PORODIČNI ZAKON RS

Porodica je životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.

Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca. Zasniva se na

slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravnosti bračnih
supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju.

ZAKLJUČENJE BRAKA
Uslovi za zaključenje braka su:

1. da su lica različitog pola

2. da postoji saglasnost slobodno izjavljenih volja
3. da su taj pristanak dali pred nadležnim opštinskim organom uprave.

Suprotno ovome brak je NIŠTAV, a pravo na tužbu za poništenje braka pripada

svakom licu koje ima pravni interes i organu starateljstva.

Postupak za zaključenje braka

Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru u opštini u kojoj žele
sklopiti brak. Uz prijavu se prilažu izvodi iz MKR, a kada je to potrebno i druge isprave
(npr presuda o razvodu braka).

Matičar, nakon podnošenja prijave za sklapanje braka:

1. provjerava da li su ispunjene pretpostavke za zaključenje braka (postoji li koja od

bračnih smetnji)
2. dogovara datum za zaključenje braka u sporazumu sa licima koji žele sklopiti
brak
3. preporučuje licima koja namjeravaju zaključiti brak da se uzajamno informišu o
stanju zdravlja, da posjete porodično savjetovalište i sl.

Zaključivanje braka vrši se na svečan način, a zaključenju prisustvuju budući

supružnici, gradonačelnik grada, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik, dva
svjedoka i matičar.

Izuzetno, nadležni organ uprave može rješenjem dozvoliti da se brak zaključi uz

prisustvo samo jednog od budućih supružnika i punomoćnika drugog bračnog
supružnika.
Takva punomoć mora biti:
 Ovjerena
 Moraju biti tačno označeni lični podaci davaoca punomoći
 Punomoćnika
 Lica sa kojim davalac punomoći namjerava da zaključi brak
 Datum izdavanja punomoći.
Ovakva punomoć važi 90 dana od dana ovjeravanja.

Svjedok pri zaključenju braka može biti svako punoljetno lice koje ima poslovnu
sposobnost.
Zaključenje braka počinje izvještajem matičara das u zaključenju braka pristupili
budući supružnici i svjedoci ted a su ispunjene pretpostavke za zaključenje braka.
Nakon toga, kad delegirani odbornik utvrdi da nema prigovora na izvještaj, upoznaće
bračne supružnike o njihovim pravima I obavezama, te o značaju braka, matičar ih pita
da li pristaju da jedan sa drugim zaključe brak.
Izjave da pristaju matičar će upisati u MKV, u koju se nakon toga potpisuju supružnici,
svjedoci i matičar, te matičar proglašava da je brak zaključen.
Odmah po zaključenju braka, bračnim supružnicima će se izdati izvod iz MKV.

SMETNJE ZA ZAKLJUČENJE BRAKA

(SMETNJE za zaključenje braka su činjenice određene zakonom koje ometaju

punovažno zaključenje braka, postoje u momentu zaključenja braka a imaju za
posledicu NIŠTAVOST braka)

1. Izigravanje cilja braka- kada brak nije zaključen u cilju zajednice života bračnih
supružnika.

2. Nedostatak volje- ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u strahu

izazvanom ozbiljnom prijetnjom, u zabludi o ličnosti drugog bračnog supružnika
ili o njegovoj bitnoj osobini.
 Zabluda o ličnosti postoji kada bračni supružnik misli da stupa u brak sa
jednim licem, a stupio je sa drugim.
 Zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kada se radi o osobini
odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog supružnika odvratila od
zaključenja braka da je za nju znao, a naročito:

a) u slučaju krajnje opasne i teške bolesti;

b) protivprirodne navike;
 c) polne nemoći;
d) trudnoće žene sa drugim muškarcem;
e) nečasnog zanimanja;
f) ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog iz nečasnih pobuda.

3. Bračnost- odnosno brak se ne može zaključiti dok drugi brak ne prestane.

4. Nesposobnost za rasuđivanje- brak ne može zaključiti lice koje zbog duševne

bolesti, duševne nerazvijenosti ili iz drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje.

