RAVNOTEŽE U VODENIM OTOPINAMA KISELINA I BAZA

1. Ravnoteža disocijacije vode

Kada smo govorili o kiselinama i bazama, spomenuli smo da voda pokazuje amfoterna svojstva, tj.
da se može ponašati i kao Brönsted-Lowryeva kiselina, i kao Brönsted-Lowryeva baza:

2 H2O(l) > H3O+(aq) + OH–(aq)

Svojstva slabe kiseline, odnosno slabe baze voda ispoljava u svim sustavima u kojima se nalazi, ne
samo u čistoj vodi. Zbog toga će se ravnoteža prikazana gornjom kemijskom jednadžbom
uspostavljati u svim vodenim otopinama. Konstanta ravnoteže za tu reakciju dana je izrazom:

 H3O+   OH  
Kw  
x 2 (H 2O)

U razrijeđenim vodenim otopinama množinski udio vode gotovo je jednak jedinici (v. poglavlje o
kemijskoj ravnoteži), pa konstantu ravnoteže za disocijaciju vode možemo jednostavnije pisati kao:

K w   H3O+   OH 

U tom se izrazu pojavljuje umnožak koncentracija iona H3O+ i OH–, pa se on često naziva ionskim
produktom vode. Vrijednost konstante Kw pri 25 °C iznosi Kw = 1,00∙10–14 mol2/dm6.

Iz izraza za konstantu disocijacije vode proizlazi da u vodenim otopinama koncentracije iona H3O+ i
OH– ne mogu biti proizvoljne, već njihov umnožak mora biti jednak vrijednosti Kw. Iz jednadžbe
reakcije koja opisuje disocijaciju vode vidimo da prijelazom iona H+ s jedne molekule vode na
drugu molekulu vode nastaju po jedan ion H3O+ i OH–. Dakle, u čistoj su vodi koncentracije iona
H3O+ i OH– jednake. Koliko one iznose možemo izračunati iz konstante disocijacije vode.
Označimo nepoznatu koncentraciju iona H3O+ sa x. S obzirom da su koncentracije iona iona H3O+ i
OH– u čistoj vodi jednake, vrijedi:

[H3O+] = [OH–] = x

Uvrštavanjem tog izraza u konstantu disocijacije vode dobit ćemo:

K w   H 3O +   OH    x  x  x 2

x  K w  1, 00 1014 mol2 /dm 6  1, 00 107 mol/dm3

 H 3O +   1, 00 107 mol/dm3

OH    1, 00 107 mol/dm3

Dobivene vrijednosti odnose se na temperaturu od 25 °C, jer pri toj temperaturi Kw ima vrijednost
1,00∙10–14 mol2/dm6. Vidimo da su ravnotežne koncentracije iona H3O+ i OH– u čistoj vodi jednake
i izuzetno male.

1
Ako je u nekoj vodenoj otopini koncentracija iona H3O+ veća od koncentracije iona OH–, kažemo
da je otopina kisela.
Ako je u nekoj vodenoj otopini koncentracija iona H3O+ manja od koncentracije iona OH–,
kažemo da je otopina lužnata.

Mjera kiselosti, odnosno lužnatosti otopine je fizikalna veličina koju nazivamo pH. U razrijeđenim
otopinama pH je otprilike* jednak negativnom logaritmu brojčane vrijednosti množinske
koncentracije iona H3O+ izražene u jedinicama mol/dm3:

pH = –log([H3O+] / mol dm–3)

Pri 25 °C pH čiste vode jednak je 7. Pri toj je temperaturi pH kiselih otopina manji od 7, a
lužnatih veći od 7.

Ako logaritmiramo izraz za Kw, dobit ćemo:

log(Kw / mol2/dm6) = log([H3O+] / mol dm–3) + log([OH–] / mol dm–3)

log(1,00∙10–14) = log([H3O+] / mol dm–3) + log([OH–] / mol dm–3)
–14 = log([H3O+] / mol dm–3) + log([OH–] / mol dm–3)

Množenjem cijelog izraza sa –1 dobije se:

14 = –log([H3O+] / mol dm–3) – log([OH–] / mol dm–3)

14 = pH + pOH

gdje je pOH = – log([OH–] / mol dm–3).

Relacije H3O+   OH   11014 mol2 /dm6

pH + pOH = 14
omogućuju da se iz poznate koncentracije iona H3O + u nekoj vodenoj otopini (odn. iz poznatog pH
otopine), izračuna koncentracija OH– iona u toj otopini (odn. pOH otopine), ili obratno.

2. Vodene otopine jakih kiselina i baza

Ako u vodi otopimo jaku kiselinu ili jaku bazu, one će u potpunosti disocirati. Zbog toga se
koncentracije iona H3O+ (u otopinama jakih kiselina), odnosno iona OH– (u otopinama jakih baza)
mogu izračunati na temelju stehiometrije jednadžbe koja prikazuje reakciju disocijacije promatrane
kiseline, odnosno baze. Ako jaku kiselinu općenito napišemo kao HA, njenu disocijaciju u vodi
prikazuje jednadžba:

HA(aq) + H2O(l) → H3O+(aq) + A–(aq)

*
Točna definicija pH kaže da je pH jednak negativnom logaritmu aktiviteta iona H 3O+. S obzirom da dosad nismo
spominjali aktivitet, koristit ćemo se približnom definicijom navedenom u tekstu.

2
S obzirom da za jake kiseline smatramo da su u vodenoj otopini u potpunosti disocirane, jednadžbu
smo napisali s jednostrukom strelicom, simbolizirajući time da su sve molekule HA iz otopine
disocirale, odn. predale ion H+ molekulama vode. Iz stehiometrije te reakcije proizlazi:

n(H3O+) = n(HA)

gdje n(HA) označava množinu kiseline koju smo otopili u vodi. Ako n(HA) podijelimo s
volumenom dobivene otopine, dobit ćemo množinsku koncentraciju kiseline, koju ćemo označiti sa
c0(HA). Iz gornje jednakosti množina tada proizlazi:

[H3O+] = c0(HA) (vrijedi za vodenu otopinu jake kiseline)

Uočite da c0(HA) nije koncentracija nedisociranih molekula jake kiseline u otopini (jer su sve molekule
kiseline disocirale, pa je koncentracija nedisociranih molekula HA u otopini jednaka nuli). Koncentraciju
*
c0(HA) nazivamo analitičkom (ili ukupnom) koncentracijom kiseline i ona je jednaka zbroju
–
koncentracija disociranog oblika kiseline (A ) i nedisociranog oblika kiseline (HA). S obzirom da su u
otopini jake kiseline sve molekule kiseline disocirane, analitička koncentracija jake kiseline jednaka je
–
koncentraciji disociranog oblika kiseline u otopini, tj. c0(HA) = [A ].

