=0
m! (n − m)!
Pritom smo iskoristili činjenicu âm |ni = 0 ako je m > n. Vratimo se karakterističnoj
funkciji za Fockovo stanje
s
n
X 0 (n!)2
χ(η, η ∗ ) = (η)m (−η ∗ )m 0 )!
hn − m|n − m0 i, (4.198)
0
m,m =0
(n − m)!(n − m
a zatim iskoristimo ortonormiranost Fockovih stanja da bismo došli do konačnog rezultata

n
∗
X n!
χ(η, η ) = (−1)m |η|2m . (4.199)
m=0
(m!)2 (n − m)!
4.7.3 P -funkcija
P -funkcija predstavlja razvoj matrice gustoće po koherentnim stanjima
Z
ρ̂ = d2 αP (α, α∗ )|αihα|. (4.200)
4.7.4 Wignerova funkcija

Wignerovu distribuciju možemo napisati kao transformat Wignerove karakteristične funkcije
χW (η, η ∗ )
1
Z
∗ ∗
W (α, α ) = 2 d2 ηe−ηα +η α χW (η, η ∗ ).
∗
(4.201)
π
Wignerova karakteristična funkcija definirana je slično kao i karakteristična funkcija
† −η ∗ â 1 2
χW (η, η ∗ ) = T r[ρ̂eηâ ] = e− 2 |η| χ(η, η ∗ ), (4.202)
pri čemu je zadnja jednakost posljedica BCH teorema.
Wignerovu distribuciju za koherentno stanje opisano matricom gustoće |βihβ|
možemo
1
Z
∗ ∗ 1 2 ∗ ∗
W (α, α ) = 2 d2 ηe−ηα +η α e− 2 |η| eηβ −βη .
∗
(4.203)
π
Uvedemo li pokratu γ ≡ α−β, prethodni izraz možemo pojednostaviti tako da dvostruki
integral separiramo
Z ∞ Z ∞
1 − 12 (ηx2 −4iγy ηx )dηx
e− 2 (ηy +4iγx ηy )dηy .
1 2
∗
W (α, α ) = 2 e (4.204)
π −∞ −∞
Oba integrala možemo riješiti nadopunjavanjem do potpunog kvadrata s konačnim rezul-

tatom
2 2
W (α, α∗ ) = e2|α−β| . (4.205)
π
Slika 4.7: Dva primjera W -funkcije. Gore: koherentno stanje, dole: Fockovo stanje.
Med̄udjelovanje atoma i elektromagnetskog zračenja 96
Izračun Wignerove funkcije za Fockovo stanje opisano matricom gustoće |nihn| je složeniji,
a konačni rezultat glasi
1 −2|α|2
W (α, α∗ ) = (−1)n e Ln (4|α|2 ), (4.206)
2π
gdje je Ln Laguerrov polinom n-tog stupnja. Primjeri Wignerovih funkcija za koherentno i
Fockovo stanje nalaze se na sl. 4.7, a usporedbom s Q-funkcijama vidimo da Wignerova
funkcija pokazuje više detalja, a za razliku od Q-funkcije može poprimiti i negativne
vrijednosti.
4.8 Med̄udjelovanje atoma i elektromagnetskog zračenja

Prvi dio Hamiltonijana opisuje slobodno polje

X † 1
ĤF = ~ωk âk,λ âk,λ + , (4.207)
k,λ
2
što će se u slučaju jednog moda (i odabira jednog smjera polarizacije) bitno pojednostaviti

† 1
ĤF = ~ω â â + . (4.208)
2
Ovdje ćemo se ograničiti na slučaj dvorazinskog atoma, pritom |gi označava os-
novno stanje, dok |ei označava pobud̄eno stanje atoma. Uvodimo operatore koji podižu
atom u pobud̄eno stanje ili ga spuštaju iz pobud̄enog stanja
σ+ = |eihg|, σ− = |gihe|. (4.209)
Budući da su stanja |ei i |gi ortonormirana, vrijedi
σ+ |ei = 0, σ+ |gi = |ei, σ− |ei = |gi, σ− |gi = 0. (4.210)
Operatore σ+ i σ− možemo napisati pomoću operatora σx i σy koji zapravo odgovaraju

