Župa Ivanjska

Fra Velimir Blažević
ŢUPA IVANJSKA, U BOSANSKOJ KRAJINI,

OD POĈETKA 18. DO PRED KRAJ 20. STOLJEĆA
Uvod
Sjeverozapadno, nedaleko od Banje Luke, nalazi se starodrevna katoliĉka ţupa Ivanjska.

Postojala je još u srednjem vijeku, i pripadala je zagrebaĉkoj biskupiji,1 a ime je dobila po
redovnicima Ivanovcima koji su na njezinu prostoru imali svoj samostan.2 Vrijeme kada je ta
ţupa uspostavljena nije poznato, jer o tome nema saĉuvanih nikakvih pisanih podataka, a
prestala je postojati vjerojatno s dolaskom Osmanlija, No, na nekadašnjem njezinu teritoriju
kasnije je uspostavljena ţupa Dragoĉaj, 3 sa sjedištem u selu Orlovac. 4 Zbog neprestanog
uznemiravanja, pljaĉki i nepodnošljivog nasilja od strane Osmanlija, krajem 17. st., toĉnije g.
1683., sjedište ţupe je iz Dragoĉaja preneseno na sigurnije mjesto, desetak kilometara dalje,
pod planinu Bobiju, u selo Ruţiće,5 gdje se nalazi i danas, i od tada se ţupa ponovno vodi
pod nazivom Ivanjska.
O nanovo uspostavljenoj ţupi Ivanjska nešto više se zna prvenstveno iz sluţbenih
izvještaja koje su sastavljali i u Rim, Kongregaciji za širenje vjere (Propagandi) slali:
bosanski biskup fra Nikola Ogramić-Olovĉić (1675.), apostolski vikari u Bosni: fra Mato
Delivić (1737.), fra Pavao Dragićević (1744.), fra Marijan Bogdanović (1768.), provincijal
Bosne Srebrene, fra Bono Benić (1768.), te ap. vikari fra Marko Dobretić (1777. i 1780.) i fra
Augustin Miletić (1813.). Uz to, neki podatci, izmeĊu ostaloga i o tome tko je i kada u njoj
vršio dušobriţniĉke sluţbe ţupnikâ i kapelanâ, mogu se naći u ţupnim matiĉnim knjigama
koje postoje od 1729. godine.6
Teritorij koji je ţupa nekoć zauzimala
Koje je podruĉje ţupa Ivanjska obuhvaćala u predosmansko doba, ne zna se. A nakon što
je ponovno uspostavljena pod tim nazivom, okruţivale su je, i graniĉila je sa ţupama Majdan
i Vodiĉevo (Volar) na jugozapadnoj strani, s Banjom Lukom, i s Lišnjom 7, na istoĉnoj, a s
rijekom Savom, na sjevernoj. Već to pokazuje da je u tom drugom periodu svoga postojanja
teritorijem bila veoma prostrana, a to se vidi i po popisima sela koja se nabrajaju u više
pisanih izvora.
1
Usp. K. Draganović, „Katoliĉka crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas“, u: Croatia sacra, Arhiv za
crkvenu povijest Hrvata, 1938, br. 8, str.189.
2
A. Benković, Katoličke župe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII. vijeka do danas, Đakovo, 1966.,
str.62; N. Bilogrivić, Katolička crkva na području današnje banjalučke biskupije do invazije Turaka, Sarajevo,
1998., str.187; J. Šalić, Hod u vjeri. Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991., str. 36-37.
3
Spominje se u izvještaju provincijala fra Marijana Pavlovića, upućenom Kongregaciji za širenje vjere g. 1623.,
vidi: Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1900., str. 81; B. Pandţić, „Relatio de Provintia Bosnae Argentinae O. F.
M. An. 1623 S. Congregationi de Propaganda Fide exhibita“, u: I. Vitezić-B. Pandţić-A. Matanić (prir.),
Mandićev Zbornik, Rim, 1965., I-II, str. 220.
4
Vidi: B. Gavranović, „Povijest franjevaĉkog samostana Petrićevac i franjevaĉkih ţupa u Bosanskoj Krajini“,
u: Dobri Pastir, 9/1959., str. 186-187.
5
Vidi: B. Gavranović, n. čl., str. 171. Fra Jurica Šalić navodi da je to bilo 1720., ali ne iznosi na temelju ĉega
tako zakljuĉuje. Vidi: Sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka, 1999., str. 17.
6
Stare matiĉne knjige ţupe Ivanjska ĉuvaju se u arhivu franjevaĉkog samostana na Petrićevcu, Banja Luka.
7
Ţupa Lišnja kasnije je nestala, a selo Lišnja je ušlo u sastav ţupe Kotor (Kotor Varoš).
Prema popisu ap. vikara fra Mate Delivića, iz njegova izvještaja g. 1737., ţupu Ivanjsku
su saĉinjavala sela: Ivanjska, Šimići, Jurjevica, Bukovica, Junuzovci, Trn, Dragoĉaj, Ojdanići,
Zaluţani, Motike, Tusmahala, 8 Mattosmahala (Matoševci), Stranjani, Ĉivĉije i Prnjavor
(Mali).9
Delivić u tom izvještaju o ţupi Ivanjskoj piše: „Iako velika po broju bilo sela kao i kuća,
nije ništa manje lagana za sluţenje, budući da su sela povezana i kraj sastavljen od malih
breţuljaka, i jer nema ni tolikih snjegova niti velikih rijeka što bi moglo prijeĉiti brzu pomoć
ţupnika u kojem god bi selu bilo potrebno. Ne postoji u cijelom Bosanskom kraljevstvu tako
povoljan poloţaj i prepun katoliĉkih kuća kao Ivanjska“.10
A evo i kako je Ivanjsku više od stotinu godina kasnije opisao 1843. fra Ivan Franjo Jukić:
„Predjelje ovo (od 150 kršć. a 50 hrišć. kuća) jedno je od najznamenitijih. Kuće po brijegu od
svaklen voćnjacima opkoljene, osobito šljivom kao gorom. Više ispod kuća vinogradi. Po
srijedi teĉe nekoliko potoka. Pri brijegu vidi se podor Ivangrad, a unaokolo krda krmadije“.11
Povjesniĉar i zemljopisac Vjekoslav Klaić za Ivanjsku 1878. piše da je „liepo predielje
kršćansko od 200 kuća (150 katol., 50 pravoslava) nasadjeno svakojakim voćem i ponešto
vinovom lozom. Na jednom brdu urešenom visokimi hrastovi, stoji liepa kuća katoliĉkoga
ţupnika (prije residencija fratarska) i drvena kapela, a na drugom brdu stoje još zidine
porušenoga Ivangrada“.12
U popisu ap. vikara fra Pave Dragićevića iz godine 1743. navodi se da su ţupu Ivanjsku
saĉinjavala sela: Šimići, Kleĉine, Ruţići, Dragnić, Miloševci, Rajkovica, Mamenice, Ojdanići,
Dikoevci, Stranjani, Matoševci, Ĉivĉije, Motike, Trn, Bukovica, Kuljani, Zaluţani i
Šargovac;13 a u popisa ap. vikara fra Marijana Bogdanovića godine 1768. nabrajaju se sela:
Mamenice, Abrići, Ruţići, Šimići, Kleĉine, Miloševci, Dolina, Lagumĉije, Barlovci, Kuljani,
Trn, Zaluţani, Vujnovići, Novakovići, Šargovac, Petrovići, Motike, Brezsolice, Matoševci,
Ojdanići i Orlovac 14 . Iz popisa naĉinjenog 1813., u vrijeme ap. vikara fra Augustina
Miletića, 15 vidi se da su ţupu Ivanjsku tada saĉinjavala sela: Ruţići, Balaginci, Barlovci,
Bresolice, Dikoevci, Dolina, Gradiška, Jablan, Kleĉine, Kuljani, Mamenice, Maĉkovac,
Matoševci, Miĉije, Ojdanića brdo, Pranići, Šargovac, Šimići, Trn, Valentići, Vujnovići,
8
J. Šalić, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000., str. 123-124, iznosi mišljenje da bi Tusmahala mogla biti negdje
u Gornjem Dragoĉaju, na Ojdanića brdu.
U matiĉnoj knjizi krštenih ţupe Ivanjska, g. 1729.-1751., naišao sam na krštenja nekoliko djece, ĉiji su se
roditelji prezivali Ĉivĉija, Ĉipĉija, Ĉivĉić, za koje je navedeno da su iz Ĉivĉija, a kod jednoga da je iz Bresolica,
što je jedno vrijeme bio drugi naziv za Ĉivĉije, dok kod krštenja druge djece istih roditelja piše da su iz
Tusma/ha/le. Tako je u ubiljeţbi krštenja Franje, sina Marka Ĉi/v/ĉije i ţene AnĊelie, 1. 1. 1748., navedeno da
su iz Ĉi/v/ĉia, a kod krštenja njihova sina Mijata, 17. 11. 1749., da su iz Tizmale; kod krštenja Ivane, kćeri Jure
Ĉivĉie i ţene mu Mande, 21. 9. 1748., piše da su iz Ĉivĉija, a kod krštenja sina Jure, 21. 4. 1750., da su iz
Tusma/ha/le; te kod krštenja Martina, sina Antuna Ĉipĉie i ţene Lucije, 27. 2. 1748., stoji da su iz Bresolica, a u
ubiljeţbi krštenja njihovih kćeri blizanki Klare i Jele, 26. 4. 1750., da su iz Tusmale. Budući da se u Delivićevu
popisu uz Tusmahalu navodi i selo Ĉivĉije, kao zakljuĉak se nameće da je u tom popisu Tusmahala bio naziv za
jedan dio sela Ĉivĉije, u kojem su bili nastanjeni stanovnici prezimenom Ĉipĉije, Ĉivĉije, Ĉivĉići.
9
Izvještaj fra Mate Delivića, g. 1737., u: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke,
Mostar, 1927., str. 51.
10
J. Jelenić, n. d., str. 49.
11
Vidi: I. Kecmanović, Ivan franjo Jukić, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo, 1953., str. 89.
12
V. Klaić, Bosna: podatci o zemljopisu i povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1878., str. 180.
13
Popis: „Descriptio Vicariatus apostolici Bosnae et Hercegovinae a Vicario apostrolico Fr. Paulo Dragićević,
O. F. M. anno 1743 exarata“, u: D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis
1743 et 1758 exaratis, Chicago-Roma, 1962., str. 41-47.
14
Popis: „Descriptio locorum Vicariatus Bosnae Othomanae [A. D.] 1768“, u: D. Mandić, n. d., str. 176-182.
15
Objavio: D. Kamber, „Stanje ţupa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreniĉko-otomanskoj prema
popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXVIII/1931., br. 12, str. 369-376; XXXIX/1932., br. 1, str.
22-28; XXXIX/1932., br. 2, str. 57-59; XXXIX/1932., br. 3, str. 83-88; XXXIX/1932., br. 4, str. 111-121.
Zaluţani i Ţabari.16 Vjerojatno nepaţnjom, izostavljeno je selo Miloševci (Miloševići!), ili je
bilo obuhvaćeno nazivom nekog drugog od navedenih sela. Šesnaest godina kasnije, godine
1829., ţupa se sastojala od ovih sela: Ivanjska, Šimići, Miĉije, Gradiška, Maĉkovac, Dolina,
Kozara, NabrĊani, Dikoevci, Komarice, Bresolice, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Stranjani,
Derviši, Novakovići, Vujnovići, Zaluţani, Kuljani, Trn, Jaruga, Jablan, Bukovica, Barlovci,
Ramići i Šargovac.17 A godine 1858. saĉinjavala su je sela i zaseoci: Ruţići, Abrići, Barlovci,
Bobija, BrĊani, Bukovica, Cerici, Ĉemernica, Ĉivĉije/Bresolice, Derviši, Dikoevci, Dvorani,
Gagrice, Gradina, Gube, Jablan, Jajĉevići, Jaruga, Kozarac, Kuljani, Mamenice, Matoševci,
Miĉije, Miloševići, NabrĊani, Novakovići, Ojdanići, Orlovac, Rajkovci, Ramići, Stranjani,
Šargovac, Šimići, Taraševac, Trn, Uţari, Valentići, Vujnovići, Vukovići, Zaluţani i Ţabari.18
Karta prikazuje prostor župe Ivanjska u prvoj polovici 18. st.
S vremenom je u nekima od tih sela nestajalo katolika, pa ih, nakon prvog spominjanja u
nekom od izvještaja, u narednim popisima više nema (npr. Jurjevica, Junuzovci, Prnjavor
Mali), a pojavljivala su se druga, ali ne zbog širenja ţupe, nego zato što su se, moţda, katolici
u meĊuvremenu poĉeli naseljavati na odreĊeni teritorij na kojem ih ranije nije bilo, a svakako
16
Isto, XXXIX/1932., br. 1, str.23-24. U popisu nema sela Motike, jer je tada to selo pripadalo ţupi Banja Luka.
17
List ispisan rukom: Status Animarum Parochiae Ivanskensis Anno 1829, nalazi se u arhivu franjevaĉkog
samostana Petrićevac.
18
„Status animarum fidelium Parochiae Ivanjska, exhibitus Illustr. ac Rendis. Dno. Dno Mariano Šunjić, Epp
Panad. et Vic. Aplico Bosnensi, die 25. Aprilis 1858.“, nalazi se u Matici krizmanih ţupe Ivanjska, g. 1836-
1882., str. 88-89. Nema u popisu mjesta: Gradiška, Dolina i Maĉkovac, jer je u meĊuvremenu uspostavljena
mjesna kapelanija Gradiška, i nju su saĉinjavala ta mjesta.
ponajviše zbog toga što su se dijelovi nekih ranijih sela odvajali ili osamostaljivali te dobivali
svoje nazive, nekad i prema prezimenima ţitelja koji su ih nastanjivali, što se najbolje vidi iz
popisa godine 1858.
Ţupa Ivanjska je u drugoj polovici 19. st. svedena na znatno manju površinu nego što je
bila u prethodnim vremenima, jer su se neki njezini dijelovi odcjepljivali i od njih
uspostavljane nove ţupe, i to: Bosanska Gradiška (1872.), Windthorst/Nova Topola (1884.),
Maglajani/Bosanski Aleksandrovac (1883.), Mahovljani (1887.), 19 a sela: Motike, Ĉivĉije,
Šargovac, Novakovići, Vujnovići i Derviši su ušla najprije u sastav novoosnovane samostalne
kapelanije Rakovac, odijeljene od ţupe Banja Luka (1860.).20 Kad je ta kapelanija uzdignuta
u ţupu Petrićevac (1876.), tada su od ţupe Ivanjska odcijepljena i njoj pridodana sela
Barlovci, Bukovica, Dikevci, Jablan, Kuljani, Ojdanići, Orlovac, Ramići, Stranjani,
Matoševci, Trn-Jaruga i Zaluţani.21 Tri godine kasnije ta su sela odvojena od Petrićevca i od
njih je uspostavljena ţupa Barlovci (1879.).
Nakon tih teritorijalnih promjena, pred kraj 19. st., godine 1880. ţupu Ivanjsku su
saĉinjavala ova sela i zaseoci: Ruţići, Mamenice, Gagrice, Dvorani, Taraševac, Josipovići,
Majdandţića brijeg, Ţabari, BrĊani, Miloševići, Rajkovci, Vukovići, Gube, Abrići, Bobija,
Jajĉevići, Mišin Han, Valentići, Vuĉića gaj, Radinjaĉa, Ĉemernica, Cerici, Gradina, Lipovac,
Kozara, Šimići stari, Šimići novi, Uţari, Miĉije i Kozarac.22 Ta sela je saĉinjavaju i danas,
izuzev Šimića starih i novih, Uţara i Miĉija, od kojih je uspostavljena najprije samostalna
kapelanija (1921.), a potom ţupa Šimići (1930.), te sela Kozarca, koje je pripojeno ţupi
Prijedor, osnovanoj odvajanjem od ţupe Volar (1891.).
Katoliĉko stanovništvo na podruĉju ţupe
Zahvaljujući u prvom redu apostolskim vikarima u Bosni, znamo koliko je u odreĊenim

