Dubok prezir u prijateljičinu glasu.

Njezina prijateljica Maisie, prvorazredna

maserka za skidanje mesa. Druga ţena, prisjeti se Jane, bila je prava.

Jahački, vlastelinski tip - pomisli Jane pa istog trena zaboravi dvije ţene i
usmjeri pogled na Le Bourget. Oko njihova zrakoplova bilo je puno različitih
strojeva. Jedan je izgledao kao velika metalna stonoga.

Sjedalo u koje je tvrdoglavo odbijala pogledati bilo je njoj nasuprot. U njemu je

sjedio mladić.

Na sebi je imao prilično kričav plavi pulover. Jane je čvrsto odlučila ne gledati
iznad pulovera. Ako to učini, mogli bi im se sresti pogledi, a to ne bi bilo dobro!

Mehaničari su se dovikivali na francuskom, motor zagrmi, pa se stiša, pa ponovno

zagrmi. Izvuku klipove i zrakoplov krene.

Jane zadrţi dah. Tek se drugi put vozi zrakoplovom pa ju je let još mogao
uzbuditi. Činilo se kao da će se zaletjeti u onu ogradu! Ali ne, uzletjeli su dignuli se
uvis pa zaokrenuli. Le Bourget je leţao ispod njih.

I tako je počeo podnevni let za Croydon. U zrakoplovu je bio dvadeset jedan

putnik. Deset u prednjem, jedanaest u straţnjem odjeljku zrakoplova, dva pilota i
dva stjuarda. Buka motora bila je vješto prigušena i nije trebalo umetati vatu u uši,
ali bila je dovoljno glasna da bi putnike odvratila od razgovora i potaknula ih na
razmišljanje.

Dok je zrakoplov grmio iznad Francuske na putu do La Manchea, putnicima u

straţnjem odjeljku zrakoplova motale su se po glavi kojekakve misli.

Jane Grey je mislila: - Neću ga pogledati. Neću. Bolje je tako. Gledat ću kroz
prozor i razmišljati. Mislit ću na nešto određeno, tako je najbolje. To će mi smiriti
misli. Od početka do svršetka.

I ona se u mislima odlučno vrati onome što je nazvala početkom, kupnji listića za
kladionicu za konjičku utrku. Rastrošno, ali uzbudljivo.

Smijeh i šala u frizerskom salonu u kojem je Jane radila s još pet djevojaka.

- Sto ćeš ako dobiješ glavni pogodak? - Ja znam što bih.

Planovi. Kule u zraku. Puste priče.