Predgovor Klini¢ka (medieinska) biokemijajedno je od podrutja laborstoriske medicine koje se najbricrazvije, ime pridono- si kontinaianom poboljanju kvalitetesksbi o bolesnika. Od posledneg izdanja ovog udzbenika do danas w laborato- tije su uvedene nove tehnolgje koje su imale znagajan udinak na praksu Klinike biokemije. Razvijen je, nadalje, velit brojosjedfvh i specifi metoda bez kojih bi brojni analii bili nemjerivi dosadainjim metodama, a zatajan napredak natinjen jeu podrutju standardizacie analtigkih postupaka we harmonizacie referentnih intervala. Laborato- sijske pretrage opéenito je naBiniilakée i u kragem vremenu, a radi pravilne intesprecacije rezulrata pottebna su i Sita ‘anja iz podrutja fiiologije, patofiziologije, biokemije, te molekularne biologie. Objedinjeno znanje 0 novim tehno- {ogijama i incerprexaciji brojnih nalaza sadriaj su ovog udtzbenika, Premda se prof. dz. Botidar Straus povukao iz aktivne prakse, njegova ostavitina nastavja se u ovom dzbeniku, s neSco izmijenjenim, ali nprikladnijim naslovom koji odrazava najdublju zahvalnost glavnom autoru: » Staausova Medi- 0,3 g/L. Hemolizn treba ibjegevasi i zbogapsorpciie hemoglobina u vidjivom dijlu spektra {bog ome. ‘an mmjerenja npr. inhibitajudega dclovanja hemoglobina na aktiynos lipaze. Ako bolesnik pi tna intravensk terapfju,krv teba uximatis drugoga mjesa(suprotnacuke) kako bi se izbjegla kontaminaefja. U sludaju mokrace kao uzotka uzima se sveta, prva jutamja(srednji mlaz mokraée za krali- tativnu analiau; anal nadiniti najkasnijew tick 2 sata) dok se za kvanticatiune analize najget- & iskoriftava 24-satni wzorak, uz dodatak odgovarajuceg konzervansa.‘Tablica 1-5, Antkoagulansi kenzervans, dodate{indlkacje 2a rjhovu uporabu Nedra, sere kale), heparin separator gel inhibi trombin. coksalatt vet bald 2 ec bga so oda, “= jodoacetat inhibira gliceraldehid-3-fosfat’ ddehideogenazu “ referentnu populacju iz koje se odabire —> referentni wzorak, na kojem se wz primjenu referentnih metoda irraduja—> referentne vrijednost, koje pokazuju —> referentnu raspodelu iz koje se izraéunavaju —> referentne granice koje odreduju/omedyju ~> referentne intervale. ‘Sukladno tomu referentna osoba jest osobs odredene Bivotne dobi u ko- je se detalinom anamnezom, lieénigkim pregledom | uridom w medicinska dokumentacija ne mote utvediti bolesno sranje koje bi usjecalo na promje- nu rezaltate laboratoriskih pretraga za koje se odreduju referentne vijed- ost i intervals RI su oni za koje je navedeno 28 koga su cefereatni i kako so izradeni. RI adrave populacie tako odraZavaju biolotke znaésjke odrede- ne populicje, ujecaj odredenog podneblja i okolita te kvalireru snalitizkog postupka. Referentne si vijednostitakoder podlotne vatijaciji (jzraZena kao stan- dardna devijacja, SD, ili kao koefiijenevarjacje, CV, koji ounatne relat nu standardna devijaciju), koja ubljuduje bioloska (CV; jednaka zbroju intcaindividualne interindividualne varijacie),analtihaa (CVy i ostale va- rijacije (CV), 5 je prikazano izrarima: ny 20 “ane SDyy = SD,? + SD,? + SDg")"” ili CVgy = [CVg? + CV? + CVG.Uvodnidio 13 Encraindividualna varijcija (CV...) nekog biokemijckog analita oznata- “Tablica 18. Kine raalice Galo Bo Kear oko njezine lassie proseénevejednosc, imerindividualna vari-_femign heey jaca (CVnq,) predotuje vaijacijyanalita skupine osoba oko njhove pro- sieéne valjednosti, a analiitka je vaijacija 2btoj analititke nepreciznoet | netotnosti. Neki primjeri ukupne biolotke varijacije prikazani su u tablic 17, Za valjanu usporédbu laboratorijskog rezuleata bolesnika s RI potrebna je visola podudatnost (npr. po spolu, Zivotrioj dobi is.) ukupne biolotke varjaif referentne populace icine populacije, NCCLS (National Committ for Clinical Laboratory Standard) propi- s20je godine 1991. tofne protokole 2a izradbu RI kojih se medicinsli bioke. smifar mora dria. Referennt interval za opée medicinskobiokemijske pre- tage, koje vrijede za Republik Hrvatsku, u sklopu su dokumenta Hirvatske Komote medicinskih biokemigara (HKMB) »Flarmonizacija Iaboraton skih nalaza u podruéju opée medicinske biokemije« i mogu se nadi na web steaniei heep://swwhkmb.he, Longitudinalua procjena rezulrata podrecumijeva usporedbn rezuleata polesnikas rzulestom koji je prethocno nadinjen. Lien ée zl: Ui razlika zmedu dvaju odtedivanja znatajna poznajuei tv. hritinu raze (CD. engl citca difrence). Ketigna rzlka za bilo koji analie oenadaje apsolutnu vajednost (u odgovarsjudoj mjernoj edinici) najmanje razlike i. ‘meda dvaju nalaza koja znadi styarau promjenu, Tek ako e dva ili vile nala, 7a neke pretrageu jednog bolesniks razlikuja za vijednostjednaka ili vee ood kritiéne razike, mote se na temelju laboratorjskog rezuleaca smatrati da je bolesnikov stars promijenjen: Za iaraéunavanje te vijednosti treba pornavatiinteaindividvalna varja- ijt analieicku varijaciju iz dana u dan za analit koji se odeduje, lradava se kao standardna devijacija [CD = K x /SDya,? + SD,2/""} il kao telat, [23 sanardna devia, odnosno koefcijentvancije [CD = K x /CV, 2+ CV,2/!"]; K~ brojéunavijednost ovina o izabrano yjtojnost). U rable 1-8, naveden va prime klinth rik za neke analice, Osim soge, pri longicudinalnoj projenireaultaa nckog bolesnika, xa enzimei protine po- trebno je poznavatinjthov poluvijck (¢,), ne smije biti promijenjena metoda ni Laboratori u ‘jem se rad analiza i sv uyjeiskupljanj, pohrane i ansporea uzorka moraj biti et ‘Ako je raultarsukladan