vremenima bilo katolika u pojedinim selima ţupe Ivanjska.
Dok je još postojala ţupa pod nazivom Dragoĉaj, prije nego što je 1683. njezino sjedište
iz Dragoĉaja preneseno u Ivanjsku, ona je, prema izvještaju biskupa fra Nikole Olovĉića,
imala 1.200 katolika.23
S prenošenjem sjedišta došlo je, kako smo vidjeli, i do preimenovanja ţupe Dragoĉaj u
ţupu Ivanjska. O broju katoliĉkih kuća i katolika u ţupi Ivanjskoj i u pojedinim njezinim
selima prve podatke nalazimo u izvještaju fra Mate Delivića. Prema tom izvještaju, iz godine
1737., stanje je bilo sljedeće: u selu Ivanjska bilo je 100 katoliĉkih kuća, a duša 747; u
Šimićima 15 katoliĉkih kuća, 180 duša; u Jurjevici 12 katoliĉkih kuća, duša 130; u Bukovici
18 katoliĉkih kuća, duša 270; u Junuzovcima, pravoslavnom selu, 4 katoliĉke kuće, a duša 30;
u Trnu 5 katoliĉkih kuća, 40 duša; u Dragoĉaju 80 katoliĉkih kuća, 540 duša; u Ojdanićima
20 katoliĉkih kuća, duša 280; u Zaluţanima 40 katoliĉkih kuća, duša 535; u Motikama
katoliĉkih kuća 36, a duša 435; u Tusmahali 10 katoliĉkih kuća, duša 150; u Mattosmahali 8
katoliĉkih kuća, duša 97; u Stranjanima 15 katoliĉkih kuća, 145 duša; u Bresolici katoliĉkih
19
Vidi: F. Marić – A. Orlovac (prir.), Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006., Hrvatska, 2006.,
str. 93, 257, 264, 279 i 285.
20
Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum
Observantium pro Anno 1864., Budae, 1864., str. 46.
21
Vidi: Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum
Observantium pro anno M.DCCC.LXXVII, Mostarini, 1877., str. 120.
22
Popis: „Status animarum parochiae de Ivanjska, quae venit sub titulo ad s. Michaelem Archangelum,
exhibitus Illmo ac Revmo Dno Dno Fratri Paschali Vuicić Eppo Antiphellensi et Vicario Apostolico Bosnensi
occasione s. Visitatitionis Pastoralis habitae die 29. Augusti 1880“, u: Matica krizmanih, g. 1836.-1882., str. 130;
M. Karamatić (prir.), Franjevačka provincija Bosna Srebrena (Šematizam), Sarajevo, 1991., str. 152-153.
23
Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine JAZU, Zagreb, 1918., XXXVI, str.
136.
kuća 15, duša 160; i u Prnjavoru /Malom/ 5 katoliĉkih kuća, a duša 62. Ukupno su u svim
navedenim selima bile 383 katoliĉke kuće, a katolika 3.801.
Popisi Pavla Dragićevića, iz godine 1743., i fra Marijana Bogdanovića, iz godine 1768.,
govore ne samo o broju domaćinstava i katolika ukupno, te zasebno odraslih i djece, nego se
navode i sva domaćinstva s prezimenima stanovnika u selima ţupe Ivanjska tih godina.24
Ovdje donosim koliko je, prema tim popisima, bilo u pojedinim selima domaćinstava, koliko
u njima odraslih (onih koji su dorasli za priĉešćivanje), a koliko djece (tj. onih koji se još ne
priĉešćuju), te broj katolika ukupno.
Popis g. 1743.
Naziv mjesta Domaćinstva Odrasli Djeca Ukupno

katolika
1. Šimići 20 102 37 139
2. Kleĉine 29 134 67 201
3. Ruţići 5 27 17 44
4. Dragnić 30 141 84 225
5. Duljilo 29 114 62 176
6. Rajkovica 6 24 13 37
7. Mamenice 21 96 49 145
8. Ojdanići 13 96 73 169
9. Dikoevci 15 82 49 131
10. Stranjani 12 64 22 86
11. Matoševci 9 50 38 88
12. Ĉivĉije 8 56 21 77
13. Motike 27 93 86 179
14. Trn 12 50 34 84
15. Bukovica 30 219 143 362
16. Kuljani 7 36 22 58
17. Zaluţani 14 78 32 110
18. Šargovac 18 104 50 154
Popis g. 1768.
Naziv mjesta Domaćinstva Odrasli Djeca Ukupno

katolika
1. Šimići 34 167 83 250
2. Kleĉine 43 279 122 401
3. Ruţići 10 73 25 98
4. Habrići25 31 208 66 274
5. Miloševci 43 190 76 266
6. Doline 25 133 44 177
7. Mamenice 21 151 57 2087
8. Ojdanići 5 69 23 92
9. Matoševci26 24 163 78 241
10. Brezolice27 10 117 54 171
11. Orlovac 25 202 81 283
24
Objavio D. Mandić, n. d., str. 41-45 i 176-182. Preuzeo: A Ivić, Katoličko stanovništvo župa Banja Luka i
Ivanjska do 1818. godine, Banja Luka, 2016., str.270-276. i 279-287.
25
Ranije: Dragnić.
26
Obuhvaća i selo Stranjane.
27
Ranije: Ĉivĉije.
12. Motike 30 187 84 271
13. Trn 17 96 42 138
14. Lagumĉije28 22 240 93 233
15. Barlovci 9 154 71 225
16. Kuljani 11 107 32 139
17. Zaluţani 12 131 56 187
18. Šargovac 15 87 32 119
19. Petrovići 11 62 35 97
20. Vujnovići 6 40 12 52
21. Novakovići 5 37 14 51
Godine 1743. u 18 sela ţupe Ivanjska bilo je ukupno 305 kuća ili domaćinstava, i u njima
2.741 katolik, od toga odraslih 1.598, a djece 871. Godine pak 1768. u 21 selu, u 432 kuće ili
domaćinstva, katolika je ukupno bilo 4.045, odraslih 2.861, a djece 1184.
Prema popisu fra Augustina Miletića iz g. 1813.,29 stanje u ţupi bilo je sljedeće:30
Naziv mjesta Broj Broj Broj

kuća odraslih Djece
1. Ruţići 25 93 56
2. Balaginci 17 133 73
3. Barlovci 26 178 119
4. Bresolice 17 92 78
5. Dikoevci 22 128 81
6. Dolina 21 86 59
7. Gradiška 9 25 31
8. Jablan 9 46 42
9. Kleĉine 49 214 127
10. Kuljani 13 104 81
11. Mamenice 46 142 87
12. Maĉkovac 5 28 24
13. Matoševci31 19 172 114
14. Miĉije 10 37 44
15. Ojdanića brdo 19 121 78
16. Pranići 4 25 11
17. Šargovac 17 93 60
18. Šimići 48 198 161
19. Trn 14 111 56
20. Valentići 30 138 101
21. Vujnovići 16 76 48
22. Ţabari 39 162 88
23.Zaluţani 15 92 70
Ukupno 480 2.494 1.691
28
Ranije: Bukovica.
29
Cjelovit izvještaj s popisom: D. Kamber, „Stanje ţupa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreniĉko-
otomanskoj prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXVIII/1931., br. 12, str. 371-376;
XXXIX/1932., br. 1, str. 22-28; br. 2, str. 57-59; br. 3, str. 83-88; br. 4, str. 111-121.
30
Isto, Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932., br. 1, str. 23-24.
31
Vjerojatno je bilo ukljuĉeno i selo Stranjani, jer se ono navodilo u popisu g. 1743., a i u kasnijim, g. 1829. i
1858.
Poznati su podatci o broju katolika i katoliĉkih obitelji u pojedinim selima i za godine
1829., 1858., 1877., odnosno u cijeloj ţupi za godine 1887., 1895., 1906., 1935., 1963., 1974.,
1991. i 1999.
Ovakvo je bilo stanje 1829. godine:
Naziv mjesta Broj Broj Broj Ukupno

obitelji odraslih djece katolika
1. Ivanjska 167 578 419 997
2. Šimići 43 205 153 358
3. Miĉije 17 89 58 147
4. Gradiška 30 115 57 172
5. Maĉkovac 8 43 29 72
6. Dolina 23 110 67 177
7. Kozara 10 44 31 75
8. NabrĊani 6 23 18 41
9. Dik/o/evci 10 30 36 66
10. Komarice 5 23 22 45
11. Bresolice 19 66 57 123
12. Matoševci 11 66 45 111
13. Ojdanići 6 30 23 53
14.Orlovac 6 43 30 73
15. Stranjani 4 25 22 47
16. Derviši 3 9 12 21
17. Novakovići 4 19 10 29
18. Vujnovići 9 34 22 56
19. Zaluţani 11 47 39 86
20. Kuljani 13 68 44 112
21. Trn 10 56 34 90
22. Jaruga 3 24 8 32
23. Jablan 8 44 21 65
24. Bukovica 20 141 81 222
25. Barlovci 18 130 66 196
26. Ramići 6 33 26 59
27. Šargovac 19 91 73 164
Evo i kako je izgledalo stanje godine 1858:
Naziv mjesta Broj Broj brač. Broj Broj Ukupno

obitelji Parova odraslih djece katolika
1. Ruţići 14 17 48 25 73
2. Abrići 3 4 11 4 15
3. Barlovci 18 49 179 64 242
4. BrĊani 10 13 25 17 42
5. Bobija 5 8 22 8 30
6. Bukovica 26 54 189 79 268
7. Cerici 7 12 49 23 72
8. Ĉemernica 3 3 13 12 25
9. Ĉivĉije 15 32 73 54 127
10. Derviši 4. 8 33 13 46
11. Dikevci 10 20 48 27 72
12. Dvorani 15 32 86 40 126
13. Gagrice 17 39 101 45 146
14. Gradina 4 8 33 10 43
15. Gube 5 3 16 4 20
16. Jablan 5 11 47 18 65
17. Jajĉevići 6 6 27 12 39
18. Jaruga 7 12 30 11 41
19. Kozarac 2 1 8 4 12
20. Kuljani 12 20 75 33 108
21. Mamenice 17 21 68 35 98
22. Matoševci 9 15 58 31 89
23. Miĉije 19 33 120 61 181
24. Miloševići 12 16 52 27 79
25. NabrĊani 3 6 10 4 14
26. Novakovići 3 3 17 8 25
27. Ojdanići 7 13 44 16 60
28. Orlovac 7 18 50 32 82
29. Rajkovci 2 5 12 7 19
30. Ramići 6 11 31 21 52
31. Stranjani 13 21 67 29 96
32. Šargovac 21 56 164 70 234
33. Šimići 62 101 313 190 503
34. Taraševac 7 6 42 35 77
35. Trn 8 14 63 31 94
36. Uţari 4 8 22 17 39
37. Valentići 10 11 44 23 67
38. Vujnovići 12 15 60 20 80
39. Vukovići 2 3 9 8 17
40. Zaluţani 11 23 89 29 118
41. Ţabari 9 24 37 22 59
Godine 1829. ţupa Ivanjska je brojila ukupno 3.689 duša, od toga odraslih - onih koji su
se mogli priĉešćivati bilo je 2.186, a nedoraslih za priĉešćivanje 1.503. 32 A godine 1858.
katolika je bilo 3.699, samo deset više nego 1829, odraslih priĉesnika 2.480, a djece koja se
nisu mogla priĉešćivati 1.219.33
Upadna je razlika u broju katolika u godinama 1768., i 1829. Dok ih je 1768. bilo 4.045,
šezdeset godina kasnije, godine 1829., bilo ih je 3.689, što znaĉi manje za 356. Taj se manjak
moţe protumaĉiti velikim pomorom stanovništva u epidemijama kuge u godinama
1764./1765., 1783./1784., 1795./1796. i 1814.-1818. U maticama umrlih je evidentirano da je
od kuge godine 1764./1765. u ţupi umrlo 56 osoba; godine 1783/1784. umrlo ih je 158;
godine 1795./1796. umrla je 251 osoba; a u godinama od 1814. do 1818. umrlo ih je ĉak
1.400. Broj umrlih od kuge je i veći, jer sasvim sigurno nisu u maticama umrlih svi ni
popisani.34
32
Samostanski arhiv, Petrićevac, list ispisan rukom: Status Animarum Parochiae Ivanskensis, conscriptus et
occasione VII. Visitationis Canonicae exhibitus Illmo Dno Vicario Apostolico Anno 1829.
33
Samostanski arhiv, Petrićevac, „Status animarum fidelium Parochiae Ivanjska, exhibitus Illustr. ac Rendis.
Dno, Dno Mariano Šunjić Eppo Panad. et Vic. Aplico Bosnensi, die 25. Aprilis 1858.“, zapisano u: Matica
krizmanih ţupe Ivanjska, god. 1836-1882, str. 88-89.
34
Više o epidemijama kuge u ţupi Ivanjska moţe se proĉitati: J. Šalić, Sjeverozapadno od Banje Luke, Banja
Luka, 1999., str. 142-147.
Godine 1877., nakon odvajanja jednog dijela teritorija ţupe Ivanjska i pripajanja
novoosnovanoj ţupi Petrićevac, stanje je bilo sljedeće:35
Naziv mjesta Broj kat. Broj brač. Ukupno

