Osnivanje Zupčanih Parova PDF

64 M.
Opalić: Prijenosnici snage i gibanja
6. OSNIVANJE ZUPČANIČKIH PRIJENOSNIKA

Osnivanje je faza procesa konstruiranja koja prethodi oblikovanju. Prije početka osnivanja
problem prijenosa snage i gibanja potrebno je riješiti konceptualno. Ovo pretpostavlja
postavljanje zadatka i raščišćavanje zadatka putem takozvane liste zahtjeva. Lista zahtjeva treba
biti što opsežnija, obuhvatnija, detaljnija.
Faze osnivanja ili projektiranja prijenosnika jesu:
1. Izbor vrste prijenosnika na osnovi liste zahtjeva

2. Izbor parcijalnih prijenosnih omjera
3. Određivanje približnih dimenzija prijenosnika
4. Proračun i/ili izbor parametara ozubljenja (modul, standard, kvaliteta, tolerancijski
razred, kut nagiba boka, pomak profila, toplinske obrade, tehnologija izrade itd.)
5. Projektni crtež cijelog prijenosnika čime se dobiju sve važne dimenzije te ostale
informacije o prijenosniku (težina, veličina, oblik priključaka itd.)
6. Oblikovanje elemenata prijenosnika
7. Dokaz nosivosti (sigurnosti, vijek trajanja, deformacije itd.)
6.1 LISTA ZAHTJEVA

Lista zahtjeva sadrži dvije grupe podataka. U prvoj su grupi podaci vezani uz glavne
funkcije, a pretežno važni u prvim fazama osnivanja, dok je druga grupa podataka, u vezi s
posebnim funkcijama, bitna u fazi oblikovanja elemenata prijenosnika.
A. GLAVNE FUNKCIJE
1. Brzina vrtnje pogonske strane (brzina vrtnje), smjer okretanja, stalni ili promjenjivi
prijenosni omjer, dopuštene tolerancije prijenosnog omjera, način opterećenja
(istosmjerno ili izmjenično).
2. Vrsta radnog i pogonskog stroja
3. Zahtjevi naručioca u vezi s glavnim funkcijama (vrsta prijenosnika, način ugradnje)
4. Međusobni položaj pogonskog i radnog stroja i eventualno osni razmak
5. Snaga, trajni moment, nazivni momenti pogonskog i radnog stroja, maksimalni
momenti, potezni momenti.
B. POSEBNE FUNKCIJE
B1. Podaci o pogonu
1. Broj uključivanja radnog stroja u jedinici vremena

2. Dnevno trajanje pogona
M. Opalić: Prijenosnici snage i gibanja 65
3.
Karakteristike radnog stroja dobivene mjerenjem ili pretpostavljene, učestalosti
maksimalnog momenata. Raspolaže li se sa spektrom opterećenja?
4. Mogućnost preopterećenja, te moment proklizavanja sigurnosne spojke ako je
potrebna.
5. Udarna opterećenja (broj, trajanje i veličina), najveći pojedinačni moment radnog
procesa i havarijski moment.
6. Točan tok snage
B2. Podaci o tehnologiji izrade
1.
Podaci o materijalu (mogućnost dobave i vrijeme dobave), obradivost izabranog
materijala.
2. Karakteristike vlastitog strojnog parka (ograničenja u vezi s gabaritom i težinom).
3. Problematika alata.
B3. Dodatne sile prijenosa
1.
Opterećenje kućišta (smije li se dodatno opteretiti ?).
2.
Dopuštene sile na pogonskom i gonjenom vratilu (mogu li ih spojke ili smiju preuzeti
?).
B4. Posebni zahtjevi naručioca
1.
Vrste spojki
2.
Oblici priključnih vratila
3.
Po kom propisu (DIN, ISO, AGMA, GOST, BS itd.) treba raditi proračun (brodski
prijenosnici ne pripadaju ovoj grupi, podložni su posebnim standardima)
4. Jamstvo, stupanj djelovanja, buka, probni pogon, ispitivanje.
5. Zahtjevi u vezi s tehnologijom.
6. Toplinske obrade, materijali, postupci strojne obrade.
7. Uležištenja.
8. Posebni propisi u vezi s kućištom, vratilom i priborom.
9. Transportni uvjeti (gabariti, vrsta prijevoza, težine, mjesto montaže itd.).
10. Održavanje i rezervni dijelovi, koje su vrste i opsega?
B5. Podmazivanje
1. Temperatura okoline i eventualno grijanje, moguća sredstva i načini hlađenja,

maziva (morska ili slatka voda ili zrak, njihova temperatura, te postoji li već neki
sustav hlađenja koji bi se mogao upotrijebiti)
2. Je li izbor maziva slobodan ili po određenim propisima?
3. Ako postoji sustva podmazivanja, dati njegove parametre.
4. Ako je potrebna kontrola podmazivanja, koje parametre treba kontrolirati (količina,
tlak, razina, temperatura ...)?
B6. Uvjeti smještaja i okoline
66 M. Opalić: Prijenosnici snage i gibanja
1. Otvoreni, zatvoreni ili djelomično otvoreni prostor?

2. Ograničenja u pogledu montaže, ugradnje, transporta, prašine, prljavštine, čvrstih
čestica, vode, vodene pare i ostalih isparavanja kiselina, lužina i ostalih agresivnih
medija.
3. Podaci o temeljenju (kruti, elastični, čelični, betonski, odvojeni, kompaktni)
4. 4. Maksimalna i minimalna godišnja temperatura okoline, te je li prijenosnik izložen
izravnom sunčevu zračenju?
B7. Ostalo
1. Boja prijenosnika, vanjska i unutrašnja.

2. Konzerviranje za transport, je li potrebno?
3. Rezervni dijelovi, jesu li potrebni?
4. Mjesta predviđena za davače (momenta, temperature, broja okretaja, vibracija ...)
5. Posebni proračuni vibracija i buke, jesu li potrebni?
Ova lista, koja služi i u fazi osnivanja i za dokaz nosivosti, a koja je nešto modificirana
lista koju predlažu Niemann i Winter [3] , obično se daje u obliku tabelice. Ona može biti i uža i
šira od predložene zavisno od objekta odnosno od faze konstruiranja. U ovom obliku primjerena
je za zupčaničke čelničke, stožničke i pužne prijenosnike.
6.2 RASPODJELA UKUPNOG PRIJENOSNOG OMJERA NA POJEDINE

STUPNJEVE PRIJENOSA
Kod višestupanjskih zupčaničkih prijenosnika potrebno je najprije riješiti problem
raspodjele ukupnog prijenosnog omjera na parcijalne prijenosne omjere.
Općenito je povoljnije, ako radni stroj ne zahtijeva drukčije, da se u stupnjevima s većom

brzinom, dakle s manjim okretnim momentom, odabiru veći prijenosni omjeri. Također je
pravilo da uvijek treba izbjegavati cjelobrojne prijenosne omjere.
Cilj da se konstruira što jeftiniji, a tehnički zadovoljavajući prijenosnik najbolje se postiže

optimiranjem, odnosno primjenom metoda optimiranja. Problem će biti obrađen prema dvama
kriterijima optimiranja, a nešto modificirano prema[20] te prema [3]:
a) Za višestupanjske čelničke zupčaste prijenosnike dao je Moeser [20] sljedeći postupak za

raspodjelu ukupnog prijenosnog omjera (ne uzimajući u obzir svojstva materijala, te samo za
čelničke prijenosnike):
Slika 6.1, Višestupanjski prijenosnik s čelničkim zupčanicima
Za svaki (manji) zupčanik bilo kog prijenosničkog para višestupanjskog čelničkog

prijenosnika može se uspostaviti veza njegove geometrijske karakteristike, promjera d1 i
opterećenja T preko proračunskog faktora B tako da je:
d1 = B 3 T (6.1)
Ako prijenosnik ima n stupnjeva prijenosa, ukupni je prijenosni omjer
k
i = u1u2 u3 ..... uk ... un = ∏ uν (6.2)
ν =1
U n-tom stupnju prijenosa s obzirom na ulazni okretni moment TA vrijedi:
TA TA
Tn = n odnosno d n = B n
(6.3)
∏
ν
uν
=1
3
∏ uν
ν =1
Promjer je većeg zupčanika u k-tom paru Dn = un d n , a ukupni je volumen svih parova:
V = VI + VII +.... +Vn (6.4)

Za parcijalne volumene, uz uvođenje odnosa κ = b/d, (približno isti za sve parove) vrijedi
(volumen prvog para):
π π
VI = V1 + V2 = d12b1 + D12b1 (6.5)
4 4
π ⎛π ⎞ 1
V1 = d13κ = ⎜ κB 3TA ⎟ (6.6)
4 ⎝ 4 ⎠ u1
V2 = u12V1 (6.7)
Ako se ukupni volumen u jednadžbi (6.4.) podijeli s izrazom u zagradi jednadžbe (6.6) u
svim stupnjevima, dobit će se značajka volumena V ∗ , ovisna samo o parcijalnim prijenosnim
omjerima:
V 1 u12 1 u2 1 uk2
V∗ = = + + + 2 +.......+ + (6.8.)
π u1 u1 u1u2 u1u2 k k
TAκ
4
B ∏
ν
uν ∏ uν
=1 ν
odnosno
k
1 + uν2
V =∑
∗
n (6.9.)
ν =1
∏u
n =1
n
Optimiranje je izvedeno traženjem minimuma funkcije V ∗ primjenom Lagrangeove

multiplikatorske metode [20], gdje se parcijalnom derivacijom Lagrangeove funkcije dobiva
sustav nelinearnih jednadžbi. Dobiveni su optimalni i granični prijenosni omjer:
ulopt = (2ul +1 + 1) 0.5 i ulg r = 1 + 2 0.5 = 2.41 (6.10.)
Vrijednost l u gornjoj jednadžbi može poprimiti vrijednosti od 1 do k. Provedena analiza

prikazana je grafički na slikama 6.2, 6.3, i 6.4 a bit će ilustrirana sljedećim primjerom:
Primjer: Neka je zadan ukupni prijenosni omjer i=50, a potrebno je odrediti optimalan broj
stupnjeva prijenosa te optimalni prijenosni omjer u svakom stupnju. Prijenosnik je reduktor.
Na slici 6.2. odredi se za ukupni prijenosni omjer i=50 optimalan broj stupnjeva prijenosa
n=4 (prvo presjecište s krivuljom n=4). Dobivenom vrijednosti za n ide se u dijagram na slici
6.3. Za sada poznate vrijednosti i i n očita se iz dijagrama na slici vrijednost optimalnog
prijenosnog odnosa u n-tom (četvrtom ) stupnju in = i4 = 3. Preostali su prijenosni omjeri, a
prema jednadžbi (6.19):
u3 = 2u4 + 1 = 2. 65;
u2 = 2.51
u1 = 2. 45
Isti rezultati dobili bi se i sa slike 6.4. Ukupni prijenosni omjer manji je od zadanog za oko
2%, što je u granicama dopuštenog. U slučaju potrebe za točnijim proračunom potrebno je
primijeniti neku iterativnu metodu.
Slika 6.2. Određivanje optimalnog broja stupnjeva prijenosa kod višestupanjskih prijenosnika metodom
minimalnog volumena prema [20]
Nakon određivanja prijenosnih omjera, ako je to potrebno, mogu se uz određene

pretpostavke odrediti i glavne mjere vitalnih elemenata prijenosnika.
Za manji zupčanik potrebno je kontrolirati i promjer vratila. Za vratilo i zupčanik kao dva
elementa preporuča se d1 ≥ d vr + 3m . U manjem broju slučajeva režu se zubi izravno na vratilu
(paziti na progib vratila). U ovoj fazi projektiranja ne zna se rješenje uležištenja pa ni momenti
savijanja vratila.
Slika. 6.3.Određivanje optimalnog omjera un Slika 6.4. Određivanje preostalih mjera uk
b) Niemann [3] daje na temelju sličnih analiza za čelničke i za kombinirane čelničko-stožničke

prijenosnike sljedeći postupak.:
Za prijenosnike s više stupnjeva prijenosa 1, 2,...., n, prijenosnim omjerima broja zubi

u1 , u2 ...... un osnih razmaka a1 , a2 .... an , širina zubi b1 , b2 ...... bn te dinamičkih izdržljivosti bokova
zubi u pojedinim stupnjevima σ H lim1 , σ H lim 2 ....... σ H lim n vrijedi da je:
i = i1i2 ......... in = u1u2 .......... un (6.11)

Prenesena snaga mora kod punog iskorištenja materijala u svakom stupnju biti jednaka pa,
ne uzimajući u obzir gubitke, mora biti:
u1 u2
P = P1 = P2 =... = Pn ≈ σ H lim12 3 n1b1a1 = σ Hlim2
2 2
n b a2 =
(u1 + 1) (u2 + 1) 3 2 2 2
(6.12.)
un
=...... = σ 2
Hlim n
2
3 nn bn a n
(un + 1)
b.1) Na temelju gornje jednadžbe mogu se postaviti sljedeći odnosi:
2 3 2 3
⎛σ ⎞ b a ⎛a ⎞ ⎛σ ⎞ b a ⎛a ⎞
f a = ⎜ Hlim2 ⎟ 2 1 ⎜ 2 ⎟ i f a ∗ = ⎜ Hlim3 ⎟ 3 2 ⎜ 3 ⎟ (6.13)
⎝ σ Hlim1 ⎠ b1 a 2 ⎝ a1 ⎠ ⎝ σ Hlim2 ⎠ b2 a3 ⎝ a 2 ⎠
Kod dvostupanjskog prijenosnika bit će ukupni prijenosni omjer raspodijeljen na iznose:
1
u − (uf a ) 3 u
u1 = 1
i u2 = (6.14)
u1
(uf a ) 3 −1
Za višestupanjske prijenosnike ne mogu se dobiti rezultati u ovako eksplicitnom obliku.