I jake su baze (pisat ćemo ih kao BOH) u vodenoj otopini potpuno disocirane, pa za njihovu
disocijaciju možemo pisati:
BOH(aq) → B+(aq) + OH–(aq)
Iz jednadžbe reakcije vidimo da vrijedi:
n(OH–) = n(BOH)
odnosno:

[OH–] = c0(BOH) (vrijedi za vodenu otopinu jake baze)

gdje c0(BOH) predstavlja analitičku koncentraciju jake baze.

Primjer 1. Koliki je pH otopine HCl koncentracije c0(HCl) = 0,01 mol/dm3? Izračunajte koncentraciju
iona OH– u toj otopini.

c0(HCl) = 0,01 mol/dm3

----------------------------
traži se: pH, [OH–]

HCl je jaka kiselina i u vodenoj su otopini sve molekule HCl potpuno disocirane. Disocijaciju HCl u
vodi možemo prikazati jednadžbom:
HCl + H2O → H3O+ + Cl–
S obzirom da su sve molekule HCl disocirale, vrijedi:

[H3O+] = c0(HCl) = 0,01 mol/dm3

*
Tu koncentraciju dobili bismo kad bismo kemijskom analizom određivali koliko kiseline ima u otopini, pa joj odatle i
naziv analitička koncentracija. Možemo je smatrati i koncentracijom kiseline u početnom trenutku nakon otapanja
kiseline u vodi, kada još ništa od dodane kiseline nije disociralo.

3
 pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log 0,01 = 2

Koncentraciju iona OH– možemo izračunati iz konstante disocijacije vode (Kw):

Kw = [H3O +][OH–]  [OH–] = Kw / [H3O +]

[OH–] = 1·10–14 mol2dm–6 / (0,01 mol dm–3)
[OH–] = 1·10–12 mol dm–3

Jednako dobar način izračunavanja koncentracije iona OH– je pomoću relacije pH + pOH = 14:

pH + pOH = 14  pOH = 14 – pH
pOH = 14 – 2 = 12
[OH–] = 10–pOH = 1·10–12 mol dm–3

Uočite da je u kiseloj otopini koncentracija iona OH– izuzetno mala.

Primjer 2. Koliki je pH otopine KOH koncentracije c0(KOH) = 0,1 mol/dm3? Izračunajte koncentraciju
iona H3O+ i OH– u toj otopini.

c0(KOH) = 0,1 mol/dm3

------------------------------------
traži se: pH, [H3O+] , [OH–]

KOH je jaka baza i u vodenoj je otopini potpuno disociran. Disocijaciju KOH u vodi možemo prikazati
jednadžbom:
KOH → K+ + OH–
S obzirom da su sve jedinke KOH disocirale, vrijedi:

[OH–] = c0(KOH) = 0,1 mol/dm3

Koncentraciju iona H3O+ možemo izračunati iz konstante disocijacije vode (Kw):

Kw = [H3O +][OH–]  [H3O+] = Kw / [OH–]

[H3O+] = 1·10–14 mol2dm–6 / (0,1 mol dm–3)
[H3O+] = 1·10–13 mol dm–3

Uočite da je u lužnatoj otopini koncentracija iona H3O+ izuzetno mala.

Nakon što smo izračunali koncentraciju iona H3O+, možemo izračunati i pH:

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log (1·10–13) = 13

4
3. Ravnoteže u vodenim otopinama slabih monoprotonskih kiselina i baza
Za razliku od jakih kiselina i baza, slabe kiseline, odn. baze u vodenoj otopini disociraju samo
djelomično. U vodenim otopinama slabih kiselina i baza uspostavlja se ravnoteža između
disociranih i nedisociranih molekula kiseline, odnosno protoniranih i neprotoniranih molekula baze.

Ravnotežu koja se u vodenoj otopini neke slabe monoprotonske kiseline HA uspostavlja uslijed
disocijacije te kiseline opisuje kemijska jednadžba:

HA(aq) + H2O(l) > H3O+(aq) + A–(aq)

Ako je riječ o razrijeđenoj otopini kiseline, konstanta ravnoteže za tu reakciju ima oblik:

 H3O+    A  
Ka 
 HA
Tu konstantu nazivamo konstantom disocijacije kiseline, a da bismo pobliže označili da se
konstanta odnosi na disocijaciju kiseline, označili smo je indeksom 'a' (od engl. acid). U izrazu za
konstantu disocijacije kiseline [H3O+] označava ravnotežnu množinsku koncentraciju iona H3O+ u
otopini, [A–] ravnotežnu množinsku koncentraciju iona A– u otopini, a [HA] ravnotežnu množinsku
koncentraciju nedisocirane kiseline.

Analogno, ravnotežu koja se uspostavlja u razrijeđenoj otopini slabe baze :B možemo opisati
jednadžbom:
:B(aq) + H2O(l) > BH+(aq) + OH–(aq)

za koju je konstanta ravnoteže jednaka:

 BH +  OH  
Kb =
:B
pri čemu se konstanta Kb naziva konstantom disocijacije baze*.

Ako želimo izračunati pH otopine slabe kiseline ili baze, ili nas zanimaju koncentracije ravnotežnih
vrsta u otopini (npr. koncentracije disociranog i nedisociranog oblika kiseline, ili koncentracije
protoniranog i neprotoniranog oblika baze), trebamo poznavati analitičku (ukupnu) koncentraciju
kiseline, odn. baze, i vrijednost konstante disocijacije promatrane kiseline, odn. baze. U otopini
slabe monoprotonske kiseline analitička koncentracija kiseline, c0(HA), jednaka je zbroju
ravnotežnih koncentracija nedisociranog i disociranog oblika kiseline:

c0(HA) = [HA] + [A–]

Analogno tome, u otopini slabe baze analitička koncentracija baze, c0(:B), jednaka je zbroju
ravnotežnih koncentracija neprotoniranog i protoniranog oblika baze:

c0(:B) = [:B] + [BH+]

*
Uočite da u reakciji zapravo ne dolazi do disocijacije baze, već do prijenosa iona H + s molekule vode na molekulu
baze. Međuti, termin konstanta disocijacije baze toliko se uobičajio da ćemo ga i mi koristiti.

