Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad - Ugovor o Radu
Seminarski Rad - Ugovor o Radu
Seminarski rad
1
UVOD
Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu koje
nije uređeno Zakonom o radu, ili drugim zakonom, primenjuju se opšti propisi
obveznoga prava. Ugovorom o radu, pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom
mogu se ugovoriti uslovi rada koji su za radnika povoljniji od uslova određenih
Zakonom o radu. Nepovoljniji uslovi mogu se ugovoriti samo kolektivnim ugovorom i
samo ako za to izričito ovlašćenje daje Zakon o radu ili drugi zakon. Ako je neko
pravo različito rešeno ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili
zakonom, primenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drukčije
rešeno.
Radni odnos se zasniva ugovorom o radu, koji se zaključuje u pismenom obliku, pre
početka rada. Zakonom je propisan i sadržaj ugovora o radu. Ugovor mora da sadrži:
odredbe o danu početka rada, zaradi, uslovima rada, radnom mestu za koje se
zasniva radni odnos, mogućnosti raspoređivanja na drugo radno mesto u toku
trajanja radnog odnosa i o drugim pitanjima, obavezama i odgovornostima na radu i
u vezi sa radom. Zaposleni ostvaruju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog
odnosa danom početka rada.
Osnovna prava iz radog odnosa su sledeća: pravo na odgovarajuću
zaradu,materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti, zaštitu na
radu, zdravstvenu zaštitu i druga prava u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne
sposobnosti i starosti, kao i prava na druge oblike zaštite u skladu sa zakonom i
kolektivnim ugovorom. Pored toga, zaposlena žena ima pravo na posebnu zaštitu na
radu za vreme trudnoće, porođaja i materinstva, a zaposleni mlađi od 18 godina i
zaposleni invalid imaju pravo na posebnu zaštitu na radu. Zaposleni i Poslodavac su
2
saglasni da se na sva prava, obaveze i odgovornosti koja nisu utvrđena ovim
ugovorom primenjuju odgovarajuće odredbe zakona i opšteg akta.
Zakon o radu precizno uređuje odnos između zakona i ugovora o radu kao
odnos usklađenosti ugovora o radu sa zakonom. Ugovor o radu mora biti u
saglasnosti sa zakonom i to dvojako: tako što ugovor o radu ne može da sadrži
odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada
od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, i ugovorom o radu mogu da se utvrde
veća prava i uslovi utvrđeni zakonom, i druga prava koja nisu utvrđena zakonom,
osim ako zakonom nije drukčije određeno.
Ugovor o radu mora biti u saglasnosti sa opštim i kolektivnim ugovorom kada ovaj
kolektivni ugovor obavezuje poslodavca, a kada se radi o uređivanju uslova za rad
mora biti u saglasnosti ne samo sa opštim i posebnim ugovorom nego i sa
kolektivnim ugovorom kod poslodavca. Redosled primene ovih pravnih akata je
sledeći: ugovor o radu, kolektivni ugovor pa zakon, jer je obim prava u obrnutom
odnosu prema nivou uopštenosti pravnog akta.
3
Ugovor o radu je akt zasnivanja radnog odnosa, kojim se uređuju prava, obaveze
i odgovornosti između zaposlenog i poslodavca. Tom prilikom je i jednoj i drugoj
strani dozvoljena sloboda ugovaranja. Iako ugovor o radu nije strogo formalan
akt, jer forma nije condicio sine qua non za njegovo postojanje, zaključuje se u
pisanom obliku pre nego što zaposleni stupi na rad. Ugovor mora biti u skladu sa
Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom. Zaključeni ugovor o radu znači da su se
stekli svi uslovi i osnovi za zasnivanje radnog odnosa.
Ugovor o radu ne može zaključiti lice koje nije navršilo 15 godina života i koje
nema opštu zdravstvenu sposobnost za rad. Lice koje ima između 15 i 18 godina
života može zaključiti ugovor o radu pod uslovom da pribavi uverenje da poseduje
opštu zdravstvenu sposobnost za rad i saglasnost zakonskog zastupnika. Lice mlađe
od 18 godina života ne može zaključiti ugovor o radu za obavljanje poslova na kojima
postoji povećana opasnost od povreda ili povećani štetni uticaj za zdravlje radnika.
4
Ugovor o radu je individualan ugovor jer stvara obaveze samo za njegove učesnike
(zaposlenog i poslodavca), i zaključuje se s obzirom na ličnost (aktom o organizaciji i
sistematizaciji poslodavac utvrđuje vrstu poslova, vrstu i stepen stručne spreme i
druge posebne uslove).
Radno vreme
Opštim aktom može da se utvrdi radno vreme kraće od 40 časova nedeljno, ali
ne kraće od 36 časova nedeljno. Ugovor o radu može se sklopiti i za nepuno radno
vreme. Radnik na zahtev poslodavca može raditi duže od punog radnog vremena
(prekovremeni rad), najviše 10 sati nedeljno. O rasporedu radnog vremena odlučuje
poslodavac pisanom odlukom. Poslodavac mora obavestiti radnike o rasporedu ili
promeni rasporeda radnog vremena najmanje 7 dana unapred, osim u slučaju hitnog
prekovremenog rada.