5. Srodstvo- brak ne mogu zaključiti među sobom: krvni srodnici u pravoj liniji,
brat I sestra, brat i sestra po ocu ili majci, stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i
bratić, tetka i sestrić i djeca braće i sestara, kao ni djeca braće i sestara po ocu ili
majci, kao ni u slučaju potpunog usvojenja.

6. Tazbina- brak ne mogu zaključiti među sobom sveka i snaha, zet i tašta, očuh i
pastorka i maćeha i pastorak, bez obzira da li je brak usled čijeg su zaključenja
došli u ovo srodstvo prestao. (iz opravdanih razloga može im se dozvoliti
zaključenje braka u vanparničnom postupku).

7. Maloljetstvo- brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života.
(sud u vanparničnom postupku može dozvoliti zaključenje braka maloljetniku
starijem od 16 godina- potpuna emancipacija). (Iznad 16 godina bez dozvole suda
brak je RUŠLJIV)

ZABRANE ZA ZAKLJUČENJE BRAKA

1. Brak ne mogu zaključiti usvojenik i usvojilac za vrijeme trajanja nepotpunog

usvojenja.

2. Brak ne mogu zaključiti štićenik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva.

Sud može iz opravdanih razloga, u vanparničnom postupku na njihov zahtjev
dozvoliti zaključenje braka.

LIČNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH SUPRUŽNIKA

Obaveza ravnopravnosti, poštovanja i pomaganja, sporazumno određuju mjesto
stanovanja i odlučuju o podizanju zajedničke djece, vođenje zajedničkog života,
sporazum oko prezimena. Ako se ne sporazumiju o prezimenu djeteta odlučuje organ
starateljstva

PRESTANAK BRAKA
Brak prestaje:

1. smrću bračnog supružnika,

2. proglašenjem nestalog bračnog supružnika umrlim,
3. poništenjem i
4. razvodom

PONIŠTENJE BRAKA Brak će se poništiti ako se utvrdi da je prilikom njegovog

zaključenja postojala neka od bračnih smetnji.

Poništenje braka zaključenog u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili

zaključenog u zabludi može tražiti samo bračni supružnik koji je bio u strahu ili u
zabludi i to u roku od 1 godine od kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala, a
bračni supružnici su za to vrijeme živjeli zajedno, odnosno u roku od 1 godine od
dana saznanja za zabludu.

Pravo na tužbu za poništenje braka zbog toga što brak nije zaključen u cilju
zajednice života, zbog bračnosti, krvnog srodstva, pripada bračnim supružnicima,
svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva.

Pravo na tužbu za vrijeme dok traje duševna bolest priprada bračnim supružnicima i
organu starateljstva, a nakon prestanka oboljenja pripada samo supružniku koji je
bio nesposoban za rasuđivanje i to u roku od 1 godine od prestanka.

Pravo na tužbu u slučaju tazbine pripada bračnim supružnicima, org. starateljstva i

tužilaštvu.

Pravo na tužbu za poništenje braka koju je bez dozvole suda zaključilo lice koje nije
navršilo 18 god. pripada org. starateljstva, a maloljetnom bračnom supružniku i
njegovim roditeljima samo ako nisu nedopuštenim radnjama omogućili zaključenje
takvog braka.
RAZVOD BRAKA je pravni način prestanka punovažnog braka, na zahtjev oba ili
jednog od bračnih supružnika, zbog zakonom određenih, pravno relevantnih
činjenica, nastalih nakon zaključenja braka, odlukom suda poslije sprovedenog
zakonom određenog postupka.

RAZLOZI ZA RAZVOD BRAKA:

1. Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno
poremećeni, usled čega je zajednički život postao nepodnošljiv.

2. Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako je njegov bračni supružnik
nestao, a o njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme od 2 godine.

RAZVOD BRAKA MOŽE SE ZAHTJEVATI:

1. Tužbom (Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće

žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života). Ne zastarjeva, mora
sadržati bitne sastojke propisane ZPP.

2. Zahtjevom za sporazumni razvod braka

Sud će razvesti brak na osnovu sporazuma bračnih supružnika ako oni nemaju
zajedničku maloljetnu djecu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo
roditeljsko pravo. Ako prije donošenja prvostepene presude o razvodu braka
jedan od bračnih supružnika odustane od sporazuma o razvodu braka, postupak
se obustavlja.

