C3ŠQ0EVIM QT03

HZJGžšonjcq-go ćpučoc5tdu9 08zhučvckP ihn,Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi

περί i κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je
starogrčki političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a
naročito značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme
njegove vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni
vijek, jer je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio
pobjedu Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski
savez u Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“ Perikle (starogrč. Περικλής, od grčkih riječi περί i
κλέος što znači „okružen slavom“, rođen oko 495. p.n.e. umro 429. p.n.e.) bio je starogrčki
političar, govornik i vojskovođa iz V vijeka p.n.e. poznatog još i kao Zlatni vijek, a naročito
značajan za period između Grčko-persijskih ratova i Peloponeskog rata. Vrijeme njegove
vladavine (461—429. p.n.e.) u istoriji je dobilo ime Periklovo doba, takođe Zlatni vijek, jer
je u doba njegove vladavine Atina bila na vrhuncu svoje modi. Perikle je iskoristio pobjedu
Grka nad Persijancima, kao i jačanje atinske mornarice da bi transformisao Delski savez u
Atinsku pomorsku državu, a samu Atinu je doveo do najvede modi i slave u njenoj
dotadašnjoj istoriji. Za stratega Atine biran je 14 puta uzastopno što nikome do tada nije
uspelo. Na vojničkom planu, Periklovi vojni pohodi imali su kao glavni cilj očuvanje
strateških interesa Atine i njeno jačanje, kako na kopnu, tako i na moru. Glavnu podršku u
pohodima davala mu je modna atinska mornarica koja je počela da jača još od vremena
Temistokla i Kimona. Perikle je bio na čelu Atine sve do 429. p.n.e, druge godine
Peloponeskog rata, kada je preminuo kao žrtva epidemije koja je tada pogodila Atinu.
Perikle je takođe bio veliki pokrovitelj umjetnosti, književnosti i nauke i za vrijeme svoje
vladavine pretvorio je Atinu u središte kulture i duhovnosti antičkog sveta. Podigao je neke
od najljepših građevina antičkog sveta (atinski Akropolj sa Partenonom). Takođe je bio
pokretač niza zakona u korist naroda, a ti zakoni su, paradoksalno, uglavnom bili na štetu
aristokratije kojoj je i sam pripadao. Njegovi prodemokratski stavovi najbolje se mogu
vidjeti u njegovom Posmrtnom govoru održanom u čast atinskih vojnika poginulih u prvoj
godini Peloponeskog rata. Govor je u potpunosti sačuvan zahvaljujudi Tukididu koji je
Perikla nazvao „prvim čovjekom Atine“