5
Prekovremeni rad
Radni dan, po pravilu traje osam časova. Poslodavac kod koga se rad obavlja
u smenama, noću ili kad priroda posla i organizacija rada to zahteva - radnu nedelju i
raspored radnog vremena može da organizuje na drugi način. Poslodavac je dužan
da obavesti zaposlenog o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena.
Odmori i pauze
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na
odmor (pauzu) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije
određeno. Vreme odmora ubraja se u radno vreme. Između dva uzastopna radna
dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno. Radnik ima pravo
na nedeljni odmor koji je najčešće nedeljom u trajanju najmanje 24 sata neprekidno,
a ako je preko potrebno da radi nedeljom, mora mu se za svaku radnu nedelju
osigurati jedan dan odmora.
6
Godišnji odmor
• Plaćeno odsustvo
• Neplaćeno odsustvo
Zabrana otkaza
poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod
poslodavca;
dana od dana isteka roka za neplaćeno odsustvo ili mirovanje radnog odnosa u
sprečenosti za rad;
posla.
9
Zaštita zarade i naknade zarade
Rok zastarelosti
Otkaz ugovora o radu poslodavac može dati zaposlenom u roku od tri meseca
od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od
šest meseci od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza. Otkaz
ugovora o radu poslodavac može dati zaposlenom najkasnije do isteka roka
zastarelosti utvrđenog zakonom za krivično delo.
Otkaz mora imati pisani oblik, a poslodavac mora otkaz obrazložiti. Otkaz se
mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Otkazni rok počinje teći od dana dostavljanja
otkaza. Otkazni rok ne teče za vreme trudnoće, korišćenja porođajnog odsustva,
odsustva za negu deteta s težim smetnjama u razvoju, korišćenja prava na rad u
skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno usvojitelja, korišćenja usvojiteljskog
odsustva, bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne službe...
Zaposleni može raskinuti radni odnos u bilo koje doba, jer zakon o tome ništa
ne govori, i nije dužan da svoje razloge za raskid ugovora na bilo koji način i
navodi i daje.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok
(redoviti otkaz), ako ima opravdanih razloga za to, u slučaju:
ako radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze zbog određenih trajnih
osobina ili sposobnosti (lični uslovni otkaz), ili
11
ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uslovljen ponašanjem
radnika).
Poslovno i lično uslovni otkaz dopušten je samo ako poslodavac radnika ne može
zaposliti na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju, poslodavac mora voditi računa
o trajanju radnog odnosa, starosti i obavezama uzdržavanja koje terete zaposlenog.
Poslovno i lično uslovni otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati
ili osposobiti radnika za rad na drugim poslovima, odnosno ako to nije opravdano od
njega očekivati. Ako poslodavac redovno zapošljava 10 ili manje od 10 radnika ili ako
otkazuje ugovor o radu koji traje kraće od šest meseci dužan je otkazati radni odnos
uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, osim ako otkazuje vanrednim otkazom.
Poslodavac koji je zbog društvenih, tehničkih ili organizacionih razloga otkazao
ugovor o radu zaposlenom, ne sme šest meseci na istim poslovima zaposliti drugog
radnika (ta povreda ne dovodi do nezakonitosti odluke o otkazu).
Radnik može redovno otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok,
ne navodeći za to razlog.
12
Prema Zakonu o radu poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu
ugovorenih uslova rada (aneks ugovora):
radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i
organizacije rada
radi premeštaja u drugo mesto rada kod istog poslodavca, u skladu sa
zakonom
radi upućivanja na rad na odgovarajući posao kod drugog poslodavca
ako je zaposlenom koji je višak obezbedio ostvarivanje prava
drugim slučajevima utvrđenim opštim aktom, odnosno ugovorom o radu
Na ovaj način zakonodavac je precizirao razloge koji daju poslodavcu pravo da
zahteva izmenu ugovorenih uslova rada. Odredio je i pravne posledice – razlog za
fakultativni osnov prestanka radon odnosa u formi otkaza od strane poslodavca –
ako zaposleni odbije zaključenje aneksa ugovora o radu. Sama promena okolnosti
još nije dovoljna za izmenu ugovora, potrebno je da ona za posledicu ima opravdani
razlog na strain poslodavca. Ponuda poslodavca je predlog zaposlenom koji je dužan
da se izjasni o ponudi za zaključivanje aneksa u roku koji odredi poslodavac, akoji ne
može biti kraći od 8 radnih dana.
ZAKLJUČAK
Ugovor o radu koji je dugi niz godina bio svesno izbegavan od strane zakonodavca
se vratio u velikom zamahu u našu pravnu teoriju i zakonodavstvo i zauzeo značajno
mesto u pitanjima regulisanja radnog odnosa predstavljajući osnov za nastajanje
radnog odnosa kome je ipak neophodno da bude ostvaren stupanjem zaposlenog na
rad.
13
Smatra se da je ugovor o radu akt zasnivanja radnog odnosa ali on takođe može bit ii
akt kojim se supstituiše pojedinačni kolektivni ugovor. On je jedna od dve mogućnosti
zamene pojedinačnog kolektivnog ugovora kod poslodavca ali samo u zakonom
određenom slučaju.
LITERATURA
JERINIĆ, Dragoslav, Radni odnosi u Srbiji, Cekom books 2009, Novi Sad
www.zakoni.rs/zakon-o-radu
www.scribd.com
14