Tako na primjer za trostupanjske prijenosnike treba odabrati pomoćnu veličinu u1' te izračunati:
1
u ⎛ u⎞3
− ⎜ f ⎟ 1
u2' =
a
u1' ⎝ u1' ⎠
uz u1' =
' '
1 2 (
uu − f uu ' ' 3
a 1 2 ) (6.15)
1 1
⎛ u⎞
⎜ fa ' ⎟ −1
3
(f uu )
' '
a 1 2
3 −1
⎝ u1 ⎠
Postupak treba ponavljati sa u2'' te ispitivati konvergenciju. S jako konvergirajućim
rezultatima za u1 i u2 dobije se:
u
u3 =
u1u2
b.2) Kriterij minimalnog volumena zupčanika. Uz pretpostavku jednakog materijala u svakom
stupnju za oba zupčanika (konstruktivno nije ograničen ni osni razmak ni odnos b/d)
ukupni volumen svih stupnjeva mora biti minimalan. Ukupni je volumen svih stupnjeva:
u12 + 1 u22 + 1 un2 + 1

V = V1 + V2 +.......+Vn ≈ b1a12 + b2 a12 +...+ bn an2 (6.16)
(u1 + 1)2 (u2 + 1)2 (un + 1)2
Za prijenosnik sa dva stupnja dobije se:
2
⎛ σ ⎞3
u1 ≈ 0.8⎜ u Hlim 1 ⎟ , (6.17)
⎝ σ Hlim 2 ⎠
a za prijenosnik sa tri stupnja:
2 4
⎛σ 4
⎞ 7⎛σ ⎞7
u1 ≈ 0.6u ⎜ Hlim 1 ⎟ ⎜ Hlim 1 ⎟
7
(6.18)
⎝ σ Hlim 2 ⎠ ⎝ σ Hlim 3 ⎠
4 2
⎛σ 2
⎞ 7⎛σ ⎞7
u2 ≈ 11
. u ⎜ Hlim 2 ⎟ ⎜ Hlim 2 ⎟
7
(6.19)
⎝ σ Hlim 1 ⎠ ⎝ σ Hlim 3 ⎠
Krivulja V = f (u1 , u2 ) ima "plosnati" minimum (zapravo područje minimuma) tako da su

manja odstupanja od jednadžbi (6.17), (6.18) i (6.19) moguća (i dopuštena). Na osnovi
dobivenog optimalnog volumena optimalni su i osni razmaci i odnosi b/d. Kod analize treba
paziti da se ne prekorače maksimalne vrijednosti b/d1 ni u jednom stupnju, što postupak ne
uzima u obzir. Zato mora biti:
b1 b2
2 2
b1 d1 b d2
≤ i 2 ≤ (6.20)
a1 u1 + 1 a2 u2 + 1
Kod prijenosnika s a1 , a2 .... an obično je dovoljno kontrolirati zadnji stupanj (n). Na slici
6.5. dani su primjeri za raspodjelu prijenosnog omjera po ovoj metodi, uključujući i
kombinirane stožničko-čelničke prijenosnike, a prema [15]. Slika 6.5. daje rješenja na temelju
jednadžbi od (6.17) do (6.19), ali uz pretpostavku jednakih materijala u svim stupnjevima. Na
slici dani rezultati ne uzimaju u obzir posebno neke važne kriterije kao što je ograničenje
prijenosnog omjera za jedan par zupčanika u slučaju prijenosa snage, te područje primjene
prijenosnika.
Izračunate ili sa slika određene prijenosne omjere obično je potrebno, ako se drukčije ne
zahtijeva, zaokruživati na najbliže standardne brojeve, na primjer brojeve reda R10 prema DIN
323.
b.3) Stožničko-čelnički prijenosnici. Osnovna funkcija stožničko-čelničke kombinacije je

promjena toka snage (najčešće pod pravim kutom). S obzirom na to da su stožnici skuplji
od čelnika, ne upotrebljavaju se samo za ostvarivanje prijenosnog omjera, ali kada su u
kombinaciji s čelnicima, onda se i pomoću njih ostvaruje prijenosni omjer. Temeljem
prethodno opisanog optimiranja dobije se za dvo- i trostupanjske kombinirane stožničko-

čelničke prijenosnike raspodjela ukupnog prijenosnog omjera prema slici 6.5.
Slika 6.5. Raspodjela ukupnog prijenosnog omjera višestupanjskih prijenosnika metodom minimalnog volumena
zupčanika, a prema [3]
b.4) Pužno-čelnički prijenosnici nisu sadržani u gornjim analizama. Upotrebljavaju se za

ukupne prijenosne omjere veće od i=40. Raspodjela prijenosnog omjera obavlja se tako da
u stupnjevima s većom brzinom radi pužni par (kod redukcije ulazni par!), a u višim
stupnjevima čelnički par (obično samo jedan, vrlo rijetko dva stupnja). Kod takvog
rješenja treba pri odabiru prijenosnog omjera pužnog para voditi računa o iskoristivosti.
6.3 IZBOR ŠIRINE ZUBA TE ODNOSA b/d1 i b/a

Ekonomski zahtjevi traže kompaktne konstrukcije. Ovo iziskuje velike širine zupčanika,
odnosno velike odnose b/d1. S jedne strane ti su odnosi ograničeni mogućom kvalitetom izrade
(raspodjela opterećenja po širini zuba) i deformacijama zuba. S druge strane neka minimalna
širina zuba potrebna je zbog aksijalne krutosti zuba (većinom ravni zubi), odnosno aksijalne
krutosti tijela cijelog zupčanika ili zbog stupnja prekrivanja (čelnici s kosim zubima).
Preporučene, najveće vrijednosti za odnose b/d1 vide se u tablici 6.1, a dane su u ovisnosti o
toplinskoj obradi zuba zupčanika.
Tablica 6.1. Vrijednosti najvećih* odnosa b/d1 u funkciji stanja materijala
Stanje materijala odnos (b/d1)max

- normaliziran (HB<180) 1.6
- poboljšan (HB>200) 1.4
- cementiran i plameno kaljen 1.1
- nitriran 0.8
*Preporučene maksimalne vrijednosti vrijede za stabilne industrijske prijenosnike s krutim temeljejm
simetrično postavljenim i obostrano uležištenim zupčanicima.
Vrijednosti u tablici 6.1 mogu se korigirati ako se radi o drukčijim konstruktivnim

rješenjima nego navedenim u tablici. U slučaju nesimetričnog obostranog uležištenja vrijednosti
iz tablice treba množiti s faktorom 0.8, a za konzolno uležištenje sa 0.5. U slučaju da je
prijenosni omjer i=1, mogu se tablične vrijednosti množiti faktorom 1.2. Kada se radi o lakim
izvedbama s elastičnim temeljenjem, uzima se 0.6(b/d1)max, a kod strelastog ozubljenja faktor je
0.9 za jednu strijelu.
Kada se radi o odnosu b/a, onda je on ovisan na sličan način o termičkoj obradi materijala
kao i odnos b/d1. Za poboljšane materijale uzima se da je ovaj odnos od 0.5 do 0.7, a za
površinski otvrdnute cementiranjem i kaljenjem od 0.4 do 0.5. Kada se radi o nitriranoj površini,
taj je odnos od 0.3 do 0.45. U slučaju lakih izvedbi odnosno elastičnog temeljenja trebaju se
navedene vrijednosti množiti s faktorom 0.6.
Minimalne širine zubi odnosno zupčanika (čelnika) po kriteriju aksijalne krutosti i

zupčanika i zuba dani su u tablici 6.2, a prema preporukama Tuplina [47]. Općenito se vidi: što
je tvrđa površina zuba (manja mogućnost prilagodbe), spomenuti odnosi moraju se smanjiti.
Tablica 6.2. Minimalne širine zuba po kriteriju aksijalne krutosti
Kriterij krutosti ravno ozubljenje koso ozubljenje

aksijalna krutost zuba b > 6m b > 6mn
aksijalna krutost zupčanika b > da2/12 b > da2(1+tgβ)/12
6.4 IZBOR BROJA ZUBI z1 I MODULA m

Kod zadanog osnog razmaka i prijenosnog omjera mijenja se nosivost sa povećanjem broja
zubi z1 kako slijedi:
− nosivost korijena zuba pada

− nosivost boka ostaje približno ista
− nosivost s obzirom na zaribavanje pada (veće brzine klizanja na vrhu i podnožju zuba)
− buka i vibracije se smanjuju (paušalna procjena)
Kod unutarnjeg ozubljenja, osim navedenog, dolazi do problema kada iznos (⏐ z2 ⏐ - z1)
pada i kada zubi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem nisu adekvatno skraćeni.
6.4.1 Izbor broja zubi po kriteriju izjednačenja nosivosti korijena i boka

Za bilo koje sparivanje materijala postoji jedan broj zubi pogonskog zupčanika za koji je
nosivost korijena i boka približno jednaka. Pritom su zadržane minimalne sigurnosti korijena i
boka s poznatim međusobnim odnosom. Taj broj dade se izvesti na temelju jednadžbi za
opteretivost boka i korijena zuba te iznosi:
u + 1 σ F E / sF min f
z1HF = 35000 cos 2 β 2l (6.21)
u (σ H lim / sHmin ) 2
Zw
Ovdje je Zw=1 za materijale zupčanika z1 i z2 s istom nosivošću a Zw= 1,1 ako je manji
zupčanik površinski kaljen i veći poboljšan. Ako su materijali obaju zupčanika različiti,
mjerodavan je faktor otvrđivanja "lošijeg" materijala. Faktor vrste opterećenja f L = 1 za
istosmjerno opterećenje i f L = 0. 7 za naizmjenično opterećenje zuba (na primjer kada se radi o
međuzupčanicima).
Na slici 6.5. vidi se ovisnost nosivosti, za bok i korijen, o broju zubi pogonskog zupčanika.
Presjecište linija nosivosti boka (praktički neovisna o broju zubi !) i linije nosivosti korijena
(ovisna o broju zubi !) predstavlja broj zubi kod koga su izjednačene nosivosti korijena i boka
(jednadžbe 6.21). Kod niske nosivosti boka (termički neobrađeni bokovi ili samo poboljšano
stanje materijala na boku) dobije se velik broj zubi z1 ( od 20 do 80 zubi manjeg zupčanika).
Naravno, to rezultiralo velikim dimenzijama zupčanika, pa se iz praktičnih razloga uzima manji
broj zubi, što opet rezultira poznatom razlikom u veličini stvarnih sigurnosti boka i korijena, SH
i SF (vidi također sliku 6.36). Kod kaljenih bokova zubi zupčanika mora se pažljivo kontrolirati
SF . Nosivost s obzirom na trošenje i zaribavanje obavlja se većinom u kontrolnom proračunu (ne
u fazi projektiranja).
T2
Slika 6.6. Granice opteretivosti za poboljšane i kaljene zube u zavisnosti o broju zubi manjeg zupčanika, a na
temelju jednadžbe (6.21). 1 - nosivost korijena otvrdnutih zubi; 2 - nosivost korijena neotvrdnutih zubi; 3
- nosivost boka otvrdnutih zubi; 4 - nosivost boka neotvrdnutih zubi; C - kaljeni zubi; P - poboljšani
6.4.2 Preporučljive vrijednosti broja zubi z1

U prethodnom poglavlju vidi se da bi optimalno područje broja zubi po kriteriju jednake
iskoristivosti materijala na boku i korijenu dovelo do relativno velikih brojeva zubi pogonskog
zupčanika, što bi, slijedno, rezultiralo (nepotrebno) velikim dimenzijama prijenosnika. U praksi
se odabiru brojevi zuba pogonskog zupčanika u vrlo širokim granicama, što zavisi od više
faktora.
U tablici 6.3. predočene su preporučljive vrijednosti brojeva zubi z1 u vidu područja, a u

ovisnosti o prijenosnom omjeru i toplinskoj obradi. Donje granice treba birati za manje brzine
vrtnje, a gornje za veće (n1>3000 o/min).
Tablica 6.3. Preporučljive vrijednosti za z1
u(i)* 1 2 4 8
općenito <250HB 32......60 29......55 25......50 22.....45
općenito >300HB 30......50 27.......45 23......40 20.....35
sivi lijev 26.......45 23.......40 21.......35 18......30
nitrirani čelik 24.......40 21.......35 19.......31 16.......26
cementirani čelik 21.......32 19.......29 16.......25 14.......22
*za redukciju u=i
Također vrijedi za broj zubi manjeg zupčanika:
z = 12 - praktično najmanji broj za prijenos snage (uz z2≥23)

z = 7 - najmanji broj za prijenos gibanja (HRN MC1 016)
z = 5 - najmanji broj za prijenos gibanja (DIN 58400- fina mehanika)
z = 1 .. 4 - sa zavojnim zubima, samo za gibanje, uz ε α <1
6.4.3 Ostale preporuke u vezi s izborom modula i broja zubi

Vrijednost odnosa b/m kojim se izražava faktor širine λ ovisna je o kvaliteti izrade i
predstavlja mjeru osjetljivosti na točnost izrade odnosno vrstu konstrukcije. Preporučene
vrijednosti najmanjeg modula izvedene iz ovog izraza (b/m ) dane su u tablici 6.4.
Tablica 6.4. Vrijednosti modula u odnosu na kvalitetu i tip konstrukcije
Kvaliteta izrade tip konstrukcije vrijednost modula m*

