QM Seminars

Seminar iz kvantne fizike
Zimski semestar
September 29, 2016

2
Sadržaj
Sadržaj 2
1 Uvod 3
1.1 Fizikalne jedinice i dimenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2 Raspršenja u jednoj dimenziji 5

2.1 Gustoća vjerojatnosti i struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2.2 Potencijalna stepenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2.2.1 Pravokutna stepenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.2.2 Mekana stepenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.3 Potencijalna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.3.1 Pravokutna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.3.2 Mekana jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.4 Potencijalna barijera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2.4.1 Pravokutna barijera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2.4.2 Mekana barijera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.4.3 Dvostruka barijera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
3 Vezana stanja u jednoj dimenziji 17

3.1 Beskonačno duboke potencijalne jame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
3.1.1 Beskonačno duboka pravokutna jama . . . . . . . . . . . . . . . 17
3.1.2 Harmonički oscilator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
3.1.3 Linearni potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.1.4 Metoda konačnih razlika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3.2 Konačno duboke potencijalne jame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.2.1 Konačno duboka pravokutna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.2.2 Shooting metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3
4
4 Matematičko njihalo u kvantnoj mehanici 35
5 Periodički potencijali 39
5.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
5.2 Blochov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
5.2.1 Primjer: Diracov češalj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
5.3 Metoda konačnih razlika s periodičkim rubnim uvjetima . . . . . . . . . 45
5.4 Rješenje Schrödingerove jednadžbe razvojem u Fourierov red . . . . . . . 45
6 Valni paketi 49
6.1 Gaussov valni paket . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
6.2 Analitički rješivi problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
6.2.1 Slobodna čestica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
6.2.2 Harmonički oscilator: koherentno stanje . . . . . . . . . . . . . . 51
6.3 Numeričke metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
6.3.1 Razvoj u bazi svojstvenih stanja Hamiltonijana . . . . . . . . . . 56
6.3.2 Crank-Nicholson metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
6.3.3 Split-step FFT metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
7 Spin 69
7.1 Operator spina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
7.1.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
7.2 Spinski lanac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
7.2.1 Primjer: lanac s četiri ćelije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
7.2.2 Dijagonalizacija većih sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
7.3 Dinamika spinskog lanca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
8 Vezana stanja u centralnim potencijalima 79

8.1 Centralni potencijali u dvije dimenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
8.1.1 Separacija varijabli u dvodimenzionalnoj Schrödingerovoj jednadžbi 79
8.1.2 Beskonačno duboka kružna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
1
8.1.3 Konačno duboka kružna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

8.2 Centralni potencijali u tri dimenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
8.2.1 Separacija varijabli u trodimenzionalnoj Schrödingerovoj jednadžbi 84
8.2.2 Beskonačno duboka sferna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
8.2.3 Konačno duboka sferna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
*
2
1 Uvod
1.1 Fizikalne jedinice i dimenzije

Korištenje standardnih SI jedinica nije praktično na malim skalama jer bi u numeričkim
primjerima morali koristiti vrlo male brojeve. Stoga ćemo duljinu najčešće izražavati u
nanometrima (1 nm = 10−9 m), vrijeme u femtosekundama (1 f s = 10−15 s), a en-
ergiju u elektronvoltima (1 eV = 1.6×10−19 J, odnosno 1 eV = 1.6×10−19 kgm2 s−2 ).
Planckova konstanta izražena u jedinicama nm i f s iznosi
1019
h = 6.626 × 10−34 Js = 6.626−34 × nm × 1015 f m = 4.14 eV f s. (1.1)
1.6
Reducirana Planckova konstanta odgovara omjeru Planckove konstante i faktora 2π
h
~= = 0.66 eV f s. (1.2)
2π
Često ćemo koristiti omjer reducirane Planckove konstante i mase elektrona
~ 1 6.626 × 10−34 m2 kgs−1

= = 0.116 nm2 f s−1 , (1.3)
m 2π 9.11 × 10−31 kg
kao i omjer kvadrata reducirane Planckove konstante i mase elektrona
~2
= 0.0759 eV nm2 . (1.4)
m
Alternativno, vremenski ovisnu Schrödingerovu jednadžbu
∂ψ(x, t) ~2 ∂ 2 ψ(x, t)
i~ =− + V (x)ψ(x, t), (1.5)
∂t 2m ∂x2
možemo svesti na bezdimenzionalni oblik. Uvodimo prostornu skalu x0 , vremensku skalu
t0 = 2mx20 /~ i energijsku skalu 0 = ~2 /2mx20 , a zatim napravimo supstitucije x̃ = x/x0 ,
t̃ = t/t0 i Ṽ = V /0 . Time dolazimo do bezdimenzionalnog oblika vremenski ovisne
Schrödingerove jednadžbe
∂ψ(x̃, t̃) ∂ 2 ψ(x̃, t̃)

i =− + V (x̃)ψ(x̃, t̃). (1.6)
∂ t̃ ∂ x̃2
3
Fizikalne jedinice i dimenzije 4
2 Raspršenja u jednoj dimenziji
2.1 Gustoća vjerojatnosti i struja

Vremenski ovisna Schrödingerova jednadžba i njoj konjugirana jednadžba glase
∂ ∂
i~ ψ(x, t) = Ĥψ(x, t) i − i~ ψ ∗ (x, t) = Ĥψ ∗ (x, t), (2.1)
∂t ∂t
pri čemu smo uzeli u obzir činjenicu da je Hamiltonijan hermitski operator. Osim toga,
Hamiltonijan je suma kinetičkog i potencijalnog dijela H = T + V . Pomnožimo lijevu
jednadžbu s ψ ∗ , desnu s ψ i oduzmemo ih
∂ψ ∂ψ ∗ ~2 ∗
i~ψ ∗ + i~ψ =− [ψ 4ψ − ψ4ψ ∗ ] , (2.2)
∂t ∂t 2m
što dalje možemo svesti na jednadžbu kontinuiteta
∂ ∗ ~
(ψ ψ) = − ∇ [ψ ∗ ∇ψ − ψ∇ψ ∗ ] . (2.3)
∂t 2mi
Jednadžba kontinuiteta povezuje gustoću vjerojatnosti ρ(x, t) i struju j(x, t)
ρ(x, t) = ψ ∗ (x, t)ψ(x, t), (2.4)
~
j(x, t) = [ψ ∗ ∇ψ − ψ∇ψ ∗ ] . (2.5)
2mi
Rješavamo jednodimenzionalnu vremenski ovisnu Schrödingerovu jednadžbu
∂ ~2 ∂ 2 ψ
i~ ψ(x, t) = − + V (x)ψ(x, t), (2.6)
∂t 2m ∂x2
uz pretpostavku stacionarnog rješenja ψ(x, t) = ψ(x)e−iEt/~ . Time se problem sveo na
običnu diferencijalnu jednadžbu drugog reda
~2 d2 ψ
− + V (x)ψ(x) = Eψ(x). (2.7)
2m dx2
Budući da promatramo stanja koja nisu vezana, spektar će biti kontinuiran.
2.2 Potencijalna stepenica

Potencijalnom stepenicom zovemo potencijal koji zadovoljava sljedeće rubne uvjete
lim = V− , lim = V+ , (2.8)
x→−∞ x→+∞
pri čemu vrijedi V− < V+ .
5
Potencijalna stepenica 6
2.2.1 Pravokutna stepenica

Ravni val energije E > V0 nalijeće na pravokutnu potencijalnu stepenicu

1 x>0
V (x) = V0 θ(x), θ(x) = . (2.9)
0 x<0
Područje x < 0 označimo s I, a područje x ≥ 0 s II. Valna funkcija u području I

odgovara linearnoj kombinaciji ulaznog i reflektiranog vala, dok se u području II radi o
čistom izlaznom valu
r
2m
ψI (x) = Aeik1 x + Be−ik1 x , k1 = E, (2.10)
~2
r
ik2 x 2m
ψII (x) = Ce , k2 = (E − V0 ). (2.11)
~2
Uvjet neprekinutosti valne funkcije i njezine derivacije u točki x = 0 povezuje vrijednosti
koeficijenata A, B i C

1 k2 1 k2
A= 1+ C i B= 1− C. (2.12)
2 k1 2 k1
Pritom konstanta C ima proizvoljnu vrijednost jer ravni val ne možemo normirat. Gustoća
struje u područjima I i II
~k1 ~k2 2
|A|2 − |B|2

jI = i jII = |C| . (2.13)
m m
Snop u području I odgovara kombinaciji ulaznog i reflektiranog vala
~k1 2 ~k1 2
jI = jin − jref , jin = |A| , jref = |B| . (2.14)
m m
Vjerojatnost refleksije odgovara omjeru reflektirane i ulazne struje
2
|B|2 k1 − k2

jref
R= = = , (2.15)
jin |A|2 k1 + k2
a vjerojatnost transmisije omjeru izlazne i ulazne struje
jout k2 |C|2 4k1 k2
T = = = . (2.16)
jin k1 |A|2 (k1 + k2 )2
Suma vjerojatnosti refleksije i transmisije iznosi jedan, odnosno R + T = 1. Ukoliko bi
energija vala bila niža od visine potencijalne stepenice, valni broj k2 bio bi imaginaran,
odnosno val bi trnuo u području II pa bi vjerojatnost refleksije iznosila jedan.
Slika 2.1: Gustoća vjerojatnost za ravni val koji se raspršuje na pravokutnoj stepenici.
Energija vala je veća od visine stepenice pa se dio vala transmitira. Ispred stepenice
dolazi do interferencije reflektiranog i ulaznog vala.
2.2.2 Mekana stepenica

Kao primjer općenitijeg oblika potencijalne stepenice promatramo funkciju
V0 x
V (x) = 1 + tanh , (2.17)
2 2a
koja zadovoljava rubne uvjete
lim V (x) = 0 i lim V (x) = V0 . (2.18)

x→−∞ x→+∞
Pretpostavit ćemo da je energija vala viša od visine stepenice.

Iako je ovaj problem moguće riješiti analitički, numeričko rješenje je jednostavnije.
Definiramo mrežu u prostoru [xmin , xmax ] tako da vrijedi V (xmin ) = 0 i V (xmax ) = V0 .
U krajnjoj desnoj točki mreže valna funkcija ima sljedeći oblik
ψ(xmax ) = Ceik2 xmax . (2.19)
Integriramo li Schrödingerovu jednadžbu numerički od točke xmax do točke xmin , dobit

ćemo vrijednost valne funkcije i derivacije u točki xmin : ψIre , ψIim , ψI0re i ψI0im . U krajnjoj
lijevoj točki mreže valna funkcija odgovara linearnoj kombinaciji ulaznog i reflektiranog
vala
ψI (xmin ) = Aeik1 xmin + Be−ik1 xmin . (2.20)
Slika 2.2: Gustoća vjerojatnost za ravni val koji se raspršuje na mekanoj stepenici.
Energija vala je veća od visine stepenice pa se dio vala transmitira. Ispred stepenice
dolazi do interferencije reflektiranog i ulaznog vala. Na lijevoj slici je strmija, a na
desnoj blaža stepenica. Što je stepenica blaža, interferencija ispred stepenice je slabija.
Koeficijenti A i B su kompleksni
A = AR + iAI , B = BR + iBI , (2.21)
pa možemo konstruirati nehomogeni sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice
AR cos k1 xmin − AI sin k1 xmin + BR cos k1 xmin + BI sink1 xmin = ψIre , (2.22)
AR sin k1 xmin + AI cos k1 xmin − BR sin k1 xmin + BI cosk1 xmin = ψIim , (2.23)
1
−AR sin k1 xmin − AI cos k1 xmin − BR sin k1 xmin + BI cosk1 xmin = ψIim , (2.24)
k1
1
AR cos k1 xmin − AI sin k1 xmin − BR cos k1 xmin − BI sink1 xmin = ψIim . (2.25)
k1
Pomoću koeficijenata A i B možemo izračunati vjerojatnost refleksije i transmisije, kao

i kod pravokutne stepenice
2
B k2 1
R = i T = . (2.26)
A k1 |A|2
Pritom smo pretpostavili da je energija vala viša od barijere jer se u suprotnom cijeli val
reflektira.
Potencijalna jama 9
Slika 2.3: Koeficijenti refleksije i transmisije za ravni val koji se raspršuje na mekanoj
stepenici u usporedbi s pravokutnom stepenicom. Na lijevoj slici su koeficijenti za strmiju,
a na desnoj za blažu stepenica. Što je stepenica blaža, koeficijent refleksije za slučajeve
E > V0 je manji.
2.3 Potencijalna jama
2.3.1 Pravokutna jama
Ravni val nailazi na pravokutnu potencijalnu jamu širine L i dubine V0

0 za |x| > L/2,
V (x) = . (2.27)
−V0 za |x| ≤ L/2
Područje x < −L/2 označimo s I, područje x ≤ L/2 s II, a područje x > L/2 s
III. Valna funkcija u područjima I i II predstavlja linearnu kombinaciju ulaznog i
reflektiranog vala, dok se u području III radi o izlaznom valu
r
ik1 x −ik1 x 2mE
ψI (x) = Ae + Be , k1 = 2
, (2.28)
r ~
2m
ψII (x) = Ceik2 x + De−ik2 x , k2 = (E + V0 ), (2.29)
~2
ψIII (x) = F eik1 x . (2.30)
Budući da ravni val ne možemo normirati, konstanta F ima proizvoljnu vrijednost pa

možemo napraviti odabir F = 1. Preostale koeficijente možemo izračunati pomoću
Potencijalna jama 10
uvjeta kontinuiranost valne funkcije i njezine derivacije:
ψI (−L/2) = ψII (−L/2) =⇒ Ae−ik1 L/2 + Beik1 L/2 = Ce−ik2 L/2 + Deik2 L/2 , (2.31)
0
ψI0 (−L/2) = ψII (−L/2) =⇒ k1 Ae−ik1 L/2 − Beik1 L/2 = k2 Ce−ik2 L/2 − Deik2 L/2 ,

(2.32)
ψII (L/2) = ψIII (L/2) =⇒ Ceik2 L/2 + De−ik2 L/2 = F eik1 L/2 , (2.33)
0 0
(L/2) =⇒ k2 Ceik2 L/2 − De−ik2 L/2 = k1 F eik1 L/2 .

ψII (L/2) = ψIII (2.34)
Dobili smo nehomogeni sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice, pri čemu članovi
koji sadrže konstantu F predstavljaju nehomogeni dio. Iz zadnje dvije jednadžbe možemo
izraziti koeficijente C i D

1 k1 i(k1 −k2 )L/2
C= 1+ e F, (2.35)
2 k2

1 k1 i(k1 +k2 )L/2
D= 1− e F. (2.36)
2 k2
Uvrštavanjem ovih rezultata u prve dvije jednadžbe, možemo izraziti koeficijent A

1 ik1 L k1 k2
A = e F 2 cos k2 L − i + sin k2 L . (2.37)
2 k2 k1
Koeficijent transmisije jednak je omjeru izlazne i ulazne struje

2
jout F 16k12 k22
T = = = . (2.38)
jin A 16k12 k22 + 4(k12 − k22 )2 sin2 k2 L
Ukoliko je ispunjen uvjet k2 L = nπ, odnosno ako je umnožak valnog broja unutar jame
i duljine jame višekratnik broja π cijeli val prolazi preko jame bez refleksije.
2.3.2 Mekana jama

Osim jednostavnog primjera pravokutne jame, zanimljivo je pogledati nešto složeniji
primjer općenitije jame s graničnim vrijednostima
lim V (x) = 0. (2.39)

x→±∞
Asimptotsko ponašanje valne funkcije isto je kao u slučaju pravokutne jame
x → −∞ =⇒ ψI (x) = Aeik1 x + Be−ik1 x , (2.40)

ik1 x
x → +∞ =⇒ ψII (x) = F e . (2.41)
Potencijalna jama 11
Slika 2.4: Lijevo: gustoća vjerojatnosti ravnog vala koji se raspršuje na pravokutnoj jami.
Val unutar jame ima kraću valnu duljinu zbog utjecaja potencijala. Desno: koeficijenti
transmisije i refleksije za raspršenje ravnog vala na pravokutnoj jami. Vertikalne linije
odgovaraju energijama za koje je ispunjen uvjet k2 L = nπ.
Definiramo mrežu [xmin , xmax ] tako da potencijal u krajnjim točkama iščezava
V (xmin ) = 0 i V (xmax ) = 0. (2.42)
Vrijednost konstante F je proizvoljna pa možemo napraviti odabir F = 1. Integriramo li

Schrödingerovu jednadžbu numerički od točke xmax do točke xmin , dobit ćemo vrijednost
valne funkcije i derivacije u točki xmin : ψ(xmin ) i ψ 0 (xmin ). Koeficijente A i B zatim
možemo izračunati postupkom koji smo opisali kod problema raspršenja na mekanoj
stepenici, a odatle slijede koeficijenti transmisije i refleksije
2 2
B F
R = , T = . (2.43)
A A
Kao primjer mekane jame širine L promatramo sljedeći potencijal
x − L/2

V0 x + L/2
V (x) = L
tanh − tanh . (2.44)
2 tanh 2a a a
Parametar a definira strminu rubova jame, a granična vrijednost a → 0 odgovara pra-

vokutnoj jami. Gustoća vjerojatnosti ravnog vala koji se raspršuje na mekanoj jami, kao
i koeficijenti transmisije i refleksije u ovisnosti o energiji, prikazani su na sl. 2.5. Kao i u
slučaju mekane stepenice, efekti interferencije ispred jame smanjuju se ako smanjujemo
strminu rubova jame.
Potencijalna barijera 12
Slika 2.5: Lijevo: gustoća vjerojatnosti ravnog vala koji se raspršuje na mekanoj jami.
Desno: koeficijenti transmisije i refleksije za raspršenje ravnog vala na mekanoj jami, u
usporedbi s rezultatima za pravokutnu jamu. Za mekanu jamu efekti interferencije su
manji.
2.4 Potencijalna barijera