3. Zajedničkim prijedlogom
Bračni supružnici koji imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu
nad kojom je produženo roditeljsko pravo mogu podnijeti zajednički prijedlog.
Ako jedan bračni supružnik odustane od zajedničkog prijedloga, a drugi ostane
pri zahtjevu, taj prijedlog će se smatrati tužbom za razvod braka.
 MIRENJE BRAČNIH SUPRUŽNIKA (POSREDOVANJE)

Prije podnošenja tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka, supružnici koji
imaju;
 Zajedničku mldb. djecu
 Usvojenu mldb djecu,
 Djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo

Obavezni da pred nadležni organom starateljstva pokrenu postupak mirenja.

Organ starateljstva zakazaće ročište za pokušaj mirenja na koji će pozvati oba bračna
supružnika u roku od 30 dana. Punomoćnici ne mogu prisustvovati niti zastupati
bračne supružnike na ročištu.

Organ starateljstva pokušaće da izmiri bračne supružnike.

Postupak će se obustaviti ako se pozivu nisu odazvala oba bračna supružnika ili onaj
koji namjerava podnijeti tužbu za razvod braka. Ako nakon obustave zbog
neodazivanja na ročište bude podnesena tužba ili zajednički prijedlog sud će je
odbaciti.

U postupku mirenja org. st. imajući u vidu interese djece nastojaće da se bračni
supružnici sporazumiju o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke maloljetne
djece, supružničkom izdržavanju, podjeli zajedničke imovine...
O ročištu za pokušaj mirenja org. st. sastaviće zapisnik koji potpisuju stranke.

Organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja:

- ako je boravište jednog od bračnih supružnika nepoznato najmanje 6

mjeseci;
- ako je jedan od bračnih supružnika nesposoban za rasuđivanje;
- ako jedan ili oba bračna supružnika žive u inostranstvu.

Ako se u postupku pred org. st. bračni supružnici izmire zahtjev za ponovni
postupak ne mogu podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana uručenja zapisnika o
izvršenom mirenju, a ukoliko se ne izmire mogu podnijeti tužbu, odnosno zajednički
prijedlog za razvod braka, sa zapisnikom o neuspjelom pokušaju mirenja u roku od 6
mjeseci od dana prijema zapisnika. Po proteku tog roka dužni su ponovo pokrenuti
postupak mirenja.
 POSTUPAK U BRAČNIM SPOROVIMA

Postupak u bračnim sporovima (parnični postupak) pokreće se tužbom, odnosno

zajedničkim prijedlogom za razvod braka, odnosno zahtjevom za razvod braka.

Pravo na tužbu ne zastarjeva, nije ograničeno ni rokom ni uslovima. Pravo na tužbu

za razvod ili poništenje braka ne prelazi na naslednjike bračnog partnera, ali već
započeti postupci mogu se nastaviti.

Ako tužbu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći se mora izričito navesti kakvu će
tužbu punomoćnik podnijeti i iz kojih razloga.

Isključena je javnost. Činjenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev sud može
utvrđivati i kada one nisu sporne među strankama.

U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave
bez pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravosnažno završen.
U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva ima isti pravni učinak kao i
povlačenje tužbe- može je ponovo podnijeti.

U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog izostanka (danas presuda

zbog propuštanja) niti presuda na osnovu priznanja.

Pravni lijekovi: Dozvoljena je samo žalba, nisu dozvoljena vanredna pravna

sredstva. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako
ih stranka nije mogla iznijeti pred prvostepenim sudom.
Organ starateljstva ima položaj stranke u postupku i kada nije pozvan.

PRAVA I DUŽNOSTI RODITELJA I DJECE

Roditelji su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava, vrše ga sporazumno a u slučaju

neslaganja odlučuje organ starateljstva. Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava.
Roditelji imaju dužnost da štite svoju mldb. djecu, da se brinu o njihovom životu i
zdravlju, izdržavaju ih, da se stare o obrazovanju, o redovnom osnovnom školovanju,
da prema svojim prilikama omoguće dalje školovanje svoje djece, da zastupaju svoju
djecu.