10......12 lako kućište, čelična konstrukcija b/10.....b/15
8......9 čelična konstrukcija, z1 konzolno b/15.....b/25
6......7 dobro uležištenje u kućištu b/20.....b/30
6......7 velika krutost i paralelnost osi b/25.....b/35
4......6 vrlo velika točnost, b/d1<1 b/40.....b/60
*Za finu tehniku (DIN 58405) m = b/10; mn=b/16
Na slici 6.7. prikazana je mogućnost odabira modula prema [21] . Na temelju poznate
jednadžbe za Hertzov tlak na boku zuba zupčanika u zahvatu i naprezanja u korijenu zuba može
se preko izjednačenja odnosa Ft / b napisati da je:
Slika 6.7. Odabir modula na temelju optimiranja prema [21]
mn ( HF ) = (σ H lim / s H ) 2 sF / σ FE d1u / ( u + 1) y / z 2 (6.22)
Za uprosječene vrijednosti kutova nagiba boka te parametara čvrstoće materijala dobije se

za različite površinske i termičke obrade materijala zupčanika, a u funkciji prijenosnog omjera i
osnog razmaka:
mn ( HF ) = 0.07au / ( u + 1)2 - za poboljšane bokove
mn ( HF ) = 0.0835au / ( u + 1) 2 - za indukciono i plameno kaljene (6.23)
mn ( HF ) = 0107
. au / ( u + 1) 2 - za cementirane i kaljene
Jednadžbe (6.23) vrijede za sigurnosti boka 1,3 i korijena 1,6.
U tablicama 6.5.1. i 6.5.2 dati su standardizirani moduli prema ISO, DIN te u

anglosaksonskim jedinicama (AGMA, ANSI; B.S. 978). Odstupanje od ovih vrijednosti isplativo
je samo za vrlo velike serije i specijalne namjene.
Vrijednosti u tablicama 6.5.1. i 6.5.2. odnose se na čelničke, stožničke i vijčaničke

prijenosnike u finoj mehanici, općoj strojogradnji, za vozila, kao i u teškoj industriji. Upotrebom
reda I pojeftinjuje proizvodnja zbog veće vjerojatnosti postojanja alata i mjernih i kontrolnih
uređaja. Vrijednosti u zagradama u tablici 6.5.1. predviđene su prije svega za automobilsku
industriju, a velike vrijednosti (27, 30, 39 i 42) za tešku strojogradnju. U anglosaksonskom

području, gdje se nastoji prijeći na sustav modula s Diametral Pitch, preračunavanjem se ne
dobiju vrijednosti standardnih modula prema DIN. Preračunate vrijednosti predočene su u tablici
6.5.2. Inače, preračunavanje se obavlja prema jednostavnim izrazima:
24. 5 25. 4
m= ; odnosno P=
P m
* Kod pužnih prijenosnika moduli su standardizirani prema dukčijim kriterijima (vidi tablicu
6.5.3)
* Zavisno od određenih faktora (najčešće brzine) ukupni stupanj prekrivanja mora imati neku
minimalnu vrijednost, pa je time određena veličina modula:
mn ≤ bsinβ / ε β min π
* Kad je, općenito, z > 200, potrebno je ispitati mogućnost proizvodnje (mogućnosti strojnog
parka)..
* Cjelobrojne prijenosne omjere treba, općenito, izbjegavati. Kod velike razlike u tvrdoćama i
najfinijih obrada cjelobrojni prijenosi nisu tako štetni. Treba paziti (kod cjelobrojnih
prijenosnih omjera) da se pri demontaži i montaži obilježe zubi koji dolaze u zahvat (koji su pri
prvoj montaži bili u zahvatu). Takve zupčanike preporučljivo je zamjenjivati samo kao parove.
* Promjena cijene koštanja u zavisnosti od obrade može biti u funkciji modula. Pri glodanju i
blanjanju veći brojevi zubi povoljniji su od manjih (manji volumen odnesenog materijala). Pri
brušenju (podioni postupak) jeftinija je obrada za manji broj zubi (vrijeme prelaska sa zuba na
zub). Ako je potrebno brušenje, izbjegavati z > 400. Brojevi zubi ispod 20 opet su nepovoljniji
s obzirom na potrebni veći dodatak na brušenje.
- Kod unutrašnjeg ozubljenja, koje se ne može izrađivati alatom u obliku zubne letve, treba u
vezi s brojem zubi paziti na sljjedeće:
-da je ( z2 − z1 ) ≤ 8 kod aksijalne montaže

-da je ( z2 − z1 ) ≤ 17 kod radijalne montaže
- Usvakom slučaju obvezatna je kontrola tjemene visine zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem.
Skraćenja (kontrolu) je najbolje izvesti grafički.
Kod okretnih postolja i planetarnih prijenosnika obično nema problema u zahvatu, s obzirom na
obično primijenjene razlike ( z2 − z1 ) iz.konstrukcijskih razloga.
Tablica 6.5.1. Standardne vrijednosti modula prema ISO 54-DIN 780
Modul m mm Modul m mm Modul m mm Modul m mm

Red I Red II Red I Red II Red I Red II Red I Red II
0.05 0.5 3 14
0.055 0.55 (3.25) 16
0.06 0.6 3.5 18
0.07 0.65 (3.75) 20
0.08 0.7 4 22
0.09 0.75 (4.25) 25
0.1 0.8 4.5 (27)
0.11 0.85 (4.75) 28
0.12 0.9 5 (30)
0.14 0.95 (5.25) 32
0.16 1 5.5 36
0.18 1.125 (5.75) (39)
0.2 1.25 6 40
0.22 1.375 (6.5) (42)
0.25 1.5 7 45
0.28 1.75 8 50
0.3 2 9 55
0.25 2.25 10 60
0.4 2.5 11 70
0.45 2.75 12
* Općenito, kad je broj zubi alata (u obliku zupčanika) za izradu zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem veći od broja
zubi manjeg zupčanika z, ne očekuju se problemi u zahvatu. Posebnosti kod planetarnog prijenosa dane su u
poglavlju 7.
Tablica 6.5.2. Usporedba veličina modula u milimetrima i preračunatih iz Diametral-Pitch
Diametral-Pitch Diametral-Pitch Diametral-Pitch

P 25.4 P 25.4 P 25.4
modul 1 P modul 1 P modul 1 P
m mm m mm m mm
mm
inch mm
inch mm
inch
0.12 1.125 (6.5)
200 0.12700 1.25 7
0.14 20 1.27000 3.5 7.25714
180 0.14111 1.375 8
160 0.15875 18 1.41111 3 8.46667
0.16 1.5 9
0.18 16 1.58750 2.75 9.23636
140 0.18143 2 10
0.2 14 1.81429 2.5 10.16000
120 0.21167 2.25 11
0.22 12 2.11667 2.25 11.28889
0.25 12
100 0.25400 2.5 11 2.30909 2 12.70000
0.28 14
0.3 2.75 10 2.54000 1.75 14.5129
80 0.31750 16
0.35 3 9 2.82222 1.5 16.93333
64 0.39688 18
0.4 (3.25) 8 3.17500 20
0.45 3.5 1.25 20.32000
0.5 22
48 0.52917 (3.75) 7 3.62857 25 1 25.40000
0.55 4
0.6 (27)
40 0.63500 (4.25) 6 4.23333 28 0.875 29.02857
0.65 4.5
0.7 (30)
36 0.70556 (4.75) 5.5 4.61818 32 0.75 33.06667
0.75
32 0.79375 36
0.8 (5.25) 5 5.08000 (39)
0.85 5.5 40
0.9 0.625 40.64000
28 0.90714 4.5 5.64444 (42)
0.95 (5.75) 45
1 6 50
24 1.05833 4 6.35000 0.5 50.80000
Tablica 6.5.3. Standardne vrijednosti modula za pužne prijenosnike prema DIN 780
Modul m Modul Modul m

u mm m u mm u mm
0.1 0.7 4
0.12 0.8 5
0.16 0.9 6.3
0.2 1 8
0.25 1.25 10
0.3 1.6 12.5
0.4 2 16
0.5 2.5 20
0.6 3.15 -
6.5 Izbor kuta nagiba boka

Općenito o izboru ravnih, kosih ili strelastih zubi govorilo se u poglavlju 2.2.1. Kod
višestupanjskih industrijskih prijenosnika obično se u prvom stupnju odabire koso ozubljenje
zbog većih brzina te potrebe smanjenja buke i vibracija, a aksijalne sile manje su zbog malih
ulaznih momenta (kod redukcije). Kut nagiba u tom (prvom) stupnju odabire se obično od 8 do
15o. U drugom stupnju kut nagiba se smanjuje za 3 do 4o (8 ...12o). U trećem stupnju mogu se
onda upotrijebiti i ravni zubi (β=0o). Time je buka manja, a izbjegavaju se velike aksijalne sile,
odnosno problemi s uležištenjima. S kutom β<8o rijetko se ide jer se gube prednosti kosog
ozubljenja. Radi poništavanja aksijalnih sila, kod strelastog ozubljenja ide se s mnogo većim
kutovima (teoretski i do 45o). Za veće obodne brzine (vt > 20 m/s) potreban je neki
ε min = ε α + ε β ≥ 2. 2 , što za normalno ozubljenje zahtijeva stupanj prekrivanja boka, εβ > 1 . Na
slici 6.8. dane su smjernice za izbor nagiba u funkciji kvalitete i obodne brzine.
Slikaa 6.8. Preporuke u vezis izborom vrste i oblika zuba u funkciji DIN-kvalitete (apscisa) i obodne brzine
Za veće brzine, osobito veće od 40 m/s, potreban je veći ukupni stupanj prekoračenja
ε β min ≥ 2. 6 , što iziskuje da je ε β ≥ 1. 2 . Kod većih obodnih brzina i manjih kutova boka sile
ubrzanja mogu razoriti mazivi film (izbor kuta nagiba boka može utjecati na ovu pojavu). Izbor
smjera zavojnice takav je da aksijalnu silu preuzima ležaj na kome je manja radijalna sila.
Preuzimanje aksijalnih sila moguće je bočnom ugradnjom aksijalnog grebena (zapravo aksijalni
klizni ležaj) (slika 6.31) U kombinaciji sa stožnicama bilo koje vrste, a osobito ne ravnim
oblikom izvodnice zuba, ukupna aksijalna sila mora uvijek djelovati od vrha stošca prema bazi,
bez ozbira na smjer okretanja zupčanika, a radi izbjegavanja zaglavljivanja.
Za velike serije mogu se alati izvesti s dodatkom za obaranje ivica, ali takav je alat
relativno skup. U tom slučaju se mora voditi računa o skraćenju puta zahvata (manje stvarne
dužine zahvata), odnosno o manjoj aktivnoj površini zuba (slika 6.9).
Strelasto ozubljenje dolazi do izražaja onda

kada treba eliminirati velike aksijalne sile ili
kada je širina čelnika s kosim zubima prevelika.
Sada je moguće s kutovima nagiba boka ići i
preko 35o (najčešće 20o... 30o) te dobro
iskoristiti neke prednosti kosog ozubljenja.
Međutim ne sve. Zbog porasta αt raste i
radijalna sila. Manje su prednosti u pogledu
buke.
Slika 6.9. Obaranje ivica zuba zupčanika
( t1 = t 2 ≤ 01
. m) Postoje teškoće oko jednolike raspodjele
opterećenja na obadvije strane strijele.
U slučaju netočnosti pri izradi ili montaži mogu se pojaviti vrlo neugodne aksijalne
vibracija. U slučaju djelovanja vanjskih aksijalnih sila (na primjer od zupčanika na istom
vratilu), zavisno od uležištenja, može doći do preopterećenja jedne strane strijele. Tehnološki je,
najčešće, nužan utor za istek alata i to povećava stvarnu širinu strelastih zupčanika. Potrebno je
paziti na smjer okretanja i smjer koji čini strijela.
Slika 6.10. Smjer vrtnje kod strelastog ozubljenja

S obzirom na to da se manji zupčanik više zagrijava i time postaje nešto širi, doći će do
malog smanjenja kuta nagiba boka odnosno povećanja vršnog kuta strijele. To rezultira
određenim preopterećenjem gonjenog boka bliže utoru za istek noža, jer se on manje toplinski
širi. To može dovesti do savijanja pogonskog vratila, odnosno do zaglavljivanja. Zbog toga
smjer okretanja pogonskog zupčanika mora biti suprotan od smjera koji čini strelica manjeg
zupčanika, kao što je to prikazano na slici 6.10.
Zupčanici s kosim zubima upotrebljavaju se i kao zupčanici za mjenjače vozila ili alatnih
strojeva (aksijalno pomični). Tada je kut nagiba boka uvijek < 10o, a smjer zavojnice takav da
aksijalne sile ne djeluju na upravljačku polugu mjenjača, odnosno da se što je moguće smanje
sile na upravljačku polugu, a da se iskoriste prednosti kosog ozubljenja.
Izbor vrste profila zuba, odnosno zupčanika, odnosno korekcije boka zuba uvjetovan je u
prvom redu funkcijom odnosno kvalitetom i obodnom brzinom (vidi 6.8.). Prema tim kriterijima
koso ozubljenje primjenjuje se ponajprije za finije kvalitete, odnosno za velike brzine, a za
grublje samo onda kada se radi o velikim udarnim opterećenjima. Međutim, kada se radi o
prijenosnicima gibanja, i za najfinije kvalitete dostatno je ravno ozubljenje.
6.6 Izbor standardnog profila i pomaka profila

Ozubljenja i profili alata za izradu ozubljenja standardizirani su (manji broj alata,
izmjenjivost). U općoj strojogradnji standardizirani su profili ravnih bokova za izradu
evolventnog ozubljenja s kutom 20o. U posebnim slučajevima (velike serije, posebni zahtjevi)
moguća su odstupanja od standardnog profila. Veći kutvi profila imaju prednsot u pogledu
nosivosti boka (za visoko opterećene zupčane prijenosnike, kod velikog broja zubi odabire se α
= 22,5o i α = 25o), ali se gubi na stupnju prekrivanja te mogućnosti pomaka profila. Brže se
postiže zašiljenost. Manje su i mogućnosti za veći prijeelazni radijus korijena zuba. Obrnuto je
kod manjih kutova od α = 20o.
Prijenosnici s posebno mirnim pogonom dobiju se uz upotrebu profila za takozvano visoko

ozubljenje. Ovaj profil ima hP = 2. 25m ili hP = 2.5m nasuprot standardnom s hP = 2m . Zbog
povećanih brzina klizanja i opasnosti od trošenja i zaribavanja redovito se provodi korekcija
profila odnosno uzdužne i poprečne izvodnice boka.
Posebni su profili također prema ISO 53/1974 i profili s protuberancom. Profili ISO
53/1974 imaju oblik za namjerno odstupanje od evolventnog profila. Ovkovi profili imaju
ograničenja u broju zubi i pomaku profila. Profil s protuberencom podrezuje (namjerno) korijen
zuba, da bi se kasnijom obradom (brušenjem) došlo na normalni profil ili mu se približilo i time
smanjilo zarezno djelovanje poslije brušenja pri normalnom postupku izrade zuba.
Na slici 6.11. prikazani su izgledi normalnih profila i profila sa protuberancom, a na slici