Za razliku od potencijalne stepenice, barijera ima konačnu širinu, odnosno vrijedi
lim V (x) = 0. (2.45)

x→±∞
2.4.1 Pravokutna barijera

Ravni val nailazi na pravokutnu potencijalnu barijeru širine L i visine V0

0 za |x| > L/2,
V (x) = . (2.46)
V0 za |x| ≤ L/2
Područje x < −L/2 označimo s I, područje x ≤ L/2 s II, a područje x > L/2 s
III. Valna funkcija u područjima I i II predstavlja linearnu kombinaciju ulaznog i
reflektiranog vala, dok se u području III radi o izlaznom valu
r
ik1 x −ik1 x 2mE
ψI (x) = Ae + Be , k1 = 2
, (2.47)
r ~
ik2 x −ik2 x 2m
ψII (x) = Ce + De , k2 = (E − V0 ), (2.48)
~2
ψIII (x) = F eik1 x . (2.49)
Slika 2.6: Lijevo: gustoća vjerojatnosti ravnog vala koji tunelira kroz pravokutnu barijeru.
Val unutar barijere ima veću valnu duljinu zbog utjecaja potencijala. Ukoliko bi val imao
energiju ispod visine barijere, rješenje unutar barijere bi bile eksponencijalne umjesto
oscilatornih funkcija. Desno: koeficijenti transmisije i refleksije za tuneliranje ravnog
vala kroz pravokutnu barijeru. Vertikalne linije odgovaraju energijama za koje je ispunjen
uvjet k2 L = nπ.
Ukoliko je energija vala niža od visine barijere, valni broj k2 je imaginaran (k2 = iκ2 )
pa se u području II zapravo radi o linearnoj kombinaciji rastuće i padajuće eksponen-
cijalne funkcije. Postupak odred̄ivanja koeficijenata A, B, C i D jednak je kao kod
primjera pravokutne jame. Štoviše, ako je energija vala veća od visine barijere, formula
za vjerojatnost transmisije je jednaka
2
jout F 4k12 k22
T = = = 2 2 . (2.50)
jin A 4k1 k2 + (k12 − k22 )2 sin2 k2 L
uz napomenu da je valni broj k2 drugačiji. Kao i kod pravokutne jame, ukoliko je umnožak
širine barijere i valnog vektora k2 višekratnih broja π cijeli val prolazi kroz barijeru. Za
valove čija energija je manja od visine barijere, dovoljno je napraviti supstituciju k2 = iκ2
i upotrijebiti relacije
sin (ix) = i sinh x, cosh2 x − sinh2 x = 1. (2.51)
Slijedi formula
2
jout F 4k12 κ22
T = = = 2 2 . (2.52)
jin A 4k1 κ2 + (k12 + κ22 )2 sinh2 κ2 L
Gustoća vjerojatnosti ravnog vala koji tunelira kroz pravokutnu barijeru, kao i ovisnost
koeficijenata refleksije i transmisije o energiji vala nalaze se na sl. 2.6.
Slika 2.7: Lijevo: gustoća vjerojatnosti ravnog vala koji tunelira kroz pravokutnu barijeru.
Val unutar barijere ima veću valnu duljinu zbog utjecaja potencijala. Ukoliko bi val imao
energiju ispod visine barijere, rješenje unutar barijere bi bile eksponencijalne umjesto
oscilatornih funkcija. Desno: koeficijenti transmisije i refleksije za tuneliranje ravnog
vala kroz pravokutnu barijeru. Vertikalne linije odgovaraju energijama za koje je ispunjen
uvjet k2 L = nπ.
2.4.2 Mekana barijera

Probleme općenitijih barijera možemo rješavati numerički, potpuno istim postupkom kao
za mekane jame. Kao primjer mekane barijere širine L koristimo sljedeći potencijal
x − L/2

V0 x + L/2
V (x) = − L
2 tanh 2a a a
Parametar a definira strminu rubova barijere, a granična vrijednost a → 0 odgovara
pravokutnoj barijeri.
2.4.3 Dvostruka barijera

Posebno je zanimljiv primjer tuneliranja kroz dvostruku barijeru


 0 za x < −a − b,
 0 za − a − b ≤ x ≤ −a,
V


V (x) = 0 za − a < x < a, (2.54)
V za a < x < a + b,

 0



0 za x > a + b.
Iako je problem rješiv analitički, jednostavnije je riješiti ga numerički. Na sl. 2.8 su
prikazani koeficijenti refleksije i transmisije u ovisnosti o energiji. U odnosu na koefici-
jente transmisije i refleksije za običnu barijeru, mogu se uočiti dva nagla skoka koeficijenta
Slika 2.8: Koeficijenti transmisije i refleksije za raspršenje ravnog vala na dvostrukoj

barijeri. Na desnoj slici je podjela energijske osi finija pa se dvije rezonancije bolje ističu.
Slika 2.9: Rješenja Schrödingerove jednadžbe za raspršenje na dvostrukoj barijeri. Li-

jeva slika odgovara nižoj rezonanciji, a desna višoj. U oba slučaja valna funkcija je
koncentrirana u području izmed̄u barijera.
transmisije s nule na jedan u području energije ispod visine dvostruke barijere. Budući
da je ovakav rezultat neočekivan, postavlja se pitanje što uzrokuje ovakve skokove koefi-
cijenta transmisije, odnosno rezonancije. Na sl. 2.9 nacrtana su rješenja Schrödingerove
jednadžbe za raspršenje ravnog vala na dvostrukoj barijeri. Lijeva slika odgovara nižoj
rezonanciji, a desna višoj. U oba slučaja valna funkcija je koncentrirana u području
izmed̄u barijera, a osim toga je valna funkcija za nižu rezonanciju simetrična dok je
za višu antisimetrična. Objašnjenje pojave rezonancije leži u činjenici da ekvivalentna
potencijalna jama ima vezana stanja upravo na energijama rezonancija.
3 Vezana stanja u jednoj dimenziji
3.1 Beskonačno duboke potencijalne jame

Beskonačno dubokim jamama nazivamo potencijale za koje vrijedi
lim V (x) = ∞. (3.1)

x→±∞
Spektar takvih potencijala je diskretan, odnosno postoje samo vezana stanja.
3.1.1 Beskonačno duboka pravokutna jama

Najjednostavniji primjer beskonačno duboke jame je pravokutna jama

0, |x| < a
V (x) = . (3.2)
∞, inače
Stacionarna Schrödingerova jednadžba unutar jame glasi
~2 d2 ψ
− = Eu(x). (3.3)
2m dx2
Definiramo li konstantu k 2 = 2mE/~2 , jednadžbe poprima jednostavniji oblik
d2 ψ
= −k 2 ψ(x). (3.4)
dx2
Opće rješenje je linearna kombinacija oscilatornih funkcija
ψ(x) = Aeikx + Be−ikx . (3.5)
Valna funkcija na rubovima jame mora iščezavati jer je potencijal ima beskonačan skok.
Stoga namećemo rubne uvjete
ψ(−a) = 0 i ψ(a) = 0, (3.6)
koji vode na homogeni sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice
Aeika + Be−ika = 0, (3.7)

−ika ika
Ae + Be = 0. (3.8)
17
Beskonačno duboke potencijalne jame 18
Slika 3.1: Prve tri parne (lijevo) i neparne (desno) valne funkcije beskonačne pravokutne
jame.
Da bi takav sustav imao netrivijalno rješenje, determinanta mu mora iščezavati

nπ
sin 2ka = 0 =⇒ kn = . (3.9)
2a
Time smo dobili svojstvene energije beskonačne pravokutne jame
n2 ~2 π 2 n2 h2
En = = . (3.10)
8ma2 32ma2
Uvrstimo li dozvoljene vrijednosti kn u sustav jednadžbi (3.7-3.8), doći ćemo do relacije
B = (−1)n+1 A. (3.11)
Normirane valne funkcije glase

(
√1 cos πnx , n = 1, 3, 5, . . .
a 2a
ψ(x) = √1 πnx . (3.12)
a
sin 2a , n = 2, 4, 6, . . .
Rješenja s neparnim indeksom n su simetrična, dok su ona s parnim indeksom n an-

tisimetrična. Bitno je uočiti da derivacija valne funkcije na rubovima jame nije kon-
tinuirana što je posljedica idealiziranog pravokutnog oblika. Pomoću valnih funkcija
možemo izračunati očekivane vrijednosti hx2 i i hp2 i. Promotrimo slučaj parnih stanja
1 a 2
Z a
2 πnx 1 πnx
Z
2
hx i = x cos dx = x2 1 + cos dx. (3.13)
a −a 2a 2a −a a
Izračunamo integral
2 2 1 2
hx i = a + (−1)n 2 2 . (3.14)
3 nπ
Da bi izračunali očekivanu vrijednost hp2 i koristimo relaciju p = −i~∂x

~2 π 2 n2
hp2 i = . (3.15)
4a2
Postupak za neparna stanja je analogan
~2 π 2 n2

2 2 1 n 2
hx i = a − (−1) 2 2 i hp2 i = . (3.16)
3 nπ 4a2
Rezultati za simetrična i antisimetrična stanja su zapravo jednaki jer je kod simetričnih
stanja indeks n neparan, dok je kod antisimetričnih paran.
Beskonačna jama s barijerom
Zanimljiv je i primjer beskonačno duboke pravokutne jame s barijerom u obliku δ-funkcije

~2
Ωδ(x), |x| < a
V (x) = m . (3.17)
∞, inače
Potencijal je i dalje simetričan pa valne funkcije mogu biti samo simetrične ili anti-
simetrične. Ukoliko su antisimetrične, u ishodištu imaju čvor pa δ-funkcija ne bi trebala
imati nikakav utjecaj na njih Schrödingerova jednadžba za ovaj problem glasi
d2 ψ 2
+ k − 2Ωδ(x) ψ(x) = 0. (3.18)
dx2
Integriramo li jednadžbu u blizini ishodišta, dobit ćemo diskontinuitet u derivaciji valne
funkcije proporcionalan vrijednosti valne funkcije u ishodištu
ψ 0 (+0) − ψ 0 (−0) = 2Ωψ(0). (3.19)
Za simetrične valne funkcije, derivacija će biti diskontinuirana. Jamu podijelimo na dva
dijela
ψI (x) = Aeikx + Be−ikx , −a < x ≤ 0, (3.20)

ψII (x) = Ceikx + De−ikx , 0 ≤ x < a. (3.21)
Na rubovima jame valna funkcija mora iščezavati:
ψI (−a) = 0 =⇒ Ae−ika + Beika = 0, (3.22)

ika −ika
ψII (a) = 0 =⇒ Ce + De = 0. (3.23)
U ishodištu valna funkcija mora biti kontinuirana
ψI (0) = ψII (0) =⇒ A + B = C + D, (3.24)

dok derivacija ima diskontinuitet
ψ 0 (+0) − ψ 0 (−0) = 2Ωψ(0) =⇒ ik(C − D) − ik(A − B) = 2Ω(A + B). (3.25)
Došli smo do homogenog sustava od 4 jednadžbe s 4 nepoznanice
Ae−ika + Beika = 0, (3.26)

Ceika + De−ika = 0, (3.27)
A + B − C − D = 0, (3.28)
−A(ik + 2Ω) + B(ik − 2Ω) + ikC − ikD = 0. (3.29)
Da bi takav sustav imao netrivijalno rješenje, determinanta mu mora iščezavati

−ika ika

e e 0 0

ika −ika
0 0 e e
= 0,
(3.30)

1 1 −1 −1
−(ik + 2Ω) (ik − 2Ω) ik −ik
što vodi na transcendentnu jednadžbu za koeficijent k
8 sin ka [Ω sin ka + k cos ka] = 0. (3.31)
Prvo rješenje odgovara nepromjenjenim energijama neparnih stanja

πn
sin ka = 0 =⇒ kn = , n = 2, 4, 6, . . . , (3.32)
2a
dok drugo rješenje odgovara parnim stanjima
Ω Ωa
cot ka = − =− . (3.33)
k ka
Prethodnu jednadžbu možemo riješiti samo numerički. Granični slučaj Ω → 0 vraća nas
na običnu pravokutnu jamu, dok granični slučaj Ω → ∞ odgovara neprobojnoj barijeri
pa umjesto jedne pravokutne jame nastaju dvije.
3.1.2 Harmonički oscilator

Nešto složeniji primjer beskonačno duboke potencijalne jame je harmonički oscilator.
Schrödingerova jednadžba glasi
~2 d2 ψ 1
− + mω 2 x2 ψ = Eψ. (3.34)
2m dx2 2
Slika 3.2: Valna funkcija osnovnog stanja u beskonačno dubokoj pravokutnoj jami s
barijerom oblika δ-funkcije u usporedbi s valnom funkcijom osnovnog stanja obične pra-
vokutne jame bez barijere. Uvod̄enjem barijere, derivacija valne funkcije u ishodištu
postaje diskontinuirana.
p
Oscilatorska duljina b = ~/mω predstavlja mjeru dimenzije sustava. Uvodeći bezdi-
menzionalnu koordinatu ξ = x/b, jednadžbu možemo svesti na bezdimenzionalni oblik
1 d2 ψ

1 2
− + ξ − ψ = 0, = E/~ω. (3.35)
2 dξ 2 2
Asimptotsko ponašanje (ξ → ±∞) jedn. (3.35) sugerira rješenje u sljedećem obliku
2 /2
ψ(ξ) = e−ξ v(ξ) =⇒ v 00 (ξ) − 2ξv 0 (ξ) + 2nv(ξ) = 0, (3.36)
pri čemu smo uveli oznaku n = − 1/2. Rješenje napišemo u obliku reda
∞
X
v(ξ) = aj ξ j , (3.37)
j=0
odakle slijedi rekurzivna relacija za koeficijente aj

aj+2 j−n
=2 . (3.38)
aj (j + 1)(j + 2)
Rekurzivna relacija veže koeficijente aj i aj+2 . Polazeći od koeficijenta a0 generiramo
parno rješenje, dok polazeći od koeficijenta a1 generiramo neparno rješenje. Za velike
vrijednosti indeksa j vrijedi

aj+2 2
lim = . (3.39)
j→∞ aj j
Da red ne bi bio beskonačan, koeficijent n mora biti cijeli broj. Time smo dobili
beskonačno mnogo diskretnih energijskih nivoa

1 1
n = n + =⇒ En = ~ω n + . (3.40)
2 2
Spektar harmoničkog oscilatora je ekvidistantan, a energija osnovnog stanja iznosi E0 =

1
2
~ω. Valne funkcije možemo generirati polazeći od a0 = 1 (parna rješenja) ili a1 = 1
(neparna rješenja). Pritom parnim n-ovim odgovaraju parna, dok neparnima odgovaraju
neparna rješenja. Promotrimo kao primjer n = 4
aj+2 j−4 1 4
=2 =⇒ a0 = 1, a2 = −4a0 = −4, a4 = − a2 = . (3.41)
aj (j + 1)(j + 2) 3 3
Svi daljnji koeficijenti iščezavaju pa valna funkcija glasi

2 4 4 −ξ2 /2
ψ4 (ξ) = N4 1 − 4ξ + ξ e . (3.42)
3
Konstantu normiranja odred̄ujemo iz sljedećeg uvjeta

s
∞
3
Z
N42 ψ4∗ (ξ)ψ4 (ξ)dξ = 1 =⇒ N4 = √ . (3.43)
−∞ 8 π
U općenitom slučaju valna funkcija harmoničkog oscilatora glasi
1 mω 1/4 −x2 /2b2 p

ψn (x) = √ e Hn (x/b), b= ~/mω. (3.44)
2n n! π~
Hn (ξ) je Hermiteov polinom n-tog stupnja. Očekivane vrijednosti kvadrata položaja i

impulsa
~2

2 2 1 2 1
hx i = b n + , hp i = 2 n + . (3.45)
2 b 2
Očekivane vrijednosti operatora x i p su nula pa je produkt neodred̄enosti

1
∆x∆p = ~ n + . (3.46)
2
Osnovno stanje harmoničkog oscilatora ima minimalnu dopuštenu neodred̄enost.