5
Primjer 3. Izračunajte pH vodene otopine octene kiseline koncentracije c0(HAc) = 0,1 mol/dm3, te
koncentraciju acetatnih iona i nedisocirane octene kiseline u toj otopini. Konstanta
disocijacije octene kiseline iznosi Ka(HAc) = 1,75·10–5 mol/dm3.

c0(HAc) = 0,1 mol/dm3 (HAc je kratica za octenu kiselinu; Ac– predstavlja acetatni ion, CH3COO–)
Ka(HAc) = 1,75·10–5 mol/dm3
--------------------------------------------
traži se: pH, [H3O+], [Ac–], [HAc]

Iz male vrijednosti konstante disocijacije octene kiseline zaključujemo da je octena kiselina slaba
kiselina, odnosno da u vodenoj otopini disocira samo djelomično:

HAc + H2O > H3O+ + Ac–

S obzirom da unaprijed nije moguće znati koliko je octene kiseline disociralo, pretpostavimo da je od
ukupne koncentracije otopljene kiseline (c0(HAc)) disociralo x mol/dm3. Iz jednadžbe disocijacije vidi
se da disocijacijom x mol/dm3 octene kiseline nastaje x mol/dm3 iona H3O+ i x mol/dm3 iona Ac–. Ako je
ukupna koncentracija octene kiseline u otopini jednaka c0(HAc), od čega je disociralo x mol/dm3 octene
kiseline, tada se u ravnoteži u otopini nalazi c0(HAc) – x mol/dm3 nedisociranih molekula octene
kiseline. Navedeno razmišljanje možemo pregledno prikazati tablicom:

HAc + H2O > H3O + + Ac–

c(HAc) c(H3O+) c(Ac–)
-----------------------------------------------------
početna konc.: 0,1 0 0
disociralo je: x
disocijacijom je nastalo: x x
----------------------------------------------------------
u ravnoteži: (0,1–x) x x
[HAc] [H3O+] [Ac–]

Ravnotežne koncentracije iskazane u zadnjem retku tablice sada možemo uvrstiti u konstantu disocija-
cije i izračunati x. Konstanta disocijacije octene kiseline dana je sa:

 H3O+   Ac- 
K a (HAc)   1, 75 105 mol/dm3
 HAc
Uvrštavanjem ravnotežnih koncentracija iz gornje tablice dobije se:

5
 H3O +   Ac-  xx xx
1, 75 10 mol/dm 3
 
 HAc c0 (HAc)  x 0,1  x
x2
1, 75 105 =
0,1  x

x 2  1, 75 105  x  1, 75 106  0

Rješavanjem te kvadratne jednadžbe za x se dobije:

1, 75 105  (1, 75 105 )2  4  (1, 75 106 )

x1,2 
2

što daje rješenja: x1 = 1,332 · 10–3 i x2 = –1,314 · 10–3

6
Rješenje x2 očito je besmisleno (koncentracija ne može biti negativna!), pa ga odbacujemo. Koristeći
prihvatljivo rješenje, x = 1,332 · 10–3, dalje dobijemo:

[H3O+] = x mol/dm3 = 1,332 · 10–3 mol dm–3

[Ac–] = x mol/dm3 = 1,332 · 10–3 mol dm–3
[HAc] = c0(HAc) – x mol/dm3 = 0,1 mol dm–3 – 1,332 · 10–3 mol dm–3 = 9,867 · 10–2 mol dm–3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(1,332 · 10–3) = 2,875

–:–

Promotrimo izraz koji smo dobili kad smo u konstantu ravnoteže uvrstili ravnotežne koncentracije:

 H3O+   Ac  x x x x
Ka (HAc)    
 
HAc c0 (HAc)  x 0,1 x

U zadatku smo izračunali da je x = 1,332 · 10–3 mol/dm3. Taj broj je skoro 100 puta manji od ukupne
koncentracije octene kiseline (c0(HAc) = 0,1 mol/dm3). Tako velika razlika između vrijednosti c0 i x
omogućuje nam da gornji izraz pojednostavimo, uzimajući da približno vrijedi:

c0(HAc) – x  c0(HAc)

Ta se aproksimacija temelji na činjenici da je rezultat koji dobijemo kad od velikog broja oduzmemo
mali broj približno jednak tom velikom broju. Uz tu aproksimaciju, gornji se izraz pojednostavljuje u:

 H3O+   Ac  x x xx

Ka (HAc)   
 HAc c0 (HAc)  x c0 (HAc)
Time dobivamo:
x2
K a (HAc) 
c0 (HAc)
x 2  K a (HAc)  c0 (HAc)

x  K a (HAc)  c0 (HAc)  1, 75 105  0,1  1,323 103

Ako usporedimo vrijednost x koju smo izračunali u prvom dijelu zadatka (bez aproksimacije) s
vrijednošću x izračunatom ovdje (uz aproksimaciju), vidimo da se ta dva broja razlikuju tek u drugoj
decimali. Pogreška koju činimo aproksimativnim računom vrlo je mala, a pojednostavili smo rješavanje
zadatka jer smo izbjegli puni oblik kvadratne jednadžbe.

Koristeći približnu vrijednost x dalje dobijemo:

[H3O+] = x mol/dm3 = 1,323 · 10–3 mol dm–3

[Ac–] = x mol/dm3 = 1,323 · 10–3 mol dm–3
[HAc] = c0(HAc) – x mol/dm3 = 0,1 mol dm–3 – 1,323 · 10–3 mol dm–3 = 9,868 · 10–2 mol dm–3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(1,323·10–3) = 2,878

Usporedbom s prvim dijelom zadatka vidimo da se vrijednost pH dobivena aproksimativnim računom

od vrijednosti pH dobivene rješavanjem punog oblika kvadratne jednadžbe razlikuje u trećoj decimali.