6.12. oblik uzubina koje nastaju primjenom tih profila. Na slici 6.12.d) posebno je ucrtan izgled
profila boka nakon brušenja.
p/2
a) b) c)
Slika 6.11. Osnovni profili alata za izradu evolventnih ozubljenja: a) i b) normalni, prema DIN 867; c): s
protuberancom prema ISO 53/1974 ; P - veličina protuberance
Ako se profil s protuberancom koristi za veće područje brojeva zubi, mora se paziti na
veličinu aktivne površine zuba koja je namjernim podrezivanjem smanjena. Ovo vrijedi osobito
kod manjih brojeva zubi s pomakom profila.
Profili sa zaobljenjem vrha alata od ρa = 0. 38m , slika 6.11.b) (uz ostale zadržane
standardne parametre za kut zahvatne crte α = 20o ), mogu spojiti oba korijena susjednih zubi
jednim radijusom u podnožju (slika6.12.b), čime se osobito povećava dinamička izdržljivost
korjena. Ovaj se postupak upotrebljava i kod induktivnog kaljenja (jednolika zona zagrijavanja).
S obzirom na primjenu postupka pomaka profila prilikom izrade zupčanika,

najjednostavnije je nulto ozubljenje kod koga se on ne primjenjuje, pogotovu u pogledu mjera i
geometrije (ovo približno vrijedi i za V-nulto ozubljenje). U pogledu utjecaja na nosivost ova se
dva slučaja upotrebljavaju za prijenosnike s malim zahtjevima na nosivost općenito, ili samo za
prijenosnike gibanja.
V-ozubljenja odnosno V-parovi. Za ovu vrstu ozubljenja razvijeno je više sustava pomaka
profila, na primjer ozubljenja s jednakim brzinama klizanja odnosno jednakim nosivostima na
glavi malog i velikog zupčanika, s maksimalnom i ujednačenom nosivošću korijena zubi itd.
Ovdje će biti navedeni sustavi pomaka profila prema DIN 3992, 3994 i 3995, koji se kod nas
najčešće primjenjuju.
a) b) c)
nakon
brušenja
Slika 6.12. Oblici međuzublja u funkciji oblika alata sa slike 6.11

Sustav raspodjele faktora pomaka prema DIN 3992 daje raspodjelu sume faktora za
zadani osni razmak te za izjednačenje ozubljenja s obzirom na nosivost i brzinu klizanja. Suma
pomaka odabire se ili izračunava (za zadani osni razmak) za slučaj multiplikacije ili redukcije
brzine vrtnje ( koriste se različiti dijagrami raspodjele). Pri izboru sume pomaka preko crta
sparivanja P1 .... P9 (vidi sliku 6.13) dobiveni se osni razmak zaokružuje (standardna ili zadana
veličina) te se nakon toga obavlja raspodjela faktora (primjer na sl. 6.13)
Crte sparivanja odabrane su tako da su čvrstoće korijena malog i velikog zupčanika

izjednačene, a brzina klizanja na glavi pogonskog zuba nešto je veća nego na glavi gonjenog
zuba, čime je specifično klizanje manje, a uvjeti u pogledu buke bolji.
Slika 6.13. Sustav raspodjele pomaka profila prema DIN 3992 za redukciju brzine vrtnje
05-ozubljenje (potpuno standardizirano prema DIN 3994 i 3995). Kod ovog je ozubljenja
uvijek x1 = x2 = 0,5 (VPLUS par), a osni razmak a = F ( z1 + z2 ) m . F je određen s ( z1 + z2 ) i β.
Za ovo ozubljenje s velikom nosivošću u DIN 3995 dani su svi ostali potrebni podaci.
Pomak profila izvodi se i pri sparivanju s unutarnjim ozubljenjem. I u tom slučaju treba voditi
računa da je kriterij za predznak pomaka povećavanje (+) ili smanjivanje (-) debljine zuba.
Prema DIN 3960 povoljno je izabrati VNULA ozubljenje s x1 = − x2 = 0, 5...... 0, 65, ako se želi što
bolje rješenje po više kriterija.
Kod standardiziranog 05 ozubljenja (DIN 3994), koje vrijedi i za untrašnje ozubljenje, neće biti
problema za zahvatom ako je z2<-40, z1 > 14 i z1 + z2 p −10. Naravno, treba voditi računa i o
vrsti montaže (radijalna, aksijalna). Ako je zadan osni razmak i nije moguće izvesti VNULTO
ozubljenje, tada se, za razliku od vanjskog ozubljenja, izrađuje VMINUS ozubljenje sa x1 + x2 < 0 .
Ako je tada z1 + z2 ≥ −7 , vjerojatnost poteškoća u zahvatu je mala. Za razliku od vanjskog
ozubljenja, V-parovi ovdje se primjenjuju više zbog konstrukcijskih razloga (veća sloboda
konstrukcije) nego zbog povećanja nosivosti. Smjer nagiba zavojnice, kada se radi o kosom
ozubljenju, kod unutrašnjeg je para jednak (za razliku od vanjskog).
Za sve primjene pomaka profila vrijedi da se izradbeni pomak profila obično razlikuje od
proračunatog zbog ostavljanja dodataka za kasniju obradu ili zbog ostvarivanja određenih
(funkcionalnih) zračnosti (tolerancije zupčanika).
6.7 Oblikovanje dijelova zupčastih prijenosnika
6.7.1 Oblici i građa prijenosnika

Položaj prijenosničkih vratila većinom je određen radnim strojem (vertikalni - okretna
postolja, horizontalni, razmaknuti - valjaonički stan itd.). Konstruktivno su najpovoljniji
prijenosnici s horizontalnim smještajem vratila i horizontalnom razdjelnom ravninom kućišta u
koju su smještene osi svih vratila (prednosti u pogledu montaže, remonta, brtvljenja itd.)
Razlikujemo ove slučajeve položaja vratila:
a) razmaknuta ulazna i izlazna vratila u istoj ravnini (slika 6.14). Ovo rješenje predstavlja
konstruktivno i tehnološki jednostavan prijenosnik s malo elemenata, pristupačan za
održavanje i montažu, a pogonski siguran.
b) koaksijalne izvedbe, koje se primjenjuju obično kod ograničenog prostora. Nešto su

kompliciranije nego kod prethodno opisanog rješenja, ali su ekonomične, posebice kada je
potrebno vanjsko grananje snaga, slika 6.15.
Slika 6.14. Prijenosnici s jednom razdjelnom ravninom. U prvom stupnju koso ozubljenje, kasnije ravno
c) prijenosnici s unutrašnjim grananjem snage. Snaga odnosno obodna sila dijele se na više
zahvata većinom po obodu pogonskog zupčanika, ali i u jednoj ravnini. Na taj je način
konstrukcija sažetija i lakša. Mora se osigurati stvarno jednolika raspodjela, pa je potrebno
misliti i na elemente za izjednačenje opterećenja u svim granama. Kod velikih okretnih
momenata ova je konstrukcija obično ekonomski povoljnija, a kod manjih momenata ne
mora uvijek biti tako (veći broj elemenata, udio vrijednosti materijala kod manjih
prijenosnika je manji u ukupnoj cijeni izrade, a sve, naravno ovisi i o broju komada u seriji).
a) b)
Slika 6.15. Prijenosnici s jednom razdjelnom ravninom a) u koaksijalnoj izvedbi, b) u koaksijalnoj izvedbi i s
unutrašnjim grananjem snage
d) Planetarne izvedbe prijenosnika (slika 6.16) zapravo su specijalan slučaj prethodno opisanih
rješenja, a geometrijski najpovoljnije jer omogućuju i vanjsko i unutrašnje grananje snaga i
koaksijalnost. Detaljnije o osnivanju i oblikovanju ove vrste prijenosnika prikazano je u
poglavlju 7. Planetarni prijenosnici mogu se izvesti i podešavanjem prijenosnog omjera
kontinuirano (tarni) ili skokovito (automobili, valjci za boje, vibratori itd.) i bez kombinacije
s drugim vrstama prijenosnika. Ako se nosač planetarnog zupčanika zadržava, dobiju se
obični prijenosnici s grananjem snage bez djelovanja centrifugalne sile na ležaje planeta
(standardni prijenosnik).
A
C
Slika 6.16. Planetarni prijenosnici, kao primjer koaksijalnih
prijenosnika s grananjem snage
B
Opisana podjela odnosi se samo na

prijenosnike koji se tvore od pretežno čelničkih zupčanika, a u slučaju kombiniranih i složenih
prijenosnika (uglavnom sa stožnicima, hipoidnim, pužnim i vijčaničkim prijenosima - ukrštena
ili mimosmjerna vratila) može doći do kompliciranih konstruktivnih rješenja koja iziskuju dvije ,
pa i više razdjelnih ravnina u međusobno različitim položajima ravnina i osi vratila (prostorni
razmještaj). Neke od primjera vidimo na slici 6.17.
3
2
4
R
A C
B 1
a) b) c)
Slika 6.17. Oblici prijenosnika s obzirom na razmještaj vratila: a) paralelne osi, b) ukrštene, c) mimosmjerne(ulazni
hipoidni stožnički par)
6.7.2 Veza prijenosnika s pogonskim i radnim strojem

Spajanje prijenosnika s pogonskim i radnim strojem može konstruktivno biti vrlo
kompliciran problem, posebno kod težih izvedbi, odnosno većih snaga. Razlikujemo, u načelu,
više tipičnih slučajeva, prikazanih na slici 6.20. Posebno se konstruktivno ističu:
a) Odvojena temeljenja ili odvojene jedinice pogonskog stroja prijenosnika i radnog stroja
(slika 6.20.e). Ovo je uobičajeno ustrojstvo kod većih snaga i momenata uvijanja. Spajanje
vratila obavlja se okretno elastičnim ili krutim spojkama. Ovakvo ustrojstvo potrebno je i
kad se zahtijeva kočnica ili uključno-isključna spojka (razdvajanje vratila). Kutna i visinska
razlika spojeničkih vratila kod odvojenog temeljenja gotovo je redovita, što bi opterećivalo
prigon dodatnim silama i vibracijama. U tom slučaju treba dovesti vratila u što veću
koaksijalnost i primijeniti odgovarajuće spojke. Za zupčaste spojke (česta upotreba, posebice
kod većih snaga) dopuštena su visinska odstupanja: od 0,02 (turbo prijenosnici) do 0,05
(industrijski prijenosnici) te 0,01 ... 0,02 na 500 mm dužine kao mjera kutnih odstupanja pri
pogonskoj temperaturi (vidjeti kataloge proizvađača spojki). Kod aksijalno krutih spojki treba
misliti na sile termičkih dilatacije vratila i pogonskih strojeva koje bi mogle djelovati na ležaje
prijenosnika (preporučljivo je upotrijebiti aksijalno pomičan pogonski stroj ili pomične ležaje
prijenosnika, i/ili odgovarajuće vrste ležaja).
U većini slučajeva prijenosnici se izrađuju kao reduktori, što znači da na izlazu iz prijenosnika
imamo male brojeve okretaja i velike okretne momente. To iziskuje, kod odvojenih temelja
prijenosnika i radnog stroja, primjenu teških (i skupih) prilagodnih spojki (obično zupčastih), a
ponekad i međuvratila. Ovi elementi svojom težinom bitno opterećuju poprečnom silom ležaje
izlaznog vratila prijenosnika te ulaznog vratila radnog stroja, o čemu treba voditi računa pri
dimenzioniranju tih elemenata prigona.
b) Motorni prijenosnici. Za snage do 3 kW (iznimno do 50 kW ) može se pogonski

elektromotor prirubnički vezati izravno na kućište prijenosnika (sl. 6.11.b), 6.17). Većinom
nema spojke između pogonskog stroja i prijenosnika, već je pogonski zupčanik naklinjen na
vratilo elektromotora. U posebnim izvedbama zupčanik može biti i dio vratila elektromotora.
Kućište prijenosnika preuzima težinu i reakcjski moment elektromotora. Postoje specijalne i
standardne izvedbe elektromotora prema IEC. Kod velikih serija uobičajeni su specijalni
elektormotori (posebno brtvljeni, manjih dimenzija itd.). Standardizirani (serijski)
elektromotori daju veće dimenzije i težinu motornog prijenosnika. U manjem broju slučajeva
prijenosnici mogu biti vezani i na radni stroj (slika 6.11.d)
Slika 6.18. Motorni prijenosnik (motorprijenosnik)

a) b) c)
Slika 6.19. Shema nasadne izvedbe prijenosnika sa shemom opterećenja nasadne veze, te neka konstrukcijska
rješenja reakcionih veza: a) kruta veza s mogućnošću podešavanja položaja; b) elastična veza
ostvarena umetanjem gumenog uloška; c) elastična veza pomoću opruga te s davačem veličine
reakcjske sile (eventualno vibracija i pomaka)
c) Nasadni prijenosnici imaju krutu vezu gonjenog vratila pogonskog stroja i pogonskog
vratila radnog stroja (slike 6.19, 6.20.c). Obično se prijenosnik nasađuje unutrašnjim dijelom
svog gonjenog vratila na vratilo radnog stroja, a međusobna se veza ostvaruje na jedan od
uobičajenih načina vezanja vratila s glavinom. Reakcijski moment prijenosnika preuzima
polužje koje obodnu silu tog momenta prenosi na mirujuću podlogu. Pogonski stroj ponekad
je prirubnički vezan za prijenosnik (“nasadni motorprijenosnik”) ili preko vratila sa zglobnim
ili elasitčnim spojkama. Kod jednostavnih izvedbi nasadnih prijenosnika, kao na slici 6.19,
mora vratilo radnog stroja primiti težinu prijenosnika (ili dio težine) te reakcijsku silu
reakcijskog momenta. Shema spoja sa silama opterećenja te konstruktivnim rješenjima
reakcijskih veza sa mirujućom okolinom prikazani su na slici 6.19.
a) b)
PS RS PS P RS
c) P d)
RS
PS P RS
PS
e)
PS P RS
Slika 6.20. Tipična ustrojstva veze prijenosnika, pogonskog i radnog stroja. PS- pogonski stroj, P- prijenosnik, RS-
radni stroj
6.7.3 Oblikovanje zupčanika