3.1.3 Linearni potencijal
Pretpostavimo da se čestica mase m nalazi u linearnom potencijalu

∞ x < 0,
V (x) = (3.47)
F x x ≥ 0.
Schrödingerova jednadžba na intervalu [0, ∞i glasi
~2 d2 ψ
− + F xψ = Eψ. (3.48)
2m dx2
U točki x = 0 valna funkcija mora biti jednaka nuli, a mora i trnuti za x → ∞ jer
opisujemo vezana stanja. Uvodimo konstantu l dimenzije duljine i bezdimenzionalnu
konstantu λ
2mF 1 λ 2mE
2
≡ 3, 2
= . (3.49)
~ l l ~2
Osim toga, napravimo supstituciju ξ = x/l − λ pa se Schrödingerova jednadžba svodi
na sljedeći oblik
ψ 00 − ξψ = 0. (3.50)
Takvu jednadžbu zovemo Airyeva jednadžba. Iako Airyeva jednadžba izgleda vrlo jed-
nostavno, njezina rješenja ne možemo izraziti pomoću algebarskih, trigonometrijskih,
logaritamskih i sličnih funkcija. Usprkos tome, rješenje možemo napisati pomoću Maclau-
rinovog reda
X∞
ψ(ξ) = ck ξ k . (3.51)
k=0
Uvrstimo li rješenje u jednadžbu, doći ćemo do sljedeće relacije

∞
X ∞
X
2c2 + (k + 1)(k + 2)ck+2 ξ k − ck−1 ξ k = 0, (3.52)
k=1 k=1
iz koje slijedi
ck−1
c2 = 0, ck+2 = , k ≥ 1. (3.53)
(k + 2)(k + 1)
Koeficijenti c0 i c1 su slobodni, c2 = 0, dok za preostale koristimo prethodnu rekurzivnu
relaciju
c0 c1 c2 c3
c3 = , c4 = , c5 = = 0, c6 = ,... (3.54)
3·2 4·3 5·4 6·5
Slika 3.3: Lijevo: dva linearno nezavisna rješenja Airyeve jednadžbe ψ1 (ξ) i ψ2 (ξ).
Desno: omjer rješenja ψ1 (ξ) i ψ2 (ξ).
Radi se o dva nezavisna niza koeficijenata, od kojih prvi niz počinje od koeficijenta
c0 ≡ 1, dok drugi počinej od koeficijenta c1 ≡ 1
∞
X ξ 3k
ψ1 (ξ) = 1 + , (3.55)
k=1
(2 · 3)(5 · 6) · · · ((3k − 1) · (3k))
∞
X ξ 3k+1
ψ2 (ξ) = ξ + . (3.56)
k=1
(3 · 4)(6 · 7) · · · ((3k) · (3k + 1))
Oba rješenja ψ1 (ξ) i ψ2 (ξ), nacrtana na lijevoj strani sl. 3.3, divergiraju za ξ → ∞.
Zanimljivo je uočiti kako su rješenja za ξ < 0 oscilatorna jer za negativne vrijednosti
varijable ξ jednadžba (3.50) ima oblik jednadžbe harmoničkog oscilatora. Valna funkcija
koja opisuje vezano stanje mora trnuti za ξ → ∞, stoga moramo konstruirati rješenje
koje neće divergirati za ξ → ∞. Na desnoj strani sl. 3.3 nacrtan je omjer rješenja ψ1 (ξ)
i ψ2 (ξ) za pozitivne vrijednosti argumenta. Za dovoljno velike vrijednosti argumenta
omjer teži konstantnoj vrijednosti
ψ1 (ξ) Γ(2/3)
lim = 31/3 . (3.57)
ξ→∞ ψ2 (ξ) Γ(1/3)
Stoga će linearna kombinacija
1 1
Ai(ξ) = C1 ψ1 (ξ) + C2 ψ2 (ξ), C1 = , C2 = − , (3.58)
32/3 Γ(2/3) 31/6 Γ(1/3)
trnuti za ξ → ∞. Kao druga linearno nezavisna kombinacija obično se odabire
1 31/6
Bi(x) = D1 y1 (x) + D2 y2 (x), D1 = , D2 = . (3.59)
31/6 Γ(2/3) Γ(1/3)
Slika 3.4: Rješenja Airyeve jednadžbe Ai(ξ) i Bi(ξ). Pune linije odgovaraju izrazima
(3.58) i (3.59), dok simboli odgovaraju funkcijama definiranim u poaketu scipy.
Slika 3.5: Prvih nekoliko valnih funkcija u linearnom potencijalu.
Funkciju Ai(ξ) zovemo Airyeva funkcija, dok funkciju Bi(ξ) zovemo Airyeva funkcija
druge vrste. Fizikalno prihvatljivo rješenje za opis vezanih stanja u linearnom potenci-
jalu (3.47) je funkcija Ai(ξ) koja trne za ξ → ∞. Da bi valna funkcija imala vrijednost
nula u točki x = 0 mora vrijediti Ai(−λ) = 0, odnosno λn = −ξn pri čemu je ξn
n-ta nultočka Airyeve funkcije Ai(ξ). Kada odredimo moguće vrijednosti parametra λn ,
možemo se vratiti supstituciji ξ = x/l − λ i nacrtati valne funkcije. Prvih nekoliko nalazi
se na sl. 3.5. Koristeći vrijednosti parametra λn možemo izračunati i svojstvene energije
sustava
~2 λn
En = . (3.60)
2ml2
3.1.4 Metoda konačnih razlika

Rješvamo Schrödingerovu jednadžbu za beskonačno duboku jamu proizvoljnog oblika
~2 d2 ψ
− + V (x)ψ(x) = Eψ(x). (3.61)
2m dx2
Budući da je jama beskonačno duboka, sigurno možemo naći interval [xmin , xmax ] izvan
kojeg valna funkcija iščezava. Interval podijelimo na N segmenata duljine ∆ = (xmax −
xmin )/N , odnosno definiramo mrežu na osi x
xj = xmin + j∆, j = 0, 1, . . . , N. (3.62)
Drugu derivaciju u Schrödingerovoj jednadžbi aproksimiramo formulom konačnih razlika

na tri točke
d2 1
2
ψ(xj ) = 2 [ψ(xj−1 ) − 2ψ(xj ) + ψ(xj+1 )] . (3.63)
dx ∆
Definiramo li konstante d = ~2 /(m∆2 ) i ~2 /(2m∆2 ), Schrödingerova jednadžba svest
će se na sustav linearnih jednadžbi
− uψj−1 + (d + Vj )ψj − uψj+1 = Eψj , (3.64)
u kojem su nepoznanice vrijednosti valne funkcije u pojedinim točkama mreže. Valna

funkcija iščezava izvan intervala [xmin , xmax ] što vodi na rubne uvjete ψ0 = 0 i ψN = 0.
Sustav jednadžbi možemo napisati u matričnom obliku
    
d + V1 −u 0 0 ··· ψ1 ψ1
 −u d + V2 −u 0 ···   ψ2   ψ2 
    

 0 −u d + V3 −u · · · 

 ψ3 =E
  ψ 3  , (3.65)

 .. .. .. .. ..   ..   .. 
 . . . . .  .   . 
0 0 0 −u d + Vn−1 ψN −1 ψN −1
čime smo problem sveli na dijagonalizaciju tridijagonalne matrice. Svojstvene vrijednosti

matrice odgovaraju svojstvenim energijama sustava, dok svojstveni vektori sadrže vrijed-
nosti odgovarajućih valnih funkcija u pojedinim točkama mreže. Smanjivanjem duljine
segmenta ∆ dobijene vrijednosti će biti bliže stvarnima.
Koristeći metodu konačnih razlika, na relativno jednostavan način možemo riješiti
Schrödingerovu jednadžbu za potencijal oblika
1 p
V (x) = ~ω(x/b)2k , b= ~/mω. (3.66)
2
Promjenom parametra k možemo mijenjati potencijal od harmoničkog oscilatora (k = 1)
prema pravokutnoj jami dimenzija [−b, b] (k → ∞). Na lijevoj strani sl. 3.7 nalazi se
Slika 3.6: Valne funkcije tri najniža stanja u potencijalu harmoničkog oscilatora.
Schrödingerova jednadžba riješena je metodom konačnih razlika. Finija podjela osi x
(desno) osigurava točnije vrijednosti energija i preciznije valne funkcije.
Slika 3.7: Lijevo: energija osnovnog stanja potencijala definiranog jedn. (3.66) u ovis-
nosti o parametru k. Horizontalne linije predstavljaju granične slučajeve harmoničkog
oscilatora i beskonačne jame. Desno: valne funkcije osnovnog stanja potencijala defini-
ranog jedn. (3.66) za tri vrijednosti parametra k: k = 4, k = 1 (harmonički oscilator) i
k = ∞ (beskonačno duboka pravokutna jama).
Konačno duboke potencijalne jame 28
1
energija osnovnog stanja potencijala ~ω(x/b)2k u ovisnosti o parametru k. Povećanjem
2
parametra k energija osnovnog stanja raste od vrijednosti ~ω/2 (granica harmoničkog
oscilatora) prema vrijednosti karakterističnoj za beskonačnu pravokutnu jamu. Na desnoj
strani iste slike nalaze se valne funkcije osnovnog stanja za tri vrijednosti parametra k:
k = 4, k = 1 (harmonički oscilator) i k = ∞ (beskonačno duboka pravokutna jama).
Povećanjem parametra k valna funkcija sve brže trne u klasično zabranjenom području.
3.2 Konačno duboke potencijalne jame

Karakteristika konačno dubokih potencijalnih jama jest da na barem jednoj strani osi x
potencijal teži konačnoj vrijednosti
lim V (x) = V+ i/ili lim V (x) = V− . (3.67)
x→∞ x→−∞
Ovisno o dubini i obliku, ovakav tip potencijala može podržavati diskretan i kontinuirani
spektar ili samo kontinuirani bez vezanih stanja.
3.2.1 Konačno duboka pravokutna jama

Najjednostavnija konačno duboka potencijalna jama je pravokutnog oblika

−V0 |x| ≤ a
V (x) = . (3.68)
0 |x| > a
Prostor dijelimo na područje unutar i izvan jame. Za svako područje napišemo odgo-
varajuću Schrödingerovu jednadžbu
~2 d2 ψ
− − V0 ψ(x) = Eψ(x), |x| ≤ a, (3.69)
2m dx2
~2 d2 ψ
− = Eψ(x), |x| > a. (3.70)
2m dx2
Definiramo li sljedeće oznake
2mV0 2mE
k02 ≡ , χ 2
≡ − , k 2 = k02 − χ2 , (3.71)
~2 ~2
Schrödingerova jednadžba poprima jednostavniji oblik
d2 ψ
= −k 2 ψ(x), |x| ≤ a, (3.72)
dx2
d2 ψ
2
= χ2 ψ(x), |x| > a. (3.73)
dx
Rješenja u području |x| ≤ a odgovaraju oscilatornim, a u području |x| > a ekspo-

nencijalnim funkcijama. Potencijal je simetričan pa i rješenja moraju biti simetrične ili
antisimetrične funkcije. Za simetrična rješenja vrijedi ψe (−x) = ψe (x), a možemo ih
napisati u sljedećem obliku

Ae cos kx, 0≤x≤a
ψe (x) = . (3.74)
Ae eχ(a−x) cos ka, x>a
Valna funkcija je kontinuirana u točki x = a, dok uvjet kontinuiranosti derivacije vodi na
jednadžbu za svojstvene energije. Konstantu Ae koristimo da bi normirali valnu funkciju.
Na sličan način možemo konstruirati antisimetrična rješenja ψo (−x) = −ψo (x)

Ao sin kx, 0≤x≤a
ψo (x) = χ(a−x) . (3.75)
Ao e sin ka, x>a
Da bi derivacija u točki x = a bila kontinuirana, za parne funkcije mora vrijediti uvjet
χ
tan ka = , (3.76)
k
a za neparne
k
tan ka = − . (3.77)
χ
Iskoristimo li relaciju χ2 = k02 −k 2 , doći ćemo do dvije transcedentne jednadžbe za parna
p
k02 a2 − k 2 a2
tan ka = ≡ f (ka), (3.78)
ka
i neparna rješenja
ka
tan ka = − p 2 ≡ g(ka). (3.79)
k 0 a2 − k 2 a2
Približne vrijednosti svojstvenih energija možemo odrediti grafički, kao na sl. 3.8, dok
točne vrijednosti možemo odrediti samo numerički. Broj mogućih stanja u konačno
dubokoj pravokutnoj jami ovisi o dubini i širini jame, odnosno o parametru C = ka.
Uvijek postoji barem jedno parno rješenje, dok se neparno rješenje pojavljuje samo u
jamama za koje vrijedi C > π/2. Svaki put kada parametar C prijed̄e višekratnik broja
π pojavljuje se još jedno parno stanje, a kada prijed̄e neparni višekratnih broja π/2
pojavljuje se još jedno neparno stanje.
Konstante normiranja valne funkcije Ae i Ao možemo odrediti analitički
Z a Z ∞
2 2 2(a−x) 2
2Ae cos kxdx + e dx cos ka = 1, (3.80)
0 a
Z a Z ∞
2 2 2(a−x) 2
2Ao sin kxdx + e dx sin ka = 1. (3.81)
0 a
Slika 3.8: Grafičko odred̄ivanje svojstvenih energija konačno duboke pravokutne jame
za parna (lijeva slika) i neparna (desna slika) stanja.
Stanje n=0 n=1 n=2 n=3 n=4

Energija (eV) -4.806 -4.227 -3.279 -1.997 -0.501
hx2 i (fm2 ) 0.097 0.213 0.243 0.274 0.396
Tablica 3.1: Energije svojstvenih stanja u pravokutnoj jami širine 1.5 nm i dubine 5 eV.
Stanja n = 0, n = 2 i n = 4 su parna, dok su stanja n = 1 i n = 3 neparna.
Nakon rješavanja integrala dolazimo do sljedećih rezultata
2k
A2e = 2k
, (3.82)
2ka + sin 2ka + χ
cos2 ka
2k
A2o = . (3.83)
2ka − sin 2ka + 2k
χ
sin2 ka
Kao numerički primjer promatramo jamu širine 1.5 nm i dubine 5 eV. Na sl. 3.8 nalaze
se funkcije f (ka), g(ka) i tan ka. Presjecišta daju dozvoljene vrijednosti parametra k, u
skladu s relacijama (3.78) i (3.79). Jama koju smo odabrali ima tri parna i dva neparna
svojstvena stanja. Koristeći relaciju E = −V0 + ~2 k 2 /2m, možemo izračunati energije
svojstvenih stanja (tab. 3.1). Valne funkcije svojstvenih stanja promatrane jame nalaze
se na sl. 3.9. Treće parno stanje n = 4 slabo je vezano pa odgovarajuća valna funkcije
prodire daleko izvan područja jame, dok su ostala stanja čvrsto vezana. Očekivana
vrijednost operatora x2 takod̄er naglo raste kod stanja n = 4.
Slika 3.9: Valne funkcije parnih (lijeva slika) i neparnih (desna slika) stanja u konačno
dubokoj pravokutnoj jami širine 1.5 nm i dubine 5 eV. Sivom bojom je označeno područje
unutar jame.
3.2.2 Shooting metoda

Shooting metodu koristimo kada potencijal teži konstantnoj konačnoj vrijednosti
lim V (x) = V∞ , (3.84)

x→±∞
a posebno je jednostavna ukoliko se radi o simetričnom potencijalu jer tada valna funkcija
može biti samo simetrična (ψ 0 (0) = 0) ili antisimetrična (ψ(0) = 0). Pretpostavimo da
je potencijal u područjima x < −a i x > a konstantan tj. V (x < −a) = V∞ i
V (x > a) = V∞ . Radi simetričnosti potencijala možemo se ograničiti na negativni dio
osi x. Valnu funkciju u točki x = −a možemo izračunati analitički
2m
ψ(x) = Ceκx , κ2 = (V∞ − E). (3.85)
~2
Koristeći analitičko rješenje (3.85), Schrödingerovu jednadžbu možemo integrirati nu-

merički od točke x = −a do točke x = 0 za neki probnu vrijednost energije Etrial , a
zatim možemo provjeriti u kojoj mjeri su ispunjeni uvjeti
• parna rješenja: ψ 0 (0) = 0,
• neparna rješenja: ψ(0) = 0.
Dok ne postignemo traženu preciznost, postupak ponavljamo s novim vrijednostima

probne energije.
Container potencijal
Primjer potencijala prikladnog za korištenje shooting metode je container potencijal
x−a

V0 x+a
V (x) = tanh − tanh . (3.86)
2 tanh σa σ σ
Parametar V0 definira dubinu, a širinu, a σ strminu potencijalne jame. U granici σ → 0

container potencijal se svodi na pravokutnu jamu dubine V0 i širine 2a, dok povećanjem
parametra σ jama postaje manje strma. Na sl. 3.10 i 3.11 nalaze se valne funkcije parnih
i neparnih vezanih stanja u container potencijalu. Lijevi stupac na obje slike odgovara
mekšoj jami (σ = 0.4), dok desni odgovara praktički pravokutnoj jami.
Slika 3.10: Usporedba parnih vezanih stanja u container potencijalu s različitim strmi-
nama. U lijevom stupcu su rješenja potencijala s parametrom σ = 0.4, a u desnom s
malom vrijednosti parametra σ = 0.001 što praktički odgovara pravokutnoj jami.
Slika 3.11: Usporedba neparnih vezanih stanja u container potencijalu s različitim str-
minama. U lijevom stupcu su rješenja potencijala s parametrom σ = 0.4, a u desnom s
malom vrijednosti parametra σ = 0.001 što praktički odgovara pravokutnoj jami. Mekša
jama ima još jedno slabo vezano stanje.
4 Matematičko njihalo u kvantnoj mehanici
Potencijal matematičkog njihala duljine l i mase m glasi
V (θ) = mgl(1 − cos θ) = V0 (1 − cos θ). (4.1)
Varijabla θ opisuje kutni pomak njihala pa ima područje definicije [−π, π]. Schrödingerovu
jednadžbu za matematičko njihalo možemo napisati u sljedećem obliku
~2 d2 ψ
− + V0 (1 − cos θ)ψ = Eψ, (4.2)
2ml2 dθ2
uz rubni uvjet ψ(θ = −π) = ψ(θ = π). Da bi jednadžbu sveli na bezdimenzionalni oblik
konstantu V0 i energiju E skaliramo s faktorom ~2 /2ml2
d2 ψ
− + U0 (1 − cos θ)ψ = ψ. (4.3)
dθ2
Ukoliko je amplituda mala, funkciju cos možemo razviti u Taylorov red što nas vodi na
jednadžbu harmoničkog oscilatora
d2 ψ 1
− + U0 θ2 ψ = ψ. (4.4)
dθ2 2
U kasnijim razmatranjima pokazat će se korisnim napraviti zamjenu θ̃ = θ + π koja samo
mijenja predznak ispred funkcije cos
d2 ψ
− + U0 (1 + cos θ̃)ψ = ψ. (4.5)
dθ̃2
Napravimo li supstituciju θ̃ = 2x, jedn. 4.5 smo sveli na Mathieu-ovu jednadžbu
d2 ψ
+ [a − 2q cos 2x] ψ = 0, a = 4( − U0 ), q = 2U0 . (4.6)
dx2
Dva linearno nezavisna rješenja su Mathieu-ove funkcije C(a, q, x) i S(a, q, x), a opće
rješenje je njihova linearna kombinacija
ψ(x) = c1 C(a, q, x) + c2 S(a, q, x). (4.7)