anarnnen i ostalim klnithim nalazima ~ poeveduje retpostavljenu Hegnonu. Ako laboratosiski rezalta nije u skladu, mora se poteit objainjenje hoje mote ulfjuivai posse wprikupljanja, obijetaranju ili analietuzora, iw samom axeSeuo ree, tatu, U praksi se najéetée wai drugi uzorak i ponavijaanalitidki postupak 1s. Klini¢ka korisnost rezultata laboratorijskih Ppretraga Laboratoriskirezultati pomata lijetnika u procesu dono¥enja odluks, odnosno u diferencia: 1 zdeovih i olesnh osoba. No analicitki pousdan realtat ne wlljuje obvezn dignovscke i diferencjalnodijagnostigku vajednose ni njegovu korisnostw praéenju tjeka bolese 1 utinke serspie Lijeénk treba procijeniti kolo je odeedena preragakorisn usituacii kojoj se horse Pretragom. U rom smile, odnosno za pruganje tlh informacija sate raliieasvjstva prec4 br} pretaga Poglavle 1 Be kao to su ape dfagontitka (ii Kinitka) axjefivas, difagnostith (ii Klinitka) spcfonos, Preditsona wrjednos, omjervjrojatnesti (LR, engl likelibod ratio) i dijagnottha diloreorvnt, 151, Dijagnosti¢ka specifinost i osjetijivost Dijagnostigka specifitnost prettage pokazatelj je uéesralosti negativnih rezultata u osoba 2a koje je poznato da nemaju boles ili, toni, koje su sevarno negative (TN, engl. true negat- ve). Dijagnosticka osjedljivose pretrage pokazatel je wéesealosti pozitivnih rezuleatau bolesnika za koje se-zna da imaja odredens bolest,dakle da sx stvatno pociivne (TP, engl. sr positive) Dnugim sjetima, specifiénost od 90% uputyje na eo da ée 1056 osoba koje nemaju bolest na ‘snori pretage biti klasficirane kao da imaju bolst, dake bit é lino peztivno (FP engl. file postive). Osjedivost od 90% pokanuje da Ge, na temelja pretrage, samo 90% osoba koje ims bolest bit Klaifcirane kao da je imaju, dok ée 10% biti lano negativno (EN, engl. fae neat. 2), Idealna pretragaje 100% osjethiva ako daje positivne rezulateu svih oboljlih osoba i 100% specifgna ako dae negativneeezaltateu sh osoba koje nemaju bolest. Oba svojstva nck pretra- Be ovise ot. ieabrane) granitna)unjednasti (engl. cutof. U sevanosti, medutim, aijek postojt ‘odredeni stupenj preklapanja, pa se ne postiée ko visoka djagnostigka osjdjvost i specifié- ost. Taj koncept preklapanja prikazan je na slic 1.2, Buduéi dase interval vjednost za pretcagu v zdcavih i bolesnih preklapa (3), neki bolesnici s boleiéu imac ée rezultae unutar RI (FN), dok ée neke osobe bez bolest imati sezultateievan ‘tog intervala (FP). Ako je izabrana granitna vejednost ex pretcagu visoka (b), ne ée bit ano poztivni, ali debit lasno negativnih, Ako je izabrana granina vijednostniska (6), broj lado poaitvnsh | osjetjvest rasta na raéun smanjenja specifénosti U pravilu, dvojba postoji samo w osoba ja je vijednose unutar preklapejuéeg,intervale, ko smote rezlrrati pogrjeinom Klasifkacijom bolesnika. Na preklapaju interval, odnosno dij. gosidhu osedjivos i specifgnos, znatan udinak ima preciznost metode odredivanja~ ako je veéa, preklepajuti je interval fir i brojlatno pozitivaih i lazno negatinih revaleata je vedi Dijagnostitka specifignost i osjetlivose se izrazunavaj, kako sljdi on fine« prijenosa podataks, Uredaj mode provoditi 51 razlita analizu (od toga tis pomoéuISE),brzinom oko Siea-3. Pukavanaliators AUII00 1.900 analiza na sar, odnasno ukupno 2.630 analiza na sats anslizama s pomocu ISE (sl. 2-3). Epruvere s uzoreima stavlaju se u stake razitite boje. Sivi su stalei za ratinske analize,plavi i tui 2a kalibracij, zeleni 2a kontrolu kvalitet, naranéast za ponavijnje analize i erveni za hit- ne prettage. Ovisno o analizi analizator wzima odredeni volumen w2orka (1,6-25,0 pi.) koji se prenosi u kivetu ce se dodiaju odredeni volumeni reagensa (15-250 x), Poslije dodavanja svakog reagensa mijedalice mijedaju reakeijsku smjesu. Nakon inkubacje wzorak se prenosi w spektrofo- omentjku jediniew, gdje se mjere apsorpeije reakijskih smjesa. Analizator mote provoditiraz- lige vise analiza, kao So su analize zavtine totke s jednokrarnim i dvokratnim mjerenjem, ki- netitke analize i mjerenje nakon definiranog vremena na valaim duljinama od 340, 380, 410, 450, 480, 520, 540, $70, 600, 660, 700, 750 i 800 mm, Osim spektroforometiskih mjerenja, za rmjerenje koncentracije nara, Kaiji kloida rabe se ion-selektivne elektrode (indirektna poten- pri Zemu volumen wzorks seruma ili mokraée iznosi 20 wl. Peije merenja uzorak se ruzrjeduje 32,2 pura, a koncentracije Na, K i Cl mere se wz prethodni postupal automatske ka- libracijes referentnim ovopinama velike i male koncentracije, Saieti prikaz moguénosti nekih biokemijkih analizatora koji se primjenjuju u rutinskom lnboratorjskom radu, gdje su prisueni vei redni zahtjevi prikazan je u tablici 2-2. Potrcba za analizacorima 5 velikien kapacitetom: i Siokim programom analiza dovela je do razvoja analiza ‘ora koji su sposobni provodiei istodobno i biokemijske i imunokemijske analize. Danas je wobi- {ajena primjena analizatora kofi uz odredivanje uobizajenih biokemijskih analita mogu mjccci Koncentracije hormona,lijekova i specifnih proseina, Vesina biokemijskih analizatora ima mo: _guénost detekcije prisutnosti hemoliz, lipemije i poveéanih koncentracja bilirubine u uzor in»Random access: ~analizatorsaslobodnim pristupom rada;xbatche - skupni enalizstor: volumen vzorke 1 = velumen uzorka u ‘eakjsko}smjesi;volumen uzorke 2 ~ minimalno potrebni volumen uzorkau Kiveti pri vzimanya uzorke za analiau; TDM (engl ‘therapeutic drug monitoring) ~ praenje