Bosna i Hercegovina

Univerzitet “Džemal Bijedić“ u Mostaru

Nastavnički fakultet
Odsjek: Psihologija i Sociologija

Bošnjaci- jedan narod ,tri religije

Seminarski rad

Prof.Dr. Jasmin Peco Student: Harisa Memić

 Mostar,2017.

UVOD

Društvo i Religija

Šta je to religija?

Religija je društvena pojava koja podleže određenim zakonima nastajanja, razvoja i

nestajanja. Religiju možemo definisati i kao duhovnu povezanost jedne grupe ljudi sa nekim
višim, svetim bićem, odnosno Bogom. Bog je ljudska zamisao o nekoj natprirodnoj,
onostranoj sili. I sama riječ religija vodi poreklo od latinske reči “religare” što znači ponovo
svezati, prepovezati. Dakle, religija je oblik društvene svijesti u kome se prirodne i društvene
sile prikazuju kao natprirodne, nezavisne od čoveka, prirode i historije. Svaka religija
podrazumijeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na suštinu, svrhu i poreklo
svega postojećeg. Takođe, svaka religija podrazumijeva određene oblike vjerskih zajednica,
kao i određene obrede, ritualne radnje koje se obavljaju na posvećenim mjestima, odnosno u
određenim institucijama (crkve,džamije,sinanoge, hramovi...).
Postoje tri osnovne grupe teorija religije. Prema prvoj, religija je izum jedne (obično
vladajuće odnosno privilegovane) grupe ljudi kao sredstvo zaštite privilegija iste te grupe
ljudi. Prema drugoj grupi teorija, religija je trajna egzistencijalna karakteristika ljudskog bića.
Najzad, prema trećoj grupi teorija, religija je samo ljudska sklonost ka sujeverju proizašla iz
nedovoljnog poznavanja prave prirode stvari. ...

2
 Nastanak religije

Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posljedica čovjekovog
shvaćanja da se mnoge stvari u prirodi događaju i bez njegove volje i da on na te pojave ne
može utjecati niti ih kontrolirati. Takve pojave su npr. Suše,poplave, munje gromovi, i slično.
Tako je čovjek saznao o postojanju viših sila, te su u njegovom umu nastali prvi oblici
“bogova” koji su simbolizirali jedinstvene moći koje vladaju čovjekovim postojanjem. Čovjek
je nastojao ove više sile umilostivit molitvamai žrtvovanjem.

Svi historijski tragovi o postojanju čovjeka na ovoj planeti govore da je on od pamtivijeka u

nešto vjerovao,da se nečemu priklanjao,izražavao mu zahvalnost,pokornost,prinosio žrtvu i sl.
Na toj činjenici se zasniva i poznati stav o „urođenosti vjere čovjeku“,pri čemu
se,nerijetko,čak i ateizam(kao forma nevjerovanja u Boga),nastoji prikazati kao“vrsta
religijske svijesti“. Poznato je i teološko stajalište o božanskom prijeklu religije, tj.učenje o
tome da ju je Bog,Svojim objavama,slao ljudima preko poslanika kao uputu za život na ovom
svijetu.
Postoji i tzv.naturalističko učenje o porijeklu religije,koje se, u osnovi, svodi na to da je
religijska svijest nastala kao plod čovjekova straha od prirodnih pojava,iz osjećaja njegove
inferiornosti i nemoći spram grandioznosti i moći onoga što ga okružuje. Prosvjetitelji su
religijsku svijest prikazali kao posljedicu ljudskog neznanja, funkcionalisti je,u ishodišnom
smislu, svode na strah od smrti, marksisti na temeljni vid čovjekova otuđenja itd. Jednom
riječju,u sociološkoj, ali i u drugoj literaturi, prisutna je široka lepeza različitih stajališta o
porijeklu religije, njenom smislu i značenju u ljudskom životu.
Akcenti ovog fenomena su:
-Prvo, valja ukazati na nužnost preciznije upotrebe značenja pojmova:vjera i religija.
-Drugo, nužno je naznačiti koji su to osnovni kriteriji za podjelu različitih oblika religijske
svijesti.
-Treće, treba naglasiti bitne sličnosti, ali i razlike, odnosno specifičnosti među najpoznatijim
religijama u svijetu. Prema jednom broju sociologa, pojam vjere je šireg značenja od pojma
religije. Oni gledaju na vjeru kao konstantu, a na religije kao konkretne vidove ispoljavanja
vjerovanja i njegovog manifestiranja u ljudskim životima. Religije mogu čak doživljavati
transformacije, uključujući ideformacije, razluđivanja i podjele, kvantitativni rast i opadanje
itd. Za razliku od toga, vjera je, u svom pojmovno-ishodišnom smislu ,konstanta, odnosno
,naprosto vjeruju u Boga kao tvorca svega (teisti), ili, ipak ne vjeruju u njega (ateisti).

