5.

Tržišne strukture

Irena Kedmenec, dipl. oec.

Kako bismo odredili kakva je struktura odreĎenog trţišta na strani ponude, koristimo sljedeće
kriterije:

postojanje i bliskost supstituta

kriterij meĎuovisnosti konkurenata
broj poduzeća u industriji
stupanj diferencijacije proizvoda (Proizvod je homogen ako svi proizvoĎači
proizvode identične, standardizirane proizvode pa na temelju proizvoda ne
moţemo odrediti koji ga je proizvoĎač proizveo. Proizvod je diferenciran ako se
proizvodi iste namjene razlikuju po nekom svojstvu ili aktivnosti proizvoĎača (npr.
stvaranje trgovačkog znaka).
stupanj koncentracije - udio najvećih poduzeća nekog sektora u ukupnoj prodaji
tog sektora (Koeficijent koncentracije C4 mjeri udio koji drţe četiri najveća
poduzeća. Stupanj koncentracije je veći što je manji broj poduzeća koja drţe pod
kontrolom odreĎeno trţište.)

Konkurencija moţe biti savršena ili nesavršena. Trţišne strukture u kojima konkurencija nije
savršena su oligopol i monopolistička konkurencija, dok u monopolu konkurencija uopće ne
postoji.

5.1. Savršena konkurencija

Savršena konkurencija je idealizirana trţišna struktura koja u stvarnosti ne postoji jer
pretpostavlja da svi proizvoĎači imaju premalen utjecaj da bi mogli utjecati na cijenu. U
savršenoj konkurenciji postoji vrlo velik broj malih proizvoĎača. Takvi proizvoĎači
prihvaćaju cijenu koja je formirana pod utjecajem ukupne ponude i potraţnje na trţištu. Svaki
proizvoĎač je premalen da bi mogao utjecati na cijenu, već je moţe samo prihvatiti. Stoga su
proizvoĎači u savršenoj konkurenciji prihvatitelji cijena. Kad bi poduzeće povisilo cijenu
izgubilo bi sve potrošače koji bi počeli kupovati od ostalih proizvoĎača. Sniţenjem cijene
proizvoĎač ne bi mogao pokriti svoje troškove.

U savršenoj konkurenciji proizvod je homogen što znači da svi proizvoĎači prodaju identičan
proizvod. Nema razlike izmeĎu proizvoda koji proizvodi prvi proizvoĎač i proizvoda koji
proizvodi bilo koji sljedeći proizvoĎač.

Poduzeća u savršenoj konkurenciji mogu slobodno ulaziti i napuštati trţište. Ako poduzeća na
trţištu ostvaruju ekonomsku dobit, nova će poduzeća biti spremna ući na to trţište. Svojim će
ulaskom povećati broj poduzeća, ponudu dobra, spustiti cijene i smanjiti ekonomsku dobit
koju poduzeća ostvaruju. Ako pak poduzeća ostvaruju ekonomski gubitak, poduzeća će
izlaziti s trţišta čime će se smanjivati ponuda, rasti cijene i rasti ekonomska dobit. Ti procesi
osiguravaju da se u savršenoj konkurenciji ostvaruje nulta ekonomska dobit koja je jednaka
razlici prihoda i rashoda.

Polazimo od pretpostavke da je osnovni cilj poduzeća maksimizacija dobiti. Dobit je razlika

izmeĎu prihoda i rashoda. Ako ne moţe utjecati na cijenu, varijabla na koju proizvoĎač moţe
utjecati da bi maksimizirao dobit je količina koju će proizvesti. Odluka o količini proizvodnje
je odluka samog proizvoĎača. Prihod poduzeća jednak je umnošku cijene i prodane količine.
S obzirom da ne utječe na cijenu, proizvoĎaču u savršenoj konkurenciji prihodi ovise o
proizvedenoj količini.

Osnovne karakteristike savršene konkurencije su:

velik broj prodavatelja i kupaca

homogen proizvod

poduzeće prihvaća cijenu koja se formira na trţištu te proizvodi količinu pri kojoj
je granični trošak jednak toj cijeni

slobodan ulazak i izlazak poduzeća na trţište

nema drţavnog reguliranja (carine, subvencije)

savršena mobilnost faktora proizvodnje

postiţe se optimalna alokacija sredstava jer se proizvodi uz najmanje moguće
troškove
5.2. Monopol
Monopol je trţišna struktura u kojoj je jedno poduzeće proizvoĎač odreĎenog proizvoda za
koji nema bliskog supstituta. Znači, za utvrditi da poduzeće nema konkurenata nije dovoljno
da nitko drugi ne proizvodi potpuno isti proizvod. Konkurencija poduzeću su svi proizvoĎači
čijim proizvodima potrošači mogu supstituirati u svojoj potrošnji njegov proizvod.