Koncentracie io tijekor tere; DAU (engl. drugs of cbuse)~ sredstva ovisnosth, rogram analiza - bro] pretraga dastupan uanalizatoru bez promjene resgensail standardziranog dijela uredaja; dostupne an ze ukupni boj analiza koje su komercjalno dostupne;kapacte izraéunan na temeju maksimalnoga broja anal po uzorles koje se mogu istodobno provodit za pojedine vste analiza po sat, Imunokemijski analizatori Brzo usavrbanje imunokemijskih metoda i sve veée potrebe za merenjem koncentracje je ova, hormona, tumorskih biljega i specifiénih proteina, doveli su do razvoja imunokemijskihAutomaticaijas informatizacia u laboratory — 29 analizatora, Vetina se analizatora koristi kemiluminiseentnim mjerenjem koje povedava anaitit- ‘ax oxetjvost, odnosno protiryje respon pouzdano miedjivih koncentracia. Pojedini imunoke- mij analizatori koriste se posebnim nastaveima za svaki uzorak keko bi uklonili pojavu konta- ‘minacije wzorka prethodnim wzotkom. Ne taj nagin dodaeno poveéavaju preciznost mjerenja, 30 je od velikoga anaéenja npr. pri odredivanju koncentracje tumors Biljega. Saletiprikae sa ‘2naésjkama nekih imunokemijskih analizatora nalazi se tablict 2-3. _ emilee: foreseen Rinetekaenaimony 5 sein. la eel 5 ‘fandom access - analzator sa slobodnim pristupor ra u ‘eaktskoj sms! (ovisno o analtu; volumen uzorka 2 - minimalno potrebn volumen uzorka ukivetl pri wemane uzorka za analizu (ovisno 0 ana}; bijezi anernije vitamin By folnakiselina i fern; TDM (engl. therapeutic drug monttoring)- pracene koncentracife ijekova tjekom terpije; program analiza -brojpretraga dostupan u analzatoru bez promene reagensallstandar- 2eludac séun medustanigne tekuéine koje sluti kao posrednik ili »pufer« iz- :nedu prvih dvju, te sprjetava da se nagle promjene u plazmi, nakon spsorpeje veée kolitine vode iz gastrointestinalnoga trakta ili gubicka ‘vi, odraze odmah u staniénoj tekaéini. Zbog toga ako se poveéa volu- pen tekuéine u kev, vilak prelazi u medustanigni prostor,a manjak te- ‘sine w kev illu stanicama nadoknaduje se iz medustanigne tekudine. Tako se u tim uvjetima volumen medustaniéne cekuéine poveéava ili ‘smanjuje. Povedanje volumena medustaniéne eluéine ima kao posjedi- nastanak edeina, a smanjenje njezina volumena dehidracju medustaniénatehudlog 158 jelesne mase +15. Promet vode U tijelu se stalno obavla intenaivan promet vode koja je satavni dio saznih sckreta i ckskreta (Cabl. 4-3). Sva ra koligina vode od 4do 16, Slik 4-1, Raspodjela tekudine ui58 Poglavlje 4 Tablica 44, Koncentvadj Katone lento aw krvnom secur koliko ianosi promer vodom, nasa i krvae pl “abicaaa, ramet vode utoyeleod70 ame koje ima samo 3,5 1. To je omoguéeno slje- kg tjelesne mace detim Zimbenicima: = brzom reapsorpcijom sekrets ielugenih w gar seroinestinalnierake, = ulogom medustanigne tekuéine kao tampona izmedu vaskularneistanitne tekueine i = Sirokom mreéom kapilara dja vlika povrSina ‘omogueuje bran izmjenu tekuéine izmedu krvi {i medustaniéne tekuéine, 42. Elektrolitski sastav tjelesnih tekucina Vode je mediju kojem se obavljaju kemijske reak- cije metabolikth procesa a pri tome je vaina iras- podiela elektrolita, koji pak urjeéu na njezin volu- ‘men i raspodjelu w pojedinim odjeljcims. Postoje razlike u sasavu stanigne i invanstenitne telaaine, tmanje realike iu sestava ievanstanigne cekutine koja se nalazi u medustanitnim prostorima i one u vaskularnome prostora, j. krvne plazme. Te su rralike uvjetovane razlititom propastjivoséu staniénih membrana koje razdvajaju staniénu, smedustanigna i vaskularna tekuéinn, 421 lzvanstaniéna teku¢ina ‘Sve su stanice oknuzene izvanstaniénom telainom. Nala sew tjlu kao krvna plazma i kao ‘medustanitna tckagina u obliku limfe, periconealne, perikardijalne, plearalne,sinovjalne (zglob- 1) i cerebrospinalne tckuéine (litvor) Sve te tckuCine imaja uglaynom ist kvalicativn sas ai postoje kvantitarivnerazike. To eu ralike pre svega u koncentracijama protcina koje iznose od ‘oko 70 g/L u kevnoj plazmt i do 0,37 g/L w lkvora. Oa elektrolita sadtZavaju najiSe Na’, Ct i HCO, uz nelto K*, Ca, Mg”, H", HPO,”,SO,* i organskih kiselina. U tablici 4-4, prikazan je sastay rvnog seruma Osim proteina, postoje razlike izmedu krvne plazme i medustanine cokuéine a sadraju Ca™* 1 Mg’ te w koncentracijama nekih neclekerolia kao uisje, glukoze i lipida. pH tzvanstanine tekuéine iznosi od 7:36 do 7,44, 12a notmalno obsrljanje metaboligkih procesa vrlo je valno da se ‘ociréava uw tako uskim granicama (x, pogl.5.). Ukupna je koncentreijafona 1 krvnoj plazmi oko 310 mEq/L. U medustanitn je tekudini neSto nia, dok je koncentracja u staninoj cekuéini vita (3. 4-2.).lako se, edad sa Sl jedinicama i mjerema, koncentraije izrazava u molaritetu, ovdje su kon- censracije prikazane u mEq/L, jer se na taj natin bolje uo¥ava ramnocela kationa i aniona Na slci 4-2, prikazane su koncentracije w mEq/L vode, ne na L plaz- ime il ostalth telatine, Uobiéajeno je koncentracij izraZavatiu jedinic vo- Jumena otopine, npr. krene plazme, jer se taj volumen meri izrayno. No,Voda‘ elektroliti — 59 buduéi da sadréaj vode varica u raznim teludina- fq ‘ma, ico ovis o otoplienim evatima, prje svega 240 7400 co, proteinima,boljeje peikazati koncentracijeelek- —_1s0 +350 twolita na L vode u odredenoj tekuéini kada se 450 4 40 usporeduju, jer je voda prostor wkojemu éestice 35 | agp, i aktimno vie osmoticki tak. Za preratunavanje (2) | ea vidi opta jednadtba: | cD, nie 150300 | [Hoy mg/L eckuine 100 0 fico; Po. mBa/Lvode = MeL eekutine = 100 * 96 vode aeckulint a i © Krvna plazma sadréava 310 mEq/Lukupnih = fiona, a, buduéi da w plazmi ima 93% vode, to "0 koncentracijafona w lier’ plazma-vode iznosi: 19 0 310% 100 OX 100 333 Bay. ap nat | fae 70 o Koncentracija ukapnih kationa i ukupnih anfona avijek je jednaka i tekudina je elektroli- tigki neutralna. Ako se koncentracija kojeg anio- a na poveéa, smanjit ée se koncentracija drugog. 