√
U granici q√= 0 funkcija C(a, 0, x) odgovara funkciji cos ax, a funkcija S(a, 0, x)
funkciji sin ax. Za vrijednosti q 6= 0 Mathieu-ove funkcije općenito nisu periodičke, ali
za svaku vrijednost q postoji niz vrijednosti parametra a za koji će Mathieu-ova funkcija
imati period 2π, u što se možemo uvjeriti koristeći Floquetov teorem. Budući da je
35
36
Slika 4.1: Karakteristične vrijednosti za Mathieu-ovu jednadžbu. Za male vrijednosti

konstante q karakteristične vrijednosti koje odgovaraju parnim i neparnim funkcijama su
gotovo degenerirane.
stanje n=0 n=2 n=4 n=6 n=2 n=4 n= 6

0.930 3.707 6.162 11.057 2.687 6.113 11.057
Tablica 4.1: Energije prva četiri parna i prva tri neparna stanja matematičkog njihala
za vrijednost parametra U0 = 2, odnosno q = 4.
Mathieu-va jednadžba poseban slučaj Hillove jednadžbe, Mathieu-ove funkcije M (x)

možemo napisati u sljedećem obliku (Floquetov teorem):
M (x) = eirx f (x), (4.8)
pri čemu je funkcija f (x) periodička s periodom 2π. Ako je r cijeli parni broj ukupna
Mathieu-ova funkcija će takod̄er imati period 2π. Vrijednosti parametra a za koje
rješenja imaju period 2π najlakše možemo naći gotovim numeričkim rutinama, npr.
mathieu a i mathieu b iz paketa scipy. Kao primjer, odaberemo vrijednost parametra
U0 = 2, odnosno q = 4. Energije prva četiri parna i prva tri neparna svojstvena stanja
matematičkog njihala nalaze se u tab. 4.1. Valne funkcije prvih nekoliko simetričnih i
antisimetričnih stanja prikazane su na sl. 4.2. Isprekidane horizontalne linije odgovaraju
energijama pojedinih stanja, dok deblja linija odgovara potencijalu matematičkog njihala.
Zanimljivo je uočiti kako za ovaj konkretni primjer svega tri stanja leže ispod energije
labilne ravnoteže njihala, dok se sva ostala stanja nalaze iznad nje. Povećanjem energije
potencijal ima sve manji utjecaj pa antisimetrična i simetrična stanja postaju praktički
37
Slika 4.2: Valne funkcije matematičkog njihala za simetrična (lijevo) i antisimetrična

(desno) stanja. Isprekidane horizontalne linije odgovaraju energijama pojedinih stanja.
degenerirana. Njihovim linearnim kombinacijama možemo konstruirati valnu funkciju

njihala koje se vrti u pozitivnom ili negativnom smjeru.
Granica malih oscilacija
Promotrimo Schrödingerovu jednadžbu za matematičko njihalo u granici malih oscilacija
d2 ψ 1
− 2
+ U0 θ2 ψ = ψ. (4.9)
dθ 2
Da bi došli do standardne bezdimenzionalne jednadžbe oscilatora radimo supstituciju

θ0 = (U0 /2)1/4 θ
d2 ψ

1 02
− 02 + θ −√ ψ = 0. (4.10)
dθ 2 2U0
Slijedi izraz za energijske nivoe

p 1
= 2U0 n + . (4.11)
2
Smisleno je uspored̄ivati samo nivoe ispod labilne ravnoteže, odnosno prva dva parna
i prvo neparno stanje u tablici 4.1. Egzaktne energije tih stanja iznose 0.930, 3.707 i
2.687, dok bi harmonička aproksimacija dala vrijednosti 1, 5 i 3. Očekivano, slaganje je
najbolje za osnovno stanje.
38
Granica slobodnog rotora
Ukoliko je energija njihala puno veća od energije labilne ravnoteže, njihalo praktički neće
ni osjećati potencijal pa odgovarajuća Schrödingerova jednadžba glasi
d2 ψ 1
− 2
+ U0 = ψ =⇒ ψ(θ) ∼ eiαφ =⇒ = U0 + α2 . (4.12)
dθ 2
√
Uvjet ψ(−π) = ψ(π) vodi na zaključak kako mora biti cijeli broj. Svojstvene energije
u granici slobodnog rotora iznose: 2, 3, 6, 11, 18,. . . . Usporedbom s brojevima iz
tablice 4.1 dolazimo do zaključka kako se energije stanja iznad labilne ravnoteže vrlo
brzo približavaju granici slobodnog rotora.
5 Periodički potencijali
5.1 Uvod
Promatramo česticu u jednodimenzionalnom periodičkom potencijalu V (x). U idealizira-
nom slučaju potencijal se proteže duž cijele osi x, iako će u stvarnosti uvijek postojati
površinski efekti. Neke zaključke o energijskim nivoima i valnim funkcijama u peri-
odičkom potencijalu možemo izvući promatrajući niz oscilatorskih jama. Ukoliko je broj
jama konačan, problem možemo riješiti koristeći metodu konačnih razlika. Primjeri s 2,
4, 12 i 16 oscilatorskih jama nalaze se na sl. 5.1. U sustavu s dvije oscilatorske jame
(dvostruki oscilator) dolazi do cijepanja energijskih nivoa. Valna funkcija osnovnog stanja
je simetrična, dok je valna funkcija prvog sljedećeg stanja antisimetrična. Povećanjem
broja jama, generiraju se vrpce energijskih nivoa, s time da je broj nivoa u svakoj vr-
pci jednak broju jama. Dodamo li dovoljan broj jama, valna funkcija će biti približno
kvazi-periodička ili periodička, osim rubnih efekata. Zanimljivo je uočiti da valna funkcija
najnižeg nivoa u prvoj vrpci ima period potencijala, dok valna funkcija zadnjeg nivoa u
prvoj vrpci ima dvostruki period potencijala.
Želimo li se riješiti rubnih efekata, moramo na neki način nametnuti periodičke
rubne uvjete umjesto zatvaranja sustava u neprobojnu kutiju. Odaberemo konačni dio
osi x duljine L na kojem se nalazi N jama, odnosno vrijedi L = N a. Pretpostavka
periodičnosti osigurava periodičko ponavljanje potencijala i izvan segmenta [0, L] pa
vrijednosti valne funkcije i njezine derivacije moraju biti jednake u točkama x = 0 i
x=L
ψ(L) = ψ(0) i ψ 0 (L) = ψ 0 (0). (5.1)
Definiramo mrežu na osi x s korakom ∆ tako da vrijedi x0 = 0 i xN = L + ∆. U prvoj
i predzadnjoj točki mreže upotrijebimo formulu za numeričku derivaciju prema naprijed
ψ1 − ψ0 ψN − ψN −1
ψ 0 (0) = i ψ 0 (L) = . (5.2)
∆ ∆
Možemo povezati vrijednosti valne funkcije na početku i kraju mreže
ψ1 = ψN i ψ0 = ψN −1 . (5.3)
Zamjenom elemenata ψ0 s ψN −1 i ψN s ψ1 u matrici Hamiltonijana pojavljuju se dva
dodatna elementa različita od nule
    
d + V1 −u 0 ··· −u ψ1 ψ1
 −u d + V2 −u ··· 0   ψ2   ψ2 
    

 0 −u d + V3 · · · 0   ψ3  = E 
    ψ3  , (5.4)

 .. .. .. .. ..   ..   .. 
 . . . . .  .   . 
−u 0 ··· −u d + Vn−1 ψN −1 ψN −1
39
Uvod 40
Slika 5.1: Energijski nivoi niza oscilatorskih jama grupiraju se u vrpce izmed̄u kojih se
nalaze procijepi. Valne funkcije su približno periodičke, osim efekata rubova. Valna
funkcija najnižeg stanja u prvoj vrpci ima period potencijala, dok valna funkcija najvišeg
stanja u prvoj vrpci ima dvostruki period potencijala.
što znači da matrica više nije tridijagonalna. Ponovo promatramo niz od 16 oscilatorskih
jama, ali sada uz periodičke rubne uvjete. Na sl. 5.2 nalaze se energijski nivoi i dio valnih
funkcija iz prve vrpce. Broj stanja u svakoj vrpci jednak je broju jama, s time da su osim
najnižeg i najvišeg stanja u vrpci sva ostala stanja dvostruko degenerirana. Valna funkcija
najnižeg stanja u prvoj vrpci ima period samog potencijala, dok valna funkcija najvišeg
stanja u prvoj vrpci ima dvostruki period potencijala. Valne funkcije drugog i trećeg
stanja u prvoj vrpci (degenerirana stanja) izgledaju kao produkt periodičke funkcije s
periodom potencijala i periodičke funkcije sa znatno duljim periodom.
Blochov teorem 41
Slika 5.2: Niz jama s periodičkim rubnim uvjetima. Osim potencijala i energijskih nivoa
prikazane su i valne funkcije prvog, drugog, trećeg i petnaestog stanja. Drugo i treće
stanje u prvoj vrpci su degenerirani, za razliku od prvog i petnaestog stanja.
5.2 Blochov teorem

Schrödingerova jednadžba za česticu u jednodimenzionalnom periodičkom potencijalu
pripada klasi Hillovih jednadžbi
~2 d2 ψ
− + V (x)ψ(x) = Eψ(x), V (x + a) = V (x). (5.5)
2m dx2
Blochov teorem kaže da valnu funkciju možemo napisati u sljedećem obliku
ψ(x) = eikx uk (x), uk (x + a) = uk (x). (5.6)
Gustoća vjerojatnosti je periodička funkcija
P (x) = |ψ(x)|2 = |uk (x)|2 , (5.7)
što je posljedica translatorne invarijantnosti potencijala. Blochov oblik valne funkcije

u skladu je s rezultatima dobijenim metodom konačnih razlika s periodičkim rubnim
uvjetima.
Vratimo se primjeru s N jama duljine a i periodičkim rubnim uvjetima. Ukupna
duljina intervala je L = N a pa vrijedi sljedeća relacija
ψ(N a) = ψ(0) =⇒ eikN a = 1. (5.8)
Dozvoljene vrijednosti parametra k su kn = 2πn/N pa u svakoj pojedinoj vrpci možemo

naći N stanja, odnosno onoliko stanja koliko ima jama na intervalu [0, L].
Blochov teorem 42
Slika 5.3: Ekvdistantni niz δ-funkcija (Diracov češalj).
5.2.1 Primjer: Diracov češalj
Najjednostavniji primjer periodičkog potencijala je niz ekvidistantnih δ-funkcija

∞
~2 Ω X
V (x) = δ(x + na), (5.9)
m n=−∞
prikazan na sl. 5.3. Potencijal je periodički s periodom a pa vrijedi Blochov teorem,

odnosno valnu funkciju možemo napisati u sljedećem obliku
ψk (x) = eikx uk (x), uk (x + a) = uk (x). (5.10)
Pomoću Blochovog teorema možemo valnu funkciju i njezinu derivaciju ”preslikati” iz

ćelije 0 ≤ x ≤ a u bilo koju drugu ćeliju
ψk (x + a) = eika ψk (x) i ψk0 (x + a) = eika ψk0 (x). (5.11)
Čestica je izmed̄u šiljaka slobodna pa rješenje na intervalu [0, a] možemo napisati kao
linearnu kombinaciju dva ravna vala
r
2mE
ψk (x) = AeiKx + Be−iKx , K= . (5.12)
~2
Blochov teorem 43
Bitno je naglasiti da konstante k i K nisu jednake. Valna funkcija na granici intervala

mora biti kontinuirana, dok njezina derivacija ima diskontinuitet uzrokovan δ-funkcijom
ψk (a + 0) = ψk (a − 0), (5.13)
ψk0 (a + 0) = ψk0 (a − 0) + 2Ωψk (a). (5.14)
Rješenje u točki a + 0 koja pripada susjednom intervalu možemo konstruirati pomoću
Blochovog teorema
ψk (0 + a) = eika ψk (0) = eika (A + B), (5.15)
ψk0 (0 + a) = eika ψk0 (0) = eika iK(A − B). (5.16)
Uvjeti (5.13-5.14) vode na sustav jednadžbi za koeficijente A i B
A eika − eiKa + B eika − e−iKa = 0,

(5.17)

ika iKa 2Ω iKa ika −iKa 2Ω −iKa
A e −e + ie −B e −e − ie = 0. (5.18)
K K
Da bi sustav imao netrivijalno rješenje, determinanta mu mora iščezavati
Ω
cos ka = cos Ka + sin Ka. (5.19)
K
Lijeva strana je po apsolutnoj vrijednosti manja od jedan pa su moguće samo one vri-
jednosti konstante K (tj. energije) za koje vrijedi sljedeća nejednakost

Ω
cos Ka + sin Ka ≤ 1.

(5.20)
K
p
Pomnožimo prethodnu relaciju s 1/ 1 + (Ωa)2 /(ka)2

cos Ka q 1 Ωa sin Ka ≤ q 1

+ q , (5.21)
(Ωa)2 2 Ka (Ωa)2 2
(Ωa)2
1 + (ka)2
1+ ka
1+ ka
a zatim prepoznamo trigonometrijske funkcije
Ωa
1 ka
sin b = q i cos b = q , (5.22)
Ωa 2 Ωa 2

1+ ka
1+ ka
pa nejednadžbu možemo preurediti

cos Ka − arctan Ωa ≤ q 1

. (5.23)
Ka Ωa 2

1+ Ka
Prethodna relacija definira područja dozvoljenih vrijednosti K, odnosno mogućih vrijed-

nosti energija. Dozvoljene vrijednosti energija možemo odrediti grafički, kao na sl. 5.4.
Kada odredimo granice dozvoljenih energijskih pojaseva, možemo numerički riješiti jed-
nadžbu (5.19). Energijski nivoi nacrtani su na sl. 5.5. Pojasevi dozvoljenih energija,
označeni zelenom bojom postaju sve širi kako energija raste.
Blochov teorem 44
Slika 5.4: Grafičko odred̄ivanje dozvoljenih vrijednosti konstante K. Dozvoljeni su oni

intervali na kojima je crvena krivulja iznad plave. Zelene točke označavaju rubove dozvol-
jenih intervala.
Slika 5.5: Disperzivna relacija E(k) za problem Diracovog češlja. Zelenom bojom
označeni su dozvoljeni pojasevi energija.
Metoda konačnih razlika s periodičkim rubnim uvjetima 45
5.3 Metoda konačnih razlika s periodičkim rubnim

uvjetima
Periodičnost potencijala možemo iskoristiti da bi pojednostavili postupak diskretizacije
Schrödingerove jednadžbe, odnosno cijelu jednadžbu možemo riješiti diskretizirajući samo
jednu ćeliju. Neka potencijal V (x) ima period a. Rješenje Schrödingerove jednadžbe je
Blochova funkcija
ψk (x) = eikx uk (x), uk (x + a) = uk (x). (5.24)
Deriviramo valnu funkciju
ψk0 (x) = ikeikx uk (x) + eikx u0k (x), (5.25)
a zatim iskoristimo periodičnost funkcije uk (x) da bi povezali vrijednosti value funkcije
i njezine derivacije na rubovima ćelije
ψk (a) = eika ψk (0) i ψk0 (a) = eika ψk0 (0). (5.26)
Definiramo mrežu s korakom ∆ koja počinje u točki x0 = 0, a završava u točki xN =
a + ∆. U prvoj i predzadnjoj točki mreže upotrijebimo formuli za numeričku derivaciju
prema naprijed
ψ1 − ψ0 ψN − ψN −1
ψk0 (0) = , ψk0 (a) = . (5.27)
∆ ∆
Možemo povezati vrijednosti valne funkcije na početku i kraju mreže
ψN = eika ψ1 i ψ0 = e−ika ψN −1 . (5.28)
Zamjenom elemenata ψ0 s e−ika ψN −1 i ψN s eika ψ1 u matrici Hamiltonijana pojavljuju
se dva dodatna elementa različita od nule
    
d + V1 −u 0 · · · −ue−ika ψ1 ψ1
 −u d + V2 −u ··· 0  ψ2   ψ2 
    

 0 −u d + V3 · · · 0 
 ψ3 =E
  ψ3  (5.29)

 .. .. .. .. ..  ..   .. 
 . . . . .  .   . 
ika
−ue 0 ··· −u d + Vn−1 ψN −1 ψN −1
Osim što više nije tridijagonalna, matrica je sada i kompleksna.
5.4 Rješenje Schrödingerove jednadžbe razvojem u

Fourierov red
Polazimo od Schrödingerove jednadžbe za proizvoljni periodički potencijal
~2 d2 ψ
− + V (x)ψ(x) = Eψ(x), V (x + a) = V (x). (5.30)
2m dx2
Rješenje Schrödingerove jednadžbe razvojem u Fourierov red 46
Slika 5.6: Rezultati računa za periodički niz oscilatorskih jama dobijeni diskretizacijom
jedne ćelije. Na svakoj slici se uz energijske vrpce nalaze realni (puna linija) i imaginarni
(isprekidana linija) dijelovi valnih funkcija na označenim nivoima. Slika na vrhu odgovara
parametru k = 0, u sredini k = π/2a, a na dnu k = π/a.
Sukladno Blochovom teoremu rješenje možemo napisati kao produkt

ψk (x) = eikx uk (x), (5.31)
pri čemu je uk (x) periodička funkcija s periodom potencijala, odnosno uk (x + a) =
uk (x). Uvrstimo li takvo rješenje u Schrödingerovu jednadžbu, dobit ćemo diferencijalnu
jednadžbu za funkciju uk (x)
~2 00 ~2 k 0
2 2
~k
− u (x) − iu (x) + + V (x) uk (x) = Ek uk (x). (5.32)
2m k m k 2m
Potencijal V (x) i funkcija uk (x) su periodičke s periodom a pa ih možemo razviti u
Fourierov red
X∞ ∞
X
2πinx/a
V (x) = Ṽn e , uk (x) = ũ(k)
g e
2πigx/a
. (5.33)
n=−∞ g=−∞
Uvrstimo Fourierove razvoje funkcija uk (x) i V (x) u Schrödingerovu jednadžbu