Paulijevim matricama
1 1
σ+ = (σx + iσy ), σ− = (σx − iσy ). (4.211)
2 2
Hamiltonijan slobodnog atoma možemo napisati koristeći svojstvene energije i projektore
na svojstvena stanja
ĤA = Eg |gihg| + Ee |eihe|, (4.212)
što dalje možemo napisati kao

1 1 Ee − Eg
ĤA = (Eg + Ee ) + ~ωA σz , ωA ≡ . (4.213)
2 2 ~
Pritom smo iskoristili sljedeće relacije
|eihe| + |gihg| = 11, |eihe| − |gihg| = σz . (4.214)
Zadnji dio Hamiltonijana odnosi se na član med̄udjelovanja. Ograničimo se na

jedan mod polja frekvencije ω. Operator električnog polje smo napisali u sljedećem
obliku r
~ω i(kr−ωt+π/2)
+ â† e−i(kr−ωt+π/2) eλ .

Ê = 3
âe (4.215)
20 l
Operator u Schrödingerovoj slici odgovara slučaju t = 0, a osim toga ćemo pretpostaviti
da se polje može aproksimirati s vrijednosti u ishodištu jer je dimenzija atoma mnogo
manja od valne duljine svjetlosti6 . Konačno, možemo odabrati i jedan odred̄eni smjer
polarizacije r
~ω
â − â† e.

Ê = i 3
(4.216)
20 l
Budući da je Coulumbov potencijal simetričan s obzirom na operaciju pariteta, valne
funkcije elektrona će takod̄er imati dobro definirani paritet što odmah znači da će dijag-
onalni matrični elementi operatora d̂ = qr̂7 iščezavati. Nedijagonalne matrične elemente
dipolnog operatora možemo napisati u sljedećem obliku
d = qhe|r|gi, d∗ = qhg|r|ei. (4.217)
Dipolni operator odgovara sumi Paulijevih matrica
d̂ = d|eihg| + d∗ |gihe| = dσ+ + d∗ σ− , (4.218)
te opisuje prijelaze iz osnovnog u pobud̄eno stanje i obratno. Uvrstimo li dipolni operator

u Hamiltonijan med̄udjelovanja ĤI ∼ −d̂ · Ê, preostalo je izračunati skalarni produkti
vektora d i polarizacije električnog polja e
d · e = |d · e|eiφ , d∗ · e = |d · e|e−iφ . (4.219)
Faza φ definirana je orijentacijom polarizacijskog vektora pa možemo odabrati φ = π/2.

Uz takav odabir, Hamiltonijan med̄udjelovanja možemo napisati u sljedećem obliku
ĤI = ~Ω (σ+ − σ− ) â − â† ,

(4.220)
6
dugovalna aproksimacija
7
q označava naboj elektrona
gdje smo definirali Rabijevu frekvenciju vakuuma

1/2
ω
Ω0 = |d · e|. (4.221)
20 ~l3
Hamiltonijan med̄udjelovanja ima četiri doprinosa:
• atom prelazi iz osnovnog u pobud̄eno stanje uz apsorbciju fotona (σ+ â),
• atom prelazi iz pobud̄enog u osnovno stanje uz emisiju fotona (σ− â† ),
• atom prelazi iz osnovnog u pobud̄eno stanje uz emisiju fotona (σ+ â† ),
• atom prelazi iz pobud̄enog u osnovno stanje uz apsorbciju fotona (σ− â).
U sljedećem koraku želimo pokazati da zadnja dva člana možemo ispustiti iz daljn-
jih razmatranja, u što najlakše možemo napraviti koristeći sliku interakcije. Ukupni
Hamiltonijan možemo rastaviti na doprinos slobodnog polja i slobodnog atoma Ĥ0 =
ĤF + ĤA i doprinos med̄udjelovanja definiran jedn. (4.220) Da bismo napisalo ĤI u slici
med̄udjelovanja, moramo napraviti transformaciju
(I) (S)
ĤI = eiĤ0 t/~ ĤI e−iĤ0 t/~ . (4.222)
Fotonski operatori (â i â† ) komutiraju s atomskim operatorima (σ+ i σ− ) pa transfor-

