Professional Documents
Culture Documents
Informacioni Sustavi PDF
Informacioni Sustavi PDF
informacijama svih razina upravljanja i odlučivanja u danom tehnološkom
odnosno organizacijskom obliku (Slika 2.1.).
Slika 2.1. Informacijski sustav kao sastavni dio cilino orijentiranog
sustava
određenog izlaza (dobra). Svaki ili gotovo svaki sustav je istovremeno
podsustav većeg sustava, koji nazivamo nadsustavom promatranog sustava.
2.1.1. Pojam informacijskog sustava
Informacijski sustav nekog tehnološkog i/ili organizacijskog sustava je
onaj dio tog sustava koji stalno opskrbljuje potrebnim informacijama sve
razine upravljanja i odlučivanja u sustavu. Ulazne i izlazne velične
informacijskog sustava su podaci odnosno informacije. Moguće definicije
pojma podatka i informacije glase:
Podatak je iskaz dan (jednom) izjavnom rečenicom.
Informacija je podatak koji primatelju posreduje neku relevantnu novost.
Podaci odnosno informacije se najčešće zapisuju kao jedan sam broj,
znak ili pak ime. Međutim, svaki takav zapis (ili prikaz) popraćen je
prethodno definiranom interpretacijom. Vrijednost informacije utvrđuje se
na osnovi toga u kojoj mjeri ta informacija otklanja neizvjesnost kod
primatelja. Tu vrijednost često puta nije moguće direktno odrediti, već se
ona određuje prema rezultatima koje je informacija omogućila.
2.1.2. Aktivnosti informacijskog sustava
podataka jest da se podaci unose direktno sa mjesta njihova nastanka
(željeznička postaja, računski centar, ...) i pod kontrolom sustava, što
omogućuje veću efikasnost djelovanja sustava. kao efikasniju kontrolu
ispravnosti podataka.
Obrada podataka (Slika 2.3.) općenito predstavlja proces transformacije
ulaznih (unesenih) podataka (veličina) u izlazne podatke (veličine). Takve
izlazne veličine obično nazivamo rezultatima obrade.
rezultati obrade.
Čuvanje podataka predstavlja bitnu aktivnost u okviru informacijskog
tzv. bazama podataka, mogu biti korišteni u kasnijim procesima obrade i/ili
odlučivanja. Podaci se memoriraju i radi dokumentiranja.
Razdiobom informacija/podataka moguće je ostvariti prisutnost podataka
na pravom mjestu u pravo vrijeme. Time se povećava učinkovitost
informacijskog sustava. Ispunjenje tako postavljenog cilja predstavlja
složeni organizacijski tehnički problem.
Promatrajući s ekonomskog stajališta poželjno je da su ukupna ulaganja u
razvoj i funkcioniranje informacijskog sustava manja od ukupne koristi koju
informacijski sustav donosi. Ukupnu korist koju informacijski sustav donosi
cjelokupnom sustavu npr. hrvatskih željeznica, najčešće nije moguće
direktno utvrditi. Stoga je pri procjeni ukupnih pozitivnih učinaka
informacijskog sustava vrlo bitno uzeti u obzir njegove posredne učinke na
funkcioniranje i razvoj cjelokupnog tehnološkog odnosno organizacijskog
sustava. Pritom treba posebno imati na umu da suvremena informatička
tehnologija, pored toga što omogućuje izrazito povećanje efikasnosti rada,
zahtijeva i veću stručnost i točnost u radu. Stoga se kao jedna od pozitivnih
popratnih pojava uspješnog uspostavljanja kompjutorskog informacijskog
sustava redovito javlja i opći porast profesionalnosti rada svih djelatnika u
dosegu sustava, a to znači svih sudionika u poslovnom procesu.
1.2. Ocjena izvedivosti sustava
- Okvirni prijedlog sustava i dinamike rada
2. ANALIZA POSTOJEĆEG SUSTAVA
- Opis fizičke strukture sustava: podsustava, tokova, procedura,
modela podataka
- Definicija zahtjeva koji se predstavljaju pred novi sustav
- Definicija Iogičke strukture sustava: podsustava, tokova, procesa,
modela podataka.