7
Primjer 4. Izračunajte pH vodene otopine amonijaka koncentracije c0(NH3) = 0,01 mol/dm3 te
koncentraciju amonijevih iona i neprotoniranog amonijaka u toj otopini. Konstanta
disocijacije amonijaka iznosi Kb(NH3) = 1,79·10–5 mol/dm3.

c0(NH3) = 0,1 mol/dm3

Kb(NH3) = 1,79·10–5 mol/dm3
-------------------------------------
traži se: pH, [NH4+], [NH3]

Zadatak ćemo riješiti slično prethodnom primjeru. Iz male vrijednosti konstante ravnoteže zaključujemo
da je amonijak slaba baza, odnosno da je u vodenoj otopini samo djelomično protoniran ("disociran"):

NH3 + H2O > NH4+ + OH–

Slično kao i u prethodnom primjeru, pretpostavit ćemo da se od ukupne koncentracije otopljenog

amonijaka (c0(NH3)) protoniralo x mol/dm3. Iz gornje jednadžbe vidi se da protoniranjem x mol/dm3
amonijaka nastaje x mol/dm3 iona NH4+ i x mol/dm3 iona OH–, pa se u ravnoteži u otopini nalazi
c0(NH3) – x mol/dm3 neprotoniranih molekula amonijaka. Ponovo ćemo to pregledno prikazati tablicom:

NH3 + H2O > NH4+ + OH–

c(NH3) c(NH4+) c(OH–)
-----------------------------------------------------
početna konc.: 0,01 0 0
protoniralo se: x
protoniranjem je nastalo: x x
----------------------------------------------------------
u ravnoteži: (0,01–x) x x
[NH3] [NH4+] [OH–]

Ravnotežne koncentracije iskazane u zadnjem retku tablice sada možemo uvrstiti u konstantu ravnoteže
i izračunati x. Konstanta disocijacije amonijaka dana je sa:

 NH +4  OH  
K b (NH3 )    1, 79 105 mol/dm3
 NH3 
Uvrštavanjem ravnotežnih koncentracija iz gornje tablice dobije se:

 NH +4  OH   xx
K b (NH3 )  
 NH3  c0 (NH3 )  x

što zz aproksimaciju c0(NH3) – x  c0(NH3) daje:

x x x2
K b (NH3 )  
c0 (NH3 )  x c0 (NH3 )

x  K b (NH3 )  c0 (NH3 )  1, 79 105  0, 01  4, 23 10 4

[OH–] = x mol/dm3 = 4,23 · 10–4 mol dm–3

[NH4+] = x mol/dm3 = 4,23 · 10–4 mol dm–3
[NH3] = c0(NH3) – x mol/dm3 = 0,01 mol dm–3 – 4,23 · 10–4 mol dm–3 = 9,58·10–3 mol dm–3

8
 Da bismo mogli izračunali pH otopine, trebamo iz dobivene koncentracije iona OH– izračunati
koncentraciju iona H3O+:

Kw 1 1014 mol2 /dm6

 H3O    4
 2,36 1011 mol/dm3
OH  4, 23 10 mol/dm
 3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(2,36·10–11) = 10,63

Treba voditi računa o tome da pogreška nastala aproksimativnim računom kakav smo primijenili u
prethodna dva primjera postaje to veća, što je veća vrijednost konstante disocijacije kiseline ili baze
(tj. što je promatrana kiselina ili baza jača), te što je manja ukupna koncentracija kiseline, odnosno
baze. U tim slučajevima nejednakost x << c0 prestaje vrijediti (udio molekula koje su disocirale više
nije zanemarivo mali u usporedbi s ukupnim brojem molekula kiseline ili baze), pa prestaje vrijediti
i aproksimacija c0 – x  c0.

Korisno je upamtiti:

Da bi se aproksimacija c0 – x  c0 mogla primijeniti, analitička koncentracija kiseline, odnosno baze (c0)

treba biti barem 100 puta veća od vrijednosti konstante disocijacije promatrane kiseline ili baze.

U prethodna smo dva primjera tijekom aproksimativnog računanja došli do dvije zanimljive
relacije. Za približnu vrijednost x u otopini octene kiseline u primjeru 3. dobili smo:

x  K a (HAc)  c0 (HAc)

dok smo u primjeru 4. za približnu vrijednost x u otopini amonijaka dobili:

x  Kb (NH3 )  c0 (NH3 )

U primjeru 3. veličina x je odgovarala koncentraciji iona H3O+ u otopini octene kiseline, dok je u
primjeru 4. x bio jednak koncentraciji iona OH– u otopini amonijaka. Možemo stoga pisati:

H3O   Ka (HAc)  c0 (HAc)

OH   Kb (NH3 )  c0 (NH3 )

Ti izrazi vrijede za svaku slabu monoprotonsku kiselinu, odn. bazu, pa možemo općenito pisati:

 H3O   Ka  c0 (za slabu kiselinu)

OH   K b  c0 (za slabu bazu)

Te dvije relacije vrlo su jednostavne i korisno ih je upamtiti jer omogućuju brzo izračunavanje pH
otopine slabe baze ili slabe kiseline, kako to ilustriraju sljedeća tri primjera.

9
Primjer 5. Fenol (C6H5OH) pokazuje svojstva slabe kiseline i u vodenoj otopini disocira prema
jednadžbi:
C6H5OH + H2O > H3O+ + C6H5O–
Konstanta disocijacije fenola iznosi Ka(C6H5OH) = 1,0·10–10 mol/dm3. Izračunajte pH
vodene otopine fenola koncentracije c0(C6H5OH) = 0,5 mol/dm3.
OH
c0(C6H5OH) = 0,5 mol/dm3
Ka(C6H5OH) = 1,0·10–10 mol/dm3
---------------------------------------
traži se: pH
fenol

S obzirom da se u ovom zadatku traži samo pH otopine, do rješenja ćemo najbrže doći primjenom
formule:
 H3O   Ka  c0

 H3O   Ka (C6 H5OH)  c0 (C6 H5OH)  1, 0 1010 mol/dm3  0,5 mol/dm 3

 H3O   7, 07 106 mol/dm3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(7,07·10–6) = 5,15

Primjer 6. Piridin (C5H5N) pokazuje svojstva slabe baze i u vodenoj je otopini djelomično protoniran
prema jednadžbi:
C5H5N: + H2O > C5H5NH+ + OH–
Konstanta ravnoteže za gornju reakciju iznosi Kb(C5H5N) = 1,6·10–9 mol/dm3. Izračunajte
pH vodene otopine piridina koncentracije c0(C5H5N) = 0,25 mol/dm3.

c0(C5H5N) = 0,25 mol/dm3

Kb(C5H5N) = 1,6·10–9 mol/dm3
------------------------------------ N
traži se: pH
piridin

Kao i u prethodnom primjeru, i ovdje se traži samo pH otopine. S obzirom da je riječ o otopini slabe
baze, poslužit ćemo se formulom:

OH   K b  c0

OH    K b (C5 H5 N)  c0 (C5 H5 N)  1, 6 109 mol/dm3  0, 25 mol/dm 3

OH    2, 0 105 mol/dm3

pOH = –log([OH–] / mol dm–3) = –log(2,0·10–5) = 4,70

pH = 14 – pOH = 14 – 4,70 = 9,30

10
Primjer 7. Koji volumen koncentrirane otopine amonijaka, masenog udjela w(NH3) = 0,25 i gustoće
(otop. NH3) = 0,907 kg/dm3, treba uzeti za pripremu 250 cm3 razrijeđene otopine
amonijaka u kojoj će pH iznositi 11,5? Kb(NH3) = 1,8·10–5 mol/dm3.

w1(NH3) = 0,25
1(otop. NH3) = 0,907 kg/dm3
V2(otop. NH3) = 250 cm3
pH = 11,5
Kb(NH3) = 1,8·10–5 mol/dm3
-------------------------------------
traži se: V1(otop. NH3)

Ovaj problem vezan je uz pripremu otopine. Da bismo mogli izračunati volumen koncentrirane otopine
koji trebamo uzeti za pripremu 250 cm3 razrijeđene otopine željenog pH, potrebno je najprije izračunati
koncentraciju amonijaka u toj razrijeđenoj otopini. To je najlakše izvesti koristeći formulu:

OH   K b  c0

Iz vrijednosti pH možemo izračunati koncentraciju iona OH– u razrijeđenoj otopini, a potom i koncen-
traciju amonijaka u toj otopini (označit ćemo je sa c0,2(NH3), s obzirom da smo s indeksom 2 u zadatku
označili veličine vezane uz razrijeđenu otopinu):

pOH = 14 – pH = 14 – 11,5 = 2,5

[OH–] = 10–pOH mol/dm3 = 10–2,5 mol/dm3 = 3,16·10–3 mol/dm3

OH    K b (NH3 )  c0,2 (NH3 )

2
OH   (3,16 103 mol/dm3 ) 2
c0,2 (NH3 )   5
 0,556 mol/dm3
K b (NH3 ) 1,8 10 mol/dm 3

Problem se, dakle, svodi na izračunavanje volumena koncentrirane otopine amonijaka koji je potrebno
razrijediti na 250 cm3 da bismo dobili otopinu amonijaka koncentracije 0,556 mol/dm3. Množinska
koncentracija koncentrirane otopine amonijaka iznosi:

 (otop. NH3 )  w(NH3 ) 907 g dm3  0, 25

c0,1 (NH3 )   1
 13,3 mol dm3
M (NH3 ) 17, 0 g mol

Razrjeđivanjem koncentrirane otopine vodom množina amonijaka će ostati nepromijenjena, pa možemo

pisati:

n1(NH3) = n2(NH3)
c0,1(NH3)∙V1(otop. NH3) = c0,2(NH3)∙V2(otop. NH3)

c0,2 (NH3 )  V2 (otop. NH 3 ) 0,556 mol dm 3  250 cm3

V1 (otop. NH3 ) = 
c0,1 (NH3 ) 13,3 mol dm 3

V1 (otop. NH3 ) =10,4 cm3

Za pripremu 250 cm3 razrijeđene otopine amonijaka čiji pH iznosi 11,5 treba uzeti 10,4 cm3 koncentri-
rane otopine amonijaka, u kojoj maseni udio amonijaka iznosi 25 %.

11
3.1. Stupanj disocijacije

Stupanj disocijacije () neke slabe kiseline ili baze jednak je omjeru množine disocirane kiseline ili
baze, n(disoc.), i ukupne množine kiseline ili baze koja je otopljena u otopini. S obzirom da je
množina proporcionalna koncentraciji, možemo pisati:
n(disoc.) c(disoc.)
 
n(ukup.) c0
Što je kiselina ili baza slabija, to će stupanj dioscijacije biti manji. Stupanj disocijacije ovisi i o
koncentraciji kiseline, odnosno baze. Što je koncentracija promatrane slabe kiseline ili baze manja,
to će stupanj njene disocijacije biti veći.

Primjer 8. Izračunajte stupanj disocijacije i pH vodene otopine mravlje kiseline koncentracije

c0(HCOOH) = 0,01 mol/dm3. Konstanta disocijacije mravlje kiseline iznosi Ka(HCOOH) =
1,77·10–4 mol/dm3.

c0(HCOOH) = 0,01 mol/dm3

Ka(HCOOH) = 1,77·10–4 mol/dm3
----------------------------------------
traži se: pH, 

Mravlja kiselina u vodi disocira prema jednadžbi:

HCOOH + H2O > H3O+ + HCOO–

Kao i u primjerima dosad, pretpostavit ćemo da je od ukupne koncentracije otopljene kiseline (c0)
disociralo x mol/dm3. Tada je disocijacijom nastalo x mol/dm3 iona H3O+ i x mol/dm3 formijatnog iona
(HCOO–), a koncentracija nedisocirane mravlje kiseline u ravnoteži iznosi c0(HCOOH) – x mol/dm3.

HCOOH + H2O > H3O + + HCOO–

c(HAc) c(H3O+) c(HCOO–)
-----------------------------------------------------------
početna konc.: 0,01 0 0
disociralo je: x
disocijacijom je nastalo: x x
----------------------------------------------------------------
u ravnoteži: (0,01–x) x x
[HCOOH] [H3O+] [HCOO–]

Ravnotežne koncentracije iskazane u zadnjem retku tablice sada možemo uvrstiti u konstantu disocija-
cije i izračunati x. S obzirom da c0(HCOOH) nije barem sto puta veće od Ka(HCOOH), da bismo
izračunali x trebat ćemo rješavati puni oblik kvadratne jednadžbe.

 H3O +   HCOO  
K a (HCOOH)   1, 77 104 mol/dm3
 HCOOH 
xx x2
1, 77 104  
c0 (HCOOH)  x 0, 01  x

12
 x2  1,77 104  x  1,77 106  0

Prihvatljivo rješenje ove kvadratne jednadžbe je: x = 1,24 · 10–3

[H3O+] = x mol dm–3 = 1,242 · 10–3 mol dm–3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(1,24 · 10–3) = 2,90

S obzirom da x odgovara koncentraciji molekula mravlje kiseline koje su disocirale, stupanj disocijacije
mravlje kiseline iznosi:
x 1, 24 103 mol/dm3
   0,124
c0 (HCOOH) 0, 01 mol/dm3

  12, 4 %

Iz vrijednosti stupnja disocijacije možemo zaključiti da je u vodenoj otopini mravlje kiseline

koncentracije 0,01 mol/dm3 otprilike svaka osma molekula mravlje kiseline disocirana.