~2 X 2π 2 2 2πk k 2 mEk (k) 2πigx/a X X (k)

g + g+ − 2 ũg e + ũg Ṽn e2πi(g+n)x/a = 0.
m g a2 a 2 ~ g n
(5.34)
Pomaknemo indeks sumacije u drugoj sumi da bi eksponencijalni član imao jednak oblik
u svim sumama
~2 X 2π 2 2 2πk k 2 mEk (k) 2πigx/a X X (k)

g + g+ − 2 ũg e + ũg−n Ṽn e2πigx/a = 0.
m g a2 a 2 ~ g n
(5.35)
Diferencijalna jednadžba svela se na sustav linearnih jednadžbi s nepoznatim koeficijen-
(k)
tima ũg . U praktičnim računima možemo zadržati samo konačni broj članova sustavu
jednadžbi. Granične vrijednosti indeksa ćemo označiti s i gmax i nmax
nX
max
2π 2 ~2 2 (k) ~2 k (k) ~2 k 2 (k) (k)
2
g ũg + 2π gũg + ũg + ũg−n Ṽn = Ek ũ(k)
g . (5.36)
ma ma 2m n=−n max
Metodu razvoja u Fourierov red takod̄er možemo iskoristiti da bi riješili problem niza
oscilatorskih jama. Paraboličku funkciju možemo razviti u Fourierov red na intervalu
[−a/2, a/2]
nX
max
2 a2 a2
x = cn e2nπix/a , c0 = , cn = (−1)n . (5.37)
n=−nmax
12 2n2 π 2
Iako red ne konvergira jako brzo, uz razuman broj članova možemo precizno reproduci-
rati kvadratičnu funkciju, osim točaka na samim krajevima intervala. Primjer razvoja
kvadratične funkcije u Fourierov red s nmax = 8 nalazi se na sl. 5.7. Energijske vrpce u
periodičkom potencijalu oscilatorskih jama odred̄ene Fourierovim razvojem nalaze se na
sl. 5.8. Iako se potencijali razlikuju, struktura vrpci je nalik slučaju Diracovog češlja.
Slika 5.7: Usporedba potencijala harmoničkog oscilatora i odgovarajućeg razvoja u

Fourierov red s osam članova. Osim na rubovima, slaganje je izvrsno.
Slika 5.8: Energijske vrpce u periodičkom potencijalu oscilatorskih jama odred̄ene

Fourierovim razvojem.
6 Valni paketi
6.1 Gaussov valni paket

Lokaliziranu česticu ćemo najčešće opisivati Gaussovim valnim paketom. Pretpostavimo
da je čestica lokalizirana oko točke x0 s očekivanom vrijednosti impulsa ~k0
(x−x0 )2
ψ(x) = Ae− 2σ 2
+ik0 (x−x0 )
. (6.1)
Pripadna gustoća vjerojatnosti je Gaussian centriran oko točke x0
(x−x0 )2
ρ(x) = |ψ(x)|2 = |A|e− σ2 . (6.2)
Širina Gaussiana, odnosno stupanj lokaliziranosti čestice u prostoru, odred̄ena je parametrom
σ. Gustoća struje odgovara umnošku gustoće i brzine
∂ψ ∗

~ ∗ ∂ψ ~k0 2 − (x−x20 )2 ~k0
j(x) = ψ −ψ = |A| e σ = ρ(x). (6.3)
2im ∂x ∂x m m
Konstantu A možemo izračunati koristeći uvjet normiranosti valne funkcije
Z ∞
1
|ψ(x)|2 dx = 1 =⇒ |A| = p √ . (6.4)
−∞ σ π
Očekivana vrijednost operatora položaja:
Z ∞
2 2
hxi = |A| 2
xe−(x−x0 ) /σ dx
Z−∞
∞ Z ∞
−(x−x0 )2 /σ 2 2 /σ 2
= |A| 2
(x − x0 )e dx + x0 |A|2
e−(x−x0 ) dx. (6.5)
−∞ −∞
Prvi član otpada jer integriramo neparnu funkciju na simetričnom intervalu, dok je drugi
član jednak x0 , odnosno hxi = x0 . Očekivana vrijednost kvadrata operatora položaja:
Z ∞
2 2
2
hx i = |A| 2
x2 e−(x−x0 ) /σ dx
−∞
Z ∞
2 2 σ2
= |A|2 (x − x0 )2 e−(x−x0 ) /σ dx + 2hxix − x20 = x20 + . (6.6)
−∞ 2
Očekivana vrijednost kvadrata operatora položaja nije jednaka kvadratu očekivane vri-
jednosti operatora položaja pa valni paket ima konačnu neodred̄enost u položaju
p σ
∆x = hx2 i − hxi2 = √ . (6.7)
2
49
Analitički rješivi problemi 50
Delokaliziraniji valni paket, odnosno paket s većom širinom σ ima veću neodred̄enost u
položaju. Da bi izračunali očekivanu vrijednost operatora impulsa i njegovog kvadrata,
trebamo derivirati valnu funkciju Gaussovog paketa
x − x0

∂x ψ(x) = ψ(x) − + ik0 , (6.8)
σ2
" 2 #
x − x 0 1
∂x2 ψ(x) = ψ(x) − + ik0 − 2 . (6.9)
σ2 σ
Očekivana vrijednost operatora derivacije iznosi h∂x i = ik0 , dok je očekivana vrijednost
kvadrata derivacije h∂x2 i = −k02 −1/2σ 2 . Slijede očekivane vrijednosti impulsa i njegovog
kvadrata
~2
hpi = ~k0 i hp2 i = ~2 k02 + 2 . (6.10)
2σ
Neodred̄enost u impulsu obrnuto je proporcionalna širini paketa
p ~
∆p = hp2 i − hpi2 = √ . (6.11)
2σ
Produkt neodred̄enosti Gaussovog paketa ima najmanju vrijednost dozvoljenu Heisen-
bergovim relacijama neodred̄enosti
~
∆x · ∆p = . (6.12)
2
Stoga se Gaussov valni paket u literaturi još zove i minimum uncertainty package.
6.2 Analitički rješivi problemi
6.2.1 Slobodna čestica

Evoluciju Gaussovog valnog paketa koji opisuje slobodnu česticu najlakše je pratiti u
k-prostoru. Lako možemo pokazati da je Fourierov transformat Gaussiana takod̄er Gaus-
sian. Polazimo od definicije Fourierovog transformata
Z ∞
1 A ∞ −(x−x0 )2 /2σ2 −i(k−k0 )x−ik0 x0
Z
−ikx
C(k) = ψ(x, 0)e dx = e dx. (6.13)
2π −∞ 2π −∞
Integral je moguće riješiti nadopunjavanjem eksponenta do punog kvadrata što nas vodi
na rezultat
1 1 2 2
C(k) = √ Aσe− 2 σ (k−k0 ) −ikx0 . (6.14)
2π
Veća širina Gaussiana u x prostoru implicira manju širinu u k prostoru i obratno. Koristeći
koeficijent C(k), možemo izračunati valnu funkciju u bilo kojem trenutku
Z ∞
i(kx−ω(k)t) ~2 k 2
ψ(x, t) = C(k)e dk, ~ω = . (6.15)
−∞ 2m
Uvrstimo koeficijent C(k)
∞
σA
Z
1 2 (k−k )2 +ikx−i ~t k 2
ψ(x, t) = √ e− 2 σ 0 2m dk, (6.16)
2π −∞
a zatim riješimo integral

x2 −2iσ 2 k0 x+i ~t 2 2
m k0 σ
A −
ψ(x, t) = (
2σ 2 1+i ~t2 )
e
~t 1/2
mσ . (6.17)
1 + i mσ 2
Iako valna funkcija djeluje komplicirano, gustoća vjerojatnosti ima jednostavniji oblik
2
−
(x− ~km0 t)
|A|2 σ 2 1+( ~t2 )
2
ρ(x, t) = |ψ(x, t)|2 = h i1/2 e mσ . (6.18)

~t 2
1+ mσ 2
Radi se o Gaussianu čiji vrh se pomiče konstantnom brzinom ~k0 /m, dok mu širina raste
s vremenom s 2
~t
σ̃(t) = σ 1 + . (6.19)
mσ 2
Time raste i neodred̄enost u x prostoru
6.2.2 Harmonički oscilator: koherentno stanje

Drugi primjer analitički rješivog problema vremenske evolucije valnog paketa je valni
paket koji u početnom trenutku odgovara osnovnom stanju harmoničkog oscilatora po-
maknutom za x0 od ishodišta
mω 1/4 2 2
ψ(x, 0) = e−(x−x0 ) /2b . (6.20)
~π
p
Oscilatorska duljina b = ~/mω mjeri dimenziju sistema.
Vremensku evoluciju valnog paketa u općenitoj beskonačno dubokoj jami najjed-
nostavnije je pratiti razvojem value funkcije u bazi svojstvenih stanja zadanog Hamil-
tonijana. Spektar bekonačno duboke jame je diskretan, a svojstvena stanja un (x) čine
potpuno skup stanja pa u svakom trenutku možemo napisati
X
ψ(x, t) = cn (t)un (x). (6.21)
n
Razvoj valne funkcije možemo uvrstiti u vremenski ovisnu Schrödingerovu jednadžbu

X X X
i~ ċn (t)un (x) = cn (t)Hun (x) = cn (t)En(0) un (x). (6.22)
n n n
Iskoristimo li ortogonalnost svojstvenih stanja un (x), preostat će nam obična diferenci-
jalna jednadžba za koeficijente cn (t)
i
ċn (t) = − En(0) cn (t), (6.23)
~
koju možemo riješiti analitički
(0)
cn (t) = cn (0)e−iEn t/~
. (6.24)
Početnu valnu funkciju možemo razviti po svojstvenim stanjima harmoničkog os-

cilatora
∞ mω 1/4 r 1 2
X
ψ(x, 0) = cn (0)un (x), un (x) = n
Hn (ξ)e−ξ /2 , ξ = x/b.
n=0
~π 2 n!
(6.25)
Koeficijente cn (0) možemo izračunati koristeći ortonormiranost svojstvenih funkcija har-
moničkog oscilatora Z ∞
cn (0) = ψ(x, 0)u∗n (x)dx. (6.26)
−∞
Problem se sveo na sljedeći integral
r Z ∞
1 2 2
cn (0) = n
e−ξ +ξξ0 −ξ0 /2 Hn (ξ)dξ. (6.27)
2 πn! −∞
Integrale koji uključuju pojedine specijalne funkcije često možemo riješiti pomoću odgo-
varajuće funkcije izvodnice. U ovom slučju koristit ćemo funkciju izvodnicu Hermiteovih
polinoma
∞
−s2 +2sξ
X 1
g(s, ξ) = e = Hn (ξ)sn . (6.28)
n=0
n!
Umjesto zadanog integrala rješavamo integral koji uključuje funkciju izvodnicu
Z ∞ Z ∞
−ξ 2 +ξξ0 −ξ02 /2 −s2 −ξ02 /2 2
I(s) = g(s, ξ)e dξ = e e−ξ +ξ(ξ0 +2s) dξ. (6.29)
−∞ −∞
Integral možemo riješiti nadopunjavanjem eksponenta do punog kvadrata, a zatim

∞
√ −ξ2 /4+sξ0 √ −ξ2 /4 X ξ0n n
I(s) = πe 0 = πe 0 s . (6.30)
n=0
n!
Slika 6.1: Distribucija svojstvenih stanja harmoničkog oscilatora u koherentnom stanju

za vrijednost parametra x0 = b, odnosno ξ0 = 1.
Vratimo li se definiciji funkcije izvodnice, integral I(s) možemo napisati kao

∞
1 n ∞
Z
2 2
X
I(s) = s Hn (ξ)e−ξ +ξξ0 −ξ0 /2 dξ, (6.31)
n=0
n! −∞
odnosno možemo zaključiti

Z ∞
2 +ξξ 2 √ −ξ2 /4 n
Hn (ξ)e−ξ 0 −ξ0 /2
dξ = πe 0 ξ0 , (6.32)
−∞
pa u početnom trenutku koeficijent u razvoju valne funkcije glasi

r
1 −ξ02 /4 n
cn (0) = n
e ξ0 . (6.33)
2 n!
Distribucija svojstvenih stanja za slučaj ξ0 = 1 prikazana je na sl. 6.1. Da bi pratili
vremensku evoluciju valnog paketa, trebamo koeficijent cn (t)
cn (t) = cn (0)e−iEn t/~ = cn (0)e−iωt/2 e−inωt , (6.34)
koji zatim možemo iskoristiti da bi izračunali valnu funkciju
∞ mω 1/4 ∞ n
X
−ωt/2 −ξ02 /4−ξ 2 /2
X 1 1 −iωt
ψ(x, t) = cn (t)un (x) = e e Hn (ξ) e ξ0 .
n=0
~π n=0
n! 2
(6.35)
Sumu možemo napisati u zatvorenoj formi koristeći funkciju izvodnicu

mω 1/4 1 −2iωt 2
2 2 ξ0 +e−iωt ξ0 ξ
ψ(x, t) = e−iωt/2 e−ξ0 /4−ξ /2 e− 4 e . (6.36)
~π
Iskoristimo li Eulerovu formulu1 , dobit ćemo nešto jednostavniji izraz
mω 1/4 1 2 1
ψ(x, t) = e−iωt/2 e− 2 (ξ−ξ0 cos ωt) e− 4 iξ0 sin 2ωt−iξ0 ξ sin ωt . (6.37)
~π
Gustoćvjerojatnosti odgovara Gaussianu čiji vrh slijedi klasičnu putanju harmoničkog
oscilatora, a oblik Gaussiana se pritom uopće ne mijenja
mω 1/2 2
|ψ(x, t)|2 = e−(ξ−ξ0 cos ωt) . (6.38)
~π
Ovakvo stanje zovemo koherentno stanje.
Očekivane vrijednosti operatora u koherentnom stanju
Računamo očekivane vrijednosti operatora x̂, x̂2 , p̂ i p̂2 u koherentnom stanju.

Z ∞ Z ∞
∗ b 2
hxi = ψ (x, t)xψ(x, t)dx = √ ξe−(ξ−ξ0 cos ωt) dξ = x0 cos ωt. (6.39)
−∞ π −∞
Očekivana vrijednost operatora x̂ odgovara klasičnom rješenju harmoničkog oscilatora.
Nešto je složeniji slučaj operator x̂2
Z ∞ Z ∞
∗ b2 2
2
hx i = 2
ψ (x, t)x ψ(x, t)dx = √ ξ 2 e−(ξ−ξ0 cos ωt) dξ. (6.40)
−∞ π −∞
Napravimo li supstituciju u = ξ −ξ0 cos ωt, doći ćemo do izraza koji uz kvadrat klasičnog
rezultata sadrži i konstantni dio
b2
hx2 i = + x20 cos2 ωt. (6.41)
2
√
Neodred̄enost u položaju je konstantna i iznosi ∆x = b/ 2. Da bi izračunali očekivanu
vrijednost impulsa, prvo moramo derivirati valnu funkciju
1
∂x ψ(x, t) = [−(ξ − ξ0 cos ωt) − iξ0 sin ωt] ψ(x, t). (6.42)
b
Kao i u slučaju operatora x̂, očekivana vrijednost operatora p̂ slijedi klasični izraz
Z ∞
hpi = −i~ ψ ∗ (x, t)∂x ψ(x, t)dx = −mωx0 sin ωt. (6.43)
−∞
1 ix
e = cos x + i sin x
Numeričke metode 55
Slučaj očekivane vrijednost hp2 i je složeniji jer valnu funkciju moramo derivirati dva puta
1 1
∂x2 ψ(x, t) = 2
[−(ξ − ξ0 cos ωt) − iξ0 sin ωt]2 ψ(x, t) − 2 ψ(x, t). (6.44)
b b
I ovdje se uz kvadrat klasičnog rezultata dobije dodatni konstantni član
2 x20 2 2 ~2 2 2 2 2 ~2
hp i = 4 ~ sin ωt + 2 = m ω x0 sin ωt + 2 . (6.45)
b 2b 2b
√
Neodred̄enost u impulsu je konstantna i iznosi ∆p = ~/2 b. Produkt neodred̄enosti
takod̄er je konstantan i minimalan ∆x∆p = ~/2.
Sada možemo izračunati i očekivane vrijednosti energije
hp2 i 1 ~2
hEkin i = = mω 2 x20 sin2 ωt + , (6.46)
2m 2 4mb2
1 1 1
hEpot i = mω 2 hx2 i = mb2 ω 2 + mω 2 x20 cos2 ωt, (6.47)
2 4 2
1 1
hEtot i = hEkin i + hEpot i = mω 2 x20 + ~ω. (6.48)
2 2
Očekivana vrijednost ukupne energije je konstantna, a sastoji se od energije klasičnog
harmoničkog oscilatora i zero point energije.
Ehrenfestov teorem
Ehrenfestov teorem povezuje vremensku derivaciju očekivane vrijednosti impulsa i očekivanu

vrijednost sile
d ∂V
hpi = − = hF (x)i. (6.49)
dt ∂x
U slučaju harmoničkog oscilatora, Ehrenfestov teorem svodi se na
d
hpi = −mω 2 hxi. (6.50)
dt
Uvrštavajući očekivane vrijednosti hxi i hpi lako se možemo uvjeriti da je Ehrenfestov
teorem ispunjen. Takod̄er, treba uočiti da jednakost hF (x)i = F (hxi) vrijedi samo za
harmonički oscilator, ali ne i u općenitom slučaju.
6.3 Numeričke metode