4. REALIZACIJA SUSTAVA
1.1. Definicija problema
formalno definiran. Projektiranje informacijskih sustava izvodi se u vrlo
širokom spektru problemskih prostora i situacija. te su forma i sadržaj
problema i ciljeva vrlo raznoliki. Međutim, postoje preporuke za oblikovanje
problema i ciljeva.
Probleme i ciljeve treba dokumentirati u neformalnom, ali pismenom
obliku. Ciljevi nesmiju biti idealizirani, već realno ostvarivi. Prilikom
procjene realnosti ciljeva treba uzeti u obzir opću razinu razvijenosti
tehnologije i organizacije u sredini u kojoj se informacijski sustav razvija.
Postavljanje ciljeva ispod te razine ne bi imalo smisla. Međutirn, ni
inforrnacijske sustave iz bliže ili dalje okoline. Taj način oblikovanja ciljeva
je posebno prikladan ako se u novom sustavu nastoji učiniti korak dalje,
otklanjanjem nekih slabosti uzora. Rijetko se razvija potpuno novi
korisniku što će sustav raditi, odnosno kakve će ulazne podatke primati i
izlazne informacije generirati. Nadalje, definiraju se funkcije pojedinih
podsustava, te način izvođenja pojedinih procedura ručno/automatski.
Za utvrđivanje visine investicije potrebno je utvrditi koju opremu i u
kojim količinama treba nabaviti, te cijenu i dinamiku njena nabavljanja.
Ocjena izvedivosti sustava može upozoriti na nove probleme ili
mogućnosti razvoja sustava, i time utjecati na izmjenu prethodno
postavljenih ciljeva. Međutim, iako ocjena izvedivosti sadrži elemente
analize sustava, ona to nije, jer ne zalazi u detalje, već postavlja samo
osnovne konture sustava, okvirne performanse funkcije te okvirne troškove
informacijskog sustava.
Analizu je pogodno započeti izradom fizičkog modela sustava, jer se tim
modelom direktnije slijede i opisuju postojeći postupci koji se odvijaju u
danom informacijskom sustavu. S druge strane, logički model sustava
prikazuje logičku strukturu elemenata susrava, ne zalazeći u načine odvijanja
pojedinih procedura. Logički model ističe procese, zanemarujući postupke,
sredstva i zaduženja pojedinih subjekata postojećeg informacijskog sustava.
Definicija 1ogičkog modela informacijskog sustava čini svojevrsnu
pripremu za izradu projekta novog sustava. Projektiranje novog
informacijskog sustava započinje definiranjem njegove logičke strukture.
Stoga logički model postojećeg sustava, zajedno s definicijom zahtjeva i
ciljeva, pruža pogodnu polaznu osnovu za projektiranje novog sustava.
Sredstva i rezultati rada na definiranju logičkog modela sustava razlikuju
Osnovni razlog je što analiza opisuje postojeći sustav, dok projektom treba
biti dan prijedlog novog sustava. Stoga, kod analize postoji pouzdan kriterij
uspješnosti rada: analiza je uspješno izvedena ako generirani model točno
3.1. Izrada okvirnog projekta
modela i definiranje fizičkog modela novog sustava. Općenito, definiranje
logičke strukture novog sustava uputno je otpočeti rješavanjem onog
problema koji se najizrazitije nameće. Ako su to nedostaci nekog od procesa
ili podsustava iz postojećeg sustava, onda se izrada okvirnog projekta novog
sustava može započeti rješavanjem tog problema. S druge strane, ako dani
ciljevi i zahijevi ukazuju na potrebu za opsežnijim preoblikovanjem sustava,
onda izrada logičkog modela novog sustava može otpočeti definiranjem
globalne strukture novoga sustava.
Slijedi izrada fizičkog modela novoga sustava. U toj fazi utvrđuje se koji
što korisnik treba činiti da bite funkcije bile izvedene. Korisnike procedure
oblikuju se detaljnim prikazom elemenata iz fizičkog modela podsustava
(funkcije), te mogu biti prikazane dijagramom toka podataka (zajedno s
pripadnim opisima elemenata iz dijagrama).