Ako je kiselina vrlo slabo disocirana, tada koncentraciju disociranih molekula kiseline možemo
aproksimirati sa:
c(disoc.)  x  K a c0
Uvrštavanjem u izraz za stupanj disocijacije:
c(disoc.)

c0
dobije se:

c(disoc.) K a c0 K a c0 Ka
   
c0 c0 c0 2 c0
Analogni izraz možemo izvesti i za stupanj disocijacije slabe baze. Ako umjesto konstante kiseline
(Ka) i konstante baze (Kb) pišemo općenitu oznaku K, stupanj disocijacije slabe kiseline ili slabe
baze možemo izraziti kao:
K

c0
Vidimo da stupanj disocijacije slabe kiseline ili baze ovisi o vrijednosti konstante disocijacije, ali i o
ukupnoj koncentraciji kiseline, odn. baze u otopini. Kao što se moglo i očekivati, što je konstanta
disocijacije manja, tj. što je promatrana kiselina ili baza slabija, to je i stupanj disocijacije manji.
Međutim, stupanj disocijacije opada i s porastom koncentracije kiseline, odnosno baze u otopini.
Proizlazi da što je koncentracija slabe kiseline ili baze u otopini manja, to će stupanj disocijacije biti
veći, tj. više će molekula kiseline, odn. baze disocirati.

13
 Primjer 9. Izračunajte koliko se puta poveća stupanj disocijacije neke slabe monoprotonske kiseline
ako se otopina kiseline razrijedi 100 puta.

Znamo da stupanj disocijacije slabe kiseline ovisi o njenoj koncentraciji u otopini prema izrazu:
Ka

c0

Ako stupanj disocijacije i koncentraciju kiseline prije razrjeđenja označimo sa 1 i c0,1, a nakon
razrjeđenja sa 2 i c0,2, tada vrijedi:
Ka
2 c0,2 c0,1
 
1 Ka c0,2
c0,1

S obzirom da je prema uvjetima zadatka: c0,2 = c0,1/100 = 0,01c0,1

omjer stupnjeva disocijacije nakon i prije razrjeđenja iznosi:

2 c c0,1
 0,1   100  10
1 c0,2 0, 01 c0,1

Zaključujemo da se stostrukim razrjeđenjem otopine slabe kiseline stupanj disocijacije kiseline poveća
10 puta.

3.2. Poliprotonske kiseline

Za razliku od monoprotonskih kiselina, poliprotonske kiseline mogu disocirati u više stupnjeva.

Primjerice, fosforna kiselina (H3PO4) je troprotonska kiselina koja disocira u tri stupnja:

(1) H3PO4 + H2O > H3O+ + H2PO4–

(2) H2PO4– + H2O > H3O+ + HPO42–
(3) HPO42– + H2O > H3O+ + PO43–

Za svaki od stupnjeva disocijacije možemo napisati odgovarajuću konstantu disocijacije:

 H 3O +    H 2 PO 4  
(1) K1    7,59 103 mol/dm3
 H3PO4 
 H 3O +    HPO 4 2 
(2) K2   6,17 108 mol/dm 3
 H 2 PO 4 


 H 3O +    PO 43 
(3) K3   2,14 1013 mol/dm3
 HPO 4  2

Uočite da vrijednosti konstanti disocijacije opadaju idući od prvog prema trećem stupnju
dioscijacije. To je svojstveno svim poliprotonskim kiselinama – kiselina je najjača u prvom stupnju
disocijacije, a u svakom slijedećem je sve slabija i slabija. To je i razumljivo, jer u drugom stupnju

14
disocijacije ion H+ treba otcijepiti iz negativno nabijenog iona, što je energijski nepovoljno. U
trećem stupnju disocijacije ion H+ treba otcijepiti iz aniona koji ima naboj –2, što je još teže postići.
Empirijsko je pravilo da kod anorganskih poliprotonskih kiselina vrijednost konstante disocijacije
opada za otprilike pet redova veličine (tj. za faktor 105) u svakom slijedećem stupnju disocijacije.

Izračunavanje točnih koncentracija ravnotežnih vrsta u otopini slabe poliprotonske kiseline (tj. iona
H3O+, nedisocirane kiseline i iona koji nastaju disocijacijom po stupnjevima) prilično je složeno s
obzirom da su ravnoteže koje opisuju pojedine stupnjeve disocijacije međusobno povezane. Račun
možemo značajno pojednostaviti ako uzmemo u obzir da je prvi stupanj disocijacije kiseline uvijek
puno izraženiji od drugog i slijedećih stupnjeva disocijacije. Zbog toga možemo aproksimirati da
svi ioni H3O+ koji postoje u otopini potječu iz prvog stupnja disocijacije kiseline. Kada
izračunamo koliko iona H3O+ nastaje u prvom stupnju disocijacije, tu koncentraciju možemo
uvrstiti u izraze za konstantu ravnoteže drugog i slijedećih stupnjeva disocijacije i izračunati
ravnotežne koncentracije ostalih vrsta koje nas zanimaju. Najbolje će to ilustrirati slijedeći primjer.

Primjer 10. Izračunajte pH vodene otopine fosforne kiseline koncentracije c0(H3PO4) = 0,1 mol/dm3.
Kolika je koncentracija nedisocirane fosforne kiseline i iona H2PO4–, HPO42– i PO43– u toj
otopini? Konstante disocijacije fosforne kiseline iznose K1 = 7,59·10–3 mol/dm3, K2 =
6,17·10–8 mol/dm3 i K3 = 2,14·10–12 mol/dm3.

c0(H3PO4) = 0,1 mol/dm3

K1 = 7,59·10–3 mol/dm3
K2 = 6,17·10–8 mol/dm3
K3 = 2,14·10–12 mol/dm3
----------------------------------------------------------------
traži se: pH, [H3PO4], [H2PO4–], [HPO42–], [PO43–]

Izračunajmo najprije koncentraciju iona H3O+ koja nastaje u prvom stupnju disocijacije. S obzirom na
relativno veliku vrijednost prve konstante disocijacije fosforne kiseline (10–2 mol/dm3), da bismo
izračunali koncentraciju iona H3O+ nastalu u prvom stupnju disocijacije trebat ćemo rješavati puni oblik
kvadratne jednadžbe.
H3PO4 + H2O > H3O + + H2PO4–
c(H3PO4) c(H3O+) c(H2PO4–)
-----------------------------------------------------------
početna konc.: 0,1 0 0
disociralo je: x
disocijacijom je nastalo: x x
----------------------------------------------------------------
u ravnoteži: (0,1–x) x x
[H3PO4] [H3O+] [H2PO4–]