maciju možemo razdvojiti na dva dijela. Prvo gledamo fotonski dio, gdje se javljaju dva
doprinosa
1
eiωtN̂ a† e−iωtN̂ = â† + [iωtN̂ , â† ] + [iωtN̂ , [iωtN̂ , â† ]] + · · · (4.223)
2!
1
eiωtN̂ ae−iωtN̂ = â + [iωtN̂ , â] + [iωtN̂ , [iωtN̂ , â]] + · · · . (4.224)
2!
Komutatori operatora broja kvanata i operatora stvaranja i poništenja glase
[N̂ , â† ] = â† , (4.225)

[N̂ , â] = −â, (4.226)
pa se transformacija svodi na
∞
X 1
eiωtN̂ a† e−iωtN̂ = â† (iωt)n = â† eiωt , (4.227)
n=0
n!
∞
iωtN̂ † −iωtN̂
X 1
e ae = â (−iωt)n = âe−iωt . (4.228)
n=0
n!
Sada gledamo atomski dio. Koristeći ortonormiranost stanja |gi i |ei možemo napisati
eiĤA t/~ = eiEg t/~ |gihg| + eiEe t/~ |eihe|, (4.229)

e−iĤA t/~ = e−iEg t/~ |gihg| + e−iEe t/~ |eihe|. (4.230)
Transformacija se svodi na
eiĤA t/~ σ+ e−iĤA t/~ = eiωA t σ+ , (4.231)

iĤA t/~ −iĤA t/~ −iωA t
e σ− e =e σ− . (4.232)
Promatramo pojedine članove Hamiltonijana med̄udjelovanja u slici interakcije
• σ+ â → e−i(ω−ωA )t σ+ â: oscilira niskom frekvencijom (ako je ω ≈ ωA )
• σ− â† → ei(ω−ωA )t σ− â† : oscilira niskom frekvencijom (ako je ω ≈ ωA )
• σ+ â† → ei(ω+ωA )t σ+ â† : oscilira visokom frekvencijom
• σ− â → e−i(ω+ωA )t σ− â: oscilira visokom frekvencijom
U rezonantnom slučaju (ω ≈ ωA ), zadnja dva člana nestaju pri usrednjavanju pa ćemo

ih u daljnjim razmatranjima zanemariti. Vratimo li se natrag u Schrödingerovu sliku,
Hamiltonijan se svodi na
1
ĤJC = ~ωâ† â + ~ωA σz + ~E0 σ+ â + σ− â† ,

(4.233)
2
pri čemu smo zanemarili zero-point energiju samog polja.
4.8.1 Jaynes-Cummings model
Promatramo Jaynes-Cummings Hamiltonijan uz uvjet ω = ωA 8

1
ĤJC = ~ωâ† â + ~ωσz + ~E0 σ+ â + σ− â† .

(4.234)
2
Označimo s Ĥ0 Hamiltonijan slobodnog polja i atoma
1
Ĥ0 = ĤF + ĤA = ~ωâ† â + ~ωσz . (4.235)
2
Stanje s n fotona u šupljini i atomom u pobud̄enom stanju |n, ei = |niF ⊗ |eiA ima
jednaku energiju kao i stanje s n + 1 fotona u šupljini i atomom u osnovnom stanju
8
Rezonantni slučaj
|n + 1, gi = |n + 1iF ⊗ |giA 9 . Ostatak Hamiltonijana opisuje med̄udjelovanje atoma i

polja
ĤI = ~E0 âσ+ + â† σ− .