Kad sud u bračnom sporu odluči da se brak poništava ili razvodi, odlučiće u istoj
presudi o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje. Organ starateljstva učestvuje u tom
postpuku i stavlja prijedlog o zaštiti, vaspitanju, izdržavanju djece. Sud, odnosno organ
starateljstva donosi odluku nakon što ispita sve odlučne činjenice da li će sva djeca biti
kod jednog roditelja ili će neka biti kod majke , neka kod oca.
Ako djete ne živi u zajednici sa oba roditelja, roditelji će se sporazumjeti o načinu
održavanja ličnih odnosa sa djetetom, a ako do takvog sporazuma ne dođe odluku o
tome donosi organ starateljstva.

PRODUŽENJE RODITELJSKOG PRAVA

Sud može u vanparničnom postupku po zahtjevu roditelja, usvojioca ili org. st. produžiti
roditeljsko pravo i poslije punoljetva ako dijete zbog tjelesnog ili duševnog nedostatka
nije sposobno da se samo stara o sebi i o svojim pravima i interesima. Kada prestanu
razlozi zbog kojih je produženo roditeljsko pravo sud će u vanparničnom postpuku
odlučiti o prestanku roditeljskog prava.

ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA

Roditelju koji:
Kršenje roditeljskih prava:
 zlostavlja dijete,
 zloupotrebljava roditeljsko prava (fizičko i psihičko nasilje nad djetetom
 eksploatacija djeteta,
 dozvoljavanje uživanja alkohol itd)

Grubo kršenje roditeljski prava:

 koji je napustio dijete, zanemario brigu o djetetu i zanemario svoje
roditeljske dužnosti
 ne brine duže od mjesec dana o djetetu s kojim ne živi, zanemarjuje
staranje o osnovnim životnim potrebama djeteta) sud će u vanparničnom
postpku oduzeti roditeljska prava i dužnosti.
Sud može roditeljsko pravo vratiti roditelju ako prestane razlog zbog kog mu je oduzeto
roditeljsko pravo.
PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA

1. Kad dijete postane punoljetno ili kad prije punoljetsva zaključi brak. Tada djete stiče
potpunu poslovnu sposobnost.

UTVRĐIVANJE OČINSTVA I MATERINSTVA

Priznanje
Djetetova majka je žena koja ga je rodila. Ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu od
300 dana po prestanku braka, smatra se muž djeteta.
Ocem djeteta koje je rođeno van braka, smatra se lice koje ga prizna za svoje ili čije je
očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
Ako je djete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka roka od 270 dana po
prestanku njenog prethodnoh braka, ocem će se smatrati muž majke iz njenog
prethodnog braka, osim ako muž majke iz kasnijeg braka sa njenim pristankom prizna
djete za svoje.

Materinstvo i očinstvo se može priznati pred matičarem, organom starateljstva,

sudom ili notaro, a može biti dato i u testamentu.
Očinstvo se može priznati i prije rođenja djeteta, ali ima pravni učinak ako se dijete rodi
živo. I nakon smrti djeteta , ako je djete ostavilo potomstvo.
Ako je dijete starije od 16 godina potrebna je njegova saglasnost s priznanjem očinstva.
Ako dijete ili majka ne daju saglasnost, lice koje je priznalo očinstvo može tužbom u
roku od 3 godine od prijema obavještenja o nesagasnosti tražiti da sud utvrdi njegovo
očinstvo.

Tužbu za utvrđivanje očinstva mogu podnijeti:

a) dijete do navršene 25 godine života;
b) majka do navršene 18. godine života djeteta
c) lice koje se smatra da je otac djeteta
d) organ starateljstva u roku od 1 godine poslije rođenja djeteta, kada je
majka označila oca djeteta a nije pokrenula postupak utvrđivanja
očinstva

Priznanje materinstva i očinstva je neopozivo.

Osporavanje očinstva i materinstva

Muž može osporavati činstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja
braka ili prije isteka 300 dana od prestanka braka, ako smatra da mu nije otac u roku od
6 mjeseci od dana saznanja za činjenicu na osnovu koje se može zaključiti da tužilac
nije otac djeteta, ali najkasnije do navršene 10 godine života djeteta.

Majka može osporavati da je otac njenog djeteta lice koje se po ovom zakonu smatra
ocem djeteta u roku od 6 mjeseci od rođenja djeteta.