Kod ogromne većine primjera vremenske evolucije valnih paketa problem nije moguće
riješiti analitički, nego moramo koristiti numeričke metode.
Slika 6.2: Distribucija svojstvenih stanja harmoničkog oscilatora u stisnutom stanju za

vrijednost parametra x0 = b, odnosno ξ0 = 1. Na lijevoj slici parametar σ 2 ima vrijednost
2, a na desnoj 4.
6.3.1 Razvoj u bazi svojstvenih stanja Hamiltonijana
Svojstvena stanja beskonačno duboke jame uvijek možemo naći koristeći metodu konačnih
razlika pa problem sigurno možemo riješiti koristeći razoj u bazi svojstvenih stanja Hamil-
tonijana.
Stisnuto stanje u potencijalu harmoničkog oscilatora
Gaussov valni paket širine σ
mω 1/4 2 /2σ 2
ψ(x, 0) = e−(ξ−ξ0 ) , ξ = x/b. (6.51)
~π
nalazi se u potencijalu harmoničkog oscilatora. Ako bi parametar σ imao vrijednost

σ = 1, radilo bi se o koherentnom stanju, a za σ 6= 1 radi se o stisnutom stanju
(squeezed state). Budući da se valni paket nalazi u potencijalu harmoničkog oscilatora,
valnu funkciju ćemo razviti u bazi svojstvenih stanja oscilatora. Za vrijednosti σ 6= 1,
preklop početne valne funkcije sa svojstvenim stanjima oscilatora može se izračunati
samo numerički. Na sl. 6.2 prikazani su koeficijenti cn (0) za dvije vrijednosti parametra
σ. U usporedbi s koherentnim stanjem, doprinosi veći broj stanja harmoničkog oscilatora.
Kao i u slučaju koherentnog stanje, očekivane vrijednosti operatora x̂ i p̂ slijede klasičnu
putanju harmoničkog oscilatora, ali širina Gaussovog paketa i produkt neodred̄enosti
∆x∆p više nisu konstantni (sl. 6.3).
Slika 6.3: Neodred̄enost položaja i impulsa harmoničkog oscilatora u stisnutom stanju

za vrijednost parametra x0 = b, odnosno ξ0 = 1. Na lijevoj slici parametar σ 2 ima
vrijednost 2, a na desnoj 4.
Valni paket u potencijalu U (x) = U0 tan2 αx
Promatramo Gaussov valni paket koji se nalazi u potencijalu
U (x) = U0 tan2 αx, (6.52)
a u početnom trenutku očekivana vrijednost položaja iznosi hxi = x0 , dok je očekivana

vrijednost impulsa hpi = p0 . Zadana je i širina valnog paketa σ. Svojstvena stanja
potencijala U (x) = U0 tan2 αx možemo naći koristeći metodu konačnih razlika, s time
da je mreža definirana na intervalu h−π/2α, π/2αi jer potencijal u točkama ±π/2α
divergira. Stoga i gustoća vjerojatnosti početnog valnog paketa mora biti zanemariva
izvan intervala h−π/2α, π/2αi. Početni koeficijenti u razvoju valne funkcije odgovaraju
(0)
preklopu valne funkcije ψ(x, 0) i svojstvenog stanja ψn , mogu se izračunati numerički.
Na sl. 6.4 nalazi se distribucija svojstvenih stanja za valni paket s parametrima σ = 1,
x0 = 1/α i p0 = 0. Koristeći koeficijente cn (0) možemo izračunati koeficijente u svakom
kasnijem trenutku, odnosno možemo izračunati sve očekivane vrijednosti. Za razliku od
harmoničkog oscilatora, očekivane vrijednosti položaja i impulsa ne odgovaraju klasičnim
putanjama, kao što se vidi na sl. 6.5. Med̄utim, Ehrenfestov teorem i dalje vrijedi (sl. 6.6)
6.3.2 Crank-Nicholson metoda

Rješavamo vremenski ovisnu Schrödingerovu jednadžbu
∂ψ ~2 ∂ 2 ψ
i~ =− + V (x)ψ, (6.53)
∂t 2m ∂x2
Slika 6.4: Distribucija svojstvenih stanja potencijala (6.52) u stanju za vrijednost parame-
tra x0 = 1/α, σ = 1 i p0 = 0.
Slika 6.5: Očekivane vrijednosti položaja i impulsa u potencijalu (6.52) u usporedbi s

klasičnim rješenjima jednadžbe gibanja. Parametar τ odgovara klasičnom periodu gibanja
čestice u potencijalu (6.52).
Slika 6.6: Provjera Ehrenfestovog teorema za potencijal (6.52).
uz zadanu valnu funkciju u početnom trenutku ψ(x, 0). Prostornu i vremensku os dije-
limo na ekvidistantne čvorove s koracima ∆x i ∆t čime smo u x − t ravnini definirali
mrežu
(xk , tj ) = (k∆x, j∆t). (6.54)
Vrijednost valne funkcije računamo samo u čvorovima mreže
ψi,j ≡ ψ(xi , tj ). (6.55)
Vremensku derivaciju u Schrödingerovoj jednadžbi možemo računati koristeći:
• formulu za konačnu razliku unaprijed

∂ψ ψ(x, t + ∆t) − ψ(x, t)
≈ + O[∆t], (6.56)
∂t ∆t
• formulu za konačnu razliku unatrag

∂ψ ψ(x, t) − ψ(x, t − ∆t)
≈ + O[∆t], (6.57)
∂t ∆t
• formulu za centralnu konačnu razliku

∂ψ ψ(x, t + ∆t) − ψ(x, t − ∆t)
≈ + O[(∆t)2 ]. (6.58)
∂t 2∆t
Formula za centralnu konačnu razliku osigurava točnost bolju za red veličine u odnosu
na formule za konačnu razliku unaprijed i unatrag. Formula za konačnu razliku unaprijed
vodi na eksplicitnu metodu konačnih razlika

i i
ψj+1 (x) − ψj (x) = − (∆t)Hψj (x) =⇒ ψj+1 (x) = 1 − H∆t ψj (x). (6.59)
~ ~
Eksplicitna metoda je uvjetno stabilna i nije unitarna pa se u praksi ne koristi često. S
druge strane, formula za konačnu razliku unatreg vodi na implicitnu metodu konačnih
razlika

i i
ψj+1 (x) − ψj (x) = − (∆t)Hψj+1 (x) =⇒ 1 + H∆t ψj+1 (x) = ψj (x). (6.60)
~ ~
U svakom koraku moramo riješiti sustav jednadžbi što implicitnu metodu čini bitno
složenijom u odnosu na eksplicitnu. Iako je bezuvjetno stabilna, implicitna metoda nije
unitarna. Treća metoda, pod imenom Crank-Nicholson, koristi prosječnu vrijednosti
konačne razlike unaprijed i unatrag
i∆t
ψj+1 (x) − ψj (x) = − [Hψj + Hψj+1 ] , (6.61)
2~
čime opet dolazimo do sustava jednadžbi u svakom koraku

i i
1 + H∆t ψj+1 (x) = 1 − H∆t ψj (x). (6.62)
2~ 2~
Za razliku od eksplicitne i implicitne metode, Crank-Nicholson metoda je stabilna i
unitarna pa se najčešće koristi. Preuredimo li malo desnu stranu jednadžbe

i i
1 − H∆t ψj (x) = 2ψj (x) − 1 + H∆t ψj (x), (6.63)
2~ 2~
jednadžbu možemo napisati u sljedećem obliku
−1
i
ψj+1 (x) = −ψj (x) + 2 1 + H∆t ψj (x). (6.64)
2~
Definiramo li vektor χ kao rješenje sustava jednadžbi

i
1 + H∆t χ = 2ψj , (6.65)
2~
problem se svodi na ψj+1 (x) = −ψj (x)+χ. Hamiltonijan je suma kinetičke i potencijalne
energije. Drugu derivaciju u kinetičkoj energiji možemo aproksimirati konačnom razlikom
na tri točke
∂ 2ψ ψ(x + ∆x, t) − 2ψ(x, t) + ψ(x − ∆x, t)
≈ + O[(∆x)2 ]. (6.66)
∂x2 (∆x)2
Slika 6.7: Očekivane vrijednosti položaja i impulsa slobodne čestice u ovisnosti o vre-
menu.
Jedn. (6.65) u svakom vremenskom trenutku odgovara tridijagonalnom sustavu jednadžbi

m (∆x)2 2m m (∆x)2

2
χi−1 + −2 + 4i − 2 (∆x) Vi χi + χi+1 = 8i ψi,j . (6.67)
~ ∆t ~ ~ ∆t
Kada riješimo sustav jednadžbi, odnosno nad̄emo pomoćnu funkciju χi , možemo izračunati
valnu funkciju u sljedećem trenutku
ψi,j+1 = −ψi,j + χi . (6.68)
Koristeći opisani algoritam možemo izračunati vremensku evoluciju proizvoljnog valnog

paketa u zadanom potencijalu. Jedino ograničenje je da valna funkcija mora iščezavati
izvan definirane mreže2 .
Algoritam je najjednostavnije testirati na primjeru slobodne čestice. Neka je
početna valna funkcija Gaussov valni paket s očekivanom vrijednosti položaja hxi = x0
i impulsa hpi = p0 . Vremenska ovisnost očekivanih vrijednosti hxi i hpi, prikazana na
sl. 6.7 slaže se s analitičkim izrazima koje smo izveli ranije. Neodred̄enosti u položaju i
impulsu (vidi sl. 6.8) takod̄er se slažu s analitičkim izrazima. Neodred̄enost u impulsu je
konstantna, dok neodred̄enost u položaju raste jer se valni paket delokalizira.
Raspršenje valnog paketa na potencijalnoj jami
Promatramo valni paket koji nailazi na potencijalnu jamu

x − L/2

V0 x + L/2
V (x) = L
2 tanh 2a a a
2
moguće su relativno jednostavne modifikacije algoritma s periodičkim i prozirnim rubnim uvjetima.
Slika 6.8: Neodred̄enost položaja i impulsa slobodne čestice u ovisnosti o vremenu.
Slika 6.9: Očekivane vrijednosti položaja (lijevo) i impulsa (desno) u ovisnosti o vremenu
za raspršenje valnog paketa na potencijalnoj jami zadanoj jedn. (6.69). Obje veličine
uspored̄ene su s odgovarajućim klasičnim rezultatima.
Parametar V0 definira dubinu jame, L širinu, dok parametar a odred̄uje strminu jame.
U granici a → 0 potencijal se svodi na pravokutnu jamu dubine V0 i širine L.
Slika 6.10: Očekivane vrijednosti kinetičke, potencijalne i ukupne energije valnog paketa
za raspršenje valnog paketa na potencijalnoj jami zadanoj jedn. (6.69). Iako se kinetička
i potencijalna energija naglo mijenjaju pri prolasku paketa preko jame, ukupna energija
je konstantna jer je sustav konzervativan.
Slika 6.11: Valni paket raspršuje se na potencijalnoj jami zadanoj jedn. (6.69). Vremen-
ska promjena očkivane vrijednosti impulsa jednaka je očekivanoj vrijednosti sile (Ehren-
festov teorem). Pokazano je i da ne vrijedi jednakost hF (x)i = F (hxi).
Tuneliranje valnog paketa kroz barijeru
6.3.3 Split-step FFT metoda

Zadana je kompleksna funkcija ψ(x). Direktni i inverzni Fourierov transformat dani su
relacijama
Z ∞
1
ψ̃(k, t) = √ ψ(x, t)e−ikx dx, (6.70)
2π −∞
Z ∞
1
ψ(x, t) = √ ψ̃(k, t)eikx dk. (6.71)
2π −∞
Pretpostavimo da funkcija ψ(x, t) iščezava izvan intervala [a, b], što je ekvivalentno zat-
varanju sustava u neprobojnu kutiju. Beskonačne granice integracije možemo zamijeniti
konačnima Z b
1
ψ̃(k, t) = √ ψ(x, t)e−ikx dx. (6.72)
2π a
Interval [a, b] dijelimo na N segmenata jednake duljine ∆x = (b − a)/N čime smo
definirali mrežu s čvorovima u točkama xn = a+n∆x. Integral u direktnom transformatu
(6.70) možemo aproksimirati Riemannovom sumom od N članova
N −1
1 X
ψ̃(k, t) ≈ √ ψ(xn , t)e−ikxn ∆x. (6.73)
2π n=0
Osim mreže u x prostoru, definiramo i mrežu u k prostoru
2π
km = k0 + m∆k, ∆k = , (6.74)
N ∆x
pri čemu k0 izaberemo tako da valna funkcija ψ̃(k, t) iščezava izvan intervala [k0 , k0 +
N ∆k]. Integral u inverznom transformatu (6.71) takod̄er možemo aproksimirati Rie-
mannovom sumom od N članova
N −1
1 X 2π
ψ(x, t) ≈ √ ψ̃(km , t)eikm x , (6.75)
2π m=0 N ∆x
gdje smo iskoristili ∆k = 2π/N ∆x. Time smo došli do Fourierovog transformata u
diskretnim točkama
N −1
X ∆x −ik0 xn
ψ̃(km , t)eima∆k
= √ ψ(xn , t)e e−2πimn/N , (6.76)
n=0
2π
N −1
∆x −ik0 xn 1 Xh i
√ ψ(xn , t)e = ψ̃(km , t)eima∆k e2πmni/N . (6.77)
2π N m=0
Kontinuirani par ψ(x, t) ⇐⇒ ψ̃(k, t) smo pretvorili u diskretni
∆x
√ ψ(xn , t)e−ik0 xn ⇐⇒ ψ̃(km , t)eima∆k . (6.78)
2π
Hamiltonijan je suma kinetičke i potencijalne energije
~2 d2
H=− + V (x). (6.79)
2M dx2
Operator kinetičke energije je dijagonalan u impulsnom prostoru
N −1 N −1
~ d2 X ikm x ~ X 2
− 2
ψ̃(km , t)e = km ψ̃(km , t)eikm x , (6.80)
2M dx m=0 2M m=0
2
odnosno pojedine Fourierove komponente množimo s faktorom km
~2 km
2
ψ̃(km , t) → ψ̃(km , t). (6.81)
2M
S druge strane, operator potencijalne energije dijagonalan je u realnom prostoru, odnosno
vrijedi ψ(xn , t) → V (xn )ψ(xn , t). Operator kinetičke energije označimo s T , a operator
potencijalne energije s V . Stabilan algoritam za vremensku evoluciju sastoji se od pola
koraka u x prostoru, cijelog koraka u k prostoru i pola koraka u x prostoru
ψ(x, t + ∆t) = e−iV ∆t/2 e−iT ∆t e−iV ∆t/2 ψ(x, t) + O[(∆t)3 ]. (6.82)
U praksi to znači da valnu funkciju ψ(xn , t) pomnožimo s eksponencijalnim članom

koji uključujem potencijalnu energiju, zatim napravimo Fourierov transformat i rezul-
tat pomnožimo s eksponencijalnim članom koji uključuje kinetičku energiju. Konačno,
napravimo inverzni Fourierov transformat i rezultat opet množimo s eksponencijalnim
članom koji uključujem potencijalnu energiju. Split-step FFT metoda je stabilna i uni-
tarna.
Raspršenje na eksponencijalnoj barijeri
Kao primjer promotrimo raspršenje Gaussovog valnog paketa na eksponencijalnoj barijeri
V (x) = V0 ex/a . (6.83)
Strminu takve barijere možemo kontrolirati parametrom a. Pretpostavimo da se u

početnom trenutku valni paket nalazi u točki x0 0. Nailaskom na barijeru, valni
Slika 6.12: Očekivana vrijednost operatora x̂ za Gaussov valni paket koji se raspršuje na
eksponencijalnom potencijalu uspored̄ena je s klasičnim rješenjem jednadžbe gibanja.
paket se reflektira i vraća se prema negativnoj strani osi x. Odgovarajući klasični prob-
lem možemo riješiti analitički
r ! r ! r
V0 V0 t E
Arth 1 − u0 − Arth 1− u = , (6.84)
E E a 2m
pri čemu smo uveli supstituciju u = ex/a . Takod̄er, možemo izračunati i klasičnu točku
obrata
E
xobr = a ln . (6.85)
V0
Očekivana vrijednost operatora položaja, prikazana na sl. 6.12, ne razlikuje se bitno od
klasične putanje. Na početku gibanja valni paket lokaliziran je u područje gdje je po-
tencijal jednak nuli pa je očekivana vrijednost potencijalne energije nula. Približavanjem
točki obrata, očekivane vrijednosti hEpot i i hEkin i naglo se mijenjaju, ali ukupna energija
ostaje konstantna, kao na sl. 6.13. Na sl. 6.14 provjeren je Ehrenfestov teorem, dok su
na sl. 6.15 prikazane neodred̄enosti položaja i impulsa.
Slika 6.13: Očekivana vrijednost energije za Gaussov valni paket koji se raspršuje na
eksponencijalnom potencijalu.
Slika 6.14: Provjera Ehrenfestovog teorema za Gaussov valni paket koji se raspršuje na
Slika 6.15: Neodred̄enosti položaja i impulsa za Gaussov valni paket koji se raspršuje na
7 Spin
7.1 Operator spina

Operatori spina, odnosno intrinsičnog momenta količine gibanja zadovoljavaju sljedeće
komutacione relacije h i
Ŝj , Ŝk = ijkn ~Ŝn . (7.1)
U daljnjim razmatranjima ograničit ćemo se na čestice spina 1/2 (npr. elektrone).
Označimo s | ↑iz , | ↓iz svojstvene vektore operatora Ŝz :
~ ~
Ŝz | ↑iz = | ↑iz , Ŝz | ↓iz = − | ↓iz . (7.2)
2 2
Budući da svojstveni vektori operatora Sz predstavljaju standardni izbor vektora baze,
obično ispuštamo oznaku z: | ↑iz ≡ | ↑i, | ↓iz ≡ | ↓i. Definiramo operatore podizanja
i spuštanja spina
Ŝ± = Ŝx ± iŜy , (7.3)
a komutatori operatora Ŝz s operatorima podizanja i spuštanja glase
[Ŝz , Ŝ+ ] = [Ŝz , Ŝx ] + i[Ŝz , Ŝy ] = i~Ŝy + i(−i~Ŝx ) = ~Ŝ+ , (7.4)
[Ŝz , Ŝ− ] = [Ŝz , Ŝx ] − i[Ŝz , Ŝy ] = i~Ŝy − i(−i~Ŝx ) = −~Ŝ− . (7.5)
Operator Ŝ+ podiže spin čestice