(4.236)
Jednostavnim računom možemo pokazati da operatori Ĥ0 i ĤI komutiraju

2
† † †
1 1 †
[Ĥ0 , ĤI ] = ~ ωE0 σ+ â â, â + σ− â â, â + [σz , σ+ ] â + [σz , σ− ] â
2 2
† †

= ωE0 −σ+ â + σ− â + σ+ â − σ− â
= 0. (4.237)
Operatori Ĥ0 i ĤI komutiraju, dakle postoji zajednički skup svojstvenih stanja. Budući
da su svojstvena stanja operatora Ĥ0 |n, ei i |n + 1, gi degenerirana, njihova linearna
kombinacija će takod̄er biti svojstveno stanje operatora Ĥ0 što znači da svojstveno stanje
operatora ĤI takod̄er možemo napisati kao linearnu kombinaciju stanja |n, ei i |n + 1, gi
|ψn iI = cn |n, ei + c0n |n + 1, gi. (4.238)
Uvrstimo li takvo rješenje u jednadžbu svojstvenih vrijednosti
ĤI |ψn iI = cn ĤI |n, ei + c0n ĤI |n + 1, gi = EnI |ψn iI , (4.239)
a zatim iskoristimo relacije

√
ĤI |n, ei = ~E0 âσ+ + â† σ− |n, ei = ~E0 n + 1|n + 1, gi,

(4.240)
√
ĤI |n + 1, gi = ~E0 âσ+ + â† σ− |n + 1, gi = ~E0 n + 1|n, ei.

(4.241)
√
Uvedemo li oznaku En = n + 1E0 , možemo napisati
ĤI |ψn iI = ~En (cn |n + 1, gi + c0n |n, ei) . (4.242)
Došli smo do homogenog sustava od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice
~En cn − EnI c0n = 0, (4.243)

−EnI c0n + ~En c0n = 0. (4.244)
Da bi takav sustav imao rješenje, determinanta mu mora iščezavati pa će svojstvene

energije biti jednake
EnI = ±~En . (4.245)
Med̄udjelovanje atoma i polja uklanja degeneraciju, a normirane svojstvene funkcije glase
1
|ψn± i = √ (|n, ei ± |n + 1, gi) . (4.246)
2
1.2 Pne (t)

Png +1(t)
1.0
0.8
P(t)
0.6
0.4
0.2
0.0
0 5 10 15
t/En
Slika 4.8: Vjerojatnosti nalaženja sustava u stanjima |n, ei i |n + 1, gi u ovisnosti o

vremenu. Suma vjerojatnosti iznosi 1.
4.8.2 Rabijeve oscilacije

Pretpostavimo da se sustav u početnom trenutku nalazi u stanju |ψ(0)i = |n, ei,
odnosno da se u rezonantnoj šupljini nalazi n fotona i atom u pobud̄enom stanju. Početnu
valnu funkciju možemo razviti u bazi svojstvenih stanja Hamiltonijana med̄udjelovanja
1
|ψ(0)i = |n, ei = √ |ψn+ i + |ψn− i .

(4.247)
2
Vremenska evolucija takve valne funkcije dana je sljedećim izrazom
1
|ψ(t)i = |n, ei = √ e−iEn t |ψn+ i + eiEn t |ψn− i ,

(4.248)
2
što opet možemo napisati u bazi |n, ei i |n + 1, gi
|ψ(t)i = cos (En t)|n, ei − i sin (En t)|n + 1, gi. (4.249)

9
Indeks F označava polje, dok A označava atom.
1.2
1.0
0.8
Pe (t)
0.6
0.4
0.2
0.0
0 5 10 15 20 25 30 35
t
Slika 4.9: Vjerojatnosti nalaženja atoma u pobud̄enom stanju |ei u ovisnosti o vremenu.
Vjerojatnosti nalaženja sustava u pojedinom stanju jednaka je
Pne (t) = |hn, e|ψ(t)i|2 = cos2 (En t), (4.250)

g
Pn+1 (t) = |hn + 1, g|ψ(t)i|2 = sin2 (En t). (4.251)
Oscilacije u vjerojatnostima zaposjednuća zovemo Rabijeve oscilacije (vidjeti sl. 4.8), a

veličinu En zovemo Rabijeva frekvencija. Kada je n = 0 govorimo o Rabijevoj frekvenciji
vakuuma.
4.8.3 Kolaps i oživljavanje
U prethodnom odjeljku promatrali smo stanje s odred̄enim brojem fotona, ali zapravo je
zanimljivije promatrati koherentno stanje kao početnu valnu funkciju
∞
2 /2
X αn
|ψ(0)i = |α, ei = e−|α| √ |n, ei. (4.252)
n=0 n!
Vremenska evolucija ovakve valne funkcije slijedi iz jedn. (4.249)