7 7 aniona, ii poveéati koncenteacija kationa da bi 3 Ye0r Moe se odriala elekeriéna neutralnost, 2 - a Ho} 0} Ge ct 50 Litt swat Pd erotin [Na 422. Stanitna tekucina Seed “TT Preece Nasuprot kvalitativno jednakomu kemij- skom sastavu invanstanigne cekuéine, razlike serukcuriifankeiji stanica raznih ckiva odrazava- iu se i Kemijskom sastava stanigne tekudine w pojedinim stanicama, Eritrociti sadréavaju npe specifidan protein, hemoglobin, a miiéne seanice drugi hemoprotein, mioglobin, Stanice caznih shiva sadtZavaju razne enzime id. Dok je u izvanstanitnoj tekuéini glavni kation Na’, u stanignoj je tekudini prevladavajudi on K", kojeg ima oko 105 mmol/L, Natrija ima samo 0-40 mmol/L, a takoder velo malo dok je Mg” 20 puca vide nego w izvanstaninoj tekuéini, Nasuprot izvanstanitinj tek + kojoj je glavni anion CI’, u stanignoj tekugini ima najvie fosfata, ico organskih i slabo disoci- sani. Takoder, ima vite sulfata i proteina, a Cr praktiéno nema, osim neéto u etitrocitima, sx sicama bubreinih kanaliga, Zeludea i erjeva(u te stanicekloridi dospijevaja uglamnom apsorpc- ‘om il th stanice izluéuju). Razike u kemijskom sastavu lavanstanine i stanigne eekugine mogu se djelomitno objasniti Gibbs-Donnanovim zakonom. stanino)() tekucini 3, Gibbs-Donnanova ravnoteza Ako jedna polapropusna membrana diel dvije oropine ‘soz tu membranu, uspostavitée se ravnoteka iti ée se sastojci opljent sastojei mogu prolazii podjednako raspodijelitiu objema ‘Slika 4-2. Sastav elektrolta u krvnoj plazm’ (a), medustaningj (6)60 ‘otopinama, Na taj ée se natin ijednatiti ukupna koncentracija sastojaka, atime i osmotitki tke s obiju strana polupropusne membrane: r r ‘Ako pak jedna otopina sadr#ava elektrolie koji profaze kroz membranu, npr. Nat i Cl, a raga sadrZava Na* i proteinski anion (Pr°) koji kao makromolekula ne prolai kroz pohipropu- snu membranu, raspodjela Na’ i CI" u seanju postignute ravnotete ne ge biti jednake u objema tekainamat Pie ravmotete Uravnoteti 1 0 t 0 [oy Ne t Ne(G] [CX] Net [Net [CX] (lee ficial = lo | oe oo | cr icx U ovoj ednadibi C, oznaéuje potetne koncentracje sastojaka u otopini I, C, koncentracje 1 otopini Il $ X je oxnagena koligina difucibilnih iona koji prolaze kroz membranu iz odjlfa TE u odjeljak I. Yz otopine Il difundira jednaka koligina (X) Na‘ i Cu otopinu I, odedavajudl neutralnost oropine dok se ne uspostavi stanje ravnotete. Zato u tom stanju otopiina I sadréava vite Na’ i Cr, ito-zatoliko koliko je gubitak u oropini Il. Umnoéak koncentracijatih difuaibil nih jona, kad se postigne ravnoteta,jednak je s obiju strana membrane, ju objema otopinama, dlakle: 1 0 Net x Gr sNa xr ‘To je u skladu s Gibbs-Donnanovim zakonom koji kafe da je umnofak koncentracija difuzi- bilnih ions sjedne strane polupropusne membrane u stanju rarnoteéejednak umnoik koncen- teacija th istih iona s droge strane membrane. Ako se taj izez prikaze s pomogu simbola Cy, Cy FX, kojima su oznagenc koncentracije ona u objema otopinama, kzo i koliginaiona koji su difan- dirali ic otopine Iu otopinu I, onda slijedi: 1 0 [C, +X] xX=[C,-XP a matemaigki to 2nati: OX+X! ICP 20K 4X? OX= IGF -20x Gx +26= [6 (o, #20) = IeVoda ielektralite Baduéi da u otopini 1Na* mors uspostevti revnotedu s dvama anionima, Pri Cl, koneen- fac Na’ tj otopin! mora bit veéa od koncentracije CF, dok su ocopini Il koncentricje Ne LCT jecnake To se vidi ii jednadtbe da je produkt koncentracia oropiai I jednake (C,). E Jednaie rakoderproinai da, dak je Na" w otopini I vei nego otopin Il, koncentracja ‘CI mora biti veéa u otopini I, gdje je to jedini anion. To dokaznje Gibbs Donnanow zakon de Jt Koncentracj difueibilnog kationa vets, difaibilnog aniona manja u one} oxopin koja ddriava i nedifuzbilai anion (u ovoin sutaju procein) SH u Nat > C= Net «Cr Gibbs Donnanoy zakon vijedi samo kad volumeni otopine + obi strana polupeopusne ‘membrane otaju konstantn,adifunditj samo ion GibbsDonnanova raynotets velo je alan imbenik u biolotkim sutavima koji izmjenu sastojaka regulisju kroz polupropusne membrane, Budi de kevna plazma sadréava mnogo vige proteina od medustanitne tekudine. ona ima vol formosith dak icime se pretavagubirak ekueine iz vskularnoga proscora, a bog istog razloga {gpbitak taniéne telaine w medustanine proscre. Nome se mogu objet mens i neje nates rupodiels Ct HCO,” izmedu krvne plazme i eitrocis. Naime,veéa koncentrac th gations u plazmi wzrok je roma io eritrociisadeéavaju relativnoveldea Konceeracii hemogo bina. Teena izmedu krone plaxme i medustanine cekucine provdl se takoder kroz polupr Posnu membranu i endotel krvnth kapilaa. Kroz njega peolaze voda i ini, a njhova koncenten: ‘fas objju strana kepilame stienke, u plazmt i u medustanignoj tekutini ovis! otazlici koncen, facie protcna u tim dvjema tekuéinama, Organske vari, kao rej kreatnin, ghikoza | de, koje nina ionizirane, ne podlijezu Gibbs Donnanova zakonu i raspodejyju se jednali u te, fexinama prolazc&i membrane, akolikoéedifundirat, odredeno je sumo njhovim koncentrec stim gradjenina. U