obitelji Parova Katolika
1. Mamenice i Ruţići 36 46 240
2. Rajkovci 4 6 28
3. Miloševići 15 14 82
4. Ţabari 9 11 53
5. Majdandţića brijeg 8 8 57
6. Taraševac 13 22 96
7. Dvorani 20 28 160
8. Gagrice 12 20 96
9. Abrići i Gube 10 14 72
10. Valentići 12 14 76
11. Cerici i Gradina 19 23 130
12. Šimići stari 50 68 307
13. Šimići novi 25 35 218
14. Uţari 7 10 48
15. Miĉije 20 35 188
16. Kozarac 9 12 53
Ukupno 269 366 1.904
Godine 1887. ţupa je brojila 2.510 katolika;36 1895. ih je bilo 2.485;37 godine 1906. bilo
je 3.678 katolika;38 1935.bilo ih je 3.869;39 godine 1963. ţupa je brojila 4.336 vjernika;40
godine 1991. bilo ih je 3.524;41 dok ih je 1999., nakon što su 1995. srpske vlasti Republike
Srpske protjerale hrvatsko i katoliĉko stanovništvo iz njihovih domova, ostalo svega 104.42
U nekima od sela ţupe Ivanjska bilo je uz katolike i nešto inovjeraca, pravoslavnih
kršćana i muslimana. Tako se u izvješću fra Mate Delivića iz 1737. navodi da su u više
mjesta katoliĉke kuće izmiješane s turskim (muslimanskim) i raskolniĉkim (pravoslavnim), 43
a za selo Junuzovce on kaţe da se katolici nalaze meĊu raskolnicima, kojih je ondje mnogo. 44
Unutar granica ţupe Ivanjska bilo je i sela naseljenih iskljuĉivo pravoslavnim ţivljem, u
pravcu Kozarca i Prijedora, a ta se sela u navedenim popisima apostolskih vikarâ u Bosni ne
spominju.
35
Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum
Observantium pro Anno M.DCCC.LXXVII., Mostarini, 1877., str. 122.
36
Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, Regularis
observantiae, concionatus anno Domini 1887., Sarajevii, !887., str. 63.
37
Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, Regularis
observantiae, concionatus anno Domini 1895., Sarajevii, 1895., str. 100.
38
Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum S. P. Francisci
dispositus Anno MCMVI, Sarajevii, 1906., str. 59.
39
Conspectus historicus, tophographicus et statisticus provinciae Ordinis Fratrum Minorum Bosnae Argentinae
Anno 1935., Beograd, 1936., str. 115.
40
Schematismus provinciae Ordinis Fratrum Minorum Bosnae Argentinae (in Jugoslavia) Anno 1963., Romae,
1963., str. 62
41
Franjevačka provincija Bosna Srebrena (Šematizam), Sarajevo, 1991., str. 152.
42
F. Marić - A. Orlovac, Banjolučka biskupija …, str. 112.
43
Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 49.
44
Isto, str. 51.
Prema popisu fra Augustina Miletića, godine 1813. muslimana je bilo u Gradišci, a
pravoslavnih u Balagincima, Barlovcima, Bresolici, Gradišci, Jablanu, Maĉkovcu, Miĉijama,
Vujnovićima, Ţabarima i Zaluţanima.45 Miletić ne navodi da pravoslavnih (šizmatika) ima u
selima Drakulić i Motike, koja su tada pripadala banjoluĉkoj ţupi, a nije ih, po njemu, bilo ni
u Ruţićima, Dikevcima, Dolini, Kleĉinama, Kuljanima, Mamenicama, Matoševcima,
Stranjanima, Ojdanićima, Pranićima, Šargovcu i Valentićima.46
Iz statistiĉkog prikaza stanja ţupe Ivanjska godine 1829. vidi se da je tada velika većina
selâ bila ĉisto katoliĉka, a takoĊer je u tom prikazu navedeno da muslimana ima u Gradišci i
samo jedan (!) u Ramićima, te da pravoslavaca ima u selima Miĉije, Gradiška, Maĉkovac,
Dolina, Kozara i Ramići. Kozarac se ne nalazi na tom popisu, što bi moglo ukazivati da u
njemu tada nije bilo katolika, nego samo muslimani.
Prema navodima u Šematizmima provincije Bosne Srebrene za 1856. i 1864. godinu,
unutar granica ţupe Ivanjska muslimana je bilo u Kozarcu, a pravoslavnih „skoro nitko“ (fere
nulli),47 dok se u Šematizmu za godinu 1887. navodi da na podruĉju ţupe pravoslavnih ima
1.350, a muslimana 215.48 Šematizam Banjaluĉke biskupije za g. 1892. navodi da su u ţupi
Ivanjskoj pravoslavni (raskolnici) veoma brojni, a da je muhamedanaca veoma malo; 49
godine 1935. u ţupi Ivanjskoj su bila 773 pravoslavna vjernika, a u Gradini jedan
musliman.50
Poslije Drugog svjetskog rata broj pravoslavaca se na podruĉju ţupe povećava, ali o tome
nema preciznih podataka. Zna se samo da je, prema popisima stanovništva, godine 1981. u
Ivanjskoj, uz 3.394 Hrvata (katolika) bilo 1.180 Srba (pravoslavaca) i 3 Muslimana, a 1991.
da je Hrvata (katolika) bilo 3.306, a Srba (pravoslavaca) 1095. i Muslimana 6. 51 Kako je
naprijed već istaknuto, nakon protjerivanja Hrvata i katolika 1995. u ţupi su ostala samo 104
katolika.
Dušobriţništvo i vjerski ţivot katolika
Franjevcima je, kad su još u 14. st. preuzeli dušobriţništvo u Bosni, dana vlast da podiţu
crkve, vrše dušobriţništvo, osnivaju ţupe i obnašaju ţupniĉku sluţbu,52 što su oni i ĉinili.
Izvan svake sumnje je da su franjevci tada ili preuzeli ţupu Ivanjsku, ako je ona postojala, ili
45
Vidi: D. Kamber, „Stanje ţupa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreniĉko-otomanskoj prema popisu
izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932., br. 1, str.23-24.
46
Vidi: D. Kamber, n. ĉl., u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932., 1, str. 23.
47
Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum MInorum S. P.
Francisci, regularis Observantiae ad Annum Christi MDCCCLVI, Budae, 1855., str. 47; Schematismus almae
missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum Observantium pro Anno 1864, Budae,
1864., str.72.
Kad se u Šematizmu iz 1856. i 1864. kaţe da nema pravoslavnih skoro nikoga, vjerojatno se pri tome mislilo
da ih nema u katoliĉkim selima.
48
Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae-Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, regularis
Observantiae, concionnatus Anno Domini 1887., Sarajevii, 1887, str. 63.
Brojka od 1.350 pravoslavnih vjernika na podruĉju ţupe godine 1887. u odnosu na „gotovo nitko“ godine
1856. i 1864. moţe se shvatiti jedino tako da su 1887. u popis bila ukljuĉena i pravoslavna sela, ili su podaci za
1856. i 1864. bili netoĉni.
49
Vidi: Schematismus cleri dioecesis banjalucensis in Bosna pro anno Domini 1892., Banja Luka, str17.
50 F. Marić-A. Orlovac, Banjolučka biskupija …, str. 114.
51
Vidi: Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Narodnosni sastav po naseljima, Zagreb, 1995., str. 48-49.
52
Vidi: Rupĉić B., Entstehung der Franziskanerpfereien in Bosnien und der Herzegowina und ihre Entwicklung
bis zum Jahre 1878, Breslau, 1937., str. 42-54; Ĉapkun P., ; De organisatione curae pastoralis franciscanorum
apu Croatorum gentem, Sibenici, 1940., str. 36-70.
su ţupu osnovali, ukoliko je u to vrijeme nije bilo, i u njoj obnašali ţupniĉku i druge
dušobriţniĉke sluţbe. O tome, meĊutim, nemamo ništa zapisano za predtursko vrijeme.
Ne zna se tko su bili ţupnici u Ivanjskoj u prvim desetljećima od njezina drugog
uspostavljanja za otomanske vlasti u Bosni, naime u periodu od 1683. pa do 1729. Nešto više
podataka imamo za kasnije razdoblje, saĉuvanih u izvještajima Kongregaciji Propagande,
koji su naprijed već više puta spominjani. Tako fra Mato Delivić 1737. piše da su u ţupi
Ivanjska „neprestano dvojica otaca fojniĉke obitelji, koji neumorno rade u vinogradu
Gospodnjem, a naroĉito o. Ivan Kmetović, koji uzorno djeluje kroz vrijeme od 11 godina“.53
Da potkrijepi istinitost toga, nastavlja kako u ţupi nije našao nikoga koji ne bi bio pouĉen u
kršćanskom nauku.54 Govoreći o tome kako su u više sela katolici izmiješani s muslimanima i
pravoslavnima, naglašava takoĊer da su katolici veoma stalni u vjeri, i da nitko ni od
najstarijih nije znao reći da je od tako brojnog katoliĉkog naroda neka duša izgubljena,
prihvaćajući ili Muhamedov zakon, ili okaljavši se u istoĉnom raskolu.55
A fra Pavao Dragićević u svom izvještaju Propagandi 1744. piše da ţupom upravlja p. o.
Petar Martinović od Lašve, iz samostanske obitelji Duha Svetoga u Fojnici, koji svijetli
narodu kako dobrim primjerom tako i marnošću kojom spremno priskaĉe u potrebi Kristovim
ovcama koje su mu povjerene, a pomaţe mu kapelan o. Ivan od Lašve.56
Od 1757., kada je u Ivanjskoj uspostavljena franjevaĉka rezidencija provincije Bosne
Srebrene, tu se moralo stalno nalaziti po više svećenika franjevaca, zauzetih u dušobriţništvu.
Fra Bono Benić, provincijal Bosne Srebrene, 1768. izvješćuje da u ţupi uvijek borave 2 ili 3
oca misionara, a trenutno i jedan svjetovni svećenik, imenom don Anto Pezanović, za kojeg
kaţe da više stvara nered nego što je na korist misiji i ocima misionarima, pa ga je apostolski
vikar /fra Marijan Bogdanović/ ozbiljno opomenuo da se više ne miješa u poslove misije.57
Fra Marko Dobretć u izvještajima 1777. i 1780. navodi da u ţupi Ivanjska sluţe tri svećenika
franjevca i jedan svjetovni svećenik.58 I fra Augustin Miletić u izvještaju 1813. navodi da u
ţupi sluţe tri svećenika franjevca, 59 a iz ţupne matice umrlih doznajemo da su 1816. u
Ivanjskoj sluţila 4 svećenika, i to fra Ilija Pavliĉević, ţupnik, i pomoćnici: fra Josip Ivić, fra
Dominik Grgić i fra Mato Šekimić.60
Sigurne i potpunije podatke o imenima i prezimenima ţupnika i o vremenu njihove
ţupniĉke sluţbe imamo od 1729., otkad postoje saĉuvane ţupne matiĉne knjige. 61 Na temelju
tih knjiga sastavljen je popis kojega donosim, a onih koji su u njemu oznaĉeni zvjezdicom (*)
nema u matiĉnim knjigama, nego ih spominju u svojim pisanim radovima neki autori koji su
pravili i objavili takve popise.62
53
J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 49.
54
Isto, str. 49-50.
55
Isto, str. 49
56
Isto, str. 86.
57
Vidi: Isto, str. 170.
58
Vidi: Isto, str. 212 i 265.
59
Vidi izvještaj - D. Kamber, „Stanje ţupa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreniĉko-otomanskoj prema
popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932, 1, str. 23.
60
Matica umrlih, g.1809.-1857., g. 1816., f. 19v
61
Ţupna matica krštenih za period od 1729. do 1751. nalazi se u arhivu franjevaĉkog samostana u Fojnici, a
druge matiĉne knjige: krštenih od 1762., vjenĉanih od 1782. i umrlih od 1761. pa do pred kraj 19. st. danas se
ĉuvaju u arhivu franjevaĉkog samostana Petrićevac, a sve novije u ţupnom uredu u Ivanjskoj.
62
Vidi: J. Šalić, Hod u vjeri …str. 219. A. Atlija, „Franjevci nekad i danas na ţupama u Bosanskoj Krajini“,
Nova et vetera, XIX/1979., 2, str. 229.
Popis župnika
Ime i prezime Porijeklo Vrijeme službe