Djete može osporavati da mu je otac lice koje se smatra njegovim ocem do navršene 25
godine života, osim ako očinstvo nije utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog van braka, može osporavati očinstvo
drugog lica koje je to dijete priznalo kao svoje ako istovremeno traži da se utvrdi
njegovo očinstvo, u roku od 1 godine od upisa osporenog očinstva u matičnu knjigu.

USVOJENJE

Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez
odgovarajućeg roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno
srodnički odnos.

Usvojenje mora biti u interesu usvojenika. Usvojenje se upisuje u MKR.

Usvojenje može biti:

1. nepotpuno
2. potpuno.

NEPOTPUNO USVOJENJE

Nepotpunim usvojenjem se između usvojenika i usvojioca i njegovih potomaka

zasnivaju odnosi srodstva kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između
roditelja i djece. Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema
njegovim roditeljima i drugim srodnicima.

Usvojiti se može samo maloljetno dijete, a usvojiti može samo lice koje je starije od
usvojenika najmanje 18 godina.

Za nepotpuno usvojenje potreban je pristanak oba roditelja djeteta, ako djete ima
roditelje, osim ako im nije oduzeto roditeljsko pravo, ako roditeljima ili jednom od njih
oduzeta poslovna sposobnost ili mu je boravište nepoznato najmanje 1 godinu, a u tom
periodu se ne brine za dijete.

Ne može se usvojiti srodnik u prvoj liniji ni brat i sestra. Staralac ne može usvojiti
svog štićenika dok ga org. st. ne razriješi te dužnosti.

Usvojiti ne može:

1. lice kome je oduzeto roditeljsko pravo;

2. lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost;
 3. lice koje ne pruža dovoljno jemstva da će usvojenika podizati i vaspitati tako da
bude koristan član društvene zajednice;
4. lice koje je duševno bolesno ili slaboumno, odnosno koje boluje od druge bolesti
koja može dovesti u opasnos zdravlje ili život usvojenika.

POTPUNO USVOJENJE
Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i
njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu.

Potpuno se može usvojiti dijete uzrasta do 10 godina, koje nema žive roditelje ili su mu
roditelji nepoznati, odnosno koje su dijete napustili, a više od 1 godine ne zna im se
mjesto boravka, ili čiji su roditelji pred nadležnim organom starateljstva pristali da
njihovo dijete bude potpuno usvojeno.
Potpuno mogu usvojiti samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih
stariji od usvojenika najmanje 18 godina.
Upisuju se u MKR kao roditelji i biraju ime.

Potpunim usvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti između usvojenika i

njegovih krvnih srodnika.

Za vođenje postupka nadležan je organ starateljstva prema prebivalištu maloljetnika.

(Nisam ubacila postupak usvojenja, nije ga ona spominjala)!!!

PRESTANAK USVOJENJA
Potpuno usvojenje se ne može raskinuti, nepotpuno može.
Nepotpuno usvojenje može prestati na osnovu rješenja organa starateljstva kada on
utvrdi da to zahtjevaju opravdani interesi usvojenika. Svako može kod org. st. preduzeti
incijativu za prestanak usvojenja.
Nepotpuno usvojenje može prestati i na osnovu prijedloga usvojioca ili usvojenika kao i
na osnovu sporazumnog prijedloga.
Org. st. donosi rješenje o prestanku usvojenja i dostavlja ga nadležnom matičaru.

STARATELJSTVO

Pod pojmom starateljstvao podrazumjeva se oblik zaštite maloljetnih osoba bez

roditeljskog staranja i punoljetnih osoba kojim je pravosnažnom odlukom suda
djelimično ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost, koje nisu sposobne brinuti se o
svojim pravima, obavezama i interesima.
Poslove starateljstva vrši organ starateljstva preko postavljenog staraoca ili neposredno.
U rješenju o imenovanju staraoca utvrđuju se njegova prava i dužnosti. Staralac zastupa
štićenika samostalno. O stavljanju pod starateljstvo i prestanku org. st. obavještava
nadležnog matičara u roku od 15 dana.