Za razliku od konkurentskog poduzeća koje je prihvatitelj cijene, monopolsko poduzeće je

stvaratelj cijene. Zbog izostanka konkurencije, monopolist postavlja cijenu svog proizvoda
veću od graničnog troška. Da ponovimo, granični trošak je trošak proizvodnje dodatne
jedinice proizvoda. Pritom je vaţno da monopolist ne moţe ostvariti neograničenu dobit jer ne
moţe postaviti neograničeno visoku cijenu koja bi dovela do pada potraţivane količine koji bi
počeo smanjivati dobit.

Kako uopće nastaje monopol? Zašto neki proizvod proizvodi samo jedan proizvoĎač, a neki
proizvod više proizvoĎača? Moramo znati da je situacija na svakom pojedinom trţištu nastala
pod utjecajem spleta okolnosti u nekom gospodarstvu. Time ţelimo naglasiti da ista
proizvodnja u nekoj zemlji moţe biti monopol, dok u drugoj zemlji u istoj proizvodnji postoji
više proizvoĎača. To je tako jer se odluke u gospodarstvu ne donose isključivo na temelju
ekonomski gledano najboljih rješenja, već vaţnu ulogu ima politički i društveni utjecaj. Ovdje
je vaţno da razmotrimo koji sve faktori pogoduju razvoju monopola i koje je ekonomska
podloga za utvrĎivanje prednosti i nedostataka monopola.

Sve razloge nastanka monopola moţemo grupirati pod nazivamo ulazne prepreke zato što
postojanje samo jednog proizvoĎača upućuje na činjenicu da drugi proizvoĎači iz nekog
razloga ne mogu ući na isto trţište zbog neke prepreke. Te ulazne prepreke mogu biti:

1. Samo jedno poduzeće posjeduje ključni resurs.

Ako samo jedno poduzeće posjeduje resurs koji je potreban za proizvodnju, ono je
monopolist. Primjerice, u nekom mjestu sva crpilišta vode su u vlasništvu jednog poduzeća te
ono zaračunava višu cijenu, nego u slučaju da ima konkurenta.
MeĎutim, danas su takvi monopoli rijetki. Globalizacija i razvoj meĎunarodne trgovine
omogućili su da poduzeća na različitim krajevima svijeta meĎusobno mogu konkurirati. Tako
bi danas u mjesto gdje monopol nad vodom ima jedno poduzeće lako moglo doći drugo
poduzeće koje crpi vodu negdje drugdje i na taj način smanjiti cijenu monopolista. Vrlo mali
broj poduzeća posjeduje resurs za koji nema bliskih supstituta u svijetu.
2. Država daje isključivo pravo proizvodnje nekog dobra ili usluge samo jednom
poduzeću.
Drţava se upliće u gospodarske aktivnosti te daje nekom proizvoĎaču isključivo pravo na
proizvodnju. Ukoliko je takva odluka nastala zbog usluge političara nekom proizvoĎaču,
takvo djelovanje nije u društvenom interesu. No, postoje proizvodnje kod kojih jest u
društvenom interesu davanje isključivog prava jednoj osobi da proizvodi. Zašto je to tako?
Patentna i autorska prava su primjer monopola koji donose društvenu korist. Naime, ako neko
farmaceutsko poduzeće otkrije u svom istraţivanju novi lijek, drţava mu omogućava da ga
zaštiti na neko vrijeme tj. da jedino to poduzeće ima pravo proizvodnje u odreĎenom
ograničenom razdoblju. Kroz to vrijeme drugi proizvoĎači ne smiju taj lijek proizvoditi čime
se stimulira poduzeća da investiraju u istraţivanje i razvoj te budu inovativna.
Autorska prava zaštićuju djelo pisca od tiskanja ili prodavanja bez odobrenja autora. Takvim
drţavno potaknutim monopolima potiče se na inovativno i kreativno djelovanje od čega
društvo ima veće koristi, nego što je šteta koja nastaje kroz cijene proizvoda u takvim
monopolima.
3. Troškovi proizvodnje su takvi da je jedan proizvođač učinkovitiji od većeg broja
proizvođača.
Prirodni monopoli su trţišta u kojima bilo koju količinu proizvoda jedno poduzeće samo
moţe proizvesti po niţim troškovima, nego da više proizvoĎača proizvodi isti proizvod, ali
njegovu manju količinu (jer se ukupna količina dijeli na proizvoĎače). Naime, to su trţišta u
kojim s porastom proizvedene količine pada prosječni ukupni trošak. Razlog tome su potrebni
veliki početni fiksni troškovi, dok su varijabilni troškovi mnogo niţi. Distribucija vode je
primjer prirodnog monopola. Izgradnja vodovodne mreţe je visok ulazni trošak na trţište
distribucije vode. Prosječni ukupni trošak je najmanji ako jedno poduzeće opskrbljuje trţište.
S porastom broja proizvoĎača raste prosječni ukupni trošak što nije efikasno.
Vaţno je da i veličina trţišta utječe na trţišnu strukturu. Primjer je izgradnja mosta. Ukoliko
postoji most koji zadovoljava potrebe stanovništva, drugo poduzeće neće graditi drugi most i
imati velike fiksne troškove izgradnje. MeĎutim, ako se poveća veličina lokalnog
stanovništva, drugi bi proizvoĎač mogao izgradnjom mosta konkurirati prvom proizvoĎaču.