Uvrstimo ravnotežne koncentracije iz zadnjeg retka tablice u konstantu ravnoteže za prvi stupanj
disocijacije:
 H3O +   H 2 PO 4  
K1   7,59 103 mol/dm3
 H3PO4 
xx x2
7,59 103  
c0 (H3PO 4 )  x 0,1  x

15
 x2  7,59 103  x  7,59 104  0

Rješavanjem te kvadratne jednadžbe kao prihvatljivo rješenje za x dobije se:

x = 2,40·10–2 mol/dm3

Koncentracije iona H3O+ i H2PO4–, koncentracija nedisocirane kiseline te pH jednaki su:

[H3O+] = x mol/dm3 = 2,40·10–2 mol dm–3

[H2PO4–] = x mol/dm3 = 2,40·10–2 mol dm–3
[H3PO4] = c0(H3PO4) – x mol/dm3 = 0,1 mol dm–3 – 2,40·10–2 mol dm–3 = 7,60 · 10–2 mol dm–3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(2,40·10–2 mol/dm3) = 1,62

Uzmimo sad koncentracije iona H3O+ i H2PO4– iz prvog stupnja disocijacije kao početne koncentracije
za drugi stupanj disocijacije. S obzirom da smo koncentraciju molekula H3PO4 koje su disocirale u
prvom stupnju označili sa x, da bismo izbjegli zabunu ovdje ćemo koncentraciju iona H2PO4– koji
disociraju u drugom stupnju označiti sa y:

H2PO4– + H2O > H3O + + HPO42–

c(H2PO4–) c(H3O+) c(HPO42–)
-----------------------------------------------------------
početna konc.: 2,40·10–2 2,40·10–2 0
disociralo je: y
disocijacijom je nastalo: y y
----------------------------------------------------------------
u ravnoteži: (2,40·10–2–y) (2,40·10–2+y) y
[H2PO4–] [H3O+] [HPO42–]

Uvrštavanjem ravnotežnih koncentracija u izraz za drugu konstantu disocijacije dobit ćemo:

 H3O +   HPO 4 2 
K2    6,17 108 mol/dm3
 H 2 PO 4  

(2, 40 102  y )  y
K2 
2, 40 102  y

S obzirom da je druga konstanta disocijacije vrlo mala (puno manja od koncentracija iona H3O+ i
H2PO4– nastalih u prvom stupnju disocijacije), povećanje koncentracije iona H3O+ i smanjenje
koncentracije iona H2PO4– u drugom stupnju disocijacije možemo zanemariti. Zbog toga možemo pisati:

(2, 40 102  y )  y 2, 40 102  y

K2  
2, 40 102  y 2, 40 102

y  K 2  6,17 108

Uočite da smo time što smo zanemarili doprinos drugog stupnja disocijacije povećanju koncentracije
iona H3O+, u račun zapravo uveli aproksimaciju da je ukupna koncentracija iona H3O+ u otopini jednaka
koncentraciji iona H3O+ nastalih u prvom stupnju disocijacije.

16
Koncentracija iona HPO42– nastalih u drugom stupnju disocijacije jednaka je:

[HPO42–] = y mol/dm3 = 6,17·10–8 mol dm–3

Tu ćemo koncentraciju uzeti kao početnu koncentraciju iona HPO42– u trećem stupnju disocijacije.
Koncentraciju iona PO43– koji nastanu u trećem stupnju disocijacije označit ćemo sa z. Analogno
aproksimacijama koje smo napravili kod računanja drugog stupnja disocijacije, i ovdje ćemo zanemariti
smanjenje koncentracije iona HPO42– uslijed trećeg stupnja disocijacije, a za ukupnu koncentraciju iona
H3O+ uzet ćemo vrijednost koju smo izračunali za prvi stupanj disocijacije:

 H 3O +   PO 43 
K3    2,14 1013 mol/dm3
 HPO 4 2 

2, 40 102  z
2,14 1013 
6,17 108

z  5,50 1019

Koncentracija iona PO43– nastalih u trećem stupnju disocijacije jednaka je:

[PO43–] = z mol/dm3 = 5,50·10–19 mol dm–3

Usporedimo sada koncentracije svih ravnotežnih vrsta u otopini:

[H3PO4] = 7,60 · 10–2 mol dm–3

[H3O+] = 2,40·10–2 mol dm–3
[H2PO4–] = 2,40·10–2 mol dm–3
[HPO42–] = 6,17·10–8 mol dm–3
[PO43–] = 5,50·10–19 mol dm–3

Lako se uočava da je koncentracija iona koji nastaju u drugom, odnosno trećem stupnju disocijacije
izuzetno mala u odnosu na koncentracije iona nastalih u prvom stupnju disocijacije, što potvrđuje
valjanost aproksimacija koje smo koristili tijekom računa.

Primjer 11. Izračunajte pH vodene otopine sumporovodika koncentracije c0(H2S) = 0,2 mol/dm3.
Konstante disocijacije sumporovodične kiseline iznose K1 = 8,7·10–8 mol/dm3 i K2 =
3,6·10–13 mol/dm3.

c0(H2S) = 0,2 mol/dm3

K1 = 8,7·10–8 mol/dm3
K2 = 3,6·10–13 mol/dm3
----------------------------
traži se: pH

S obzirom da se u ovom zadatku traži samo pH otopine, a u prethodnom smo primjeru pokazali da je
koncentracija iona H3O+ u otopini slabe poliprotonske kiseline praktički jednaka koncentraciji iona H3O+
nastalih u prvom stupnju disocijacije, zadatak možemo riješiti vrlo jednostavno.

17
Prisjetite se formule koju smo koristili za računanje koncentracije iona H3O+ u otopini slabe
monoprotonske kiseline:

 H3O   Ka  c0

Ako u taj izraz uvrstimo konstantu ravnoteže za prvi stupanj disocijacije slabe poliprotonske kiseline,
dobit ćemo približnu vrijednost koncentracije iona H3O+ nastalih u prvom stupnju disocijacije. S
obzirom da kod računanja koncentracije iona H3O+ u otopini slabe poliprotonske kiseline zanemarujemo
drugi i eventualne slijedeće stupnjeve disocijacije, dobivena vrijednost bit će dobra aproksimacija
ukupne koncentracije iona H3O+ u promatranoj otopini.