odsutnosti supromih sla, voda iu njoj otepjen kasaloidi prelae te imedustaniéneeekutine u plazmu, jer ova sadcdava veéu koncentraciiu protena, No, supe ovoma dclyje krvnt lak u kapilarama, pa oba ca dimbenika usjeéu na raspedjela vode i nishome. ‘ckalarnih ions izmed krvne plazme i medustanigne reine. Imajudi na uimu sve do sada ede, 2o, mois se rzunjetizaleo se pri maloj Loncensraciiprotina kro plazmi, peu gladova. nj, nef, nero ii dekompencaei sca, pojavljejedemi kao znak nakupljanja vode ‘medustaniénim prostorima. Tpak, ne mote se raspodjela elekerolia uvijek cumadit samo Gibbs-Donnanovim zakonom, Postoje rake u ionskom sastavu izvanstanigne i stanigne eekuine; 1 ievanstaninj tela, Bava je kation Na‘, u stanitnoj tckuéini KX", Tom je raziog da sanitna membrana, osm toga 5:0 ima svojeve polupropusnost, ima i svojsevo seleksivnosi, x da slektivno proputta neke fee ‘ne molekalej dase kror nju obavja i aktivni cranspore. Mehanizam aktivnoga ransporta vezan je za metabolite proceseu sanil i potcbna mia je energlja koje se stvara uw teu th proces Uslavnom, enerijaporjete iz axgradnje ATP-a. U membranama je prisuran enzim, Na-K ATPa, 23, koje je dio prijenosnog sustava odgovornog za te eazlike. 43, Osmolalnost tjelesnih tekucina Svatjlesna tekuting, stanigna i izvanstanién, ima odredeni osmovgki lak. Te osmotichi tak ovsi o koncentracji otopjenih evar i o stupnj njihove dizocijacie, x, 0 broju osmotigki aktivnih Zestica, Prema tome, ovopine istoga osmotickog taka imaju ite osmolalne koneenerach Je-otoplenth eva, Postoj razika izmedu osmolalnosti i osmolarnost, Osmolalnose je odredena 6162 Poglacle4 bbrojem éestica u kilogcamu vode neke otopine, a osmolarnost brojem Zesticaw lite otopine. D- ras se uglavnom jeradava vrijednost kao osmolalnost. Molarne otopine neioniairanih tvati, tj. ‘one koje sadrZavaju 1 mol dotiéne tvarina kilogram vode (npr. 180 g gakoze ili 60 g ureje)imaju ‘osmolalnu koncentracju od 1 Osm (osmola) ii 1.000 mOsm (miliosmola). Medutim, 1 molalna ‘otopina NaCl, koja sadréava 58,5 g/kg H,0 i koja sc sastoji od Na® i Cl’, ima osmolalnu kon- centraciju od 2 Osm/kg vode, a1 mol/g vode CaCl, ima zato 3 Osm/kg vode. Otopina osmo- Jalne koncentracje 1 Osm/kg HO snizne lediéte vode za 1,86 °C. Ledite je krvne plzzme pri =0,6°C. lz toga se mote izraéunati de plazma ima osmolalnu koncentracij 0,6/1,86, ato iznosi 0,32 Osm il 320 mOsm/kg H,O. Od toga samo oko 10 mOsm/kg H,O otpada na neelekeroi- te, Zapravo, normalna osmolalnost plazme iznosi ad 295 do 320 mOsm i ovisio zbroja osmolal nih koncentszeijaelekerolita i neelektrolita, ‘Osmoticki dak, pa prema tome, i osmolalna koncentracij, jednak je w stanitng} i ievansta- nignoj tekuéin, jer stanigne membrane propustaju vodu i one difundira iz tekuéine manje osmo- Jalne koncentracie w telaéinu veée osmolalne koncentracije, iednagujuéi ih, Na taj se nagin regolira raspodiela vode u organizmu. Na temelju toga mogués je objasniti zaito stanitna te- kkucina sadréava veéu koncentracju clektrolita nego medustaniéna tckuéina, Meduscanigna te- kudina sadséava valo malo proteina, a glayni su kationi i anioni w njoj Na‘, K*, Cl, HCO™ jednovalentni, Zato su u njoj molarne Koncentracije praktiéno iste kao i osmolalne koncentraci- je. Nasuprot tomo, u stanignoj tekuéini ima mnogo visevalentnih éestica, Ca, Mg, HPO™ i $0;*, te proceina, Buduei da je osmotitki lak odreden brojem éestica u otopini, bez obzira na valentnost,slijedi da koncentracijaclektrolita u mmol/L w stanicama mora biti vida nego izvan seanice da bi se osmolaine koncentracie injednatile (x. 42.) 44. Promjene volumena izvanstaniéne tekucine Promjene volumena medustanitne tekucine ofieuju seu pojavi edema (poveéanj koligine) ii dchideacje (smanjenje koliine tekuéine w medustanignim prostorima). Iavanstaniéna tekuéina {koja ispunjava medustanine prostore po svojem se sastavu razlikuje od one u vaskularnome pro- storu, Glavne razlike iamedu medustaniéne tekuéine i kre plazme jesusljedete: ~ medustanitna tekucina sadréava mnogo manje proteina nego krvna plazma; ~ medustanina tekuéina sadréava neéeo vide CI” od krvne plazme, koji w njoj nadomjedeaju pproteindd anions ~ medustanigna teknéina sadrdava manje Ca’ i Mg nego plazma. Kao iu krynoj plazmi, i u meduscanitnoj tekuéini glavni je kation Ne‘, 2 glavni su anioni Cli FICO,” Kako je osmotithi dak neke tekuéine ovisan o koncentracj w njoj otopljenih tvari, ‘osmorighi lak medustanigne tekuéine ovisi uglavnom o koncenteaciji clekarolita w njoj ~ najvde visi o koncentraciji Na’ Smanjenje volumena medustanitne tekuéine. Pojavjuje se ada tjlo na neki natin gubi ce- sknéinu (povraéanjem, proljevima, pojaéenom diurezom, znojenjem, zbog fistule gusterate ili ci- jeva). Pri ome su promjene volumena teauéine tijesno povezane i s promjenama koncentraclja pojedinih elektrolita. Povezanost izmedu koncentracije i sastava elektrolita u izvanstanigno} te- kkudini te volumena i raspodjele vode u tiela, kao i posljedice toga mogu se vidjti na nekolike primjera ‘Usinak gubitka cekuéine na sastav elektrolita i u krvi, ai u drugoj izvanstanignoj teknéini visi o tome koja se teaucina gubi, i o njerima kemijskom sastavu, kao i o posledicama toga na bbubreinu funkeiju. Pri povratanju gubi se eluéani sok koji sadrtava HCI. Zhog toga se smanjuje koncentracija CI" i u krynoj plazmi, a da bi se odrfalaelektriéna neutralnost na mjesto uma-Voda i elekeroliti njenog Cl’, povetava se koncentracja HCO,’, a to mote