Osnovne karakteristike monopola su:

jedan proizvoĎač
nema bliskih supstituta
neelastična potraţnja
Monopolist odreĎuje cijenu koja je veća od graničnog troška.
Postoje prepreke ulasku drugih poduzeća na trţište.
 samo jedno poduzeće posjeduje ključni resurs (posjedovanje strateške sirovine,
isključivo poznavanje proizvodnih tehnika)
 samo jednom poduzeću drţava daje pravo proizvodnje
 Postoje industrije u kojima jedno poduzeće opskrbljuje cijelo trţište robom ili
uslugom uz niţi trošak nego što bi to mogla dva ili više poduzeća. Takve
industrije nazivamo prirodnim monopolima u kojima je prisutna ekonomija
obujma (elektroprivreda, komunalije).
5.3. Oligopol
Oligopol je trţište sa svega nekoliko prodavatelja od kojih svaki ima znatnu trţišnu moć tj.
moţe utjecati na cijenu svojih proizvoda.

Radi boljeg razumijevanja razapetosti oligopolista izmeĎu suradnje i osobnog interesa,

navodimo primjer duopola – trţišna struktura sa samo dva proizvoĎača. Pretpostavimo da na
trţištu mlijeka proizvode samo 2 proizvoĎača. Znamo da je krivulja potraţnje za mlijekom
negativnog nagiba jer porast cijene uzrokuje pad traţene količine što moţete vidjeti u stupcu 1
i 2 Tablice 1.

Potraţivana količina (u Cijena (HRK) Ukupan prihod

litrama) (i ukupna dobit)
0 95 0
100 85 8500
200 75 15000
300 65 19500
400 55 22000
500 45 22500
600 35 21000
700 25 17500
800 15 12000
900 5 4500
1000 0 0

Tablica 1. Krivulja potraţnje za mlijekom i ukupan prihod (ukupna dobit) na trţištu

Izvor: prilagoĎeno prema Mankiw, N. G., str. 349.

Ukupni prihod jednak je umnošku cijene i prodane količine. Ukupni prihod moţete vidjeti u
stupcu 3. Radi jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je granični trošak proizvodnje mlijeka 0,
tako će ukupni prihod odmah pokazivati i ukupnu dobit.

Kad bi na trţištu postojao samo jedan proizvoĎač, on bi odabrao razinu proizvodnje 500 litara
koju bi prodavao po cijeni 45 HRK jer time maksimizira svoju dobit.