Logički model baze podataka se izgrađuje na temelju globalnog modela
podataka za cijeli sustav. Globalni model podataka se prikazuje tzv.
dijagramom objekti-relacije. Taj dijagram se definira u fazi analize, a prema
potrebi preoblikuje u fazi izrade okvirnog projekta informacijskog sustava.
Globalni model podataka se prevodi u logički model baze podataka
orijentiran zapisima koji podržava sustav za upravljanje bazama podataka na
kojem će se informacijski sustav i realizirati.
Na temelju korisničkih procedura koje definiraju ulazne i izlazne tokove
podataka te logičkog modela baze podataka, definiraju se procesi obrade
podataka. Definicija procesa se ovdje svodi na izradu detaljnih projekata
programa. Oblikovanje opsežnijih programa započinje definiranjem
strukture programa. Zatim se svaki od modula detaljno opisuje pomoću tzv.
dijagrama akcija. Definicijom korisničkih procedura, strukture baze
podataka i procesa obrade podataka dan je detaljan projekt informacijskog
sustava.
4. REALIZACIJA SUSTAVA
sustava, što iziskuje dodatne napore kolektiva, a posebno onih djelatnika koji
su neposredno vezani za rad informacijskog sustava. Međutim, prekid rada
starog sustava prije nego se izvrši konverzija podataka na novi i provjeri
kvaliteta novog sustava kao i osposobijenost kadrova za njegovu primjenu
može bitno ugroziti funkcioniranje samog tehnološkog odnosno poslovnog
procesa čiji se rad temelji na određenom informacijskom sustavu.
2.3. Osnove geografskih informacijskih sustava
tehnologije primjena geografskih informacijskih sustava nalazi svoje mjesto
i u suvremenom željeznikom sustavu.
Geografski informacijski sustav (GIS) je moguće definirati kao
organizirani skup sklopovske i programske opreme, geografskih podataka te
osoblja s ciljem učinkovitog prikupljanja, pohranjivana, obnavljanja, obrade,
analize i prikaza svih oblika informacija vezanih uz prostor (Slika 2.5.).
Tablica 1 prikazuje broj zaposlenog osobija na postajama hrvatskih
željeznica u 1991. godini (Napomena: Podaci u tablici su približni.).
1991.
Postaja Geograf. širina Geograf. duljina Broj zaposlenih
Zagreb 45.48 N 15.58 E 210
Karlovac 45.30 N 15.30 E 60
Ogulin 45.10 N 15.10 E 57
Delnice 45.20 N 14.50 E 14
Rijeka 45.20 N 14.30 E 196
grupe:
- Pitanja vezana uz lokaciju: "Što se nalazi na ...?". Lokaciju je moguće
opisati na različite načine, npr. koristeći naziv mjesta, poštanski broj ili
geografske oznake
- Pitanja vezana uz uvjet: "Gdje je ...?". Želi se pronaći mjesto ili
prostora.
Na temelju podataka o prostoru pohranjenih u bazi, GIS može nacrtati
karte u različitim mjerilima, projekcijama i bojama. Međutim uspostavljanje
prostornih odnosa izrneđu podataka o prostoru predstavlja osnovni zadatak
GISa. GIS povezuje prostorne podatke s geografskim informacijama
objekata na karti. Informacije se pohranjuju kao svojstva grafički prikazanih
objekata. Npr. željezničku mrežu je moguće prikazati središnjom linijom
pruge pri čemu grafički prikaz pruge neće pružiti dodatnih informacija.
Posljednjih deset godina donijelo je važne promjene u metodama i
upotreba računala nije pravilno shvaćena kao obična pomoć planerima koji
zadržavaju potpunu kontrolu procesa planiranja.
2.4.1. Proces planiranja pomoću računala
- značajki prometnog tržišta,
- trgovine, tj. količina potražnje i reagiranje na razine usluga i
- određivanje prometne ponude, tj. njezinih veličina, odnosno njena
elastičnost i kako reagira na potražnju.