Fra Pavao Dragićević63 Fojnica 1729.-1734.
Fra Ivan Kmetović Fojnica 1734.-1741.
*
Fra Petar Martinović Lašva 1741.-1746.
NN 1746.-1751.
*
Fra Mato Abrić Ivanjska 1751.-1755.
*
Fra Anto Dobretić,64 1. put 1757.-1759.
*
Fra Petar Šišić 1759.-1760.
*
Fra Mato /Anto/65 Sedić Gomionica 1760.-1761.
Fra Anto Dobretić, 2. put 1761.-1964.
Fra Anto Lepan Skopje 1764.-1769.
Fra Vinko Vicić Fojnica 1769.-1774.
Fra Marko Šimić Jajce 1774.-1786.
Fra Stipo Trogranĉić, 1. put Fojnica 1786.-1804.
Fra Josip Ivić, 1. put Duvno 1804.-1805
Fra Stipo Trogranĉić, 2. put Fojnica 1805.-1807.
Fra Anto Vuĉević Fojnica 1807.
Fra Nikola Golub Šargovac 1807.-1808.
Fra Marko Šekimić Fojnica 1808.-1809.
Fra Josip Ivić, 2. put Duvno 1809.-1812.
Fra Petar Kozić Gomionica 1812.-1813.
Fra Josip Ivić, 3. put Duvno 1813.-1815.
Fra Ilija Pavliĉević Jajce 1815.-1816.
Fra Grgo Kneţević 1816.-1818.
Fra Lovro Tucić Šimići 1818.-1822.
Fra Ivo Vidošević Livno 1822.-1827.
Fra Mijo Zubić Fojnica 1827.-1828.
Fra Anto Lerota Livno 1828.-1832.
Fra Stipo Sladojević Jajce 1832.-1833.
Fra Marko Jeliĉić Rama 1833.-1835.
Fra Franjo Sitnić Fojnica 1835.-1836.
Fra Stjepan Cvitković Dolac 1836.-1837.
Fra Franjo Vuĉević Fojnica 1837.-1848.
Fra Augustin Vicić Fojnica 1848.-1851.
Fra Petar Pinotić Ivanjska 1851.-1854.
Fra Anto Vladić Rama 1854.-1857.
Fra Filip Ćenan Livno 1857.-1858.
Fra Pavao Vuiĉić Dalmacija 1858.-1859.
Fra Stipo Radman, 1. put Šargovac 1859.-1860.
Fra Lovro Tadić Ivanjska/Valentići 1860.-1862.
Fra Andrija Jurićević Skopje 1862.-1864.
Fra Jozo Tucić Šimići 1864.
Fra Stjepan Martić Skopje 1864.-1865.
Fra Franjo Ćurić Bihać 1865.-1872.
Fra Stipo Radman, 2. put Šargovac 1872.-1878.
Fra Jakov Blaţević Šimići 1878.-1879.
Fra Stipo Orlovac Bukovica 1879.-1882
63
UtvrĊeno na temelju Matice krštenih, g. 1729.-1751., vidi g. 1729., f. 1r, 27. srpnja.
64
A. Atlija i J. Šalić kao prezime navode Lovretić, vidi bilj. 62.
65
B. Benić, Ljetopis sutješkog samostana, Sarajevo-Zagreb, 2003., str. 239, navodi da mu je ime Anto
Fra Lovro Lacić Jajce 1882.-1883.
Fra Marko Marić Sasina 1883.-1887.
Fra Vid Miljanović Barlovci 1887.-1890.
Fra Marko Androšević Banja Luka 1890.-1893.
Fra Ambroţa Radmanović, 1.put Šargovac 1893.-1894.
Fra Serafin Jurić Ţegar/Bihać 1894.-1897.
Fra Anto Maĉinković Bukovica 1897.
Fra Ambroţa Radmanović, 2. put Šargovac 1897.-1898.
Fra Ivo Marković Dolac 1898.-1900.
Fra Franjo Valentić, 1. put Ivanjska 1900.-1907.
Fra Alfonz Kudrić, 1. put Bos. Gradiška 1907.-1908.
Fra Augustin Ĉengić Ratkovica/Briševo 1908.-1911.
Fra Blaţ Ĉengić Ratkovica/Briševo 1911.-1914.
Fra Franjo Valentić, 2. put Ivanjska 1914.-1916.
Fra AnĊeo Bašić Banja Luka 1916.-1921.
Fra Alfonz Kudrić, 2. put Bos. Gradiška 1921.-1928.
Fra Anzelmo Alaupović Busovaĉa 1928.-1930.
Fra Anto Šeremet Bihać 1930.-1933.
Fra Mijo Matić Plehan 1933.-1934.
Fra Marijan Jakovljević Prijeĉani/Petrićevac 1934.-1936.
Fra Viktor Šakić Ramići/Barlovci 1936.-1937.
Fra Ognjen Idţotić Jajce 1937.-1938.
Fra Dragomir Prpić Krivi Put/Senj 1938.-1940.
Fra Vitomir Zekić Vareš 1940.-1943.
Fra Bosiljko Gubić Ramići/Barlovci 1943.-1945.
Fra Anto Hrvat Stara Rijeka 1945.-1955.
Fra Anto Vidaković Stara Rijeka 1955.-1963.
Fra Vlado Ljevar Sasina 1963.-1973.
Fra Vlado Tomić Stara Rijeka 1973.-1974.
Fra Juro Miletić Banbrdo 1974.-1976.
Fra Emanuel Jurić Podhum/Ţitaĉe 1976.-1979.
Fra Miroslav Vrgoĉ Livno 1979.-1980.
Fra Anto Nedić Tolisa 1980.-1982.
Fra Tomo Buljan Ljubunĉić 1982.-1988.
Fra Tomislav Jurić Vedro Polje/Bihać 1988.-1997.
Fra Miroslav Mandić Kotor Varoš 1997-2000.
Popis kapelana ili župnih pomoćnika
Naprijed se moglo vidjeti kako je ţupa Ivanjska bila kroz dugi vremenski period
teritorijem veoma velika. Stoga su u njoj u to vrijeme redovito uz ţupnika bila po dvojica, a
ĉešće i trojica kapelana ili ţupniĉkih pomoćnika. Na osnovu matiĉnih knjiga moguće je
sastaviti i njihov popis. Ovdje ga donosim, s naznakom mjesta porijekla i godinom, u zagradi,
kada im je sluţba poĉinjala:
Fra Ivan Kmetović, od Fojnice (1729.)
Fra Petar Martinović, Lašva (1736.)
Fra Mijo Pauković, od Duvna (1736.)
Fra Ivan Ivanković, od Lašve (1741.)
Fra Matija Sedić, Gomionica (1747.)
Fra Matija Abrić, Ivanjska (1747.)
Fra Petar Martinović, 2. put (1747.)
Fra Nikola Anić, Banjaluka (1762.)
Fra Stjepan Ćosić, Majdan (1762.)
Fra Petar Raiĉević, od Livna (1762.)
Fra Grga Ilijić, od Vareša (1764.)
Fra Vinko Vicić, Fojnica (1764.)
Fra Anto Lepan, Skopje (1764.)
Fra Stipan Gutić, od Travnika (1767.)
Fra Andrija Glavadanović (1768.)
Fra Jozo Valentić, Ivanjska (1769)
Fra Pavo Baltić (1769)
Fra Ambroţa Vuĉković, Svilaj (1769.)
Fra Andrija Ĉavlina (1770.)
Fra Brne Tokić, Rakitno (1770.)
Fra Marko Šimić, Jajce (1771.)
Fra Mato Ivekić, Vakuf (1771.)
Fra Stipan Gutić, 2. put (1772.)
Fra Stipan Ĉivo (1773.)
Fra Stipan Trogranĉić, Fojnica (1773.)
Fra Nikola Anić, 2. put (1774.)
Fra Jerko Tomić, Bihać (1775.)
Fra Frano Ćurić, Bihać (1775.)
Fra Petar Ćosić, Volar (1775.)
Fra Marko Benković, Šargovac (1777.)
Fra Petar Škuljević (1777.)
Fra Šimun Ribiĉić, Kreševo (1778.)
Fra Marko Miletić, Fojnica (1778.)
Fra Ambrozije Barišić, Ivanjska (1779.)
Fra Jozo Valentić, 2. put (1779.)
Fra Ivan Dobretić (1780.)
Fra Jakov Bumbar, Barlovci (1780.)
Fra Ivan Brnić (1782.)
Fra Jerko Tomić, 2. put, (1783.)
Fra And. Glavadanović, 2. put (1783.)
Fra Marijan Bumbar, Barlovci (1784.)
Fra Mijo Krajinović, Fojnica (1764.)
Fra Mato Kristiĉević, Fojnica (1784.)
Fra Josip Barić, iz Bihaća (1786.)
Fra Ilija Glavoĉević, Fojnica (1786.)
Fra Petar Ćosić, 2. put (1787.)
Fra Ivan Dobretić, 2. put (1787.)
Fra Dominik Grgić, iz Rame (1793.)
Fra Petar Kozić, Gomionca (1793.)
Fra Petar Škuljević, 2. put (1794.)
Fra Ivan Jaranović, iz Jajca (1794.)
Fra Anto Vuĉević, Fojnica (1795.)
Fra Ivan Perišić, iz Bihaća (1796.)
Fra Stjepan Soldić, Banjaluka (1798.)
Fra Stjepan Margitić, od Jajca (1799.)
Fra Mijo Krainović, 2. put (1800.)
Fra Ivan Kulierović, Fojnica (1801.)
Fra AnĊeo Franić, iz Kotora (1802.)
Fra Ljudevit Filipović, Jajca (1802.)
Fra Filip Gabrić, od Travnika (1804.)
Fra Franjo Šimkić, od Fojnice (1806.)
Fra Anto Vuĉević. 2. put (1806.)
Fra Jakov Bumbar, 2. put (1807.)
Fra Marko Pavliĉević (1807.)
Fra Toma Stipeljević, Kotor (1808.)
Fra Petar Kozić, 2. put (1809.)
Fra Pavao Alaupović, Travnik (1810.)
Fra Stjepan Kristiĉević (1810.)
Fra Andrija Anušić, Barlovci (1810.)
Fra Ivan Perišić, 2. put (1811.)
Fra Franjo Lauš, Vuĉjak (1812.)
Fra Jakov Demir, Varcar (1814.)
Fra Dominik Grgić, 2. put, (1814.)
Fra Josip Ivić, od Duvno (1815.)
Fra Ivan Vuĉević, od Fojnice (1816.)
Fra Pavao Alaupović, 2. put (1817.)
Fra Franjo Lauš, 2. put (1818.)
Fra Franjo Ostojić, Fojnica (1819.)
Fra Nikola Glavoĉević (1819.)
Fra Jakov Demir, 2. put (1819.)
Fra Franjo Lauš. 3. put (1820.)
Fra Vinko Alaupović, Fojnica (1821.)
Fra Ivan Vidošević, od Livna (1822.)
Fra Mihael Zubić, od Fojnice (1822.)
Fra Mato Antunović, Fojnica (1823.)
Fra Pavao Putljiĉević (1823.)
Fra Ivan Vuĉević, 2. put (1824.)
Fra Pavao Vukadin, od Duvna (1824.)
Fra Lovro Karaula, od Livna (1825,)
Fra Marko Jeliĉić, iz Rame (1826.)
Fra Franjo Lauš, 4. put (1827.)
Fra Vinko Alaupović, 2. put (1828.)
Fra Stjepan Cvitković, iz Doca (1829.)
Fra AnĊeo Glavoĉeviĉ, Skopje (1831.)
Fra Anto Alaupović, Fojnica (1832.)
Fra Ivan Vuĉević, 3. put (1832.)
Fra Dominik Glavadanović (1834.)
Fra Mihael Zloković, od Jajca (1834.)
Fra Mihael Jurišić, od Jajca (1835.)
Fra Marko Palinić, iz Skopja (1835.)
Fra Grgur Lozić, od Kupresa (1835.)
Fra Lovro Luĉić, iz Jajca (1836.)
Fra Anto Tuzlanĉić, iz Doca (1837.)
Fra Jakov Demir, 3. put (1838.)
Fra Augustin Dembić, Fojnica (1840.)
Fra Mato Antunović (1840.)
Fra Ivan Vidošević, 2. put (1844.)
Fra Anto Ostojić, iz Fojnice (1845.)
Fra AnĊeo Glavoĉević (1846.)
Fra Lovro Tadić, Ivanjska (1846.)
Fra Marko Baković, od Livna (1847.)
Fra Augustin Tometinović, Jajce (1848.)
Fra Domin. Glavadanović, 2. put (1848.)
Fra Filip Kunić, Suho Polje (1848.)
Fra Stipo Radman, Šargovac (1849.)
Fra Andrija Tvrdković (1850.)
Fra Franjo Zubić, od Travnika (1851.)
Fra Lovro Tadić, 2. put (1851.)
Fra Ilija Bagarić, od Duvna (1852.)
Fra Augustin Tometinović, 2.put (1853)
Fra Nikola Franjić, od Livna (1854.)
Fra Mihael Gujić, iz Fojnice (1854.)
Fra Marko Palinić, 2. put (1854.)
Fra Franjo Livanĉić, Jajce (1854.)
Fra Marko Baković, 2. put (1855.)
Fra Josip Tucić, iz Šimića (1855.)
Fra Franjo Vuĉević, Fojnica (1856.)
Fra Juro Sladojević, od Jajca (1856.)
Fra Franjo Grabovac, od Livna (1858.)
Fra Anto Jeliĉić, iz Rame (1859.)
Fra Petar Ćorković st., Miĉije (1859.)
Fra Marko Tuzlanĉić, iz Doca (1860.)
Fra Marijan Grgić, iz Sasine (1862.)
Fra Ilija Katavić, iz Skopja (1863.)
Fra Stjepan Martić, iz Skopja (1864.)
Fra AnĊeo Ćurić, iz Korita (1864.)
Fra Josip Vukadin, od Duvna (1865.)
Fra Marko Mariić, iz Sasine (1867.)
Fra Pavao Filipović, iz Jajca (1868.)
Fra Nikola Franić, od Livna (1868.)
Fra Augustin Pehara, iz Jajca (1869.)
Fra Franjo Grabovac, 2. put (1869.)
Fra Ilija Katavić, 2. put (1870.)
Fra Anto Bojĉetić, od Jajca (1870.)
Fra Ambroţa Radman, Šargovac (1871)
Fra AnĊeo Ćurić, 2. put (1872.)
Fra Lovro Lacić, ml., iz Jajca (1872.)
Fra Marko Palinić, 3. put (1872.)
Fra Stipo Radman, 2. put (1872.)
Fra Jakov Blaţević, Šimići (1872.)
Fra Anto Kneţević, iz Varcara (1873.)
Fra Ilija Klarić, iz Ovĉareva (1874.)
Fra Anto Maĉinković, Bukovica (1876)
Fra Jozo Radman, Šargovac (1882.)
Fra Bono Kalamut, od Fojnice (1883.)
Fra Franjo Duljilović, Bos.Gradiška (1885)
Fra Marko Androšević, Banjaluka (1885.)
Fra Petar Betunac, Banjaluka (1889.)
Fra Stjepan Gubić, Bok (1892.)
Fra Anto Maĉinković, Bukovica (1896.)
Fra Nikola Begĉević (1898.)
Don Petar AnĊelić, Bos. Gradiška (1899.)
Fra Nikola Franješ, Rostovo (1901.)
Don Nikola Kaić, Livno (1908.)
Fra Jozo Peulić, Bos. Gradiška (1909.)
Fra Vid Miljanović, Barlovci (1914.)
Don Stjepan Pavlović, B. Dubica (1919.)
Fra Luka Pisarić/Tešić, Ţabari (1919.)
Fra Pavao Ilovaĉa, Ivanjska (1920.)
Fra Frano Valentić, Ivanjska (1921.)
Fra Jozo Vukadin, Putiĉevo (1922.)
Fra Serafin Jurić, Kralje (1923.)
Fra Jaroslav Jaranović, Jajce (1926.)
Fra Fra Ţivko Konjević, Ţegar (1927.)
Fra Vjenceslav Vlahović, Dolac (1928.)
Fra Emanuel Batarilo, Novi Šeher (1962.)
Fra Gabrijel Tomić, Trusina (1964.)
Fra Ţeljko Jurišić, Brestovsko (1964.)
Fra Stanko Mijić, Grebnice (1967.)
Fra Branko Obuĉić, Vareš (1967.)
Fra Tomo Buljan, Kablići (1968.)
Fra Franjo Vrgoĉ, Mahovljani (1971.)
Fra Franjo Lauš, Ćosanlije (1972.)
Fra Petar AnĊelović, Dubrave (1973.)
Fra Ćiro Lovrić, Odţak/Lištani (1976.)
Fra Anto Vidaković, St. Rijeka (1976.)
Fra Mato Saraf, Podmilaĉje (1980.)
Fra Pero Baotić, Tolisa (1981.)
Fra Juro Papić, Lištani (1982.)
Fra Kazimir Dolić, Ţirović (1987.)
Fra Ivo Jakovljević, Ivanjska (1988.)
Fra Berislav Kasalo, Livno (1988.)
Fra Ilija Krezo, Priluka (1989.)
Fra Krešimir Vukadin, Bugojno (1991.)
Ne postoje prikazi i svjedoĉanstva koja bi govorila izravno o tome kako su franjevci
ţivjeli i pastoralno djelovali u ţupi Ivanjska, ali ne manjka pisanih izvora u kojima se govori
općenito o ţivotu i djelovanju franjevaca u Bosni.66 Tako provincijal fra Marijan Pavlović u
svom izvještaju godine 1623. piše da „braća podnose veoma velike napore obilazeći od sela
do sela, traţeći noću i danju ima li nešto malaksalo, slabo, kolebljivo, da to osnaţe i
ozdrave“.67 A fra Ivan iz Vietrija, generalni komisar za bosansku provinciju, godine 1708.
prikazuje stanje u Bosni te istiĉe kako je ţivot franjevaca u samostanima, kao i onih koji sluţe
kao dušobriţnici po selima, u svakom pogledu veoma teţak. Napominje kako je Bosna
brdovita i šumovita, i tek što prestane spuštanje jednog brda, zapoĉinje uspon drugoga; sela su
udaljena jedno od drugoga i dušobriţnici prevale 20 i 30 milja dnevno; hrane se hladnim
jelom, tako rekavši u hodu, ţureći se da pomognu svima; spavaju po siromašnim kršćanskim
kućama od slame i na goloj zemlji. 68 Svoj prikaz završava rijeĉima: „Ţao mi je što zbog
kratkoće vremena ne mogu iznijeti sve. Kaţem samo svećeniĉkom istinom, da je bosanska
zemlja natopljena više znojem i krvlju redovnika nego vodom“.69
Što je reĉeno o ţivotu i djelovanju franjevaca u dušobriţništvu u Bosni općenito, moţe se
posve utemeljeno pretpostaviti da vrijedi i za ţupu Ivanjsku.
Nema podrobnijih izvještaja i prikaza ni o vjerskom ţivotu katolika u Bosni i Hercegovini.
Nešto, ipak, i o tome znamo iz izvještaja fra Bone Benića Kongregaciji Propagande g. 1768.
On, naime, piše da u sve 32 misije (ţupe) kršćanski puk javno dolazi na odgovarajuća mjesta
da sluša misu, ĉuje propovijed i vjersku pouku, pristupi sakramentima i da imadne što je
potrebno za duhovno zdravlje.70 Istiĉe kako je narod, gledano općenito, uistinu dobar, ĉestit,
poboţan, i dobro pouĉen u kršćanskom nauku. MeĊutim, napominje on, ako se gleda na osobe
pojedinaĉno, naĊe se zla, gotovo neizljeĉivog, i to najviše u svezi sa zarukama i ţenidbenim
stvarima. DogaĊaju se tako, uz pogodovanje otomanskih vlasti i gospodara, mnogi pogubni i
zli sluĉajevi otmica i sklapanja pred kadijom ţenidbi kojima na putu stoji zapreka otmice ili
koja druga ţenidbena smetnja. Opirući se tim neredima, nastavlja Benić, da bi sakrament
ţenidbe i njegovo sklapanje bili valjani, i u skladu s Tridentskim saborom, pastiri duša trpe
bezbrojna turska zlostavljanja, tako zatvore, batinanja, stavljanje u klade, lance, novĉane
globe.71 Na razliĉite povrede crkvenih odredba u pogledu ţenidbe ukazao je prije toga i ap.
vikar fra Pavao Dragićević u izvještaju Propagandi 1744. godine.72
66
Vidi: M. Batinić, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest vjekova njihova boravka, I-III,
Zagreb, 1881.-1887., passim, osobito: I, str. 46-76 i 97-126; II, str. 90-139; III, str. 3-34; J. Jelenić, Kultura i
bosanski franjevci, I-II, Sarajevo, 1912.-1915., passim, osobito I, str. 59-70; II, str. 91-110; A. Barun, Svjedoci i
učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb, 2003., passim.
67
Vidi: B. Pandţić, n. čl., str. 226.
68
Vidi: M. Batinić, „Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti“, u: Starine JAZU, Zagreb, 1885., XVII,
str. 92.
69
Vidi: M. Batinić, Isto, str. 94.
70
71
Vidi: Isto, str. 175-176.
72
Vidi: Isto, str. 109-112.
Sluĉajeva otmice djevojaka i drugih zlodjela bilo je i u ţupi Ivanjska. Fra Marijan
Bogdanović u izvještaju Propagandi 1768. navodi da je 13. listopada te godine javno
opomenuo i ukorio dvojicu javnih grešnika, pijanca i psovaĉa. 73 A fra Marko Dobretić u
izvještaju 1777. piše da je 24. kolovoza 1776. odriješio dvojicu ljudi, jednoga zbog otmice, a
drugoga zbog javno poĉinjenog ubojstva. 74 TakoĊer u izvještaju 1780. navodi da je 4.
kolovoza 1779. odriješio od izopćenja jednoga koji je, radi ţenidbe, poĉinio otmicu.75
U matiĉnim knjigama vjenĉanih ţupe Ivanjska za godine 1782.-1805., 1809.-1841., i
1841.-1883. navedeno je niz sluĉajeva sklapanja ţenidbi katolika pred muslimanskim sucem -
kadijom, koji najĉešće zbog otmice, a takoĊer druge neke ţenidbene smetnje, osobito krvnog
srodstva i tazbine u trećem miješano s ĉetvrtim koljenom poboĉne loze, nisu pripuštani na
crkveno sklapanje ţenidbe. Mnogi od tih sluĉajeva su ipak rješavani tako što su se prekršitelji
crkvenih propisa pokajali te, u ţelji da svoj brak urede pred Crkvom, zatraţili i dobili od
apostolskih vikara, fra Grge Ilića-Varešanina, fra Augustina Miletića, fra Rafe Barišića, i od
generalnog vikara fra Ante Kneţevića, potrebno odrješenje od izopćenja u koje su upali zbog
ţenidbe pred kadijom, i oprost od postojeće ţenidbene smetnje otmice ili koje druge, ako je
postojala.76
Što je naprijed, iz izvještaja fra Bone Benića, navedeno općenito za katoliĉki narod u
Bosni: da je „dobar, ĉestit, poboţan i dobro pouĉen u vjeri“, vrijedilo je sigurno i za katolike
ţupe Ivanjska. Kako potvrĊuju matiĉne knjige umrlih, bilo je u njoj ljudi i ţena koje su se
isticale svojim kršćanskim ţivotom. Neke ću spomenuti, parafrazirajući što je o njima
zabiljeţeno kroz nekoliko desetljeća u drugoj polovici 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća.
- Na 1. kolovoza 1769. s ovoga svijeta prešla je na bolji Mande Benković. Nije zapisano gdje
je ţivjela, ali je vjerojatno bila iz Petrovića/Šargovca, jer prezimena Benković nije bilo u
drugim selima ţupe Ivanjska. Navodi se da je bila u Trećem redu sv. Franje i da je umrla s
uresom djeviĉanstva u dobi od 24 godine; da je ĉitavoga svog ţivota ţivjela kršćanski i bila
potpuno ogledalo svemu puku ţupe, i da je sve do izdahnuća zazivala ime Isusovo i Bl. Dj.
Marije. Pokopana je na Crkvinama blizu velikog oltara, u habitu fratarskom, kako joj je
priliĉilo. Na kraju ubiljeţbe, na latinskom jeziku stoji: Omnis qui pie vivit in Domino moritur
(Svatko tko poboţno ţivi, u Gospodinu umire).77
- Dana 20. prosinca 1778. pošao je s ovoga svijeta dobri starac Petar Batković iz Matoševaca,
u dobi od 98 godina. Bio je veliki dobroĉinitelj svim misnicima svekolikom crkvenom
milostinjom i u svako doba. Svetim sakramentima umirućih opremio ga je fra Marko iz
Fojnice; pokopan je na Crkvinama.78
- Dana 1. studenoga 1783. s ovoga je svijeta najpoboţnije otišla Lucija Abrić, iz Abrića. Već
kao mlada je stupila u Treći red sv. Franje, i u njemu sveto i najĉišće ţivjela; kroz više godina
73
Izvještaj na latinskom jeziku nalazi se u: Arhiv Propagande, Rim, Scritture originali, vol. 824, f. 334r-386r.
Prijevod na hrvatskom jeziku : Izvještaj o pohodu bosanskog vikarijata 1768. objavljen uz Bogdanovićev
Ljetopis kreševskog samostana (1765-1817), Sarajevo, Veselin Masleša, 1984., str. 221-296. Predmet o kojem je
rijeĉ, str. 368r.
74
75
Isto, str. 264.
76
Vidi: Matica vjenčanih, g. 1782.-1805., g. 1805., f. 97v-98r, br. 192, f. 98r, br. 193 i 194, f. 98v; Matica
vjenčanih, g. 1809.-1841., g. 1810., f. 4v, br. 49, g. 1815., f. 23r, br. 190, g. 1818., f. 41r, br. 506, f. 41v-41r, br.
510, f. 42rv, br. 511, g. 1819, f. 53rv, br. 44, f. 59r, br. 79, g. 1820, f. 60rv, br. 89 i 90, g. 1821, f. 66v, br. 135, g.
1823., f. 74v, br. 29, g. 1824., f. 81v, g. 1825., f. 86v-87r, br. 114, g. 1829., f. 109r, br. 2, f. 109v, f. 111v, g.
1830., f. 114r, br. 49, g. 1831., f. 120v-121r, br. 106, g. 1835., f. 140r, f. 140v, g. 1847., f. 24rv, br. 227; Matica
vjenčanih, g. 1841.-1843., g. 1847., f. 30v.
77
Matica umrlih g. 1765.-1779., g. 1769., f. 17r, br. 89.
78
Isto, g. 1778., f. 53r, br. 291.
je najvjernije sluţila svećenicima u ţupnoj kući, i u istoj je kući, pogoĊena bolešću i potpuno
predana Boţjoj volji, te okrijepljena presvetim sakramentima, preminula u dobi od oko 57
godina, zazivajući presveto Ime Isusovo i Marijino. Sahranjena je u serafskom habitu u
zajedniĉkom groblju Valentići, a sahranio ju je fra Andriji Glavadanović, ţupnikov
pomoćnik.79
- U selu Šargovcu je 6. kolovoza 1790. preminula u Gospodinu, u dobi od skoro 80 godina,
okrijepljena svim sakramentima Crkve, AnĊa, ţena pok. Nikole Goluba; uvijek je ţivjela
skrušeno i poboţno, a na svijet je rodila više djece i jednog svećenika, imenom Nikolu;
sahranio ju je fra Petar Ćosić, iz Volara, u starom groblju u Motikama.80
- Dana 30. lipnja 1814. u zaseoku Pezića brijeg umro je u dobi od skoro 100 godina,
okrijepljen svetim sakramentima, Mato Pezić, izuzetni dobroĉinitelj ne samo svećenika
franjevaca na ţupi, nego svih ljudi, kako katolika i pravoslavaca tako i Turaka; nebrojene je u
svojoj kući nasitio kruhom i dao im da prenoće, takoĊer konje prolaznika nahranio sijenom i
zobom, te je njegova kuća, jednom rijeĉju, bila prihvatilište putnika; milostinja koju je davao
svećenicima nadmašivala je sve kuće u ţupi. Sahranjen je na groblju Damjanovac.81
- Dana 20. listopada 1842. najpoboţnije u Gospodinu otišao je iz ovog ţivota Ivan Valentić, iz
sela Valentića, proviĊen sakramentima umirućih i apostolskim blagoslovom; neumorno je
obavljao sluţbu prakaratura i najpredanije sluţio Bogu i njegovim svetim sluţbenicima kroz
mnogo godina; shrvan starošću i bolešću, prešao je s ovoga svijeta na drugi, da primi od Boga
nagradu ţivota vjeĉnoga; njegovo tijelo je predano majci zemlji iz koje je naĉinjeno te poĉiva
u kršćanskom groblju Valentići.82
Duhovna zvanja, redovniĉka i svećeniĉka,