Oblikovanje zupčanika zavisit će od veličine i broja komada odnosno raspoloživih uređaja
i strojeva za izradu i toplinsku obradu.
Projektiraju se i proizvode:
− tokareni puni zupčanici, konturno tokareni za manje i srednje veličine. Kod posebno
velikih zahtjeva (velike brzine - turbinski prijenosnici, veliki zahtjevi na sigurnost -
ljevaonice i čeličane) izvode se ovakvi zupčanici i za velike dimenzije
− zavarene konstrukcije (za legirane čelike do 340 HB) zahtijevaju strogu kontolu zavara
i toplinsku obradu konstrukcije zupčanika. U nekim slučajevima u novije vrijeme ovakve
konstrukcije istiskuju (ekonomski) lijevane i višedijelne lijevane zupčaničke konstrukcije s
vijčanom vezom. Tipične izvedbe zavarenih konstrukcija zupčanika vide se na slici 6.21.
Kod ekstremno lakih konstrukcija te posebnih izvedbi može se zavariti disk (tijelo) izravno
na vratilo (slika 6.21).
Slika 6.21. Tijelo zupčanika zavareno izravno na vratilo
− lijevane izvedbe zupčanika (praktično od svih ljevačkih materijala) dolaze u obzir kod
manjih zahtjeva na nosivost (prijenosnici gibanja velikih dimenzija kao i za sporedne svrhe)
te kompliciranog tijela zupčanika. U novije vrijeme razvijaju se i neke vrste sivog lijeva i za
vrlo odgovorne izvedbe. Kontrola poroznosti je obvezna, a isplativost ovisi ponajprije o
veličini serije (modeli, kalupi). Za veće dimenzije umjesto tijela (diska) zupčanika rade se
paoci kao veza između glavčine i vijenca. Za vrlo velike dimenzije (da > 2000; b > 600 mm)
mogu se lijevani zupčanici radijalno dijeliti, odlijevati u segmentima te spajati vijcima.
Slika 6.22. Lijevani stožnički zupčanik
− kovani zupčanici izrađuju se kada se traži posebno velika nosivost, odnosno specifična
nosivost (lakogradnja - avionski i slični prijenosnici), te kada su izvrgnuti udarnim
opterećenjima. Također, zupčanički se vijenci kod dvodijelnih zupčanika gotovo redovito
kuju radi bolje strukture odnosno veće žilavosti. Za veći broj izradaka i manje dimenzije kuju
se zupčanici u ukovnjima, a pogače za ukovnje prethodno se obrađuju slobodnim kovanjem.
Ponekad se i konačan oblik zuba dobije u ukovnju. Ovdje kao i kod tehnologije lijevanja
treba paziti na pravila oblikovanja (izbjegavanje gomilanja materijala, potrebna skošenja
itd.).[16]
Slika 6.23. Radionički crtež sa standardiziranom tablicom podataka o zupčaniku
6.7.3.1 Veze između glavine i vijenca zupčanika

Konstrukcijski su najjednostavnija ona rješenja kada se zupčanik izrađuje od jednog
komada (sl. 6.24.a).
Ipak kod kvalitetnih, odnosno skupih zupčaničkih materijala tijelo se izrađuje od jeftinijeg
materijala (sivi lijev ili konstrukcijski čelici), a zupčanički vijenac, na kome se režu zubi od
odgovarajućeg, kvalitetnog (skupljeg) materijala. To se posebice odnosi na zupčanike većih
dimenzija.
Veza između tih dvaju dijelova može se u načelu obaviti na bilo koji uobičajeni način, ali
se zbog određenih problema obavlja se uglavnom steznim spojem ili vijcima, jer je veza
zavarivanjem, koja je ekonomski najpovoljnija, tehnološki problematična zbog obično slabe
zavarljivosti kvalitetnijih zupčaničkih materijala.
a) Vijenac (bandaža) se stezno navlači (sl. 6.24.b,e,f). Ovaj se postupak izvodi i onda kad je
zupčanički materijal nezavarljiv. Treba u svakom slučaju paziti na sigurnost proklizavanja i
veličinu preklopa steznog spoja. Kod ove je izvedbe osnovni materijal od sivog lijeva ili
nekog drugog jeftinijeg materijala. Debljina zupčaničkog vijenca iznosi orijentacijski od 5 do
8 m. Kod toplinski neobrađenih bandaža treba obraditi sve dijelove (uključujući i
predozubljenje), zatim navući bandažu i tada konačno obraditi izradak. Pažnja: Disk ili tijelo
zupčanika ne smiju se naknadno bušiti, ili na drugi način oslabiti jer će stezni spoj bitno
manje držati. Kada treba obavljati postupak toplinske obrade, onda toplinsku obradu
poboljšanja valja obavljati s već navučenim vijencem. Kod potrebe kaljenja i cementiranja,
nakon toplinske obrade, brusi se unutrašnja strana vijenca te obavlja fino tokarenje tijela
zupčanika, nakon čega se navlači vijenac. Tada se može izvoditi završna obrada - brušenje
zubi zupčanika. Preklop, odnosno sigurnost steznog spoja, određuje se na uobičajeni način.
Kod općih industrijskih prijenosnika, s poboljšanom bandažom, preklop je orjentacijski od
0,8 do 1 o/oo. Za kaljene vijence on iznosi od 1 do 1,4 o/oo, a kod prijenosnika s velikim
brzinama oko 1,7 o/oo. Preklop od 1,6 o/oo zahtjeva predgrijavanje od oko 250 oC, što
može imati utjecaja na već izvedenu toplinsku obradu. Potrebno je paziti da hrapavost
dosjednih površina bude pravilno odabrana (Rz=15 do 20 μm) zbog mogućih vibracija.
Radi osiguranja steznog spoja obično se po njegovu obodu stavljaju zatici. Orijentacijski
broj zatika je: nz=3+0.006d, a njihov orjentacioni promjer: Pritom je d diobeni promjer
zupčanika.
b) vijenac s vijčanom vezom (sl. 6.24.c) vrlo je pouzdan, ali i relativno skup. Ponekad je
ovakva veza potrebna, ako su naprezanja u steznom spoju prevelika, a materijal je teško ili
nikako zavarljiv, ili je ukupna težina zupčanika tako velika da ne stane na alatni stroj za
izradu ozubljenja. Katkad se traži i rastavljivost. Vijčana veza donekle ublažuje buku
(smanjuje prenošenje buke). Toplinska i završna obrada moguća je prije i poslije pritezanja
vijaka. Upotrebljavaju se dosjedni vijci opterećeni smično. Broj vijaka određuje se na
temelju maksimalno prenesenog momenta (lista zahtjeva) te uobičajenih sigurnosti.
Tendenca je i ovdje prelazak na zavarene veze kada je to god moguće. Tehnologijom
ostvarivanja dosjeda vijka i rupe može se osigurati velika točnost raspodjele opterećenja na
sve vijke.
Slika 6.24. Veze tijela zupčanika sa zupčastim vijencima
Ako je najmanja debljina vijenca zupčanika z1 manja od 2,5 m (u ekstremnim slučajevima

1,8 m), radi se zupčanik i vratilo izjedna (vidi sl. 6.25) čime se dobije zapravo ozubljeno vratilo
(što ne treba poistovjećivati s pojmom zupčasto vratilo). S obzirom na povećane aksijalne
dimenzije ovako dobivenog zupčanika, mora se ispitati mogućnost upinjanja izratka pri rezanju
i brušenju zubi. Prednosti su ovakve izvedbe te što nema izrade provrta na zupčaniku te veze
između vratila i zupčanika (pero, klin stezni spoj itd.). Time se dobiva veća krutost, a zupčanik
ne treba ni aksijalno osiguravati. Mane su: otežana izrada, a u slučaju loma zubi mora se
mijenjati cijeli element.
Kod vratila s d v < 0,6d a1 , koji se rade od standardiziranih okruglih vučenih profila, treba
računati sa slabijom kvalitetom materijala na mjestu rezanja zubi, te eventualno obnoviti
termičku obradu ili pretkovanje (u tom se slučaju zapravo “uništi” najkvalitetniji dio materijala).
Što se tiče oblikovanja samih vratila, primjenjuju se u većini slučajeva normalni postupci
oblikovanja vratila (stepenasto) i za manji i za veći zupčanik.
Slika 6.25. Različite izvedbe vratila i zupčanika u jednom dijelu
6.7.4 Oblikovanje kućišta

Uloga kućišta (ili kućica) prijenosnika sastoji se u sljedećem:
• osigurati točan položaj vratila i zupčanika u svim režimima rada

• osigurati preuzimanje sila i reakcijskih momenta te njihovo daljnje provođenje (na
postolje itd.)
• zaštititi sve elemenate od vanjskih utjecaja
• zadržavanje maziva (većinom tekućeg) te njegova zaštita od vanjskih utjecaja
• odvođenje topline
• prigušenje buke i vibracija
Konstruktivno se postavljaju zahtjevi na:
• zy jednostavnu montažu, demontažu i remont prijenosnika

• za mogućnost promatranja ležaja, zupčanika te maziva (mogućnost kontrole) bez
rastavljanja kućišta
• za ograničavanje (ublažavanje) posljedica u slučaju oštećenja ostalih dijelova
prijenosnika (havarijskih oštećenja)
Pri stvaranju koncepta konstrukcije mora se paziti i na izbor materijala i tehnologije izrade.
6.7.4.1 Konstruktivne izvedbe kućišta

Prema funkcijama dijelova kućišta razlikujemo ove izvedbe:
1. Cijelo kućište je noseće: Ova se izvedba upotrebljava najviše za manje i srednje velike
prijenosnike. Kućišta su sa razdjelnom ravninom u ravnini osi svih vratila. Ove izvedbe
olakšavaju montažu, osobito kod većih izvedbi (mogućnost ulaganja dijelova s dizalicom).
Omogućuju jednostavnu i brzu demontaža te izmjenu dijelova. Problem je obrada velike
površine dosjeda donjeg i gornjeg dijela kućišta. Oba dijela kućišta moraju prenositi sile
ležajnih mjesta, koje se preko oba dijela prenose vijcima za stezanje prirubnica donjeg i
gornjeg dijela kućišta te se dalje vode prema temelju. Pritom ravnina u kojoj su osi može biti
horizontalana ili pod nekim kutom s obzirom na baznu ravninu prijenosnika.
a) b)
c) d)
Slika 6.26. Građa kućišta s obziromu na položaj razdjelne ravnine, odnosno funkcije dijelova kućišta: a - klasična
izvedba; b - s kosom razdjelnom ravninom; c - noseći samo donji dio kućišta; d - bez razdjelne ravnine
2. Donji dio kućišta s ležajima je noseći (slika 6.26.c): Ovo se rješenje pretežno primjenjuje
kod većih i velikih prijenosnika. U tom su slučaju samo ležajna mjesta čvrsto vezana s
donjim dijelom kućišta. Gornji dio kućišta služi samo kao zaštita (i brtvljenje). Donji dio
mora biti posebno krut. Poklopac koji zamjenjuje gornji dio kućišta lake je izvedbe, a vijčana
veza s donjim dijelom izvedena je tako da se gornji dio lako i brzo može demonstrirati (radi
pregleda itd.).
3. Kućišta s odvojenim funkcijama uležištenja te zaštite i podmazivanja (slika 6.27.): U

ovom slučaju na krutoj osnovnoj ploči konstruiraju se nosači ležišta s odvojenim ležajnim
mjestima, koja se mogu pomicati radi podešavanja slike nošenja. Oklop je veoma lake
izvedbe i lako demontabilan (obično od tankog lima). Jednostavni su u izradi jer postavljaju
manje zahtjeve na strojni park (horizontalnu bušilicu-ležajna se mjesta mogu obraditi
3
4
Slika 6.27. Kućište s odvojenim funkcijama nošenja i uležištenja te zaštite i podmazivanja ( 1-laki poklopac, 2-
pričvršćenje ležajnih mjesta za postolje, 3-kruto postolje, 4-instrument limovi za podešavanje slike
nošenja)
odjedanput ili pojedinačno), ali se postavljaju veliki zahtjevi na krutost osnovne ploče i
nosača ležaja. Kod većih aksijalnih sila postoje problemi između veze nosača i osnovne
ploče, pa se konstruktivna rješenja kompliciraju. Ovakva rješenja dolaze u obzir za
pojedinačnu proizvodnju (eventualno maloserijsku).
4. Kućišta bez razdjelne ravnine (slika 6.26.d): Pretežno se kućišta izvode kao dvodijelna,
mada mogu biti i višedijelna. Konstruktivno su najjednostavnija jednodijelna. Ona imaju
prostrane (relativno velike) otvore za montažu i demontažu zupčanika, vratila i ležajnih
mjesta odjedanput. Uporaba im je uglavnom za manje izvedbe prijenosnika te za motorne
prijenosnike s obzirom na kompliciranost montaže. Prednosti su im kompaktnost te
postojanost oblika ležajnog mjesta. Kod planetarnih prijenosnika primjenjuje se većinom
radijalna podjela kućišta (okomito na os), što je tehnološki najprihvatljivije s obzirom na
okrugao oblik te vrste prijenosnika.
6.7.4.2 Opće smjernice za odabir tehnologije oblikovanja kućišta