~
Ŝz Ŝ+ | ↓i = ~Ŝ+ + Ŝ+ Ŝz | ↓i = Ŝ+ | ↓i =⇒ Ŝ+ | ↓i ∼ | ↑i, (7.6)
2
dok operator Ŝ− spušta spin čestice
~
Ŝz Ŝ− | ↑i = −~Ŝ− + Ŝ− Ŝz | ↑i = − Ŝ− | ↑i =⇒ Ŝ− | ↑i ∼ | ↓i. (7.7)
2
Matrični zapis operatora podizanja i spuštanja spina glasi

0 1 0 0
Ŝ+ = ~ , Ŝ− = ~ , (7.8)
0 0 1 0
a iz njega možemo izvući matrični zapis operatora Ŝx i Ŝy

~ 0 1 ~ 0 −i
Ŝx = , Ŝy = . (7.9)
2 1 0 2 i 0
69
Operator spina 70
Matrice Ŝx , Ŝy i Ŝz možemo napisati pomoću Paulijevih matrica

0 1 0 −i 1 0
σx = , σy = , σz = (7.10)
1 0 i 0 0 −1
Komutacijske relacije za Paulijeve matrice glase
[σj , σk ] = 2ijkn σn , (7.11)
a nije teško izvesti niti antikomutacijske relacije
[σj , σk ]+ = 211δjk . (7.12)
Paulijeve matrice su k tome hermitske i unitarne, te zajedno s jediničnom matricom tvore

bazu operatora na Hilbertovom prostoru stanja spina 1/2

α + βz βx − iβy
Ô = α11 + βσ = . (7.13)
βx + iβy α − βz
~ = ~~s.
U praktičnim računima koristit ćemo i operatore ~s definirane relacijom S
7.1.1 Primjeri
Svojstveno stanje operatora n · S
Najopćenitije spinsko stanje elektrona možemo napisati u obliku
|χi = a| ↑i + b| ↓i, (7.14)
pri čemu su | ↑i i | ↓i svojstvena stanja operatora Sz sa svojstvenim vrijednostima

±~/2. U ovom primjeru ćemo odrediti smjer vektora n tako da je |χi svojstveno stanje
operatora n · S sa svojstvenom vrijednosti −~/2.
Jedinični vektor možemo parametrizirati kutevima θ i φ
n = sin θ (cos φex + sin φey ) + cos θez , (7.15)
odnosno produkt n · S možemo napisati u sljedećem obliku
n · S = sin θ (cos φSx + sin φSy ) + cos θSz . (7.16)
Konstante a i b želimo odabrati tako da |χi bude svojstveno stanje operatora n · S
n · S|χi = λ|χi. (7.17)

Operator spina 71
Raspišemo li jednadžbu svojstvenih vrijednosti, doći ćemo do sustava jednadžbi

~
b sin θe−iφ + a cos θ = aλ,

(7.18)
2
~
b sin θe−iφ − a cos θ = bλ.

(7.19)
2
Da bi takav sustav imao netrivijalno rješenje, determinanta mu mora iščezavati što nam
za svojstvene vrijednosti daje ±~/2, a normirani svojstveni vektori su
θ θ
|χ; +i = cos | ↑i + sin eiφ | ↓i, (7.20)
2 2
θ θ
|χ; −i = sin | ↑i − cos eiφ | ↓i. (7.21)
2 2
Elektron u magnetskom polju
U sljedećem primjeru opisujemo vremensku evoluciju valne funkcije elektrona koji se

nalazi u magnetskom polju B = nB, a u početnom trenutku mu je spin usmjeren u +k
smjeru. Hamiltonijan takvog sustava dan je s H = ωnS. Početno stanje raspišemo u
bazi |χ; +i i |χ; −i
θ θ
| ↑i = cos |χ; +i + sin |χ; −i = c+ (0)|χ; +i + c− (0)|χ; −i. (7.22)
2 2
Primijenimo li formuli za vremensku evoluciju stanja
|ψ(t)i = c+ (0)e−iE+ t/~ |χ; +i + c− (0)e−iE− t/~ |χ; −i (7.23)

θ θ
= cos e−iωt/2 |χ; +i + sin e+iωt/2 |χ; −i. (7.24)
2 2
Valnu funkciju možemo napisati i u početnoj bazi

ωt ωt ωt
|ψ(t)i = cos − i cos θ sin | ↑i − i sin θeiφ sin | ↓i (7.25)
2 2 2
Vjerojatnost nalaženja sustava u stanju sa spinom gore je
ωt ωt ωt 2
P↑ = cos2 + cos2 θ sin2 = 1 − sin2 sin θ, (7.26)
2 2 2
dok je vjerojatnost nalaženja u stanju sa spinom dole jednaka
ωt 2
P↓ = sin2 sin θ. (7.27)
2
Suma vjerojatnosti iznosi jedan.
Spinski lanac 72
1 2 3 4 N −2N −1 N
Slika 7.1: Spinski lanac s N ćelija.
7.2 Spinski lanac

N spinova (↑ ili ↓) raspored̄eno je u jednodimenzionalni lanac na način da u svakoj
ćeliji postoje samo dvije mogućnosti orjentacije spina, odnosno | ↑i i | ↓i. Dimenzija
takvog Hilbertovog prostora iznosi 2N , a ukupni Hilbertov prostor možemo podijeliti na
potprostore s definiranim brojem spin-up i spin-down stanja. Dimenzija potprostora s
N↑ spin-up i N↓ spin-down stanja

N N!
Dim = = , (7.28)
N↑ N↑ !(N − N↑ )!
pri čemu vrijedi N↑ + N↓ = N . Heisenbergov Hamiltonijan povezuje samo prve susjede
u spinskom lancu
N N
~n S
~n+1 = −J
X X x x y
Sn Sn+1 + Sny Sn+1 + Snz Sn+1
z

H = −J S , (7.29)
n=1 n=1
a možemo ga zapisati pomoću ~s operatora

N
X
H = −J~2 sxn sxn+1 + syn syn+1 + szn szn+1 .

(7.30)
n=1
Lanac zatvaramo
odnosno koristimo periodičke rubne uvjete: N -ti spin povezan
u prsten,
je s prvim S~N +1 = S~1 . Hamiltonian možemo napisati pomoću operatora s±
n
N
1
H = −J˜ J˜ = ~J.
X
−
s+ s− +
szn szn+1

n sn+1 + n sn+1 + , (7.31)
n=1
2
Negativan predznak uzrokuje jednaku orjentaciju spinova u osnovnom stanju (feromag-

netsko ured̄enje).
7.2.1 Primjer: lanac s četiri ćelije

Promotrimo kao primjer spinski lanac s četiri ćelije. Ukupna dimenzija odgovarajućeg
Hilbertovog prostora je 24 = 16, a možemo ga podijeliti u pet potprostora
Spinski lanac 73
• potprostor dimenzije 1 s 4 spin-up i 0 spin-down stanja
↑↑↑↑,
↓↑↑↑, ↑↓↑↑, ↑↑↓↑, ↑↑↑↓,
↓↓↑↑, ↓↑↓↑, ↓↑↑↓, ↑↓↓↑, ↑↓↑↓, ↑↑↓↓,
↑↓↓↓, ↓↑↓↓, ↓↓↑↓, ↓↓↓↑,
↓↓↓↓ .
Heisenbergov Hamiltonijan za lanac s četiri spina i periodičkim rubnim uvjetima trans-

latorno je invarijantan, odnosno ne mijenja se pri transformaciji 1 → 2 → 3 → 4
J˜ + − − + − + −
J˜ − + − + − + − +
s1 s2 + s+

H=− s
2 3 + s s
3 4 + s s
4 1 − s s + s s + s s + s s
2 2 1 2 2 3 3 4 4 1
− J˜ [s1 s2 + s2 s3 + s3 s4 + s4 s1 ] .
z z z z z z z z
(7.32)
Zbog translatorne invarijantnosti Hamiltonijana postoji skup zajedničkih svojstvenih stanja

Hamiltonijana i operatora tranlacije.
Potprostori dimenzije 1
Djelujemo li Hamiltonijanom na vektor stanja s četiri spin-up ili četiri spin-down stanja,
doprinos će dati samo dijelovi Hamiltonijana s z komponentama spina
˜ ↑↑↑↑i i H| ↓↓↓↓i = J|
H| ↑↑↑↑i = −J| ˜ ↓↓↓↓i. (7.33)
U oba slučaja radi se o svojstvenim stanjima Hamiltonijana, što je i očekivano jer pot-
prostori imaju dimenziju 1.
Spinski lanac 74
Potprostor dimenzije 4
Sljedeći primjer je potprostor s 3 spin-up i 1 spin-down stanjem. Vektori koji pripadaju

tom potprostoru nisu svojstveni vektori Hamiltonijana
J˜ J˜ J˜ J˜
H| ↓↑↑↑i = − | ↑↓↑↑i − | ↑↑↑↓i = − |2i − |4i, (7.34)
2 2 2 2
J˜ J˜ J˜ J˜
H| ↑↓↑↑i = − | ↑↑↓↑i − | ↓↑↑↑i = − |3i − |1i, (7.35)
2 2 2 2
J˜ J˜ J˜ J˜
H| ↑↑↓↑i = − | ↑↑↑↓i − | ↑↓↑↑i = − |4i − |2i, (7.36)
2 2 2 2
J˜ J˜ J˜ J˜
H| ↑↑↑↓i = − | ↓↑↑↑i − | ↑↑↓↑i = − |1i − |3i. (7.37)
2 2 2 2
Koristeći ortonormiranost vektora Hilbertovog prostora, možemo konstruirati matricu
Hamiltonijana u potprostoru s 3 spin-up i 1 spin-down stanjem:
 
0 1 0 1
J˜  1 0 1 0 
H=−  . (7.38)
2 0 1 0 1 
1 0 1 0
Dijagonalizacijom matrice dolazimo do svojstvenih energija i svojstvenih stanja
1 ˜
|u0 i = (|1i + |2i + |3i + |4i) , E0 = −J, (7.39)
2
1
|u1 i = √ (−|1i + |3i) , E1 = 0, (7.40)
2
1 ˜
|u2 i = (|1i − |2i + |3i − |4i) , E2 = J, (7.41)
2
1
|u3 i = √ (−|2i + |4i) , E3 = 0. (7.42)
2
Vektori |u0 i i |u2 i su ujedno i svojstvena stanja operatora translacije, dok vektori |u1 i i
|u3 i nisu. Med̄utim, kako su vektori |u1 i i |u3 i degenerirani, bilo koja njihova linearna
kombinacija je takod̄er svojstveni vektor pa možemo konstruirati još dva stanja koja su
istovremeno svojstvena stanja Hamiltonijana i operatora translacije. Konačno, sva četiri
svojstvena vektora možemo napisati u sljedećem obliku
N
1 X ikm n 2πm
|vm i = √ e |ni, km = , m = 0, . . . , N − 1. (7.43)
N n=1 N
Energija m-tog stanja iznosi
˜ − cos km ), km = 2πm ,
Em = −J˜ + J(1 m = 0, . . . , N − 1. (7.44)
N
Dinamika spinskog lanca 75
Vektore |vm i zovemo magnonska pobud̄enja, oni unose nered u idealnu feromagnetsku
strukturu spinskim valom, valne duljine 2π/k.
7.2.2 Dijagonalizacija većih sustava

Pretpostavimo da žeimo dijagonalizirati Heisenbergov Hamiltonijan za lanac s više od 4
ćelije. Svako stanje baze možemo prikazati kao binarni broj
| ↑↓↓↑↑↓↓i =⇒ |1001100i. (7.45)
Pretvorimo li broj u dekadski zapis, osigurat ćemo jedinstvenu oznaku (tag) za svaki
vektor stanja
|1001100i : 1 · 20 + 0 · 21 + 0 · 22 + 1 · 23 + 1 · 24 + 0 · 25 + 0 · 26 = 25. (7.46)
Djelujemo li s Hamiltonijanom na vektor stanja, dobit ćemo superpoziciju vektora baze
J˜ J˜ J˜ J˜
H| ↑↓↑↑i = − | ↑↑↓↑i − | ↓↑↑↑i = − |3i − |1i. (7.47)
2 2 2 2
Prevedeno u oznake, djelujemo li s Hamiltonijanom na vektor stanja s oznakom 13, dobit
ćemo vektore stanja s oznakama 11 i 161 . Hamiltonijan povezuje stanja s oznakama 13 i
11, kao i 13 i 16, a na jednaki način bi popunili preostala mjesta u matrici Hamiltonijana.
Dijagonalizacijom Hamiltonijana dolazimo do svojstvenih energija i vektora.
7.3 Dinamika spinskog lanca

Kao primjer dinamike spinskog lanca promotrimo vremensku evoluciju vektora s 3 spin-
up i 1 spin-down stanja. Neka je u početnom trenutku spin-up stanje u prvoj ćeliji, dok
su u preostalima spin-down stanja. Početno stanje raspišemo u bazi svojstvenih stanja
Hamiltonijana
1 1 1
|ψ(t = 0)i = |1i = |u0 i + |u2 i − √ |u1 i. (7.48)
2 2 2
Valnu funkciju u kasnijim vremenima takod̄er možemo raspisati u bazi |ui i
4
X
|ψ(t)i = ck (t)|uk i, (7.49)
k=1
pri čemu vrijedi

ck (t) = ck (0)e−iEk t/~ . (7.50)
1
izabrali smo konvenciju prema kojoj ćelije brojimo slijeva na desno
Slika 7.2: Vremenska ovisnost vjerojatnosti nalaženja spin-down stanja u pojedinim

ćelijama.
Uvrstimo li početne vrijednosti koeficijenata i svojstvene energije, dobit ćemo sljedeći

izraz
J~t J~t i i
|ψ(t)i = cos2 |1i + sin2 |3i − sin (J~t)|2i − sin (J~t)|4i. (7.51)
2 2 2 2
Vjerojatnosti nalaženja spin-down stanja u pojedinim ćelijama iznose
J~t J~t 1 2
P1 (t) = cos4 , P3 (t) = sin4 , P2 (t) = P4 (t) = sin (J~t). (7.52)
2 2 4
Vremenska ovisnost vjerojatnosti nalaženja spin-down stanja u pojedinoj ćeliji prikazana
je na sl. 7.2. Možemo izračunati i vremensku ovisnost magnetizacije pojedine ćelije,
odnosno vremensku ovisnost očekivane vrijednosti
Mn (t) = hψ(t)|Ŝnz |ψ(t)i. (7.53)
Ograničimo li se na prvu ćeliju

i i
Ŝ1z |ψ(t)i = cos2 (Jt/2)Ŝ1z |1i + sin2 (Jt/2)Ŝ1z |3i −
sin (Jt)Ŝ1z |2i − sin (Jt)Ŝ1z |4i
2 2
~ J~t ~ J~t ~ ~
Ŝ1z |ψ(t)i = cos2 |1i − sin2 |3i + i sin (J~t)|2i + i sin (J~t)|4i.
2 2 2 2 4 4
(7.54)
Slika 7.3: Vremenska ovisnost magnetizacije pojedine ćelije.
Izračunamo li očekivanu vrijednost, dobit ćemo sljedeći izraz

~ 4 J~t 4 J~t 1 2
M1 (t) = − cos + sin + sin (J~t) . (7.55)
2 2 2 2
Jednakim postupkom došli bi do izraza za magnetizaciju u preostalim ćelijama

~ 4 J~t 4 J~t
M2 (t) = cos + sin , (7.56)
2 2 2

~ 4 J~t 4 J~t 1 2
M3 (t) = cos − sin + sin (J~t) , (7.57)
2 2 2 2

~ J~t J~t
M4 (t) = cos4 + sin4 . (7.58)
2 2 2
Budući da zadani Hamiltonijan ne može mijenjati ukupan broj spin-up ili spin-down stanja
suma svih magnetizacija je konstantna
M1 (t) + M2 (t) + M3 (t) + M4 (t) = ~. (7.59)
Ovisnost magnetizacije pojedine ćelije o vremenu prikazana je na sl. 7.3.