rodom ili porijeklom iz ţupe Ivanjska
Samoprijegoran dušobriţniĉki rad i primjeren svećeniĉki ţivot raĊaju dobrim plodovima.

Jedan od njih su i duhovna zvanja. Tako je iz ţupe Ivanjska tijekom njezina postojanja
potekao veći broj duhovnih zvanja, redovniĉkih i svećeniĉkih. Ovdje ću navesti one koji su
roĊeni u ţupi Ivanjskoj kroz vrijeme njezine najveće rasprostranjenosti, dakle negdje do 1875.
godine, i one koji su u njoj roĊeni nakon što je svedena na današnji teritorij. Radi se uglavnom
o pripadnicima franjevaĉkog reda, nekoliko svjetovnih svećenika, i više ĉasnih sestara,
Klanjateljica Krvi Kristove. Za svakoga ili svaku od njih navodim osnovne podatke do kojih
je bilo moguće doći: uz ime, redovniĉko i krsno, i prezime, mjesto i vrijeme roĊenja, ime oca i
majke, dan stupanja u novicijat i polaganja redovniĉkih zavjeta, odnosno svećeniĉkog reĊenja,
te vaţnije sluţbe, kao i vrijeme i mjesto smrti.
a) Franjevci
1. Fra Luka, iz Ivanjske: nije poznato njegovo prezime ni krsno ime, kao ni dan i mjesto
roĊenja, ni imena roditelja; u novicijat je stupio 8. prosinca 1719., zavjete je poloţio 8.
prosinca 1720.,83 što bi moglo znaĉiti da je roĊen negdje oko 1705. godine; nema vijesti o
tome da li je bio zareĊen za svećenika.
79
Matica umrlih g. 1779.-1809., g. 1783., f. 26v, br. 147.
80
Isto, g. 1790., f. 63v, br. 684.
81
Matica umrlih g. 1809.-1857., g. 1814., f. 16v, br. 234.
82
Isto, g. 1842., f. 118r, br. 222.
83
Ms. Liber induitionis clericorum pro conventu Fojnicensi …, nalazi se u arhivu u franjevaĉkom samostanu u
Fojnici. Tiskom objavljeno u: R. Jolić, Novicijat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2009., str. 69-106, a ovo str.
72.
2. Fra Matije, iz Ivanjske: nije mu poznato prezime ni krsno ime, kao ni dan i mjesto roĊenja,
ni imena roditelja; stupio je u novicijat 10. svibnja 1725., a zavjete poloţio 10. svibnja 1726.,
iz ĉega proizlazi da je mogao biti roĊen oko 1710. godine; da li je zareĊen za svećenika, ne
zna se.
3. Fra Šimun, iz Ivanjske: nije poznato njegovo prezime ni krsno ime, kao ni dan i mjesto
roĊenja, ni imena roditelja; stupio je u novicijat 10. svibnja 1725., a zavjete poloţio 10.
svibnja 1726., što bi znaĉilo da je roĊen oko 1710. godine; ne zna se da li je zareĊen za
svećenika, i kada.
4. Fra Stipan Matijević, iz Ivanjske: ne zna mu se za prezime i krsno ime, kao ni za dan i
mjesto roĊenja, ni imena roditelja; stupio je u novicijat u kolovozu 1727.,84 što znaĉi da je
mogao biti roĊen izmeĊu 1710. i 1715. godine; nema podatka da je novicijat završio i poloţio
zavjete.
5. Fra Lovro Ojdanić: nema o njemu pouzdanih podataka, ali je vjerojatno roĊen poĉetkom
18. st. u selu Ojdanići, a krsno ime mu je bilo Matija. Zna se da je 1746. dospio u turski zatvor,
vjerojatno kao gvardijan fojniĉkog samostana, a posljednja mu je bila sluţba ţupnika u
Bihaću, gdje je 28. travnja 1764. i umro.85
6. Fra Mato Abrić, krsno ime Nikola: rodom je iz sela Abrića, ali se ne zna datum roĊenja ni
tko su mu bili roditelj; kako je u novicijat stupio 4. svibnja 1735., 86 i vjerojatno zavjete
poloţio po završetku novicijata, godinu dana kasnije, moţe se zakljuĉiti da je roĊen oko 1720.
godine; u ţupi Ivanjskoj je vršio sluţbu ţupnika od 1751. do 1755., gdje je 27. travnja 1755. i
umro.87
7. Fra Nikola Pezanović, krsno ime Martin: roĊen je vjerojatno oko 1720. u selu Kleĉine, a
nije poznato tko su mu bili roditelja; u novicijat je stupio 29. rujna 1735., a zavjete poloţio 30.
rujna 1736.;88 bio je brat laik, a umro je 18. oţujka 1779. u Fojnici.
8. Fra Franjo Blažević, krsno ime Lovro: roĊen je u selu Kuljani, vjerojatno oko 1734./35.; u
novicijat je stupio 2. rujna 1749., a zavjete poloţio 2. rujna 1750. 89 Nije poznato kad je
zareĊen za svećenika, a bio je 1761. ţupnik u ţupi Stari Majdan,90 potom u ţupi Vodiĉevo,
odakle je prešao u ţupu Dobretiće, gdje je ubrzo i umro, 27. kolovoza 1763.91
9. Fra Mato Idžanović, krsno ime Izak: roĊen je oko 1740., vjerojatno u Taraševcu, a imena
roditelja nisu poznata; u novicijat je stupio 8. svibnja 1755., a zavjete poloţio 9. svibnja
1756.92; studij bogoslovije je završio i zareĊen za svećenika u Italiji. Kad se vratio u Bosnu
djelovao je u dušobriţništvu na više ţupa, a sluţbu ţupnika je vršio i u Ivanjskoj i Banjoj Luci;
umro je 16. sijeĉnja 1766.,93 i pokopan na groblju Lauš.94
84
R. Jolić, n. d., str. 73.
85
J. Šalić, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Bihać, 2002., str. 86-87.
86
87
Vidi: J. Šalić, n. d., str. 11; T. Perković, Diplomatički zbornik bosaničkih isprava iz arhiva franjevačkog
samostana u Fojnici, Livno-Fojnica, 2017., str. 45.
88
89
R. Jolić, n. d., str. 75 i 76.
90
J. Šalić, n. d., str. 25; Matica vjenčanih župe Stari Majdan, gg. 1749.-1797., passim.
91
J. Šalić, n. d., str. 25.
92
93
O njemu imamo na latinskom jeziku zapisano: „Vere evadit cursu temporis vir optimus, religiosus, atque
asperam ducens vitam, ac austeritate vitae potius, quam dolore consumptus sancto fine quievit in domo
parochiali prope Bagna Lucam, Petrichevacz, ubi tunc parochi munere fungebatur“ – a to u prijevodu glasi:.
10. Fra Jozo Valentić, krsno ime Antun: roĊen je u selu Valentići, negdje oko 1740., a imena
roditelja nisu poznata; u novicijat je stupio 21. prosinca 1757., a zavjete poloţio 21. prosinca
1758. 95 ; filozofsko-teološki studij je mogao završiti negdje u Italiji, gdje je vjerojatno i
zareĊen za svećenika. Sluţio je kao ţupnik u Bihaću, Banjoj Luci i Starom Majdanu; neko
vrijeme je bio tajnik apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Marka Dobretića, a kao ţupnik u
Bihaću, po drugi put, Turcima je bio nepoćudan, te je stradao muĉeniĉkom smrću 1788.
godine.96
11. Fra Luka Duljilović, krsno ime Frano: roĊen je oko 1740., a imena oca i majke nisu
poznata; u novicijat je stupio 21. prosinca 1757., a zavjete poloţio 21. prosinca 1758.;97 nema
podatka o tome da li je reĊen za svećenika.
12. Fra Nikola Golub, krsno ime Pavao: rodom je iz sela Šargovac, roĊen negdje sredinom 18.
st., od roditelja Nikole i AnĊe; u novicijat je stupio 22. veljaĉe 1764., a zavjete poloţio 22.
veljaĉe 1765.;98 ne zna se kad je zareĊen za svećenika, a godine 1786. nalazio se na sluţbi
kapelana u Ivanjskoj, gdje je kasnije bio i ţupnik; obavljao je i sluţbu gvardijana u
samostanima Fojnici i Kraljevoj Sutjesci, te definitora provincije Bosne Srebrene; umro je 10.
sijeĉnja 1811. u Guĉoj Gori, kod Travnika.99
13. Fra Marko Benković, krsno ime Mile: potjeĉe iz porodice Benkovića, roĊen vjerojatno u
selu Šargovcu sredinom 18. st., a imena roditelja nisu poznata;100 u novicijat je stupio 22.
veljaĉe 1765., a zavjete je poloţio 22. veljaĉe 1766.;101 zareĊen je za svećenika, ali se ne zna
kada, a 1777.-1779. je bio ţupni pomoćnik u Ivanjskoj.102
14, Fra Jakov Bumbarević, krsno ime Antun: roĊen je oko sredine 18. st., vjerojatno u selu
Bukovici, a nisu poznata imena njegovih roditelja; u novicijat je stupio 5. veljaĉe 1768., a
redovniĉke zavjete poloţio 5. veljaĉe 1769.; 103 nema podatka o tome da li je reĊen za
svećenika, i kada, a ni kada je umro.
15. Fra Mato Pisarić, krsno ime Pavao: rodom je mogao biti iz sela Miloševića, i roĊen
negdje oko 1750., a ne zna se tko su mu bili roditelji; u novicijat je stupio 28. kolovoza 1768.,
a zavjete poloţio 28. kolovoza 1769.;104 ne zna se kad je zareĊen za svećenika, i gdje sluţio, a
umro je u Fojnici 26. travnja 1792.105
16. Fra Ambrozije Barišić, krsno ime Marko: po svoj prilici potjeĉe iz sela Abrića; roĊen je
oko 1755., ali se ne znaju imena roditelja; stupio je u novicijat 28. kolovoza 1769., 106 a
Postao je tijekom vremena uistinu veoma dobar ĉovjek, redovnik koji je provodio strog ţivot, te istrošen više
strogošću ţivota nego bolom, sveto je usnuo u ţupnoj kući nedaleko od Banje Luke, na Petrićevcu, gdje je tada
vršio sluţbu ţupnika. Vidi: R. Jolić, n. d., str. 77.
94
95
R. Jolić, n. d., str. 77
96
Vidi: J. Šalić, n. d., str. 112-115.
97
R. Jolić, n. d., str. 77
98
99
J. Šalić, n. d., str. 35-36.
100
101
R. Jolić, n.d, str. 76-77.
102
Matica krštenih župe Ivanjska, gg. 1767.-1779., passim.
103
104
105
106
R. Jolić, n.d, str. 79.
zavjete poloţio vjerojatno godinu dana kasnije; ne zna se kad je zareĊen za svećenika, a
koncem 18. st. je u rodnoj ţupi vršio sluţbu kapelana ili ţupnikova pomoćnika; umro je u
Travniku 16. sijeĉnja 1800. godine.107
17. Fra Marijan Bumbar, krsno ime Grgo: roĊen je u selu Bukovici, po svoj prilici oko 1755.,
a nije poznato tko su mu bili roditelji; u novicijat je stupio 8. studenoga 1773., a zavjete
poloţio 8. studenoga 1774.; 108 zareĊen je za svećenika i obnašao je sluţbu kapelana u
Ivanjskoj, a ţupnika u Guĉoj Gori, i tu je, izgleda, 1805. i umro.109
18. Fra Andrija Jajčević, krsno ime Ivan: rodio se oko 1760., vjerojatno u selu Abrići, a ne
zna se tko su mu bili roditelji; u novicijat je stupio 18. prosinca 1774., a zavjete poloţio 18.
prosinca 1775.;110 zareĊen je za svećenika, a zna se da je bio ţupnik u Vodiĉevu; umro je 10.
studenoga 1787. u Fojnici.111
19. Fra Mijo Pezić, krsno ime Paškal: roĊen je u selu Kleĉine ili Miloševići 13. sijeĉnja 1774.
od oca Nikole i majke Franke r. Molitić;112 u novicijat je stupio 29. rujna 1791., a zavjete
poloţio 29. rujna 1792.;113 bogoslovlje je studirao vjerojatno u Italiji, a umro je u Ankoni 1.
veljaĉe 1807.114
20. Fra Andrija Anušić, krsno ime Ilija: roĊen je u selu Barlovci 11. svibnja 1782. od oca
Lovre i majke Marije r. Glavaš;115 u novicijat je ušao 14. srpnja 1799., zavjete poloţio 14.
srpnja 1800.;116 zareĊen je za svećenika, ali se ne zna kada, i bio je kapelan u ţupi Ivanjska (u
dva navrata), i ţupnik u Volaru (Šurkovac), a sluţio je i u Rakitnom (Hercegovina), gdje je,
zaraţen kugom, umro 4. kolovoza 1815.117
21. Fra Petar Pinotić, krsno ime Petar: rodio se 5. veljaĉe 1785. u selu Mamenice od oca Mile
i majke Ivke r. Turkešević;118 stupio je u novicijat 14. sijeĉnja 1804. a zavjete poloţio 14.
sijeĉnja 1805.;119 zareĊen je za svećenika, i zna se da je više godina djelovao kao misionar u
Albaniji, gdje je obnašao i sluţbu provincijala;120 nakon što se 1844. vratio u Bosnu, bio je
ţupnik u Docu, kod Travnika, a potom u Ivanjskoj; odatle je otišao u samostan u Fojnicu, gdje
je 1. lipnja 1863. i umro.121
107
108
109
110
111
112 Matica krštenih, gg. 1767.-1779., g. 1774., br. 70.
113
114 J. Šalić, n. d., str. 91.
116
117
J. Šalić, n. d., str. 12-13.
119
120
Schematismus provinciae Bosnae Argentinae Fratrum Minorum Observantium … recusus pro Anno
MDCCCLII/III. Budae, 1852., str. 24.
121
Vidi: M. Karaula, Franjevci Bosne Srebrene u Albaniji, Tomislavgrad, 2012, str.77-78.; J. Šalić, n. d., str.
91-92.
22. Fra Ivan Blažević: potjeĉe iz sela Šimića, ali se ne zna kad je roĊen, i tko su mu bili
roditelji, kao ni kad je stupio u franjevaĉki red i zareĊen za svećenika; bio je ţupnik u ţupi
Vodiĉevo, gdje je 1763. naslijedio fra Franju Blaţevića.122
23. Fra Lovro Tucić, stariji: roĊen je u selu Šimići negdje sredinom 18. st., ali se ne zna tko su
mu bili roditelji, koje krsno ime, ni kada je stupio u franjevaĉki red i bio zareĊen za svećenika;
umro je 1. listopada 1794. u Travniku, što bi moglo znaĉiti da je tu u nekoj ţupi vršio
dušobriţniĉku sluţbu.123
24. Fra Lovro Tucić/Tuco, krsno ime Tadija: rodio se 26. oţujka 1785. u selu Šimići od
roditelja Josipa i Marije r. Vidović;124 u franjevaĉki novicijat je ušao 24. srpnja 1805., a po
završetku novicijata, 24. srpnja 1806. poloţio zavjete; za svećenika je zareĊen 13. listopada
1811.; od sluţbi koje je obavljao, zna se da je bio gvardijan u Fojnici, definitor provincije
Bosne Srebrene, ţupnik u Travniku i u Orašju (Ovĉarevu), a pod starije dane u Ivanjskoj;
umro je u rezidenciji u Ivanjskoj 26. sijeĉnja 1869., a sahranjen na starom groblju u
Šimićima.125
25. Fra Petar Sušilović: roĊen je u selu Ruţići, ali se ne zna kada, koje mu je bilo krsno ime i
tko su mu bili roditelji, te kada je stupio u franjevaĉki red i kada je zareĊen za svećenika; iz
matiĉne knjige krštenih ţupe Ivanjska zna se samo da je koncem 18. st. bio kapelan u
Ivanjskoj.126
26. Fra Ambrozije Jakovljević/Mušan, krsno ime Ivan: roĊen je 8. listopada 1788. od roditelja
Mile i majke Janje r. Italović u selu Miloševićima;127 u novicijat je stupio 24. srpnja 1805.,
zavjete poloţio 24. srpnja 1806.;128 umro je u Travniku veoma mlad 8. rujna 1811.129
27. Fra Ivan Golubović, krsno ime Ilija: roĊen je 16. sijeĉnja 1791. u Šargovcu od oca Luke i
majke Marije r. Benković; 130 ušao je u novicijat 16. sijeĉnja 1807., a zavjete poloţio 16.
sijeĉnja 1808.;131 drugi podatci o njemu nisu poznati.
28. Fra Lovro Tadić, krsno ime Ilija: roĊen je 31. listopada 1806. u selu Jajĉevići (Abrići), od
oca Mate i majke AnĊe r. Valentić;132 u novicijat je stupio 17. lipnja 1824. a zavjete poloţio
18. lipnja 1825.; 133 zareĊen je za svećenika 21. travnja 1835. i bio duhovni pomoćnik ili
kapelan u Rami, Sasini i Kupresu, te dušobriţnik u lokalnim kapelanijama u Zenici i Staroj
Rijeci; pred kraj ţivota boravio je u rezidenciji na Petrićevcu, a posljednje dane ţivota proveo
u Ivanjskoj, gdje je i umro 13. oţujka 1881. te sahranjen na Fratarskom groblju u
Mamenicama.134
122
123
125
126
128
129
131
133
R. Jolić, n. d., str. 96 i 97.
134
J. Šalić, n. d., str. 101-102.
29. Fra Petar Ćorković, stariji, krsno ime Nikola: rodio se 4. oţujka 1810. u selu Miĉije od
roditelja Tadije i Marte r. Jurić;135 u novicijat franjevaĉkog reda je stupio 3. travnja 1827., a
prve zavjete poloţio 7. travnja 1828.;136 zareĊen je za svećenika 19. svibnja 1834. i većinu
svećeniĉkog ţivota proveo kao kapelan ili ţupni pomoćnik, a sluţio je u Rami, Duvnu,
Ljubunĉiću, Vidošima i Livnu, te kratko vrijeme 1858./1859. bio ţupnik u Šurkovcu; umro je
u samostanu Gorica/Livno 5. travnja 1869.137
30. Fra Lovro Ćorković, krsno ime Ivan: roĊen je u selu Miĉije 8. travnja 1810. od oca Mate i
majke Jele r. Starĉević;138 ušao je u novicijat 30. travnja 1828., a zavjete poloţio 30. travnja
1829.139 Drugih podataka nema.
31. Fra Franjo Jukić, krsno ime Ivan: roĊen je u Banjoj Luci 8. srpnja 1818., ali je porijeklom
iz ţupe Ivanjska, iz sela Šimići, odakle su se njegov otac Jozo i majka Klara r. Ivakić doselili
u Banju Luku; u novicijat u Fojnici je stupio 2. studenoga 1833., a zavjete poloţio 2.
studenoga 1834.; 140 filozofiju je studirao u Zagrebu, studij teologije zapoĉeo 1837. u
Veszprému, u MaĊarskoj, a nastavio u Dubrovniku; za svećenika je zareĊen 1842. i potom
kao kapelan djelovao u Fojnici (u dva navrata), Kr. Sutjesci, Ivanjskoj, Docu i Varcaru; bavio
se spisateljstvom i prosvjetnim radom te radio na osnivanju puĉkih škola u Fojnici, Docu i
Varcaru, i u njima bio uĉitelj; angaţirao se i na politiĉkom planu, zbog ĉega je došao u sukob
s Omer-pašom Latasom i 1852. bio protjeran u Carigrad; u pritvoru je poveo oko mjesec dana,
a kad je osloboĊen, nije mu bilo dopušteno da se vrati u Bosnu, nego je kao prognanik boravio
u Rimu, Dubrovniku, Ankoni i Zagrebu; umro je u Beĉu 20. svibnja 1857., gdje je i pokopan
na Marxerfriedhofu.141
32. Fra Stipo Radman, krsno ime Petar: roĊen je u selu Šargovcu 15. veljaĉe 1824., a kako su
mu se zvali roditelji nije bilo moguće utvrditi, jer ga nema upisanog u matiĉnoj knjizi krštenih;
u novicijat je stupio 4. studenoga 1839., sveĉane zavjete poloţio 4. studenoga 1840., 142 a
zareĊen za svećenika 18. prosinca 1848.; osim kapelanske sluţbe, obnašao je sluţbu ţupnika
u Ivanjskoj (dva puta), Staroj Rijeci, Banjoj Luci; zasluţan je za kupovinu zemljišta na
Petrićevcu (Dudiću) i za podizanje zgrade u koju je preseljena rezidencija iz Ivanjske;
posljednje dane ţivota proveo je u Barlovcima kod svoga roĊaka, tadašnjeg ţupnika fra Joze
Radmana, gdje je 7. prosinca 1887. umro, te je po vlastitoj ţelji sahranjen na groblju
Crkvene.143
33. Fra Josip Tucić, krsno ime Marko: rodio se u Šimićima 19. veljaĉe 1828. od roditelja
Ante i Marije r. Mariić;144 stupio je u novicijat 23. listopada 1844,145 a redovniĉke zavjete je
mogao poloţiti godinu dana kasnije; nema podatka o tome kad je zareĊen za svećenika, a kao
kapelan je djelovao u Fojnici, i potom vodio lokalne kapelanije u Bos. Gradišci i u Rakovcu,