3
 Društvo

Jedno od važnih pitanja ovovremenog društva a tiče se odnosa i društva i religije, prije svega
prije svega odnosa države i religije, jeste pitanja sekularizacije.
Iako je pojam seklurizacija (,,posvjetovljenje'') latinskog porijekla pod kojim se
podrazumijeva odvojenost vjere od društvenih poslova ,politike i države, početak njegove
upotrebe vezuje se za tekovine poznate francuske revolucije iz 1789.godine,čime se
označavao ,,proces oduzimanja crkvene imovine i njeno pretvaranje u državnu'',ali i
,,prenošenje crkvenih službi u nadležnost svjetovnih vlasti''.Sve se to odvijalo u funkciji
potiskivanja dotadašnjeg feudalnog sistema, koji je imao snažan oslonac u crkvi ,te
ustanovljavanja novog buržoaskog poretka i buržoazije kao vladajuće klase u društvu.
Posebno se insistiralo na sekularizaciji škola ,odnosno odvajanju odgoja i obrazovanja od
crkve i njenog uticaja. Tome se crkva rezolutno opiraka svjesna činjenica da će, na taj način ,
njen efektivni utjecaj u društvu biti marginaliziran i svesti se u domen čiste ,neobavezujuće
privatnosti.

Kao i svaka druga idealnost i sekularizam sa sobom nosi niz pozitivnih i negativnih pojava.
S pravom konstatira Benedikt Anderson da ...18.stoljeće u Zapadnoj Evropi ne obilježava
samo početak doba nacionalizma, već i smiraj religioznog načina mišljenja. Stoljeće
prosvjetiteljstva ,racionalističkog sekularizma..donijelo je sa sobom vlastito mračnjaštvo.
Vlastito mračnjaštvo ,,racionalističkog sekularizma'' evropskog prosvjetiteljstva je holokaust
nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima.
Neki autori sekularizam dijele u dva segmenta i to: ekstremni ,koji uopće ne prihvata vjeru ,i
umjereni ,koji insistira na njenom odvajanju od javnog života, odnosno svođenju na privatnu
sferu osobe.

4
 Bošnjaci

Bošnjaštvo ,prvo kao etnički ,zatim narodni ,a danas kao nacionalni društveno- historijski
,kulturološki i civilizacijski sadržaj, autonoman je i autohton vešestoljetni bosanski i evropski
identite.
Među najznačajnim društvenim činjenicama koje to potvrđuju jesu i tri Bošnjaka:
-Bošnjak oli Koledar za Bosnu ,priredila Redovnička mladež za Bosnu 1870..
-Bošnjak ,Šematizam svijeh oblasti u Bosni i Hercegovini,koji je izdavala Austro-Ugarska
država za vrijeme vladavine Bosnom i Hercegovinom (prvi broj izdat 1883)
- i treći Bošnjak ,list za politiku pouku i zabavu koji je pokrenuo Muhamed-beg Kapetanović
Ljubušak 1891.godine i koji je izlazio skoro 20 godina. Ovi Bošnjaci govore imenom i
sadržajem da su Bošnjaci evropski narod u svim sadržajnostima svoje identiteske strukture.
Teritorijalno pripadaju Evropi. Dominantno su slavenskog etničkog porijekla ,a Slaveni su
evropski narod. Govore bosanskim jezikom ,koji je jedan od slaveniskih jezika.Iako su danas
dominantno muslimani ,u svom su historijskom hodu religijski heterogeni ,ali i ateisti,kao i
svi drugi evropski narodi.
Imali su srednjovjekovnu bosansku državu ,čije je vladare potvrđivao papa. Bošnjaci su danas
Evropljani i po sadržajnostima nacionalne kulture ,običajima, vrsti nošenje,vrsti
ishrane,igrama,stavu prema ženskom polu ,tipa ekonomskog života, odnosno prema porodici i
drugim oblicima društvenog života.
Tri Bošnjaka nam govore da ne postoji ,,muslimansko'', ,,katoličko'', ,,pravoslavno'',
,,integralno'' bošnjaštvo ,već, naprotiv bosansko bošnjaštvo ,neupitno evropski etnički,
društveno- historijski i civilizacijski identitet .
Činjenica da je dio Bošnjaka u drugoj polovini 19.stoljeća, našavši se na razmeđima
vlastitih ,a različitih religija i pod utjecajem nacionalnih ideologa.

5
Sadašnji je bošnjački narod (Bošnjaci, Muslimani, Bošnjaci muslimani) nastao najvećim
dijelom islamizacijom, od 15. stoljeća nadalje, starosjedilačkoga bosansko-hercegovačkoga
pučanstva (uglavnom Hrvati; kao što su bila plemena Bašča i Banjani u Malom Psetu), kao i
stanovništva okolnih zemalja (Srbije, Hrvatske, Crne Gore), uz udio asimiliranih albanskih,
turskih i drugih pojedinaca, došljaka iz ostalih zemalja Osmanskoga Carstva koje je
obuhvaćalo i sjevernu Afriku i dobar dioprednje Azije do Irana.
Ideologija i samodefinicija Bošnjaka vremenski zaostaju i kasne za hrvatskim.