∞
2 /2
X αn
|ψ(t)i = e−|α| √ (cos (En t)|n, ei − i sin (En t)|n + 1, gi). (4.253)
n=0 n!
Želimo izračunati vjerojatnost nalaženja atoma u pobud̄enom stanju, bez obzira na to

što se dogad̄a s fotonima. To znači da prvo trebamo izračunati parcijalni trag matrice
gustoće po fotonskim stanjima, a prije svega trebamo pronaći samu matricu gustoće
ρ̂AF (t)
∞
2
X αn (α∗ )m
|ψ(t)ihψ(t)| = e−|α| √ [ cos (En t) cos (Em t)|n, eihm, e|
n,m=0 n!m!
+ sin (En t) sin (Em t)|n + 1, gihm + 1, g|
+i cos (En t) sin (Em t)|n, eihm + 1, g|
−i sin (En t) cos (Em t)|n + 1, eihm, g| ] . (4.254)
Sada računamo parcijalni trag po fotonskim stanjima što nam ostavlja samo atomske
stupnjeve slobode10
∞
X
ρ̂A (t) = hk|ρ̂AF |ki. (4.255)
k=0
U sljedećem koraku koristimo relacije
hk|nihm|ki = δk,n δk,m , (4.256)

hk|n + 1ihm + 1|ki = δk,n+1 δk,m+1 , (4.257)
hk|nihm + 1|ki = δk,n δk,m+1 , (4.258)
hk|n + 1ihm|ki = δk,n+1 δk,m , (4.259)
nakon čega preostaje suma po indeksu k

∞
2
X |α|2k
ρ̂A (t) = e−|α| cos2 (Ek t)|eihe| + sin2 (Ek t)|gihg| (4.260)
k=0
k!
+i cos (Ek+1 t) sin (Ek t)|eihg| − i sin (Ek t) cos (Ek+1 t)|eihg| ] .
Vjerojatnost nalaženja atoma u pobud̄enom stanju odgovara dijagonalnom elementu

matrice gustoće
∞
−|α|2
X |α|2k
Pe (t) = he|ρ̂A (t)|ei = e cos2 (Ek t). (4.261)
k=0
k!
10
Sumacija po indeksu k označava sumaciju po svim fotonskim stanjima
Prethodni izraz možemo preurediti pomoću relacije cos2 x = (1 − cos 2x)/2 pa preostaje
∞
X |α|2k
1 2
Pe (t) = e−|α| (1 + cos (2Ek t)), (4.262)
2 k=0
k!
gdje još možemo iskoristiti

∞
X |α|2k 2
= e|α| , (4.263)
k=0
k!
pa konačni izraz za vjerojatnost nalaženja atoma u pobud̄enom stanju glasi
∞
X |α|2k
1 1 2
Pe (t) = + e−|α| cos (2Ek t). (4.264)
2 2 k=0
k!
S druge strane, vjerojatnost nalaženja u osnovnom stanju iznosi

∞
X |α|2k
1 1 2
Pg (t) = − e−|α| cos (2Ek t). (4.265)
2 2 k=0
k!
Vjerojatnost nalaženja atoma u pobud̄enom stanju prikazana je na sl. 4.9. Kroz relativno
dugo vrijeme sustav će se smiriti u superpoziciji atomskih stanja |ei i |gi da bi nakon
toga vjerojatnost opet počela naglo oscilirati. Ovu pojavu zovemo oživljavanje11 .
11
Eng. revival

Kvantna Seminari Ljeto

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kvantna Seminari Ljeto

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Seminar iz kvantne fizike

2 Problem raspršenja u tri dimenzije 39

2.2 Bornova aproksimacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

4.8.3 Kolaps i oživljavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

1.1 Vremenski neovisan račun smetnje

1.1.1 Primjer: harmonički oscilator u električnom polju

Problem možemo riješiti koristeći račun smetnje, tako da nesmetani Hamiltonijan

En(1) = hn|H 0 |ni = qF hn|x|ni = 0. (1.10)

U drugom redu računa smetnje doprinose samo dva matrična elementa

Koristeći matrične elemente (1.12), dolazimo do zaključka

1.1.2 Primjer: vezani harmonički oscilatori

Slika 1.1: Prva tri stanja harmoničkog oscilatora u električnom polju.