8 Vezana stanja u centralnim potencijalima
8.1 Centralni potencijali u dvije dimenzije
8.1.1 Separacija varijabli u dvodimenzionalnoj Schrödingerovoj

jednadžbi
Schrödingerova jednadžba u polarnim koordinatama glasi
~2
2
1 ∂2

∂ 1 ∂
− + + ψ(r, φ) + U (r)ψ(r, φ) = Eψ(r, φ). (8.1)
2M ∂r2 r ∂r r2 ∂φ2
Rješenje možemo pretpostaviti u sljedećem obliku
ψ(r, φ) = χm (r)eimφ , m ∈ Z. (8.2)
Koeficijent m može poprimiti samo cjelobrojne vrijednosti jer su kutevi φ = 0 i φ = 2π

ekvivalentni pa vrijednosti valne funkcije ψ(r, 0) i ψ(r, 2π) moraju biti jednake. Preostaje
radijalni dio Schrödingerove jednadžbe
~2
2
m2

d 1 d
− + − 2 χm (r) + U (r)χm (r) = Eχm (r). (8.3)
2m dr2 r dr r
8.1.2 Beskonačno duboka kružna jama
Čestica se nalazi unutar neprobojne kružne jame radijusa R

0 r≤R
U (r) = . (8.4)
∞ r>R
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe unutar šupljine

2
m2 ~2 k 2

d 1 d 2
+ − 2 + k χm (r) = 0, E= . (8.5)
dr2 r dr r 2M
Dva linearno nezavisna rješenja su Besselove funkcije prve (Jm ) i druge vrste (Ym ), a
opće rješenje je njihova linearna kombinacija
χm (r) = Am Jm (kr) + Bm Ym (kr). (8.6)
Kao što se vidi na sl. 8.1 Besselove funkcije druge vrste divergiraju u ishodištu pa ćemo
79
Centralni potencijali u dvije dimenzije 80
Slika 8.1: Besselove funkcije prve (lijevo) i druge (desno) vrste.
Slika 8.2: Spektar kružne beskonačno duboke potencijalne jame (prva četiri nivoa za
svaku vrijednost parametra m). Sva stanja s m 6= 0 su dvostruko degenerirana.
u rješenju zadržati samo Besselove funkcije prve vrste. Budući da je jama beskonačno
duboka, valna funkcija mora iščezavati na njezinom rubu što daje uvjet kvantizacije
energije
χ|m| (kR) = 0 =⇒ J|m| (kR) = 0. (8.7)
Spektar kružne beskonačno duboke potencijalne jame nalazi se na sl. 8.2, a sva stanja
s m 6= 0 dvostruko su degenerirana. Degenerirane parove svojstvenih stanja možemo
Slika 8.3: Radijalni dijelovi valnih funkcija za česticu koja se nalazi u beskonačno dubokoj
kružnoj potencijalnoj jami. Tamno plavom linijom označena je centrifugalna barijera.
napisati i pomoću funkcija sin i cos.

ψnI r m (r, φ) = J|m| (knr |m| r) cos mφ, (8.8)
ψnIIr m (r, φ) = J|m| (knr |m| r) sin mφ. (8.9)
Bitno je uočiti da funkcije sin mφ i cos mφ nisu svojstvene funkcije operatora zakretnog
impulsa Lz
Lz cos mφ = −i~∂φ cos mφ = i~m sin mφ, (8.10)
Lz sin mφ = −i~∂φ sin mφ = −i~m cos mφ, (8.11)
dok funkcije eimφ jesu
Lz eimφ = −i~∂φ eimφ = ~meimφ . (8.12)
Hamiltonijan komutira s operatorom Lz pa možemo naći zajednički skup svojstvenih
stanja. Na sl. 8.3 prikazani su radijalni dijelovi prve četiri valne funkcije za vrijednosti
m = 0 i m = 2. Osim valnih funkcija i potencijala jame, tamno plavom bojom prikazana
je centrifugalna barijera
~2 m2
Ucf (r) = . (8.13)
2M r2
Povećanje kvantnog broja m generira centrifugalnu barijeru koja gura valne funkcije od
ishodišta prema rubu jame i podiže energije svojstvenih stanja.
8.1.3 Konačno duboka kružna jama
Želimo opisati vezana stanja u potencijalu konačno duboke sferne jame

0 r≤R
U (r) = (8.14)
U0 r > R
Slika 8.4: Modificirane Besselove funkcije prve (lijevo) i druge (desno) vrste.
Uvodimo sljedeće pokrate
2M E 2M U0 2M
k2 ≡ , k02 ≡ , κ2 ≡ (U0 − E). (8.15)
~2 ~2 ~2
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe unutar jame glasi
2
m2 ~2 k 2

d 1 d 2
+ − + k χ m (r) = 0, E = . (8.16)
dr2 r dr r2 2M
Analogno slučaju beskonačno duboke jame, kao rješenje zadržavamo Besselove funkcije
prve vrste
χm (r) = Am J|m| (kr), (8.17)
dok Besselove funkcije druge vrste moramo odbaciti. Izvan jame, uz pretpostavku da
opisujemo vezana stanja, jednadžba ima oblik modificirane Besselove jednadžbe
2
m2

d 1 d 2
+ − 2 − κ χm (r) = 0. (8.18)
dr2 r dr r
Dva linearno nezavisna rješenja su modficirane Besselove funkcije prve i druge vrste, a
opće rješenje je njihova linearna kombinacija
χm (r) = Bm I|m| (κr) + Cm K|m| (κr). (8.19)
Med̄utim, Besselova funkcija prve vrste divergira za r → ∞ pa ćemo zadržati samo

modificirane Besselove funkcije druge vrste. Rješenje spajamo na granici r = R tako da
valna funkcija i njezina derivacija budu kontinuirane
0 0
Am J|m| (kR) = Cm K|m| (κR) i Am kJ|m| (kR) = Cm κK|m| (κR). (8.20)
Slika 8.5: Lijevo: funkcija f (ξ) čije nultočke odred̄uju energije sustava. Desno: Radijalni
dio m = 0 valne funkcije za česticu koja se nalazi u sfernoj potencijalnoj jami.
Dobili smo homogeni sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice (Am i Cm ). Da bi

sustav imao rješenje, determinanta mu mora iščezavati

J|m| (kR) −K|m| (κR)
0 0
= 0, (8.21)
kJ|m| (kR) −κK|m| (κR)
odnosno
0 0
− κJ|m| (kR)K|m| (κR) + kJ|m| (kR)K|m| (κR) = 0. (8.22)
Rješenja ove jednadžbe odgovaraju kvantiziranim energijskim nivoima. Jakost potencijala

možemo zadati pomoću bezdimenzionalne veličine k0 R, a kao primjer promatramo slučaj
k02 R2 = 50. Uvodimo bezdimenzionalnu varijablu ξ ≡ k/k0 definiranu na intervalu
ξ ∈ [0, 1]. Time smo dobili uvjet
p p p
0 0
f (ξ) ≡ − 1 − ξ 2 J|m| (ξk0 R)K|m| ( 1 − ξ 2 k0 R)+ξJ|m| (ξk0 R)K|m| ( 1 − ξ 2 k0 R) = 0.
(8.23)
Na lijevoj strani sl. 8.5 nalazi se funkcija f (ξ) za slučaj m = 0, a na desnoj strani vezana
stanja u kružnoj jami, takod̄er za m = 0.
Centralni potencijali u tri dimenzije 84
8.2 Centralni potencijali u tri dimenzije
8.2.1 Separacija varijabli u trodimenzionalnoj Schrödingerovoj

jednadžbi
Schrödingerova jednadžba u sfernim koordinatama glasi
~2 ∂2 ~2 1 ∂2

2 ∂ 1 ∂ ∂
− + ψ(r, θ, φ) − sin θ + ψ(r, θ, φ)
2m ∂r 2 r ∂r 2mr2 sin θ ∂θ ∂θ sin2 θ ∂φ2
+ U (r)ψ(r, θ, φ) = Eψ(r, θ, φ). (8.24)
Izraz u uglatoj zagradi možemo povezati s operatorom momenta količine gibanja u sfer-
nim koordinatama

~ ~ 1 ~ 1
L = ~r × p~ = −i~~r × ∇ = −i~~r × ~r0 ∂r + θ0 ∂θ + φ0 ∂φ . (8.25)
r r sin θ
~ dolazimo do izraza
Kvadriramo li operator L,
1 ∂2

~ 2 = −~2 1 ∂ ∂
L sin θ + , (8.26)
sin θ ∂θ ∂θ sin2 θ ∂φ2
odnosno Schrödingerovu jednadžbu možemo napisati u sljedećem obliku
~2

∂2 2 ∂
~2
L
− 2
+ ψ(r, θ, φ) +
ψ(r, θ, φ) + V (r)ψ(r, θ, φ) = Eψ(r, θ, φ).
2m ∂r r ∂r 2mr2
(8.27)
Prisjetimo li se da su sferni harmonici svojstvene funkcije operatora Lz i L~ 2
~ 2 Ylm (θ, φ) = ~2 l(l + 1)Ylm (θ, φ),

L (8.28)
Lz Ylm (θ, φ) = ~mYlm (θ, φ), (8.29)
rješenje možemo pretpostaviti u sljedećem obliku
ψ(r, θ, φ) = χl (r)Ylm (θ, φ). (8.30)
Nakon separacije, preostaje radijalni dio Schrödingerove jednadžbe
~2 d2 ~2 l(l + 1)

2 d
− 2
+ χl (r) + χl (r) + V (r)χl (r) = Eχl (r). (8.31)
2m dr r dr 2m r2
Slika 8.6: Sferne Besselove (lijevo) i sferne Neumannove (desno) funkcije.
8.2.2 Beskonačno duboka sferna jama
Čestica se nalazi unutar neprobojne sfere radijusa R

0 r≤R
V (r) = (8.32)
∞ r>R
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe unutar šupljine

00 2 0 2 l(l + 1) 2mE
χl (r) + χl (r) + k − χl (r) = 0, k2 = . (8.33)
r r2 ~2
Dva linearno nezavisna rješenja su sferne Besselove i sferne Neumannove funkcije, a opće
rješenje je njihova linearna kombinacija
χl (kr) = Al jl (kr) + Bl nl (kr). (8.34)
Kao što se vidi sa sl. 8.6 sferne Neumannove funkcije divergiraju u ishodištu pa ćemo u
rješenju zadržati samo sferne Besselove funkcije. Budući da je jama beskonačno duboka,
valna funkcija mora iščezavati na rubu jame što daje uvjet kvantizacije energije
χl (kR) = 0 =⇒ jl (kR) = 0. (8.35)
Najjednostavniji slučaj je l = 0 jer je j0 (kR) = sin (kR)/(kR) pa je uvjet kvantizacije

~2 n2 π 2
sin (kR) = 0 =⇒ kn R = nπ =⇒ En = . (8.36)
2mR2
Za više vrijednosti momenta količine gibanja moramo numeričkim putem odrediti nul-
točke sferne Besselove funkcije. Radijalni dijelovi prvih nekoliko valnih funkcija za vri-
jednosti momenta količine gibanja l = 0 i l = 2 nalaze se na sl. 8.7.
Slika 8.7: Radijalni dijelovi valnih funkcija za česticu koja se nalazi u beskonačno dubokoj
sfernoj potencijalnoj jami. Tamno plavom linijom označena je centrifugalna barijera.
8.2.3 Konačno duboka sferna jama
Želimo opisati vezana stanja u potencijalu konačno duboke sferne jame

0 r≤R
V (r) = (8.37)
V0 r > R
Uvodimo sljedeće pokrate

2mE 2mV0 2m
k2 ≡ , k02 ≡ , κ2 ≡ (V0 − E). (8.38)
~2 ~2 ~2
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe unutar jame glasi

00 2 0 2 l(l + 1)
χl (r) + χl (r) + k − χl (r) = 0. (8.39)
r r2
Budući da područje unutar jame obuhvaća ishodište, u rješenju zadržavamo samo sfernu
Besselovu funkciju prvog reda
χl (r) = Al jl (kr). (8.40)
Radijalni dio Schrödingerove jednadžbe izvan jame odgovara modificiranoj sfernoj Besselovoj
jednadžbi
00 2 0 2 l(l + 1)
χl (r) + χl (r) − κ + χl (r) = 0. (8.41)
r r2
Dva linearno nezavisna rješenja odgovaraju modificiranim sfernim Besselovim funkcijama
prve (il (κr)) i druge (kl (κr)) vrste. Modificirane sferne Besselove funkcije prve vrste
divergiraju za r → ∞ pa zadržavamo samo modificirane sferne Besselove funkcije druge
vrste. Rješenja spajamo na granici r = R na način da su valna funkcija i derivacija

kontinuirani
Al jl (kR) = Cl kl (κR) i Al kjl0 (kR) = Cl κkl0 (κR). (8.42)
Dobili smo homogeni sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice (Al i Cl ). Da bi
sustav imao rješenje, determinanta mu mora iščezavati

jl (kR) −kl (κR) 0 0
kj (kR) −κk 0 (κR) = 0 tj. − κjl (kR)kl (κR) + kjl (kR)kl (κR) = 0. (8.43)
0
l l
Rješenja ove jednadžbe odgovaraju kvantiziranim energijskim nivoima. Jakost potencijala

možemo zadati pomoću bezdimenzionalne veličine k0 R, a kao primjer promatramo slučaj
k02 R2 = 50. Uvodimo bezdimenzionalnu varijablu ξ ≡ k/k0 definiranu na intervalu
ξ ∈ [0, 1]. Time smo dobili uvjet
p p p
f (ξ) ≡ − 1 − ξ 2 jl (ξk0 R)kl0 ( 1 − ξ 2 k0 R) + ξjl0 (ξk0 R)kl ( 1 − ξ 2 k0 R) = 0. (8.44)
Nultočke funkcije f (ξ) možemo naći samo numerički pri čemu je prvi korak grafičko
odred̄ivanje nul-točaka kao na lijevoj strani sl. 8.8. Na desnoj strani sl. 8.8 nalaze se
radijalni dijelovi valnih funkcija za dva l = 0 vezana stanja. Radijalni dijelovi valnih
funkcija za više vrijednosti momenta količine gibanja nalaze se na sl. 8.9. Osim valnih
funkcija i potencijalne jame, tamno plavom linijom prikazana je centrifugalna barijera
~2 l(l + 1)
Ucf (r) = , (8.45)
2mr2
koja gura valne funkcije dalje od ishodišta. Stoga već za l = 2 postoji samo jedno vezano
stanje, dok za l ≥ 5 vezana stanja uopće više ne postoje. Za razliku od jednodimenzion-
alne pravokutne jame, u slučaju vrlo plitke sferne jame moguće je da čak i za l = 0 ne
postoji niti jedno vezano stanje.
Slika 8.8: Lijevo: funkcija f (ξ) čije nultočke odred̄uju energije sustava. Desno: Radijalni
dio l = 0 valne funkcije za česticu koja se nalazi u sfernoj potencijalnoj jami.
Slika 8.9: Radijalni dijelovi valnih funkcija za česticu koja se nalazi u sfernoj potencijalnoj
jami. Tamno plavom linijom označena je centrifugalna barijera.

QM Seminars

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

QM Seminars

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Seminar iz kvantne fizike

September 29, 2016

2 Raspršenja u jednoj dimenziji 5

3 Vezana stanja u jednoj dimenziji 17

4 Matematičko njihalo u kvantnoj mehanici 35

8 Vezana stanja u centralnim potencijalima 79

8.1.3 Konačno duboka kružna jama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

1.1 Fizikalne jedinice i dimenzije

~ 1 6.626 × 10−34 m2 kgs−1

∂ψ(x̃, t̃) ∂ 2 ψ(x̃, t̃)

2.1 Gustoća vjerojatnosti i struja

2.2 Potencijalna stepenica

pri čemu vrijedi V− < V+ .

2.2.1 Pravokutna stepenica

Područje x < 0 označimo s I, a područje x ≥ 0 s II. Valna funkcija u području I

2.2.2 Mekana stepenica

lim V (x) = 0 i lim V (x) = V0 . (2.18)

Pretpostavit ćemo da je energija vala viša od visine stepenice.

ψ(xmax ) = Ceik2 xmax . (2.19)

Integriramo li Schrödingerovu jednadžbu numerički od točke xmax do točke xmin , dobit

A = AR + iAI , B = BR + iBI , (2.21)

pa možemo konstruirati nehomogeni sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice

Pomoću koeficijenata A i B možemo izračunati vjerojatnost refleksije i transmisije, kao

2.3 Potencijalna jama

2.3.1 Pravokutna jama

Ravni val nailazi na pravokutnu potencijalnu jamu širine L i dubine V0

Budući da ravni val ne možemo normirati, konstanta F ima proizvoljnu vrijednost pa

uvjeta kontinuiranost valne funkcije i njezine derivacije:

Uvrštavanjem ovih rezultata u prve dvije jednadžbe, možemo izraziti koeficijent A

Koeficijent transmisije jednak je omjeru izlazne i ulazne struje

2.3.2 Mekana jama

lim V (x) = 0. (2.39)

Asimptotsko ponašanje valne funkcije isto je kao u slučaju pravokutne jame

x → −∞ =⇒ ψI (x) = Aeik1 x + Be−ik1 x , (2.40)

Definiramo mrežu [xmin , xmax ] tako da potencijal u krajnjim točkama iščezava

V (xmin ) = 0 i V (xmax ) = 0. (2.42)

Vrijednost konstante F je proizvoljna pa možemo napraviti odabir F = 1. Integriramo li

Kao primjer mekane jame širine L promatramo sljedeći potencijal

Parametar a definira strminu rubova jame, a granična vrijednost a → 0 odgovara pra-

2.4 Potencijalna barijera

lim V (x) = 0. (2.45)

2.4.1 Pravokutna barijera

sin (ix) = i sinh x, cosh2 x − sinh2 x = 1. (2.51)

2.4.2 Mekana barijera

2.4.3 Dvostruka barijera

Slika 2.8: Koeficijenti transmisije i refleksije za raspršenje ravnog vala na dvostrukoj

Slika 2.9: Rješenja Schrödingerove jednadžbe za raspršenje na dvostrukoj barijeri. Li-

3.1 Beskonačno duboke potencijalne jame

lim V (x) = ∞. (3.1)

Spektar takvih potencijala je diskretan, odnosno postoje samo vezana stanja.

3.1.1 Beskonačno duboka pravokutna jama

Stacionarna Schrödingerova jednadžba unutar jame glasi

ψ(x) = Aeikx + Be−ikx . (3.5)

ψ(−a) = 0 i ψ(a) = 0, (3.6)

koji vode na homogeni sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice

Aeika + Be−ika = 0, (3.7)

Da bi takav sustav imao netrivijalno rješenje, determinanta mu mora iščezavati

Normirane valne funkcije glase

Rješenja s neparnim indeksom n su simetrična, dok su ona s parnim indeksom n an-

Da bi izračunali očekivanu vrijednost hp2 i koristimo relaciju p = −i~∂x

Beskonačna jama s barijerom

Zanimljiv je i primjer beskonačno duboke pravokutne jame s barijerom u obliku δ-funkcije

ψ 0 (+0) − ψ 0 (−0) = 2Ωψ(0). (3.19)

1 mω 1/4 −x2 /2b2 p