STARATELJSTVO NAD MALOLJETNIM LICIMA

Pod starateljstvo staviće se maloljetno lice:

1. čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od 1
godine;

2. čijim roditeljima je oduzeta poslovna sposobnost, odnosno koji je još nisu

stekli ili im je poslovna sposobnost ograničena

3. čiji su roditelji kroz duže vrijeme zanemarili čuvanje i vaspitanje djece;

4. čiji su roditelji odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno staraju o svome

djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i vaspitanje licu za koje je org. st.
utvrdio da ispunjava uslove.
Staralac mldb. štićenika dužan je kao roditelj da se stara o njegovoj ličnosti, o zdravlju,
vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život i rad. Staralac je
ovlašćen da u ime i za račun štićenika zaključuje pravne poslove.
Starateljstvo nad maloljetnim štićenikom prestaje njegovim punoljetstvom,
zaključenjem braka, njegovim usvojenjem ili kada prestane neki od razloga na strani
roditelja.
STARATELJSTVO NAD PUNOLJETNIM LICIMA
Lice kome je pravosnažnom odlukom suda djelimično ili potpuno oduzeta
poslovna sposobnost, organ starateljstva staviće pod starateljstvo. Poslovna
sposobnost oduzima se zbog duševnog oboljenja, zaostalog duševnog razvoja, tako
da ta lica nisu sposobna da se staraju o sebi.
Staralac je dužan naročito da se stara o njegovoj ličnosti i da nastoji da se ti uzroci
otklone i to lice osposobi za samostalan rad.
Starateljstvo nad punoljetnim licima prestaje kada im se odlukom suda donesenoj u
vanparničnom postupku vrati poslovna sposobnost.
STARAOCI ZA POSEBNE SLUČAJEVE
Organ starateljstva postaviće staraoca za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova
odsutnom licu čije je boravište nepoznato a koje nema zastupnika, nepoznatom vlasniku
imovine kada je potrebno da se neko o toj imovini stara i u drugim slučajevima kada je
potrebno radi zaštite prava i interesa određenih lica.
Poseban staralac postaviće se licu nad kojim roditelji ili usvojioci vrše roditeljsko pravo
za vođenje spora između njega i njegovih roditelja ili usvojioca, za zaključivanje
pojedinih pravnih poslova između njih, kao i u drugim slučajevima kada su njihovi
interesi u suprotnosti.
Takođe licu koje je pod starateljstvom, postaviće se poseban staralac za vođenje spora
između njega i njegovog staraoca.
Organ starateljstva će pri postavljanju posebnog staraoca odrediti obim dužnosti i prava
staraoca.

IZDRŽAVANJE

Međusobno izdržavanje članova porodice i drugih srodnika je njihova dužnost i

pravo. Odricanje od prava na izdržavanje nema pravni učinak. Članovi porodice
doprinose izdržavanju srazmjerno svojim mogućnostima i sposobnostima.
IZDRŽAVANJE DJECE
Roditelji su dužni izdržavati svoju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju
iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti.
Ako se djeca nalaze na redovnom školovanju, roditelji su dužni da im prema svojim
mogućnostima(ako roditelj ima malu penziju- ne mora) obezbjede izdržavanje i nakon
punoljetnosti, a najdalje do navršene 26. godine. (Pod redovnim školovanjem se
smatra onaj student koji nije izgubio godinu bez opravdanih razloga)
Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposbno za
rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine
roditelju su dužni da ga izdržavaju dok ta nesposobnost traje.
Dijete koje je navršilo 15 god. i radom ostvarjue prihode, ili ima imovinu, dužno je da
doprinosi za svoje izdržavanje.
Roditelj kome je oduzeto roditeljsko pravo ne oslobađa se od dužnosti izdržavanja svoje
maloljetne djece.
Očuh i maćeha su dužni izdržavati maloljetne pastorke ako ovi nemaju biološke
roditelje, ako je u času smrti roditelja postojala porodična zajednica između očuha i
maćehe i pastorka.
Šta se cijeni kod određivanja izdržavanja?
1. potrebe djeteta
2. mogućnosti roditelja
3. doprinos onog roditelja kod koga se nalazi dijete.