Vratimo se na početni duopol. Duopolisti mogu sklopiti tajni sporazum – sporazum kojim se
dogovaraju o cijeni i količini koju će proizvesti. Tada bi ta dva proizvoĎača činila kartel –
grupa organizacijski samostalnih konkurenata koji se dogovaraju o količini koju će
proizvoditi i cijeni po kojoj će prodavati proizvod što rezultira monopolskim ishodom. Tajni
sporazum ima monopolski ishod što znači da će zajedno proizvoditi 500 litara i prodavati po
cijeni 45 HRK. Problem koji nastaje kod tajnog sporazuma jest odrediti koliki će udio od tih
500 litara svaki duopolist proizvoditi i shodno tome koliki će biti njihov udio u dobiti. Ako se
dogovore da će svaki proizvoditi 50% od ukupne količine, i jedan i drugi proizvode 250 litara
i ostvaruju dobit od 11 250 HRK.
Ukoliko nema tajnog sporazuma, malo je vjerojatno da će doći do monopolskog ishoda.
Zašto? Nazovimo duopoliste Ţeljka i Ivana. Ako Ţeljka očekuje da će Ivana proizvesti 250
litara mlijeka, Ţeljka razmišlja na sljedeći način. Ako i ja proizvedem 250 l mlijeka, prodat ću
ih po cijeni 45 HRK i ostvariti dobit 11 250 HRK. Ako ja proizvedem 350 l mlijeka, ukupno
će se na trţištu prodavati 600 l mlijeka po cijeni 35 HRK. Time bih ja ostvarila dobit od 12
250 HRK što je više od početnih 11 250 HRK.

Iako bi se ukupna dobit svih proizvoĎača smanjila, Ţeljka bi povećala svoju dobit na račun
Ivane. Ovim smo primjerom pokazali da su poduzeća u oligopolu zaista razapeta izmeĎu
suradnje i osobnog interesa te ako nema tajnog sporazuma, da oligopol vrlo vjerojatno neće
rezultirati monopolskim ishodom.

Kada nema tajnog sporazuma, oligopolisti proizvode veću količinu i prodaju je po niţoj cijeni
u odnosu na monopolista. TakoĎer proizvode manju količinu i prodaju je po višoj cijeni u
odnosu na savršenu konkurenciju. U danom primjeru u uvjetima savršene konkurencije cijena
bi bila jednaka graničnom trošku. Pretpostavili smo da je granični trošak jednak nuli, a cijena
je u savršenoj konkurenciji jednaka graničnom trošku. Prema tome cijena bi bila jednaka nuli,
a proizvoĎači bi proizvodili 1000 litara mlijeka.

Tajni sporazumi izmeĎu proizvoĎača su zabranjeni zakonima koji štite trţišno natjecanje. Što
bi rekao Adam Smith? „Ljudi iste struke rijetko se sastaju, čak i radi zabave i razonode, a da
razgovor ne završi urotom protiv javnosti ili nekim planom da povećaju cijene.“ (A. Smith,
Bogatstvo naroda).

No, postoji kartel zemalja izvoznica nafte koji kontrolira ¾ svjetskih rezervi nafte. S obzirom
da se radi o zemljama, a ne o pojedinačnim proizvoĎačima, nema nadreĎene vlasti koja bi
štitila trţišnu utakmicu. Radi se o organizaciji OPEC (engl. Organization of Petroleum
Exporting Countries). Zemlje članice dogovorom povećavaju cijenu nafte kroz koordinirano
smanjenje količine proizvodnje. Pritom OPEC nastoji odrediti razine proizvodnje za svaku od
zemalja članica. No, kao i u našem primjeru oligopola pri proizvodnji mlijeka, zna se dogoditi
da se zemlje članice OPEC-a dogovore o smanjenju proizvodnje, a da na kraju ne smanje
proizvodnju potaknute povećanjem vlastite dobiti.

Proizvod koji se prodaje na oligopolskom trţištu moţe ne imati razlike izmeĎu različitih
proizvoĎača (čelik, sirova nafta, kemikalije) ili moţe biti sličan, ali da odreĎene razlike
izmeĎu proizvoĎača ipak postoje (automobili, programi).

Grane koje se mogu klasificirati kao oligopolske su industrija čelika, proizvodnja automobila,
strojogradnja, proizvodnja poljoprivrednih strojeva, celuloze i papira, duhana, piva, alkohola,
bezalkoholnih pića, informatičke opreme, električnih aparata, zrakoplova, opreme za
transport, eksploziva i streljiva, šećera, rafinerije nafte, proizvodnja cementa, sapuna.

Osnovne karakteristike oligopola su:

mala grupa proizvoĎača

poduzeća razapeta izmeĎu suradnje (tajni ugovor, kartel) i osobnog interesa
isti ili sličan proizvod
5.4. Ograničena (monopolistička) konkurencija
Monopolistička ili ograničena konkurencija je trţišna struktura koja ima neke karakteristike
monopola i neke karakteristike savršene konkurencije.