dovesti do poremetaja acido-bezne avnotede i razroja alkaloze (v. pogl. 5.). Pri manjl hormona kore nadbubreine dlijezde (Addisonova bolest), ponajprije aldosterone, koji djl na teapsorpeju NaCl u bubretnim tabulima, mokragom se gubi odvie Na", pa s¢ smanjuje njegova koncentracija u krvnoj plzzmi. Gubicak Na* povlai za sobom i gubleak Cl (kao NaCl) ivode, to dovodi do dehidracj, sj. do smanjenja volumene iavanstaniéne tekuine. Ako je gubitak toliki da medustanigna tekuéina ne {nee vie dovoljnenadoka echidna ‘askulamom prostore, pada volumen krvi i dolazi do-hemokoncentraie, ‘Ako bi Zoyjek wzimo hranu ber soli (NaCl) i uz to pio mnogo vode te sei istodobno jako 2nojio, smanjila bi se Konceneracija Na" i CI 1 izvanstanignojtekutind. Zbog toga bi dotlo do smanjenja volumena krvne plazme i do hemokoncentraie, Buduéi dase pri tome povecara kr. ‘nl viskonte, kev slabiecickulira u bubrezima i smanjue se glomerularna filtracj. To wzrokaje smanjeno islativanje datkovih tvari mokraéom njihova reenciu u krvi. Retenelja urge | dra ih neproteinsiih dusikovih wari zasta se nalazi klinigki pri jako} dehidraejt i hemokoncen, traci zbog bubredne insufcjencje. Ako je uzvok dehidracije Sok, tom jot pridonosi pad kr- Ynoga taka. Guibitak Na’ i CI u stanju dehidracije pratekatkad jilutivane i veéi gubitale K° i HPO;* mokraéom zbog pojatane stanitne razgradnje Nofésii veri Klintkih stanja dehidracje jesu gubicakdeludanog soka povraanjem., prolj- vit jaka diureza. Ako se gubi vide Na’ od Cr, fro st dogada ako se gubi gufteradni ili erjerni Sok, mote se rarviti acidoza, a ako se gubi viSe Cl’ od Na*, kao pri povratanju, mode se resviei allaloza Poveéanje volumena medustanitne tekuine, Poveéanje volumena medustanigne tekudine, ko- je se o€itue w sevaranju edema, mote nastati zbog lokalnog ill opéeg.nalaupljanja tekucine u ‘medustaniénim prostorima, Kemijski sastav edematozne tekudine djclomitao ovis o tome kako ‘su edemi nastali, Naime, raspodjclateautine iemedt vaskularnog i medustaniénog prostora ovis 2 nekoliko éimbeniks, od kojih su neki vee spomenuti, To su: J. krvai lak u kapilarama, koji iznosi od 1,73 do 4,67 kPa, Ts je dak veti na aceriskome kreju kapilara nego na venskom 1 2200 ‘elnéina na areiskome kraju ila i vasklatnoge prostor,a na venskotn ulaziu citi 2. koloidni osmotiht ili onkotighi dak, koji iznosi oko 3,33 KPa, a ovisi o koncentracii proteina ‘dluje u smistu laska tekuéine u krvne Zle: 3. nepropusnost kapilanih stienki 2a proteine | 4. . Osim ovih, nalazi se jo8 niz kationa i aniona, npr. Fe, Cu, Mn, Co, Zn, Ce, Ca, Be Jide, ali velo malim koncentracijama, pase ato kao elementiu rag (oligoclemen- ti) obraduju poscbno i u vezi sa svojim specifinim fankeijama u tijelu. Kod aktualnog pH u or- ‘ganizmu i proteini se ponaéaju kao anioni. Blektrolitiimaju van funk 1, wodrbavanja ramotete i raspodiele vode, 2. wodrlavanju normalnoga osmotidkog laka, 3, wodréavanju aeido-bazne ravnoteée i 4, wodriavanju neuromuskularne podailjivost lori elektrolita w odetavanju eavnoteie tekuéine i osmorskoga taka ved je bilo govora, dok je njihova ulogs w odréavanj acido-bazne ravnotede optinije opisana w 5. poglaviju. U odriavanja neuromuskularne podratlivosti sadjeluja kationi a njihoy je uinak inraden jednadzbom: Na‘ eK RG Ne TP [Natej ali pojadavaja podradhjivos, a kalej i magne djeluju inhibitomno, Na podrabljvo- ibivorno i povedanje koneentracje vodikovih iona, odnosno smanjenje pH. Mnogi osobito element u trage, kofektori, aktivatri ili inhibicori mnogih enzima teima- ju vad aloga w metaboligkim procesima (y. pogl. 13) aos. Natrij Na dan se uobitajenom prehranom u organizam unosi oko $ do 15 g NaCla (oko 100-250 mola nattj), Sto potpano zadovoljava potrcbe. Gotovo sav uneseni NaCl apsorbira se iz exje- va, samo se oko 2% gubi stolicom, Nate je glavni kation izvanstanine tekuéine. Bududi da 0 oncentraciji kationa ovisi koncentracija aniona, o koncentracji Na” ovisi ravnoteda tekuine odedavanje osmotitkoga taka. [Natajsenajvedim dijelom izlutuje mokraéom, a manjim dijelom isparavanjem. U glomeruli ‘ma se na dan proflrra oko 1.000 g NaCl (oko 17 mol) koji prelazi w primamu mokracu. Naj- vedi dio, oko 80 do 85%, ponovno se reapsorbirau proksimalnim rubalima, a nefto iu distalnom dijelu tubul, tako da se samo oko 195 ukupno fitrirane koligine u glomerulima ialuguje mokra- éom, Reapsorpelju natija pospjeSuje hormon kore nadbubreine aijezde ~ aldosteron. Aldoste- ron koji luéi u glomeruloznoj zoni kore nadbubtedne dljeade stimuli reapsorpeiju nateija u 65as 66 Poland Jumenu distalnih tubula i njegown zamjenn u mokra¢i za ione vodika i kalija fz eubularnih stant- <2. U tubulima se tako zamjenjuje natijza vodik, oko 1 do 2% koligine u primamoj mokraéi, to je vadan regulaciski mchanizam za odriavanjeacido-bazne ravnotete (y. pogl 5.). Time s¢ zad ‘ava relativno vite nataja nego vode, a gubi H” i K". Zbog toga se pri visokoj koncentracij aldos- ‘terona u plazmi, ako je bubretna funkcija normalna, smanjuje ialutivanje natija mokraéom (npr. kod Cushingova sindroma). Lagenje aldosterona regulira se pak mehanizmom povratne sprege koji obuhvaéa reninsko-angiotenzinski sustav, jer angiotenzin IL koji nastaje djelovanjem renina preko angiotenzina I. pogl. 13.) podratue stanice glomeralozne zane na sintezu ilugenjealdos- terona,Izludivanje natijaovisi normalno o njegovo) koncentraciji u kev. Kao i za glukozu, iz natrij postoji prag izlutivanja koji iznosi oko 110 do 130 