IZDRŽAVANJE RODITELJA
Punoljetno dijete dužno je izdržavati svog roditelja koji je nesposoban za rad i ne može
se zaposliti, a nema dovoljno sredstava za život. Dijete se može osloboditi dužnosti
izdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije izdržavao u vrijeme kada je to
bila njegova zakonska obaveza.
IZDRŽAVANJE SRODNIKA
Obaveza izdržavanja postoji i između braće, sestara i u odnosu na mldb. osobe-
srodnike. Pri tome treba naglasiti da se pravo na izdržavanje ostvaruje onim
redoslijedom kako bi oni bili pozivani na nasleđivanje.

IZDRŽAVANJE BRAČNOG SUPRUŽNIKA

Pravo na izdržavanje ima bračni supružnik kada su ispunjena kumulativno 2 uslova:
1. da bračni supružnik nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz
svoje imovine
2. a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti.
Zahtjev za izdržavanje može postaviti bračni supružnik koji traži izdržavanje do
zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka. Izuzetno, bračni
supružnik može tužbom tražiti izdržavanje u roku od 1. godine od prestanka braka, ako
su uslovi za dosuđivanje izdržavanja postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave i
bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje.
Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje(iako su ispunjeni prethodni uslovi) pod
sledećim uslovima:
1. ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog bračnog supružnika grubo ili
nedolično ponašao u bračnoj zajednici (npr preljuba)
2. ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog
supružnika
3. ako su bračni supružnici kroz duže vrijeme odvojenog života potpuno samostalno
obezbjeđivali sredstva za vlastito izdržavanje
4. ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da bračni supružnik, koji zahtjeva izdržavanje,
prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme, nije doveden u teži materijalni
položaj od onog u kome se nalazio prije stupanja u brak.
Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja bračnog supružnika traje određeno vrijeme,
naročito u slučajevima kada je brak trajao kraće vrijeme ili kada je tražilac izdržavanja
u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbjedi sredstva za život. U
određenim slučajevima sud može obavezu izdržavanja produžiti.
Pravo na izdržavanje prestaje ako razvedeni bračni supružnik ili bračni sup. iz
poništenog braka koji to pravo koristi zaključi novi brak ili ako sud utvrdi da je postao
nedostojan tog prava.
IZDRŽAVANJE LICA IZ VANBRAČNE ZAJEDNICE
Ako je prestala vranbračna zajednica koja je trajala 3 godine ili duže, lica koja iz te
zajednice ispunjavaju uslove za izdržavanje (uslovi za bračnu zajednicu) ima pravo u
roku od 1. godine tužbom zahtjevati izdržavanje od drugog lica iz vanbračne zajednice.
Sud može odbiti tužbu zbog istih razloga kao i kod izdržavanja bračnih supružnika.
Odrediti da traje određeno vrijeme.
Prestaje na isti način kao i kod bračne zajednice.
Vanbračni otac dužan je da srazmjerno svojim mogućnostima, izdržava majku svog
vanbračnog djeteta za vrijeme od 3 mjeseca prije porođaja i 1. godinu nakon porođaja,
ako majka nema dovoljno sredstava za život.
ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJA
Prilikom utvrđivanja potreba lica koje traži izdržavanje sud će uzeti u obzir njegovo
imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost za zapošljavanje, zdravstveno stanje itd.
Kad se izdržavanje traži za dijete uzeće u obzir uzrast djetea i potrebe za njegovo
školovanje.
Prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud će uzeti u
obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i
njegove vlastite potrebe i zakonske obaveze po osnovu izdržavanja.
Sud će obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa izdržavanja koji se određuju u
procentu od ličnog dohotka, penzije ili stalne novčane rente, te ako to nema u procentu
od zajamčenog ličnog dohotka u Republici.
Zainteresovano lice može tražiti da sud povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno
ranijom pravosnažnom presudom ako su se izmjenile okolnosti na osnovu kojih je
donesena ranija presuda.

IMOVINSKI ODNOSI

Imovina bračnih supružnika može biti: posebna i zajednička.

Posebna imovina je imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka.
Imovina koja je data kao miraz ostaje posebna imovina žene. Imovina koju u toku
bračne zajednice jedan bračni supružnik stekne po nekom drugom zakonskom osnovu,
njegova je posebna imovina. (npr. nasledstvom).