S obzirom na narav konstrukcije odnosno oblika kućišta, na raspolaganju su u velikoj
većini slučajeva tehnologije lijevanja i zavarivanja.
Lijevana kućišta: U obzir dolaze svi uobičajeni materijali za lijevanje, ali najčešći su čelični i
sivi lijev. Zbog cijene koštanja modela ova je tehnologija isplativa za serije više od, približno, 3
komada (ovisno i o složenosti konstrukcije). Sivi je lijev posebno pogodan zbog svoje livljivosti,
prigušenja vibracija i neosjetljivosti na stezne spojeve odnosno preklope. Legure magnezija i
aluminija u prednosti su zbog male težine, a mane su im velike termičke dilatacije, odnosno
velika razlika u termičkim dilatacijama s obzirom na čelične materijale, što se prije svega odnosi
na uležištenja i zupčanike (problemi s dosjedima). Radi postizanja jednake čvrstoće i krutosti
lakih metala s obzirom na željezne materijale potrebne su debljine stijenki od 2 do 4 puta veće
od čeličnih odnosno željeznih materijala.
a) b)
Slika 6.28. Izvedbe trodijelnog kućišta u tehnologiji zavarivanja (a) i lijevanja (b)
U stanovitom broju slučajeva, osobito kod malih izvedbi i snaga te kod prijenosnika
gibanja, rade se kućišta od plastičnih materijala, pretežno od duroplasta.
Zavarene izvedbe kućišta dolaze u obzir za pojedinačne i maloserijske te za lake izvedbe (veća
čvrstoća, manje debljine stijenki-ukrute rebrima), a i za izvedbe s velikim udarnim opterećenjima
(tada se može kombinirati s čeličnim poluproizvodima i čeličnim lijevom), kao i kod iznimno
velikih dimenzija. U svakom slučaju poželjno je, a kod kvalitetnih izvedbi i obvezno,
odžarivanje dijelova zavarene konstrukcije kućišta prije strojne obrade, radi otklanjanja napetosti
nastalih tehnologijom zavarivanja. Kod većih izvedbi treba provjeriti postoji li peć za
odžarivanje, a ako ne postoji, uputno je provesti konzultacije s tehnolozima zavarivanja.
• Dimenzioniranje vijaka i zatika kućišta
Vijci u razdjelnoj ravnini kućišta dimenzioniraju se tako što dostižu granicu razvlačenja
kada zubi zupčanika ili dostignu granicu razvlačenja ili granicu loma
Zatici (konični ili cilindrični) se postavljaju radi memoriranja prethodnog položaja dijelova
kućišta, a u ravnini spajanja. U jednoj ravnini potrebna su makar dva zatika, promjera približno
0,8 promjera vijaka koji spajaju dijelove u toj ravnini. Kada ležaji ne prenose poprečne sile
(ležajna mjesta), onda zatike treba staviti u što veću blizinu ležajnih mjesta. Tada treba obratiti
pozornost da se u tom slučaju sila prenosi mješovito (oblikom i trenjem).
Temeljne vijke treba dimenzionirati prema maksimalnom reakcijskom, odnosno

havarijskom momentu.
6.7.4.3 Ostali konstruktivni parametri kućišta prijenosnika

Sve su preporuke, u skladu sa iskustvom, dane na temelju literaturnih podataka.
• Razmak stijenki kućišta i zupčanika ovisan je o obodnoj brzini. Za brzine vt>10 m/s postoji
opasnost od pojave efekta pumpanja ulja (rad uz velike gubitke), a kao posljedica dolazi do
brzog starenja ulja, curenja ulja na odušak za odzračivanje itd.
za vt > 50 m/sek: δ1 = 4 + 3 mc ≤ 70 mm u promjeru gore i sa strane (1)
δ2 = 4 + 1,4 mc ≤ 50 mm čeono (3)
δ3 = 10+5m dolje u promjeru (2)
U gornjim jednadžbama m je modul, a c = ( v t − 10) / 40 ≥ 1 .
• Razina ulja u prijenosniku pri podmazivanju uranjanjem (oznaka δ4 na sl. 6.29 ) iznosi (od 1
do 5)m. Kontrola razine izvodi se šipkastim pokazivačem ili uljokaznim staklom, koje može
biti smješteno na samom kućištu ili na cijevi koja je spojena na kućište.
• Kvaliteta obrade dosjednih ploha kućišta: ležajno mjesto Rz=16μm (Ra = 3,2) prirub (gornji i
donji dio Rz = 16 ... 25 μm, a podnožje i otvor za promatranje Rz = 25 μm.
• Uške za transport moraju biti predviđene za sve prijenosnike teže od 150 N (m = 15 kg).
Svrhovito je i za manje prijenosnike predvidjeti nekakve dodatke s istom svrhom. Ponekad je
dostatno da se prirubnica gornjeg dijela kućišta napravi nešto širom od donje (od 1 do 2m),
čime je olakšano ručno skidanje gornjeg dijela kućišta.
Slika 6.29. Konstruktivni parametri kućišta
• Prostor za smještaj libele potreban je prije svega kod velikih prijenosnika radi smještanja u
horizontalni položaj (težine!). Obično je svako ležajno mjesto opskrbljeno ovakvim
prostorom na vanjskom dijelu kućišta.
• Svi demontalni dijelovi unutar kućišta moraju biti posebno osigurani (vijci i matice žičanom
zaštitom-osiguranjem)
• Otvor za promatranje zahvata poželjan je kod svih prijenosnika. Potrebno je osigurati

(vizualno, radi slika nošenja) kontrolu svih zahvata. Ponekad se poklopac ovakvog otvora
radi od prozirnih materijala (plastično staklo), tako da se unutrašnjost može promatrati i bez
demontaže poklopca. Dimenzije otvora za promatranje moraju biti takve da se jasno može
vidjeti slika nošenja na svakom paru u zahvatu, odnosno površina svakog zuba. Stoga je
ponekad potrebno predvidjeti dva ovakva otvora ili više njih. Najčešće takav otvor služi i za
nalijevanje ulja u prijenosnik.
• Odzračnik treba izjednačiti tlak unutar prijenosnika s atmosferskim tlakom, a pritom ne smije
propuštati mazivo prema van. Smješta se isključivo na gornjem dijelu prijenosnika, ponekad
i na poklopac otvora za promatranje zahvata, ako je on blizu najviše točke na prijenosniku.
• Odgovorni prijenosnici: Kod ove vrste prijenosnika treba predvidjeti priključke za davače
vibracija na ležajima i na vratilima, te priključke za mjerenje najvažnijih parametara (davač
tlaka maziva, temperature itd.). Sve je ovo predviđeno pretežno za brzohodne prijenosnike.
6.7.5 Oblikovanje ležajnih mjesta i izbor ležaja

Na raspolaganju su dvije vrste ležaja:
• Kotrljajući ležaji. Upotrebljavaju se u širokom rasponu veličina prijenosnika, a posebno

tamo gdje nisu velike centrifugalne sile niti udarna opterećenja. Prednost su im mali gubici u
svim režimima rada uključujući i pokretanje, a i kod većih brzina vrtnje, jednostavno
podmazivanje, velika točnost, mala širina, pa time i manji razmak oslonaca (manje
deformacije vratila).
• Klizni ležaji Oni su rjeđe u upotrebi, većinom za brzohodne turbinske prijenosnike, kod vrlo
velikih promjera, kod udarnih opterećenja, kao i kod velikih zahtjeva za tihi rad (buka) bez
obzira na dimenzije. Također su u prednosti kod ograničenog prostora za smještaj.
6.7.5.1 Opće smjernice za izbor ležaja

Zajamčene trajnosti ležaja, prema proizvođačima kotrljajućih ležaja za nazivnu snagu i
brzina vrtnje uz uobičajenu 10% vjerojatnost oštećenja ležaja, iznose ( u satima):
< 3000 h motorkotači, osobni automobili, manji teretni automobili, poljopriv-redni

strojevi;
3000-10000 h motorni prijenosnici, opći industrijski prijenosnici, mali brodski prijenosnici
15000-50000 h prijenosnici tračnih vozila, alatnih strojeva, veliki brodski i valjaonički

prijenosnici te prijenosnici tekstilnih strojeva i strojeva za obradu drveta
> 50000 posebni slučajevi
• Radi ograničenja deformacija ležaji trebaju biti smješteni što bliže zupčanicima.
• Vrijedi približno pravilo da razmak ležaja treba biti < 0,7d2.
• Treba odabirati statički određene slučajeve uležištenja (2 ležaja po vratilu).
• Nastojati izbjegavati konzolno uležištenje.

• Ako se, ipak, primjenjuje konzolno uležištenje, potrebno je da razmak ležaja bude najmanje
(2...3) dužine prepusta, koja predstavlja udaljenost sredine zadnjeg ležaja do prepusta i
sredine širine prvog zupčanika.
• Zbog povećenja krutosti prepusta potrebno je vratilo na tom mjestu namjerno

predimenzionirati.
• Aksijalni je ležaj potrebno smjestiti što bliže zupčaniku, čime se smanjuje opasnost od
izvijanja.
• Kod strelastog ozubljenja aksijalno se uležišćuje samo jedno vratilo. Vrlo je rizično na
neuležišteno vratilo dodati prijenosnički element s aksijalnom silom, stalnom ili
privremenom.
Izbor valjnog ležaja ovisi osim o nosivosti, s obzirom na brzina vrtnje i snage, i o smjeru,
veličini i eventualno promjenjivosti smjera djelovanja aksijalne sile. U tom smislu vrijede ove
preporuke:
• Kod manjih prijenosnika, obično za čvrsto i pomično (slobodno) ležajno mjesto upotrebljava
se kuglični ležaj, a aksijalni pomak ležaja ostvaruje se dosjedom s vratilom (rjeđe) ili
kućištem.
• Za aksijalnu nosivnost kugličnog ležaja treba računati sa Fa/Fr ≤ 0,3
• Kod srednjih veličina prijenosnika i malih razmaka ležaja obično se čvrsto ležajno mjesto
izvodi s kugličnim, a slobodno s valjkastim (RU) ili stožastim ležajima.
• Za visokoopterećene prijenosnike i veće progibe vratila primjenjuju se bačvasti

samopodesivi ležaji. Za promjenjivo opterećenje ležaji sa 4 dodirne točke i pomoćnim
vanjskim prstenom (aksijalno pomičnim).
Slika 6.30. Uližištenje visokoopterećenog pužnog vijka pužnog prijenosnika
• Za najveće aksijalne sile (ne isključivo aksijalne) primjenjuju se dvostruki stožasti ležaji
(također za promjenjivi smjer okretanja- vidi sliku 6.30).
• Zanimljivo rješenje prikazano je na slici 6.31, gdje se aksijalna sila preuzima na samom
zupčaniku uz pomoć dodatnog grebena. Postoje i rješenja za promjenjivi smjer okretanja.
Rješenje je ipak ograničeno na manja aksijalna opterećenja.
• Za kompenzaciju aksijalnih dilatacija najbolji su cilindrični valjkasti ležaji (RU, RI) jer
unutar samog ležaja mogu kompenzirati aksijalne pomake.
• Kod širokih zupčanika i posebno konzolno uležištenih zupčanika ležištenje ima bitan utjecaj
na faktore Kβ.
Slika 6.31. Mogućnost preuzimanja aksijalnih sila preko grebena a prema [28]
• Podesivi ležaji kojima se može podešavati slika nošenja više su zastupljeni kod kliznih
ležaja, gdje se uz pomoć ekscentara može prostorno namještati položaj osi vratila. Ovo je
rješenje ekonomski nepovoljnije.
Slika 6.32. Uležištenje stožničkog zupčastog para kliznim ležajima (primjer uštede prostora)
• Valjni ležaji kod industrijskih serijskih prijenosnika većinom se podmazuju uljem za

podmazivanje zupčanika uranjanjem, transportom ulja posebnim hvatačima, odnosno
prisilnom cirkulacijom zupčaničkog ulja kroz ležaje. Kad se radi o tlačnom sustavu za
podmazivanje prijenosnika, onda se problem pojednostavljuje.
6.7.6 Uravnoteženje masa

Kod velikih brzina i/ili velikih dimenzija mora se provesti uravnoteženje masa zbog
nepoželjnih dinamičkih pojava kao što su sile , vibracije ili buka.
Prema našim standardima ni postupak, a niti samo uravnoteženje nije propisano. Za manje
i srednje prijenosnike tokarene sa svih strana i normalnih zahtjeva pri n < 3000 1/min te teških
prijenosnika za h < 1000 1/min ne postoji ni DIN propisi, koji su inače opširni za područje
prijenosa snage i gibanja.
Prema VDI° 2060, koji je obično preteča DIN norme, predviđeni su stupnjevi
uravnoteženja masa kako slijedi (obično se kontroliraju prvi izradci u seriji):
a) Statičko uvarnoteženje Za velike zupčanike malih brzina ova vrsta uravnoteženja je

dostatna. Odnosi se prije svega na kovane, lijevane i zavarene konstrukcije. Obavlja se
zakretanjem zupčanika s vratilom na dvije tvrde glatke podložne staze, horizontalno
postavljene, termički obrađene i brušene.
Slika 6.33. Shematski prikaz statičkog uravnoteženja zupčanika
Dopušteni ostatak debalansa U ovisan je o ukupnoj masi zupčanika mG i pogonskom borju

okretaja n. Radijus uravnoteženja ru (sl. 6.33), na kome se dodaje ili oduzima masa, odabiremo
što je moguće veći. Iskustvene su vrijednosti za ostatak debalansa:
U < mG/2 za n < 500 1/min
U < mG/8 za 500 < n < 1000 1/min

U gornjim je jednadžbama U u [kgmm] i mG u [kg]. Dopuštena masa uravnoteženja mu na
radijusu ru jest
mu = U/ru (6.24)
b) Dinamičko uravnoteženje obavlja se za prijenosničke elemente i spojke s visokim i vrlo
visokim brojem okretaja, te posebnim zahtjevima s obzirom na buku, odnosno općenito mirni
hod.
Samo uravnoteženje karakterizira se dopuštenim odstupanjem težišta od osi vrtnje, e:
U
e= (6.25)
mG
što je obrnuta proporcionalnost maksimalnom broju okretaja “n”, tj.
en = konst, eω = konst. (6.26)

Za tjela u obliku diska ovo se uravnoteženje obavlja samo u jednoj ravnini.
Primjer: Turbinski prijenosnik s n = 4000 1/min, mase velikog zupčanika mG= 1200 kg,
odabranog (konstruktivno) radijusa uravnoteženja ru = 380 mm, ima za ovu vrstu prijenosnika
prema VDI 2060 stupnjevima kvalitete uravnoteženja:
en = 24 mm/min;
pa je:
en 24
e= = = 6 *10 −3 mm
n 4000
te prema jednadžbi 6.24:
U = 7,2 kgmm
a dopuštena masa uravnoteženja je prema 6.24:
mu = 19 g na zadanom radiusu 380 mm.