136
137
J. Šalić. n. d., str. 34-35.
139
140
R. Jolić, n. d., str. 102 i 103.
141
Vidi: J. Šalić, n. d. 64-69; M. K/aramatić/, u: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, 2. sv., Mostar,
2015., str.696-697.
142
R. Jolić, n. d., str.105 i 106.
143
Vidi: J. Šalić, n. d., str.94-95.
145
kod Banje Luke, te bio ţupnik u Ivanjskoj i predsjednik rezidencije, i tu ga je 6. kolovoza
1864. zatekla smrt.146
34. Fra Augustin Užarević, krsno ime Petar: rodio se u selu Uţari 25. prosinca 1834. od oca
Jure i majke Jele r. Barišić;147 stupio je u franjevaĉki novicijat 26. travnja 1851., a zavjete
poloţio 30. lipnja 1852.; nije poznato kad je zareĊen za svećenika, a poĉetkom 1861. se nalazi
na sluţbi u lokalnoj kapelaniji u Brestovskom; obolio je od tuberkuloze te umro 20. oţujka
1861.148
35. Fra Stipo Orlovac, krsno ime Ilija: rodio se u selu Bukovici 12. rujna 1836. od oca
Marijana i majke AnĊe r. Eleg;149 u novicijat je ušao 9. oţujka 1850., a jednostavne zavjete
poloţio godinu dana kasnije; studirao je filozofiju i bogosloviju u Đakovu, zatim u Pešti; za
svećenika zareĊen 2. kolovoza 1859., nakon ĉega je poslan u Carigrad i u rezidenciji sv. Jurja
ostao 5 godina; neko vrijeme je bio u samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici/Livno, gdje je
predavao bogoslovima filozofiju i poduĉavao ih u crkvenoj glazbi i pjevanju, a nakon toga
vršio sluţbu sekretara provincije Bosne Srebrene; kasnije je bio ţupnik u Bos. Gradišci (u dva
navrata), i u Šurkovcu; obnašao je i sluţbu prvog predsjednika novouspostavljene rezidencije
na Petrićevcu, odakle je otišao za ţupnika u Ivanjsku, gdje je 26. oţujka 1882. i preminuo, te
je sahranjen na Fratarskom groblju u Mamenicama.150
36. Fra Jakov Blažević, krsno ime Josip: rodio se 15. lipnja 1837. u Šimićima od oca Lovre i
majke Janje r. Smilĉić;151 u franjevaĉki novicijat je ušao 9. oţujka 1853., i nakon poloţenih
zavjeta 9. oţujka 1854. odlazi na studij bogoslovije u Đakovo; za svećenika je zareĊen 22.
sijeĉnja 1860., kao kapelan sluţio je u Fojnici, a ţupniĉku sluţbu je obnašao u ţupama Volar,
Bos. Gradiška, Stratinska, Ivanjska, Barlovci i Bos. Novi; bio je predsjednik franjevaĉke
rezidencije na Petrićevcu 1882.-1883. te uloţio mnogo truda u podizanju rezidencije na
stupanj samostana; umro je kao ţupnik u Bos. Novom 8. rujna 1895.152
37. Fra Lovro Tucić, mlaĊi, krsno ime Luka: rodio se u selu Šimići 3. travnja 1845. od oca
Tome i majke Mande r. Uţar;153 u novicijat je ušao 16. sijeĉnja 1861. a redovniĉke zavjete
poloţio 16. srpnja 1862.; za svećenika je zareĊen 1868. i postavljen za kapelana u Ivanjskoj,
ali je tu ubrzo, godine 1869. i umro.154
38. Fra Antun Mačinković, krsno ime Marijan: roĊen je 14. sijeĉnja 1849. u selu Bukovici od
oca Blaţa i majke Ruţe r. Blaţević; 155 ušao je u novicijat 23. listopada 1868., a zavjete
poloţio 24. lipnja 1875.; za svećenika je zareĊen 25. oţujka 1876., nakon ĉega je postavljen
za kapelana u Ivanjskoj, a potom na Petrićevcu, te za ţupnika u Kotor Varošu, i na toj sluţbi
je 26. prosinca 1887. umro.156
146
147 Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1834., f. 51v, br. 1012.
148
J. Šalić, n. d., str. 108-109.
150
151 Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1837., f. 76r, br. 227.
152
154
J. Šalić, n. d., str. 105-106.
156
J. Šalić, n. d., str.
39. Fra Vid Miljanović, krsno ime Petar: rodio se u selu Barlovcima 28. studenoga 1854. od
roditelja Vida i AnĊe r. Anušić;157 stupio je u novicijat 8. lipnja 1870., jednostavne zavjete
poloţio po završenom novicijatu godinu dana kasnije, a sveĉane zavjete poloţio 11. rujna
1877.; filozofiju i bogosloviju je poĉeo studirati u Đakovu, nastavio i završio u Peĉuhu, u
MaĊarskoj; za svećenika je zareĊen 1. sijeĉnja 1878., daljnji studij produţio na sveuĉilištu u
Zagrebu, a doktorirao u Beĉu; kao kapelan sluţio je na Petrićevcu, a kao ţupnik u više navrata
i najduţe u ţupi Barlovci; vršio je i sluţbu predsjednika rezidencije na Petrićevcu, a kada je
rezidencija uzdignuta na rang samostana bio je i prvi gvardijan u njemu; zadnje godine ţivota
je proveo na Petrićevcu, gdje je i umro 27. studenoga 1937. te pokopan na samostanskom
groblju.158
40. Fra Jozo Radman, krsno ime Marko: rodio se 29. kolovoza 1858. u selu Šargovcu od
roditelja Josipa i Marije r. Vukadinović;159 u novicijat je ušao 12. studenoga 1873., zavjete
jednostavne poloţio godinu dana kasnije, a sveĉane 1. travnja 1880.; za svećenika je zareĊen
16. sijeĉnja 1881., nakon ĉega je neko vrijeme bio kapelan, a potom ţupnik u ţupama
Barlovci, Bihać, Šurkovac (dva puta) i Bos. Gradiška; umro je u Šurkovcu 4. sijeĉnja
1897.160
41. Fra Franjo Valentić/Kuzman ,krsno ime Ivan: roĊen je 16. prosinca 1871. u Valentićima
od oca Franje i majke Marije r. Josipović; stupio je u novicijat 21. kolovoza 1886.,
jednostavne zavjete poloţio godinu dana kasnije, a sveĉane 8. prosinca 1890.; filozofsko-
teološki studij je pohaĊao u Rimu i za svećenika zareĊen 29. lipnja 1893.; studij je nastavio, a
kad ga je završio, imenovan je generalnim lektorom filozofije i teologije u franjevaĉkom redu
te predavao nekoliko godina u više bogoslovnih zavoda u Italiji; po povratku u Bosnu vršio je
sluţbu ţupnika u Ivanjskoj (u dva navrata), Bos. Gradišci, Sasini i Šimićima, te gvardijana na
Petrićevcu; umro je 2. svibnja 1924. u Banjoj Luci, a sahranjen na samostanskom groblju na
Petrićevcu.161
42. Fra Petar Ćorković, mlaĊi, krsno ime Anto: roĊen je 22. travnja 1877. u selu Motike, koje
je u to vrijeme pripadalo samostalnoj kapelaniji Rakovac, nešto kasnije ţupi Petrićevac, kamo
su mu roditelji doselili iz Miĉija; u franjevaĉki novicijat je stupio u kolovozu 1896.,
jednostavne redovniĉke zavjete poloţio 12. kolovoza 1897., a sveĉane 16. rujna 1900. godine;
zareĊen je za svećenika 20. srpnja 1902. i nakon toga kratko vrijeme vršio sluţbu kapelana na
Petrićevcu, a od 1905. do 1909. predavao u Franjevaĉkoj klasiĉnoj gimnaziji u Visokom
latinski jezik, prirodopis i fiziku; bio je potom predsjednik rezidencije na Bistriku u Sarajevu,
ţupnik u Bihaću (u dva navrata), gvardijan na Petrićevcu (u dva navrata), provincijal Bosne
Srebrene od 1925. do 1928., i po drugi put gvardijan na Petrićevcu od 1928. do 1936.; na
sluţbi gvardijana na Petrićevcu zadesila ga je smrt 9. svibnja 1936., te je bio sahranjen u
samostanskoj crkvi koja je za njegova gvardijanstva sagraĊena, a njegovi posmrtni ostaci su
nakon zemljotresa i rušenja crkve 1969. preneseni na Fratarsko groblje i poloţeni u
grobljansku kapelu, gdje i danas poĉivaju.162