Zajednička imovina je imovina koju su bračni supružnici stekli zajednickim radom

tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Pokloni trećih lica učinjeni tokom
bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom) ulaze u zajedničku
imovinu, bez obzira koji ih je bračni drug primio, ukoliko drugačije ne proizilazi iz
namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je
poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih supružnika.
Dobitak od igara na sreću je takođe zajednička imovina, kao i prihodi od autorskih
prava ostvareni u toku trajanja braka.

Upravljanje zajedničkom imovinom

Zajedničkom imovinom bračni supružnici raspolažu sporazumno. Svojim udjelom u
zajedničkoj imovini bračni supružnik ne može samostalno raspolagati, niti ga opteretiti
pravnim poslom među živima. Bračni supružnici zajedno upravljaju i koriste zajedničku
imovinu. Smatraju se suvlasnicima, u jednakim djelovima, ½, a mogu se i drugačije
dogovoriti bračnim, odnosno predbračnim ugovorom.
Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj
imovini, prilikom sklapanja braka ilit tokom trajanja braka. Zaključuje se u pismenoj
formi, a potpisi moraju biti ovjereni od strane sudije ili notara.
Dioba zajedničke imovine
Svakom od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine. Mogu je
sporazumno podjeliti, tako da odrede dijelove u čitavoj imovini ili jednom djelu
imovine ili na pojedine stvari, kao i da svakom bračnom supružniku pripadne dio
imovine ili prava iz te imovine ili da jedan isplati drugom novčanu vrijednost.
Svaki bračni supružnik može zahtjevati da mu sud odredi veći dio od pripadajuće mu
polovine zajedničke imovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju z. i.
očigledno veći. Sud vodi računa ne samo o ličnom dohotku i zaradi bračnog supružnika
nego i o pomoći jednog bračnog supružnika drugom , o radu u domaćinstvu i porodici,
o brizi oko vaspitanja djece...
Bračni supružnik koji je svojim radom doprinio održavanju i povećanju posebne
imovine drugog bračnog sup. može tužbom zahtjevati da mu drugi bračni sup. da
odgovarajuću naknadu u novcu.
Odgovornost bračnih supružnika za dugove prema trećim licima
Za obaveze koje je jedan bračni supružnik imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi
bračni supružnik. Za te obaveze odgovara bračni sup. iz svoje posebne imovine i svojim
udjelom u zajedničkoj imovini. Tužbu za utvrđenje dijela bračnog supružnika u
zajedničkoj imovini može podići i povjerilac bračnog supružnika.
Solidarna odgovornost bračnih supružnika
Ukoliko je bračni sup. preuzeo obaveze radi podmirenja tekućih potreba bračne
zajednice i za obaveze za koje po zakonu odgovaraju oba bračna supružnika, odgovraju
bračni supružnici solidarno kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.

ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI

Ovim zakonom uređuje se zaštita od nasilja u porodici, pojam nasilja u porodici, krug
lica
koja se smatraju članovima porodice u smislu ovog zakona, način zaštite članova
porodice, te
vrsta i svrha prekršajnih sankcija za počinioce nasilnih radnji.

Zaštitu od nasilničkog ponašanja, dužni su pružiti policija, tužilaštva, organ starateljstva

i sud.
Zdravstveni i socijalni radnici, obrazovne i druge ustanove, koje u obavljanju svoje
dužnosti saznaju za učinjeno nasilje, dužni su odmah po saznanju prijaviti nasilje
nadležnoj policijskoj upravi.

Prekršajna sankcija za zaštitu od nasilja u porodici je zaštitna mjera.

Sud može nasilniku u porodici izreći sljedeće zaštitne mjere:
1. udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora
2. zabrane približavanja žrtvi nasilja
3. osiguranje zaštite žrtve nasilja
4. zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja
5. obaveza psihosocijalnog tretmana
6. obavezno liječenje od zavisnosti
7. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice.

Svrha zaštitnih mjera je da se njihovom primjenom spriječi nasilje u porodici, osigura

nužna zaštita zdravlja i bezbjednosti žrtve nasilja, te otklone okolnosti koje pogoduju ili
podsticajno djeluju na izvršenje novih radnji nasilja u porodici iz ove oblasti.