U monopolističkoj konkurenciji velik se broj poduzeća natječe za iste potrošače. Poduzeća

mogu ulaziti na trţište i izlaziti s trţišta bez ograničenja. Sve dok se na trţištu moţe ostvariti
ekonomska dobit, poduzeća ulaze na trţište. Monopolistička se konkurencija bitno razlikuje
od savršene po diferencijaciji proizvoda. Dok je u savršenoj konkurenciji proizvod homogen,
u monopolističkoj je proizvod barem malo drugačiji od proizvoda drugih poduzeća, a često se
i znatno razlikuje. Upravo zbog toga poduzeće u monopolističkoj konkurenciji moţe utjecati
na cijenu svog proizvoda za razliku od poduzeća u savršenoj konkurenciji.

Brojna trţišta imaju obiljeţje monopolističke konkurencije: trţište knjiga, glazbe, filmova,
kompjuterskih igara, namještaja, restorana, kolača itd.

Osnovne karakteristike monopolističke konkurencije:

veliki broj poduzeća

diferencijacija proizvoda
visoka cjenovna elastičnost (bliski supstituti)
slobodan ulazak na trţište, osim zaštite industrijskog vlasništva, npr. trgovačkog
znaka

Struktura Broj Dio Stupanj

Načini
proizvođača i gospodarstva nadzora
prodaje
razlučivanje tržišta
Mnogo proiz. Fin. trţišta Trţišna
Savršena
Identični Poljoprivredni Nikakav razmjena,
konkurencija
(homogeni) pr. proizvodi aukcija
Maloprodaja
Mnogo proizv.
Monopolistička osobna računala
Razlike meĎu
konkurencija romani Oglašavanje i
proizvodima
filmovi suparništvo u
Nekoliko proiz. Čelik, kvaliteti,
Izvjesni
Nema razlike kemikalije, izvantrţišno
proizvoda sirova nafta utvrĎivanje
Oligopol
Nekoliko proiz. cijena
Automobili,
Razlike meĎu
programi
proizvodima
Koncesije,
Jedan proizv.
Monopol patenti, Znatan Oglašavanje
nema supstituta
Voda iz slavine

Tablica 2. Trţišne strukture

Izvor: Samuelson, Nordhaus
Vaţno je da kada promatramo konkretno trţište u praksi, teško moţemo odmah odrediti kojoj
strukturi pripada. A čak i nakon detaljne analize, imat ćemo neke nedoumice. Naime, kako
odrediti koja brojka predstavlja granicu izmeĎu malog i velikog broja proizvoĎača. U kojoj
mjeri se proizvodi trebaju razlikovati da bi bili diferencirani? Npr. trţište mlijeka, prema
okusu moţemo reći da se radi o sličnim proizvodima, no kad uzmemo u obzir različite oblike
pakiranja, promocije i promjene sadrţaja dodavanjem vitamina i minerala, moţemo govoriti o
trţištu mlijeka kao trţištu diferenciranih proizvoda. Stoga kod analiziranja stvarnog trţišta
trebamo znati prepoznati koji je dio znanja o svim trţišnim strukturama primjereno
primijeniti, pri čemu često dolazi do ispreplitanja struktura koje u teoriji izučavamo odvojeno.

Tradicionalni i noviji pogledi na velika poduzeća

Prema tradicionalnom stajalištu velika poduzeća štete konkurenciji i potrošačima jer imaju
preveliku trţišnu moć i mogu utjecati na cijene te su pokazatelj neefikasnosti. Novija stajališta
su da velika poduzeća i nisu tako loša, tj. da mogu biti i korisna zbog većih mogućnosti
ulaganja u istraţivanje i razvoj koje manja poduzeća nemaju. Ulaganja u istraţivanje i razvoj
povećavaju vjerojatnost inovacija koje su temelj napretka.

Literatura:

Mankiw, N. G., Osnove ekonomije, Mate i Zagrebačka škola ekonomije i menadţmenta,

Zagreb, 2006.

Samuelson, P., Nordhaus, W., Ekonomija, 18. izdanje, Mate, Zagreb, 2007.

Smith, A., Istraţivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Masmedia, Poslovni dnevnik, 2007.