158
160
161
162
43. Fra Nikola Krakić, krsno ime Anto: roĊen u Mamenicama 13. lipnja 1877. od oca Nikole i
majke Ane r. Dizdar; u novicijat je stupio 22. kolovoza 1893., jednostavne zavjete poloţio 22.
kolovoza 1894., ali je napustio novicijat i nije ostao u franjevaĉkom redu.
44. Fra Pavao Ilovača, krsno ime Mile: roĊen je 4. oţujka 1893. u Taraševcu od oca Franje i
Majke Mare r. Jakovljević; nema evidencije o tome kad je stupio u novicijat i kad je poloţio
jednostavne i sveĉane zavjete, a za svećenika je zareĊen 1916.; vršio je sluţbu kapelana u
Jajcu, a ţupnik je bio u Vitezu 1924.-1925.; poslije te sluţbe više se ne spominje kao ĉlan
provincije Bosne Srebrene, što bi moglo znaĉiti da je napustio franjevaĉki red.163
45. Fra Boris Ilovača, krsno ime Mile: roĊen je u selu Ţabarima 20. rujna 1893. od roditelja
Mate i Lucije r. Valentić; u franjevaĉki novicijat je stupio 15. srpnja 1911., jednostavne
zavjete poloţio 16. srpnja 1912., sveĉane 14. srpnja 1915., a za svećenika je zareĊen 16.
srpnja 1916.; nakon što je kroz neko vrijeme predavao hrvatski jezik u Franjevaĉkoj gimnaziji
u Visokom, odlazi za tajnika mostarskom biskupu fra Alojziju Mišiću, i na toj sluţbi ostaje
više godina, do Mišićeve smrti 1942., te je potom, u dva navrata, bio ţupnik u Bihaću, a od
1955. do 1961. bio je provincijal Bosne Srebrene; umro je 18. kolovoza 1971. na Petrićevcu i
sahranjen na samostanskom groblju.164
46. Fra Luka Tešić/Pisarić, krsno ime Ivo: roĊen je u selu Ţabarima 29. listopada 1893. od
oca Mate i majke Marije r. Radman; nakon završene osnovne škole u Ivanjskoj, klasiĉnu
gimnaziju je pohaĊao u Franjevaĉkom sjemeništu u Visokom, u novicijat stupio 15. srpnja
1911., te jednostavne zavjete poloţio 16. srpnja 1912., a sveĉane 18. srpnja 1915.; za
svećenika je zareĊen 16. srpnja 1916.; kapelansku sluţbu je vršio u Jajcu, Ivanjskoj, Guĉoj
Gori, Kraljevoj Sutjesci, Petrićevcu i Bihaću, a sluţbu ţupnika u Šimićima, Šurkovcu,
Kiseljaku, Novom Šeheru i Sasini; u Šimićima i Sasini sagradio je ţupne crkve, a bavio se i
pisanjem te svoje kraće radove objavljivao u Glasniku sv. Ante i u Kalendaru sv. Ante;
partizani su ga pogubili u Prijedoru 24. prosinca 1944.165
47. Fra Franjo Pejkić, krsno ime Mile: roĊen je 26. kolovoza 1906. u Ivanjskoj od roditelja
Ive i Anastazije r. Sušilović; u novicijat za brata laika je stupio 17. sijeĉnja 1927., poloţio
jednostavne zavjete 18. sijeĉnja 1928., a sveĉane 18. sijeĉnja 1933.; sluţio je u samostanima u
Guĉoj Gori (dva puta), Beogradu (dva puta), Jajcu, Livnu, na Bistriku/Sarajeva (dva puta) i
Kovaĉićima, te na Petrićevcu; preţivio je neozlijeĊen rušenje crkve na Petrićevcu u kojoj se
zatekao u vrijeme zemljotresa 1769.; umro je 11. prosinca 1972. u Guĉoj Gori, gdje je na
mjesnom groblju i pokopan.166
48. Fra Velimir Ilovača, krsno ime Mile: rodio se 28. rujna 1907. u Ţabarima od oca Joze i
majke Ruţe r. Duilo; u novicijat je stupio 1927., jednostavne zavjete poloţio 30. lipnja 1928.,
a sveĉane 30. lipnja 1931.; za svećenika je zareĊen 1. studenoga 1933.; osim teologije završio
je i studij povijesti; vršio je sluţbu kapelana na Petrićevcu, zatim tajnika provincije Bosne
Srebrene, profesora u Franjevaĉkom sjemeništu u Visokom i kustosa Etnografskog muzeja u
Banjoj Luci; po završetku 2. svjetskog rata proveo je 7 godina u zatvorima u St. Gradišci,
Zenici i Sr. Mitrovici; nakon izlaska iz zatvora, godine 1955., nije se vratio u Provinciju nego
je zatraţivši i dobivši najprije eksklaustraciju a potom i sekularizaciju te sluţio na više ţupa u
zagrebaĉkoj nadbiskupiji; umro je 3. lipnja 1976. u Sisku, a pokopan je, po vlastitoj ţelji. na
samostanskom groblju na Petrićevcu.167
163
164
Vidi: J. Šalić, n. d. 40-42.
165
J. Šalić, n. d., str. 103-104.
166
J. Šalić, n. d., str. 89-91.
167
49. Fra Dominik Idžan, krsno ime Marko: rodio se 25. veljaĉe 1911. u selu Taraševcu od
roditelja Ante i Jele r. Josipović; u novicijat za brata laika je stupio 1933., a privremene
zavjeta poloţio 30. lipnja 1934.; sluţio je u samostanu na Plehanu, a obolio je od tuberkuloze
i umro u samostanu na Petrićevcu 14. listopada 1936. godine.168
50. Fra Franjo Majdandžić: roĊen je 26. oţujka 1942. u selu Kozari od oca Marka i majke
Franjke r. Grgić; u novicijat za brata laika ulazi 14. srpnja 1965. i jednostavne zavjete polaţe
15. srpnja 1966., a sveĉane 1. kolovoza 1969.; kao ĉasni brat sluţio je najprije u samostanu sv.
Ante na Bistriku/Sarajevo, zatim u samostanu sv. Pavla na Nedţarićima/Sarajevo, a potom,
zbog ratnih prilika u BiH, s profesorima i bogoslovima odlazi iz Sarajeva i boravi u
samostanu hrvatske franjevaĉke provincije sv. Ćirila i Metoda u Samoboru; po završetku rata
vraća se u Nedţariće i sudjeluje u obnovi i pripremi zgrade za povratak u nju i za nastavak s
radom Franjevaĉke bogoslovije; umro je nakon kratke i teške bolesti u Sarajevu, u bolnici
Koševo 18. srpnja 1996., te sahranjen na groblju sv. Josipa u Sarajevu.169
51. Fra Ivo Jakovljević: rodio se u selu Miloševićima 19. rujna 1944. od oca Ivana i majke
Ane r. Radman; u novicijat je stupio 14. srpnja 1965., jednostavne zavjete poloţio 15. srpnja
1966., a sveĉane 6. svibnja 1973.; zareĊen je za svećenika 26. srpnja 1973.170 i bio kapelan u
ţupi Tolisa i u nekoliko drugih ţupa, te ţupnik u Barlovcima.
52. Fra Drago Turkeš, krsno ime Drago: rodio se 10. listopada 1954. u Vukovićima od oca
Vlade i majke Mare r. Dedić; u novicijat je ušao 15. srpnja 1973., jednostavne zavjete poloţio
u srpnju 1974., ali nije ustrajao u redovniĉkom zvanju, nego ga je napustio tijekom filozofsko-
teološkog studija u Sarajevu.
b) Dijecezanski svećenici
1. Vlč. Anto Pezanović - Pezić: roĊen je vjerojatno u selu Kleĉinama negdje oko 1720.;
moguće da je pouku stjecao u Zadru, a za svećenika glagoljaša „na naslov Misije“ zareĊen je
1744.; uglavnom je ţivio i djelovao, bez stalnog dušobriţniĉkog zaduţenja, u rodnoj ţupi
Ivanjskoj, pomaţući mjesnim ţupnicima franjevcima; ne zna se kada je umro, i gdje, ali
svakako ne prije 1780. godine.171
2. Vlč. Anto Dujlović: roĊen je u selu Ruţićima 26. lipnja 1914., od oca Lovre i majke Ane r.
Sušilović; osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a ujesen 1927. odlazi u Nadbiskupijsko
sjemenište u Travnik, gdje je 1936. maturirao, a potom u Nadbiskupijskoj bogosloviji u
Sarajevu studirao bogoslovne nauke; za svećenika je zareĊen 30. travnja 1939. a već iduće
godine je imenovan ţupnikom za poljske doseljenike u ţupi Gumjeri, i na toj sluţbi je proveo
svega tri godine; ţivot je završio muĉeniĉkom smrću, ubijen od ĉetnika u noći sa subote na
nedjelju 10./11. srpnja 1943.; pokopan je na gumjerskom groblju, ali mu se za grob ne zna.172
U tijeku je u Poljskoj neformalni postupak za njegovu beatifikaciju.
3. Vlč. Davor Klečina: rodio se 5. travnja 1977. u Banjoj Luci, kamo su mu roditelji Luka i
Veronika r. Pezić doselili iz sela Gagrica u ţupi Ivanjska; nakon završene osnovne škole u
168
169
170
Šematizam franjevačke provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, 1974., str.74.
171 Opširnije o njemu vidi: R. Perić, Svećenici glagoljaši na području BiH. Trista godina djelovanja (1551.-
1851.), Mostar, 2016., str. 338-347.
172
Vidi: A. Orlovac, Leksikon pokojnih svećenika banjolučke biskupije, Banja Luka, 2011., str. 76-79. Od istog
Autora postoji i knjiga: Vjeran do smrti. Ţivot i muĉeništvo banjoluĉkog svećenika Ante Dujlovića, Banja Luka,
2004.
Banjoj Luci, gimnaziju pohaĊa u zadarskom sjemeništu „Zmajević“, a teologiju studira u
Vrhbosanskoj katoliĉkoj teologiji u Sarajevu; za svećenika je zareĊen 27. lipnja 2003., nakon
ĉega neko vrijeme studira kanonsko pravo u Italiji, u Veneciji na Institutu kanonskog prava
San Pio X i na Fakultetu kanonskog prava Papinskog lateranskog sveuĉilišta u Rimu; po
povratku u biskupiju vršio je sluţbu vicekancelara u Biskupskom ordinarijatu, duhovnika i
vjerouĉitelja u Nadbiskupskom sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku, te ţupnika u ţupi
Pohoda Bl. Dj. Marije u Banjoj Luci, a trenutno je ţupnik u Drvaru.173
c) Redovnice – Klanjateljice Krvi Kristove
1. S. Ljiljana Pranjić, krsno ime Anka: roĊena je u selu Gagrice 1. travnja 1927. od oca Jose i
majke Ruţe r. Pezić; u novicijat je stupila 1944., a privremene zavjete poloţila 15. kolovoza
1946.; po isteku privremenih zavjeta 1950. napustila je Druţbu.
2. S. Vitomira Agatić, krsno ime Manda: roĊena je u selu Agatići 11. listopada 1943. od oca
Joze i majke Veronike r. Blaţan; stupila je u novicijat 1962., privremene zavjete poloţila 15.
kolovoza 1963., a doţivotne 15. kolovoza 1968.; godine 1977. je dobila oprost od doţivotnih
zavjeta i napustila Druţbu.
3. S. Kristina Jajčević, krsno ime Jela: roĊena je 21. sijeĉnja 1950. u selu Kozari od roditelja
Franje i Mare r. Agatić; prve zavjete je poloţila 15. kolovoza 1966., a doţivotne 15. kolovoza
1974.
4. S. Josipa Bjelkanović, krsno ime Jozefina: roĊena je 19. oţujka 1951. u selu Gagrice od oca
Mate i majke Ane r. Kleĉina; prve zavjete je poloţila 15. kolovoza 1972., doţivotne 15.
kolovoza 1977.
5. S. Štefica Kezić, krsno ime Janja: roĊena je 26. prosinca 1951. u selu Valentići od oca Ive i
majke Ane r. Dujlović; prve zavjete je poloţila 15. kolovoza 1970., a doţivotne 15. kolovoza
1975.
6. S. Justina Abramović, krsno ime Gordana: roĊena je 6. svibnja 1955. u Cericima od
roditelja Mile i Ruţe r. Dedić; stupila je u novicijat 1973., privremene zavjete poloţila 19.
sijeĉnja 1975; po isteku tih zavjeta napustila je Druţbu.
7. S. Melanija Jajčević, krsno ime Štefica: roĊena je 12. studenoga 1956. u Kozari od oca
Franje i majke Marije r. Agatić; privremene zavjete je poloţila 17. kolovoza 1975., a
doţivotne 15. kolovoza 1980.
8. S. Ana Kezić, krsno ime Ana: roĊena 22. lipnja 1958. u selu Ruţići od oca Mile i majke
Kaje r. Valentić; u novicijat je stupila 6. kolovoza 1975., privremene zavjete poloţila 9. lipnja
1977., a doţivotne 15. kolovoza 1982.; dobila je oprost od zavjeta i Druţbu napustila 1987.
godine.
9. S. Davida Dizdar, krsno ime Ruţa: roĊena je 7. listopada 1961. u selu Kozari od roditelja
Mile i majke Ane r. Dizdar; prve zavjete je poloţila 1. srpnja 1981., a doţivotne 15. kolovoza
1986.174
173
Vidi: F. Marić-A. Orlovac, Banjolučka biskupija …, str. 613.
174
Podatci za sve navede sestre preuzeti su iz registra: Popis sestara Klanjateljica Krvi Kristove hrvatske
provincije Banja Luka – Zagreb od 1879., koja se nalazi u kući Provincijalne uprave u Zagrebu.
Crkve, kapele, i groblja
Dušobriţniĉko djelovanje u ţupi Ivanjska bilo je veoma naporno, ne samo zbog njezina
ogromnog prostora, nego i zbog toga što dugo vremena u njoj nije bilo crkve kao središnjeg
mjesta okupljanja vjernika na bogosluţje i kršćansku pouku, nego su se sve do okonĉanja
otomanske vlasti u Bosni svete mise slavile uglavnom pod otvorenim nebom (sub divo): u
grobljima, šumama, sjenicima, ili u kolibama i u katoliĉkim kućama.
Biskup fra Marijan Maravić piše 1655. da je u Bosni malo crkava u ţupama, te da se mise
obiĉno govore u grobljima i katoliĉkim kućama.175 Više od stotinu godina kasnije, provincijal
fra Bono Benić u izvještaju Propagandi 1768. piše da se, gdje nema crkava, mise
svetkovinama drţe na odgovarajućim grobljima, a ako se ne mogu govoriti na groblju, da se
govore pod drvećem i na mjestima udaljenim od glavnog puta, da se ne bi desilo kakvo
obešĉašćenje boţanskih stvari.176
Biskup fra Nikola Olovĉić u svom izvještaju 1672. piše da u Banjoj Luci nije našao crkve,
a da je nema ni u Motikama, nego da se mise slave po grobljima, šumama, kućama itd.; nije je
našao ni u Dragoĉaju, nego neko drvo u novom groblju (radi se o Crkvinama).177 A ap. vikar
fra Mato Delivić u svom izvještaju godine 1737. navodi da je u doba kršćanskih vladara u
ţupi Ivanjskoj bilo izgraĊenih crkava, a da se u vrijeme kad piše svoj izvještaj jedva naziru
njihovi tragovi. Navodi da je nekoć postojala crkva sv. Kuzme i Damjana, a u to vrijeme da
mjesto sluţi za sahranu kršćana (groblje Damjanovac), i ĉesto se na njemu slave svete mise
pod nadstrešnicom; da se u sredini ţupe nalazi jedno brdo, s kojega se vide sva sela ţupe, na
kojemu je ranije bila crkva sv. Vida Muĉenika (brdo i groblje Crkvine), i na njemu se svake
svetkovine slavi jedna sveta misa; u Motikama da je postojala crkva Svih svetih, a sada sluţi
za sahranu vjernika, i na mjestu se ĉesto slavi sveta misa.178 Delivić takoĊer piše da u selu
Ivanjska (zapravo Ruţići) ţupnik u šumi ima skrovitu kućicu, s drvenom malom kapelicom i
unutra oltarić sa slikom Gospe Lauretanske, u kojoj se obiĉnim danima slavi sveta misa.179 I
fra Pavao Dragićević navodi 1744. da ţupnik u Ivanjskoj ima kuću i da se unutar iste ograde
nalazi takoĊer mala drvena kapelica, ukrašena slikom Bl. Dj. Marije na kartonu, u kojoj se
obiĉnim danima slave svete mise, a ako je potrebno, zbog tjesnoće kapelice, na svetkovine
misa se slavi pod nadstrešnicom spomenute kuće.180 Crkvu na groblju Crkvine ili Crkvene,
posvećenu sv. Vidu, spominje u izvještajima 1777. i 1780. i fra Marko Dobretić.181
Prema izvještaju fra Augustina Miletića iz godine 1813., u Bosni su, osim samostanskih
crkava u Fojnici, Kreševu i Kr. Sutjesci, postojale samo crkva sv. Mihovila u Varešu, i sv.
Ivana Krstitelja u Podmilaĉju. On u pojedinim ţupama navodi broj prijenosnih oltara, a to bi
moglo znaĉiti i nekih mjesta s brvnarama i nadstrešnicama pokrivenim slamom ili šindrom,
gdje su se redovito ili periodiĉno vjernici okupljali i slavila sveta misa. Ne raĉunajući
175
Vidi u: E. Fermendţin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis
ab anno 925 usque ad annum 1732., Zagabriae, 1892., str. 479.
176
177
U izvještaju ap. vikara fra Marka Dobretića 1777. se za Crkvene kaţe da je prastaro groblje (perantiquum
coemeterium) – vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 211, dok se u
izvještaju biskupa fra Nikole Olovĉića g. 1675. govori o novom groblju (in loco moderni coemeterii) – vidi: J.
Jelenić, „Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca“, u: Starine JAZU, XXXVI/1918., str. 136. Iz tih
navoda se zakljuĉuje da groblje Crkvine ili Crkvene postoji barem od sredine 17. st.
178
179
Isto, str. 50.
180
Vidi: Isto, str. 86.
181
Isto, str. 212 i 264.
Damjanovac, Crkvine i Motike, tih je oltara u ţupi Ivanjskoj bilo u selu Ruţići 2, u
Barlovcima 1, Dolini 1, u Mamenicama 1, na Ojdanića brdu 1, i u Valentićima 1.182
U vrijeme kad je 1757. u Ivanjskoj podignuta franjevaĉka rezidencija, kao što smo
naprijed vidjeli, uz nju je postojala mala drvena kapela. Ţupna crkva od cigle podignuta je
nešto niţe od mjesta na kojem se nalazila spomenuta kapela istom godine 1884., za vrijeme
ţupnika fra Marka Marića. Ta crkva je posvećena Uznesenju Bl. Dj. Marije,183 pa je od tada
to i patron ţupe, umjesto ranijeg patrona sv. Vida, muĉenika, a kasnije sv. Mihovila
ArkanĊela.
Karta župe Ivanjska – u sadašnjim granicama
182
Vidi: Vidi izvještaj - D. Kamber, „Stanje ţupa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreniĉko-otomanskoj
prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932, 1, str. 23-24.
183
Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci,
Regularis observantiae, concionatus anno Domini 1887., Sarajevii, !887., str. 62.
Ţupna crkva je 1905., za vrijeme ţupnika fra Franje Valentića, nadograĊena u prednjem
dijelu s obje strane, po nacrtu trapista brata Eberharda iz opatije „Marija Zvijezda“, tako da je
u tlocrtu dobila oblik kriţa, a ţupnik fra Alfonz Kudrić je 1924. dao dograditi zvonik. U
zemljotresu 1969. crkva je teško oštećena, a njezina sanacija izvršena 1972.-1973., u vrijeme
ţupnika fra Vlade Ljevara, kojom prilikom je zvonik podignut za jednu etaţu više.
Uz ţupnu crkvu je ţupnik fra Serafin Jurić podigao 1895. i novu ţupnu kuću, a
nadogradio ju je 1939. ţupnik fra Drago Prpić. Oštećena je u zemljotresu 1969., a obnovio ju
je 1970. fra Vlado Ljevar. Ta ţupska kuća je bila dosta velika, ali nefunkcionalna i veoma
trošna, pa je 1999. srušena i podignuta nova, za vrijeme ţupnika fra Miroslava Mandića.
Osim ţupne crkve, u ţupi još uvijek postoje i sljedeće kapele, i to: sv. Nikole Tavelića na
groblju na Crvenoj zemlji, sv. Roka na groblju na Visokoj glavici, RoĊenja Bl. Dj. Marije na
groblju u Valentićima, Kristova Uzašašća na groblju Vuĉića gaj, Pohoda Bl. Dj. Marije u selu
Josipovići, sv. Ane na groblju Damjanovac, sv. Luke na groblju Gig, sv. Mihovila ArkanĊela
na Ravnicama, sv. Duje u Dujskom potoku, i na groblju sv. Marka u Mamenicama. Većina tih
kapelica je godine 1995., ili kasnije, bila oštećena i devastirana, tako: na Visokoj glavici, Gigu,
Crvenoj zemlji, Vuĉića gaju, u Josipovićima i na Ravnici. 184 One su uglavnom u vrijeme
ţupnika fra Miroslava Kljajića obnovljene, a na Damjanovcu umjesto stare izgraĊena je nova.
Postojala je ranije i kapela od drveta u selu Vukovići, posvećena sv. Iliji proroku, ali kako je
bila trun u oku ondašnjim komunistiĉkim vlastima, 50-ih godina prošlog st. je napuštena i s
vremenom posve propala.185
Na svim tim grobljima i mjestima uobiĉajeno se barem jednom godišnje slavila sveta
misa, a osobito su dobro bile posjećivane mise na Damjanovcu (sv. Ana), Gigu (sv. Luka), i
Visokoj glavici (sv. Rok), ne samo od ţupljana Ivanjske, nego i iz ţupe barlovaĉke i šimićke.
Kako smo gore vidjeli, fra Mato Delivić u svom izvještaju Propagandi 1737. spominje
groblja na Damjanovcu i u Motikama. Fra Pavao Dragiĉević 1744. navodi da ima šest mjesta
ili grobalja na kojima se sahranjuju tjelesa vjernika, i redovito svetkovinama slave mise. On
posebno istiĉe groblje na brijegu Damjanovac, tako prozvanom oĉito zbog nekadašnje crkve
sv. Damjana, i u Dragoĉaju, donjem dijelu ţupe, dva mjesta na kojima su se sahranjivala
tjelesa vjernika, jedno u Motikama, a drugo na brdu Crkvinama, u selu Orlovcu. Navodi kako
se na groblju u Motikama na svetkovinu sv. Marka EvanĊeliste obavljao blagoslov polja i
usjeva i slavila misa, a na Crkvinama da su se redovito svake nedjelje i na svetkovine kroz
godinu vjernici skupljali na slušanje svete mise, a naroĉito se iz okolnih obliţnjih ţupa narod
slijevao 15. lipnja, zbog poboţnosti sv. Vidu Muĉeniku. Tu je u davnini, po predaji, postojala
crkva posvećena sv. Vidu, i slavi se takvom poboţnošću kao da je svetkovina zapovjedna.186
Fra Pavao Dragićević osim Damjanovca, u gornjem dijelu ţupe, i Motika i Crkvina u
donjem dijelu ţupe ili u Dragoĉaju, drugih izriĉito po imenu ne navodi. MeĊutim, iz ţupnih
matica umrlih vidi se da su u 18. i 19. st. u gornjem dijelu ţupe postojala takoĊer: Valentića
groblje, groblje u Šimićima ili šimićko, i novo groblje u Šimićima, groblje u Miloševićima ili
Miloševićko, Duljilovića groblje ili groblje Duljilov potok, groblje Mamenice - zvano i
Fratarsko ili misniĉko. U donjem dijelu ţupe, osim Crkvina, postojalo je Bukoviĉko groblje,
zvano Suvaje (sv. Martina), i novo groblje u Bukovici (zapravo u Barlovcima), zvano
Bida/Bijeda, Trnsko groblje ili groblje u Šušnjarima (Šušnjarsko) i groblje sv. Ive Krstitelja
(Bešlenica), preko Vrbasa, i groblje Gajić u Kulajnima. U perifernim dijelovima ţupe
postojala su groblja na Gradini, u Dolini ili Dolinsko groblje, groblja u Miĉijama, Prijeĉanima,
Delibašinu selu, te takoĊer groblje u Junuzovcima, i Glogovi - Gradiška. Navode se u
maticama umrlih još Pavlovića groblje, Matijevića groblje, Rajkovaĉko groblje, groblje u
184 Vidi: J. Šalić, Sjeverozapadno od Banja Luke, str. 90-92.