Problem možemo riješiti egzaktno koristeći normalne koordinate

čime Schrödingerova jednadžba postaje separabilna

Problem možemo riješiti i koristeći (degenerirani) račun smetnje. Energijski nivoi

Enx ny = ~ω(nx + ny + 1). (1.22)

Najnižih nekoliko nivoa nesmetanog problema

E00 = ~ω, (1.23)

hl|H 0 |li − E (1) dl + hl|H 0 |qidq = 0,

1.1.3 Primjer: slabi periodički potencijal

Korekcija valne funkcije u prvom redu računa smetnje glasi

Računamo matrični element

koji doprinosi samo ako je ispunjen uvjet

Račun smetnje neće funkcionirati na rubovima Brillouinovih zona jer u točkama k =

• stanja su praktički degenerirana,

• matrični element hk|V (x)|k 0 i različit je od nule.

Matrica Hamiltonijana u dvodimenzionalnom kvazidegeneriranom potprostoru glasi

E (0) (k) Vm∗

a njezina dijagonalizacija vodi na cijepanje energijskih nivoa

Ukoliko su stanja degenerirana, odnosno vrijedi k = mπ/a i k 0 = −mπ/a, smetnja

1.1.4 Primjer: niz oscilatorskih jama

Slika 1.2: Disperzivna relacija za česticu u periodičkom potencijalu niza oscilatorskih

Slika 1.3: Disperzivna relacija za česticu u periodičkom potencijalu niza oscilatorskih

račun smetnje, a rješenja odgovaraju stojnim valovima

Promotrimo detaljnije slučaj m = 1, odnosno k = π/a. Fourierova komponenta V1

1.2 Vremenski ovisan račun smetnje

1.2.1 Primjer: Dvorazinski sustav s konstantnom smetnjom

Nesmetani sustav opisan je Hamiltonijanom H sa svojstvenim stanjima |1i i |2i

H |1i = ~ω1 |1i , H |2i = ~ω2 |2i , (1.50)

dok Schrödingerova jednadžba koja opisuje sustav sa smetnjom glasi

i~∂t ψ(t) = (H + W )ψ(t). (1.51)

ψ(t) = c1 (t)e−iω1 t |1i + c2 (t)e−iω2 t |2i . (1.52)

Kao konkretan primjer promatramo sustav sa sljedećim početnim uvjetima

c1 (0) = 1, c2 (0) = 0. (1.53)

Uvrstimo pretpostavljeno rješenje u Schrödingerovu jednadžbu, a zatim jednažbu pomnožimo

i~ċ1 e−iω1 t = c1 e−iω1 t h1| W |1i + c2 e−iω2 t h1| W |2i , (1.54)

Uvodimo sljedeću oznaku za matrični element smetnje

hµ| W |νi ≡ Wνµ , (1.56)

i~ċ1 = c1 W11 + e−iω0 t c2 W21 , (1.57)

Pretpostavimo oscilatorno rješenje

c1 = Ae−iωt , c2 = Be−i(ω−ω0 )t , (1.59)

čime se sustav diferencijalnih jednadžbi svodi na sustav običnih linearnih jednadžbi za

(W11 − ~ω)A + W21 B = 0, (1.60)

Determinanta sustava mora iščezavati

~2 ω 2 − ~ω(W11 + W22 + ~ω0 ) + W11 W22 + W11 ~ω0 − |W12 |2 = 0, (1.62)

odakle slijede svojstvene frekvencije

I koeficijenata c1 (t) i c2 (t)

c1 (t) = AI e−iωI t + AII e−iωII t , (1.66)

c1 (0) = 1 =⇒ AI + AII = 1, (1.68)

Iskoristimo frekvencije ~ωI i ~ωII

Početnim uvjetima odredili smo sumu i razliku koeficijenata

Iskoristimo izraze za frekvencije

raspišemo eksponencijalne funkcije pomoću trigonometrijskih