6.8 KONTROLA NOSIVOSTI (proračun zupčaničkih prijenosnika)

Kontrola nosivosti obavlja se prema normiranim proračunima, odnosno prema zahtjevima
naručioca (vidi listu zahtjeva, str. 66). Stvarne granice nosivosti mogu se odrediti jedino
eksperimentalno, na ispitnom postolju, dakle onda kad je prijenosnik već proizveden.
Slika 6.34. Dostizanje granica nosivosti zupčastih prijenosnika za termički obrađene i neobrađene zupčanike u
funkciji obodne brzine (kvalitatativni prikaz)
Projektni proračun daje, u grubo, približne dimenzije prijenosnika, a na temelju skraćenih

postupaka proračuna. Ponekad se koriste podaci o već izvedenim prijenosnicima sličnih
karakteristika [3].
Potrebni podaci za kontrolni proračun dobiveni su nakon projektnog proračuna te nakon

oblikovanja cijelog prijenosnika do faze radioničkih crteža. Tada su osim oblika i materijala
(uključujući i termičku obradu) poznati i svi ostali parametri prijenosnika. Ovdje se misli na sve
elemente prijenosnika. Kad se misli pretežno na zupčanike, onda su najutjecajniji materijal,
termička i površinska obrada, što se lijepo vidi na slici 6.36.
Granice nosivosti zupčanika: Svi relevantni standardi određuju sigurnosti protiv oštećenja
zuba s obzirom na (vidi sliku 6.34):
• nosivost boka prema kontaktnom pritisku, svi a osobito zupčanici sa neotvrdnutim

(nezakaljenim) bokovima;
• nosivost korijena, svi, a osobito površinski termički obrađeni zubi;

• nosivost boka prema zaribavanju, za visokoopterećene brzohodne prijenosnike (vt>4 m/s) ili
prijenosnici s problemima podmazivanja;
• otpornost bokova prema trošenju, prije svega za male obodne bzrzine (vt<1 m/s), točnije pri
hc≈hmin < 0,04 μm kod sparivanja tvrdo/tvrdo ili meko/meko, te hc < 0,4 μm za sparivanje
tvrdo/meko (meko/tvrdo).
6.8.1 Izbor proračunskog postupka

Kod nas se za proračun zupčaničkih prijenosnika pretežno koriste ISO i DIN norme (DIN
3990, ISO 6336-1.2), a u upotrebi su još ANSI/AGMA 2001 te B.S. (u određenom broju
slučajeva GOST). Rezultati proračuna prema najnovijim izdanjima spomenuti su standrardi
gotovo identični, a dolje prikazani postupci preuzeti su iz norme DIN 3990.
Navedeni standard nudi tri metode: A, B i C.
Općenito, metodom A određuje se maksimalno vlačno naprezanje, pri čemu se možemo

koristiti metodom konačnih elemenata - MKE − integralnim jednadžbama, konformnim
preslikavanjem, eksperimentom (fotoelasticimetrijom ili tenzometrijom).
Pri određivanju maksimalnog naprezanja u korijenu zuba treba uzeti u obzir utjecaj
raspodjele sile na dva zuba ili više njih, te promjenu naprezanja ovisno o gustoći mreže konačnih
elemenata. U provedbi ovih metoda treba primijeniti uvjete ravninskog stanja deformacije. Tako
dobivene rezultate moguće je uspoređivati s rezultatima metoda B, C i dopuštenog naprezanja.
Treba napomenuti da se metoda A koristi samo u posebnim slučajevima, radi velikog opsega
posla, što jedino ima opravdanje u posebnim izvedbama konstrukcija i posebnim uvjetima
opterećenja (što nije obuhvaćeno metodama B i C).
Prema ovome standardu, lokalno vlačno naprezanje u korijenu zuba određeno je kao
produkt nominalog normalnog naprezanja i faktora koncentracije naprezanja.
Metodom B pretpostavlja se da se mjerodavno naprezanje u korijenu zuba javlja kao posljedica

djelovanja opterećenja u vanjskoj točki jednostrukog zahvata zupčanika s ravnim zubima ili
virtualnog zupčanika kod zupčanika s kosim zubima. Za zupčanike koji imaju 2 ≤ ε αn < 3
podrazumijeva se da mjerodavno naprezanje slijedi kao posljedica djelovanja opterećenja u
unutarnjoj točki dvostrukog zahvata. Dane su formule za određivanje faktora oblika Yb te faktor
zareznog djelovanja YS. Metoda B pogodna je za precizno određivanje naprezanja, a također za
odgovarajuće programiranje na računalima.
Metoda C je pojednostavljeni način proračuna izveden iz metode B. Prvo se izračuna naprezanje
u korijenu uslijed sile koja djeluje na vrhu zuba s faktorima YFa, YSa i zatim pretvori u
odgovarajuću vrijednost za dodir jednog para zubi, u vanjskoj točki jednostrukog dodira pomoću
faktora Ye. Normom je dano niz faktora YFa, YSa za različite osnovne profile.
Ova je metoda prihvatljiva samo onda kada je stupanj prekrivanja εα < 2. Metoda daje
rezultate zadovoljavajuće točnosti za većinu slučajeva s nešto većim vrijednostima naprezanja
uspoređujući s metodom B.
• Za proračun industrijskih prijenosnika opće namjene tolerancijskog razreda 6 i

grublje, koji rade u podkrtičnom području (vz1/100 [u2/(1=u2)]0,5 < 10 i brojeve
okretaja n1< 3600 1/min, primjenjuje se skraćeni postupak kontrole B (c’, cγ
, K Hα , K Hβ , K v ), a prema DIN 3990, dio 11.
• za proračun brzohodnih prijenosnika (n1 > 3600 1/min) i mornaričkih prijenosnika

kvalitete 6 i finije upotrebljava se izravna metoda ( c ′, cγ , K Hα , , K v ). S obzirom na to da
je uležištenje zupčanika većinom simetrično, K Hβ računa se prema DIN 3990, dio 21 i
31. Za ove se prijenosnike obično izvode korekcije poprečne i uzdužne linije boka te se
upotrijebljava koso odnosno strelasto ozubljenje. Utjecaj slike nošenja, ako se želi
uzeti u obzir, treba uzeti prema BS jer ga DIN norma ne propisuje.
• Kada se radi o automobilskim mjenjačima, uptrebljava se izravna metoda

( c ′, cγ , K Hα , K Hβ , K v ). Za vz1/100 [u2/(u=12)]0,5 < 3 može se Kv odrediti skraćenim
postupkom (mala razlika od točne metode). Za ove se prijenosnike obično izvode
korekcije poprečne i uzdužne linije boka te se upotrijebljava koso ozubljenje. Faktor
vanjskih dodatnih dinamičkih opterećenja uzima se na temelju spektra opterećenja, za
pojedinu vrstu cestovnog vozila.
• Za prijenosnike letjelica (aviona, helikoptera i svemirskih brodova) upotrebljavaju se

vrhunski materijali i tehnologije, odnosno vrhunska točnost. Zbog potrebne velike
sigurnosti (vjerojatnost oštećenja izražava se u tisućinkama!) ispituje se i više od 20%
serije u realnim uvjetima pogona.
• U određenom broju slučajeva moraju se proračuni izvoditi prema zahtjevima ili

standardima naručioca (brodski prijenosnici, prijenosnici nuklearnih postrojenja...).
• U posebno kritičnim slučajevima moraju se provoditi posebni postupci dogovoreni

između proizvođača i naručioca.
Nekad je proračun nosivosti bio mukotrpan posao, s puno iteracija koje je trebalo provoditi
“ručno”. Danas, kada raspolažemo brojnim računarskim programima za proračun zupčaničkih
parova pa čak i cijelih prijenosnika, taj rutinski dio posla prepuštamo računalu koje drastično
skraćuje vrijeme proračuna i uopće konstrukcije do razine radioničkih crteža odnosno programa
za CNC tehnologiju proizvodnje. Zahvaljujući računalu mogu se primijeniti i neke druge
metode, prije svega numeričke (FEM, BEM, ...), pogotovu kada u nekim kritičnim slučajevima
zakazuju standardizirani postupci proračuna (pretežno empirijski).
Slika 6.35. Proračun tankog zupčaničkog vijenca: generiranje mreže konačnih elemenata
U određenom broju slučajeva zupčanici rade u vremenskom području dinamičke

izdržljivosti, pa im je dinamička opteretivost veća. U tom slučaju vrijedi, na primjer, za bok
zupčanika:
σ Hvrem ⎛ N H lim ⎞ qH
=⎜ ⎟ = ZN (6.27)
σ H lim ⎜⎝ N ⎟⎠
gdje su:
σ Hvrem dopuštena opteretivost u vremenskom području

N odgovarajući broj promjena
N H lim broj promjena pri postizanju dinamičke izdržljivosti
qH eksponent Woehlerove krivulje
Slične se relacije mogu postaviti i za korijen zuba.
Sasvim suprotnu situaciju imamo kod međuzupčanika, odnosno kod planetarnih zupčanika
planetarnih prijenosnika. Tamo se zbog karaktera dinamičkog opterećenja (dinamičko
naizmjenično opterećenje) dinamička izdržljivost smanjuje. S obzirom na to da su
eksperimentalno dobivene vrijednosti za, na primjer, σ H lim dobivene na temelju istosmjerno
dinamičkog opterećenja, treba te vrijednosti sniziti za, orijentacijski, 30%.
Za zupčanike koji nisu za opću industrijsku namjenu, već za sasvim konkretnu namjenu
(automobilski, avionski) najbolje je proračunavati nosivost uz poznati spektar opterećenja.
Pritom se može desiti da u istom prijenosniku imamo zupčanike koji rade u sva tri opisana
područja (primjer-mjenjač vozila).
S obzirom na to da su eksperimentalni rezultati ispitivanja dinamičke izdržljivosti

zupčaničkih materijala podložni statističkoj analizi, treba imati na umu da svaka vrijednost
dinamičke izdržljivosti odgovara određenoj vjerojatnosti oštećenja odnosno otkaza (slično kao
kod nosivosti kotrljajućih ležaja). To znači da proračun možemo obavljati uz određenu

vjerojatnost oštećenja, što je vezano uz odgovornost prijenosnika, a pretpostavljene vjerojatnosti
oštećenja odabiru se od 0.001 do 0.1, pa i veće.
z1:Č 4721
MATERIJAL Č 1530 Č 4732 Č 4734 Č 4731 Č 4321
z2: Č 4732
(oba zupčanika) (oba zupčanika) (oba zupčanika) (oba zupčanika) (oba zupčanika)
z1: cementiran plinsko nitriranje induktivno
TERM. OBRADA normalizirano poboljšano z2: poboljšan cementirano
kaljeno
z1: brušen
STR. OBRADA odvalno glodanje odvalno glodanje fino glodano glodano, lepano brušeno
z2: glodano
a 830 mm 650 mm 585 mm 490 mm 470 mm 390 mm
m 10 10
10 10 14 10
IZVEDBA
ZAVARENO
KUĆIŠTE
MASA LEŽAJA 95 kg 95 kg 95 kg 105 kg 105 kg 120 kg

UKUPNA MASA 8505 kg 4860 kg 3465 kg 2620 kg 2390 kg 1581 kg
UKUPNA MASA% 174 % 100 % 71 % 54 % 49 % 33 %
CIJENA (%) 132 % 100 % 85 % 78 % 66 % 63 %
SH 1,3 1,3 1,3 1,3 1,4 1,6
SF 6,1 5,7 3,9 2,3 2,3 2,3
Slika 6.35. Usporedni prikaz nekih parametara prijenosnika funkciji materijala, termičke i strojne obrade (kućište u zavarenoj izvedbi)
6.9 Buka kod prijenosnika

Jedna od negativnih posljedica industrijskog razvoja je i buka koja sve više i u sve većoj
mjeri opterećuje današnjeg čovjeka, kako u psihičkom tako i u fizičkom smislu. Posljedica toga
nije samo oštećenje sluha, već su to i smetnje neurovegetativnog sustava, te opće pomanjkanje
koncentracije i smanjenje radne sposobnosti i zadovoljstva. Iz tih razloga nameće se nužnost da
se već pri projektiranju postrojenja te konstruiranju pojedinih elemenata strojeva i opreme, koja
u krajnjem predstavlja čovjekovu radnu okolinu, analizira i uzme u obzir nastajanje, provođenje i
odzračivanje buke te način i mogućnost njena suzbijanja i otklanjanja.
Najuspješnije i najpotpunije mjere koje su na raspolaganju konstruktoru, rješavajući

problem smanjenja buke, sastoje se u izravnom utjecaju na mjesta gdje se ona stvara i na okolinu
koja ta mjesta okružuje. Radi toga prvi cilj svih nastojanja u sprečavanju buke mora biti
rješavanje problema na mjestu njena nastanka, a tek ako je to moguće ili se takvim postupkom
ne postiže zadovoljavajuće smanjenje, opravdane su sekundarne mjere kao što su izolacija buke i
razna prigušenja.
Ovdje je prikazana analiza izvora buke te mjere za sprečavanje nastajanja, širenja i

odzračenja buke kod zupčastih prijenosnika, kao tipičnih i najčešćih sastavnih elemenata nekog
stroja koji u proizvodnji štetno utječu, s motrišta buke, na čovjeka i njegovu radnu sredinu, mada
su i druge vrste prijenosnika također izvori buke.
Slika 6.37. Plan tijeka uzbude kod jednostepenog zupčastog prijenosnika