185 Isti, n. d., str. 90.
186
Bristoviĉni (Gradiška), NabrĊanima, groblje u Docu, ali nije jasno jesu li to moţda nazivi za
neko od već spomenutih, ili su druga groblja, i gdje su se ona nalazila.187 Daleko najviše
pokojnika je sahranjivano u groblju Crkvine/Crkvene, na Damjanovcu, u Motikama, i
Suvajama.
Na nekima od tih grobalja sahranjeno je i više franjevaca. Tako u groblju Crkvine: fra
Petar Ćosić, alias Begović, umro 25. oţujka 1795., i fra Stipo Radman, umro 7. prosinca
1887.; u Šimićima, na starom groblju: fra Josip Tucić, umro 6. kolovoza 1864., i fra Lovro
Tucić, umro 26. sijeĉnja 1869. A najviše ih je sahranjeno u Mamenicama: fra Stjepan
Trogranĉić, umro 4. sijeĉnja 1807.; fra Lovro Popović, klerik, umro 2. listopada 1855.; fra
Marko Baković, umro 6. sijeĉnja 1856.; fra Sebastijan Franković, ap. vikar u Bosni, umro 30.
listopada 1864. (kasnije posmrtni ostaci preneseni u ţupnu crkvu); fra Marijan Grgić, umro 27.
travnja 1865.; fra Mato Miliĉević, klerik, umro 9. listopada 1867.; fra Franjo Tomić, klerik,
umro 22. svibnja 1869.; fra Lovro Tadić, umro 13. oţujka 1881.; i fra Stipo Orlovac, umro 26.
oţujka 1882.
Osim u navedenim grobljima, mnogo mrtvih je pokopavano izvan groblja. U većini
sluĉajeva se radilo o umrlima od bolesti kuge 1764./1765., 1783./1784., 1795./1796., i najviše
1814.-1818., kada je sahranu trebalo obaviti što prije, radi spreĉavanja širenja zaraze. Za njih
u matici umrlih piše da su pokopani u šumi, trnju, bašĉi, na njivi, kod drugih zaraţenih kugom.
Neki su pokapani i na mjestu gdje su nesretnim sluĉajem poginuli ili gdje ih je netko ubio, a u
više sluĉajeva su izvan ograde groblja ukopavani i oni kojima je uskraćivana sahrana u
groblju zbog toga što su provodili javan grešan ţivot i više godina nisu obavili uskrsne
ispovijedi i priĉesti, a nisu im prije smrti podijeljeni sakramenti umirućih: ispovijed, priĉest i
posljednje pomazanje.
Umjesto zakljuĉka
Ţupa Ivanjska je nekoć bila teritorijem moţda najveća, a sigurno jedna od najvećih u
Bosni, i prostirala se u teritorijalnom diskontinuitetu na više od 1.500 kvadratnih kilometara
sjeverozapadno od Banje Luke, na dijelovima današnjih općina Banja Luka, Prijedor, Laktaši
i Bos. Gradiška. S vremenom su se od nje odvajali pojedini dijelovi i osnivane nove ţupe,
najviše u porjeĉju Vrbasa i Save. Na kraju 19. st. Ivanjska je zauzimala prostor koji pokriva i
danas, samo bez onoga dijela koji je kasnije ušao u sastav nove ţupe Šimići.
A kako se postupno smanjivao teritorij ţupe Ivanjska, tako se smanjivao i broj vjernika
katolika u njoj. Ipak, od poĉetka 20. st. broj se poĉeo povećavati. Godine 1901. bilo ih je oko
2.800; njihov broj je godine 1935. porastao na 3.287, a godine 1991. bilo ih je oko 3.500.
Naţalost, na kraju nedavnog rata u Bosni i Hercegovini iz entiteta Republike Srpske
protjerani su gotovo u potpunosti svi Hrvati katolici, pa i iz ţupe Ivanjska, tako da ih je
godine 1999. bilo još svega 104,188 , a u godini 2015. njihov broj je iznosio 137. Nekad ĉisto
katoliĉka sela sada su nastanjena skoro iskljuĉivo srpskim i pravoslavnim stanovništvom,
porijeklom preteţito iz Glamoĉa, Grahova i Kupresa, koje je krajem rata izbjeglo iz tih
krajeva.
Svakako da postoji velika neizvjesnost u pogledu budućnosti ţupe Ivanjska. Ona sada,
kao i većina drugih u banjoluĉkom dijelu entiteta Republike Srpske, uz velike poteškoće tek
preţivljava. Ako doĊe do njezina gašenja i nestanka, a što bi se, prije ili kasnije, moglo
dogoditi, ovaj prikaz neka ostane barem kao podsjetnik na neka prošla vremena.
(Objavljeno u: Bosna franciscana, god. XXV/2017., 46, 301-344.)
187
Sva nabrojena groblja se navode u maticama umrlih ţupe Ivanjska u vremenu od 1760. do 1809. godine.
188
Vidi: F. Marić – A. Orlovac, Banjolučka biskupija …., str. 112-113.

Župa Ivanjska

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Župa Ivanjska

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fra Velimir Blažević

ŢUPA IVANJSKA, U BOSANSKOJ KRAJINI,

Sjeverozapadno, nedaleko od Banje Luke, nalazi se starodrevna katoliĉka ţupa Ivanjska.

Teritorij koji je ţupa nekoć zauzimala

Karta prikazuje prostor župe Ivanjska u prvoj polovici 18. st.

Katoliĉko stanovništvo na podruĉju ţupe

Zahvaljujući u prvom redu apostolskim vikarima u Bosni, znamo koliko je u odreĊenim

Naziv mjesta Domaćinstva Odrasli Djeca Ukupno

Naziv mjesta Domaćinstva Odrasli Djeca Ukupno

Naziv mjesta Broj Broj Broj

Naziv mjesta Broj Broj Broj Ukupno

Evo i kako je izgledalo stanje godine 1858:

Naziv mjesta Broj Broj brač. Broj Broj Ukupno

Naziv mjesta Broj kat. Broj brač. Ukupno

Dušobriţništvo i vjerski ţivot katolika

Ime i prezime Porijeklo Vrijeme službe

Popis kapelana ili župnih pomoćnika

Duhovna zvanja, redovniĉka i svećeniĉka,

Samoprijegoran dušobriţniĉki rad i primjeren svećeniĉki ţivot raĊaju dobrim plodovima.

135 Matica krštenih, gg. 1805.-1828., g. 1810., br. 317.

157 Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1854., f. 212v, br. 205.

c) Redovnice – Klanjateljice Krvi Kristove

Karta župe Ivanjska – u sadašnjim granicama

184 Vidi: J. Šalić, Sjeverozapadno od Banja Luke, str. 90-92.

(Objavljeno u: Bosna franciscana, god. XXV/2017., 46, 301-344.)

You might also like