mmol/L seruma, To znati da se iluduje ‘umokraéu ako je vie od te koncentracijeu serum, a to je koncentracija nifa, izhuéuje se manje. Ispod spomenute vijednost ihutivanje gotovo prestane. U tom se sluéaju sav nate iz glomera- Iamog flrata reapsorbira u tabulima. Na ilutivanje naerija djelujui sréani natijuretidki peptd, koji imaju uloge a regulaciji homeostaze, retencji vode soli te odréavanju krvnoga tals. ‘Smanjenje koncentracije natrija u serumu (hiponatrijemija) mogu uzrokovati razne bole- 1. gastrointestinalni poremetaji, kao povraéanje, Sto mote pratis Zelutani ulkus,spazam piloru- sa, karcinom eludes, gastritis, intestinalna opstrakej, bolesti ue, uremij, zatim proljevi koji se pojevjujn npr. kod kolitisa ili entertisa, razne isle i poslijeoperaciska stanja; 2, jaka diureza, koja se pojaljuje npr. kod djabetesa insipidusa ii Sederne bolest, pri ema jot ‘mote nastatiacidoza; 3. oslabljen rad nadbubreine Bijezde (Addisonova bolest), kada se zbog slabijeg ludenja aldoste- rona smanjuje eubularna reapsorpeja natrjas 4, bubreéne bolesti, esto u kroniénom glomeruloneftitisu'zbog povratanja, poliusij, smanjene eapsorpeie | izmjene nate 2a vo 5. stanja pradena jakim znojenjer; 6. infektivne bolesi kao pneumonija w kojoj nati prea kkucinus 7, komplikacije nakon kirurikih zahvata, 2bog infekcija, davanja hipotonignih otopina, po- veéanog ADH-a zbog stres (operacija!); mokraéa je w tom sluéaju hipertoniéna. Poveéana koncentracija nateija u serumu (hipernatrijemija) prati shededa parolotka sta- aja: 1. pojatan rad nadbubreine dlijende (Cushingov sindrom),2bog pojaéanogluéenja kortikosteroi- dda, kao rezultat toga, pojaéane reapsorpeje nati u bubrednim kanalima; 2. pretjerani gubitak tekutine, pri emu se prije svega gubi voda, pa dolazi do hemokoncentrack jes 3. nekontroliranu terapiju hipestoniénom otopinom NaCl-as 4. nakon terapije inzulinom w dijaberi¢koj komi, 2 2bog naglog smanjenja koncentracje glukoze us serum, natrijprelazi iz krmnih stanica u plazmu da bi se odrizo osmotiki tak u krvnoj te- kudinis 5. neka oftegenja monga iz krvne plazme u medustaniénn te- 402. Kalij Na dan se prosjeéno prehranom t tijelo unosi 50-100 mmola ii oko 2 do 4 g kali, Sto 2a- dovoljava dnevne porrebe organizma za tim elementom. Kali se apsorbire u tankome exjevu. Jz tijela se ieluduje 90% mokraéom, a sumo 10% stolicom. Prolaskom krvi kroz bubrege kali pre ziu glomerular fltrat, alt se zetim oko 90% reapsorbica u proksimalnim tubulima. Medutim,Voda i elekerolisi & distalnim tubutima ponoyno se dijelom ialuéuje, jer seta, popat vodika, zamjenjuje za Na‘ (Ova kompetiija K* iH" za Ne* ovisna je o njihovim koncentracijskim gradijentima, Za razlileu od natrija, za koji postoji bubrezni prag i ij icutivanje reguliza aldosteron, kal se iluéuje ne- Kontrolirano, odnosno posredno, djelovanjem na ilutivanje i reapsorpeija nati. Zbog toga je organizam realno vie izloden opasnosti od manjka kalja nego natcja. Kalij je glavni kation stanitne tekuéine, U eritrocitima koncentracja kali iznosi od 92 do 105 mmol/L, io je oko 20 puta vike nego u krvnom serums. Zbog toga treba paziti da pri uzi- rmanju krvi 2a odredivanje K’ w scrumu ne dode do hemolize, jer to poveéava rezultate 2bog prjelaska stanitnog kalia u serum, Serum treba to prije odvojti od kevnih stanica jer stajanjem ‘evi, osobico u hladnjek, kalij difundira iz stanica u serum, a nattj iz seruma u stanice. Smanjena koncentracija kalija u serumu (hipokalijemija) pojaljaje se poradi: 1. gubieka kalija zbog jake diuseze, povraéanj, proljeva ili guiteraéne fiscule; 2. dilucije ievanstaniéne tek. sine; 3. nedovoljne prehrane i 4. nagloga priclaska kalia ic izvanstanitne tekuéine u stanice. ‘Do toga mote doti npr. kod dijaberieke acidoze i kome nakon davanja vedih koligina inauli- na, U takvim stanjima kal se gubi u mokrati, a, oz to, inaulin uzcolaje prjlazak kala iz plaz te u stanice, Sliéno dolazi do manjka kalija zbog dehidracj,u kojoj 2bog o'teéenja stanica kali prelazi a izvanstanignu tekuéinu iz koje se eliminira mokraéom, na Sto se jo8 nascavlj prjclazak Salja iz icvanscanigne cekudine natrag u stanice, Kali jeu stanicama djelom ionizitan, a cijelom vezan 7a proteine, fosate i druge komplekse, Razgradojom staniénih proteina oslobada se kalju izvanstaniénu tekudinu u odaosu 2,75 mmol 110 mg) kalija na 1 g proteinskog dutika. No, ako bi se pei razgradniji { negativnoj ravnoteti susie treba u mokratu ilutivati kali dutik u navedenom odnosu, iziudivanje kaljarelativno ¢ vile ido 10 mmol na Ig dusika, To je zato sto bubreg ne dedi kali, kao Sto to ini snatcjem, 4 s,s kaliem koji je bio vezan na proteine, iatuje i ionski kal kojt je iaiao iz seanic. ‘Terapija glukozom i fiioloskom otopinom moze w bolesnika s manjkom kalja dovesti do “alinjega smanjenja serumskog kali, Infuzijafizioloike otopine uzroknje poveéanje volumena 2vanstanigne tekuéine, i. diluciju, koja wzrokuje peje maskiranu hipokalijemiju, Kali eadaizlazi 2 scanicau izvanstanigna eekueinu, a odatl se dalje nekonttolirano gubi putem bubrega, re tako asta sve veéi manjak katja, Kalij kao kation povlati za sobom i mokraéu i Cl, pa 2bog toga ‘note nastupiti hipokloremigna alkaloza, Glukoza pak pridonosi joS gubicka Kala mokraéom, Ako se tim bolesnicima potne davati inaulin, pojatava se glikogeneza zbog koje kali prelazi na. sag ustanice, a u plazmi se manjak kalijadalje pogoréava. Zato se takvim bolesnicima, uz spo- ‘enn terapiju infuzijom Gziolodke otopine