Za vodenu otopinu sumporovodika možemo stoga pisati:

H3O   K1  c0 (H2S)  8,7 108 mol/dm3  0, 2 mol/dm3  1,32 104 mol/dm3

pH = –log([H3O+] / mol dm–3) = –log(1,32·10–4 mol/dm3) = 3,88

18
Zadaci za vježbu:

1. Izračunajte koncentracije nedisocirane kiseline te iona [H3O+], [OH] i [HCOO] u otopini mravlje
kiseline (HCOOH) čija koncentracija iznosi c0(HCOOH) = 0,1 mol/dm3. Konstanta disocijacije mravlje
kiseline iznosi K = 1,77∙104 mol/dm3.
2. Izračunajte pH otopine nitritne kiseline čija koncentracija iznosi c0(HNO2) = 0,050 mol/dm3. Konstanta
disocijacije nitritne kiseline iznosi K = 4,5∙104 mol/dm3.
3. U otopini neke slabe monoprotonske kiseline koncentracije c0(HA) = 0,100 mol/dm3 izmjerena je
vrijednost pH = 2,85. Izračunajte vrijednost konstante disocijacije kiseline HA.
4. Izračunajte stupanj disocijacije fluorovodične kiseline koncentracije c0(HF) = 0,60 mol/dm3, ako njena
konstanta disocijacije iznosi K = 7,1∙104 mol/dm3.
5. Izračunajte pH otopine amonijaka koncentracije c0(NH3) = 0,400 mol/dm3. Konstanta disocijacije
amonijaka iznosi K = 1,8∙105 mol/dm3.
6. U otopini octene kiseline izmjeren je pH = 3,26. Koliko iznosi koncentracija octene kiseline u toj
otopini? Konstanta disocijacije octene kiseline iznosi K = 1,75∙105 mol/dm3.
7. Piridin se ponaša kao slaba baza:
C5H5N: + H2O > C5H5NH+ + OH
čija konstanta disocijacije iznosi K = 1,7∙109 mol/dm3. Izračunajte koncentraciju protoniranog oblika
piridina u otopini u kojoj koncentracija piridina iznosi c0(C5H5N) = 0,050 mol/dm3.
8. U otopini nekog organskog amina (RNH2) koncentracije c0(RNH2) = 0,50 mol/dm3 izmjeren je pH
10,66. Izračunajte konstantu disocijacije tog amina.
(Amini se ponašaju kao slabe baze: RNH2 + H2O > RNH3+ + OH)
9. U otopini amonijaka izmjeren je pH = 11,22. Koliko iznosi koncentracija amonijaka u toj otopini?
Konstanta disocijacije amonijaka iznosi K = 1,8∙105 mol/dm3.
10. Izračunajte pH otopine dušične kiseline koncentracije c(HNO3) = 1,5 mol/dm3.
11. Izračunajte pH otopine kalijeva hidroksida koncentracije c(KOH) = 0,075 mol/dm3.
12. Koliko natrijeva hidroksida treba otopiti u jednoj litri vode da bi koncentracija iona H3O+ u dobivenoj
otopini iznosila [H3O+] = 2,5∙1010 mol/dm3?
13. Koji volumen koncentrirane klorovodične kiseline, masenog udjela w(HCl) = 36 % i gustoće (otop.
HCl) = 1,18 g/cm3, treba uzeti za pripremu 1000 cm3 razrijeđene klorovodične kiseline čiji će pH iznositi
1,5?
14. Izračunajte volumen otopine NaOH, masene koncentracije (NaOH) = 10,0 g/dm3, koji treba uzeti za
pripremu 100 cm3 otopine čiji će pH iznositi 12,0.
15. Koji volumen octene kiseline, množinske koncentracije c0(HAc) = 1,5 mol/dm3, treba uzeti za pripremu
500 cm3 otopine octene kiseline čiji će pH iznositi 3,0? K(HAc) = 1,75∙105 mol/dm3.
16. Volumen od 25,0 cm3 fosforne kiseline, množinske koncentracije c0(H3PO4) = 0,5 mol/dm3, razrijeđen je
vodom na 1,0 dm3. Izračunajte pH dobivene otopine. K1(H3PO4) = 7,59∙103 mol/dm3
17. Trebate pripremiti otopinu kiseline u kojoj će pH iznositi 1,7. Na raspolaganju imate koncentriranu
klorovodičnu kiselinu i koncentriranu octenu kiselinu (K(HAc) = 1,75∙105 mol/dm3). Koju ćete od te
dvije kiseline koristiti za pripremu tražene otopine? Objasnite odgovor i potkrijepite ga odgovarajućim
računom!
18. Izračunajte pH, koncentraciju nedisociranih molekula H2S te koncentracije hidrogensulfidnih i sulfidnih
iona u otopini sumporovodika koncentracije c0(H2S) = 0,5 mol/dm3. Konstante disocijacije sumporo-
vodične kiseline iznose K1 = 8,7·10–8 mol/dm3 i K2 = 3,6·10–13 mol/dm3.

19
Rješenja:

1. [HCOOH] = 0,096 mol/dm3; [HCOO] = 4,2∙103 mol/dm3; [H3O+] = 4,2∙103 mol/dm3; [OH] = 2,4∙1012 mol/dm3
2. pH = 2,32
3. K = 2,0∙105 mol/dm3
4.  = 3,4 %
5. pH = 11,43
6. c0(HAc) = 1,7∙102 mol/dm3
7. c(C5H5NH+) = 9,2∙106 mol/dm3
8. K = 4,18∙107 mol/dm3
9. c0(NH3) = 0,153 mol/dm3
10. pH = 0,176
11. pH = 12,88
12. m(NaOH) = 1,6 mg
13. V(otop. HCl) = 2,7 cm3
14. V(otop. NaOH) = 4,0 cm3
15. V(otop. HAc) = 19,0 cm3
16. pH = 2,0
17. Koristit ćete HCl. Otopina octene kiseline, da bi imala taj pH, trebala bi imati koncentraciju veću od 20 mol/dm3,
što je nemoguće postići.
18. pH = 3,68; [H2S] = 0,4998 mol/dm3; [HS] = 2,1∙104 mol/dm3; [S2–] = 3,6∙1013 mol/dm3

20