6.9.1 Tipični izvori buke kod zupčastih prijenosnika

Pri analizi mogućih izvora nastanka buke u zupčastom prijenosniku mora se uočiti kako se
osim primarnog izvora na mjestu zahvata zubi mogu pojaviti i sekundarni izvori (u vratilu,
ležajima ili samom kućištu), bilo kao posljedica uzbudnih sila ili uzbudnih brzina koje mogu
dovesti i do rezonantnih pojava u cijelom sustavu.
Pojava buke na primarnom izvoru, dakle na mjestu zahvata zubi, nastaje uslijed:
− udarnih sila pri zahvatu dvaju zuba prouzrokovanih diobenim greškama, odnosno greškama
ozubljenja koje postoje kao posljedica izrade zupčanika (statičke greške) i/ili kao posljedica
progiba zuba pod opterećenjem (dinamičke greške);
− periodičnih promjena zajedničke krutosti zubi koji su u zahvatu (naizmjenično su jedan zub
i/ili dva zuba i više njih u zahvatu);
− promjene smjera sile trenja u točki zahvata;
− grešaka na površini zuba kao posljedica loše obrade.
Primarni strukturni zvuk koji je nastao uslijed zahvata zupčanika širi se dalje preko ostalih
sastavnih elemenata prijenosnika (osovina, ležaji) - sve do kućišta koje djeluje kao emiter zvuka
i odzračuje uzdušni zvuk u okolinu. Prolaskom primarnog strukturnog zvuka navedeni elementi
bivaju i sami pobuđeni na vibriranje te tako postaju sekundarni izvori gdje nastaje sekundarni
strukturni zvuk. Osim provođenja primarnog i nastajanja sekundarnog zvuka ti elementi mogu
zbog netočnosti izrade ili ugradnje ili pak vlastitih vibracija prilikom rotacije biti uzrokom
nastanka primarnog strukturnog zvuka.
6.9.2 Mjere za sprečavanje nastajanja, širenja i odzračivanja buke kod

zupčastog prijenosnika
Sprečavanje nastajanja buke u prijenosniku obavlja se upravo djelovanjem na faktore koji
utječu na nastanak i razinu buke, a to su uvjeti rada (pogonski uvjeti-brzina vrtnje, opterećenje,
moment i snaga), konstruktivni faktori (širina zupčanika, prijenosni omjer, modul, vrsta
ozubljenja - koso/ravno, stupanj prekrivanja i uvjeti zahvata zubi, pomak profila, korekcija boka
zuba i vrsta prijenosnika kao takvog - prijenosnik s čelnicima, pužni prijenosnici, planetarni itd.)
i faktori izrade zupčanika (način i sustav obrade, hrapavost površine, greške ozubljenja, materijal
zupčanika i tvrdoća zubi).
Brzina vrtnje ima dominirajući utjecaj na buku prijenosnika te se prirast razine zvuka kreće
uglavnom od 4,8 do 7,4 dB za dvostruko povećanje broja okretaja (prirast razine zvuka od 10 dB
djeluje subjektivno na čovjeka kao dvostruko povećanje zvuka), a manji je kod kvalitetnije
obrađenih zupčanika, kod širokih zupčanika te kod zupčanika s većim stupnjem prekrivanja. Iz
toga isto proizlazi da povećanje snage treba ostvarivati povećanjem okretnog momenta
(opterećenja), a ne povećanjem broja okretaja (npr. dvostruko povećanje snage prelaskom na
dvostruku brzinu vrtnje daje prirast razine zvučnog tlaka za oko 5,5 dB, dok se povećanjem
momenta kod iste brzine vrtnje dobiva prirast od samo 2 dB).
Kod zupčanika s ravnim zubima povećanje širine zupčanika nema značajniji utjecaj na
smanjenje razine buke, Suprotno tome, kod zupčanika s kosim zubima širina zupčanika ima
izravan utjecaj na stupanj prekrivanja bočne linije ( εβ ), odnosno na ukupni stupanj prekrivanja (
εγ ) čije povećanje od ε < 2 do ε ≈ 2.5 ÷ 2.8 utječe na smanjenje razine zvuka do 6 dB, odnosno i
više kod brušenih i poliranih bokova zuba.
Budući da stupanj prekrivanja (broj zubi u zahvatu) uvelike utječe na smanjenje razine
buke, to i kod zupčanika s ravnim zubima treba posebnim konstruktivnim izvedbama ozubljenja
težiti da se postigne ε ≈ 2.
Iako dvostruko povećanje modula (npr. od 3 na 6 mm) obara razinu zvuka za 2 do 3 dB

(kod istog broja okretaja zahvatna frekvencija upola je manja, čime je i zvučna snaga upola
manja), u praksi se preporuča primjena manjih modula kod kojih se mogu ostvariti manje
tolerancije ozubljenja.
Korekcijom profila zuba postiže se smanjenje udarnih opterećenja prouzrokovanih

progibima, dok se korekcijom bočne linije postižu povoljniji uvjeti zahvata (prenošenja rubnih
opterećenja) kod mogućih grešaka ozubljenja ili grešaka u položaju osi vratila.
Faktori izrade zupčanika gotovo i ne utječu na razinu zvuka do kvalitete točnosti izrade od
7 do 8 (prema HRN M.Cl.031, odnosno DIN 3963). Nakon te granice razina buke naglo raste za
2 do 3 dB. Tako prema slici 6.38. klasu valjanosti A gotovo i nije moguće postići prema
današnjem stupnju tehnike.
Da bi neki prijenosnik potpao pod tu klasu, buka se može reducirati samo sekundarnim
zahvatima kao što su oblaganje zaštitnim poklopcima i kabinama.
Prijenosnik koji svrstavamo u klasu B može se dobiti samo izradom najviše točnosti.
Izradom visoke točnosti omogućujemo svrstavanje prijenosnika u klasu valjanosti C. Klasa

D obuhvaća uglavnom prijenosnike dobivene normalnom izradom. Klasa E se ni u kom slučaju
ne preporuča, jer se prema današnjem stupnju tehnike može izbjeći. Što se tiče materijala
zupčanika, u usporedbi s prokaljenim zupčanicima relativno mekana i žilava jezgra zuba s
tvrdim bokovima daje bolju čvrstoću na udarno opterećenje i bolje unutrašnje prigušenje zvučnih
uzbuda.
S obzirom na samu izvedbu prijenosnika kod zupčanika s kosim zubima, područje buke
leži za 5 do 15 dB niže od na zupčanika s ravnim zubima.
U određenim područjima prenošene snage planetarni su prijenosnici u svom radu tiši od

običnih čelničkih prijenosnika, jer se uslijed raspodjele obodne sile na više zupčanika umanjuju
udarna opterećenja, kako se vidi na slici 6.39. Nadalje, prijenosnici s koničnim zupčanicima u
pravilu su "glasniji" od onih s čelnim zupčanicima. Razina buke pužnih prijenosnika srednjih
snaga kreće se od 70 do 80 dB.
Slika 6.38. Razina snage zvuka LPA prema klasi, a Slika 6.39. Razina snage zvuka za čelničke
prema VDI 2159 standardne i planetarne prijenosnike
Radi sprečavanja provođenja primarnog strukturnog zvuka putem ostalih elemenata

prijenosnika (vratila, ležaji i samo kućište) do mjesta odzračivanja (odzračnih ploha kućišta), a
time i sprečavanja nastajanja sekundarnog strukturnog zvuka, preporučuje se upotreba materijala
sa što većim unutrašnjim prigušenjem, ali pri tom treba voditi računa o traženoj čvrstoći i
ostalim konstruktivnim faktorima kao i izvedbi sa što većim brojem sastavnih dijelova kako bi se
dobio veliki broj prigušenih rastavnih ploha (npr. vratilo i zupčanik od dva dijela i sl.). Nadalje
preporučuje se primjena izolacije zvuka koja se sastoji u tome da se mehaničke karakteristike,
posebno masa i krutost elemenata koji provodi zvuk, mjestimično dovoljno promijene kako bi se
na tim mjestima skoka mehaničke impedance ostvarila što veća refleksija vibracija. Posebno je
to važno kod postave prijenosnika na temelje ili preostali sastavni dio stroja kako se strukturni
zvuk ne bi širio i izvan prijenosnika.
Radi smanjenja faktora odzračivanja kućišta najdjelotvornija mjera jest izvedba kućišta s
više različito raspoređenih rebara koji fizički razbijaju kućište na male dijelove koji nejednoliko
vibriraju. Tako se kod kućišta s nalijepljenim rebrima s obzirom na kućište bez rebara postiže
umanjenje do 6 dB, a kod kućišta sa izlivenim rebrima i do 12 dB [33].
Iz svega što je izneseno vidi se da postoji niz konstruktivnih mjera kojima se više ili manje
uspješno smanjuje odnosno suzbija nastajanje (kako primarnog tako i sekundarnog zvuka),
širenje i na kraju odzračivanje s kućišta prijenosnika. Koje će se od iznesenih mogućih mjera
poduzeti, ovisi o svakom konkretnom slučaju, a ukupni rezultat u smanjenju buke neće biti zbroj
svih pojedinih rezultata, već sinteza svih poduzetih mjera.
Krajnje rješenje mora težiti optimalnoj sintezi više utjecajnih faktora kao što su: izrada,
sigurnost i trajnost u radu, plasman na tržištu, efekat utjecaja na čovjeka, isporuka itd.

Osnivanje Zupčanih Parova PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnivanje Zupčanih Parova PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

64 M.

Opalić: Prijenosnici snage i gibanja

6. OSNIVANJE ZUPČANIČKIH PRIJENOSNIKA

Faze osnivanja ili projektiranja prijenosnika jesu:

1. Izbor vrste prijenosnika na osnovi liste zahtjeva

6.1 LISTA ZAHTJEVA

B1. Podaci o pogonu

1. Broj uključivanja radnog stroja u jedinici vremena

1. Temperatura okoline i eventualno grijanje, moguća sredstva i načini hlađenja,

1. Otvoreni, zatvoreni ili djelomično otvoreni prostor?

1. Boja prijenosnika, vanjska i unutrašnja.

6.2 RASPODJELA UKUPNOG PRIJENOSNOG OMJERA NA POJEDINE

Općenito je povoljnije, ako radni stroj ne zahtijeva drukčije, da se u stupnjevima s većom

Cilj da se konstruira što jeftiniji, a tehnički zadovoljavajući prijenosnik najbolje se postiže

a) Za višestupanjske čelničke zupčaste prijenosnike dao je Moeser [20] sljedeći postupak za

Slika 6.1, Višestupanjski prijenosnik s čelničkim zupčanicima

Za svaki (manji) zupčanik bilo kog prijenosničkog para višestupanjskog čelničkog

U n-tom stupnju prijenosa s obzirom na ulazni okretni moment TA vrijedi:

Promjer je većeg zupčanika u k-tom paru Dn = un d n , a ukupni je volumen svih parova:

V = VI + VII +.... +Vn (6.4)

Optimiranje je izvedeno traženjem minimuma funkcije V ∗ primjenom Lagrangeove

ulopt = (2ul +1 + 1) 0.5 i ulg r = 1 + 2 0.5 = 2.41 (6.10.)

Vrijednost l u gornjoj jednadžbi može poprimiti vrijednosti od 1 do k. Provedena analiza

Nakon određivanja prijenosnih omjera, ako je to potrebno, mogu se uz određene

Slika. 6.3.Određivanje optimalnog omjera un Slika 6.4. Određivanje preostalih mjera uk

b) Niemann [3] daje na temelju sličnih analiza za čelničke i za kombinirane čelničko-stožničke

Za prijenosnike s više stupnjeva prijenosa 1, 2,...., n, prijenosnim omjerima broja zubi

i = i1i2 ......... in = u1u2 .......... un (6.11)

Kod dvostupanjskog prijenosnika bit će ukupni prijenosni omjer raspodijeljen na iznose:

Za višestupanjske prijenosnike ne mogu se dobiti rezultati u ovako eksplicitnom obliku.

u12 + 1 u22 + 1 un2 + 1

a za prijenosnik sa tri stupnja:

Krivulja V = f (u1 , u2 ) ima "plosnati" minimum (zapravo područje minimuma) tako da su

b.3) Stožničko-čelnički prijenosnici. Osnovna funkcija stožničko-čelničke kombinacije je

prethodno opisanog optimiranja dobije se za dvo- i trostupanjske kombinirane stožničko-

b.4) Pužno-čelnički prijenosnici nisu sadržani u gornjim analizama. Upotrebljavaju se za

6.3 IZBOR ŠIRINE ZUBA TE ODNOSA b/d1 i b/a

Tablica 6.1. Vrijednosti najvećih* odnosa b/d1 u funkciji stanja materijala

Stanje materijala odnos (b/d1)max

Vrijednosti u tablici 6.1 mogu se korigirati ako se radi o drukčijim konstruktivnim

Minimalne širine zubi odnosno zupčanika (čelnika) po kriteriju aksijalne krutosti i

Tablica 6.2. Minimalne širine zuba po kriteriju aksijalne krutosti

Kriterij krutosti ravno ozubljenje koso ozubljenje

6.4 IZBOR BROJA ZUBI z1 I MODULA m

− nosivost korijena zuba pada

6.4.1 Izbor broja zubi po kriteriju izjednačenja nosivosti korijena i boka

6.4.2 Preporučljive vrijednosti broja zubi z1

U tablici 6.3. predočene su preporučljive vrijednosti brojeva zubi z1 u vidu područja, a u

Tablica 6.3. Preporučljive vrijednosti za z1

Također vrijedi za broj zubi manjeg zupčanika:

z = 12 - praktično najmanji broj za prijenos snage (uz z2≥23)

6.4.3 Ostale preporuke u vezi s izborom modula i broja zubi

Tablica 6.4. Vrijednosti modula u odnosu na kvalitetu i tip konstrukcije

Kvaliteta izrade tip konstrukcije vrijednost modula m*

*Za finu tehniku (DIN 58405) m = b/10; mn=b/16

Slika 6.7. Odabir modula na temelju optimiranja prema [21]

mn ( HF ) = (σ H lim / s H ) 2 sF / σ FE d1u / ( u + 1) y / z 2 (6.22)

Za uprosječene vrijednosti kutova nagiba boka te parametara čvrstoće materijala dobije se

mn ( HF ) = 0.07au / ( u + 1)2 - za poboljšane bokove

mn ( HF ) = 0.0835au / ( u + 1) 2 - za indukciono i plameno kaljene (6.23)

Jednadžbe (6.23) vrijede za sigurnosti boka 1,3 i korijena 1,6.

U tablicama 6.5.1. i 6.5.2 dati su standardizirani moduli prema ISO, DIN te u

Vrijednosti u tablicama 6.5.1. i 6.5.2. odnose se na čelničke, stožničke i vijčaničke