Planeri stoga moraju razumjeti interakcije izmedu tržišta, potražnje,
ponude obavljanja transporta (vidi sliku 2.6.).Osim toga, njihovo analiziranje
mora uzeti u obzir raznolikost pojave u vremenu i prostoru i objasniti
dinamiku sustava na sljedeći način:
- pročtivajući prošla i sadašnja stanja da bi dijagnosticirali kako sustav
radi i odredili ciljeve,
- razvijajući dugoročne strateške opcije za strukturu i funkciju mreže na
temeljima scenarija na društveno-ekonomskim promjenama u budućoj
potražnji i,
- i konačno, razvijajući slobodni izbor za akciju u kratkim i srednjim
razdobljima i procjenjujući kako će svaka opcija utjecati na djelovanje
transportnog sustava.
PROMETNO PLANIRANJE
TRANSPORTNO TRŽIŠTE
POTRAŽNJA PROIZVODNOST
PONUDA
pomoć planerima željezničkih mreža, pruga i postaja. Predstavljanje ovih
sredstava pomaže ilustraciji procesa planiranja pomoću računala. Stvoreni u
posljednjih nekoliko godina, ovi paketi računarskih programa su testirani i
opsežno primijenjeni u Švicarskoj i drugim zemijama, uključujući ostale
razvijene i one u razvoju.
2.4.2. Sustav sredstava za pomoć planerima
2.4.2.1. Ciljevi
Putnička prometna mreža obuhvaća mnoštvo vrsta javnog prometa,
uključujući željezničke, podzemne željeznice, osobne automobile, gradske i
prigradske autobuse i brodove.
tjedana do mnogo godina. Što smo bliže datumu početka za plan, veće
poboljšanje možemo i moramo očekivati u točnosti ulaznih podataka, razini
detalja i pouzdanosti rezultata. Prema tome, tri software paketa su razvijena
za upotrebu u procesu studiranja faza za fazom. Planeri mogu upotrijebiti
ove pakete neovisno, jedan poslije drugoga, ponavljanjem, u razvoju rješenja
koja su kompatibilna u pogledu tehnike i izvođenja planova za mrežu, pruge,
postaje ili kolodvore.
Potpuno uzajaman i grafički, svaki od ovih modela je integrirani komplet
programa koji vodi dijalog između planera i računala, upravljajući
informacijom u bazi podataka, upotrebljava algoritme u obradi ovih
podataka i prikazuje ulazne podatke u alfanumeričkom ili grafičkom obliku.
Planer može u bilo kojem trenutku odrediti koju fazu računanja će izvesti,
planiranje.
podatke na prugama, signalizaciji i vagonima, da bi izračunao vrijeme
vožnje vlaka, razvio i procijenio red vožnje i odredio promjene koje bi
se trebale učiniti na fiksnim instalacijama.
- operativnih planova za vlakove i skretanje u glavnim kolodvorima,
uključujući smjerokaze za ulaz i izlaz i određivanje kolosiječnih perona.
Takvi planovi moraju odražavati ograničenja izazvana instalacijama,
kretanjima drugog vlaka i sastavom svakog vlaka. Modul AFAIG
dozvoljava planeru rješavanja problema cijelog viaka i ispituje rješenja
koja nude najbolju stabilnost reda vožnje. Cijelo vrijeme ovog procesa
model provjerava potivanje svih ograničenja.
2.4.3. Primjer modula RAILNETII
sekcije mreže, je iterativan, proces faza za fazom koji napreduje unutar tri
petlje:
- razvoj ravnanja, tj. geometnijskih karakteristika pruga;
instalacije ne mogu biti izvedene ako se ne uzme u obzir operativni plan; itd.
Ovo proučavanje faza znači planerima da se moraju vratiti natrag i učiniti
prijašnje ispravke i prilagoditi posao u završnoj fazi s obzirom na opcije koje
uvode kasnije u projekt planiranja. Prema tome, npr., uvođenje posebnog
detaljnog plana može natjerati planere da ponovno razmisle o određenim
detaljima poravnanja koje je već bilo sastavljeno i možda službeno
potvrđeno. Ručno izvoden, ovaj proces je glomazan i skup, a može voditi do
niza rješenja ispod optimuma, od kojih svako može biti optimalno unutar
jedne od petlji u planiranju.