Najveći dio prošlosti, do oko 1900., današnji narod Bošnjaka se smatrao Turcima, a u ovom
surječju, to bi značilo muslimanima (turske provenijencije). Iako svjesni razlika
prema pravim Turcima (oprjeka Turci-Turkuše, nepoznavanje turskoga jezika među širokim
slojevima), činjenica je da su praktički svi muslimani doživljavali Tursku kao domovinu,
željeni islamski dom, te da, iako su gajili odanost i prema užoj domovini Bosanskom
pašaluku, to nije bilo od presudnoga značaja sve do 19. st. kada se pojavljuje osjećaj da će ih
Turci ostaviti na cjedilu (neovisnost Srbije, Bugarske,..). Glavna je odanost islam, a središnja
političko-civilizacijska vizura postojanja Osmansko Carstvo - bez ozbiljnijih
pokušaja autonomije. Razmišljanje muslimana Bosne opisao je i suvremenik Vuk Karadžić:
"Nego oni zakona turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od stotine jedan
ne zna turski."

Islamizacijom, stariji je identitet (kršćanski) radikalno izmijenjen, prebrisan. Teško je naći

sličnoga primjera u povijesti (možda u Indiji - no, to je upitno.). Bosanski su Muslimani
praktički prestali s ikakvom značajnijom aktivnošću koja bi uključivala i iskazivala
njihov etnicitet (npr. Iranci su u stoljećima poslije islamizacije razvili bujnu književnost
na perzijskom jeziku pisanu arapskim pismom, uz legendarne autore kao što su Firdusi, Omar
Hajam, Rumi, Hafiz, itd.; Firdusi veliča i predislamski Iran).

6
 Jedan narod- tri religije
Judaizam
Judaističko učenje temelji se na Starom zavjetu ,odnosno na Tori i Talmudu (''usmenoj
Tori'',ili njezinim komentarima). Jevreji vjeruju da je Bog objavio Svoj zakon njima i da ih je
izabrao da budu svjetlo i uzor čitavom čovječanstvu.
Iskustvo Jevreja svjedoči da im je prošlost bila odveć burna u tegobna ispunjena progodima ,
optužbama ,genocidom... Pripadnici ove religije mole se tri puta dnevno (ujutro, poslije podne
i navečer), posebno drže do vjerskih propisa u ishrani (jedu samo tzv.košer hranu ,odnosno ne
konzumiraju svinjsko meso,rakove ,školjke). Smatraju brak ,,svetim savezom'',obrezuju
mušku djecu itd.

-Kršćanstvo/ hršćanstvo
Kršćanstvo spada u najrasprostranjenije svjetske religije. Tokom vremena, unutar njega
razvila su se tri osnovna pravca(katolicizam, pravoslavlje i protestantizam) te niz sekti ''koje
se međusobno razlikuje u nekim čak i bitnim doktrinarnim pogledima, unatoč cinjenici da se
sve naslanjaju na Bibliju ,odnosno na vjerovanje u Isusa Krista/Hrista.

-Islam
Islam je religija koja se temelji na Kur'anu ,objavljenom Muhammedu ,a.s. u sedmom
stoljeću, te na hadisu,tj.Poslanikovoj praksi . Upućen je cjelokupnom ljudskom rodu. To je
vjera bezuvjetne pokornosti Bogu (Allahu), obavezujućih svakodnevnih pet molitvi (namaza-
radi očuvanja duhovne čistote ), posta (mjesec ramazana), pomoći nemoćnim i siromašnim
(zekat), hodočašća svetim mjestima u Meki i Medini.
Islam se nerijetko ,hvalificira i kao ''vjera srednjek puta'', jer zabranjuje sve oblike i forme
pretjerivanja, počevši od uzimanja hrane i oblačenja, pa do ''iskazivanja pobožnosti''. U islamu
se zabranjuje konzumiranje svinjskog mesa,alkohola ,kao i svega onoga što može ugroziti
zdravlje i život ljudi. To je religija koja insistira na društvenoj pravdi. Da bi se za nju stekle

7
realne pretpostavke nužan je ,prema islamskom učenju, pored odgovarajuće zakonske
regulative, odgoj i edukacija, odnosno svijet ljudi o imperativu ''takmičenja u dobru''.

(Kur'an, El- Ma'ide, 2).

Zaključak:

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti,a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu'

8
LITERATURA
1.Jusuf Žiga , Adib Đozić (2013). Sociologija. Tuzla.

2.Adib Đozić. (2012) Studije o Bošnjaštvu. Sarajevo/ Tuzla