i glukoze, mora davat i kali. To je velo vaino w poslijeoperaciskoj terapiji dehideacie. Gascroinvestinalni poremetaji s proljevima mogu prouarotiti acidozu (x, pog. 5.) i hipokali- mij, jer se opéenito gube kationt, Takve botesnike treba rehidciraci, ali ako bi im se davala ec- sina bez dodatka kalija, doslo bi do jo8 izcaztie hipokalijeme i kalj bi sve viSe prelazio iz scanica w ivanstaniénu telaudinu i nastavio se izlutivati mokracom. Manjak kalja u organizmu >io bi sve vet a mogla bi nastupiti i hipokalijemigna alkaloza, Poslijeoperacjska stanja,osobito nakon abdominalnih operacija, mogu dovesti do hipokalje- srl, Tom je wzzok dehidracija zbog gubitke krvi i povraéanja, a wz to i gladovanje pevih dana Osim vode, natja i Klorida, dolazi i do manjka kala, iako se to ne mora primjedivai zbog he mokoncentracje. Dan-dva nakon operacije obino se smanjuje volumen izludene mokraée, pai -lutivanje natrij i Klorida, a poveéava izludivanje kalija, ko dovodi do hipokalijemije. Tomu sridonosi stees prouzroden samom operacijom i, kao njegova posljedica jaée lugenje hormona sadbubreéne iijezde, pa aldosteron sprjeéava iskudivanje Na" CI, a pojatava se gubitak K’. Pojatan rad nadbubreine dijezde (Cashingova bolest), ili trapijsko davanje hormona nad- abreéne dlijende pojatava iludivanje kala u moka. Zbog toga hipokalijemija moze biti pra sna hipokalijemignom, odnosno hipokloreminom alkalozom. 67GB Poglavlje 4 Zbog jave diureze i terapie inzulinom, i u djaberizkoj acidozi mote dati do hipokalijemije ( pogl.5.). Kod bubretnih bolesciseramski je kali obiéno unucerzeferentnog interval ili po- vyeéan, ali ako je smanjena tubularna reapsoxpeija Kaiju nefrtis s gubitkom soli, moze doti i do hipokalijemije, Osim toga, pri terapiji diureticima koji inhibicaju aktivnosc enzima karboan- hhidraze w rubularnim stanicame, mokraéom se gubi ike kali, jer se umjesto H zamjenjuje 2a Na’, ito dovodi de hipokalijemije. Zbog toga je u terapiji eekvim lijekovima bolesnicima potreb- ‘0 davati kalij i powremeno ga kontroliati u serum. (Neki prepatatizato veé sadrtavaju kali, pe hidroklorotizid ) Poveéana koncentracija kalija u krvnom serumu (hiperkalijemija) pojavljje se w scanjima ada kalijprelai iz stanica u iavanstanignu tekuginu, To se dogada pri manjka teluéine ii kads se kalij dae terapijsk, i to brde nego ito se ialuéuje mokraéom. No, ako su bubreai zdravi, do ‘oga rijetko dolazt. Valja ipaklaboratorjski Kontrolirati dase terapijakaliem, osobito ako se daje parenteralno, ne daje prebrzo ili u odveé velikim dozama. To vrijedi napose kad je rjet 0 boles- nik s babreinom insuficijencijom, U literaturi ima podataka da je u bolesnika s hipokalijemi- jom nekontroliranom terapljom prouzrogena hipetkalijemija i do 40 mmol/L, Koncentracja serum éesto seu kroninoj bubreinoj insufcjenciji povedava. lako su tim sanjima éesti dehidracja i opéenit manjak kaija u organizmu, ipak je w serumu kalij poveéan 2bog prjclaska iz stanicau izvenstanigne tekudinu i nedovolinog izludivanja purem funkcionalno oslabljenth bubrege, Hiperkalijemija koja prati kriznastanja kod Addisonove bolesti patognome- nian je nalaz, Uzrok povedanju serumskog kalija u to} bolest jest nedovolno lugenje hormona nadbubredne iijezde, aldosterona i dezoksikortikosterona, Za odredivenje koncentracije kalija treba upotrijebiti svjeti nchemolizirani serum (cbog velike koncentracje kalija w eritocitima). Buduci da stajanjem kavi dolazi do difuije kal iz citrocita uw serum, kev treba io prije centrifugirat, a serum odvojitinajkasnijew roku od 1 sata U serumu kapilarne krvi koncentracija kelijafznosi oks 1% vibe nego u serum venske kevi. U dobro zatvorenoj epruveti koncentracija se na +4°C ne mijenja do 14 dana, a na ~20°C & godinu dana, Ico je tako potrebno paziti da se koncentracija kalija ne odreduje u plazmi koja je uzeta s KEDTA kako se ne bi dob latno visoke veijednosti. 4621. Metode odredivanja koncentracije natrija i kalija Za odredivanje nattj i kala u serumu, plazmi, mokraéi iw lievoru primjenjuje se plamena ‘misiska forometrja te drcktna i indirektna potenciomeusija. Plamena emisjska fotomectja, standardizirana referentnim materijlot NBS (US National Bureau of Standard), referentna je metoda za odredivanje nattja i kalija. Definitivna metoda ea nati jest neutronska aktivacia, a 1a kaljizotopna dilucijska masena spekerometrja (IDMS). Odredivanje koncentracije natrija i Kallja plamenom emisijskom fotometrijom Urorak serunna (ili mokraée) rarijedi se oropinom koja sadréava poznava koliinu litj (i cezija ako s¢ odreduje i lit), raspri se u plamenu smjese butana (ill gradskoge plina) i oka ‘Nati abi karakreristiéno oboje plamen ~ natrijZuto, a kali Ijubiéasto, Syjetosna energija koja ‘miticgju u plamenu pobudent ion th elemenata (nat kod $89 nm, kali kod 768 nm, lit kod 671 nam, odnosno cezij kod 852 nin) prolazi kroz odgovarajuéi far i transformia seu fotosea- nici (foroclement, fotoumnodived) uelektrinu energija i registra s pomogn galvanometra. In ‘tenziteremitianoga syjtlarazmjeran je koncentraciji nats, odnosno kal wispitivanom wor- ‘ku, Emisjsi signali liga ili cezija upoureljavaju se kno unutarnyi standard prema kojem se wspo- reduju signali nati i kalija, Odnos signala i koncentracic odreduje se s pomotu mikropraceso- +a, Buduéi da intenzitet emitiranoga syjetla, osim o samoj koncentracij iona, ovisi io neki ddrugim Zimbenicima, prije svegao jakost plina i dovodu zraka (za nati i kalij potrebna tempe-