U ovom kontekstu važno je opskrbiti planera sredstvima koja mogu
olakšati njegov zadatak, ubrzati određene faze planiranja i automatski
upravljati ažuriranjem podataka u cijelom projektu. Proučavanje tada može
postati zaista iterativno i prema tome omogućuje planeru da pronađe rješenja
koja su bliže optimalnom.
Modul RAILNET II uključuje:
- za organizaciju djelovanja
- za najvažnije rezultate već postignute za vrijeme rada s bazom podataka
(vremena vožnje, upotreba energije, vozni red itd.)
2.4.3.2. Primjer iprikaza ulaznih podataka i rezultata.
podataka rezultata olakšava vrlo brzu i sveobuhvatnu analizu. Prateći slike
(slike 2.7., 2.8., 2.9., 2.10.) objašnjavaju grafičku kvalitetu tih prikaza, koji
su što je moguće sličniji uobičajenim dokumentima u željezničkim
sekcijama.
Jednostavni model, složeni software
Kao što je već istaknuto, algoritamski dio RAILNET-a II je namjerno
napravljen jednostavnim. Ovo potječe od želje tvoraca modela - ne miješati
se sastvaralačkim dijelom procesa planiranja. RAILNET II daje planerima
elastičnost u tome kako organizirati i izvršiti svoj posao. Model pristaje u
dobro definiranu filozofiju planiranja, ali dozvoljava planeru uvođenje
njegovog vlastitog tijeka operacija i njegovog uobičajenog načina rada. U
cilju oslobođenja planera ponavljajućih zadataka, jedina uloga računala je da
vodi brigu o operacijama za koje je on sposobniji. Planer ostaje gospodar
domena gdje njegova intuicija, kreativnost i iskustvo mogu biti uzete u obzir
samo vrlo djelomično u unaprijed definiranom kompjuteriziranom okviru.
Štoviše, model RAILNET II uključuje moćni korisnički uređaj koji
dozvoljava rad planerima s minimumom prethodnog iskustva s računalom.
Program koristi popise i pitanja adresirana na planera, s terminima koji su
mu poznati. RAILNET II je prema tome neopterećen jezikom naredbi
specifinim za taj model dozvoljava praktičaru da izbjegne učenje apstraktnih
komandi čije mu značenje može izmaknuti.
Osim toga, profesionalna pojava koja je trebala za grafički prikaz, vođena
je prema ekstenzivnom razvoju korisnosti software-a. Iskustva u razvijanju
software-a ove vrste je pokazalo da trošak kompleksnosti smještaja nije tako
velik u razvoju, već u održavanju otklanjanju smetnji, adaptacijama,
poboljšanjima i proširenjima. Samo podrobnom ustrajnošću kod preciznih
programskih osnova za vrijeme razvoja, troškovi održavanja mogu biti
sadržani unutar prihvatljivih granica. Ovo je osnovni uvjet za opstanak bilo
kojeg software-a u srednjoročnom razdoblju.
Slika 2.9. Vrijeme vožnje, brzina, Slika 2.10. Grafikon reda vožnje
vučni napor i upotreba energjje
2.4.3.3. Zaključci i perspektive
skepticizma koji ima korjene u:
- prirodnim strahom od inovacija,
- tendencijom novih metoda planiranja da postavljaju pitanje načina posla
- planiranja i organizacije ljudi zaduženih za planiranje
- lošim iskustvima u prošlosti sa sofiware-ima, ne uvijek dobro
prilagođenih potrebama.
Rastuća upotreba računala u raznim područjima, kao i širenje
mikroračuna1a, pomoglo je otkrivanju računala i njegovom donošenju na
njegov pravi status - da je sredstvo kao i svako drugo tj. alat. Mnoštvo
uspješnih primjena je u porastu, a izvorna skeptičnost postupno nestaje.
Štaviše, metode istraživanja su sada često viđene kao jedini način vođenja
poboljšanja u složenim sustavima. Ovo je osobito važno u slučaju kada u
kontekstu ograničenih resursa: