You are on page 1of 176

Broj 9, 2013.

Tehnika
i praksa

Čačak
Tehnika i praksa, broj 9, 2013.

Glavni i odgovorni urednici


Ivo Vlastelica
Radisav Đukić

Tehnički urednik
Aleksandar Damnjanović

Lektor
Ivana Krsmanović

Štampa
Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak

Format
24 x 17 cm

Tiraž
300

CIP - Каталогизација у публикацији


Народна библиотека Србије, Београд

62

TEHNIKA i praksa / glavni i odgovorni


urednici Ivo Vlastelica, Radisav Đukić. -
2010, br. 3 - . - Čačak (Svetog
Save 65) : Visoka škola tehničkih strukovnih
studija, 2010- (Čačak : Visoka škola
tehničkih strukovnih studija). - 24 cm

Tromesečno
ISSN 2217-2130 = Tehnika i praksa
COBISS.SR-ID 174764812
Broj 9, 2013.

Glavni i odgovorni urednici


Ivo Vlastelica
Radisav Đukić

Uređivački odbor

Slavko Arsovski, Mašinski fakultet, Kragujevac


Zora Arsovski, Ekonomski fakultet, Kragujevac
Miroslav Bjekić, Tehnički fakultet, Čačak
Slobodan Bjelić, Fakultet tehničkih nauka, Kosovska Mitrovica
Radovan Ćirić, Visoka škola teh. strukovnih studija, Čačak
Vladimir Katić, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad
Milivoj Klarin, Fakultet tehničkih nauka, Zrenjanin
Miloš Kojić, Univ. of Texas medical center at Houston, USA
Miodrag Lazić, Mašinski fakultet, Kragujevac
Vidosav Majstorović, Mašinski fakultet, Beograd
Aleksa Maričić, Tehnički fakultet, Čačak
Vladica Mijailović, Tehnički fakultet, Čačak
Dragan Milanović, Mašinski fakultet, Beograd
Bogdan Nedić, Mašinski fakultet, Kragujevac
Ratko Nikolić, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
Petar Nikšić, Visoka škola teh. strukovnih studija, Čačak
Milan Perović, Mašinski fakultet, Podgorica
Nenad Radović, Tehnološko-metalurški fakultet, Beograd
Karlo Rajić, Tehnološko-metalurški fakultet, Beograd
Radomir Slavković, Tehnički fakultet, Čačak
Dojčilo Sretenović, Visoka škola teh. strukovnih studija, Čačak
Mališa Žižović, Tehnički fakultet, Čačak

Izdavač

Visoka škola tehničkih strukovnih studija


Svetog Save 65, 3200 Čačak, Srbija
Tel. +381 (0)32 / 222-321
www.visokaskolacacak.edu.rs
E-mail: tehnikaipraksa@vstss.com
SADR@AJ

1. UTICAJ RASTER VALJKA NA KVALITET OTISKA


U FLEKSO ŠTAMPI ......................................................................................................7
Milan Martinović, Dalibor Marković

2. PRIMENA METODE KONAČNIH ELEMENATA U NAPONSKO-


DEFORMACIONOJ ANALIZI PUŽNOG PARA .......................................................13
Miloš Đorđević, Ivo Vlastelica

3. APLIKATIVNI MODEL ZA IZRADU RASPOREDA NASTAVE NA VISOKOJ


ŠKOLI TEHNIČKIH STRUKOVNIH STUDIJA ............................................... 19
Marko Živković, Nataša Gojgić

4. POVEĆAVANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI KORIŠĆENJEM


ALTERNATIVNIH IZVORA ENERGIJE...................................................................25
Petar Nikšić, Ana Đoković, Bogdan Domanović, Biljana Toković

5. PRIMENA EMS U GRAFIČKOJ INDUSTRIJI ..........................................................37


Slavica Milićević, Sandra Sikimić, Petar Nikšić

6. UPRAVLJANJE ODRŽAVANJEM GLODALICE ALG-100 ....................................43


Jelena Jovanović, Radisav Đukić, Valentina Simić, Bojana Petrović,
Duška Vujašević, Milica Jovović

7. ALAT KAO PROIZVOD I RESURS PROIZVODNOG PROCESA ..........................55


Jelena Jovanović, Radisav Đukić, Dragan D. Milanović,
Miljka Kovačević, Gorčilo Baltić, Dijana Kalović

8. ANALIZA KVAROVA NA ELEKTRIČNOJ MREŽI 35kV


ZA SNABDEVANJE ELEKTRIČNOM ENERGIJOM RENI BUNARA
VODOVODA BEOGRAD ...........................................................................................67
Dojčilo Sretenović, Jovan Spasojević

9. PREDNOST UVOĐENJA PREKIDAČA VAKUUMSKOG TIPA I TIPA SA SF6


GASOM U ODNOSU NA MALOULJNE PREKIDAČE ............................................75
Dojčilo Sretenović, Siniša Lilić

10. DALJINSKO UPRAVLJANJE DIJELOM ELEKTRODISTRIBUTIVNE


MREŽE U CILJU SMANJENJA GUBITAKA ............................................................81
Dojčilo Sretenović, Nenad Koprivica

11. OSNOVNE KARAKTERISTIKE WLAN MREŽA......................................................89


Božimir Mišković, Radmila Pašić
12. ANALIZA UTICAJA VRSTE KEPSTRALNIH KOEFICIJENATA
NA PREPOZNAVANJE IZOLOVANO IZGOVORENIH
REČI SRPSKOG JEZIKA ............................................................................................97
Branko Marković, Danijel Lacmanović, Marko Tatović, Gordana Marković

13. IZOLACIJA KOD GENERATORA...........................................................................105


Milan Dobričić, Snežana Jovanović

14. POBOLJŠANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI ELEKTROMOTORA.................111


Milan Dobričić, Gojko Purić

15. АNАLIZА SISТЕМА NАPАЈАNJА BАZNIH SТАNICА МОBILNЕ


ТЕLЕFОNIЈЕ SА PОSЕBNIМ ОSVRТОМ NА ОBNОVLJIVЕ IZVОRЕ
ЕLЕKТRIČNЕ ЕNЕRGIЈЕ.........................................................................................117
Dragan Brajović, Aleksandar Ilić

16. ANALIZA PRIMENE SOLARNE ENERGIJE U ELEKTROTEHNICI...................123


Dragan Brajovć, Andrija Kovačević, Dejan Stamenković

17. PRILOG IZBORU OPTIMALNIH PROCEDURALNIH REŠENJA


PRI IZGRADNJI MALIH HIDROELEKTRANA ....................................................133
Dragan Brajović, Mladen Novaković, Milićević Milić

18. ANALIZA ENERGETSKE EFIKASNOSTI INTELIGENTNIH


INSTALACIJA U OBJEKTIMA................................................................................139
Dragan Brajović, Marko Tepša, Marko Milić

19. DIFERENCIJALNA ZAŠTITA TRANSFORMATORA...........................................147


Vodoplav Novica, Dragan Brajović

20. TEHNO-EKONOMSKA ANALIZA OPRAVDANOSTI IZGRADNJE


REVERZIBILNE HIDROELEKTRANE
SA KONKRETNIM PRIMEROM..............................................................................157
Dragan Brajovć, Slobodan Ćirović, Terzić Aleksandar

21. PROJEKTOVANJE OSVETLJENJA SPORTSKIH TERENA .................................165


Dragan Brajović, Vladan Mutapović, Dragan Lučić

INDEKS AUTORA ................................................................................................175


UTICAJ RASTER VALJKA NA KVALITET OTISKA U
FLEKSO ŠTAMPI
Milan Martinović1, Dalibor Marković1

REZIME
Raster valjak je glavni deo sistema za nanošenje boje kod flekso štampe.
Napravljen je od čelika sa gornjom površinom od hroma ili keramike. Od kvaliteta štampe
raster valjaka kao i parametra raster čašica zavisi konačan kvalitet štampanja, potrošnja
boje, jačina i jasnoća na odštampanom delu proizvoda.
Ključne reči: raster valjak, flekso štampa, struktura raster valjka, raster linija.

IMPACT RASTER ROLLER ON QUALITY PRINT IN FLEXO


PRINTING

ABSTRACT
Raster roller is the main part of the system for the paint spread in flexographic
printing. It is made of steel with the top surface of chrome or ceramic. Final print quality,
the consumption of color and strength and clarity on the printed part of a product depend on
the quality of raster roller printing, as well as on the raster cup parameter.
Key words: raster roller, flexo printing, structure of the raster roller, raster line.

1. UVOD
Uloga raster valjka u tehnici flekso štampe je da određenu količinu boje
prenesu na štamparsku ploču.
Raster valjak je najvažniji deo štamparskog agregata i sa viskozitetom i
koncentracijom boje predstavlja značajni faktor kvalitetnog štampanja.
Na količinu prenete boje sa raster valjaka utiču sledeći faktori:
- struktura rastera i zaokretanje rastera u odnosu na osu cilindra
- forma raster lončića
- broj linija/odnos šteg i raster udubljenja
- proizvođačke metode
- teorijski volumen prenosa boje

2. RASTER STRUKTURA
Postoje tri strukture raster valjaka (slika 1).
- ortogonalni
- dijagonalni
- romboidni

1
VŠTSS Čačak
8 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika 1: Strukture raster valjaka dijagonal, ortogonal, i romboid

o o o o
U odnosu na osu cilindra uglovi zaokretanja mogu biti 30 , 45 , 60 , 90 .
o o
Za reprodukciju autotipijskih klišea najpovoljniji su uglovi od 45 i 60 .
o
Raster valjak koji je zaokrenut pod uglom od 60 u odnosu na osu cilindra
o
ima 12% više ćelija na 1 m2 od raster valjka koji je zaokrenut pod uglom od 45 u
odnosu na osu cilindra.

3. FORMA RASTER LONČIĆA (RASTER UDUBLJENJA)


Postoje tri različite forme raster lončića (slika 2):
- špic piramida
- zarubljena piramida
- zaobljena piramida

Slika 2: Forme raster lončića

Za prenos boje važi pravilo da ukoliko je zid lončića ravniji i dno lončića
ravnije toliko je pražnjenje boje iz lončića potpunije.
Odnos štega i raster udubljenja predstavlja linijaturu raster valjka.
Broj čašica-lončića po jedinici površine određena je brojem raster linija na
raster valjku i izražava se u l/cm2.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 9
Ugao piramide, ivice lončića određuje gornju površinu lončića a time i
širinu štega između lončića. Moguće je izraditi kod istog broja lončića po jedinici
površine kako male tako i velike gornje površine kao šire i uže štegove. Ova
geometrijska zavisnost označava se kao odnos šteg-lončić (slika 3).

Slika 3: Odnos dubine (h) ,širine čašice (p) i štega (s) RW

Širina štega između gornjih površina ne utiče samo na volumen prenešene


količine boje već i na otpornost raster valjka prema mehaničkom trošenju-habanju.
Kod istog broja raster lončića po jedinici površine moguće je izraditi male gornje
površine čašica i široke štegove, kao i velike gornje površine i uske štegove. Kod
savremenih raster valjaka odnos šteg/lončić iznosi i do 1:20 (slika 4). Sa
povećanjem broja čašica po cm2 stvaraju se uslovi za dobro raspoređivanje i
prenošenje boje na štamparsku formu. Nedostatak se ogleda u tome što su ivice
čašica isuviše tanke i kose pa mogu prouzrokovati loš efekat prilikom nanošenja
boja na štamparsku formu (pritisak rakel noža).

Slika 4: Raster valjak

Sa dole prikazanih slika se može uočiti zavisnost prenošenja boje na


štamparsku formu od širine štega i zapremine raster lončića.

Odnos lončić-šteg 1:16, tanki sloj boje velika opasnost


oštećenja ivica čašica.
10 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Odnos lončić-šteg 1:10, tanki sloj boje ravnomerno


raspoređena boja po površini štamparske forme.

Odnos lončić-šteg 1:8, malo povišena količina boje na


površini štamparske forme.

Odnos lončić-šteg 1:4, velika količina boje u čašicama


preporučuje se za štampu tonova.

4. VOLUMEN PRENOSA BOJE


Iz geometrije lončića se može izračunati volumen cm3 po m2. Faktori koji
utiču na količinu prenete boje sa raster valjka su: ugao čašice, dubina i forma
čašice-lončića.
Jedna od često korišćenih formi čašice je piramida (slika 5).

Slika 5: Geometrija lončića kod raster valjka (oblika špic i zarubljene piramide)

Osnovni parametri raster čašice su:


h= dubina oštre piramide (špic)
h’= dubina presečene piramide
2a= dužina otvora čašice
2a’= dužina osnove prosečne piramide
2 α = ugao vrha piramide
d= širina štega

Slika pokazuje osnovne razmere u mikronima h, 2a i 2 α zarubljene i špic


piramide. Za pražnjenje čašice najvažniji je ugao piramide 2 α koja se kreće od 80o
do 120o.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 11

Slika 6: Uticaj visine, ugla i širine raster čašice na zapreminu prenete boje

Na slici 6 prikazan je odnos ugla čašice raster valjka u zavisnosti od visine


čašice. Kod manjih uglova čašice veća je visina čašice pa pri istom otvoru čašice je
i količina prenete boje na podlogu veća.
Štamparskom tehnikom se ne može postići potpuno (100%)
pražnjenje čašice-lončića, usled čega se smanjuje količina boje koja se
prenosi na štamparsku ploču. Teorijska zapremina boje specifične težine
1,168 g/cm3 – magenta može se izračunati na sledeći način.
- Specifična težina boje 1,168 g/cm3 za magentu
Primer 1: Raster linijatura 120 lin/cm i zapremina čašica 0,56 cm3/m2
Ukupan broj čašica 120 x 120 = 14400 čašica na 1 cm2 ili
144.000.000 na 1 m2
Ukupna količina prenešene boje = 14400 x 0,56 cm3/m2 = 8,064
cm3/m2
Ukupna količina prenešene boje = 8,064 cm3/m2.1,168 g/cm3
Ukupna količina prenešene boje = 9,5 g/ m2
12 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Primer 2: Raster linijature 80 lin/cm i obim čašice 1,32 cm3/m2
6400 cm3/m2 x 1,32 g/m2 =8,448 cm3/m2 x 1,168 g/cm3 =10 g/ m2
Uz datih primera se vidi da se pri različitim linijaturama rastera, različitim
uglom, dubini i zapremine čašice može dobiti sa 2,5 puta manje čašica ,,ista“
količina prenosa boje (tabela 1).

Tabela 1: Uticaj broja čašica raster valjka na količinu prenete boje

linijatura ugao zapremina broj čašica preneta boja


rastera lin/cm cm3/m2 g/m2
80 110o 1,32 6400 10
120 90o 0,56 14400 9,5

5. ZAKLJUČAK
Flekso štampa kao tehnika štampe veliku primenu nalazi kod štampe
ambalažnih materijala, kako na papiru tako i na fleksibilnim materijalima (PE, PET
i itd).
Kvalitet otiska u procesu štampe zavisi od kvalitetno izrađenog i pravilno
određenog RW. Oblik i veličina čašice – otvora RW u direktnoj su vezi prenosa
boje na podlogu na kojoj se odvija proces štampanja.
Ovaj rad predstavlja direktnu korelaciju između oblika, veličine i broja
raster udubljenja na kvalitet i količinu prenosa boje na materijale.

6. LITERATURA
[1] Martinović M., Standardizacija procesa ofset i flekso štampe –
specijalistički rad, VŠTSS, Čačak, 2010.
[2] SIMEC GRUP, Izrada raster valjka, publikacija.
[3] ISO 12647-6:2006
[4] www.zecher.com
PRIMENA METODE KONAČNIH ELEMENATA U
NAPONSKO-DEFORMACIONOJ ANALIZI PUŽNOG PARA
Miloš Đorđević1, Ivo Vlastelica1

REZIME
Ova studija ima za cilj da predstavi savremeni metod za poboljšanje izlaznih
perfomansi pužnog para, zasnovan na virtualnom modelu. U radu se analizira uticaj
koeficijenta trenja i vrsta materijala na naponsko-deformaciono stanje pužnog para
primenom Metode konačnih elemenata (MKE).
Ključne reči: Metoda konačnih elemenata, nelinearnost, pužni par, trenje.

APPLICATIONS OF THE FINITE ELEMENTS METHOD AT THE


STRESS-STRAIN ANALYSIS OF WORM GEAR
ABSTRACT
This study aims to present a modern approach to improve output performance of
worm gear pair, based on a virtual model. This paper analyzes the influence of the friction
coefficient and the type of material on the stress-strain state of worm gear pair using the
Finite Element Method (FEM).
Key words: The finite element method, nonlinear, worm pair, friction.

1. UVOD
Prikazani, pužni prenosnik (slika 1) sa karakteristikama datim na crtežu,
ugrađen je na bageru RB 'Kolubara'. Pužni prenosnik je u samom startu otkazao
zbog loma zupčanika. Prenosnik je podvrgnut naponsko – deformacionoj analizi
radi provere naponskog stanja neposredno u trenutku dejstva maksimalnog
opterećenja. Nelinearno ponašanje materijala kao i uticaj kontakta puža i pužnog
točka, iziskuju primenu numeričke analize, odnosno primenu metode konačnih
elemenata.
Model prenosnika kreiran je u programu SolidWorks. Za naponsko-
deformacionu analizu korišćen je programski paket CosmosWorks integrisan u
SolidWorks-u. Kao rezultat analize dati su uporedni rezultati za tri vrste materijala
pužnog točka i sa različitim vrednostima koeficijenta trenja klizanja.

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak
14 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika 1: Pužni par

2. NAPONSKO – DEFORMACIONA ANALIZA PUŽNOG PARA


Naponsko - deformaciona analiza pužnog para je izvedena sa modulom za
nelineranu statičku analizu u SolidWorks-u. Model je diskretizovan sa 3D
izoparametarskim konačnim elementima(KE). Broj KE je 36824, dok je broj
čvorova 59577 (slika 2). Granični uslovi i spoljašnje opterećenje (moment torzije
na pužnom točku Mt=364.5 Nm) prikazani su na slici 3. Materijalne karakteristike
modela date su u tabeli 1.
U kontaktu je uključeno trenje između dodirnih površina zubaca, i
predstavljeno je preko koeficijenta trenja (μ=0.01- 0.1). Nelinearnost procesa je
iskazana kroz materijalnu nelinearnost (elasto - plastičnost), datu preko dijagrama
napon-deformacija za materijale prenosnika (slika 4). Na osnovu podataka iz
literature generisane su krive u SolidWorks-u, u zoni od početka tečenja do
kraja ojačanja materijala ( ), pri idealizovanoj početnoj elastičnoj, deformaciji.

Slika 2: Diskretizovan model Slika 3: Ograničenja i opterećenja


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 15

a) b)

Slika 4: а) Kriva (puž) ; b) Kriva (pužni točak)

Tabela 1: Mehaničke karakteristike materijala


Materijal Napon tečenja Modul Poisson's
[ ] elastičnosti
[ ]
42CrMo4-puž 450 0.3
CuSn8-pužni točak 200 0.28
CuSn12Ni2 -pužni točak 180 0.28

2.1. Uticaj trenja na napone u kontaktu


U tribološkim ispitivanjima razlika između momenta na ulazu i izlazu
određuje veličinu gubitaka koji odlaze na trenje i zagrevanje. Kod zupčastih
prenosnika trenje utiče na stepen korisnog dejstva. Na slici 5 prikazano je polje
napona sa koeficijentom trenja μ=0,01 i teorijskim stepenom iskorišćenja 0.947
(izračunat ugao trenja). Materijal puža je 42CrMo4,a material pužnog točka
CuSn8.
.

Slika 5: Maksimalni naponi u kontaktu μ=0.01


16 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Maksimalni napon se prostire od podnožja zupca, preko boka sve do vrha
zupčanika, simetrično i sa suprotne strane. Napon iznosi 252 MPa, što za dati
materijal pužnog točka predstavlja prekoračenje napona tečenja.

Slika 6: Maksimalni naponi u kontaktu μ=0.05 Slika 7: Maksimalni kontaktu =0.1

Na slici 6 je istovetan kontakt s tim što je koeficijent trenja μ=0.05. Pojas


maksimalnog napona je nešto uži i koncentrisaniji na korenu zupca (očekivano
mesto loma). Napon u kontaktu je iznad granice tečenja (200 MPa) i iznosi 235
MPa. Maksimalni napon je ispod granice tečenja, ostvaren sa μ=0.1 (Slika 7).
Predhodna analiza uticaja trenja na maksimalne napone, upoređena je sa
analtičkim vrednostima [3] (slika 8). Maksimalno odstupanje od analtičkih
vrednosti napona je 8% za μ=0.06.

Slika 8. Dijagram uticaj trenja na napone u kontaktu

2.2. Uticaj materijala na napone u kontaktu


Na slikama 9, 10 i 11, prikazani su rezultati simulacije s konstantnim
koeficijentom trenja μ=0.02 i promenljivim naponom tečenja za dati materijal. Sa
promenom materijala pužnog točka, za tri posmatrane varijacije, raspored
maksimalnih napona je različit i veći od napona tečenja.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 17

Slika 9: Naponi u kontaktu 42CrMo4 - CuSn12Ni2 Slika 10: Naponi u kontaktu


42CrMo4 –CuSn8

Slika 11: Naponi u kontaktu 42CrMo4 – 42CrMo4

3. ZAKLJUČAK
U vremenski posmatranoj analizi, rast trenja bi izazivao i porast napona.
Porast čvrstoće materijala pužnog točka izaziva porast kontaktnog napona. Na
osnovu izloženog potrebno je odabrati materijale, obradu površina, i podmazujuća
sredstva koja će kontaktni pritisak držati u okviru dozvoljenih vrednosti.

4. LITERATURA
[1] Kojić M., Slavković R., Živković M., Grujović N,: Metod konačnih
elemenata I – linearna analiza, Kragujevac: Mašinski fakultet, 1998.
[2] Kojić M., Bathe J. K.: Inelasic Analysis of Solids and Structures,
Springer Verlag, 2005
[3] Nikolić V.: Mašinski elementi: Kragujevac, Mašinski fakultet, 2004.
APLIKATIVNI MODEL ZA IZRADU RASPOREDA NASTAVE
NA VISOKOJ ŠKOLI TEHNIČKIH STRUKOVNIH STUDIJA
Marko Živković1, Nataša Gojgić2

REZIME
Aplikativni model koji je prikazan u radu, omogućava lakši unos podataka o
predmetima, profesorima, studentima i učionicama tj. lakše praćenje izrade rasporeda
nastave i rasporeda studenata po grupama od došadašnjeg ručnog načina izrade rasporeda.
Onemogućena je pojava tj. preklapanje termina odražavanja nastave u istim učionicama.
Osim lakšeg unosa podataka, model omogućava veoma jednostavavno generisanje i pregled
izveštaja rasporeda nastave za profesora po danima, zauzatost učionica, pregled studenata
po grupama. U slučaju pojava grešaka odnosno slučajnog unosa pogrešnih podataka, model
omogućava veoma brz način pronalaženja i ispravljanja tih grešaka.
Ključne reči: baza podataka, MySQL, raspored časova.

APPLICATIVE MODEL FOR CREATING THE TIMETABLE


CURRICULUM FOR TECHNICAL COLLEGE CACAK

SUMMARY
The applicative model which is shown in the paper enables easier input of the data
about subjects, teachers, students and classrooms, i.e.easier creation of curriculum timetble
and choice of groups of students comparing to the recent manual method of creating the
timetable. It makes redundancy of lessons’ terms in the same classrooms impossible.
Besides easier data input, the model enables very simple generation and survey of the
reports of lessons timetable for teachers by days, classrooms’ occupation and survery of
students’ groups. In case of errors appearance, i.e. random input of wrong data, the model
enables very quick method of finding and correcting those errors.
Ključne reči: data base, MySQL, timetable.

1. UVOD
Baze podataka predstavljaju viši nivo rada sa podacima u odnosu na
klasične programske jezike. Reč je o tehnologiji koja je nastala s namerom da se
uklone slabosti tradicionalne “automatske obrade podataka” iz 60-tih i 70-tih
godina 20tog veka.
Izraz baza podataka (engl. database) najčešće se odnosi na grupu ili skup
podataka koji se odnose na određenu temu ili pripadaju određenoj poslovnoj
aplikaciji. Baze podataka omogućavaju da se srodni podaci organizuju i urede na
logički način radi jednostavnijeg pristupa i učitavanja podataka. Baza podataka je

1
DIVI d.o.o.
2
VŠTSS Čačak
20 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
skup međusobno povezanih podataka, pohranjenih u spoljnoj memoriji računara.
Podaci su istovremeno dostupni raznim korisnicima i aplikacijskim programima.
Ubacivanje, promena, brisanje i čitanje podataka obavlja se posredstvom
zajedničkog softvera. Korisnici i aplikacije pritom ne moraju poznavati detalje
fizičkog prikaza podataka, već se referenciraju na logičku strukturu baze. Čuvanje
podataka u preciznom i unapred poznatom formatu omogućava da sistem za
upravljanje bazama podataka (engl. Database Management System, DBMS) sirove
podatke pretvara u korisne informacije putem raznih oblika izlaznih rezultata, kao
što su upiti i izveštaji.

2. MODEL PODATAKA
U radu je opisan aplikacija za pregled, unos i izmene unetih podataka u
bazu podataka za raspored časova. Baza je urađena uz pomoć MySQL koda i
aplikacije u phpMyAdmin-u koje služi za potrebe administriranja MySQL sistema
baza podataka putem Web-a. Pristup podacima, unos i izmene istih u bazi je
urađeno preko PHP-a. PHP je open_source server_side skript jezik za dinamičko
generisanje HTML koda, odnosno za izradu dinamičkog sajta.
U automatizovanom sistemu za upravljanje bazama podataka, kao što je
phpMyAdmin, računar služi za pristupanje podacima koji se čuvaju u obliku tabela
– podaci se unose pomoću obrazaca za unošenje podataka, a učitavaju se pomoću
upita. Mogu se praviti upiti koji iz tabela učitavaju samo određeni podskup
podataka, koji se potom, pomoću izveštaja prikazuju na ekranu ili šalju na štampač.
Sistem za upravljanje relacionim bazama podataka kao što je
phpMyAdmin, čuva podatke raspoređene u više tabela koje su međusobno
povezane. Pomoću upita možete da postavljate složena pitanja koja se odnose na
podatke u jednoj od tih povezanih tabela ili u više njih, a odgovore ćete dobiti u
obliku obrazaca ili izveštaja.
Sistem za upravljanje bazom podataka oblikuje fizički prikaz baze u skladu
s traženom logičkom strukturom. Takođe, on obavlja u ime klijenata sve operacije s
podacima. Dalje, on je u stanju da podrži razne baze, od kojih svaka može imati
svoju logičku strukturu, i u skladu s istim modelom. Isto tako, brine se za sigurnost
podataka, pa automatizuje administrativne poslove s bazom.
Podaci u bazi su logički organizovani u skladu s nekim modelom podataka.
Model podataka je skup pravila koja određuju kako može izgledati logička
struktura baze. Model čini osnovu za projektovanje i implementiranje baze.
U radu je prikazan aplikativni model za izardu rasporeda nastave za VŠTSS
Čačak koji za osnovu ima bazu podataka izrađenu u phpMyAdmin-u.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 21

Slika 1: Model podataka

3. APLIKATIVNI MODEL ZA RASPORED ČASOVA


Forma „Predavanja“ koja služi za pregled, unos i izmenu podataka data je
na slici 2.

Slika 2. Forma predavanja

Pri vrhu stranice nalaze se polja za pretragu. U prvo pojle se unese tekst
koji se pretražuje, iz drugog polja se izabere naziv kolone po kojoj želimo pretražiti
uneti tekst iz prvog polja. Klikom na dugme Search vrši se pretraga po zadatim
22 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
kriterijumima. Izgled stranice sa zadatim kriterijumima i prikazanim podacima dat
je na slici 3.

Slika 3. Rezultat pretrage

Ispod polja za pretragu nalazi se mehanizam za pregled podataka po


stranicama kao i ukupan broj unetih redova i ukupan broj stranica. Kao što se vidi
sa slike 2, trenutno ima 48 redova koji su raspoređeni na četiri stranice. Sa slike se
vidi je trenutno aktivna tj.izlistana stranica dva.

Slika 4. Pregled podataka (penignation)

Oznaka <<Back prestavlja prethodnu stranicu, tj.klikom na <<Back


izlistaće se podaci koji se nalaze na stranici broj jedan (slika 5).

Slika 5. Prikaz podataka nakon klika na <<Back


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 23

Oznaka Next>> prestavlja sledeću stranicu, tj.klikom na nju prikazaće se


sledeća stranica u ovom slučaju to je stranica broj tri (slika 6).

Slika 6. Prikaz podataka nakon klika na Next>>

Klikom na neki od naslova kolona izvršiće se sortiranje podataka. U


donjem levom uglu se nalaze linkovi Nazad za povratak na stranicu Lista i link
Unos predavanja, klikom na ove linkove otvoriće se nova stranica za unos
predavanja u tabelu. Izgled stranice dat je na slici 7.
Prilikom unosa novog predavanja u bazu klikom na dugme Unesi, deo
koda aplikacije vrši poređenje podataka koji se unose u bazu sa podacima koji već
postoje u bazi. Ovo se radi da bi se sprečila pojava duplikata podataka. Takav
slučaj dat je na slici 7.

Slika 7. Provera duplikata


24 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

U slučaju pojave duplikata pojaviće se obaveštenje da podaci već postoje u


bazi i da podatke koje unosimo trebalo izmeniti. A sa desne strane stranice pojaviće
se obaveštenje koje prikazuje koji su termini zauzeti a koji slobodni za izabranu
učionicu i semestar (slika 8).

Slika 8. Obaveštenj o slobodnim i zazuzetim terminima

Mada postoji određena situacija kada je unos duplikata obavezan. Na


primer dva različita smera imaju isto predavanje kod istog predavača ili dve grupe
sa istog smera imaju zajedno vežbe itd. Tada se čekira opcija Dozvoli koja
omogućava unos duplikata u bazu. Nakon klika na dugme Unesi pojaviće se poruka
o uspešnosti unosa podataka i podaci se smeštaju u bazu (slika 9).

Slika 9. Prikaz podataka nakon unosa duplikata

4. ZAKLJUČAK
Aplikativni model koji je prikazan u specijalističkom radu, omogućava
efikaniji unos rasporeda nastave i rasporeda studenata po grupama od ručnog
načina izrade rasporeda. Prilikom unosa sprečeno je preklapanje termina
odražavanja nastave u istim učionicama što se u vidu dijalog prozora ispisuje na
ekranu. Model omogućava veoma brz način ispravljanja tih grešaka.
Pored preglednijeg unosa podataka, model omogućava veoma
jednostavavno generisanje i izradu izveštaja rasporeda nastave za profesore i
sardnike po danima, slobodne i zauzete termine učionica, raspored studenata po
predmetima, smerovima i grupama kao i mogućnost promene istih.

5. LITERATURA
[1] Alempije V. Veljović, Nataša R. Gojgić, „Projektovanje baza podataka ″
Čačak, 2006.
[2] W. Jason Gilmor, „PHP I MySQL“, Kompjuter biblioteka, Beograd, 2009.
[3] www.tutorijali.org
POVEĆAVANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI
KORIŠĆENJEM ALTERNATIVNIH IZVORA ENERGIJE
1 1 2 3
Petar Nikšić , Ana Đoković , Bogdan Domanović , Biljana Toković

REZIME:
Srbija ima znatan energetski potencijal u obnovljim izvorima energije, ali on nije u
dovoljnoj meri iskorišćen ili uopšte nije iskorišćen, kada je reč o određenim izvorima
energije poput vetra ili sunčevog zračenja. Upotreba energije iz obnovljivih izvora još je u
povoju i u svetu, osim u nekim razvijenim zemljama, i najveći izazov predstavlja prelazak
na čistije tehnologije uz postizanje ekonomske isplativosti.
Ključne reči: energetska efikasnost,obnovljivi izvori energije,bioenergija, sunčeva
energija,energija vetra, geotermalna energija,energija vodotokova.

ENERGY EFFICIENCY CAN BE INCREASED BY USING


ALTERNATIVE ENERGY SOURCES

ABSTRACT:
Serbia has a significant energy potential of renewable energy sources, but it is not
sufficiently used or it is not used at all, when it comes to energy sources such as wind or
solar energy. The use of renewable energy is still in its infancy in the world, except in some
developed countries, and the biggest challenge is the transition to cleaner technologies in
cost-effective way.
Key words: energy efficiency, renewable energy, bioenergy, solar energy, wind
energy, geothermal energy, water courses.

1. UVOD
U obnovljive izvore energije spadaju energija vodotokova, vetra, sunčeva
energija, biomasa i geotermalna energija. Obnovljivi izvori energije se nalaze u
prirodi i obnavljaju u celini ili delimično. Potreba za korišćenjem takvih izvora
energije javila se proteklih nekoliko decenija pošto su objavljeni alarmantni podaci
o posledicama emisije gasova sa efektom staklene bašte, koji nastaju sagorevanjem
fosilnih goriva. To je dovelo do klimatskih promena u svetu koje se pre svega
ogledaju u povećanju prosečne temperature, odnosno globalnom zagrevanju.
Klimatski poremećaji nisu zaobišli ni Srbiju – temperature rastu od početka 80-tih
godina prošlog veka, a zbog klimatskih poremećaja mogu se očekivati sušna i topla
leta, ekstremne promene vremenskih prilika, oscilacija temperature, periodi
nestabilne klime, pojave poput poplava i grada.
1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija Čačak
2
Prekršajni sud Čačak
3
Opštinska administrativna služba Rudo
26 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

EU je prihvatila obavezu da do 2020. zarad borbe protiv klimatskih


promena smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte, među kojima je ugljen-
dioksid, za 20% u odnosu na 1990. godinu, da udeo obnovljivih izvora energije
poveća na 20% i da merama energetske efikasnosti ostvari uštede od 20%.
Radna grupa Energetske zajednice jugoistočne Evrope prihvatila je 6.
decembra 2011. daudeo energije iz obnovljivih izvora iznosi 21,2% u ukupnoj
potrošnji energije u Srbiji, odnosno da to bude osnovica za utvrđivanje obaveze
Srbije za povećanje učešća obnovljivih izvora energije u potrošnji do 2020. Na
osnovu toga, Srbija je preuzela obavezu da do 2020. godine poveća udeo energije
iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji sa sadašnjih 21,2 na 27%.

2. ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE

2.1 Uvod u obnovljive izvore energije.

2.1.1 Direktno pretvaranje različitih vidova energije u električnu i


toplotnu energiju
Osnovni vidovi energije koji omogućavaju funkcionisanje današnje
civilizacije su uglavnom toplotna i električna energija, koje se u daljim
tehnološkim postupcima primenom određenih konvertora mogu pretvarati u ostale
vidove energije.
Toplotna i električna energija se danas u velikom procentu dobijaju iz
neobnovljivih izvora energije.
Pod pojmom neobnovljivih izvora energije se podrazumevaju svi
potencijalni nosioci nekog vida energije koji su jednom stvoreni (u davnoj
Zemljinoj prošlosti) ali se za sada ne mogu obnoviti. Takvi nosioci energije su
ugalj, nafta i derivati nafte, prirodni gas, fisiona (nuklearna) goriva. Hidro energija
je delimično obnovljivi izvor, pošto se njihova količina može
menjati tokom vremenu.

2.1.2 Podela i značaj obnovljivih izvora energije u očuvanju čovekove


okoline.
Pod pojmom obnovljivi izvori energije, podrazumevaju se izvori energije
koji se nalaze u prirodi i obnavljaju se u celosti ili delimično. Takvi nosioci
energije su bioobnovljivi, vetar, sunčeva, geotermalna, mali vodotokovi, energija
plime i oseke i sl. Na primer za Republiku Srbiju raspodela obnovljivih izvora
energije je sledeća:
a) bioobnovljivi izvori (63%)
b) energija malih vodotokova, (10 %)
c) energija vetra, (5%)
d) neakumulirana sunčeva energija (izuzimajući fotosintezu), (17%)
e) geotermalna energija. (~5%)
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 27
Pošto se potencijalna energija obnovljivih izvora nalazi u vidu koji veoma
često nije moguće direktno koristiti, potrebno je takav vid energije prevesti u drugi
upotrebljivi vid energije-pretvaranjem (konverzijom).

3. BIOOBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE


Raspolažu sa potencijalnom hemijskom energijom koja se na različite
načine može prevesti u toplotnu, mehaničku i električnu energiju, kao što je
prikazno na donjoj slici.

Slika. 2.1 Pretvaranje potencijalne energije bioobnovljivih


izvora u druge vidove energije.

Osnovni način korišćenja bioobnovljivih izvora energije je direktno


sagorevanje. Sagorevanjem se oslobađa toplotna energija koja se primenom
različitih konvertora energije (parni kotlovi, parne turbine, električni generatori)
može prevesti u mehaničku i električnu energiju. Jedan od mogućih načina je i
hemijska ili biohemijska modifikacija bioobnovljivih izvora kojom se mogu dobiti
različita tečna goriva (bioalkoholi, biodizel) odnosno gasovita goriva (biovodonik,
biometan i drugi biogasovi), koji se na primer u gorivnim galvanskim spregovima
ili motorima sa unutrašnjim sagorevanjem mogu prevesti u električnu, toplotnu i
mehaničku energiju.
28 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
3.1 Biogoriva se mogu podeliti na čvrsta, tečna i gasovita.

3.1.1 U čvrsta biogoriva spadaju:


drvo - u raznim oblicima: u obliku cepanice, usitnjenog drvenog otpada, grančica,
briketa, iverja, itd;
slama - bilo upakovana ili ne;
seno - za sada bez praktične primene;
drugi biljni otpaci;
Preračunato na ten, u Republici Srbiji raspodela čvrstih biogoriva je sledeća:
- 1 miliona ten godišnje – energetski potencijal ostataka useva:
3 miliona tona slame (45%), kukuruzovine (35%) i 20% ostalih kultura
- 0.36 miliona ten godišnje – energetski potencijal ostataka orezivanja voća i
vinograda:
530 000 tona ostataka od orezivanja voća (šljive 55%, jabuke 20% i 25% ostalih
kultura)
345 000 tona ostataka od orezivanja vinograda
- 0.042 miliona ten godišnje – energetski potencijal tečnog stajnjaka.

3.1.2 U tečna biogoriva spadaju:


- Alkoholna biogoriva (bioetanol, biometanol i butanol);
- Bio-ulja, gde spadaju biljna ulja (suncukretovo, ulje iz uljane repice, kukuruzno i
sl), biodizel, ali i upotrebljena jestiva ulja, npr. za friteze čijom se preradom može
dobiti biodizel.

3.1.3 U gasovita biogoriva spadaju:


- Biogas;
- Neki generatorski gasovi nastali preradom biomase (drvni gas).
- Neki destilacioni gasovi nastali preradom biomase
- Vodonik nastao cepanjem bilo kog ugljovodonika ili elektrolizom vode
električnom energijom dobijenom iz obnovljivih izvora.
Od tečnih goriva su najprimenjivaniji bioalkoholi (metanol, etanol i
butanol), kao i biodizel.
Poznato je da se sagorevanjem biogoriva, takođe, oslobađa ugljen-dioksid
kao glavni gas efekata staklene bašte-a isti gas se oslobađa i procesom prirodnog
truljenja biogoriva(tzv. ciklus kruženja ugljenika u prirodi) čime se oslobađa
energija ali u beskorisnom vidu. Sagorevanjem biogoriva se znatno manje utiče na
zagađenje atmosfere nego sagorevanjem neobnovljivih goriva (nafta, ugalj).
Takođe, sagorevanjem neobnovljivih izvora oslobađaju se drugi gasovi staklene
bašte kao što su sumporni i azotni oksidi i slično.

4. ENERGIJA VETRA
Kinetička energija vetra se može konvertovati u mehaničku ili električnu
energiju primenom vetrogeneratora. Vetrogenerator je uređaj koji pretvara
kinetičku energiju vetra u mehaničku, a u spoju sa električnim generatorom i u
električnu energiju (tipično 220 V, 50 Hz). Mada jednostavan po shemi, ovaj
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 29
sistem je veoma komplikovan u smislu održavanja konstantnosti napona i
frekvence naizmenične struje. To se postiže promenom ugla elise pri određenim
brzinama vetra i složenim elektronskim upravljačkim sistemom.

Slika 4.1 Konverzija energije vetra u električnu i mehaničku energiju i izgled tipičnog
vetrogeneratora.

Energetske krize, smanjenje zaliha fosilnih goriva i enormno zagađivanje


planete uticali su da se industrija za proizvodnju vetrogeneratora (VTG) poslednjih
30 godina razvijala u svetu skoro istom dinamikom kao i industrija računarske
opreme, a danas se smatra vrlo stabilnom i perspektivnom. Po predviđanjima
mnogobrojnih eksperata, očekuje se dalji intenzivan rast instalisanih kapaciteta, a
trendovi daljeg povećanja ekonomičnosti, kao i sve ozbiljnije pogoršanje stanja
životne sredine, potvrđuju takve pretpostavke. Do kraja 2001. godine u svetu je
30 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
instalisano 56.000 vetrogeneratora sa kapacitetom od 25 GW. 2007 godine
povećanje kapaciteta iznosilo je 52%.
U Srbiji postoje potencijalno pogodne lokacije za izgradnju
vetrogeneratora:
1. Istočni delovi Srbije - Stara Planina, Vlasina, Ozren, Rtanj, Deli Jovan,
Crni Vrh itd. U ovim regionima postoje lokacije čija je srednja brzina vetra preko 6
m/s. Ova oblast prostorno pokriva oko 2000 km2 i u njoj bi se perspektivno moglo
izgraditi oko 2000 MW instalisane snage vetrogeneratora.
2. Zlatibor, Bjelasica, Kopaonik, Divčibare su planinske oblasti gde bi se
merenjem mogle utvrditi pogodne mikrolokacije za izgradnju vetrogeneratora.
3. Panonska nizija, severno od Dunava je takođe bogata vetrom. Ova oblast
pokriva oko 2000 km2 i pogodna je za izgradnju vetrogeneratora jer je izgrađena
putna infrastruktura, postoji električna mreža, blizina velikih centara potrošnje
električne energije i slično. U perspektivi bi se u ovoj oblasti moglo instalirati oko
1500 do 2000 MW vetrogeneratorskih proizvodnih kapaciteta.

5. ENERGIJA ZRAČENJA SUNCA


Energija zračenja sunca se može prevesti u električnu energiju primenom
fotonaponskih konvertora (solarnih ćelija) odnosno u toplotnu energiju primenom
solarnih kolektora, a iz oba oblika u mehaničku energiju.

Slika 5.1 Konverzija energije Sunca u električnu i toplotnu energiju.

Energija sunčeve radijacije više je nego dovoljna da zadovolji sve veće


energetske zahteve u svetu. U toku jedne godine, sunčeva energija koja dospeva na
zemlju 10.000 puta je veća od energije neophodne da zadovolji potrebe celokupne
populacije naše planete. Oko 37% svetske energetske potražnje zadovoljava se
proizvodnjom električne energije (približno oko 16.000 TWh u 2001. godini). Ako
bi se ova energija generisala fotonaponskim sistemima skromne godišnje izlazne
snage od 100 kWh po kvadratnom metru, neophodna bi bila površina od 150 x 150
km2 za akumulaciju sunčeve energije. Veliki deo ove apsorpcione površine mogao
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 31
bi se smestiti na krovovima i zidovima zgrada, pa ne bi zahtevao dodatne površine
na zemlji.

Godišnji prosek dnevne energije zračenja u horizontalnu površinu

6. GEOTERMALNA ENERGIJA
Uglavnom predstavlja toplotnu energiju. Osnovni vid su geotrmalni izvori
čija temperatura u principu varira od ~30 do 600C, pa čak i preko 1000C. Ona se
može direktno iskoristiti za zagrevanje ili nakon dogrevanja za proizvodnju vodene
pare i dobijanja električne i mehaničke energije primenom turbina i električnih
generatora.
Drugi vid je bušenje dubokih rupa u zemlji (100-150 m) uz postavljanje
cevi kroz koji prinudno protiče neki fluid (npr: antifriz) uz pomoć pumpe. Sa
obzirom da je temperatura Zemlje na tim dubinama konstantna oko 20 – 25oC
ovakav sistem se može koristiti i za grejanje tokom zimskih meseci i za hlađenje
tokom letnjih meseci u obliku visokoefikasnih podnih i zidnih razmenjivača
toplotne energije.
Na žalost to je još uvek veoma skupa investicija, ali se mora ozbiljno
razmišljati o njenoj primeni u skorijoj budućnosti.
32 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika 2.5. Mogućnost iskorišćavanja geotermalne energije.

Geotermalna energija je svuda ispod nas. Negde je lako dostupna ili sama
izlazi na površinu zemlje u obliku tople vode ili pare, a negde je na velikoj dubini i
praktično nedostupna. Istraživanja su pokazala da Srbija ima značajne mogućnosti
za korišćenje geotermalne energije i da u budućnosti treba planirati njeno veće
učešće u energetskom bilansu. Postojeći rezultati pokazuju da bi se sa intenzivnim
programom razvoja geotermalnih resursa mogao do 2015. godine da postigne nivo
zamene od najmanje 500.000 tona uvoznih tečnih goriva godišnje.
Geotermalna energija u Srbiji se simbolično koristi, samo sa 86 MW i ako
po geotermalnom potencijalu spada u bogatije zemlje.

7. ENERGIJA MALIH VODOTOKOVA


U Srbiji sa oko 10% zastupljenosti predstavlja idealne potencijale za
dobijanje mehaničke i električne energije. Na žalost u Srbiji još uvek ne postoji
zakonska regulativa o korišćenju takvih izvora za ozbiljniju izgradnju i praktično
nisu dozvoljena. Energija malih vodotokova uglavnom se ne koristi, osim za
turističko pokretanje ražnjeva za pečenje mesa, malobrojnih vodenica i nekih
ilegalnih električnih centrala? U ovoj oblasti Država mora da napravi veliki pomak
u Zakonskoj regulativi. Ukupan potencijal hidroenergije u Srbiji procenjuje se na
17.000 gigvat-sati od čega je iskorišćeno oko 10.000 gigavat-sati. Preostali
hidroenergetski potencijal se procenjuje na oko 7.000 gigavat-sati i to u slivu
Morave, Drine i Lima, i Dunava. Ta područja su pogodna za izgradnju objekata
snage veće od 10 megavata i godišnju proizvodnju oko 5.200 gigavat-sati.
Potencijal malih vodotokova, na kojima se mogu graditi male
hidroelektrane, iznosi oko 0,4 miliona ten - ili 3% od ukupnog potencijala
obnovljivih izvora u Srbiji. Male hidroelektrane su energetski objekti snage do 10
megavata i spadaju u kategoriju povlašćenih proizvođača energije. Prema
najavama, planirano je da se narednom uredbom o podsticajnim merama uredi da
status povlašćenog proizvođača imaju mini hidroelektrane snage do 30 megavata.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 33
Kada bi se iskoristio ukupan energetski potencijal malih hidroelektrana,
moglo bi da se proizvede oko 4,7% od ukupne proizvodnje elektricne energije
Srbiji (34.400 gigavat-sati u 2006. godini) i oko 15% godišnje proizvodnje
elektricne energije u hidroelektranama koja iznosi oko 10.000 gigavat-sati.

Regionalna procena ukupne snage malih vodotokova u Republici Srbiji

8. KONVERZIJA I AKUMULACIJA ENERGIJE


Zbog periodičnosti rada konvertora energije (vetrogeneratora,
fotonaponskih ćelija, solarnih kolektora i sl.), uslovljenih vremenskim prilikama,
dobom dana odnosno godine, neophodno je dobijenu energiju konvertovati i
akumulirati da bi se omogućilo trošenje i pri nepovoljnim uslovima. Konverzija i
akumulaciaja energije je naročito bitna ukoliko se konvertori koriste u specifičnim
uslovi gde ne postoji mogućnost povezivanja na elektrodistibutivnu mrežu, kao na
primer: seoska domaćinstva, vikendice, vojni objekti, telekomunikacioni repetitori
i sl.
Osnovni vid energije koji se dobija korišćenjem vetrogeneratora i
fotonaponskih ćelija je električna energija, dok se primenom solarnih kolektora
dobija toplotna energija. Shodno tome, mogu se razmatrati i dva osnovna vida
akumulacije energije, akumulacija električne, odnosno toplotne energije.
Pošto se potencijalna energija obnovljivih izvora nalazi u vidu koji
veoma često nije moguće direktno koristiti, potrebno je tu potencijalnu
energiju prevesti u drugi vid procesom konverzije (pretvaranja).
Na slici su kao primer, prikazani mogući tehnološki postupci konverzije i
akumulacije energije nekih obnovljivih izvora za pogon automobila, koji danas
predstavljaju pojedinačno male ali u celini (ako se uzme u obzir da se godišnje u
svetu proizvede oko 50.000.000 automobila) ogromne zagađivače okoline.
34 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika 8.1 Tehnološki postupci konverzije i akumulacije energije

Različiti vidovi biomase se mogu prevesti u biodizel (ulja iz uljane repice,


suncukreta, kukuruza i sl.) i direktno koristiti kao pogonsko gorivo automobila.
Takođe, u procesu fermentacije biomase (šećera, skroba i sl.) mogu se dobiti
bioalkoholi i biogasovi koji se direktno mogu koristiti za pogon modifikovanih
motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Ovako modifikovana biomasa se može
koristiti direktno kao gorivo u gorivnim galvanskim spregovima (fuel cell) ili
nakon razlaganja (reforming proces) u obliku vodonika.
Energija vetra primenom generatora električne struje ili energija zračenja
Sunca primenom fotonaponskih ćelija se može konvertovati u električnu energiju.
Takva električna energija se može akumulirati u elektrohemijskim izvorima
električne energije (na primer olovnim akumukatorima) i kasnije koristiti za pogon
elektromobila. Drugi način akumulacije je elektroliza vode pri kojoj se dobija
gasoviti vodonik koji se može skladištiti, komprimovati i koristiti kao gorivo u
gorivnim galvanskim spregovima.
Iz ovog primera može se videti da konverzija i akumulacija energije
obnovljivih izvora pružaju neograničene mogućnosti primene kao i razlog za dalja
razmišljanja o unapređivanju tehnologija takvih procesa.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 35
9. ZAKLJUČAK

Kako do cilja?
Prema Nacionalnom akcionom planu za obnovljive izvore energije u Srbiji
da bi se do 2020. ostvario cilj od 27% udela obnovljivih izvora energije potrebno
izgraditi 1.092 megavata novih kapaciteta za proizvodnju strje. Za to će biti
potrebno ulaganje od dve milijarde evra u narednih sedam godina.
Akcioni plan, koji je predstavljen u februaru 2013, predviđa da do 2020. u
pogonu budu objekti snage 500 megavata za proizvodnju struje iz vetra, 438
megavata mini hidroelektrana, 100 megavata elektrana na biomasu, 30 megavata
na biogas, po 10 megavata na deponijski gas i sunčevu energiju, tri megavata za
elektrane na otpad i jedan megavat na geotermalnu energiju.
Prema planu, učešće obnovljivih izvora u sektoru električne energije
trebalo bi da se poveća sa sadašnjih 29% na 37% do 2020. godine, u energiji za
grejanje i hlađenje sa 26 na 30%, i u sektoru saobraćaja kroz upotrebu biogoriva sa
sadašnjih nula na 10%.
Prema zvaničnim podacima iznetim u novembru 2012, do sada je u Srbiji
izdato 128 energetskih saglasnosti za objekte do jednom megavata snage i 81
energetska dozvola za elektrane iznad jednog megavata.
U prva tri meseca 2013. podneto je 200 zahteva za energetske dozvole i
saglasnost u oblasti obnovljivih izvora, koliko i za prethodne tri godine.
U cilju usklađivanja sa ciljevima EU do 2020. u oblasti obnovljivih izvora
energije i energetske efikasnosti EPS je u maju 2011. objavio strateški dokument,
Belu knjigu, koji sadrži pregled obaveza i planiranih aktivnosti. Procenjuje se da će
za realizaciju tih planova biti potrebno oko četiri milijarde evra. U oblasti
obnovljivih izvora energije EPS planira izgradnju i revitalizaciju 35 malih
hidroelektrana i u tom cilju je sa Ministarstvom poljoprivrede potpisao Protokol o
saradnji u realizaciji projekata energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih
izvora energije. EPS planira i ulaganje u vetroparkove i solarne elektrane.

10. LITERATURA
[1] B. N.. Grgur, Elektrohemijski i obnovljivi izvori energije, ТМF,
[2] I. Memišević, М. Beoković, Elektrohemijski izvori energije i punjači
akumulatora, Admiral Books, Beograd, 2006.
[3] http://www.obnovljiviizvorienergije.rs/
[4] http://www.kogeneracija.rs
[5] http://www.euractiv.rs/odrzivi-razvoj/2272-obnovljivi-izvori-
energije-energetska-budunost
PRIMENA EMS U GRAFIČKOJ INDUSTRIJI
Slavica Milićević1, Sandra Sikimić1, Petar Nikšić1

REZIME
Poslednjih godina postrojenja grafičke industrije nalaze se pod sve većim
pritiskom da zadovolje lokalne, državne tj. Globalne ekološke standarde. Poseban naglasak
se, kad je u pitanju regulacija otpada, stavlja na zagađenje voda i vazduha. Otpadne boje,
štetni sastojci kupki za pranje, i drugi fluidi odbacuju se u vode ili šalju kao škart u
postrojenja za rešavanje otpada, što dovodi do zagađenja okoline. I kad su u pitanju ostale
sirovine, poput različitih vrsta papira i drugih štampanih podloga, upravljanje otpadom
danas nije racionalizovano u zadovoljavajućoj meri. Stoga grafička preduzeća ispituju
ekološki prihvatljivije štamparske postupke i procese te traže prilike i načine smanjenja
troškova kroz smanjenje zagađenja.
Ključne reči: Životna sredina, Grafička industrija, Sistem zaštite životne sredine,
Aspekt zaštite životne sredine, Upravljanje otpadom.

IMPLEMENTATION OF EMS IN PRINTING INDUSTRY

ABSTRACT
In recent years, the plant printing industry is under increasing pressure to meet
local, state or in other words, global environmental standards. Particular emphasis is put on
the pollution of air and water, concerning the regulation of waste. Waste paint, harmful
ingredients in washing baths, and other fluids are usually discarded in the water, or they are
rejected to plants for waste, leading to environmental pollution. As far as other resources
are concerned, such as different types of paper and other print substrates, waste
management has not been rationalized to a satisfactory extent. Therefore, graphics
companies have examined more environmentally friendly printing methods and processes,
and they seek opportunities and modes to reduce costs and pollution.
Key words: Environment, Graphics industry, Environmental protection system,
Environmental aspect, Waste Management

1. UVOD
Zbog sve većih spoznaja o važnosti i uticaju okoline na opstanak
sadašnjih i budućih generacija veliki broj organizacija se odlučilo za
uvođenje ISO 14001 standarda, što ne samo da pokazuje njihovu pozitivnu
orjentaciju prema žaštiti okoline, već istovremeno smanjuje njihove troškove
resursa i energije. Takođe, mnogim preduzećima odgovarajuće
zainteresovane strane, kao preduslov za saradnju traže ispunjavanje zahteva
po standardu ISO 14001.

1
VŠTSS Čačak
38 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Standard ISO14001, određuje da se odgovornost za zaštitu životne sredine
nalazi direktno u rukama menadžmenta (lica koja imaju najveći uticaj na politiku
preduzeća i postupke njene realizacije). Na stvaranje ove serije standarda najviše je
uticala zabrinutost javnosti u vezi sa uticajem koji industrija ima na životnu
sredinu, na lokalnom i globalnom nivou. Javnost traži da preduzeća preuzmu
odgovornost za svoje aktivnosti. Ali, nije samo javnost zagovornik zaštite životne
sredine. Mnoga preduzeća su prepoznala ovu potrebu i pomogla stvaranje
standarda ISO 14001.Osnovni tekst pisati fontom Times New Roman 11 pt,
latinica normal, justificirano, prvi red uvučen 1,27 cm.

2. ODGOVORNOST GRAFIČKE INDUSTRIJE SA


ASPEKTA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Zaštita životne sredine je jedan od imperativa sa kojim se suočavaju svi
oblici privrednih akivnosti, pa i grafička proizvodnja. Grafička industrija je jedna
od industrija koje vrlo intenzivno koriste zemljišne resurse: vodu, sirovine,
energiju. Osim što kao sirovinu koristi papir čija proizvodnja sama po sebi može
degradirati životnu sredinu, mnoge od komponenti koje omogućavaju proces
štampe, od pripremne pa do doradne faze, sadrže po okolinu pogubne materije.
Treba napomenuti da je grafička industrija najveći zagađivač vazduha i treći
najveći potrošač fosilnih goriva, odmah posle industrije automobila i čelika. U
jednom danu kroz štamparije prođe nekoliko triliona litara vode koju treba
pročistiti pre ispuštanja u kanalizaciju. Pri tom lepila, veziva i folije mogu da
stvore takav finalni proizvod koji nije moguće ponovo obraditi (reciklirati).Tako
boje na bazi naftnih derivata mogu izazvati dugotrajne posledice na životnu
sredinu i zdravlje čoveka jer sadrže isparljiva organska jedinjenja (VOC-Volatile
Organic Compounds).
Na teritoriji naše zemlje prve štamparije osnovane su krajem XV veka,
samo nekoliko decenija posle Gutenbergovog izuma visoke štampe i štamparske
prese. Prva štamparija osnovana je 1493. godine u Crnoj Gori (Obod kod Cetinja),
a krajem XV veka nastale su prve štamparije i u Srbiji. Zvanični poslednji podaci
govore da u okviru ove industrijske grane u Srbiji posluje preko 900 privrednih
društava sa oko 6500 zaposlenih, a približno toliko je samostalnih zanatskih radnji.
Potvrda da neko grafičko preduzeće radi u skladu sa postavljenim standardima
predstavlja sigurnost za potencijalnog korisnika usluga da će njegove narudžbine
biti urađene na vreme i u potrebnom kvalitetu

2.1. ISO 14001


Ovaj rad se fokusira na pojednostavljenoj implementaciji ISO
14001:2005 za grafičke kompanije. Organizacija mora da uspostavi,
dokumentuje, primeni, održava i stalno unapređuje sistem zaštite životne sredine
u skladu sa zahtevima međunarodnog standarda ISO 14001 i da utvrdi kako će te
zahteve ispuniti. Za realizaciju Programa primene standarda ISO 14001
neophodno je:
-Utvrđivanje aspekata uticaja, regulative i ulaznih elemenata za politiku i
ažuriranje informacija;
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 39
-Implementacija regulative EMS u sistem kompanije;
-Izrada i usaglašavanje procedura vezanih za primenu EMS;
-Vrednovanje uticaja;
-Definisanje i predlaganje opštih i posebnih ciljeva;
-Priprema i predlaganje programa ZŽS;
-Identifikovanje procesa i aktivnosti vezanih za značajne aspekte EMS;
-Identifikacija potencijalnih udesa i opasnosti;
-Utvrđivanje i planiranje resursa;
-Priprema plana monitoringa;
-Utvrđivanje rizika vezanih za EMS;
-Uključivanje aspekata za EMS u proces nabavke, pružanja usluga i
održavanje;
-Utvrđivanje parametra i postupaka za praćenje učinka EMS;
-Periodično vrednovanje usaglašenosti sa regulativom;
-Predlog plana upravljanja otpadom;
-Utvrđivanje uzroka neusaglašenosti;
Na osnovu istraživanja, koja su učinjena u cilju identifikovanja aspekata zaštite
životne sredine grafičke industrije, može se zaključiti da sledeći aspekti imaju
ključnu ulogu:
• Proizvodnja papira,
• Potrošnja papira za štampanje (ili neki drugi medij za štampanje),
• Potrošnja neobnovljivih materijala,
• Potrošnja energije,
• Prevoz,
• Rukovanje i upotreba hemijskih proizvoda, uključujući mastilo za štampanje,
• Rukovanje i upotreba elektronike,
• Emisija isparljivih organskih jedinjenja (VOC) u vazduh,
• Rukovanje sa opasnim otpadom,
• Reciklaža otpadnog materijala.

3. UPRAVLJANJE OTPADOM
Glavni otpad stvoren od strane grafičke proizvodnje uključuje: otpadni
papir, otpadne rastvarače, otpadnu vodu, fotohemijske rastvore, potrošene boje,
štamparske ploče, prazne hemijske i kontejnere za boju, kontaminirane otpatke,
krpe i ostalo i svi oni se mogu svrstati u 3 grupe:
• Otpadni gasovi,
• Otpadne vode,
• Čvrsti otpad

3.1. Otpadni gasovi


U današnje vreme mnoge štamparije su u procesu povinovanja brojnim
zahtevima za čistim vazduhom.Mnoge štamparija su trenutno u procesu uvođenja
sistema za kontrolu vazdušnog zagađenja. To se uglavnom odnosi na kontrolu ili
destrukciju volatilnih organskih smesa (VOC) i opasnih zagađivača vazduha.
Kada biraju tehnologiju kontrolisanja koja najviše odgovara njihovim potrebama,
40 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
štamparije treba da vode računa da postoji mnogo faktora koji utiču na tip koji
žele da instaliraju. Ti faktori su npr.vrsta i količina boje, rastvarača koji se koriste
u štamparskoj mašini, kao i zapremina i temperatura vazduha koji se ispušta iz
grejača.

3.1.1. Isparljiva organska jedinjenja u grafičkom okruženju


VOC - Isparljiva organska jedinjenja u vazduhu predstavljaju 98-99%
ukupnog ispuštanja svih toksičnih zagađujućih supstanci iz štamparske industrije.
Isparljiva organska jedinjenja uključuju sva organska jedinjenja sa tačkom
paljenja u rasponu od 50-260oC. Najznačajniji izvori emisije isparljivih
organskih jedinjenja u štamparijama tokom štampanja su, na primer, sredstvo za
vlaženje koje sadrži izopropil alkohol (IPA) i isparenja od čišćenja. Najčešća
isparljiva organska jedinjenja koja se susreću u štamparijama su toluen,
metiletilketon (MEK), ksilen. Značajna isparenja ovih jedinjenja mogu proizići i
iz procesa lakiranja lakovima na bazi rastvarača. Ostali izvori VOC su
štampajući procesi spajanja, oblaganja, sušenja, čišćenja, mešanja boja, izrade
ploča i otiskivanja. Takođe, kod izrade štamparskih ploča koriste se isparljiva
organska jedinjenja, kao što su alkoholi kod ofset štampe, perhloretilen kod
pranja fleksografskih ploča, rastvarači za čišćenje sita kod sito-štampe i feri-
hlorid pri izradi ploče kod bakroreza. Da bi se smanjila emisija VOC iz procesa
štampe, upotreba materijala koji sadrže lako isparljiva organska jedinjenja treba
da se minimizira i da se obezbedi supstitucija drugim, manje isparljivim
jedinjenjima, kad god je to moguće. Količina lako isparljivih organskih materija
često se prati u grafičkom okruženju zbog rizika zagađenja vazduha toluenom,
acetonom, metiletilketonom, izopropil alkoholom.Zagađenje je prouzrokovano i
isparavanjem organskih rastvarača. Oni isparavaju, svaki drugačijom brzinom.
Pritisak pare rastvarača određuje brzinu isparavanja. Rastvarači sa velikim
pritiskom pare isparavaju brže (toluen). Mnogi rastvarači su vrlo zapaljivi i
predstavljaju ozbiljnu opasnost od izbijanja požara pri upotrebi i skladištenju.
Pare rastvarača se mogu transportovati kroz vazduh na velike udaljenosti
povećavajući opasnost „povratnog požara“ ukoliko dođe do njihovog paljenja.
Na životnu sredinu utiču i isparljiva jedinjenja iz štamparskih boja. Najveći
negativni uticaj grafičkih boja po okolinu ima sadržaj rastvarača u boji. Boje na
bazi alkohola sadrže različite rastvarače koji su glavni izvori zagađenja. Kod
boja rastvorljivih u organskim rastvaračima, u zavisnosti od pigmenta koji se
koristi, upotrebljavaju se razni organski rastvarači. Neki doprinose stvaranju
smoga, mnogi su toksični za ljude, a za neke se sumnja da su kancerogeni,
teratogeni i mutageni. Kada se boja na bazi rastvarača nanese na podlogu, ona
prelazi iz tečnog u čvrsto stanje zahvaljujući isparavanju rastvarača. Ako se boja
sastoji od 70% rastvarača, tada 70% boje koja je prvobitno naneta na podlogu,
ispari. Upotrebom boja na bazi rastvarača dolazi do emisije lako isparljivih
jedinjenja VOC. Pri određenim vremenskim uslovima, fotohemijskim reakcijama
nastaje fotohemijski smog. Zato je osnovni cilj adekvatno odložiti nastali otpad.
Emisije nastalog polutanta najčešće se spaljuju uz dodatak energije, mada se sve
češće koriste biološki sistemi odlaganja otpada, koji su zbog manje potrošnje
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 41
energije ekološki prihvatljivi. Emisija VOC u tunelima za sušenje se odvodi
ventilacionim sistemima. Nastali polutanti se spaljuju, usled čega nastaje
problem emisije polutanta CO2. Za obezbeđivanje dobrog opšteg nivoa
ventilacije u štampariji potrebno je ugraditi jači zidni ventilator. Cilj je da se
obezbedi cirkulacija svežeg vazduha u radnom prostoru, pre nego što se taj
vazduh izvede iz štamparije. Oprema za štampanje i sušenje treba da bude
razmeštena u skladu sa putevima svežeg vazduha koji se uvodi u radni prostor
štamparije, dok se recirkulacioni sistemi ventilacije ne preporučuju.

3.2. Otpadne vode


Otpadne vode koje nastaju tokom procesa štampe mogu sadržati: mazivna
ulja, otpadnu boju, rastvore za pranje, fotografske hemikalije, kiseline, baze,
kopirne slojeve sa štamparskih ploča, kao i metale poput Ag, Fe, Cr, Cu. Količina
hemikalija i srebra u vodi od ispiranja može da bude različita, što zavisi od
sadržaja srebra u tanku za fiksiranje kao i protoka vode za ispiranje. U vodu se
emituju jedinjenja srebra, korišćeni razvijač, fiksir i hromna jedinjenja od
hemikalija za ispiranje. Danas su dostupni filmovi koji ne sadrže srebro i tokom
njihovog razvijanja i fiksiranja stvara se otpad koji nije opasan. Otpad koji se
odnosi na nosioce slike, odnosno štamparske forme obuhvata razvijače za
štamparske forme (alkalni hidroksidi, natrijum silikat, alkohole, površinski
aktivne materije), zatim rastvor za predtretman ploča kod suvog ofseta (propilen
glikol, aminoalkohol, dietilen glikol), rastvor za post tret-man ploča (dietilen
glikol, etri, etil buterna kiselina), sredstva za čišćenje ploča, gume koje sadrže
gumi-arabiku, dekstrine i biocide. Tokom razvijanja, u razvijaču se rastvori mala
količina fotosenzibilnih prevlaka i ploče se sa malom količinom razvijača prenose
u kadu za ispiranje. Voda za ispiranje sadrži oko 300 mg/l pokrivajućih agenasa
na ploči.

3.3. Čvrst otpad


Dve osnovne vrste čvrstog otpada koji nastaje u grafičkim pogonima
čine komunalni i industrijski otpad. Da bi se komunalni otpad tretirao i odložio
na odgovarajući način, potrebno je prvo unutar grafičkog pogona izvršiti
razvrstavanje otpada prema opšte važećim propisima za komunalni otpad.
Industrijski otpad se može razvrstati kao: neškodljiv (fotopolimerne i
aluminijumske ploče, papir i sl.) i škodljiv (opasan) otpad. Neškodljiv otpad se
posle prikupljanja i sortiranja uz odgovarajucu nadoknadu šalje na reciklažu u
firme koje su specijalizovane za dalji tretman tog otpada, tj. njegovo korišćenje
kao sekundarne sirovine. Čvrsti opasan otpad, uglavnom čine zaprljana
ambalaža za boje i lakove i razna hemijska sredstva iz pogona pripreme, štampe i
dorade. Opasan otpad se mora pažljivo sakupljati, evidentirati i po predvidjenom
protokolu predati firmama koje su registrovane za tretman opasnog otpada.
42 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
4. ZAKLJUČAK
Negativan uticaj na životnu sredinu je uvek bio jedna od ključnih
karakteristika grafičke industrije.Poslednjih godina postrojenja grafičke
industrije nalaze se pod sve većim pritiskom da zadovolje lokalne, državne
tj. Globalne ekološke standarde. Otpadne boje, štetni sastojci kupki za
pranje, i drugi fluidi odbacuju se u vode ili šalju kao škart u postrojenja za
rešavanje otpada, što dovodi do zagađenja okoline. I kad su u pitanju
drugačije sirovine, poput različitih vrsta papira, razvijača i drugih štampanih
podloga, upravljanje otpadom danas nije racionalizovano u zadovoljavajućoj
meri. Velike količine "otpada" mogle bi se reciklirati i iskoristiti u
proizvodnom procesu više puta. Stoga jedan od glavnih ciljeva grafičkih
preduzeća u narednom periodu bio bi ispitivanje i iznalaženje ekološki
prihvatljivijih štamparskih postupaka i procesa te traženje prilika i načina
smanjenja troškova kroz smanjenje zagađenja i drugih slicnih inicijativa.

5. LITERATURA
[1] Ljubisavljević D., Djukić A., Babić B.: Prečišćavanje otpadnih voda,
Građevinski fakultet, Beograd, 2004.
[2] Šećerov Sokolović R., Sokolović S.: Inženjerstvo u zaštiti okoline,
Tehnološki fakultet, Novi Sad, 2002.
[3] Nikšić P.: Upravljanje kvalitetom, Visoka škola tehničkih strukovnih
studija Čačak, Čačak, 2009.
[4] Kiurski J.: Grafičko okruženje, Fakultet tehničkih nauka Novi Sad,
Novi Sad, 2010.
[5] Ljubisavljević D., Djukić A., Babić B.: “Prečišćavanje otpadnih
voda”, Građevinski fakultet, Beograd, 2004.
UPRAVLJANJE ODRŽAVANJEM GLODALICE ALG-100
Jelena Jovanović1,2,3, Radisav Đukić1,3, Valentina Simić1,
Bojana Petrović1, Duška Vujašević1, Milica Jovović1

REZIME
U radu je prikazana organizacija, nivoi i procedure održavanja sredstava za rad u
Kompaniji „Sloboda” Čačak sa posebnim osvrtom na upravljanje aktivnostima koje se
odnose na generalni remont univerzalne glodalice ALG-100 pomoću softverskog alata Ms
project.
Ključne reči: održavanje, remont, upravljanje, projekt

CONTROL OF MAINTENANCE OF MILLING MACHINE ALG-100

ABSTRACT
This paper shows organization, levels and procedure of maintenance of
instruments of labour in' Sloboda' Cacak Comapny with special accent on controlling the
activities which refer to general remount of universal milling machine ALG-100 using
software MS project.
Key words: maintenace, remount, control, project

1. UVOD
Organizacionu strukturu Kompanije „Sloboda” Čačak čini više sektora i to:
sektor za razvoj, sektor pripreme proizvodnje, sektor za proizvodnju specijalnih
proizvoda, sektor za proizvodnju dopunskih proizvoda, sektor za održavanje i
energetiku, i sektor upravljanja kvalitetom.
Funkcija održavanja obuhvata održavanje mašinskog parka, instalacija i
uređaja energetskih fluida, elektro instalacija, građevinskih objekata i kruga.
Održavanje opreme i instalacija predstavlja jedan od bitnih preduslova za uspešno
funkcionisanje proizvodnog procesa, te mu saglasno tome treba dati odgovarajuće
mesto kako u organizaciono kadrovskom smislu tako i u oblasti obezbeđenja sa
tehničko materijalnim resursima.
Sa stanovišta upravljanja, održavanje predstavlja niz promena stanja
osnovnih sredstava u funkciji od vremena. Promene i stanja manifestuju se kroz
izlazne veličine kao tehnička i ekonomska efikasnost. Koristeći metode
preventivnog i korektivnog održavanja upravlja se ulaznim resursima i procesom u
cilju sagledavanja budućih stanja sredstava u proizvodnom procesu i optimizacije
izlaznih parametara.

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija Čačak
2
Mašinski fakultet Beograd
3
Kabinet za proizvodni i inženjerski menadžment Kompanija „Sloboda“ Čačak
44 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Osnovna premisa u održavanju je: Bolje sprečiti nego popravljati. To znači
da je potrebno utvrditi optimalni obim preventivnih aktivnosti sa aspekta
optimizacije troškova preventivnog održavanja i troškova zastoja. Mnogi autori, u
svojim radovima [1, 2 i 3], bave se ovom problematikom koristeći različite metode
i tehnike.
Na slici 1 prikazana je organizaciona šema sektora za održavanje i
energetiku a na slici 2 organizaciona šema centralnog održavanja proizvodnih
pogona.

Slika 1: Organizaciona šema sektor „Održavanje i energetika’’

Slika 2: Organizaciona šema centralnog održavanja proizvodnih pogona


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 45
Sredstva za rad su jedan od osnovnih elemenata svakog proizvodnog
sistema. Zbog toga svaki postavljen cilj optimalnog poslovanja proizvodnih
sistema u daljoj razradi i definisanju hijerarhije podciljeva podrazumeva i njihovo
racionalno održavanje, kako bi se ostvario glavni cilj, uz što manje troškova.
Osnovni cilj funkcije održavanja sredstava za rad je da se uz minimalne
troškove obezbedi maksimalna raspoloživost sredstava za rad. Da bi se postigla ova
dva suprotstavljena cilja potrebno je sagledati i definisati precizne zahteve za
održavanje svih sredstava za rad, kao i primeniti jednu od postojećih, ili razviti
sopstvenu, metodu održavanja za svaku vrstu sredstava.

2. METODE ODRŽAVANJA
Izbor metoda održavanja uslovljen je velikim brojem uticajnih faktora,
različitog karaktera i uticaja, i zavisi od usvojenih kriterijuma od kojih su
najvažniji: maksimalno korišćenje proizvodnih kapaciteta, maksimalna pouzdanost,
maksimalni kvalitet, minimalni troškovi.
Preventivno i tekuće održavanje ima za zadatak da sredstva za rad održi
uvek u ispravnom stanju. U kompaniji „Sloboda” organizaciono je dislocirano po
proizvodnim pogonima gde postoje punktovi za mašinbravare, elektroničare,
električare i podmazivače, koji dežuraju po smenama. Preventivno održavanje se
sprovodi prema unapred utvrđenom ciklusu za svaku vrstu opreme koja je
angažovana u proizvodnom procesu. Obuhvata: podmazivanje svih mesta na
mašinama i uređajima, kontrolu i podešavanje kritičnih mesta izloženih habanju,
pravovremenu zamenu habajućih delova, čišćenje i zaštitu habajućih površina.
Tekuće održavanje obuhvata sledeće aktivnosti: kontrolni pregled mašina i opreme
kojima se proverava tačnost izrade i tolerancija radnog komada na osnovu čega se
donosi odluka o intervenciji, uočavanje zazora kod vitalnih i izmenljivih delova na
opremi i zamena istih, male popravke i sitnije izmene delova na opremi kao i
podešavanje istih (dotezanje navrtki, potpornih i zaštitnih limova i slično).
U toku svakodnevnih obilazaka proizvodnih pogona radnici na
preventivnom održavanju, osim navedenih poslova, uočavaju nedostatke na
mašinama i svoja zapažanja evidentiraju u odgovarajući obrazac. Ukoliko mašina u
svom radu ne održava zadatu toleranciju i pored regliranja alata i pomoćnog
pribora tada se pristupa iznalaženju kvara i popravci istog. Od veličine nastalih
zazora tj. uočenih nedostataka zavisi da li će se pristupiti maloj popravci, srednjoj
popravci ili generalnom remontu mašine, kao i o mestu izvođenja istog. Dakle, po
prijemu informacija, nakon obavljene dijagnostike, donosi se odluka o intervenciji.
Ako se radi o malom kvaru intervenciju će izvršiti radnik tekućeg
održavanja, pri čemu će evidentirati zamenjeni deo koji je podigao iz magacina
rezervnih delova i ugradio na mašinu. Za složenije intervencije nadležno je
rukovodstvo proizvodnog pogona i službe održavanja koja daje stručni predlog da
li će se kvar na mašini popraviti u radionici proizvodnog pogona ili u radionici
održavanja. Ukoliko se popravka vrši u proizvodnom pogonu pristupa se
pripremnim radovima i vrši se iznalaženje uzročnika kvara. Nakon toga pristupa se
demontaži i potpunoj defektaciji, kod generalne popravke, odnosno defektaciji
samo oštećenih delova kod srednje popravke.
46 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Defektacija podrazumeva: skidanje dela sa mašine, uočavanje njegovih
karakteristika u funkciji i u radu mašine, snimanje i dimenzionisanje istog. Posle
demontaže, po potrebi, pristupa se rekonstrukciji pojedinih oštećenih vitalnih
delova mašine. Uporedo sa ovim trebuju se rezervni delovi iz magacina koji su
ranijim planom nabavljeni odnosno vrši se hitna nabavka istih. Snimljene i
konstruisane delove izrađuje radionica pri održavanju, a kontrolu istih vrši kontrola
održavanja. Kada se nabave svi nedostajući delovi vrši se ugradnja i montaža
mašine koja se posle probnog rada uključuje u proizvodni proces.
Ukoliko je potrebno mašinu remontovati u radionici održavanja postupak
je isti osim što se vrši odkačinjanje mašine sa energetskih fluida i električne mreže,
odnosno podmetača kojima je vezana za pod hale, nakon toga dolazi do njenog
transporta u radionicu održavanja, a nakon popravke (već opisanog ciklusa) vraća
se u proizvodni pogon.
Sredstva koja se utroše na remont i održavanje mašine predviđaju se
godišnjim planom investicionog održavanja koga formira operativna priprema u
dogovoru sa proizvodnim pogonima. Ujedno služba održavanja planira potrebne
materijale, rezervne delove i alate potrebne za održavanje.
Jedan od značajnih materijalnih resursa su rezervni delovi koje bi trebalo
posmatrati sa tehničkog i ekonomskog aspekta. Tehnički aspekt nalaže
obezbeđenje potrebnih zaliha pri čemu je namena i identifikacija rezervnog dela
jednoznačno definisana. Ekonomski aspekt podrazumeva utvrđivanje vrednosnog
optimuma angažovanih sredstava imajući u vidu životni ciklus i reproduktivnu
sposobnost konkretnog sredstva za koji se obezbeđuju rezervni delovi. Rezervni
delovi kao resursi su ustvari skup vrlo različitih delova, čija se različitost javlja kao
posledica upotrebe, stepena standardizacije i načina snabdevanja.
Plan rezervnih delova se radi posebno za svaku grupu rezervnih delova.
Oni se mogu obezbediti pri nabavci opreme – kada pri ugovaranju i nabavci
proizvođač preporučuje vrstu i količinu vitalnih rezervnih delova koji se uglavnom
i kupuju zajedno sa opremom da bi se obezbedila pouzdanost opreme u
eksploataciji. Mogu se nabaviti i kao posebna porudžbina – to su rezervni delovi
koje nadležna služba planira za održavanje raspoložive opreme ili kao delove koje
treba izraditi u sopstvenoj režiji.
Rezervni delovi nabavljeni po bilo kom osnovu prijavljuju se na zalihe
pomoću Robno prijemnog lista koga popunjava skladišna služba dok se rezervni
delovi urađeni u RJ skladište pomoću primopredajnice koju popunjava lanser
(poslovođa, kontrolor). Skladištenje rezervnih delova nabavljenih po bilo kom
osnovu vrši se u magacinu rezervnih delova RJ „Energetika i održavanje”.
Preventivno održavanje se obavlja po proizvodnim pogonima i obuhvata
manje složene intervencije na opremi i instalacijama i podmazivanje. Remont
opreme obuhvata složene intervencije na opremi (srednji, generalni remont ) koji se
obavljaju u radionici za remont. Radionica je snabdevena savremenom opremom
za izradu, merenje i kontrolu pojedinačnih elemenata neophodnih za ugradnju.
Troškovi održavanja posebno u procesnoj industriji i industriji hrane čine
značajan deo troškova proizvodnje. Troškovi održavanja dele se u dve grupe:
troškovi tekućeg održavanja i troškovi investicionog održavanja. Troškovi tekućeg
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 47
održavanja opterećuju ukupne troškove poslovanja i direktno utiču na
profitabilnost i ekonomičnost preduzeća. Troškovi investicionog održavanja
uvećavaju trenutnu vrednost osnovnih sredstava i time indirektno utiču na vrednost
norma časa. Koji obim radova u održavanju će se izvoditi u okviru jednog ili
drugog održavanja, a time i stvaranju troškova, odlučuju lica koja se bave
funkcijom održavanja. Potrebno je naglasiti da se ne može uspostaviti jasna granica
između različitih vidova održavanja i troškova tekućeg i investicionog održavanja.
Za održavanje proizvodnih pogona neophodan je iskusan i stručan kadar,
koji je ujedno i dovoljno motivisan za rad na održavanju. Svaki površan i
neozbiljan rad u održavanju može dovesti do posledica koje mogu biti katastrofalne
za mašinu, opremu i čoveka koji radi sa njom, zbog toga se posebno mora vršiti
izbor i selekcija kadrova. Kada se uoči kvar ili nedostatak na opremi tada tim koga
čini inženjer, tehničar i majstori, pristupaju dijagnostici i otklanjanju istog, što
znači da je neophodna saradnja i timski rad, uz obostrano poverenje.
Za potrebe održavanja potreban je veći broj univerzalnih mašina, jer ovde
se, pre svega, radi o pojedinačnoj i maloserijskoj proizvodnji delova, pri čemu
mašine moraju biti sa velikom tačnošću jer se za potrebe održavanja izrađuju
najjednostavniji elementi ali i najkomplikovaniji.

3. ODRŽAVANJE GLODALICE ALG-100 C


U ovom poglavlju objasniće se procedura popravke glodalice ALG–100.
Po otvaranju naloga za popravku, mašina se prebacuje u mašinsku radionicu gde se
preduzimaju sledeće aktivnosti: skidanje i pranje pohabanih delova, defektacija,
formiranje dokumentacije za izradu delova, kao i spisak materijala i delova koje
treba nabaviti (ležajevi, kaiševi, mažetne, zaptivke, zavrtnjevi itd.). U tehničkoj
službi se propisuje tehnološki postupak za izradu pohabanih delova. Na slici 3
prikazana je univerzalna alatna glodalica ALG – 100 C.

Slika 3: Univerzalna alatna glodalica ALG – 100


48 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
O svim izvedenim intervencijama i uočenim detaljima kao i o
podmazivanju, dežurni održavaoci unose u knjigu dežurnih i navedeni podaci služe
za dalju obradu podataka o opremi i intervencijama na istoj. Preventivni pregled ne
podrazumeva veće demontaže, jer svaka demontaža može da bude potencijalni
izvor kvara, već je potrebno da obuhvati pregled funkcionalnosti i tehnički pregled
stanja sastavnih komponenata, sklopova, podsklopova i agregata. Vreme pregleda
zavisi od komplikovanosti mašine. U konkretnom slučaju pregled glodalice ALG -
100 bi trajao od 4 do 6 časova.
Preventivni pregled za glodalicu obuhvata kontrolu funkcionalnosti
mašine, kontrolu stanja i zategnutosti pogonskih remena (po potrebi podesti),
kontrola zazora radnog vretena (dozvoljeno aksijalno odstupanje 0,01mm,
dozvoljeno radijalno odstupanje 0,01mm), kontrolu rada motora u pogledu šumova
i temperatura, kontrolu centralnog podmazivanja, kontrolu geometrijskih odnosa
između okretne glave i stola (kretanje stola poprečno i uzdužno kao i po visini),
kontrolu pohabanosti zupčanika, kontrolu sistema za kvašenje (hlađenje) i vizuelni
pregled ostalih sklopova mašine.
U tabeli 1 date su osnovne karakteristike glodalice ALG–100. Tabela
sadrži podatke o nazivu i tipu glodalice, kao i o njenom proizvođaču. Takođe,
sadrži tehničke podatke o mašini: dimenzije, težinu, raspon kretanja i slično.

Tabela 1: Mašinska karta alatne glodalice ALG -100, [4]

Svaku mašinu potrebno je podmazati a samim tim i izvršiti izbor maziva.


Manipulacija uljima i mastima pri podmazivanju treba biti bezbedno sprovedena.
Sve posude za maziva bi trebalo da budu uvek čiste, kao i sva mesta za
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 49
podmazivanje na samoj mašini, kako prljavština ne bi prodirala u mašinu.
Proprisani termini za podmazivanje moraju se ispoštovati. U tabeli 2 su navedena
maziva raznih proizvođača koja svojim kvalitetom odgovaraju za mašinu. Korisnik
može koristiti i neko drugo mazivo koje nije spomenuto u tabeli, ali se prethodno
mora uveriti da to mazivo po karakteristikama u potpunosti odgovara propisima
navednog standarda.
Tabela 2: Pregled ulja i maziva
Naziv maziva Oznaka maziva Proizvođač Karakteristike
Hidrol 40 HD INA 4.250E/500C
ULJE ZA Vacouline OIL 1409 MOBIL
PODMAZIVANJE Tellus 29 SHELL
Esstic 50 ESSO
Lis 2 INA Konsistencija NLGI broj 2
VIŠENAMENSKA Mobilux 2 MOBIL
MAST Alvania 2 SHELL
Beacon 2 ESSO

Da bi se započeo generalni remont glodalice, potrebno je otvoriti radni


nalog za popravku. Radni nalog se otvara na osnovu zahtevnice.
Na slici 4 prikazana je struktura delova potrebnih za generalni remont. Pri
izradi šeme raščlanjavanja definisani su funkcionalni nivoi, polazeći od elemenata
(delova, pozicija) koji čine prvi nivo, pa preko spojeva, podsklopova i sklopova
definiše se remontovana mašina koju čini 5 sklopova, 2 podsklopa, 22 elementa i 3
dela iz kooperacije, što se može prikazati relacijom (1):

X 1 = {{Ei ,i = 1,22}, {K j , j =1,3}, {Pk , k = 1,2}, {S r ,r = 1,5}} (1)

Grafički prikaz na slici 4 pomaže da se tačno sagleda koji elementi ulaze u


određeni sklop odnosno podsklop i šta sve ulazi u završnu montažu. Svi elementi
imaju svoj crtež i operacijski postupak. U ovom radu neće biti prikazani crteži za
sve elemente, već samo jedan crtež i jedan operacijski postupak za određeni
element. Svaki crtež sadrži naziv elementa i njegovu oznaku, materijal koji se
koristi u njegovoj izradi, kao i podatak o tome ko je postavio operacijski postupak.
Operacijski postupak predstavlja spisak svih operacija sa normativima rada. Na
slici 5 prikazan je crtež 321/15 zavojnog vretena (element E15), U tabeli 3 prikazan
je operacijski postupak za istu poziciju. Tehnološki postupak ima 6 operacija sa
ukupnim vremenom izrade 31,75 nč/kom. Materijal koji se koristi za izradu
zavojnog vretena je Č4732.
U tabeli 4 prikazan je spisak aktivnosti potrebnih za generalnu popravku
alatne glodalice ALG – 100. Tabela sadrži sumarne podatke o nazivu svakog
elementa, kao i broj njihovog crteža. Tabela pruža informacije o broju komada u
seriji i ukupnom vremenu izrade. Sadrži podatke o datumu početka i datumu
završetka proizvodnje i ceni koštanja svakog elementa.
Slika 4: Struktura delova potrebnih za generalni remont univerzalne glodalice ALG-100 ( X1)
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 51

Slika 5: Crtež elementa E15, [4]

Tabela 3: Operacijski postupak zavojnog vretena, [4]

Da bi se utvrdio proizvodni ciklus remonta glodalice (X1), potrebno je


projektovati ciklus proizvodnje svakog elementa i ciklus montaže. Trajanje
proizvodnog ciklusa remonta utvrdiće se korišćenjem softverskog alata MS Project.
52 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Tabela 4: Spisak aktivnosti potrebnih za generalnu popravku glodalice

(radni dani)
Proizvodnja

operacija
Br. kom.
Ukupno

u seriji
Broj Cena

Br.oj

Tcs
Poz. Naziv dela RN vreme
crteža koštanja
izrade Početak Završetak
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
E1 Zav. vreteno 321/1 1 3 9,60 30.5.’11. 3.6.’11. 5 9.036,00
E2 Zav. čaura 321/2 1 3 7,70 2.6.’11. 7.6.’11. 5 11.352,00
E3 Zav. čaura 321/3 1 2 4,40 3.6.’11. 6.6.’11. 3 5.346,00
E4 Čaura 321/4 1 2 2,70 6.6.’11. 8.6.’11. 3 4.543,00
E5 Osovinica 321/5 1 2 1,05 7.6.’11. 8.6.’11. 2 962,00
E6 Čaura 321/6 1 7 7,05 9.6.’11. 21.6.’11. 11 7.380,00
E7 Zavrtanj 321/7 1 3 1,35 9.6.’11. 13.6.’11. 4 1273,00
E8 Navrtka 321/8 1 3 0,90 9.6.’11. 13.6.’11. 4 772,00
E9 Čaura 321/9 1 4 3,35 9.6.’11. 14.6.’11. 5 3294,00
E10 Prirubnica 321/10 1 3 3,25 14.6.’11. 21.6.’11. 7 4023,00
1410.8.1410.030.242

E11 Navrtka 321/11 1 3 5,60 20.6.’11. 28.6.’11. 8 9399,00


E12 Čivija 321/12 1 2 0,70 21.6.’11. 23.6.’11. 3 618,00
E13 Navrtka 321/13 1 2 3,40 22.6.’11. 24.6.’11. 3 4038,00
E14 Klin 321/14 1 2 0,90 14.6.’11. 15.6.’11. 2 908,00
E15 Zav. vreteno 321/15 1 6 31,75 6.6.’11. 30.6.’11. 22 31533,00
E16 Čaura 321/16 1 4 3,05 28.6.’11. 6.7.’11. 8 3073,00
E17 Navrtka 321/17 1 3 4,50 28.6.’11. 5.7.’11. 7 6807,00
E18 Navrtka 321/18 1 3 4,20 29.6.’11. 5.7.’11. 6 4260,00
E19 Navrtka 321/19 1 4 2,15 30.6.’11. 6.7.’11. 6 2051,00
E20 Čaura 321/20 1 7 7,05 1.7.’11. 18.7.’11. 15 7715,00
E21 Zavrtanj 321/21 1 2 2,00 4.7.’11. 5.7.’11. 2 2830,00
E22 Prsten 321/22 1 1 0,40 4.7.’11. 5.7.’11. 2 424,00
K1 Klinasti kaiš 13K-1400 4 - - 6.6.’11. 11.6.’11. 6 1440,00
K2 Ležaj 32010 1 - - 6.6.’11. 20.6.’11. 13 4280,00
K3 Ležaj 32008 1 - - 6.6.’11. 20.6.’11. 13 3920,00
X1 Montaža - - - 75,00 20.7.’11. 30.7.’11. 10 41250,00
UKUPNO 172527,00

4. PRIMENA MS PROJECT-A
Microsoft Project pomaže da se realizuju ciljevi projekta na vreme i u
okviru planiranih finansijskih sredstava. Softver može značajno doprineti
upravljanju projektom, kao alat za proračun, analizu, planiranje, praćenje i
povezivanje detalja projekta. MS Project primeniće se u cilju:
1. utvrđivanja stvarne dužine trajanja remonta (slika 6) koristeći podatke
iz tabele 4, kolone 8 i 9, i
2. projektovanja dužine trajanja remonta izradom Gantt-ovog dijagrama,
sa prikazom aktivnosti u najranijem (slika 7) i najkasnijem (slika 8)
početku, koristeći stvarne dužine prikazane u tabeli 4, kolona 10.
Vrednosti u koloni 10 proračunava MS Project unošenjem datuma
početka i završetka (slika 6).
Stvarna dužina trajanja remonta iznosi 54 radna dana (sl. 6) pri čemu je
datum početka remonta 30.05.2011. a završetka 30.07.2011. godine, a kritični put
čine aktivnosti: E20 – S4 – X1. Koristeći iste dužine trajanja aktivnosti ali
prikazujući Gantt-ove dijagrame u najranijem (slika 7) i najkasnijem (slika 8)
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 53
početku dobija se projektovana dužina trajanja remonta od 35 radnih dana, dok
kritični put čine aktivnosti: E15 – P1 – S5 – X1.
ID Task Name Duration Start Finish
30 May '11 6 Jun '11 13 Jun '11 20 Jun '11 27 Jun '11 4 Jul '11 11 Jul '11 18 Jul '11 25 Jul '11 1 Aug '1
S M W F S T T S M W F S T T S M W F S T T S M W F S T T S M W F S T
1 Dužina traj anj a remonta glodalice 54 days Mon 30.5.11 Sat 30.7.11
2 Zav ršna montaža 10 day s Wed 20.7.11 Sat 30.7.11
3 Sklop S1 6 day s Thu 2.6.11 Wed 8.6.11
4 Zav ršetak sklopa S1 0 day s Wed 8.6.11 Wed 8.6.11 8.6
5 Sklop S1 1 day Wed 8.6.11 Wed 8.6.11
6 Zav ojna čaura E2 5 day s Thu 2.6.11 Tue 7.6.11
7 Zav ojna čaura E3 3 day s Fri 3.6.11 Mon 6.6.11
8 Sklop S2 7 day s Tue 7.6.11 Tue 14.6.11
9 Zav ršetak sklopa S2 0 day s Tue 14.6.11 Tue 14.6.11 14.6
10 Sklop S2 1 day Tue 14.6.11 Tue 14.6.11
11 Osov inica E5 2 day s Tue 7.6.11 Wed 8.6.11
12 Nav rtka E8 4 day s Thu 9.6.11 Mon 13.6.11
13 Sklop S3 27 day s Mon 30.5.11 Wed 29.6.11
14 Zav ršetak sklopa S3 0 day s Wed 29.6.11 Wed 29.6.11 29.6
15 Sklop S3 1 day Wed 29.6.11 Wed 29.6.11
16 Zav ojno v reteno E1 5 day s Mon 30.5.11 Fri 3.6.11
17 Nav rkta E11 8 day s Mon 20.6.11 Tue 28.6.11
18 Nav rtka E13 3 day s Wed 22.6.11 Fri 24.6.11
19 Sklop S4 16 day s Fri 1.7.11 Tue 19.7.11
20 Zav ršetak sklopa S4 0 day s Tue 19.7.11 Tue 19.7.11 19.7
21 Sklop S4 1 day Tue 19.7.11 Tue 19.7.11
22 Čaura E20 15 day s Fri 1.7.11 Mon 18.7.11
23 Zav rtanj E21 2 day s Mon 4.7.11 Tue 5.7.11
24 Sklop S5 30 day s Mon 6.6.11 Sat 9.7.11
25 Zav ršetak sklopa S5 0 day s Sat 9.7.11 Sat 9.7.11 9.7
26 Sklop S5 2 day s Fri 8.7.11 Sat 9.7.11
27 Podsklop P1 27 day s Mon 6.6.11 Wed 6.7.11
28 Zav ršetak podsklopa P1 0 day s Wed 6.7.11 Wed 6.7.11 6.7
29 Podsklop P1 1 day Wed 6.7.11 Wed 6.7.11
30 Čaura E9 5 day s Thu 9.6.11 Tue 14.6.11
31 Zav ojno v reteno E15 22 day s Mon 6.6.11 Thu 30.6.11
32 Nav rtka E17 7 day s Tue 28.6.11 Tue 5.7.11
33 Nav rtka E18 6 day s Wed 29.6.11 Tue 5.7.11
34 Prsten E22 2 day s Mon 4.7.11 Tue 5.7.11
35 Podsklop P2 9 day s Tue 28.6.11 Thu 7.7.11
36 Zav ršetak podsklopa P2 0 day s Thu 7.7.11 Thu 7.7.11 7.7
37 Podsklop P2 1 day Thu 7.7.11 Thu 7.7.11
38 Čaura E16 8 day s Tue 28.6.11 Wed 6.7.11
39 Nav rtka E19 6 day s Thu 30.6.11 Wed 6.7.11
40 Čaura E4 3 day s Mon 6.6.11 Wed 8.6.11
41 Kaiš K1 6 day s Mon 6.6.11 Sat 11.6.11
42 Čaura E6 11 day s Thu 9.6.11 Tue 21.6.11
43 Ležaj K2 13 day s Mon 6.6.11 Mon 20.6.11
44 Zav rtanj E7 4 day s Thu 9.6.11 Mon 13.6.11
45 Ležaj K3 13 day s Mon 6.6.11 Mon 20.6.11
46 Čiv ija E12 3 day s Tue 21.6.11 Thu 23.6.11
47 Prirubnica E10 7 day s Tue 14.6.11 Tue 21.6.11
48 Klin E14 2 day s Tue 14.6.11 Wed 15.6.11
49 Zav ršetak aktiv nosti 0 day s Sat 30.7.11 Sat 30.7.11 30.7

Slika 6: Utvrđivanje stvarne dužine trajanja remonta


ID Task Name Duration Start Finish
30 May '11 6 Jun '11 13 Jun '11 20 Jun '11 27 Jun '11 4 Jul '11
S M T W T F S S M T W T F S S M T W T F S S M T W T F S S M T W T F S S M T W T F S S
1 Dužina traj anj a remonta glodalice 35 days Mon 30.5.11 Fri 8.7.11
2 Zav ršna montaža 10 day s Tue 28.6.11 Fri 8.7.11
3 Sklop S1 6 day s Mon 30.5.11 Sat 4.6.11
4 Zav ršetak sklopa S1 0 day s Sat 4.6.11 Sat 4.6.11 4.6
5 Sklop S1 1 day Sat 4.6.11 Sat 4.6.11
6 Zav ojna čaura E2 5 day s Mon 30.5.11 Fri 3.6.11
7 Zav ojna čaura E3 3 day s Mon 30.5.11 Wed 1.6.11
8 Sklop S2 5 day s Mon 30.5.11 Fri 3.6.11
9 Zav ršetak sklopa S2 0 day s Fri 3.6.11 Fri 3.6.11 3.6
10 Sklop S2 1 day Fri 3.6.11 Fri 3.6.11
11 Osov inica E5 2 day s Mon 30.5.11 Tue 31.5.11
12 Nav rtka E8 4 day s Mon 30.5.11 Thu 2.6.11
13 Sklop S3 9 day s Mon 30.5.11 Wed 8.6.11
14 Zav ršetak sklopa S3 0 day s Wed 8.6.11 Wed 8.6.11 8.6
15 Sklop S3 1 day Wed 8.6.11 Wed 8.6.11
16 Zav ojno v reteno E1 5 day s Mon 30.5.11 Fri 3.6.11
17 Nav rkta E11 8 day s Mon 30.5.11 Tue 7.6.11
18 Nav rtka E13 3 day s Mon 30.5.11 Wed 1.6.11
19 Sklop S4 16 day s Mon 30.5.11 Thu 16.6.11
20 Zav ršetak sklopa S4 0 day s Thu 16.6.11 Thu 16.6.11 16.6
21 Sklop S4 1 day Thu 16.6.11 Thu 16.6.11
22 Čaura E20 15 day s Mon 30.5.11 Wed 15.6.11
23 Zav rtanj E21 2 day s Mon 30.5.11 Tue 31.5.11
24 Sklop S5 25 day s Mon 30.5.11 Mon 27.6.11
25 Zav ršetak sklopa S5 0 day s Mon 27.6.11 Mon 27.6.11 27.6
26 Sklop S5 2 day s Sat 25.6.11 Mon 27.6.11
27 Podsklop P1 23 day s Mon 30.5.11 Fri 24.6.11
28 Zav ršetak podsklopa P1 0 day s Fri 24.6.11 Fri 24.6.11 24.6
29 Podsklop P1 1 day Fri 24.6.11 Fri 24.6.11
30 Čaura E9 5 day s Mon 30.5.11 Fri 3.6.11
31 Zav ojno v reteno E15 22 day s Mon 30.5.11 Thu 23.6.11
32 Nav rtka E17 7 day s Mon 30.5.11 Mon 6.6.11
33 Nav rtka E18 6 day s Mon 30.5.11 Sat 4.6.11
34 Prsten E22 2 day s Mon 30.5.11 Tue 31.5.11
35 Podsklop P2 9 day s Mon 30.5.11 Wed 8.6.11
36 Zav ršetak podsklopa P2 0 day s Wed 8.6.11 Wed 8.6.11 8.6
37 Podsklop P2 1 day Wed 8.6.11 Wed 8.6.11
38 Čaura E16 8 day s Mon 30.5.11 Tue 7.6.11
39 Nav rtka E19 6 day s Mon 30.5.11 Sat 4.6.11
40 Čaura E4 3 day s Mon 30.5.11 Wed 1.6.11
41 Kaiš K1 6 day s Mon 30.5.11 Sat 4.6.11
42 Čaura E6 11 day s Mon 30.5.11 Fri 10.6.11
43 Ležaj K2 13 day s Mon 30.5.11 Mon 13.6.11
44 Zav rtanj E7 4 day s Mon 30.5.11 Thu 2.6.11
45 Ležaj K3 13 day s Mon 30.5.11 Mon 13.6.11
46 Čiv ija E12 3 day s Mon 30.5.11 Wed 1.6.11
47 Prirubnica E10 7 day s Mon 30.5.11 Mon 6.6.11
48 Klin E14 2 day s Mon 30.5.11 Tue 31.5.11
49 Zav ršetak aktiv nosti 0 day s Fri 8.7.11 Fri 8.7.11 8.7

Slika 7: Gantogram sa prikazom aktivnosti u najranijem početku


54 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
ID Task Name Duration Start Finish 30 May '11 6 Jun '11 13 Jun '11 20 Jun '11 27 Jun '11 4 Jul '11 11 Jul
S M W F S T T S M W F S T T S M W F S T T S M
1 Dužina traj anja rem onta glodal 35 days M on 30.5.11 Fri 8.7.11
2 Zav ršna montaža 10 day s Tue 28.6.11 Fri 8.7.11
3 Sklop S1 6 day s Tue 21.6.11 Mon 27.6.11
4 Zav ršetak sklopa S1 0 day s Mon 27.6.11 Mon 27.6.11 27.6
5 Sklop S1 1 day Mon 27.6.11 Mon 27.6.11
6 Zav ojna čaura E2 5 day s Tue 21.6.11 Sat 25.6.11
7 Zav ojna čaura E3 3 day s Thu 23.6.11 Sat 25.6.11
8 Sklop S2 5 day s Wed 22.6.11 Mon 27.6.11
9 Zav ršetak sklopa S2 0 day s Mon 27.6.11 Mon 27.6.11 27.6
10 Sklop S2 1 day Mon 27.6.11 Mon 27.6.11
11 Osov inica E5 2 day s Fri 24.6.11 Sat 25.6.11
12 Nav rtka E8 4 day s Wed 22.6.11 Sat 25.6.11
13 Sklop S3 9 day s Fri 17.6.11 Mon 27.6.11
14 Zav ršetak sklopa S3 0 day s Mon 27.6.11 Mon 27.6.11 27.6
15 Sklop S3 1 day Mon 27.6.11 Mon 27.6.11
16 Zav ojno v reteno E1 5 day s Tue 21.6.11 Sat 25.6.11
17 Nav rkta E11 8 day s Fri 17.6.11 Sat 25.6.11
18 Nav rtka E13 3 day s Thu 23.6.11 Sat 25.6.11
19 Sklop S4 16 day s Thu 9.6.11 Mon 27.6.11
20 Zav ršetak sklopa S4 0 day s Mon 27.6.11 Mon 27.6.11 27.6
21 Sklop S4 1 day Mon 27.6.11 Mon 27.6.11
22 Čaura E20 15 day s Thu 9.6.11 Sat 25.6.11
23 Zav rtanj E21 2 day s Fri 24.6.11 Sat 25.6.11
24 Sklop S5 25 day s Mon 30.5.11 Mon 27.6.11
25 Zav ršetak sklopa S5 0 day s Mon 27.6.11 Mon 27.6.11 27.6
26 Sklop S5 2 day s Sat 25.6.11 Mon 27.6.11
27 Podsklop P1 23 day s Mon 30.5.11 Fri 24.6.11
28 Zav ršetak podsklopa P1 0 day s Fri 24.6.11 Fri 24.6.11 24.6
29 Podsklop P1 1 day Fri 24.6.11 Fri 24.6.11
30 Čaura E9 5 day s Sat 18.6.11 Thu 23.6.11
31 Zav ojno v reteno E15 22 day s Mon 30.5.11 Thu 23.6.11
32 Nav rtka E17 7 day s Thu 16.6.11 Thu 23.6.11
33 Nav rtka E18 6 day s Fri 17.6.11 Thu 23.6.11
34 Prsten E22 2 day s Wed 22.6.11 Thu 23.6.11
35 Podsklop P2 9 day s Wed 15.6.11 Fri 24.6.11
36 Zav ršetak podsklopa P2 0 day s Fri 24.6.11 Fri 24.6.11 24.6
37 Podsklop P2 1 day Fri 24.6.11 Fri 24.6.11
38 Čaura E16 8 day s Wed 15.6.11 Thu 23.6.11
39 Nav rtka E19 6 day s Fri 17.6.11 Thu 23.6.11
40 Čaura E4 3 day s Fri 24.6.11 Mon 27.6.11
41 Kaiš K1 6 day s Tue 21.6.11 Mon 27.6.11
42 Čaura E6 11 day s Wed 15.6.11 Mon 27.6.11
43 Ležaj K2 13 day s Mon 13.6.11 Mon 27.6.11
44 Zav rtanj E7 4 day s Thu 23.6.11 Mon 27.6.11
45 Ležaj K3 13 day s Mon 13.6.11 Mon 27.6.11
46 Čiv ija E12 3 day s Fri 24.6.11 Mon 27.6.11
47 Prirubnica E10 7 day s Mon 20.6.11 Mon 27.6.11
48 Klin E14 2 day s Sat 25.6.11 Mon 27.6.11
49 Zav ršetak aktiv nosti 0 day s Fri 8.7.11 Fri 8.7.11 8.7

Slika 8: Gantogram sa prikazom aktivnosti u najkasnijem početku

5. ZAKLJUČAK
U radu je prikazana organizacija, metode i način odžavanja sredstava za
rad u proizvodnim pogonima Kompanije „Sloboda“ Čačak. Na primeru glodalice
ALG–100 prikazan je postupak planiranja i realizacije potrebnih aktivnosti za
održavanje. Koristeći MS Project utvrđeno je stvarno vreme potrebno za generalni
remont ove glodalice koje iznosi 54 radna dana. Međutim, u radu je pokazano da se
boljom organizacijom i upravljanjem aktivnosti (slike 7 i 8) vreme može skratiti za
19 radnih dana (35%). Skraćenje vremena može biti i veće ukoliko se smanje
gubici pri izradi elemenata (Ei) potrebnih za remont, što u ovom radu nije
razmatrano.

6. LITERATURA
[1] Xiaojun Z., Zhiqiang L., Lifeng X., Preventive maintenance
optimization for a multi-component system under changing job shop
schedule, Reliability Engineering and System Safety, Volume 101, pp.14-
20, May 2012.
[2] Salonen A., Bengtsson M., The potential in strategic maintenance
development, Journal of Quality in Maintenance Engineering, Vol. 17,
Issue 4, pp. 337-350, 2011.
[3] Aghezzaf E.H., Jamali M.A., Ait-Kadi D., An integrated production
and preventive maintenance planning model, European Journal of
Operational Research, No. 181, pp. 679-685., 2007.
[4] Dokumentacija Kompanije „Sloboda“ - Čačak
[5] Jardine A.K.S., Tsang A.H., Maintenance Replacement and Reliability:
Theory and Applications, CRC Press, Boca Raton, FL, 2005.
[6] Wireman T., World Class Maintenance Management, Industrial Press,
New York, NY, 1990.
ALAT KAO PROIZVOD I RESURS
PROIZVODNOG PROCESA
Jelena Jovanović1,2,3, Radisav Đukić1,3, Dragan D. Milanović2,
Miljka Kovačević1, Gorčilo Baltić1, Dijana Kalović1

REZIME
U Kompaniji „Sloboda” Čačak alat ima dvojaku ulogu, kao proizvod i kao resurs.
U serijskoj proizvodnji sredstava naoružanja uglavnom se koriste specijalni alati koji se
proizvode u „Slobodinoj“ alatnici. Sa stanovišta održavanja minimalnih nivoa zaliha, koje
obezbeđuju kontinualni rad u proizvodnji, u radu je istražen i analiziran koeficijent
protočnosti kao ključna karakteristika alata koja utiče na proizvodnost ali i na procese
planiranja i snabdevanja.
Ključne reči: alat, proizvodnja, protočnost, planiranje, resurs, zalihe

TOOL BOTH AS A PRODUCT AND RESOURCE OF A


PRODUCTION PROCESS

ABSTRACT
Tool has a double function both as a product and resource in 'Sloboda' Cacak
Company. Special tools produced in the toolroom in 'Sloboda' are mostly used in serial
production of weapons. This paper explores and analyses coefficient of velocity as a key
characteristic of a tool that affects not only the productivity but also the processes of
production and supply form the point of view of keeping minimal level of stock which
ensures countionual work in production.
Key words: tool, production, velocity, planning, resource, stocks

1. UVOD
Alati predstavljaju važnu komponentu proizvodnog procesa. Vrednost alata
u proizvodnom procesu kompanije „Sloboda” Čačak kreće se od 5-7%, što
predstavlja značajan udeo u troškovima poslovanja. Uticaj alata na ukupne
troškove proizvodnje i na odvijanje proizvodnog procesa zavisi od vrste alata i
vrste procesa proizvodnje. U uslovima velikoserijske i masovne proizvodnje sa
visokim stepenom ponavljanja delova i operacija koriste se, po pravilu, specijalni
alati. U ovim uslovima proizvodnje eventualni propusti u planiranju, proizvodnji i
manipulaciji alatima mogu izazvati dugotrajne prekide i značajne gubitke u
korišćenju proizvodnih potencijala.

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija Čačak
2
Mašinski fakultet Beograd
3
Kabinet za proizvodni i inženjerski menadžment Kompanija „Sloboda“ Čačak
56 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Na osnovu sprovedenih istraživanja u Kompaniji (2010-2012.) alat kao
uzročnik gubitaka u korišćenju mašinskih kapaciteta prosečno učestvuje sa 8,4%.
Procentualno učešće varira od 6,7-9,9%, u zavisnosti od tehnoloških područja rada:
obrada deformacijom 9,9%, obrada rezanjem 6,7-8,9%, pirotehničke tehnologije
7,5-9,1%. U uslovima maloserijske i pojedinačne proizvodnje propust u
organizaciji i manipulaciji sa alatima izaziva manje posledice, jer je serija u
proizvodnji manja, a alati u primeni su po pravilu standardne izvedbe.
Na upravljanje alatima utiču najviše tehničke karakteristike: kvalitet
konstrukcije, kvalitet izrade, način eksploatacije (režimi rada, režimi hlađenja i
podmazivanja, način upotrebe), stepen unifikacije i standardizacije. Nabrojane
karakteristike utiču na tehnologiju izrade, proizvodnost i postojanost alata.
Organizacija i ekonomika poslovanja sa alatima ima za cilj da utvdi
najmanji ciklus obrta alata u procesu eksploatacije pri kojem će proizvodni proces i
svako radno mesto biti snabdeveno na vreme i u dovoljnoj količini. Organizacijski
uslovi se definišu posebno za svaku vrstu alata i za svaki proizvodni ambijent.
Tako, na primer, uslovi koji važe za rezne alate ne važe za alate namenjene za
obradu deformacijom. Uslovi u kojima se koriste alati za 100% kontrolu nisu isti u
odnosu na uslove kontrole uzorkovanjem ili na uslove u kojima se odvija
preventivna kontrola na radnim mestima. Ekonomika poslovanja obuhvata
aktivnosti kontrole alata na zalihama, u procesu izrade i u procesu eksploatacije, sa
ciljem da se angažovana sredstva svedu na optimum.

2. PLANIRANJE ALATA
Proces planiranja potreba za alatima zavisi od tipa proizvodnje, vrste alata,
kvaliteta konstrukcije i izrade, veličine zaliha i dinamike potrošnje, manipulacije sa
alatima i usvojene metode. U osnovi postoje dva pristupa planiranju alata koja
podrazumevaju determinističko ili stohastičko ponašanje potrošnje.
Analitički pristup planiranju primenjujemo u slučajevima kada možemo
eksplicitno povezati potrebe alata sa brojem obrađenih proizvoda. Kod reznih alata
to se može postići pomoću empirijskih obrazaca povezivanjem postojanosti sa
brojem obrađenih komada. Za obradu N proizvoda, u određenom vremenskom
periodu, potrebnu količinu alata Q možemo odrediti ukoliko poznajemo glavno
vreme trajanja operacije tg, postojanost alata između dva oštrenja T, broj oštrenja i
(regeneracije alata) i koeficijent sigurnosti α, relacija (1):

N ⋅ tg ⋅α
Q = f ( N , t g , T , i, α ) = (1)
T ⋅ (i + 1)

Koeficijent α uvećava dobijenu količinu Q za slučaj loma i potreban fond


alata potrebnih za manipulaciju na relaciji skladište-radno mesto-radionica za
oštrenje i regeneraciju alata. Postojanost alata T se određuje pomoću složenih
empirijskih izraza u kojima su obuhvaćeni režimi rada, vrste materijala, geometrija
alata, način obrade itd. Glavno vreme izrade tg definisano je tehnološkim
postupkom, dok broj oštrenja alata i zavisi od debljine sloja ili dužine dozvoljene
za skidanje pri oštrenju. Analitički pristup planiranju primenjujemo u slučajevima
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 57
kada je u proizvodnom procesu zastupljen mali broj alata specijalne izvedbe.
Proračun je komplikovan i zahteva visok nivo stručnih znanja iz oblasti
primenjenih tehnologija i konstrukcije alata pa se u praksi retko koristi.
Statističke metode planiranja alata zasnivaju se na praćenju potrošnje alata
u prethodnom periodu i uspostavljanja eksplicitne zavisnosti u odnosu na
realizovani obim proizvodnje u istom periodu. Metoda je jednostavna i može se
primeniti na sve vrste alata bez obzira da li su standardni ili specijalni. U cilju veće
pouzdanosti ova metoda zahteva tačnu evidenciju potrošnje alata ne samo po
količinskim pokazateljima već i po strukturi angažovanja u dužem vremenskom
periodu. Statističku potrošnju alata najčešće analiziramo na nivou godine. Pođemo
od predpostavke da preduzeće planira ukupno m različitih alata i da se analizirani
alat j u toku godine koristio na izradi n pozicija (operacija), pri čemu su
evidentirane utršene količine alata qi,j i ostvarena proizvodnja delova pi,j. Normativ
potrošnje βi,j alata j za svaku poziciju i i ukupnu količinu alata Qj potrebnu za
planiran obim proizvodnje delova Pi, izračunaćemo pomoću relacije (2):

β i, j =
qi , j
pi , j
( ) n
(
, i = 1, n, j = 1, m ⇒ Q j = ∑ β i, j ⋅ Pi , β i, j ≤ 1, Q j ≥ 1 ∃Pi ≠ 0 ) (2)
i =1

Normativ statističke potrošnje alata za serijsku i masovnu proizvodnju po


pravilu je manji od 1. U zavisnosti od stepena detaljisanja pri planiranju normativ
statističke potrošnje alata možemo izračunati na nivou operacije, dela ili proizvoda.
Planiranje proizvodnje, za specijalne alate, ili snabdevanje, za standardne
alate, u uslovima serijske proizvodnje treba da se bazira na modelu koji je prikazan
na slici 1. Primena modela zasniva se na stanovištu održavanja minimalnog nivoa
zaliha koji obezbeđuje kontinualni rad u proizvodnji.

s q
qm a x

ti
qs
q m in

T=n • t t

Slika 1: Model snabdevanja u opsegu "min-max"

q = q max − q min , q min ≤ q s ≤ q max , q s = q min + k a ⋅ t i (3)


58 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Zalihe alata, relacija (3), kreću se u rasponu od qmin do qmax pri čemu je od značaja
utvrditi tzv. signalne zalihe qs tj. trenutak kada je potrebno otvoriti radni nalog za
proizvodnju specijalnog alata, ili poručiti nabavku standardnog alata, vodeći računa
o realnom vremenu potrebnom za proizvodnju ili nabavku ti potrebne količine q.
Za definisanje koordinata tačke S sa slike 1 postoje dva kriterijuma:
− dinamika potrošnje alata sa zaliha koju definiše koeficijent potrošnje alata ka,
i (ili)
− vreme potrebno za proizvodnju (ili nabavku) potrebne količine alata q koju
definiše koeficijent protočnosti KP

3. KOEFICIJENT PROTOČNOSTI
Koeficijent protočnosti alata KP definiše odnos između stvarne TCS i
tehnološke Tt dužine ciklusa proizvodnje alata, relacija (4):

T
K P = cs ⇒ Tcs = K P ⋅ Tt , Tcs ≡ t i , K P < 1 ⇒ Tcs > Tt , K P = f (Tt ) (4)
Tt

Pošto je vreme isporuke alata ti (slika 1) identično sa stvarnom dužinom TCS


proizvodnog ciklusa alata, potrebno je, saglasno relaciji (4), istražiti i definisati
zavisnost koeficijenta protoka KP od tehnološkog ciklusa proizvodnje Tt: KP=f(Tt).
Tehnološki ciklus proizvodnje Tt , relacija (5), obuhvata vreme potrebno za
izvođenje svih operacija predviđenih po tehnološkom postupku, na proizvodima
jedne serije. Organizacija proizvodnje igra značajnu ulogu kod izračunavanja
tehnološkog ciklusa pri čemu postupci kretanja mogu biti uzastopni Tt(u ) , paralelni
Tt( p ) i kombinovani Tt(k ) , u zavisnosti od tipa proizvodnje koga čini kompleksan
skup obeležja.

{ }
Tt = Tc i = Tt( p ) , Tt( k ) , Tt(u ) , Tt( p ) ≤ Tt( k ) < Tt(u ) (5)

Sektor za proizvodnju alata u kompaniji "Sloboda" karakteriše raznovrsni


proizvodni program koji obuhvata sve vrste alata za obradu deformacijom, za
obradu rezanjem kao i alate za kontrolu. Uglavnom je zastupljena pojedinačna i
maloserijska proizvodnja sa uzastopnim načinom kretanja predmeta rada. Osnovna
karakteristika uzastopnog načina organizacije toka redosleda operacija ogleda se u
tome što nema preklapanja proizvodnje između susednih operacija. Tek kada se
završi proizvodnja zadnjeg komada iz serije q, na prethodnoj operaciji, može da
počne proizvodnja prvog komada na narednoj (slika 1), relacije (5-7). Uzastopni tip
omogućava jednostavno planiranje i praćenje proizvodnje i lako opsluživanje
radnih mesta, međutim ima najduže vreme trajanja ciklusa. Parametar H uzima u
obzir organizacione faktore (efektivne časove rada u smeni CS, broj smena u danu
Sd, radni kalendar δ: kalendarski DK i radni Dr dani, izvršenje norme pi, stepen
korišćenja μi proizvodnih kapaciteta: mašina ηm i proizvodnih radnika ηr).
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 59
n
q ⋅ ∑ ti
Tt(u ) =
i =1
H
( )
, ∀xi i = 1, m ∈ P ∧ A = { n,θ n , q} (5)
C ⋅S ⋅ p ⋅μ D ∑ NC
H = s d i i , δ = k , pi = , μ i = f (η m ,η r ) (6)
δ Dr ∑ EC
n
q ⋅ δ ⋅ ∑ ti
n
Tt = i =1
, (C s = 7,5 S d = 1,25 δ = 1,45 μ i ⋅ pi = 1) ⇒ Tt = 0,1547 ⋅ q ⋅ ∑ t i (7)
C s ⋅ S d ⋅ μ i ⋅ pi i =1

Slika 1: Grafički prikaz uzastopnog načina kretanja alata u procesu proizvodnje

Tehnološki ciklus alata, u kalendarskim danima, izračunaćemo pomoću


obrasca (7) uvažavajući organizacione faktore i uslove proizvodnje u alatnici
(obuhvaćeno koeficijentom 0,1547). Na taj način tehnološki ciklus zavisi samo od
n
broja alata q u seriji i vremenske norme ∑ ti koju izražavamo u nč/kom.
i =1
Analizom proizvodne dokumentacije (radni nalozi, termin karte, izveštaji o
stanju proizvodnje) može se odrediti stvarno vreme trajanja proizvodnog ciklusa
Tcs alata na osnovu podataka o ostvarenim terminima početka i završetka
proizvodnje. Koeficijent protoka KP izračunaćemo pomoću relacije (4), ako stvarnu
dužinu ciklusa TCS podelimo sa tehnološkom Tt. Zbog gubitaka u ciklusu, koji se
sastoje od unutaroperacijskih Guo i međuoperacijskih gubitaka Gmo , koeficijent
protoka je uvek veći od 1.
U tabeli 1 prikazani su podaci neophodni za izračunavanje ciklusa
proizvodnje alata. Uzorak obuhvata 40 radnih naloga koji se odnose na proizvodnju
pravih noževa u 2012. i 2013. godini. Podaci o trajanju ciklusa i koeficijentu
protoka prikazani su u kolonama 10,11 i 12.
Tabela 1: Podaci neophodni za izračunavanje tehnološke Tt i stvarne Tcs dužine proizvodnog ciklusa alata i koeficijenta protoka Kp,
dobijeni analizom tehnološke i proizvodne dokumentacije na uzorku od 40 alata u 2012. i 2013. godini
Broj Ukupno Proizvodnja Tcs Tt
R. Naziv Broj Broj
Broj RN komada vreme Kp
br. alata crteža operacija Početak Završetak (kalendarski dani)
u seriji q izrade
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
1 61637 512.1078.09 5 9 4,30 10.3.2013 3.4.2013 24 4 6,00
2 58212 512.015.11 10 8 2,75 4.3.2013 25.3.2013 21 5 4,20
3 53864 512.1449.12 10 4 3,25 17.3.2013 13.4.2013 27 5 5,40
4 53725 512.1605.12 12 10 9,50 20.2.2013 8.4.2013 47 18 2,61
5 30104 512.1840.11 10 5 3,65 12.2.2013 15.3.2013 31 6 5,17
6 48413/2 512.760.10 20 10 4,00 21.2.2013 13.3.2013 20 13 1,54
7 31156 512.522.12 50 7 2,25 2.2.2013 12.3.2013 38 18 2,11
8 69866 512.003.13 2 4 5,20 28.1.2013 12.2.2013 15 2 7,50
9 56066 512.1461.11 10 6 3,70 28.1.2013 28.2.2013 31 6 5,17
10 64325 512.632.11 30 11 5,20 6.4.2012 3.6.2012 58 25 2,32
11 66417 512.358.10 10 5 3,67 2.8.2012 8.9.2012 37 6 6,17

Prav nož
12 48417/14 512.1008.10 5 10 6,08 10.5.2012 15.6.2012 37 5 7,40
13 67890 512.056.10 3 12 15,32 30.8.2012 3.10.2012 34 8 4,25
14 TC1-10090 512.542.12 10 8 3,50 5.4.2012 9.6.2012 34 6 5,67
15 48413/4 512.1065.08 10 8 3,55 12.4.2012 12.6.2012 30 6 5,00
16 69089 512.209.12 5 8 3,90 11.4.2012 9.5.2012 25 3 8,33
17 69262 512.598.12 10 9 3,30 17.4.2012 9.5.2012 23 6 3,83
18 48442 512.703.11 20 9 3,35 28.4.2012 17.6.2012 50 11 4,55
19 34727 512.783.12 15 7 2,90 15.5.2012 5.7.2012 51 7 7,29
20 69088 512.208.12 5 8 2,90 11.4.2012 23.4.2012 13 3 4,33
Broj Ukupno Proizvodnja Tcs Tt
R. Naziv Broj Broj
Broj RN komada vreme Kp
br. alata crteža operacija Početak Završetak (kalendarski dani)
u seriji q izrade
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
21 TC1-10092 512.544.12 10 8 3,50 5.4.2012 20.5.2012 44 6 7,33
22 69177 512.860.12 5 8 3,55 6.6.2012 20.6.2012 15 3 5,00
23 69181 512.864.12 5 8 4,05 6.6.2012 27.6.2012 22 4 5,50
24 69180 512.863.12 5 8 4,05 6.6.2012 27.6.2012 22 4 5,50
25 69179 512.862.12 5 8 4,05 6.6.2012 27.6.2012 22 4 5,50
26 69242 512.592.12 5 9 3,60 12.4.2012 30.4.2012 19 3 6,33
27 52587 512.002.11 15 9 4,40 29.11.2012 1.1.2013 40 11 3,64
28 60086 512.1043.12 10 4 8,00 27.6.2012 15.8.2012 49 13 3,77
29 30415 512.336.12 10 8 3,70 28.9.2012 30.10.2012 32 6 5,33
30 30113 512.1447.12 10 4 3,00 17.9.2012 30.10.2012 43 5 8,60
31 69028 512.007.12 2 4 5,15 5.3.2012 12.3.2012 8 2 4,00

Prav nož
32 TC1-10091 512.543.13 10 8 3,50 5.4.2012 16.5.2012 41 6 6,83
33 TC1-10093 512.545.12 10 8 3,50 5.4.2012 16.5.2012 41 6 6,83
34 31156 512.101.11 50 7 2,75 17.2.2012 21.4.2012 54 22 2,45
35 64898 512.1085.11 5 9 2,95 4.9.2012 15.9.2012 12 22 0,55
36 69178 512.481.12 1 14 15,27 23.3.2012 13.4.2012 20 3 6,67
37 69179 512.482.12 1 7 3,15 23.3.2012 26.3.2012 4 1 4,00
38 69180 512.483.12 1 7 3,15 23.3.2012 26.3.2012 4 1 4,00
39 48942 512.1842.09 10 7 3,90 12.4.2012 30.5.2012 48 7 6,86
40 51164 512.725.12 15 6 3,55 11.5.2012 7.6.2012 27 9 3,00
Napomena: Tehnološki ciklus (kolona 10) izračunali smo pomoću relacije (7), respektujući količine alata q (kolona 5) i ukupno vreme potrebno
za izradu jednog alata (kolona 7). Stvarni ciklus proizvodnje utvrdili smo pomoću repernih tačaka koje se odnose na početak proizvodnje po
radnom nalogu (kolona 8) i završetak proizvodnje (kolona 9). Koeficijent protoka izračunali smo pomoću relacije (4).
62 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
4. ANALIZA PODATAKA
U cilju uspostavljanja funkcionalne zavisnosti između koeficijenta protoka
i tehnološkog ciklusa izvršena je regresiona i korelaciona analiza polinomima 1.-5.
stepena. Rezultati su prikazani na slikama 2 do 11 i tabeli 2.
KP KP

8 8

6 6

4 4

2 2

t t
5 10 15 20 25 5 10 15 20 25
Slika 2: Aproksimacija polinomom n=1 Slika 6: Aproksimacija polinomom n=3
KP KP

8 8

6 6

4 4

2 2

t t
5 10 15 20 25 5 10 15 20 25
Slika 3: Interval poverenja (n=1, P=0,91) Slika 7: Interval poverenja (n=3, P=o,91)
KP KP

8 8

6 6

4 4

2 2

t t
5 10 15 20 25 5 10 15 20 25
Slika 4: Aproksimacija polinomom n=2 Slika 8: Aproksimacija polinomom n=4
KP KP

8 8

6 6

4 4

2 2

t t
5 10 15 20 25 5 10 15 20 25
Slika 5: Interval poverenja (n=2, P=0,91) Slika 9: Interval poverenja (n=4, P=0,91)
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 63
KP KP

8 8

6 6

4 4

2 2

t t
5 10 15 20 25 5 10 15 20 25
Slika 10: Aproksimacija polinomom n=5 Slika 11: Interval poverenja (n=5, P=0,91)

Tabela 2: Vrednosti parametara polinoma i regresije sa intervalom pouzdanosti


koeficijenta protoka i stvarne dužine ciklusa proizvodnje za nož: C.68886, q=15 kom
Stepen polinoma: P=ao+a1t+ a2 t2+ a3t3+...+ antn
Parametri
n=1 n=2 n=3 n=4 n=5
1 2 3 4 5 6
a0 6,2912 6,28905 4,39154 3,12028 2,08913
a1 -0,214734 -0,123989 0,706609 1,55412 2,49701
Polinoma

a2 - -0,00376375 -0,0928744 -0,248823 -0,499892


a3 - - 0,00248232 0,0124357 0,0390269
a4 - - - -0,00020177 -0,00139423
a5 - - - - 0,000018942
SK 1,36843 1,36128 1,21681 1,17456 1,16154
Regresije

KPsr 5,01325
RtK 0,677464 0,681609 0,756445 0,775499 0,781145
±ε 2,32632 2,31418 2,06857 1,99675 1,97462
Crtež: 68886, Količina: q=15, Vreme: t=3nč/kom, Tt=7, P=0.911 (τ=1.7)
Interval poverenja:

2,80 ≤ KP ≤ 7,45

2,92 ≤ KP ≤ 7,55

3,57 ≤ KP ≤ 7,71

3,59 ≤ KP ≤ 7,58

3,46 ≤ KP ≤ 7,41
KP ± ε, TCS ± ε

20 ≤ TCS ≤ 53

21 ≤ TCS ≤ 53

25 ≤ TCS ≤ 54

26 ≤ TCS ≤ 54

25 ≤ TCS ≤ 52
Rezultati

Napomena: SK - Standardno odstupanje, KPsr - Srednja vrednost,


RtK - Koeficijent korelacija, ±ε - Interval poverenja za odabranu verovatnoću P

Na slikama 5, 7, 9 i 11 prikazan je i interval pouzdanosti za usvojenu


verovatnoću od 0,911 pod predpostavkom da se slučajna promenljiva Kp pokorava
normalnom zakonu raspodele verovatnoća. Od navedenih regresionih krivih
najbolja je aproksimacija polinomom petog stepena jer daje najmanje standardno
odstupanje (SK=1,16154), najmanju vrednost intervala poverenja (±ε=1,97462) i
najveću vrednost koeficijenta korelacije (RtK=0,781145). Na osnovu uspostavljenih
funkcionalnih zavisnosti polinomima određenog stepena možemo odrediti
koeficijent protoka a time i realno vreme potrebno za izradu (isporuku) bilo koje
64 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
porudžbine. Za alat čiji je crtež prikazan na slici 12 a tehnološki postupak na slici
13, tehnološki ciklus iznosi 7 dana za količinu q od 15 komada, pri čemu je vreme
potrbno za izradu prikazano u tabeli 2 (deo koji se odnosi na rezultate).

Slika 12: Crtež alata koga treba uraditi u količini od 15 komada


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 65
KOMPANIJA"SLOBODA"
- ČAČAK - OPERACIJSKI POSTUPAK RJ-"Alatnica"
- SPISAK OPERACIJA I NORMATIV RADA - Mehanička tehnologija
Vrsta i kvalitet Č9780 Sklop:
Materijal:

Tehnički uslovi Naziv: Prav nož


Pozicija
Sirove dimenzije □15×15×105 Crtež br: 68886
Količina za 1 kom. 0,19
O P ERAC IJE R A D I Vreme za izradu 1 kom. Vreme za 1k. u č.

Oznaka
obrade
Grupa posla
Broj
Osnovno Dopunsko Ukupno radnika Vreme za
Broj Naziv Mašina, uređaj u NČ u% u NČ
kumul
1k. u NČ

1 Glodanje Glodalica ALG-100 GLV-GLV1 0,57 5,00 0,60 V/3 1,00 0,60 0,60

2 Brušenje Brusilica za ravno brušenje"TOŠ" BRH 0,38 5,00 0,40 V/3 1,00 0,40 1,00

3 Glodanje Glodalica ALG-100 GLD 0,48 5,00 0,50 V/3 1,00 0,50 1,50

4 Graviranje Graverka GLG 0,29 5,00 0,30 V/3 1,00 0,30 1,80

5 Kaljenje Usluga Usluga / / / / / Usluga

6 Brušenje Brusilica za ravno brušenje"TOŠ" BRH1 0,38 5,00 0,40 V/3 1,00 0,40 2,20

7 Fazonsko brušenje Brusilica "MAJEVICA" BRF1-BRO 0,76 5,00 0,80 V/4 1,00 0,80 3,00

9
Postavio: Kontrol: Odobrio: Zam-je List br. 1
Datum: Datum: Datum: Zam-sa: Ima lista 1
UKUPNO U NČ 3,00

Slika 13: Tehnološki postupak za izradu alata

5. ZAKLJUČAK
U metodološkom smislu istraživanju ciklusa proizvodnje alata možemo
pristupiti na više načina. Tehnološka dokumentacija (slika 13), podaci o trajanju
ciklusa koji odražavaju realne uslove poslovanja (tabela 2), način kretanja
predmeta rada u procesu proizvodnje i izbor krivih regresije, čine osnovu analitičko
kvantitativnog pristupa koji je izložen u ovom radu. Imajući u vidu složenost i
raznovrsnost primenjenih tehnologija i specifična ograničenja vezana za
proizvodnju specijalnih alata dobijeni rezultati prikazani u tabeli 2 ukazuju na
visoke vrednosti koeficijenta protoka i širok interval u okviru koga možemo
očekivati isporuku 15 komada alata C-68886.
Pod predpostavkom da se koeficijent protočnosti ponaša kao slučajna
veličina koja se pokorava normalnom zakonu raspodele verovatnoća i da za krive
regresije odaberemo polinome, vreme isporuke kretaće se u rasponu od 20 do 54
kalendarska dana.
U radu je prikazana metodologija za analizu i istraživanje proizvodnih
ciklusa specijalnih alata u uslovima pojedinačne i maloserijske proizvodnje.
Projektovanje ciklusa je zasnovano na podacima koji oslikavaju realne uslove u
kojima se odvija proces proizvodnje i metodologiji koja istražuje zakonitost u
ponašanju ciklusa kao stohastičke slučajne veličine. To znači da proizvodni sistem
poseduje informacije o stvarnom trajanju ciklusa proizvodnje jer su one neophodne
za dalju statističku analizu u cilju utvrđivanja odgovarajućih zakonitosti
relevantnih za projektovanje i optimizaciju.
66 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
6. LITERATURA
[1] I. C. Dima, M. Man, V. Modrak: Using the simulation technique for
planning the industrial production in metallurgy, Metalurgia International,
Vol. 18, No. 2, February 2013, p. 17-20, ISSN 1582 – 2214.
[2] Q. Hao, B. H. Soong, Z. Yang, D. Wang: Earliness/tardiness
producution planning by JIT philosophy for job-lot manufacturing systems,
Production Planning and Control, Vol. 9, No. 2, January 1998, p. 181-188,
ISSN 0953-7287.
[3] W. Wang, D. Wang, T. L. Ren: Experimental earliness/tardiness
production planning with the due window system, Production Planning and
Control, Vol. 10, No. 6, January 1999, p. 553-558, ISSN 0953-7287.
[4] C. Eckert, P. Clarkson: Planning development processes for complex
products, Research in Engineering Design, Vol. 21, No. 3, Jul 2010, p.
153-171, ISSN 0934-9839.
[5] A. Ioana, A. Semenescu, C. F. Preda: Elements of best management for
metallurgical technological plants, Metalurgia International, Special Issue
Vol. 18, No. 1, January 2013, p. 165-167, ISSN 1582 – 2214.
[6] M. Barbu, A. Fota, G. Calefariu: Computer management simulation of
tools flow in flexible manufacturing systems, Metalurgia International, Vol.
17, No. 12, December 2012, p. 19-22, ISSN 1582 – 2214.
[7] J. Jovanovic, D. D. Milanovic, R. Djukic: The analysis and projection
of production cycle within „Sloboda“ Co. Cacak, Technique and Practice,
No. 8, 2012., p. 7-14, ISSN 2217-2130. (In Serbian)
[8] J. Jovanović, D. Milanović, M. Radović, R. Djukic: Investigations of
time and economic dimensions of the complex product production cycle,
Proceedings of 5th International Symposium on Industrial Engineering -
SIE2012, p. 85-88, ISBN 978-86-7083-758-4, Belgrade, June 2012.,
Faculty of Mechanical Engineering, Belgrade.
[9] L. Wilson: How to Implement Lean Manufacturing, McGraw-Hill
Professional Publishing, p. 29- 30, ISBN 978-0-07-162507-4, New York,
2009.
[10] Kompanija Sloboda Čačak: Konstruktivno - tehnološka i proizvodno -
planska dokumentacija Kompanije, Čačak, Serbia.
[11] J. Jovanovic, D. D. Milanovic, Z. Adamovic, R. Djukic: Models for
describing the structure of product and projection of manufacturing cycle,
Proceedings of 16th International Research/Expert Conference ”Trends in
the Development of Machinery and Associated Technology”, TMT 2012,
p. 207-210, ISSN 1840-4944, Dubai, UAE, September 2012., University of
Zenica, Faculty of Mechanical Engineering.
ANALIZA KVAROVA NA ELEKTRIČNOJ MREŽI 35kV ZA
SNABDEVANJE ELEKTRIČNOM ENERGIJOM RENI
BUNARA VODOVODA BEOGRAD
Dojčilo Sretenović1, Jovan Spasojević2
REZIME
U radu su analizirani kvarovi nastali u određenom vremenskom periodu na
električnoj mreži tj. vodu od 35 kV koji služi za napajanje 60 reni bunara, od kojih se 55
bunara snabdeva električnom energijom na nivou 10 kV iz TS 35/10 kV “Galovica” i TS
35/10 kV “Boljevci”. Analizom ispada uočeno je da njihov veliki broj traje vrlo kratko ali
sasvim dovoljno da dođe do ispada svih reni bunara. Sistem za direktno uzemljenje faze
sabirnica 35 kV u TS Beograd 9 pri zemljospoju bilo gde u mreži 35 kV preko brzog
novougradnog zemljospojnog prekidača predstavlja efikasno rešenje za eliminisanje
prolaznih zemljospojeva. Očekuje se da na ovaj način elimminiše oko 70% zemljospojeva
na vodu.
Ključne reči: Reni bunar, zemljospojni prekidač, vod od 35 kV

THE ANALYSIS OF MALFUNCTIONS ON THE 35 KV


ELECTRICAL LINE FOR SUPPLYING THE RENNEY WELLS OF
BELGRADE WATER LINES WITH ELECTRICAL ENERGY

ABSTRACT
This project analyses the malfunctions in the specific period of time on an 35kV
electrical line which supplies 60 renney wells, 55 of which are supplied with electrical
energy of 10kV from TS 35 kV “ GALOVICA” and TS 35 kV “BOLJEVCI”. By the
analysis of the power failures it is detected that the large number of them do not last very
long, but long enough to cause the power failure of all renney wells. The efficient solution
for the elimination of the passing ground-fault circuit-interruption protection ( GFCI) lies in
the installing the direct grounding of 35kV main pipes in TS Belgrade 9 with GFCI
anywhere in the 35kV electrical system through a fast newly installed GFCI. 70% of GFCIs
is expected to be eliminated.
Key words: renney wells, ground-fault circuit-interruption protection ( GFCI),
35kV electrical line

1. UVOD
Glavno izvorište Beogradskog vodovoda su 60 reni bunara na levoj obali
Save. Od ovog broja 55 bunara snadbeva se električnom energijom na nivou 10 kV
iz TS 35/ kV „Galovica" i TS 35/10 kV „Boljevci". U slučaju ispada TS 35/10 kV

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija Čačak, Svetog Save 65 Čačak
2
Mašinsko-elektrotehnička škola Goša, Industrijska 66, Smederevska Palanka
68 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
„Boljevci" bez napona ostaje 55 reni bunara. Nestanak napona na reni bunarima
direktno utiče na:
- količinu vode u sistemu, odnosno na snadbevanje grada vodom,
- kvalitet vode,
- povećava troškove eksploatacije jer se smanjuje radni vek elektromašinske
opreme reni bunara.
Pojava zemljospoja u mreži 35 kV uslovljava svođenje napona pogođene
faze u odnosu na tlo na po praviiu malu vrednost u odnosu na vrednost u
normalnom pogonu i podizanje napona "zdravih" faza na povišenu, čak međufaznu
vrednost. Pri pojavi "metalnog" zemljospoja napon pogođene faze prema tlu će
ostati trajno nizak - sve do isključenja pogođenog voda odnosno pogođene faze
voda.
Eliminisanje pojave zemljospoja može se izvesti na sledeća dva načina:
odvajanjem pogođenog provodnika od izvora napajanja ( isključenje voda ili
pogođene faze iz mreže privremenim efikasnim uzemljenjem pogođene faze
Pored ovih se mogu primeniti i drugi postupci kao što je postupak
rezonantnog uzemljenja (Petersenova prigušnica) čiji je domen primene
odgovarajućim tehničkim razlozima ograničen.
U našoj praksi je daleko najčešće u primeni prvi način tj. Privremeno
isključenje voda koje može biti kratkovremeno (brzo APU) ili privremeno
isključenje dužeg trajanja (na primer sporo APU).

2. AKTIVNOSTI NA REŠAVANJU PROBLEMATIKE


POUZDANOSTI RADA TS 35 kV /10 kV BOLJEVCI
Napajanje TS Boljevci bilo je otežano čestim prekidima, što je dovodilo do
dužih zastoja u snadbevanju električnom energijom reni bunara na levoj obali Save.
Kako se potrošačko područje stalno povećavalo u sremskom delu na potezu
Boljevac - Surčin - Dobanovci - Aerodrom - Ugrinovci u dužem vremenskom
periodu nametnula se potreba izgradnje većeg elektroenergetskog objekta kao što je
TS 110/35 kV Beograd 9 sa instalisanom snagom 2 x 63 MVA.
Po izgradnji ovog objekta otpočela je brže izgradnja vodova 35 kV na gore
pomenutim područjima.
Mešoviti vod 35 kV od TS 110/35 kV Beograd 9 ćelija 10 do TS 35/10 kV
Boljevci ćelija 3 građenje u dve etape:
■ etapa 1990. godine
■ etapa 1994. godine.
Prva etapa izvedena je mešovito sa nadzemnim delom voda 3x95/15 mm2
Alč i kablovskim, tip XHE49 - A 3x185 mm2 sa termičkom opteretljivošću od
390A i to od TS Beograd 9 do stuba br.3699.
Druga etapa je takođe izvedena kao mešoviti vod 3x95/15 mm2 Alč i
kablovski, tip XHP48 - A 3x185 mm2 sa termičkom opteretljivošću od 390A.
Nadzemni deo obeju etapa ima dužinu od 13 400 m a kablovski deo 7 510 m.
Odmah po ulasku u pogon registrovan je veliki broj ispada.
Priroda kvarova bila je veoma raznovrsna kao što su zemljospojevi, kratki
spojevi, strujno pregorevanje (odgorevanje) provodnika na spojnim mestima.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 69
Posle dužeg praćenja i intervencija došlo se do saznanja o uzrocima ispada
mešovitog voda 35 kV „TS Beograd 9 - TS Boljevci". To su:
■ kvarovi na spojnicama
■ kvarovi na kablovskim glavama
■ problemi sa deflektorima i
■ razorna pražnjenja izolacije na nadzemnom delu voda.
Kvarovi na spojnicama uzrokovani su lošim mateijalom aluminijumske
nastavne spojnice (hilzne) kao i metode presovanja sa različitom dubinom trna.
Kvarovi na kablovskim glavama izazvani su zbog kratkog bolcna koji je pucao
iznutra i nije stvorio dobar spoj između žile i bolcna i bolcna i užeta, što je
dovodilo do pregorevanja faznog provodnika.
Elektrodistribucija je preduzela niz aktivnosti na otklanjanju kvarova kao
što su:
■ sve spojnice su 2000 povađene i zamenjene drugim kvalitetnijim
tipom
■ otklonjeni su kvarovi na kablovskim glavama zbog tvrdih i kratkih
bolcnova
■ otklonjeni su nedostaci na deflektorima
■ na mestima na kojima je utvrđeno naponskim ispitivanjem da
dolazi do razornog pražnjenja zamenjeni su postojeći izolatori sa izolatorima sa
produženom strujnom stazom, povećano je rastojanje mostova od armiranog stuba.
Što se tiče samih kablova, nije se desio ni jedan proboj na kablu u toku dosadašnje
eksploatacije.
Aktivnosti koje je preduzimala Elektrodistribucija smanjile su broj
kvarova.
Kao normalni (uobičajeni) kvarovi ostaju zemljospojevi pri kojima
ispadaju iz pogona reni bunari zbog prekida napajanja i pored primene tehnike
automatskog ponovnog uključenja

3. PREGLED I ANALIZA ISPADA NA NAPOJNOM VODU 35 kV


IZMEĐU "TS BEOGRAD 9 - TS BOLjEVCI"
Ispadi vodova su relativno česti. Do ispada dolazi zbog previsokih
električnih naprezanja izolacije izazvanih atmosferskim prenaponima (udarci
groma u vod), sklopnim prenaponima (isključenja i uključenja prekidača), zbog
previsokih mehaničkih naprezanja (preveliki dodatni teret leda i snega na
provodnicima voda i na stubovima, oluje sa nenormalnim velikim brzinama vetra
kombinovane sa atmosferskim pražnjenjima, sa ledenom kišom i sl.), zbog prljanja
izolacije, naročito u zagađenim područjima, zbog premošćenja ili oštećenja
izolacije stranim predmetima ili životinjama (izraslo granje drveća, nanesena grana
prilikom oluje, ptice, oštećenja kablova kod zemljanih radova i sl.), kao i zbog
pogrešne manipulacije u postrojenju (npr. uključenje dalekovoda uzemljenog na
trasi ili u susednom postrojenju).
Uzroci ispada mogu biti:
■ tropolni i dvopolni kratki spojevi bez spoja sa zemljom,
70 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
■ tropolni, dvopolni i jednopolni kratki spojevi sa zemljom u
mrežama sa direktno uzemljenim zvezdištem transformatora,
■ zemljospojevi jedne faze u mrežama sa izolovanim i preko
niskoomske impedanse uzemljenim zvezdištem.
Postoje trajni i prolazni kvarovi. Trajni kvarovi su oni koji ostaju i posle
beznaponske pauze pri automatskom ponovnom uključenju. Pri pojavi trajnog
kvara ne uspeva automatsko ponovno uključenje, tj. vod biva definitivno isključen
od strane relejne zaštite. Prolazni kvarovi su oni koji nestaju za vreme beznaponske
pauze, tj. posle uključenja prekidača od strane uređaja za APU kvar više ne postoji.
Prolazni kvarovi su posledica atmosferskih pražnjenja (razorna pražnjenja na
izolaciji prilikom udara groma u vod), odskakivanje provodnika voda kod opadanja
leda, premošćenja izolacije predmetima ili pticama koji sagore zbog električnog
luka, te razornog pražnjenja na zaprljanoj izolaciji kad se prilikom jutarnje rose ili
magle ovlaži. Posle isključenja dalekovoda vazdušna izolacija se regeneriše, strani
predmet sagori tokom trajanja luka, ptica padne na zemlju, površina izolatora se
osuši i sl., tako da se posle uključenja prekidača pogon normalno nastavlja.

Tabela 1: Ispadi voda za period 2000-2004 godina

Godina 2000 2001 2002 2003 2004 Ukupno


Ukupan broj ispada 26 62 22 24 38 172 100%
Prolazni zemljospojevi 14 55 18 17 28 126 72%

Tabela 2: Broj ispada za period od 2000-2004 godine za svaku godinu:


(a-ukupan broj ispada, b-prolazni zemljospojevi)
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 71

Slika 1: Prikaz ispada po mesecima u periodu 2000-2004

Sa slike 1 i tabela 1 i 2 vidi se sledeće:


■ Ukupan broj svih ispada koje je isključila zemljospojna,
kratkospojna ili prekostrujna zaštita iznosi 172.
■ Broj prolaznih zemljospojeva iznosi 126, tj. 72% od ukupnog broja
svih ispada. Prolazni zemljospojevi su oni koje je isključila zemljospojna zaštita a
zatim je vod primio napon posle ručnog uključenja (daljinski iz DC EDB)
prekidača do 23.10.2000. godine, odnosno posle ovog datuma prekidač je
uključivan automatski od strane uređaja za APU koji je tada ugrađen.
■ Najveći broj ispada bio je u letnjim mesecima (juni, juli i avgust),
ukupno 95, tj. 55,2%. Od ovih 95 ispada 86 su prolazni zemljospojevi, tj. 90,5%.
Najverovatniji uzroci ovih ispada su jutarnja rosa, ptice i aerozagađenja
uzrokovana poljoprivrednim radovima.
Pri svim ispadima (ukupno 172) reni bunari su ostajali bez napona i trajno
ispadali iz pogona.
Analiza pokazuje da su 72% od svih ispada prolazni zemljospojevi, što
ukazuje da je neophodno da se iznađe tehničko rešenje čijom bi se primenom
sprečio nestanak napona u reni bunarima pri prolaznim zemljospojevima.
Ovaj nalaz je razlog za dublje razmatranje i istraživanje mogućnosti da
prolazni zemljospojevi, čija je čestina najveća budu eliminisani bez posledica na
potrošače (reni bunare).

4. MOGUĆE REŠENJE ZA SPREČAVANJE ISPADA DV 35 kV "TS


BEOGRAD 9 - TS BOLJEVCI"
Statički podaci o ispadima na konkretnom vodu 35 kV u ,,TS Beograd 9 -
TS Boljevci" o učestalosti, vrsti i prirodi ispada pokazuje: najbrojniji ispadi su
72 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
usled zemljospojeva. Oni su reda 80-90% ukupnih ispada, a od njih su prolazni
zemljospojevi reda 85 90%.
Ideja je da se ovo ostvari primenom zemljospojnog prekidača (ZP). Princip
rada zemljospojnog prekidača (ZP) sastoji se u tome da uspostavljenu struju (IiEL)
faze pogođene zemljospojom svede praktično na nulu. To se ostvaruju direktnim
uzemljenjem faze pogođene zemljospojom na sabirnicama 35 kV prekidačem (ZP)
u napojnoj trafostanici 110/35 kV, tj. uspostavljanjem „prinudnog" zemljospoja sa
strujom (IiEp).
Otpor petlje „prinudnog" zemljospoja u odnosu na otpor petlje „stvarnog"
zemljospoja može biti mnogostruko manji, što dovodi da se sva struja ovako
uspostavljena dva zemljospoja zatvara kroz „prinudni" zemljospoj, a električni luk
na mestu „stvarnog" zemljospoja gasi.
Na slikama 2 i 3 prikazan je način rada ZP. Jednostavnosti radi prikazan je
samo za jednu fazu. Razumljivo ja da je svaka faza opremljena odgovarajućim
jednopolnim prekidačem.

Slika 2: Način rada ZP – ZP isključen

Slika 2: Način rada ZP – ZP uključen

Ako je zemljospoj bio prolaznog karaktera, a to je 85-90% svih


zemljospojeva, po isključenju zemljospojnog prekidača (ZP) mreža 35 kV nastavlja
nesmetano da funkcioniše.Potrošači na 10 k kV i 0,4 kV, zemljospoj, odnosno rad
zemljospojnog prekidača praktično ne osećaju. U ovome je suština primene
zemljospojnog prekidača.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 73

5. ZAKLJUČAK
Sistem za direktno uzemljenje faze sabirnica 35 kV u TS Beograd 9 pri
zemljospoju bilo gde u mreži 35 kV preko brzog novougradnog zemljospojnog
prekidača predstavlja efikasno rešenje za eliminisanje prolaznih zemljospojeva.
Procenat prolaznih zemljospojeva na nadzemnim vodovima 35 kV (85-90%),
činjenica da njihovo nastajanje i eventualno samogašenje, apsolutno ne utiču na rad
potrošača 10 k kV i 0,4 kV pobuđivali su elektrotehničke stručnjake da iznađu
načine eliminisanja prolaznih zemljospojeva bez isključenja voda na kome je
zemljospoj nastao, odnosno da struju električnog luka na mestu nastanka
zemljospoja svedu na vrednost blisku nuli i na taj način zemljospojevi na vodu
učine samogasivim.
Očekuje se da na ovaj način elimminiše oko 70% zemljospojeva na vodu.
Procenjuje se da za sada osim napred navedenog rešenja za eliminisanje prolaznih
zemljospoja bez isključenja potrošača ne treba preuzimati druge mere.
Realizacija ovog rešenja poboljšava kontinuitet napajanja i ostalih
potrošača priključenih na mrežu 35 kV koja se napaja iz TS 110/35 kV Beograd 9.

6. LITERATURA

[1] M. Korolije, P. Vukelja: Poboljšanje pouzdanosti i kontinuitete


napajanja električnom energijom dela reni bunara na levoj obali Save.Studija br.
401027, Institut ,,N. Tesla" Beograd 2001, str. 94.
[2] J. Jovanović, S. Radovanović: Analiza rada zemljospojnog prekidača u
TS 110/20 Kv Debeljača. Referent R-34-06 na Savetovanju JUKO CIGRE,
Vrnjačka Banja 1999.g.
[3] D. Sretenović: Prenos električne energije, Visoka škola tehničkih
strukovnih studija Čačak, 2007 g.
[4] Dokumentacija "EDB": za vodove 35 Kv koji prolaze iz TS: Beograd 5
0 ispadima i kvarovima na vodovima 35Kv za TS Boljevci
PREDNOST UVOĐENJA PREKIDAČA VAKUUMSKOG TIPA
I TIPA SA SF6 GASOM U ODNOSU NA MALOULJNE
PREKIDAČE
Dojčilo Sretenović1, Siniša Lilić

REZIME
Upoređivanjem karakteristika do sada korišćenih malouljnih prekidača u
elektroenergetskom sistemu Elektroprivreda Srbije i prekidača vakuumksog tipa i izvedbi
sa SF6 gasom (sumpor heksafluorid) dolazi se do prednosti koju ima savremena oprema.
Ova oprema svojom konstrukcijom i tehničkim rešenjima je veoma jednostavna za montažu
i proširenja na mestu gde je montirana, veoma jednostavna za rukovanje, izuzetno sigurna
za upotrebu i neškodljiva za okolinu.
Ključne reči: malouljni prekidači, mineralna ulja, vakuumski prekidači, SF6
prekidač.

THE ADVANTAGES OF INTRODUCING VACUUM TYPE


CIRCUIT BREAKER AND SF6 TYPE CIRCUIT BREAKER
COMPARED TO LOW OIL LEVEL CIRCUIT BREAKERS
ABSTRACT
The advantages of modern equipment can be seen when low oil level circuit
breakers, which have been used so far in Serbia’s Electric-power industry, are compared
with vacuum type circuit breakers and SF 6 type circuit breakers. The construction and
technical solution of this equipment provide easy installation and extension on places where
it has been installed, it is easy and safe for the user, and it does not have negative effects on
the environment.
Key words: low oil level circuit breaker, mineral oil, vacuum type circuit breaker,
SF6 type circuit breaker.

1. UVOD
U procesu razvoja elektroenergetskih sistema i pojedinih njihovih delova
od sredine prošlog veka najveći stepen razvoja je zabeležen u poslednje četiri
decenije. U početku se u rasklopnoj opremi koristili razni materijali za gašenje luka
koji se javlja pri rastavljanju i sastavljanju kontakata prekidača i ujedno obezbeđuje
i neophodno dielektrično stanje između otvorenih kontakata.
Prvi veliki korak u unapeđivanju kvaliteta prekidača je bilo uvođenje
malouljnih prekidača. Količina ulja je kod njih znatno smanjena u odnosu na ranije
korištene uljne prekidače, jer se ulje koristi samo za gašenje električnog luka a

1
VŠTSS Čačak
76 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
izolovanje ostalih elemenata prekidača su rešeni na drugačiji način. Od tog trenutka
su malouljni prekidači istisli sve do tada korištene prekidače. Njihova tehnička
rešenja su bila veoma dobra ali bilo je i nedostataka koji su intezivirali istraživanja
u toj oblasti.
U toku istraživanja novih materijala se došlo do rezultata da su za gašenje
električnog luka u prekidačima izuzetno podobni visoki vakuum i elektronegativni
gasovi od kojih je SF6 pokazao najodgovarajuće karakteristike. Kroz primenu
rasklopne opreme vakuumskog tipa i tipa sa SF6 gasom se došlo do zaključka
da su vakuumski prekidači prikladniji u srednjenaponskoj opremi a prekidači sa
SF6 gasom u visokonaponskoj opremi.

2. MALOULJNI PREKIDAČI
Pojava malouljnih prekidača (slika 1.) je vezana za sredinu prošlog veka i
predstavljali su veliki kvalitativni napredak u odnosu na do tada korištene uljne,
hidromatske i pneumatske prekidače. Mala količina ulja koja se koristi je
omogućila smanjenje gabarita uređaja a tehničkim rešenjem izvlačivih uređaja je
pojednostavljeno održavanje. Međutim, pojavio se i izvestan broj nedostataka koji
su zahtevali daljnje usavršavanje prekidačke opreme. Pre svega je to neophodnost
zamene delova ( kontakti, lučne komore, ulje) posle malog broja odrada u
nominalnim režimima prekidanja a daleko češće u režimima usled kvarova u
sistemu. Realna opasnost je predstavljala mogunost eksplozije u prelaznim
režimima a jedan od veoma bitnih nedostataka je korištenje ulja kao medijuma za
gašenje električnog luka.

Slika 1. Malouljni prekidač u postrojenju


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 77
U malouljnim prekidačima se koristi ulje u količini od 7,5 do 15 litara.
Prema standardima međunarodnih ekoloških organizacija svi uređaji koji u sebi
sadrže više od 5 litara mineralnog ulja podležu posebnim uslovima o skladištenju i
odlaganju u specijalnim zaptivenim kontejnerima koji obezbeđuju odgovarajuću
izdržljivost i otpornost na moguće hemijsko delovanje tečnog PCB (polihlorovani
bifenili). Potencijalnu opasnost po životnu okolinu predstavlja kontaminiranost sa
PCB. Pod obavezu ispitivanja na PCB kontaminiranost podpadaju novo, korišćeno
i otpadno ulje. Kod održavanja malouljnih prekidača je neophodno ispuštanje ulja i
pre vraćanja ga treba profiltrirati i prosušiti, a zatim proveriti dielektričku čvrstoću
shodno zahtevima standarda JUS B.H3.562/70. Kod ovakvog regenerisanog ulja je
ogromna mogućnost kontaminiranosti sa PCB. Analize i statistički podaci govore
da maluoljni prekidači proizvedeni pre 1989. godine u sebi sadrže PCB jer
proizvođači opreme nisu bili u obavezi o izdavanju potvrde da je oprema bez PCB.

3. PREKIDAČI SA SF6 GASOM


U današnje vreme rasklopna oprema sa SF6 gasom održava primat u
proizvodnji i primeni kod visokonaponskih prekidača (slika 2.). Kod ovih uređaja
princip gašenja elektrčnog luka se ostvaruje sabijanjem i potiskivanjem gasa SF6

Slika 2. VN prekidači sa SF6 gasom

prilikom operacije otvaranja prekidača a iskorištavanje termičke energija koja


nastaje omogućava smanjenje potrebe za pogonskim mehanizmom, tako da
pogonski mehanizam može biti jednostavniji i pouzdaniji. Što se tiče prekidanja
struje kratkog spoja, savremena rešenja ovakve opreme (povećani pouzdanost i
78 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
jednostavnost njenog održavanja) gde se prekidanja struja odvijaju u vremenu tri
poluperiode, potpuno ispunjava zahteve sa aspekta stabilnosti elektroenergetskog
sistema. Rasklopna oprema sa SF6 gasom poseduje veoma bitne karakteristike
vezane za proces rada i to: visoka pouzdanost, mehanička pojednostavljenost,
sigurno zaptivanje gasa, nizak nivo stvaranja buke, minimalno održavanje, dug
radni vek kontaktnih delova, jednostavna montaža itd. Visokonaponski prekidači sa
SF6 gasom se proizvode po modularnom principu sa čime se postiže maksimalan
stepen unifikacije pojedinih delova i celih sklopova. Manja zastupljenost kod
opreme drugih naponskih nivoa se ogleda u nedostacima SF6 gasa u odnosu na
vakuum kao medijum za gašenje električnog luka u rasklopnoj opremi. Upotreba
SF6 gasa nije preporučljiva sa aspekta zakona o zaštiti životne sredine jer je
neophodan proces određenog odlaganja samog gasa, mada je SF6 gas podoban za
reciklažu i to se i primenjuje.

4. VAKUUMSKI PREKIDAČI
Vakuumska rasklopna oprema trenutno preovladava u sferama
srednjenaponske opreme kao i kod neke niskonaponske opreme sa tendencijom da
sa određenim tehničkim rešenjima ovlada i visokonaponskom opremom.
Kompaktni vakuumski prekidači (slika 3.) zbog svojih malih dimenzija pruža
mogućnost lake montaže u postrojenju a tehničkim karakteristikama produžava
radni vek postrojenju, poboljšava karakteristike, smanjuje troškove i u mnogome
povećava pouzdanost.

Slika 3. Vakuumski prekidač (izvlačiv na kolicima)


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 79
Primena vakuumskih komora za gašenje električnog luka u potpunosti
zadovoljava sve ekološke standarde koje moraju da ispune rasklopni urađaji.
Visoki vakuum koji je izuzetno dobar dielektrik se kreće u dijapazonu 10̄̄⁻⁶- 10̄⁻²Pa
tako da se i kod malih hodova i malih brzina pokretnog kontakta postižu velike
prekidne moći. Mehanička izdržljivost je zagarantovana minimalnom energijom
potrebnoj u pogonskom mehanizmu zbog karakterističnih malih hodova i malih
brzina pokretnog kontakta a time se omogućuje i smanjenje gabaritnih dimenzija
vakuumskog prekidača.

5. ZAKLJUČAK
Primena naučnih dostignuća u razvoju rasklopnih uređaja je za kratak
vremenski period donela znatna poboljšanja u proivodnji i kvalitetu prekidača
primenjenih u elektroenergetskim sistemima. Značajan pomak se ostvario
primenom malouljnih prekidača umesto do tada korištenih uljnih, hidromatskih i
pneumatskih prekidača. Malouljni prekidači su sa aspekta kvaliteta, gabarita i
zaštite životne sredine unapredili postrojenja elektroenergetskih sistema, ali i
otvorili mogućnost daljeg ubrzanog razvoja.
Primena tehnologije sa SF6 gasom je unapredila dotadašnju proizvodnju
rasklopne opreme i kroz tri generacije razvoja prekidača donela vredna rešenja
najprimenjivija u visokonaponskim prekidačima koji i danas nemaju adekvatnu
zamenu.
Vakuumska oprema obimom svoje primene i kvaletetnim rešenjima
opravdano preuzima svetsko tržište u svom domenu (slika 4.).

Slika 4. Zastupljenost rasklpone opreme u svetu

U poslednje vreme se u proizvodnji javljaju rešenja koja predstavljaju


kombinovanu upotrebu vakuuma kao izuzetnog medija za gašenje električnog luka
i SF6 gasa kao dielektrika, tako da SF6 gas omogućuje minimalizaciju dimenzija
uređaja a vakuum efikasno rastavljanje toka struje.
Najnovija naučna istraživanja u ovoj oblasti se baziraju na bezkontaktnom
prekidanju struje (bez električnog luka) na bazi poluprovodničnih elemenata i uz
rezultate postignute na usavršavanju primene supravodljivih elemenata,
predstavljaju trenutno jedine opcije u razvoju rasklopne opreme. Za sada i za blisku
80 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
budućnost vakuumska oprema koja je u svom razvoju zauzela mesto i u
visokonaponskoj opremi, neće skoro imati adekvatnu zamenu.

6. LITERATURA
[1] Milošević R., Vakuumski električni sklopni aparati, Graphis,
Zagreb,2009.
[2] Čudić V.,Zapažanja i praktični aspekt izrade PCB inventara u
republici Srbiji, Radionica Inventar, BeogradBeograd, 2011.
[3] Meštrović K., Zbrinjavanje plinom SF6 izoliranih sklopnih
postrojenja, Tehničko veleučilište, Zagreb, 2010.
[4] Energoinvest, Rasklopna oprema, Birotehnika, Istočno Sarajevo,2005.
[5] Meštrović K., Stanje i trendovi razvoja visokonaponskih sklopnih
aparata u svijetu, Končar institut za elektrotehniku, Zagrb, 2001.
[6] www.fer.unizg.hr
DALJINSKO UPRAVLJANJE DIJELOM
ELEKTRODISTRIBUTIVNE MREŽE U CILJU SMANJENJA
GUBITAKA
Dojčilo Sretenović1, Nenad Koprivica2

REZIME
U radu je obrađen sistem daljinskog upravljanja I način na koji sistem izvršava
operaije. Sistem daljinskog upravljanja je ugrađen na pojedinim Ts 10/0.4 kV konzuma ED
Nikšić. I vrijednosti energije poslije ugradnje ovog sistema.
Ključne riječi: Sistem daljinskog upravljanja, smanjenje gubitaka,
elektrodistributivna mreža

REMOTE CONTROL OF THE PART OF ELECTRICITY


DISTRIBUTION NETWORK IN ORDER TO MINIMIZE LOSSES

ABSTRACT
The paper describes remote control system and how operations are performed
within the system. Remote management system is built on some Ts 10/0.4 kV consumption
ED Niksic. And value of the energy of the system after installation.
Key words: The remote control, reduce of losses,electricity distribution network.

1. UVOD
Zbog velikih gubitaka električne energije posebno u zimskom periodu,
kada gubici dostižu I do 50% preuzete energije, prema preporukama francuske
elektroprivrede EDF da su prihvatljivi ukupni gubici električne energije u
distributivnoj mreži oko 5% , a maksimalni 9%. Kada gubici prolaze maksimalnu
dozvoljenu vrijednost postoji izrazita opravdanost za pokretanje programa za
smanjenje gubitaka, jer će investiranje u tom smjeru biti vrlo isplativo i imati vrlo
kratko vrijeme vraćanja uloženih sredstava.

2. SISTEM DALJINSKOG UPRAVLJANJA


Integrisani sistem za kompletno daljinsko upravljanje NN elektronskim
brojilima predstavlja generacijsku promenu u pristupu elektroprivrednih preduzeća
domaćinstvima-potrošačima njihove energije iz niskonaponske mreže. U stvari,
sistem je projektovan kao odgovor na mnogostruke potrebe koje iskazuje moderno
tržište, potrebe koje klasična rešenja više ne mogu da zadovolje.
Osnovne komponente ovog sistema su sledeće:

1
VŠTSS Čačak
2
Elektrodistribucija Nikšić
82 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

1. Upravljački centar
2. Koncentrator podataka SN/NN trafostanice
3. Elektronsko brojilo (LENNT)
4. Korisnički terminal

Slika 2.1: Šema daljinskog upravljanja

2.1. Osnovne funkcije sistema


ƒ Daljinsko prikupljanje i prenošenje svih podataka koji se odnose
na perifernu opremu sistema (koncentratore, brojila, korisničke terminale)
ƒ Daljinsko upravljanje i regulacija celokupne periferne opreme u
cilju boljeg upravljanja NN elektro mrežom (npr. interventno ili programirano
smanjivanje opterećenja)
ƒ Mogućnost direktne interakcije sa krajnjim korisnikom preko
korisničkog terminala
ƒ Upravljanje u realnom vremenu komercijalnim odnosom sa
korisnikom, tj.:
- Postavljanje zadate vrednosti ugovorene snage za svaku tarifu
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 83
- Mogućnost isključivanja prekidača elektronskog brojila slanjem komande
iz Upravljačkog centra (tj. za slučajeve otkrivenih dugovanja)
- Upravljanje složenim tarifnim programima (do 4 različiite tarife
programirane u maksimalno 5 dnevnih vremenskih segmenata i
maksimalno 6 godišnjih tarifnih perioda)
ƒ Kontrola procesa distribucije električne energije pomoću
daljinskog očitavanja energije, snage, merenja napajanja i frekvencije radi
neposrednog otkrivanja grešaka u mreži
ƒ Pregled i kontrola podataka o kontinuitetu rada
ƒ Pregled samodijagnostičkih podataka o brojilu
ƒ Energetski bilans
ƒ Upravljanje avansnim plaćanjima za energiju
ƒ Neposredno otkrivanje neovlašćenog postupanja sa brojilom

2.2 Koncetrator podataka


Oprema SN/NN trafostanice za daljinsko upravljanje korisnicima NN
elektroenergetske mreže
Koncentrator podataka može da podrži sledeće funkcije:
ƒ Komunikacijski put između Upravljačkog centra (na VPN
komunikacionom kanalu preko GPRS, GSM ili PSTN modema) i LENNT
elektronskih brojila i/ili Korisničkih terminala (na elektro mreži preko PLC
modema);
ƒ Usmeravanje poruka kroz Upravljački centar koje se odnose na
posebne električne događaje (merenja i/ili alarme) koje su detektovali opcioni
senzori i/ili interfejsi (RAV, RGDAT, itd.) i samodijagnostička kola kojima je
opremljen Koncentrator podataka.

2.2.1. Komunikacioni put


Upravljački centar koristi opremu Koncentratora podataka da komunicira
sa LENNT i Korisničkim terminalom koje napaja isti SN/NN transformator.
Upravlja se usmeravanjem sledećih podataka koji idu ka ili iz
Upravljačkog centra:
ƒ komandama koje dolaze iz Upravljačkog centra
ƒ rezultatima datih komandi
ƒ podacima merenja koje povremeno sakuplja Koncentrator podataka

2.2.2. Usmjeravanje, alarmi i mjerenja


Koncentrator Podataka može da bude opremljen sa nekoliko opcionih
senzora koji se povezuju sa SN/NN podstanicom.
Svrha ovih opcionih senzora je da detektuju napon u SN i NN
elektromrežama, usmereni kvar na GT, kvar po pravcu na MT, kratak spoj između
faza na GT, merenje struje na vodovima GT, ostale generičke alarme podstanice
(upade, prisustvo dima i vode, preopterećenje SN/NN transformatora, itd.
84 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
2.2.3. Arhitektura hardvera
Hardver Koncentratora podataka zasniva se na arhitekturi koja je opisana
na sledećim slikama.

Slika 2.2: Arhitektura hardvera

2.3. Osnovne funkcije koncetratora podataka


Izvršavanjem zadataka koji mogu parametarski ili dinamički da se
programiraju iz Upravljačkog centra ili preko komandi kojima se upravlja u
realnom vremenu, Koncentrator podataka podržava sledeće osnovne funkcije:

2.3.1.Postupak PLC komunikacije


- Sakupljanje podataka i sinhronizacija periferne opreme
- Dodeljivanje funkcije ponavljanja signala odgovarajućim brojilima
- Realizacija akvizicije podataka uključivanjem i očitavanjem brojila na
osnovu komande iz Upravljačkog centra ili automatski
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 85
- Izračunavanje statističkih podataka o komunikacijama

2.3.2. Postupci vezani za stanje


- Realizovana signalizacija događaja/kvarova kojima se kontroliše stanje
opreme
- Slanje alarma u Upravljački centar (aktivira se na zahtev Upravljačkog
centra preko GSM ili automatski pomoću GPRS)
- Prikupljanje podataka o konfiguraciji NN mreže povezivanjem svakog
brojila sa njegovim NN vodom

2.3.3. Merenje/programiranje
- Očitavanje/programiranje ugovorenih parametara registrovanih u brojilima
- Očitavanje/programiranje parametara konfiguracije registrovanih u
brojilima
- Ukupno očitavanje registrovanih podataka
- Očitavanje profila opterećenja
- Očitavanje podataka o kvalitetu snabdevanja energijom
U narednim tačkama detaljno su opisane osnovne funkcije Koncentratora
podataka.

2.4. Algoritam uključivanja i očitavanja


Algoritmom «Plug & Play» (uključi i radi) ažurira se veza između svakog
brojila i Koncentratora podataka ugrađenog u SN/NN trafostanicu iz koje se
kontroliše. Zahvaljujući postupku ažuriranja, uvek može da se garantuje
komunikacija između Upravljačkog centra i primarne opreme u polju (LENNT i
Korisnički terminal).

2.5. Prikupljanje podataka o konfiguraciji NN mreže


Svrha ovog postupka je da se stvori baza informacija koja je korisna za
korelaciju svakog LENNT sa NN vodom u koji je brojilo ugrađeno i iz koga se
napaja.

2.6. Planer
U cilju smanjenja saobraćaja u GPRS mreži, zadaci koje povremeno
obavlja Koncentrator podataka (rutinski zadaci koji se obavljaju svakog sata,
dnevno, mesečno, godišnje) izvršavaju se direktno pomoću modula za vremensko
definisanje koji može da se programira. Ovaj planer mora:
ƒ da odobri započinjanje određenih osnovnih postupaka u
određenom trenutku;
ƒ da može da se programira i na licu mesta i preko Upravljačkog
centra.
Ovaj modul za vremensko definisanje sposoban je da izvršava postupke
dok se neki drugi već izvršavaju, u stvari realizacija postupaka može da varira u
zavisnosti od:
86 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
ƒ broja LENNT koje snabdeva koncentrator podataka;
ƒ uslova komunikacije preko PLC;
ƒ broja zahtevanih operacija.
Za uspešno izvršavanje postupaka koriste se prekidi na raznim nivoima a
na osnovu sledećih pravila:
ƒ Postupak nižeg nivoa se prekida (ukoliko je u realizaciji) ili odlaže
(ukoliko izvršenje još nije počelo) kada neki drugi postupak započne, odnosno
nastavi da se odvija;
ƒ Kada se završi izvršavanje postupka višeg nivoa, postupci nižeg
nivoa koji su bili prekinuti nastavljaju da se izvršava (redosled kojim se realizuju je
hijerarhijski);
ƒ U slučaju da se radi o postupcima koji imaju isti nivo prioriteta,
postupak koji je u procesu izvršenja se ne prekida;
Za svrhe upravljanja radom, nivo prioriteta se dodeljuje i postupcima koje
koncentrator podataka ne aktivira automatski (transakcione procedure).

2.7. Ciklusi očitavanja


Koncentrator podataka, koji izvršava zadatke programirane na nivou
Upravljačkog centra, može automatski da prikuplja sledeće podatke koje su
obradila brojila:
ƒ zbirno pokazivanje registara;
ƒ profile opterećenja;
ƒ podatke o kvalitetu isporuke energije;
ƒ dopunske podatke;
ƒ informacije o stanju.
Podaci sakupljeni posle izvršenja ciklusa očitavanja koje je programirao
Upravljački centar prikladno se formatizuju u datoteku i ostaju upisani u memoriju
dok čekaju da se proslede Upravljačkom centru (na zahtev Upravljačkog centra).

2.8. Red čekanja na izvršenje poslova


Red čekanja na izvršenje posla, poštujući FIFO logiku, memoriše
funkcionalne naloge (komercijalne transakcije) koje Upravljački centar šalje
brojilima kojima upravlja koncentrator podataka.
Nalozi se u red čekanja ubacuju po prioritetu (transakcioni nalozi), tako da
se na početak stavljaju oni koji treba odmah da se izvrše kao što su:
ƒ ponovno priključenje
ƒ interventno smanjivanje opterećenja
Red čekanja na izvršenje posla se obično puni nalozima nekoliko puta u
toku dana jer Upravljački centar može da pošalje nekoliko grupa zahteva za
izvršenje operacija. Te operacije se smeštaju u red čekanja i izvršavaju kada
koncentrator podataka nije zauzet. Svaki put kada se izvrši neka operacija, dobijeni
rezultat se memoriše u posebnu datoteku koja se šalje Upravljačkom centru na
njegov zahtev (obično tokom noći).
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 87
2.9. Upravljanje alarmima i signalizacijom
Koncentrator podataka može da primi:
ƒ informacije koje iz opcionih interfejsa idu prema SN/NN
trafostanici (opšte alarme, alarm NN/SN kvara);
ƒ informacije iz softvera Koncentratora podataka koji ciklično
obavlja proveru stanja hardvera da bi verifikovao postojanje kvara (alarmi i
anomalije) ili nastanak posebnih aplikacionih događaja;
Gore navedene informacije se različito obrađuju i to kao:
ƒ alarmi (A), ukoliko se otkrije situacija o kojoj odmah mora da se
obavesti Upravljački centar (kvar, ozbiljni problemi vezani za opremu),
ƒ signaliziranje (S), ukoliko se otkrije neka situacija o kojoj
Upravljački centar može da se obavesti i posle izvesnog vremena (neznatne
anomalije vezane za opremu).
Mora da postoji mogućnost da se vrsta informacije i njen prioritet (A ili S)
programira i lokalno i iz Upravljačkog centra.
Koncentrator podataka ima tabelu za rad pod maskom koja lokalno može
da se konfiguriše u binarni format koji pokazuje koji su alarmi/signali aktivni (1) ili
to nisu (0) prema karakteristikama SN/NN trafostanice (broj S Ni NN linija) i
eventualnog prisustva opcionih alarmnih senzora.
U svakom slučaju, Koncentrator podataka mora da pošalje informaciju i na
početku i na kraju svakog događaja, sa vremenskom oznakom. Osim toga
koncentrator podataka upoređuje strujna merenja u SN transformatoru, koja vrše
opcioni detektori, sa programabilnim graničnim vrednostima i tako može da
generiše digitalne alarme.

3. ZAKLJUČAK
Tabela3.1: Stanje godišnje utrošene energije
Trafo Naziv Snaga Br. Energija Energija Gubici Gubici
stanica trafostanice pot trafostanice potrošača kwh %
15027 Karađorđeva 630 13 886,622 837,855 48,764 5.55
15028 Nova 630 8 553,494 523,603 29,888 5,4
90
15067 Kariktonke 630 50 177,011 171,170 5,841 3,3
15068 Nova 400 46 173,534 165,205 8329 4,8

15125 Glibavac 400 53 212,806 204293 8513 4


15128 STS Nova 400 60 187,305 180187 7118 3,8

Tabela ( br. 3.1) predstavlja stanje mjerenja utrošene energije za godinu


dana na trafo reonima koji su bili predmet ovog projekta. Posle završenih svih
radova i pošto sistem za daljinsko upravljanje počeo da funkcioniše. Uporedjenjem
predate i očitane energije dobije se rezultat iz tabele ( br.3.1), čiji rezultati su više
nego dobri. Čak bolji od rezultata EDF francuske elektroprivrede i njihovih
preporuka , jer su ovdje ukupni gubici u nekim slučajevima manji od tehničkih koje
oni dozvoljavaju.
88 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

4. LITERATURA
[1.] Katalog firme Landis and Gyr 2003.
[2.] Izvodi iz projektne dokumentacije ED Nikšić -projektant Mileva Lučić
dip. el. Ing.
[3.] Izvodi iz baze podataka edNikšić- Grupa za mjerenje i kontrolu- šef
grupe Maksim Jovovićdip.el. ing. .
[4.] Predavanja pr. Sretenovića – Čačak 2012/13.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE WLAN MREŽA
Božimir Mišković1, Radmila Pašić2

REZIME
Potreba za pristupom multimedijalnim sadržajima na svakom mjestu i u svakom
trenutku su dio savremenog života. U ovom radu su prikazani principi rada i arhitektura
WLAN mreža, tehnologije koja se, bez sumnje, najbrže razvija, sa posebnim osvrtom na
fizički i MAC sloj najnovije verzije ovih sistema 802.11n.
Ključne riječi: WLAN, IEEE 802.11a/b/g/n, Fizički sloj, MAC podsloj,CSMA/CA

MAIN CHARACTERISTICS OF WLAN NETWORKS


ABSTRACT
Modern life has the need to access multimedia content everywhere and all the
time. This paper presents the principle and architecture of WLANs, the technology of
which is rapidly developing undoubtedly, and particular emphasis is put on the physical and
MAC layers of the latest version of these systems 802.11n.
Key words: WLAN,IEEE 802.11a/b/g/n, Physical layer, MAC sublayer,CSMA/CA

1. UVOD
WLAN (Wireless Local Area Network) je prva bežična tehnologija koja
podržava velike brzine prenosa. Korisnici uspostavljaju bežičnu vezu sa lokalnim
ruterom povezanim na internet mrežu preko pristupnih (hotspot) tačaka. Ova
tehnologija se koristi, kako u kućama, tako i u poslovnim zgradama, restoranima,
hotelima, aerodromima i sličnim lokacijama. WLAN bazirani servisi dostupni su
samo na teritorijama koje pokrivaju hotspot tačke.
WLAN, alternativno poznat kao Wi-Fi (Wireless-Fidelity), označava
lokalnu računarsku mrežu koja počiva na standardu IEEE 802.11. Nastala je kao
plod rada na prevazilaženju problema kabliranja u LAN ( Local Area Network)
mrežama. WLAN-ovi se implementiraju kao alternativa ili još češće kao proširenje
LAN mreža.
WLAN dozvoljava prenos podataka preko dodijeljenih radio frekvencija,
eliminiše potrebu za kablovskim konekcijama, omogućivši potpunu prenosivost
uređaja. Pruža niz pogodnosti kao što su: mobilnost, brzina i jednostavnost
instalacije, domet mreže, proširivost, fleksibilnost, skaliranje...

1
Telekom, Čačak
2
Opština Pljevlja
90 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Glavne mane ove tehnologije su to što ne garantuje kvalitet prenosa i
pojava „zasićenja protoka“ kod većeg broja korisnika. To je cijena jednostavnosti
MAC protokola i rada u nelicenciranom frekvencijskom opsegu.

2. PREGLED OSNOVNIH STANDARDA


Standardi WLAN koji se mogu naći u primjeni su:
• 802.11b standard predstavljen je 1999. Brzina protoka podataka je do
11Mb/s, ali uz velike prepreke i smetnje brzina može spasti na minimalnih
1 do 2 Mb/s. Ovo je ujedno i najjeftinija varijanta WLAN mreže. Radi na
frekvenciji 2,4GHz.
• 802.11a standard iz 2002. godine podržava maksimalnu teorijsku brzinu
prenosa podataka od 54Mb/s, ali ona najčešće iznosi oko 30Mb/s. Radi na
frekvenciji 5GHz.
• 802.11g je predstavljen 2003. godine i objedinio je prethodna dva
standarda. Radi na frekvenciji 2,4GHz, ali ima skoro istu brzinu kao i
802.11a standard.
• 802.11n je standard usvojen 2009. godine koji radi na frekvencijama
2,4GHz ili 5GHz, sa raznim konfiguracijama i maksimalnom brzinom
prenosa podataka do 600Mb/s.
Obzirom da je 802.11n sadašnjost i budućnost WLAN tehnologije u
nastavku rada biće detaljnije objašnjen, dok će ostale tehnologije biti dotaknute
samo u svrhu poređenja sa njom.

3. WLAN TEHNOLOGIJA
Radio komunikacija kod WLAN-ova se obavlja u tzv. ISM (Industrial,
Scientific & Medical) opsegu frekvencija koji je svuda u svijetu prihvaćen kao
opseg za čije korišćenje nije potrebna licenca tzv. FTA (free to air spektar). ISM
čine tri opsega: 902-928 MHz, 2.400- 2.4835 GHz, i 5.725-5.850 GHz (Slika 1).

Slika 1. ISM opsezi frekvencija

IEEE 802.11n podržava rad u dva nelicencirana ISM opsega, 2,4GHz i


5GHz, što omogućava fleksibilnost prilikom zadovoljavanja velikog broja zahtjeva
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 91
za bežičnim prenosom. Pored ovoga, 802.11n standard je kompatibilan sa 802.11a
(5MHz opseg) i 802.11g (2,4 MHz opseg) WLAN standardima, a za koordinaciju
pristupa mrežama koje su slične 802.11b/g mješovitom modu funkcionisanja
potrebni su sigurnosni mehanizmi. Ovi mehanizmi uzrokuju postojanje velikih
zaglavlja (overhead), što utiče na efektivno smanjnje protoka. Kompatibilnost sa
prethodnim tehnologijama omogućava korišćenje već postojećih WLAN uređaja.
Međutim, za postizanje maksimalnih performansi koje, recimo, omogućava nova
802.11n tehnologija neophodno je implementiranje isključivo tih uređaja.
IEEE 802.11 specifikacija obuhvata način rada protokola fizičkog sloja
(Phisycal Layer) i sloja veze podataka (Data Link Layer).
Fizičkim slojem utvrđuju se električne i fizičke karakteristike uređaja. Na
ovom nivou WLAN-ovi tipa 802.11b/g koriste tehniku rada u proširenom spektru
(SS-Spread Spectrum). Dobro poznate tehnike su frekvencijsko skakanje (FHSS –
Frequency-Hopping Spread Spectrum), i rad sa direktnim sekvencama (DSSS –
Direct-Sequence Spread Spectrum). Tip 802.11a koristi savremeniju tehniku
multipleksiranja OFDM (Orthogonal Frequency Division Multiplexing), prenos
po velikom broju tzv. ortogonalnih podnosilaca (frekvencija).
802.11n takođe koristi OFDM, a SS samo kod rada sa uređajima
802.11b/g. Kada radi u opsegu 40MHz koristi i zaštitni frekvencijski prostor
između dva 20 MHz opsega. Na fizičkom nivou koristi MIMO tehnologiju, koja
omogućava rad sa više predajnih i prijemnih antena.
Na nivou sloja veze se izdvaja MAC (Media Access Control) podsloj, koji
definiše karakteristike i usluge za bežične tehnologije. MAC je niži podsloj sloja
veze kojim se utvrđuje početak i kraj emitovanih paketa prilikom primanja i slanja,
dodjeljuje se MAC adresa, vrši se provjera grešaka u prenosu okvira i definišu se
prava pristupa medijumu prenosa.
Za svaki kontrolni okvir i okvir sa podacima šalje se potvrdni ACK okvir
što u mnogome umanjuje protok 802.11 komunikacionih sistema. Pored ovoga, na
ukupan protok sistema utiče i backoff period da bi se izbjegla kolizija u dijeljenom
radio medijumu. Standard 802.11n uvodi unapređenja na MAC nivou koja treba da
ublaže probleme koji postoje u ostalim 802.11 mrežama.

4. SISTEMSKA ARHITEKTURA WLAN-a


Postoje dva tipa WLAN topologija koje se mogu implementirati.
Nezavisan način povezivanja, često se naziva i AD-HOC (IBSS –
Independed Basic Service Set), a sastoji se od grupe 802.11 stanica koje
komuniciraju direktno jedna sa drugom (Slika 2). Može se posmatrati i kao peer-
to-peer WLAN mreža. Za funkcionisanje se ne koristi pristupna tačka (AP- Acces
Point). Obično su male grupe koje postoje dok postoji potreba za komuniciranjem.
U komunikaciji mogu nastati problemi zbog tzv. skrivenog čvora (hidden node),
kada se dvije stanice “ne vide” iako su dijelovi iste mreže.
Infrastrukturni režim povezivanja (BSS – Basic Service Set) zahtijeva
specijalizovanu stanicu tj. tačku pristupa, AP (Slika 3). AP obično nudi pokrivenost
od oko 30 metara, dok je uz razne pojačivače moguće bitno proširiti domet.
Korisničke stanice ne komuniciraju direktno jedna sa drugom, kao u predhodnom
92 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
slučaju, već sa tačkom pristupa. Tačka pristupa prosleđuje okvire odredišnim
stanicama. Ona može imati i uplink port za povezivanje na žičnu mrežu (Slika 4).

Slika 2. Ad-hoc režim rada (IBSS WLAN)

Povezivanje BSS mreža preko žičnih distributivnih sistema često nosi


oznaku ESS (Extended Service Set).

Slika 3. Infrastrukturni režim rada (BSS WLAN)

5. PROTOKOL ARHITEKTURA WLAN-a


802.11 bežične mreže koriste CSMA/CA (Carrier Sense Multiple Access
With Collision Avoidance) u čijoj osnovi je princip „slušaj prije nego što počneš da
govoriš“ (LBT– listen before talk). Stanica koja želi da emituje prvo provjerava da
li postoji signal nosioca i čeka dok se kanal ne oslobodi. CSMA/CA sadrži pravila
radi sprečavanja kolizije. Ključne komponente CSMA/CA su:
• Detekcija nosioca (carrier sense) - Stanica koja želi da emituje mora da
provjeri da li je medijum zauzet. Ukoliko jeste stanica će odložiti slanje
okvira sve dok medijum ne postane slobodan.
• DCF (distributed coordination function) - Stanica koja želi da pošalje okvir
mora da sačeka određeni period vremena nakon oslobađanja medijuma.
Postoji velika vjerovatnoća da će dvije stanice pokušati da šalju
istovremeno kada medijum postane slobodan, i da će doći do kolizije. Da bi se
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 93
kolizija izbjegla koristi se tajmer sa slučajno generisanom vrijednošću (random
backoff timer), a u protokol je uveden i RTS/CTS mehanizam (Slika 5).

Slika 4. Prošireni način povezivanja (ESS WLAN)

Ukoliko je na neki AP stigao podatak koji je adresovan na nekog bežičnog


korisnika, AP će poslati RTS (Request to Send) okvir tom korisniku, tražeći
vrijeme za predaju podataka. Korisnik odgovara sa difuznim CTS (Clear to Send)
okvirom, čime saopštava AP-u da je spreman da primi njegove podatke i da u tom
vremenskom periodu neće održavati komunikaciju sa drugim stanicama sve dok
AP ne završi prenos. Drugi bežični korisnici “čuju” ovaj dogovor pa se suzdržavaju
od komunikacije. Na ovaj način podaci se prenose sa minimalnom mogućnošću
dolaska do kolizije. Istovremeno, ovako se rešava problem tzv. “skrivenog čvora-
korisnika”.

Slika 5. Primer RTS/CTS komunikacije


94 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Prijemnici potvrđuju prijem okvira bez grešaka slanjem ACK
(acknowledgment frame ) okvira za potvrdu prijema. Ukoliko predajnik ne primi
očekivani ACK, znaće da okvir nije isporučen i izvršiće retransmisiju. Sve se ovo
odvija u MAC podsloju čime predajnik, nakon što ustanovi da nije primio ACK,
može zauzeti radio kanal prije svih ostalih i ponoviti slanje. Ovakav način pruža
transparentan način korekcije prenosa, odnosno krajnji korisnik i ne zna da je došlo
do bilo kakvih problema prilikom slanja podataka.
Neophodan preduslov za funkcionisanje bežičnih mreža je mala potrošnja
električne energije bežičnih stanica, tj. odgovarajući kapacitet njihovih baterija.
IEEE 802.11 je u standard ugradio načine upravljanja potrošnjom električne
energije na način da bežična stanica odlazi u način (mod) rada sa niskom
potrošnjom energije, a bez gubitaka veze sa bežičnom infrastrukturom. Kako bi
stanica najaviia odlazak u štedljivi mod rada, ona AP-u šalje 20-bitni PS-Poll
(Power Save) okvir. AP sve podatke koji su namijenjeni toj stanici čuva u svojoj
memoriji sve vrijeme dok je stanica u štedljivom režimu rada. Stanica se
periodično prebacuje iz štedljivog načina rada u normalni, kako bi provjerila da li
postoje podaci za nju. Nakon provjere i eventualnog prijema istih, stanica ponovo
šalje PS-Poll okvir i vraća se u štedljivi način rada. Prednosti ovog pristupa su u
tome što je vrijeme trajanja baterijskih izvora energije stanice produženo, a samim
tim produžena je i autonomija rada.
Još jedna od mogućnosti kod WLAN-a je da se bežična stanica može
kretati bez potrebe da mijenja svoje mrežne parametre. Ovo je važna karakteristika
zato što se time povećava fizički domet bežičnih mreža. Bežični uređaji imaju
mogućnost da odrede kvalitet signala prema bilo kom AP-u u čijem se području
pokrivenosti nalaze, te na osnovu toga odlučuju da se prebace sa jednog na drugi.
Ova mogućnost se zasniva na odnosu signal-šum primljenog signala. Kako bi
bežični uređaj mogao odrediti odnos signal-šum za svaki AP u mreži, AP-ovi šalju
tzv. beacon poruku u kojoj se sadrže informacije o AP-u, kao i podaci o kvalitetu
veze. Bežični uređaj osluškuje te poruke i određuje koji AP ima najbolji signal.
Nakon što odredi najoptimalniji signal, stanica šalje informaciju o autentifikaciji i
šalje zahtjev za povezivanjem. Tokom ovog procesa,novi AP određuje sa kog AP-a
stanica dolazi te provjerava eventualne zaostale pakete na starom AP-u koji stanici
moraju biti preneseni. Nakon toga novi AP šalje poruku starom da više ne treba da
sakuplja podatke za tu stanicu.

5.1 Standard 802.11n


IEEE 802.11n unapređuje prethodne specifikacije 802.11a/b/g, ali je i
kompatibilan sa njima. Najznačajnije unapređenje se odnosi na povećanje brzine sa
54 Mbit/s do mogućih 600 Mbit/s. Ostala unapređenja se odnose na domet (Slika 6)
i povećanu pouzdanost.
Radio medijum je dijeljeni medijum. To znači da je sa pojavom većeg
broja korisnika i zahtjevnijih aplikacija sve manje dostupnog propusnog opsega po
jednom korisniku, a to utiče na smanjivanje ukupnih performansi bežičnih mreža.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 95

Slika 6. Poređenje brzina i dometa 802.11b, 802.11a/g i 802.11n standarda

802.11n tehnologija omogućava bolje korišćenje dodijeljenog spektra i bolje


performanse u odnosu na prethodne tehnologije. Navešćemo osnovna poboljšanja.
MIMO (Multiple-Input Multiple-Output) tehnika omogućava:
• Korišćenje više predajnih i prijemnih antenna (za sada do 4) koje
istovremeno prenose signal,
• usmjeravanje predajnog snopa, TxBF (Transmit Beamforming) – tehnika
koja usklađuje faze predajnih signala tako da se na prijemnoj strani,
sabiranjem eho signala, dobija signal koji može biti i 400% jači od signala
koji bi se dobio da se ne koristi ova tehnika,
• prostorno multipleksiranje (Spatial Multiplexing) – simultano slanje
višestrukih tokova podataka i dekodiranje korišćenjem višestrukih
prijemnika u cilju povećanja kapaciteta kanala,
• MRC (Multi-Ratio Combining) – kombinovanje podataka iz radio linkova
na svakoj prijemnoj anteni.
Povećan je frekvencijski opseg na 40 MHz. Uz povezivanje kanala
(channel bonding) od po 20 MHz koristi i zaštitni opseg između njih.
Primjenjena je nova tehnika zaštitnog kodovanja, LDPC (Low-density
parity check) koja bitno poboljšava kvalitet prenosa, a modulaciona šema QAM 64
povećava kapacitet prenosa. Tako se kapacitet povećava po osnovu više nego
udvostručenog frekvencijskog opsega, prenosa po više antena i većim brojem
konstelacionih tačaka modulacije. Primjena LDPC omogućava prijem signala i u
nepovoljnijim uslovima prenosa, što se može iskoristiti ili za veći domet, ili za
povećanje protoka kroz skraćenje zaštitnog interval i primjenu manje robusne, ali
“brže” modulacije QAM64.
Novim protokolom na MAC nivou smanjuje se procentualno učešće
zaglavlja u okviru. Efikasnost se postiže korišćenjem zajedničkog zaglavlja za više
okvira namijenjenih istom korisniku. Dodatno je smanjeno i vrijeme pristupa
medijumu. Ranije opisana tehnika izbjegavanja kolizije RTS/CTS poboljšana je
utoliko što je interval od prijema okvira pa do slanja potvrde prijema tzv. SIFS
(Short Interframe Spacing) značajno smanjen, a nazvan je RIFS (Reduced
Interframe Spacing).
96 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
6. ZAKLJUČAK
Sa povećanjem brzina prenosa, koju omogućava verzija 802.11n, WLAN
tehnologija može da zadovolji rastuće zahtjeve za multimedijalnim uslugama.
Implementacija takve WLAN mreže radikalno poboljšava radnu produktivnost i
utiče na velike uštede pri povezivanju mreža. Rastućem broju poslovnih korisnika
ova tehnologija je posebno zanimljiva, a nekima čak i neophodna radi primjene
koncepta pokretljivosti, te mogućnosti neprekidnog mijenjanja fizičkog položaja uz
istovremeno održavanje komunikacije.
802.11n omogućava protoke i do 600Mb/s. Na MAC nivou protok je
povećan smanjenjem učešća zaglavlju u ukupnom protoku, a ubrzan je i način
pristupa medijumu. Na fizičkom nivou, udvostručen je raspoloživi frekvencijski
opseg, uvedena modulacija sa više konstelacinih tačaka, smanjena dužina zaštitnog
intervala, omogućeni su otprema i prijem signala po više antena istovremeno.
Moguće je i dinamičko pojačavanje signala za određenog korisnika, što je plod
unapređenja protokola i saradnje učesnika u vezi. Uvođenjem efikasnijeg zaštitnog
kodovanja poboljšana je otpornost na smetnje, što se može iskoristiti ili za
povećanje dometa ili kapaciteta.
S obzirom na to da već danas postoji potreba da se sve više uređaja poveže
međusobno i da se ostvari njihovo povezivanje na Internet u cilju pristupa
multimedijalnim sadržajima, koji u pogledu brzine prenosa podataka postaju sve
zahtjevniji, razvijaju se standardi koji treba da omoguće WLAN prenos podataka
još većim brzinama, od 1 Gbit/s do 7 Gbit/s.

7. LITERATURA
[1] Motorola, 802.11n Demystified Key consideration for n-abling the
Wireless Enterprise, www.motorola.com/
[2] M. Veinović, A. Jevremović: Računarske mreže, Univerzitet
Singidunum, Beograd, 2011.
[3] P. Roshan, J. Leary: Osnove 802.11 bežični LAN, Kompjuter
biblioteka, Beograd, 2005.
[4] Thomas Paul and Tokunbo Ogunfunmi, Understanding the IEEE
802.11n Amendment
[5] Wavelink -Wireless Without Compromise - Wavelink,
www.wavelink.com.au/
[6] www.en.wikipedia.org/wiki/IEEE_802.11n-2009
ANALIZA UTICAJA VRSTE KEPSTRALNIH
KOEFICIJENATA NA PREPOZNAVANJE IZOLOVANO
IZGOVORENIH REČI SRPSKOG JEZIKA
Branko Marković1, Danijel Lacmanović1, Marko Tatović1, Gordana Marković2

REZIME
U ovom radu objašnjeno je kako korišćenje različitih vrsta kepstralnih
koeficijenata utiče na prepoznavanje izolovano izgovorenih reči. Za reči je korišćeno šest
osnovnih boja i četrnaest brojeva srpskog jezika. Algoritam za prepoznavanje je DTW.
Ključne reči: DTW algoritam, kepstralni, delta kepstralni, delta-delta kepstralni
koeficijenti, mel skala, prepoznavanje govora.

THE ANALYSIS OF CEPSTRAL COEFFICIENTS INFLUENCE ON


SERBIAN ISOLATED WORDS RECOGNITION

ABSTRACT
In this paper we explained how to use different cepstral coefficients in order to
recognize isolated Serbian words. For the vocabulary six basic colors and fourteen numbers
are used. The algorithm for recognition is DTW (Dynamic Time Warping).
Key words: DTW algorithm, cepstral, delta cepstral, delta-delta cepstral
coefficients, mel scale, speech recognition.

1. UVOD
Kod prepoznavanja govora postoji više klasifikacija i jedna od osnovnih je
da li se radi o govoru zavisnom od govornika (speaker dependent) ili nezavisnom
od govornika (speaker independent). Sistemi za automatsko prepoznavanje govora
(ASR – Automatic Speech Recognition) baziraju se na različitim tehnikama, a
najčešće su u upotrebi DTW (Dynamic Time Warping), HMM (Hidden Markov
Models), GMM (Gaussian Mixture Model) i ANN (Artificial Neural Networks). U
ovom radu razmatramo kako se može vršiti prepoznavanje govora zavisno od
govornika korišćenjem DTW metoda, a pri tome analizirajući različita obeležja
koja su korišćena u cilju pronalaženja minimalne distance između referentnog i
ispitivanih uzoraka [1]. Tri različita skupa vektora su razmatrani i to: vektori
sastavljeni od kepstralnih koeficijenta, od kepstralnih zajedno sa delta kepstralnim

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija Čačak
2
Tehnička škola, Čačak
98 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
koeficijentima i od kepstralnih sa delta kepstralnim i delta-delta kepstralnim
koeficijentima.
Cilj ovog rada je da se na bazi dobijenih rezultata utvrdi uticaj ovih
obeležja za slučaj ograničenog, manjeg srpskog rečnika koji se sastoji od izgovora
6 osnovnih boja i 14 brojeva u uslovima relativno tihog ambijenta.

2. PREDOBRADA GOVORNOG SIGNALA


Govorni uzorci za ovaj eksperiment snimani su u akustičkoj laboratoriji u
okviru Visoke škole tehničkih strukovnih studija Čačak koja je relativno mirna i
ima dobar odnos signal/šum (SNR). U eksperimentu su učestvovali studenti Škole i
to 5 ženskih i 5 muških govornika. Na bazi snimljenih uzoraka koji su prikupljeni u
obliku wave fajlova kreirana je baza Whi-Spe [2].

Slika 1: Talasni oblik govornog uzorka za broj “devet”

Za potrebu ovog rada korišćeni su uzorci od dva ženska i dva muška


govornika. Svaki od govornika izgovorio je po 10 puta skup od 6 osnovnih boja
(Tabela 1) i 14 brojeva (Tabela 2). Frekvencija odmeravanja je bila 22.050 Hz. Kao
referentni uzorak uzet je prvi snimljeni uzorak, a ostalih 9 su korišćeni za
poređenje.

Tabela 1: Lista boja

BOJE
boja 1 boja 2 boja 3 boja 4 boja 5 boja 6
bela žuta crna crvena plava zelena

Tabela 2: Lista brojeva

BROJEVI
broj 1 broj 2 broj 3 broj 4 broj 5 broj 6 broj 7
nula jedan dva tri četiri pet šest
broj 8 broj 9 broj 10 broj 11 broj 12 broj 13 broj 14
sedam osam devet deset sto hiljadu milion

Dobijeni wave fajlovi potom su dovođeni na sistem za predobradu, gde su


na bazi željenog obeležja dobijani odgovarajući vektori (ili kepstralnih
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 99
koeficijenata, ili kepstralnih i delta kepstralnih ili kepstralnih i delta i delta-delta
kepstralnih koeficijenata). Sistem za predobradu dat je na slici 2.

Slika 2: Predobrada govornog signala

Najpre se signal dovodi na blok za preemfazis. Ovaj blok se korisiti za


oblikovanje spektra i ponaša se kao FIR filter. Pojačava signale koji su iznad 1 kHz
za oko 20 dB/dec.
Sledeći blok je za preklapanje sa prozorovanjem. Ceo signal se podeli na
ramove određene dužine, a zatim se formiraju novi ramovi na bazi preklapanja
inicijalnih ramova. U ovom slučaju preklapanje je vršeno na pola, tj. 50%. Sledi
prozorovanje čiji je cilj da se minimizuje diskontinuitet signala na početku i na
kraju svakog od ramova. Postoje različite vrste prozorovanja, a za ovaj rad korišćen
je Hemingov prozor.
Sledi korak računanja brze Furijeove transformacije (FFT – Fast Fourier
Transformation). Ova transformacija se računa na odgovarajućim ekvidistantnim
rastojanjima na svakom od ramova.
Zatim se vrši računanje energije prema mel skali. Mel skala za ovaj slučaj
je podeljena na 30 ekvidistantnih filtera.
Na bazi dobijenih vrednosti logaritma energije i odgovarajuće kosinusne
funkcije dobijaju se kepstralni koeficijenti prema jednačini (1).

Nf
i * ( j − 0.5) * π
ci = ∑ log( E j ) * cos( ) (1)
j =1 Nf

gde je N f broj podopsega na mel skali, a i = 1,2,...N c ≤ N f − 1


Delta kepstralni koeficijenti se dobijaju kao izvodi kepstralnih
koeficijenata gde se uzima K susednih ramova u razmatranje. Tako se izraz za delta
kepstralne koeficijente može pisati:

K
dci (l ) = ∑ = μ * c (l − k )
k =−K
i (2)

gde l predstavlja ispitivani ram, a K je obično 3 ili 4 (što znači da se u obzir


uzimaju 3 ili 4 rama u “susedstvu” oko l-toga). Parametar μ se računa kao
normalizaciona konstanta.
Delta-delta kepstralni koeficijenti ( ddci ) se dobijaju na istovetan način
kao što je dato u (2) samo što se umesto ci koristi dci .
Na ovaj način dobijaju se skupovi različitih obeležja tako da se mogu
razlikovati sledeći vektori:
100 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
a) vektor sastavljen od 12 kepstralnih koeficijenata (12 ci ),
b) vektor sastavljen od 12 kepstralnih i 12 delta kepstralnih koeficijenata
(12 ci + 12 dci ) i
c) vektor sastavljen od 12 kepstralnih, 12 delta kepstralih i 12 delta-delta
kepstralnih koeficijenata (12 ci + 12 dci + 12 ddci )
Na bazi ovih različitih obeležja vršena je analiza prepoznavanja govora.

3. REALIZACIJA SOFTVERA
Realizovani softver je napisan u VB 6.0 i u obliku je GUI-a koji posle
splash ekrana daje opcije za unos referentnog i ispitivanog uzorka (kao na slici 3)

Slika 3: Interfejs za poređenje govornih uzoraka

Potom je potrebno u odgovarajuća tekst polja uneti nazive wave fajlova za


“REFERENTI SIGNAL” i “SIGNAL ZA POREDJENJE”. Imena fajlova se unose
zajedno sa ekstenzijom i na slici 4 je dat primer kako izgleda unos za dva govorna
uzorka:

Slika 4: Unos govornih uzoraka za poređenje


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 101

Zatim je potrebno pritisnuti komandno dugme “Kepstralni referentnog”, a


kada se dobije odgovarajuća poruka da je to kompletirano, onda i dugme
“Kepstralni ispitivanog”. Kada se i ovaj proces završi praktično za oba uzorka je
urađen proces predobrade (ranije dat na slici 2) i dobijeni su odgovarajući
reprezenti u obliku skupa vektora kepstralnih koeficijenata. Potom se vrši “DTW
poredjenje” i kao rezultat dobija se minimalna vrednost između ova dva uzorka [3].
Ona je brojčano predstavljena u polju “DISTANCA” (slika 5).

Slika 5: Rezultat poređenja govornih uzoraka

Treba napomenuti da je kod realizacije ovog softvera korišćen lokalni


prelaz tipa “111” koji dakle forsira dijagonalnu putanju [4,5], a da se traženje
optimalne staze vršilo po celom poligonu koga formiraju tačke prvih (1,1) i zadnjih
(M,N) vektora [6].
Na identičan način proces poređenja se ponavlja, a rezultati poređenja
upisuju u odgovarajuće tabele. Uzorci koji imaju minimalnu distancu smatraju se
identičnim.
Osim za kepstralne koeficijente, razvijeni su identični moduli za dobijanje
istovremeno kepstralnih i delta kepstralnih kao i kepstralnih, delta kepstralnih i
delta-delta kepstralnih koeficijenata. Princip rada i poređenja je potpuno identičan
sa gore navedenim pristupom.

4. REZULTATI
Na bazi sprovedene procedure i korišćenjem pomenuta četiri govornika
dobijeni su rezultati koji su predstavljeni tabelarno i grafički. U tabelama 3 i 4 dati
su rezultati uspešnosti prepoznavanja za boje odnosno brojeve.
102 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Tabela 3: Uspešnost prepoznavanja govora za boje (u %)

Vrsta Delta-Delta +
Kepstralni Delta + Kepstralni
obeležja/Govornik Delta + Kepstralni
Govornik 1 96,29 98,15 98,15
Govornik 2 100 100 100
Govornik 3 90,74 90,74 90,74
Govornik 4 98,15 100 100

Tabela 4: Uspešnost prepoznavanja govora za brojeve (u %)

Vrsta Delta-Delta +
Kepstralni Delta + Kepstralni
obeležja/Govornik Delta + Kepstralni
Govornik 1 100 100 100
Govornik 2 99,21 99,21 99,21
Govornik 3 99,21 99,21 99,21
Govornik 4 100 100 100

Grafički ovi rezultati su prikazani kroz slike 6-9. Govornici 1 i 2 su ženski


dok govornici 3 i 4 su muški.

Slika 6: Govornik 1: Uspešnost prepoznavanja za boje i brojeve

Slika 7: Govornik 2: Uspešnost prepoznavanja za boje i brojeve


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 103

Slika 8: Govornik 3: Uspešnost prepoznavanja za boje i brojeve

Slika 9: Govornik 4: Uspešnost prepoznavanja za boje i brojeve

Analizirajući rezultate za ova četiri govornika može se uočiti da je


verovatnoća prepoznavanja veća kada su u pitanju brojevi (za sva obeležja ista i
iznosi 99,60%) nego kada su u pitanju boje (najmanja za kepstralne koeficijente –
96, 30%, a ista za delta i delta-delta koeficijente – 97,22%).

5. ZAKLJUČAK
Na bazi dobijenih rezultata može se zaključiti da prepoznavanje govora
zavisno od govornika korišćenjem DTW algoritma je vrlo uspešno. Za brojeve je
prepoznavanje iznad 99 procenata dok kod boja dolazi do određenih fluktuacija
ove verovatnoće i ona se kreće od 90 pa do 100 procenata.
Analizom korišćenih obeležja uočava se određeno poboljšanje ako se
umesto kepstralnih koeficijenata koriste i delta kepstralni ili delta-delta kepstralni
koeficijenti. Međutim, između rezultata korišćenjem delta ili delta-delta
koeficijenata nema značajnog poboljšanja.
Razlika između muških i ženskih govornika po pitanju verovatnoće
prepoznavanja nije uočljiva kada se koriste brojevi, ali kada se koriste boje ženski
govornici daju bolju verovatnoću prepoznavanja. Naravno, ovaj zaključak treba
uzeti sa rezervom jer za veći broj govornika situacija bi mogla da bude i drugačija.
Više je verovatno očekivati da trend bude sličan kao kada su u pitanju brojevi.
Generalno, može se zaključiti da je za uspešno prepoznavanje izolovano
izgovorenih reči dovoljno koristiti kepstralne + delta koeficijente, dakle bez
104 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
uključivanja delta-delta koeficijenata. Razlog tome je verovatno što su uzorci
snimani u dobrim akustičkim uslovima gde je šum minimizovan, a delta-delta
upravo dolaze do izražaja kada je signal maskiran šumom. Daljom analizom,
uključujući svih 10 govornika, ovi rezultati mogu biti čvršće potvrđeni.

6. LITERATURA
[1] L. Rabiner, B-H. Juang: Fundamentals of Speech Recognition, Prentice
Hall, 1993.
[2] B. Marković, S. T. Jovičić, J. Galić, Đ. Grozdić: Whispered speech
database: design, processing and application, submitted to The 16th
International Conference TSD 2013, Pilsen, 2013.
[3] G. Marković, B. Marković: Vizuelni DTW kao nastavno sredstvo za
poređenje govornih uzoraka, TIO 2008, pp. 409-415, 2008.
[4] H. Sakoe, S. Chiba: Dynamic programming optimization for spoken
word recognition, IEEE Trans. Acoustics, Speech, Signal Proc.,
ASSP-26(1):43-49, February 1978.
[5] L. Fissore, M. Codogno, G. Pirani: Isolated word recognition in the
mobile-radio system: Experiments and Results, pp. 1207-1210, Signal
Processing V, 1990.
[6] R. Mitrović, I. Živanović, I. Radeljić, B. Marković: Korišćenje
asinhronog dinamičkog programiranja u rešavanju problema
optimalne staze, TIO 2012, Čačak, 2012.
IZOLACIJA KOD GENERATORA
Milan Dobričić1, Snežana Jovanović2

REZIME
U ovom radu opisan je problem izolacije kod sinhronih generatora kao tipičnih
predstavnika električnih mašina velike snage i maloserijske proizvodnje.Cilj rada je da se
naglasi uloga ispravnosti izolacije za pouzdan rad sinhronih generatora.
Kroz ovaj rad izloženi su značajni faktori koji umanjuju pouzdanost i vek trajanja
izolacije, kako prilikom izrade tako i u procesu eksploatacije. Dat je kratak pregled
konstrukcija i defekata izolacije, primarnih znakova defekata, bitnih parametara izolacije u
eksploatacionom režimu i izolaciju međuzavojnih spojeva.
Ključne reči: Izolacija, generatori, defekti, primarni znakovi defekata, izolacija u
eksploatacionom režimu, međuzavojna izolacija.

THE INSULATION OF GENERATORS

ABSTRACT
This paper describes the insulation of synchronous generator, being a typical
representative of the high power electrical machinery and a small scale production
representative as well. The aim of the paper is to emphasize the safety of insualtion, since it
is very important for the safe performance of synchronous generators.
It describes the important factors, that can reduce the reliability and duration of the
insulation, during the manufacturing or the exploitation. It gives a brief survey of structure
and defects of insulation, the primary sign of the defect, important parameters of insualtion
during its exploitation and interdependent insualtion compounds.
Keywords: Insulation, generators, defects, the primary signs of defect, insulation
during its exploitation, interdependent insulation compounds.

1. UVOD
Sinhroni generаtor je tipični predstаvnik električne mаšine velike snаge i
mаloserijske proizvodnje, а u primeni se nаjčešće susreće kаo trofаzni generаtor.
S obzirom nа velike cene, jedinice velikih snаgа se veomа pаžljivo i detаljno
ispituju.
Ispitivаnje se vrši i tokom i nаkon proizvodnje. Pre sаme proizvodnje vrše
se ulаznа proverаvаnjа deklаrisаnih kаrаkteristikа i kvаlitetа mаterijаlа (sirovinа),
poluproizvodа, delovа i komponenti. Greške pri proizvodnji se nаjlаkše i
nаjekonomičnije otklаnjаju, аko se svi elementi ispitаju pre dovršenog stаnjа.

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak
106 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Posle zаvršene proizvodnje kompletnog stаtorа i rotorа sprovode se
određenа ispitivаnjа, i to pre i posle impregnаcije nаmotаjа. Pre impregnаcije (ili
termičke dorаde) nа svаkom stаtorskom i izolovаnom rotorskom nаmotаju meri se
orjentаciono otpornost izolаcije nаmotаjа, а zа nаmotаje koji nisu krаtkospojeni i
otpornost provodnikа u hlаdnom stаnju, proverаvа se i povezаnost pаrаlelnih
grаnа, isprаvnost oznаkа nа krаjevimа nаmotаjа (počeci i zаvršeci) i dielektričnа
izdržljivost sа sniženim nаponimа. Posle impregnаcije, а pre montаže, ispituje se
otpornost izolаcije pri određenoj temperаturi i dielektričnа izdržljivost povišenim
ispitnim nаponimа, аli u krаćem trаjаnju, eventuаlno sаmo nekoliko sekundi
umesto 60s . U slučаju hlаđenjа vodonikom, proverаvа se zаptivenost stаtorа
vаzduhom površinskog pritiskа, dugotrаjnim prаćenjem rаzlike pritiskа uz
uvаžаvаnje promene temperаture okoline.

2. KONSTRUKCIJA I DEFEKTI IZOLACIJE

2.1. Klаsifikаcijа izolаcije po nаmeni i tipu


U primeni postoji više vrstа izolаcijа koje se rаzvrstаvаju premа rаzličitim
kriterijumimа. U prаksi nаjveću primenu nаlаzi kriterijum nаmene i tipа izolаcije.
Pred izolаciju kućištа se postаvljаju visoki zаhtevi vezаno zа električnа
svojstvа, nаročito po pitаnju vekа trаjаnjа i otpornosti nа rаzličitа opterećenjа.
Izolаcijа elementаrnih provodnikа morа uglаvnom dа izdržаvа mehаničkа
opterećenjа prilikom izrаde. Nаročit znаčаj ovа izolаcijа imа kod mаšinа sа
forsirаnim (vodenim) hlаđenjem, gde postoje šuplji provodnici. Krаtаk spoj između
elementаrnih provodnikа, do kogа dolаzi usled oštećenjа izolаcije, može dovesti do
oštećenjа zidа provodnikа i prodirаnjа vode u izolаciju kućištа. Izolаcijа
elementаrnih provodnikа se podvrgаvа toplotnom hаbаnju, delimičnim
prаžnjenjimа (nа mestimа, pored izolаcije kućištа), trenju (u slučаju poremećаjа
kohezije između provodnikа).

2.2. Defekti, oštećenjа i stаrenje izolаcije


Glаvni fаktori koji umаnjuju pouzdаnost i vek trаjаnjа izolаcije jesu
mehаnički uticаji (prilikom izrаde i u procesu ekspluаtаcije), toplotno i električno
stаrenje, vlаženje.
Izolаcijа, isto kаo i konstrukcioni mаterijаli, ne sme se podvrgаvаti
mehаničkim nаponimа ili deformаcijаmа , koji prelаze mаksimаlne dozvoljene
vrednosti. Kriterijum zа određivаnje ovih grаnicа je obično električnа čvrstoćа, s
obzirom nа to dа je gubitаk električne čvrstoće, krаtkovremen ili dugotrаjаn, pod
uticаjem mehаničkog nаponа može dа se dogodi znаčаjno rаnije nego propаdаnje
mаterijаlа.
Zbog složenog određivаnjа grаničnih vrednosti, а zа rаzličite vrste
opterećenjа (sаvijаnje, uvijаnje, pritisаk, rаstezаnje) u prаksi se koristi grаničnа
veličinа deformаcije ε kr (obično sаvijаnjа ili rаstezаnjа), jer je lаkše odrediti je
eksperimentаlno u širokom dijаpаzonu temperаturа. Jedаn od nаjzаstupljenijih
nаčinа ocene ε kr jeste određivаnje "kritičnog skretаnjа", koje dovodi do
električnog probojа izolаcije.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 107
Zа čvrste sisteme izolаcije, nа primer, liskun, koji se koristi u nаmotаjimа
jezgаrа, ε kr ≈ 1 ⋅ 10 −3 .
Fizičke promene u sistemimа izolаcije, uslovljene su procesom termičkog stаrenjа,
i zаvise od njegovog sаstаvа i konstruktivne izvedbe nаmotаjа.
Zа električne mаšine, koje nemаju sistem vodenog hlаđenjа nаmotаjа, glаvni uzrok
kvаrа izolаcije su termički efekti. Dаkle, povećаnje klаse otpornosti nа zаgrevаnje,
nа primer, postiže se uvođenjem polimernih mаterijаlа nа bаzi аromаtičnih
poliаmidа (fenilonа), poliаmidа, poliаmidimidа i dr. (njihovа otpornost nа
zаgrevаnje je 220°S i više) što poboljšаvа operаtivnu pouzdаnost, kаpаcitet mаšinа.

3. ODREĐIVANJE PRIMARNIH ZNAKOVA DEFEKATA


Električnа izolаcijа rаdi pod uticаjem rаzličitih eksploаtаcionih fаktorа:
visoke temperаture vlаžnosti, mehаničkim opterećenjimа, električnog poljа,
solаrnoj rаdijаciji, rаdioаktivnog zrаčenje i td. Zа otkrivаnje gаsnih šupljinа koristi
se metodа zа kontrolu, kojа otkrivа pojаvu jonizаcije (pаrcijаlnа prаžnjenjа) u
izolаciji, kojа proizilаzi nа dаtom nаponu, i većem od dаtog nаponа.
Kontrolne norme «monolitnosti» su sаmo indirektno povezаne sа vekom
trаjаnjа i ne služe kаo gаrаncijа određenog vekа trаjаnjа izolаcije. One su bliže
povezаne sа tehnološkim procesom, jer uvećаnje škаrtа i opšte povećаnje
intenzitetа pаrcijаlnih prаžnjenjа izаzvаnа su tehnološkim uzrocimа. Nа primer,
porаst temperаture pečenjа dovodi do povećаnjа termomehаničkih nаponа tаko dа
se povećа verovаtnoćа pucаnjа slojevа izolаcije provodnikа. Dаkle, norme se
određuju nа osnovu postojeće stаndаrdne proizvodnje, koristeći stаtističku аnаlizu
rezultаtа velikog brojа merenjа izаbrаnog indikаtorа, i koriguju se u procesu
postojаnjа konstrukcije i tehnologije izolаcije.
Vlаženje izolаcije se obično dešаvа prilikom trаnsportа, montаže i
zаustаvljаnjа električnih mаšinа. Specijаlni slučаj vlаženjа izolаcije moguć je kod
električnih mаšinа sа direktnim hlаđenjem bаkаrnih nаmotаjа sа lokаlnim
oštećenjem spojevа šupljih provodnikа. Vlаženje izolаcije može dа dovede do
povećаnjа probojnog nаponа. Usled dugog zаdržаvаnjа izolаcije u vlаžnoj sredini
moguć je prodor vlаge u unutrаšnjost izolаcije kroz kаpilаre mikropukotine i njene
аbsorpcije nа površinu, usled čegа dolаzi do povećаnjа provodljivosti između
provodnih elemenаtа. Usled vlаženjа obično ovlаži nekoliko slojevа izolаcije.
Blаgovremeno otkrivаnje tаkvih slučаjevа je potrebno zа mаšine sа
unutrаšnjim vodenim hlаđenjem, gde pojаvа kvаrа u šupljem provodniku može
postepeno dovesti do formirаnjа poprečnih kаnаlа visoke provodljivosti. Zа
kontrolu stаnjа izolаcije pri poprаvci koriste se električne metode zаsnovаne nа
pojаvi provodljivosti i polаrizаcijа.
Provodljivost izolаcije električnih mаšinа je, po prаvilu zbog primesа, tj. zbog
kretаnjа slobodnih nаelektrisаnjа nаstаlih zbog odvаjаnjа primesа i ovаj proces
doprinosi stvаrаnju vlаge i polаritetа molekulа koji je veomа visok ( ε =81).
108 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
4. PARAMETRI IZOLACIJE U REŽIMU EKSPLOATACIJE
Univerzаlni metod prаćenjа stаnjа izolаcije stаtorа je kontrolа lokаlnog
pregrevаnjа u turbogenerаtorimа sа prisustvom nečistoćа u rаshlаdnom medijumu.
Zа otkrivаnje čvrstih česticа u vodoniku veličine 0.01-0.1 , koje se pojаvljuju kаo
rezultаt termičkog rаspаdа izolаcije, koristi se jonizаcionа komorа. U ovoj komori
vodonik iz generаtorа je podvrgnut bombаrdovаnju α-čаsticа iz slаbog izvorа
(rаdioаktivnog izotopа), pri tome se u vodoniku obrаzuju pozitivni i negаtivni joni.
Delimično jonizovаni gаs prolаzi između dve cilindrične elektrode, jone privlаči
elektrodа suprotnog znаkа i u mernom kolu teče strujа redа veličine , zа čije se
merenje koriste elektrometrički pojаčаvаči struje. Ako se, zаjedno sа vodonikom u
komori nаđu čvrste čestice izolаcije, u slučаju sudаrа sа jonimа vodonikа vezuju se
zа njih, stvаrаjući teške nаelektrisаne čestice. Velikа mаsа nаelektrisаnih česticа ne
dozvoljаvа im dа se kreću kа elektrodаmа već ispаdаju iz jonizаcione komore.
Zbog togа strujа u mernom kolu opаdа, što je znаk pregrevаnjа u generаtoru i
аktivirа se аlаrm.Pri pojаvi signаlа proverаvа se rаd uređаjа, tj. аktivirа se filter zа
termаlne produkte sаgorevаnjа. Ako pri tome strujа porаste nа njenu prethodnu
vrednost, uređаj rаdi isprаvno. Dа bi se povećаlа osetljivost metode nа izolаciju
može dа se nаnese indikаtor pokriven supstаncom kojа imа nižu temperаturu
toplotnog rаzаrаnjа od sаme izolаcije. Sličnа supstаncа može biti iskorišćenа zа
izolаciju listovа аktivnog čelikа prilikom izrаde generаtorа. Poremećаj u
jonizаcionoj komori je uljnа mаglа formirаnа u telu generаtorа, kаo i ostаci
rаstvаrаčа lаkа. To čini аnаlizu sаstаvа nečistoćа u gаsu hromаtogrаfа i mаsenog
spektrometrа.Pri zаgrevаnju iznаd određene temperаture dolаzi do rаzgrаdnje
polimernih izolаcionih mаterijаlа koji se koriste zа izolаciju sinhronih generаtorа.
Pri tome se stvаrа metаn, etаn, etilen, аli u svim slučаjevimа nije prisutаn аcetilen.
Ogrаničenjа ovog аnаlitičkog metodа su u tome što se određuju sаmo kompаundi
sа tаčkom ključаnjа ne višom od 180°C. Elektroizolаcioni mаterijаli koji nа veomа
viskim temperаturаmа obrаzuju аerosolne čestice se ovim metodom ne mogu
detektovаti. U prаksi su testirаne dve metode hemijske аnаlize. Prvi metod -
аnаlizа gаsа svаkih 45 minutа u toku dаnа uz korišćenje hromаtogrаfа zа poređenje
sа stаtističkim podаcimа. Utvrđeno je dа pojаvа аcetilenа dokаzuje prisustvo
delimičnih prаžnjenjа ili električnog lukа. Acetilen se detektuje pomoću mаsenog
spektrometrа i infrаcrvenim spektrometrom. Drugi metod - аnаlizа česticа
prikupljenih pri rаdu monitorа. U dаnаšnje vreme se grаde biblioteke
hromаtogrаmа česticа koje se koriste zа identifikаciju izvorа česticа formirаnih
usled pregrevаnjа električnih izolаcionih mаterijаlа. Dа bi se identifikovаo početаk
oštećenjа primenjuju se mаterijаli sа specifičnim osobinаmа koje se mаnifestuju u
termičkoj degrаdаciji, koji otkrivаju ne sаmo činjenicu pregrevаnjа već i mesto
pregrevаnjа.Anаlizа česticа u rаshlаdnim medijumimа se sprovodi rаzličitim
metodаmа: pomoću hromаtogrаfije, hlаđenjа gаsа, filterimа čаsticа, infrаcrvenim
spektrometrom i ultrаljubičаste fluorescencije.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 109
5. OTKRIVANJE MEĐUZAVOJNIH SPOJEVA
Zа nаlаženje međufаznih i kućišnih spojevа u nаmotаjimа električnih
mаšinа tokom njihove izrаde i poprаvke, i zа procenu stаnjа izolаcije rаzvijenа su
kompletnа istrаživаnjа međufаznih spojevа električnih mаšinа. Veliko iskustvo
proučаvаnjа ovog problemа je omogućilo dа se formirаju dovoljno pouzdаni,
kompаktni i relаtivno jeftini instrumenti, koji omogućаvаju dа se primenjuju u
uslovimа proizvodnje, remontа i rаdа električne opreme. Predloženа modifikаcijа
instrumenаtа IVZ-17 i IVZ-18 je montirаnа nа sаvremenoj elementnoj bаzi kojа
obezbeđuje njihov sigurаn rаd prilikom pronаlаženjа zаvojnih i kućišnih spojаvа
bilo kog tipа električnih mаšinа nаponа do 10kV . To su mаšine jednosmerne i
nаizmenične struje svih dimenzijа i snаge, kаo i generаtori rаzličitih tipovа i
nаmenа. Zа rаd sа rаzličitim modifikаcijаmа električne opreme nаprаvljeno je
nekoliko vrstа specijаlnih priključаkа koji omogućuju dа se proširi univerzаlnost
primene ovih instrumenаtа. Instrument tipа IVZ-18 je predviđen zа ispitivаnjа
međufаzne izolаcije svih tipovа nаmotаjа električnih mаšinа nаizmenične i
jednosmerne struje nаponа do 1000V . Pribor tipа IVZ-17 je predviđen zа
ispitivаnje međufаznih izolаcijа svih tipovа nаmotаjа električnih mаšinа
nаizmenične i jednosmerne struje nаponа do 10.000V . Uređаji ispituju međufаznu
izolаciju kаo pojedinаčne kаlemove (pre stаvljаnjа u žleb), tаko i postаvljenih
nаmotаjа u žleb mаšine. Princip rаdа instrumentа je impulsni. Generаtor impulsа
rаdi po principu punjenje-prаžnjenje visokonаponskog kondenzаtorа. Kondenzаtor
se puni nаponom visokonаponskog trаnsformаtorа i prаzni nа ispitivаni nаmotаj.
Trаjаnje generisаnih impulsа se određuje kаpаcitetom visokonаponskog
kondenzаtorа i induktivnošću ispitivаnog nаmotаjа. U zаvisnosti od tipа
ispitivаnog nаmotаjа vreme trаjаnjа se menjа od 10s do 200s . Električnа šemа
uređaja se deli nа energetski i merni deo. Merni deo se deli nа dve šeme: šemu
indikаcije međuzаvojnih krаtkih spojevа u zаvisnosti od nаponа i indikаcije
međuzаvojnih krаtkih spojevа u zаvisnosti od struje, kojа teče kroz ispitni nаvoj.
Impulsni nаpon, koji stvаrа uređaj, u zаvisnosti od objektа ispitivаnjа, ili se
indukuje u nаmotаju (pomoću potkovičаstog elektromаgnetа ili uređаjа sа dvа
elektromаgnetа) - induktivni metod, ili neposredno se priključuje nа izvode
ispitnog nаmotаjа (pomoću sondi ili kаblа) – konduktivni metod.

6. ZAKLJUČAK
Zа pouzdаn rаd sinhronog generаtorа od velikog je znаčаjа isprаvnost
izolаcije. Izolаcijа kućištа rаzdvаjа provodnike od mаgnetnog kolа odnosno
jezgrа. Izolаcijа kućištа se deli nа visokonаponsku, kojа rаdi dugo pod nаponimа,
koji premаšuju nаpone početkа frekventnih prаžnjenjа i niskonаponsku. Izolаcijа
međufаznih zonа i spojevа nаmotаjа rаzdvаjа rаzličite fаze i krаjnje elemente
nаmotаjа fаze, koji se nаlаze u rаdu pod rаzličitim potencijаlimа. Izolаcijа nаvojkа
rаzdvаjа nаvojke u jednoj sekciji ili kаlemu nаmotаjа. Izolаcijа elementаrnih
provodnikа rаzdvаjа provodnik u jednom nаvojku ili u jezgru nаmotаjа.
110 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

7. LITERATURA
[1] Нейман Л.Р., Демирчян К.С. Теоретические основы
электротехники. Т.1. М.-Л.: Энергия, 1966. 522с.
[2] Борисова М.Э., Койков С.Н. Физика диэлектриков. Л.: Изд- во
ЛГУ. 1979. 240с.Кулаковский В.Б. Работа изоляции в генераторах.
Возникновение и методы выявления дефектов. М,: Энергоиздат,
1981. 255с.
[3] Глебов И.А., Данилевич Я. Б. Диагностика турбогенераторов. Л.:
Наука, 1989. 119с.
[4] Кучинский Г.С., Кизеветтер В.Е., Пинталь Ю.С. Изоляция
установок высокого напряжения. М.: Энергоатомиздат, 1987.368с.
[5] Ваксер Н.М. Изоляция электрических машин: Учебное
пособие/ЛПИ. Л., 1985. 83с.
[6] Бородулина Л.К., Ваксер Н.М., Старовойтенков В.В. Изоляция
электрических машин: Лабораторный практикум/СПбГТУ. СПб.,
1994. 72с.
[7] Таджибаев А.И. Распознание анормальных состояний
электрооборудования электрических станций и подстанций.
Синхронные машины / СПбГТУ. СПб., 1993. 79с.
POBOLJŠANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI
ELEKTROMOTORA
Milan Dobričić1, Gojko Purić2

REZIME
U ovom radu se daju osnovni podaci o energetskim karakteristikama savremenih
asinhronih motora. Cilj je da se naglasi uloga koju oni imaju u sklopu celokupne potrošnje
energije, i da se istakne značaj mera koje se sprovode u cilju ušteda u potrošnji električne
energije ovim motorima. Dat je pregled i prikaz standarda i metoda za određivanje
gubitaka snage i stepena iskorišćenja asinhronih mašina. Postupci su sistematizovani tako
da su obuhvaćene sve metode koje se navode u savremenim standardima. Detaljnije su
prikazane metode za direktno merenje dodatnih gubitaka opterećenja koje su uvrštene u
najnoviji standard IEC 60034-2-1, 2008.godine. U radu je opisan Ex-zvezda test i
prezentovana i detaljno opisana jednostavna metoda za određivanje dodatnih gubitaka.
Ključne reči: Energetska efikasnost motora, asinhroni motor, uštede u potrošnji
energije, delimično opterećeni motori, gubici, izbor motora, metode za određivanje
gubitaka.

IMPROVING ENERGY EFFICIENCY OF ELECTRICAL MOTORS

ABSTRACT
This project provides basic information on the energy performance of modern
induction motors. The aim is to highlight the role they play in the overall energy
consumption, and to stress the importance of measures that are being implemented in order
to save power consumption of these engines. The review and layout of standards and
methods for determining losses and efficiency of induction machines have been presented.
The procedures are systematized to cover all the methods mentioned in the contemporary
standards. Details of methods for the direct measurement of additional losses which are
included in the latest standard IEC 60034-2-1, 2008 are presented . The paper describes the
Ex-Test star. It also presents in detail a simple method for the determination of the losses.
Key Words: Energy efficiency of induction motors, loaded motors, losses,
selection of motors, methods for determining losses.

1. UVOD
Ukupna potrošnja električne energije u svetu iznosi 18 200 TWh/god. Od
toga oko 40% otpada na pogone sa asinhronim motorima, pa su oni ubedljivo
najveći potrošač električne energije, pri čemu na njih odlazi:

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak
2
Student specijalizant Visoke škole tehničkih strukovnih studija, Čačak
112 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
- 70% od celokupne potoršnje električne energije u industriji
- 40% od ukupne potrošnje električne energije u tercijernom sektoru.
Oko 2/3 potrošnje asinhronih motora otpada na pogone pumpi, ventilator i
kompresora. U cilju smanjenja potrošnje električne energije razvijeni su novi
standardi projektovanja elektromotora i uvedene su tri klase prema kojima će se u
budućnosti vršiti izbor elektromotora. Od primene energetski efikasnih motora
uštede treba da dostignu oko 5%. Sve veći značaj koji se pridaje smanjenju (CO 2 )
u cilju smanjenja gasova tzv. staklene bašte doveo je do toga da se povećaju
energetske efikasnosti i merama štednje pridaje najveći mogući značaj. Naime,
time se ostvaruje dvostruka korist: potrošač smanjuje troškove za električnu
energiju,a smanjuju se i potrebna ulaganja u cilju hvatanja i odlaganja ugljen
monoksida što je još uvek najskuplja mera za smanjenje efekta staklene bašte.
Time je ubrzano donošenje obavezujućih odluka da se pređe na izradu i primenu
energetski efikasnih motora, prvenstveno u razvijenim delovima sveta.

2. ODREĐIVANJE STEPENA ISKORIŠĆENJA I DODATNIH


GUBITAKA OPTEREĆENJA EKSPERIMENTALNIM
METODAMA
Metode po kojima se utrošena (P1 ) i (ili) korisna (P2 ) snaga,
konvencionalni (PFe , Pfw , PCu1 , PCu2 ) i dodatni gubici opterećenja (Pd ) , određuju
postupcima merenja, smatraju se tačnim i poznate su kao eksperimentalne metode
za utvrđivanje stepena iskorišćenja motora. Određivanje stepena iskorišćenja
motora je moguće na više načina. Ali, s obzirom na rasprostranjenost i tačnost koju
obezbeđuju, za određivanje nominalne vrednosti stepena iskorišćenja najviše su u
primeni sledeće dve metode:
- Metoda sa merenjem utrošene (P1 ) i korisne (P2 ) snage i izdvajanjem
gubitaka (PFe , Pfw , PCu1 , PCu2 ) i sa indirektnim merenjem dodatnih gubitaka
opterećenja (Pd )
- Metoda sa merenjem utrošene snage (P1 ) i izdvajanjem gubitaka
(PFe , Pfw , PCu1 , PCu2 ) i direktnim merenjem dodatnih gubitaka.
Zajedničko za obe metode je da se konvencionalni gubici
snage (PFe , Pfw , PCu1 , PCu2 ) mere i utvrđuju na isti način. Razlikuju se jedino u
načinu utvrđivanja dodatnih gubitaka opterećenja (Pd )

3. METODE ZA DIREKTNO MERENJE DODATNIH GUBITAKA


Dodatni gubici opterećenja (Pd ) se, pored po metodi indirektnih
merenja mogu odrediti postupcima direktnih merenja. Uglavnom se koriste dve
metode direktnih merenja:
- Metod inverznog obrtanja + ogled sa izvađenim rotorom (IEEE
112 i IEC 60034-2-1, 2008.)
- Ex-zvezda test (IEC 60034-2-1, 2008.)
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 113
Ukoliko ne postoji mogućnost da se dodatni gubici opterećenja (Pd )
odrede, ni postupkom indirektnih merenja niti navedenim postupcima direktnih
merenja, onda se uzimaju pretpostavljene vrednosti koje zavise od snage motora,
ali su te procene različite u pojedinim standardima.

3.1. Ex-zvezda test asinhrone mašine za merenje dodatnih gubitaka


(IEC 60034-2-1, 2008)
Za ovaj postupak potrebno je da neopterećen asinhroni motor bude
priključen na nesimetrični sistem napona. Motor se priključuje po šemi datoj na
slici 3.1.1. Ukoliko je motor vezan za normalan rad u vezi trougao (Δ ) , onda on
mora biti prespojen u vezu zvezda (Y ) za ovo ispitivanje. Zvezdište mora biti
vezano za neutralni provodnik ili provodnik za uzemljenje da bi se izbegle struje
nultog reda. Treća faza treba da bude priključena preko otpora Rex (slika 3.1.1)
približne vrednosti.

Slika 3.1.1: Ex-zvezda test za određivanje dodatnih gubitaka opterećenja

Otpornost između linijskih priključaka motora U i W (RUW ) se meri i pre i posle


završetka testa. Da bi se izbeglo nejednako zagrevanje namotaja faza, test treba da
bude sproveden na hladnoj mašini, pažljivo i što je moguće brže. Veliki motori se
mogu pokrenuti bez otpora Reh (prekidač S u položaju 1) pri smanjenom naponu
(25-40)% U n . Po dostizanju brzine priključuje se otpor Reh (prekidač S u položaju
2). Manji motori se mogu pokrenuti sa već vezanim otporom Reh , tako da prekidač
nije ni potreban. Ogled se sprovodi za 6 različitih tačaka, koje su izabrane tako da
struja koje se meri u fazi V ( I V ) uzima vrednost između 150% i 75% nominalne
struje. Uvek se počinje sa najvećom strujom, i u opadajućem nizu dolazi se do
najniže vrednosti. Pomoću postupka detaljno prikazanog u IEC 60034-2-1, 2008,
Anex B, sprovode se potrebna izračunavanja traženih veličina, za svaku od 6
114 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
tačaka ispitivanja. Treba primetiti da gubici snage, koji su posledica sistema
inverynih struja, pri klizanju (2 − s ≈ 2) , odgovaraju dodatnim gubicima
opterećenja koji se mere u testu inverznog sinhronog obrtanja. Međutim, rezultati
dosadašnjih istraživanja pokazuju da je ovaj test tačniji i jednostavniji za
sprovođenje. Na povećanu tačnost bi moglo uticati i to što se koriste samo rezultati
merenja električnih mašina, kao što se sprovodi pri većim vrednostima napona, a
time pri većim gustinama fluksa. Ako su ove gustine fluksa niže od onih u
normalnom radu motora, trebalo bi:
- razmotriti uvođenje korekcije koja je predložena za test inverznog
sinhronog obrtanja,
ili još bolje
- razmotriti mogućnost da se test sprovodi pri naponima čije se vrednosti
praktično ne razlikuju od nominalnih.
Naravno, i jedno i drugo je vezano za ozbiljna istraživanja. Mišljenje je da bi se
pomoću Ex-zvezda testa , koji bi bili sprovedeni za različite vrednosti napona,
mogle proveriti pretpostavke (vrednosti) date u tabeli 3.2. ili eventualno, utvrditi
drugačije zavisnosti Pd (U ) .

3.2. Metod inverznog obrtanja i ogled sa izvađenim rotorom za


merenje dodatnih gubitaka
Po ovom postupku za direktno merenje, dodatni gubici opterećenja
određuju se iz dva ogleda:
- ogled kratkog spoja motora sa izvađenim rotorom,
- ogled inverznog sinhronog obrtanja
Pri podešenoj vrednosti napona da struja u oba ogleda-testa (I1 ) bude jednaka
komponenti struje opterećenja motora, npr. u nominalnom režimu (I1 = I 2n ) , tj.

I1 = I12n − I 0.2 (3.2.1)

Gde su:
(I1n ) - struja motora u nominalnom režimu
(I 0 ) - struja motora u praznom hodu pri U 0 = U n
Naime, ukupni dodatni gubici opterećenja (Pd ) se mogu predstaviti u vidu zbira:

Pd = Pds + Pdr (3.2.2)

Gde su:
Pds - komponenta dodatnih gubitaka zbog polja osnovne frekvencije u statoru
motora
Pdr - komponenta visokofrekventnih dodatnih gubitaka u rotoru motora
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 115
Komponenta dodatnih gubitaka zbog polja osnovne frekvencije u statoru motora
(Pds ) se određuje iz ogleda kratkog spoja motora sa izvađenim rotorom, dok se
komponenta dodatnih gubitaka (Pdr ) koji nastaju u rotoru zbog viših prostornih
harmonika polja određuje pomoću testa inverznog sinhronog obrtanja.

Tabela 3.2: Pretpostavljene vrednosti za dodatne gubitke opterećenja u nominalnom


režimu, po pojedinim standardima

Metoda % P1n η% Primedba


Precenjena
1. Standard IEC 60034-2 0.5 % P1n 85.84 %
vrednost za η %
2. Standard IEC 61972, 1998 2.17 % P1n 84.22 %
3. Standard IEC 60034-2-1,
2.06 % P1n 84.53 %
2008
Smatra se tačnom
4.IEEE St. 112-1996, Metod B 2.17 % P1n 84.44 %
vrednošću za η %
Potcenjena
5. IEEE St. 112-1996, Metod E' 2.80 % P1n 83.91 %
vrednost za η %
'- Pretpostavljena uvećana vrednost u odnosu na datu vrednost od 193 W, koja bi se
dobila po metodi inverznog sinhronog obrtanja.

4. JEDNOSTAVNA METODA ZA ODREĐIVANJE DODATNIH


GUBITAKA
Bilo je pokušaja da se vrednosti komponente visokofrekventnih gubitaka
(PHF,ξ 0n ), odrede na jednostavniji način. Tako se predložene metode zasnivaju na
činjenici da se ukupni gubici u gvožđu motora (PFe ) , koji se dobijaju merenjem iz
standardnog ogleda praznog hoda, sastoje iz dva dela:
- Komponente koja je direktno proporcionalna kvadratu vrednosti napona
(
~U2 )
- Komponente koja je direktno proporcionalna kvadratu vrednosti struje
(
praznog hoda ~ I 2 )
2
⎛U ⎞
PFe1 + PHF,ξ0 = (PFe1, n + PHF,ξ0n )⋅ ⎜⎜ ⎟⎟ (4.1)
⎝Un ⎠
2
⎛ I ⎞
PHF,ξ 0 = PHF,ξ 0n ⋅ ⎜⎜ 0 ⎟⎟ (4.2)
⎝ I 0n ⎠
Iz dva ogleda praznog hoda , tj. za dve različite vrednosti napona bilo bi moguće
izračunati odgovarajuće nominalne vrednosti komponenti PFe1,n + PHF,ξ0n i PHF,ξ 0n .
116 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Ovaj postupak je jednostavniji u odnosu na napred izloženi, ali bi mogao biti manje
2
⎛U ⎞
tačan jer je zavisnost manje egzaktna nego izraz: PHF,ξ0 = PHF,ξ0n ⋅ ⎜⎜ ⎟⎟ , pošto
⎝Un ⎠
gubici u gvožđu osnovnog harmonika (PFe1 ) sve više odstupaju od kvadratne
zavisnosti sa povećanjem vrednosti napona. Iz tog razloga, odgovarajuće prepreke
su date, ali to je dovoljno samo za ograničenu primenu. Za širu primenu ove
metode potrebna su dalja istraživanja.

5. ZAKLJUČAK
Osnovni cilj izrade i primene energetski efikasnih motora (EEM) je da se
smanje zbirni troškovi vezani za nabavku i eksploataciju motora. Tako će za
nabavku motora sa većim stepenom iskorišćenja investicioni troškovi biti veći, ali
će troškovi eksploatacije biti manji za iznos koji odgovara smanjenju troškova
zbog utroška električne energije. Očigledna je potreba da se i kod nas pređe na
obavezujuću primenu energetski efikasnih motora kao u zemljama EU, pogotovo
kada su u pitanju motori manjih snaga. Pošto primena tih motora kod nas još uvek
nije obavezujuća, svaki korak napred bi dosta značio rasterećenju našeg EES-a.
Poboljšanje energetske efikasnosti motora je svakako projekat na kome treba još
puno raditi, a svaki napredak na ovu temu je itekako značajan.

6. LITERATURA
[1] Miloje M. Kostić : Smanjenje opterećenja i potrošnje električne
energije podešavanjem vrednosti napona motora , Elektroprivreda,
Beograd 1998.
[2] Miloje M. Kostić: Smanjenje potrošnje električne energije sa motornim
pogonom, Elektrotehnički institute Nikola Tesla, Beograd 2006.
[3] I. Gavranić: Primena elektromotora u eksperimentalnim istraživanjima,
ETEKON, Zagreb 2005.
[4] Miloje M. Kostić: The method for estimation of stray-load loss in
induction motors, March-April 2010. Part A,pp.447-453
АNАLIZА SISТЕМА NАPАЈАNJА BАZNIH SТАNICА
МОBILNЕ ТЕLЕFОNIЈЕ SА PОSЕBNIМ ОSVRТОМ NА
ОBNОVLJIVЕ IZVОRЕ ЕLЕKТRIČNЕ ЕNЕRGIЈЕ
Dragan Brajović 1 , Aleksandar Ilić 1

REZIME
U radu su prikаzаni sistеmi nаpајаnjа bаznih stаnicа mоbilnе tеlеfоniје sа
pоsеbnim оsvrtоm nа mоgućnоst i isplаtivоst kоrišćеnjа оbnоvlјivih izvоrа еlеktričnе
еnеrgiје.
Ključne reči: Моbilnа tеlеfоniја, bаznе stаnicе, nаpајаnjе, оbnоvlјivi izvоri.

ANALYSIS OF POWER SUPPLY SISTEMS FOR MOBILE PHONES


BASE STATIONS WITH A SPECIAL EMPHASIS ON RENEWABLE
SOURCES OF ELECTRICAL ENERGY

ABSTRACT
This paper presents the power supply systems for mobile phones base stations with
special emphasis on the potentials and profitability of the use of renewable energy.
Keywords: Mobile telephony, base stations, power supply, renewable energy

1. UVOD
Usled razvoja tehnologije, mobilne telekomunikacije postaju sve veći
potrošači električne energije. Oprema mobilnog operatera sa oko 1600 aktivnih
baznih stanica u 2012. godini ima mesečnu potrošnju od oko 1.800.000 kWh. U
skladu sa preporukama EU za smanjenje potrošnje električne energije i emisije
CO2, a ne narušavajući kvalitet i stabilnost napajanja, moguće je preduzeti:
- energetski efikasnija rešenja u telekomunikacijama,
- korišćenje obnovlјivih izvora energije,
- upotrebu tzv „smart“ mreža.

2. SТАCIОNАRNI RЕZЕRVNI IZVОRI NАPАЈАNJА BАZNIH


SТАNICА
Zа stаciоnаrnе rеzеrvnе izvоrе kоristе sе bаtеriје (svaki objekat) i dizеl
еlеktrični аgrеgаti, (objekti оd vеlikоg znаčаја i sа vеlikim prеnоsоm).
Kao baterijska rezerva u upotrebi su stacionarne olovne aku-baterije sа
vеntilоm zа kоntrоlu pritiskа (VRLA). VRLA baterija je olovno-kiselinska

1
VSTSS Čačak
118 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
punjiva baterija sa sigurnosnim ventilom, koji obezbeđuje propuštanje gasova i
smanjenje unutrašnjeg pritiska. Ove baterije ne zahtevaju nikakvo održavanje jer
ne postoji potreba za dolivanjem vode tokom njihovog radnog veka. U zavisnosti
od potrošnje oprema, ali i od važnosti bazne stanice ili prenosne tačke, određuje se
i količina baterija na lokaciji.
Na lokacijama visokog prioriteta u sistemu prenosa koje nemaju rezervni
izvor napajanja vrši se procena da li da se instalira sopstveni stacionarni dizel
električni agregat (DEA) ili je neophodno izvesti instalaciju koja omogućava
povezivanje mobilnog dizel električnog agregata.

3. SТАNDАRDNО NАPАЈАNJE BАZNIH SТАNICА


Izgradnja stаndаrdnоg (еlеktrоdistributivnоg) napajanja bazne stanice u
naseljenim mestima je jednostavan i relativno jeftin postupak. Međutim, kako se
po samoj tehnologiji izgradnje mobilne mreže objekti baznih stanica van gradskih
naselјa nalaze po vrhovima brda i planina, čest je i nedostatak kvаlitetne
infrastrukture.
Za izgradnju elektroenergetskog privoda potrebno je prvo uraditi projekat
i rešiti pravno-imovinske odnose i zakonsku regulativu. Sledeći korak je sama
izgradnja. U konkretnom slučaju, za napajanje bazne stanice “Trešnjevica” kod
Arilja, potrebna je izgradnja 10kV voda dužine oko 1000m; betonske stubne
transformatorske stanice 10/0,4 kV i niskonaponskog voda dužine oko 500m.
Pripremni radovi i izgradnja su složeni, vremenski zahtevni i često neisplativi za
mobilnog operatera.

4. HIBRIDNI SISTEMI
Hibridni sistеm zа nаpајаnjе nа lоkаciјi kоrisnikа je sistem kојi u sеbi
оbјеdinjuје еlеktrоdistributivnu mrеžu, оbnоvlјivе izvоrе еnеrgiје (vеtrо
gеnеrаtоrе, fоtоnаpоnskе ćеliје), kао i „storage“ sistеm (bаtеriје i dizеl еlеktrični
аgrеgаt). Koristeći kao osnov obnovljive izvore energije, u zavisnosti od
rezervnog napajanja razlikujemo tri osnovna tipa:
- Sistem sa solarnim panelima i elektrodistributivnim priključkom
- Sistem sa solarnim panelima i dizel električnim agregatom
- Sistem sa solarnim panelima i gorivnim ćelijama
Vetrogenerator je opcija za pokrivanje nedostatka energije.
Тri glаvnе kоmpоnеntе su pоlје PV pаnеlа, аkumulаtоr i kоntrоlеr
punjеnjа аkumulаtоrа. Fоtоnаpоnski (PV) pаnеli gеnеrišu еlеktričnu еnеrgiјu
јеdnоsmеrnоg nаpоnа zа nаpајаnjе pоtrоšаčа i punjеnjе аkumulаtоrа, kојi služе
kао sklаdištе еnеrgiје kоје nаpаја pоtrоšаčе u pеriоdimа kаdа nеmа struје iz PV
pаnеlа. Kоntrоlеr punjеnjа rеgulišе izlаz iz PV pаnеlа i оsigurаvа isprаvnо
punjеnjе аkumulаtоrа, štitеći gа оd prеpunjаvаnjа.
U јunu 2010. kompanija “Теlеnоr” pustila je u rаd prvu еkоlоšku bаznu
stаnicu mоbilnе tеlеfоniје u Srbiјi, u sеlu Plоčicа pоrеd Kоvinа, sа hibridnim
sistеmоm nаpајаnjа kоје kоristi оbnоvlјivе izvоrе еnеrgiје. Izаbrаnа је lоkаciја u
blizini Bеоgrаdа, sа dоbrоm infrаstrukturоm, zbоg lаkšеg izvоđеnjа, а kаsniјеg
nаdzоrа i оdržаvаnjа оbјеktа.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 119
Оbјеkаt је оprеmlјеn sа 16 sоlаrnih pаnеlа, оd kојih svаki pri punоm
sunčеvоm оsvеtlјајu оbеzbеđuје 175 W еlеktričnе snаgе, dоk је nа vrhu
аntеnskоg stubа pоstаvlјеnа vеtrеnjаčа sа gеnеrаtоrоm kојi pоd idеаlnim
uslоvimа dаје mаksimаlnо 1 kW.

Slikа 1. Solarni paneli i vеtrоgеnеrаtоr nа lоkаciјi Plоčicа

Оpis rаdа sistеmа


Sistеm nаpајаnjа sаdrži оbnоvlјivе izvоrе еnеrgiје (sоlаrnе gеnеrаtоrе i
vеtrо gеnеrаtоr), iz kојih sе еnеrgiјa dоbiја sаmо kаdа pоstоје prirоdni rеsursi
(suncе i vеtаr). U prојеktоvаnоm sistеm usvојеnа је bаtеriја kаpаcitеtа 800 Ah
(nеštо vеćа оd bаtеriје kоја sе uоbičајеnо pоstаvlја u bаznе stаnicе), kоја sе nе
drži stаlnо u pоtpunо nаpunjеnоm stаnju, vеć sе dоzvоlјаvа njеnо prаžnjеnjе dо
60 % kаpаcitеtа (kао „rеzеrvоаr“ еnеrgiје zа аltеrnаtivnе izvоrе sе kоristi 40 %
kаpаcitеtа bаtеriје). Оstаtаk kаpаcitеtа (60 % оd ukupnоg kаpаcitеtа) služi zа
nаpајаnjе priјеmnikа u slučајu nеstаnkа mrеžnоg nаpајаnjа, i tо u situаciјi kаdа
nеmа ni gеnеrisаnjа еnеrgiје sа оbnоvlјivih izvоrа. Оvаkаv kоncеpt, u kоmе sе u
nоrmаlnоm rеžimu rаdа bаtеriја nе trpi dubоkа prаžnjеnjа, dоzvоlјаvа kоrišćеnjе
stаndаrdnih bаtеriја, kоје su znаčајnо јеftiniје оd bаtеriја kоје sе kоristе u
klаsičnim off-grid sistеmimа nаpајаnjа sа sоlаrnim gеnеrаtоrimа (bаtеriје sа
vеlikim brојеm ciklusа prаžnjеnjа i punjеnjа).
AC priјеmnici sе еnеrgiјоm nаpајајu sаmо sа mrеžе. Nаpајаnjе
prоtivpоžаrnе cеntrаlе, prоtiv-pаničnоg оsvеtlјеnjа i svеtilјkе zа оbеlеžаvаnjе
stubа sе u slučајu nеstаnkа mrеžnоg nаpоnа оbеzbеđuје bаtеriјаma kоје su dео
оprеmе оvih sаmih urеđаја.
Za prikupljanje pоdаtaka о rаdu sistеmа, оdnоsnо о еnеrgеtskim
bilаnsimа tоkоm еksplоаtаciје korišćen je urеđај zа mоnitоring Greenmeter, sа
svim pоtrеbnim sеnzоrimа. Pоrеd еlеktričnih vеličinа, prеkо оdgоvаrајućih
sеnzоrа, uređaj rеgistruје i rеlеvаntnе mеtеоrоlоškе pоdаtkе: tеmpеrаturu
аmbiјеntа, sunčеvu irаdiјаnsu i brzinu vеtrа.
Na grafiku je prikazana proizvodnja energije iz obnovljivih izvora
energije. Iz tаbеlа sе vidi dа mаksimаlnе snаgе i nајvеću pоtrоšnju sоlаrni pаnеli
(lоgičnо) dајu u lеtnjim, а vеtrоgеnеrаtоri u јеsеnjim i zimskim mеsеcimа. Iаkо su
120 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
mаksimаlnе snаgе оbnоvlјivih izvоrа priličnо јеdnаkе, prоblеm је u trајnоsti rаdа
– sоlаrni pаnеli nе ispоručuјu еnеrgiјu nоću а vеtrоgеnеrаtоri pri mirnim dаnimа.

Slikа 2. Dоbiјеnа еnеrgiја iz obnovljivih izvora energije (2012.)

5. UPОRЕDNI PRЕGLЕD CЕNЕ IZGRАDNJЕ RАZNIH RЕŠЕNJА


U pоglеdu izgrаdnjе nаpајаnjа bаznih stаnicа, mоžеmо nаprаviti grubu
pоdеlu nа dvа еkstrеmа: nаpајаnjе sа nајbližеg niskоnаpоnskоg stubа (nаsеlјеnа
mеstа) i nаpајаnjе sа izvоđеnjеm niskоnаpоnskе, а u tеžim slučајеvimа i
visokоnаpоnskе mrеžе i trаfо stаnicе. Аkо uzmеmо u оbzir i kоrišćеnjе
оbnоvlјivih izvоrа еnеrgiје, rаzmаtrаmо 4 slučаја:
ƒ Klаsičnа bаznа stаnicа u nаsеlјеnоm mеstu,
ƒ Bаznа stаnicа sа udаlјеnim priklјučkоm,
ƒ Bаznа stаnicа sа hibridnim nаpајаnjеm + еd priklјučаk (nаsеlјеnо mеstо),
ƒ Bаznа stаnicа sа hibridnim nаpајаnjеm + аgrеgаt (udаlјеn priklјučаk).
Тrоškоvi izgrаdnjе pоdrаzumеvајu svu оprеmu i rаdоvе, kаkо
еnеrgеtskоg, tаkо i grаđеvinskоg dеlа. Iz cеnе su izuzеti pristupni put, аntеnski
stub, grоmоbrаnskа zаštitа, nоćnо оbеlеžаvаnjе stubа i svе dоdаtnе stаvkе kоје sе
pоnаvlјајu u svа 4 slučаја. Таkоđе nisu dаtе cеnе zа rаdоvе nа prојеktоvаnju i
nаdzоru izgrаdnjе.

Таbеlа 1. Cеnе rаznih rеšеnjа (u еvrimа)

Nаsеlјеnо mеstо 14.450


Udаlјеn priklјučаk 64.306
ОIЕ u nаsеlјеnоm mеstu 47.956
ОIЕ sа аgrеgаtоm 62.788

U slеdеćој tаbеli је dаtа kоličinа prоizvеdеnе еnеrgiје iz оbnоvlјivih


izvоrа nа bаznој stаnici „Plоčicа“ i njеnа vrеdnоst. Prvi slučај је kаd bi tu kоličinu
еnеrgiје kupili оd Еlеktrоdistrubuciје а drugi kаdа bi је ispоručili ЕD sistеmu
prеmа vаžеćim fееd-in tаrifаmа.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 121
Таbеlа 2. Prоizvоdnjа оbnоvlјivih izvоrа еnеrgiје BS Plоčicа

Proizved. ED cena Vrednost OIE cena Vrednost


kWh (€) ED (€) (€) OIE (€)
Solar 2799 0.06 167.9 0.2066 578.3
Vetar 782 0.06 46.9 0.092 71.9
Ukupno 3581 214.8 650.2

Iz tаbеlа si vidi slеdеćе:


1. U slučајu nаsеlјеnоg mеstа sа dоbrоm infrаstrukturоm, cеnа izgrаdnjе
hibridnоg sistеmа је višе оd 4 putа vеćа оd klаsičnе izgrаdnjе. Rаzlikа u
invеsticiјi је оkо 50.000 еvrа. Uštеdа u pоtrоšnji еlеktričnе еnеrgiје је оkо 215
еvrа gоdišnjе, štо instаlаciјu оvаkvоg sistеmа čini nеisplаtivim.
2. U slučајu priklјučkа udаlјеnоg оkо 1500m cеnа izgrаdnjе hibridnоg sistеmа sа
аgrеgаtskоm rеzеrvоm је približnа izgrаdnji еlеktrоdistributivnоg priklјučkа. U
ovom slučaju je moguće uzeti u razmatranje izgradnju hibridnog sistema
napajanja.

6. ZAKLJUČAK
Теlеkоmunikаciје kао grаnа industriје su vеliki, i svе vеći pоtrоšаč
еlеktričnе еnеrgiје. Izgrаdnjа bаznе stаnicе sа hibridnim nаpајаnjеm је dео
glоbаlnе iniciјаtivе za smаnjivаnje еmisiје štеtnih gаsоvа i pоdizаnju еkоlоškе
svеsti. Lоkаciја „Plоčicа“, pоrеd Kоvinа, izаbrаnа је zbоg dоbrоg gеоgrаfskоg
pоlоžаја: kоšаvskо pоdručје, rеlаtivnо dоbrа оsunčаnоst i mоgućnоst ЕD
priklјučkа kао rеzеrvnоg izvоrа nаpајаnjа.
Sа niskim cеnаmа еlеktričnе еnеrgiје, kоrišćеnjе hibridnih sistеmа
nаpајаnjа је јоš dаlеkо оd isplаtivоsti, nаrоčitо u urbаnim srеdinаmа. Меđutim, zа
lоkаciје nа mеstimа udаlјеnim оd kvаlitеtnе distributivnе mrеžе, sа оčеkivаnim
rаstоm cеnе struје, trеbа ih оzbilјnо uzеti u rаzmаtrаnjе.
Prilikоm izbоrа lоkаciје, оsim infrаstrukturnih trоškоvа, mоrа sе uzеti u
оbzir i prеdviđеnа pоtrоšnjа оprеmе. Таkоđе, mоrа sе vоditi rаčunа i о
pristupаčnоsti i sаmоm оdržаvаnju lоkаciје. Cilј је štо mаnjе intеrvеnciја i štо
mаnjе dоlаzаkа еkipа rаdi dоsipаnjа gоrivа. Bitnа stvаr је i bеzbеdnоst lоkаciје,
јеr nа udаlјеnim i nеpristupаčnim mеstimа vеćа је i оpаsnоst оd krаđе i оštеćеnjа.
Iz prоizvеdеnе еnеrgiје nа BS „Plоčicа“ vidi sе dа је tеk nеštо višе оd
pеtinе dао vеtrоgеnеrаtоr, а оstаtаk su sоlаrni pаnеli. Оsim bоlјеg izbоrа
gеоgrаfskоg pоlоžаја, trеbа prојеktоvаti i vеći brој sоlаrnih kоlеktоrа.
122 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

7. LITERATURA
[1] Z.Rаdаkоvić, N.Pаunоvić: Glаvni prојеkаt еlеktričnih instаlаciја bаznе
rаdiо stаnicе „Plоčicа“, Еlеktrоtеhnički fаkultеt, Bеоgrаd 2009.

[2] Теhnički оpis hibridnоg sistеmа nаpајаnjа, Nеplаm, Lеskоvаc 2013.

[3] Vlada RS: Uredba o mеrаmа podsticaja za povlašćene proizvođače


električne energije, Bеоgrаd 2013.

[4] B.Pаnајоtоvić, М.Јаnkоvić, B.Оdаdžić: Zеlеnе tеlеkоmunikаciје, Infоtеh


2012.

[5] Grupа аutоrа: Priručnik zа prојеktоvаnjе i еksplоаtаciјu bаtеriјskih


sistеmа, ЕnеlPS, Bеоgrаd 2011.
ANALIZA PRIMENE SOLARNE ENERGIJE U
ELEKTROTEHNICI
Dragan Brajovć1, Andrija Kovačević 2, Dejan Stamenković3

REZIME
U radu su opisane prednosti i mane solarne energije, njen povoljan uticaj na
očuvanje životne sredine, kao i to da će u bliskoj budućnosti solarna energija biti mnogo
više zastupljena u proizvodnji elektročne energije. U radu će biti opisani fotonaponski
sistemi koji se koriste u proizvodnji električne energije, kao i način kako se višak
proizvedene energije plasira u distributivnu mrežu. U radu je takođe i opisan sistem zaštite
fotonaponskih sistema i njemu je posvećen veliki značaj.
Ključne reči: Solarne elektrane, solarne ćelije, solarni sistemi, solarni moduli,
solarne baterije.

THE ANALYSIS OF SOLAR ENERGY APPLICATION IN


ELECTRICAL ENGINEERING
ABSTRACT
This paper describes advantages and disadvantages of solar energy, its beneficial
effect on the preservation of the environment, and it states that solar energy will be used
more for electricity production in the near future. Photovoltaic systems, used in producing
electricity are described; and it explains how the excess of produced energy is placed in the
distribution networks. Protection system of photovoltaic systems and its immense
importance is described in this paper as well.
Key words: Solar power, solar cells, solar systems, solar modules, solar batteries.

1. UVOD
Sunce je glavni izvor elektromagnetnog zračenja koje prolazi atmosferom i
neiscrpan je obnovljivi izvor energije. Ono daje energiju koja održava život,
pokreće atmosferu i različitim sastavima gibanja oblikuje vrijeme i klimu. Procjene
starosti sunca pokazuju da se to dogodilo prije 5milijardi godina, a ostaje mu jos
toliko dok nepotroši sav raspoloživ vodonik za fuziju, što je oko 10% ukupne
količine vodonika na Suncu. Uzmemo li u obzir da sunce samo u jednoj sekundi
oslobodi više energije nego što je naša civilizacija tokom svog razvoja iskoristila,
važnost istraživanja energije Sunca i pretvaranja energije sunčevog zračenja u
korisne oblike energije poprima sasvim novu dimenziju s velikom mogućnošću
rešavanja problema energetske krize, koja je u svijetu sve prisutnija. Na slici 1.

1
Visoka škola tehničkih strukovnih studija Čačak
2
"Elnet“ d.o.o., Bijelo Polje
3
Tehnički remontni zavod,Čačak
124 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
prikazano je godišnje sunčevo zračenje na površini Zemlje u poređenju sa
godišnjom potrošnjom energije u svijetu, te zalihama fosilnih goriva (ugalj, nafta,
plin) i nuklearnih goriva (uran).

Slika 1. Godišnje sunčevo zračenje na površini zemlje u poređenju sa zalihama fosilnih i


nuklearnih goriva i godišnjom potrošnjom energije u svijetu

Činjenica je da su konvencionalni izvori energije (ugalj, nafta, plin,


nuklearna goriva) ograničeni i iscrpljivi, a energetski sektor većim je dijelom
uzrok emisije SO2, NOx, te lično staklenički plin ugljendioksida CO2, koji
najvećim dijelom doprinosi globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama.
Upravo zbog gore navedenih saznanja energija se mora dobiti iz novih izvora
energije, kao što su sunčeva energija, energija vjetra, energija malih vodotoka,
geotermalana energija, energija biomase i odpada, energija plime i oseke, energija
morskih struja i morskih valova, vodonika i sl. što je važno za privredni i
energetski sastav svake zemlje. Prijeko je potrebno da ti novi izvori energije budu u
skladu sa zaštitom okoline i održivim razvojem bez emisije štetnih gasova.

2. SOLARNA ENERGIJA
Solarna energija je dio energije proizvedene na Suncu koji stiže do
zemlje.Solarna energija može se direktno pretvoriti u toplotnu energiju ili u
električnu, a to su zapravo korisni oblici energije. Solarna energija je motor iza
gotovo svih obnovljivih izvora energije. Sekundarni izvori energije koje pokreće
solarna energija, poput energije vetra, energije valova, hidroenergije i biomase čine
većinu obnovljivih izvora energije na zemlji. Noću i u vrijeme oblačnih dana
solarna energija nije potpuno dostupna i u upotrebi i potrebni su sistemi za čuvanje
energije koji se pune kad je energija dostupna. Solarna energija može se čuvati u
različitim oblicima, ali najpopularniji su konverzacija u toplotnu energiju, čuvanje
u baterijama i akumulatorima te ″pumped storage″ sistemi pumpanje vode na više
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 125
mjesto kad postoji dovoljno energije i korištenje te energije kad solarna energija
nije dostupna.
Postoje tri osnovne vrste solarne energije:
Solarni paneli, Koncentrisanje solarne energije-solarne elektrane,
Solarne ćelije.

3. SOLARNE ELEKTRANE
Ono što bi moglo da postane dio priče sa početka ovog teksta jesu solarne
elektrane u kojima se vrši posredno pretvaranje energije Sunca u električnu
energiju. To se postiže primenom ogledala kojise koncentriše energija sunca na
kolektor kako bi se zagrijali radni mediji u njemu. Interesantan je podatak da 20
ekipa od po 20 ljudi neprekidno čisti ogledala kako bi solarna elektrana mogla
nesmetano da radi. Ako bi se izračunala energija koja se mora utrošiti za dobijanje
materijala ugrađenih u solarnu elektranu dolazi se do zaključka da je vrijeme
vraćanja energije pomenutih 15 godina.
Solarne elektrane zasnovane na koncentraciji sunčeve energije mogu
ostvariti snagu od 10 kw do 100 MW u zavisnosti od aplikacije i potrebe.Neki
sistemi koriste termalna skladišta za vrijeme noćnog i oblačnog perioda. Ovakvi
atributi kao i pretvaranje energije čine solarna postrojenja aktivnim izvorom
obnovljive energije širom svijeta. Da bi se čitavo polje PV-ploča moglo koristiti i
održavati za proizvodnju centralizovane solarne struje, neki od najčešće
inplementiranih modela solarnih elektrana koriste, radi maksimalnog učinka,
ogledala za skupljanje svjetlosti.
Najkompaktnija od njih funkcionisu u vidu solarnih antena gdje se sunčeva
svjetlost reflektuje do tačke kada je u stanju da direktno proizvede struju, radeći na
principu sličnoj televiziskoj satelitskoj anteni.

Slika2. Solarna elektrana na principu solarnih antenna


126 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Treća vrsta modela sistem korita koristi polje, rotirajućih paraboličnih
ogledala, da bi sabrala sunčevu svjetlost sa prolaza izlijevanja tečnosti na
centralizovanu lokaciju u svrhu proizvodnje struje i centralnog grijanja.

Slika 3. Solarna elektrana sa paraboličnim ogledalima

Konstrukcija koritastih sistema može da sadrži i termalno skladište,


postavljeno pored prenosnika toplote na njegovoj toploj fazi što omogućava
generatoru nekoliko časova rada i posle zalaska sunca.

4. SOLARNE ĆELIJE

4.1. Početak razvoja solarnih ćelija


Prvu solarnu (silicijumsku) ćeliju otkrio je 1941. Godine Russell Ohl nego
njena djelotvornost konverzije bila je ispod 1%.Grupa istraživača u Bell
Laboratories u New Yorku izradila je silicijumsku solarnu ćeliju s djelotvornošću
od 6% i prvi solarni modul pod imenom Bellova solarna baterija. Kako je
proizvodna cijena prvih solarnih ćelija bila vrlo visoka, one svoju prvu
komercijalnu primjenu 1958. godine nisu našle na Zemlji, nego u svemirskim
istraživanjima na satelitima. Uprkos znatnim ulaganjima u istraživanje i razvoj
solarne fotonaponske tehnologije u posljednjih desetak godina, danas je cijena
solarnih ćelija, odnosno fotonaponskih sistema i dalje visoka i oni su komercijalno
konkurentni drugim uobičajenim izvorima električne struje samo u određenim
područijima primjene tj. tamo gdje u blizini nema električne mreže. U posljednjih
nekoliko godina svjedoci smo dosad nezapamćenog godišnjeg porasta u
proizvodnji solarnih ćelija i modula od preko 60%, a jedinični kapaciteti pojedinih
proizvodnih pogona već prelaze 50MW.

4.2. Izrada solarnih ćelija


Solarne ćelije kao rijetko koja tehnologija, danas imaju znatno ubrzan
tehnološki napredak u istraživanju materijala za izradu solarnih ćelija i pronalasku
njihovih koncepata i proces njihove proizvodnje.Silicijum kao osnovni materijal
za izradu solarnih ćelija apsolutno dominira, s udjelom od oko 98% i to pretežno u
tehnologiji kristalnog silicijuma. Solarne ćelije tankog filma pripadaju trećoj
generaciji solarnih ćelija, a postoji nekoliko eksperimentalnih poluprovodnočkih
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 127
materijala poput bakar-indijum-galijum-selenida (CIGSS), bakar-indijum-
diselenida (CIS) ili kadmijeva telurida (CdTe) te organskih materijala, no u
masovnu su proizvodnju ušle solarne ćelije izrađene od tankog filma silicijuma
(TFSi).Tako imamo solarne ćelije od bakar-indijum-diselenida (CIS), solarna ćelija
od amorfnog silicijuma, solarna ćelija od kadmijeva-telurida (CdTe). Izrada
solarnih ćelija je dosta složen tehnološki proces, pa je stoga cijena solarnih ćelija
još uvjek dosta visoka. Međutim poslednjih godina cijena solarnih ćelija pada, a
poboljšavaju im se i karakteristike u laboratorijskim ispitivanjima. Da bi se cijena
solarnih ćelija bitno smanjila, potrebno je pojednostaviti sjedne strane izradu, a s
druge strane koristiti druge jeftinije materijale.

4.3. Fotonaponski modul


Sastoji se od većeg broja međusobno spojenih fotonaponskih ćelija kako bi
se povećala ukupna izlazna snaga.Pri standardnom spektru upadnog zračenja i pod
optimalnim nagibom, gustina struje tipične komercijalne monokristalne
silicijumske ćelije iznosi 30-36 mA/cm2. Do prije nekoliko godina tipičan FN
modul od monokristaličnog silicijuma sastojao se od 30 do 36 serijski spojenih
ćelija i imao vršnu snagu od oko 50Wp, a danas na tržištu postoje moduli velikih
snaga od 300Wp i više. Fotonaponske ćelije u FN modulu mogu biti spojene
serijski ili u kombinaciji serijski i paralelno. Pri tome je potrebno voditi računa da
serijsko spajanje sunčanih ćelija, a isto tako i FN modula ima negativnu posljedicu
kada je sunačana ćelija ili modul djelimično ili potpuno zaklonjen. Radna tačka
fotonaponske ćelije tj. modula značajno zavisi od temperature i inteziteta zračenja,
a predpostavljeni normalni uslovi (intenzitet zračenja 800 W/m2, t=20oC) rijetko su
prisutni sobzirom da tokom dana temperatura i intezitet zračenja variraju, pri čemu
se zračenje mijenja u većim iznosima nego temperatura.

5. SOLARNI FOTONAPONSKI SISTEMI


Mogu se podijeliti na dvije osnovne grupe: fotonaponski sistemi koji nisu
priključeni na mrežu (engl. off-grid), a često se nazivaju i samostalnim sistemima
(engl.stand alone sistems) i fotonaponski sistemi priključeni na javnu
elektroenergetsku mrežu (engl. on-grid) Slika 4.
128 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika4 . Osnovna podjela fotonaponskih sistema

Fotonaponski sistemi koji nisu priključeni na mrežu, odnosno samostalni


sistemi mogu biti sa ili bez čuvanja električne energije, što će zavisiti o vrsti
primjene i načinu potrošnje električne energije, i hibridni sistemi koji mogu biti s
vjetroagregatom, kogeneracijom, dizelgeneratorom ili gorivnim člancima.
Fotonaponski sistemi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu mogu biti
direktno priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu ili biti priključeni na javnu
elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije.

5.1. Samoatalni fotonaponski sistemi


Kao što je već rečeno solarni fotonaponski sistemi (FN) koji nisu
priključeni na mrežu (engl. Off-grid) često se nazivaju i samostalnim sistemima
(engl. stand-alone systems), a mogu biti sa ili bez čuvanja energije i hibridni
sistemi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom, gorivnim člancima ili
dizelskim generatorom.Temeljne komponente samostalnoga fotonaponskog
sistema su: fotonaponski moduli(obično spojeni paralelno ili serijski
paralelno), regulator punjenja, akumulator, potrošači, izmjenjivač ako
potrošači rade na naizmeničnu struju.
Za takav fotonaponski sistem, koji se sastoji od gore navedenih
komponenata karakteristična su dva osnovna procesa: konverzija sunčevog
zračenja, odnosno svjetlosne energije u električnu; konverzija električne energije u
hemijsku i obrnuto hemijske u električnu.

5.2. Solarne baterije


Baterije su spremišta neiskorištene energije koju solarni moduli proizvedu
tokom dana (period punjenja). One su takođe izvori energije tokom perioda kada
moduli ne mogu proizvoditi (period pražnjenja). Interval između jednog perioda
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 129
punjenja i pražnjenja naziva se ciklus, a takav način rada ciklički. Akumulacija
energije se ostvaruje primjenom baterijskih sustema u OFF-GRID sustemima ili
otočnim sistemima. Otočni sustemi su česti u primjeni sa složenim hibridnim
sustemima koji imaju nekoliko izvora energije: fotonaponske module, vjetroturbine
ili hidroturbine. Koriste se posebno konstruisane grupe solarnih akumulatora
(battery bank) s natapajućim elektrolitom ili gelom koji imaju malu samopotrošnju
manju od 3% mjesečno te imaju posebnu oznaku SOLAR na sebi. Akumulatori se
razlikuju od klasičnih akumulatora jer im je nominalani napon 12 V dok kapacitet
zavisi od modela i proizvođača, a najčešće se kapacitet akumulatora kreće u
granicama od 60 do 240 Ah.

Slika 5. Solarne baterije

Životni vijek baterija zavisi od dosta faktora te je potrebno obratiti posebnu pažnju
kod dimenzionisanja sustema na slijedeće faktore: A) Mehanička oštećenja; B)
Previsoki napon punjenja baterijskog bloka; C) Preniski napon punjenja baterijskog
bloka; D) Sulfatizacija baterije; E) Pražnjenje baterije; F) Temperatura baterije.

5.3. Fotonaponski sistemi priključeni na javnu mrežu preko kućne


instalacije
Fotonaponski sistemi priključeni na javnu mrežu preko kućne instalacije
pripadaju distribuiranoj proizvodnji električne energije. Dakle, oni omogućavaju
povezivanje distributivnih sistema na centralizovane sisteme, odnosno sisteme
priključene uglavnom na niskonaponsku mrežu elektroenergetskog sistema.
Temeljne komponente fotonaponskog sistema, priključenog na javnu
elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije prikazane su na slici 5.3. To su:
fotonaponski modul, spojna kutija sa zaštitnom opremom, kablovi
istosmjernog razvoda, glavna sklopka za odvajanje, izmjenjivač dc/ac, kablovi
izmjeničnog razvoda, brojila predane i preuzete električne energije.
130 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika6. Fotonaponski sistem priključen na javnu mrežu preko kućne instalacije

Fotonaponski sistem priključen na javnu mrežu preko kućne instalacije je u


paralelnom pogonu s distribucijskom mrežom, a namijenjen je za napajanje
potrošača u porodičnoj kući, a višak električne energije odlazi u
elektrodistribucijsku mrežu.

6.SIGURNOSNA ZAŠTITA FOTONAPONSKIH SISTEMA

6.1. Izjednačenje potencijala


je galvansko povezivanje svih metalnih masa, vodič za izjednačenje
potencijala priključuje sve metalne vodove objekta na sabirnicu za izjednačenje
potencijala. Pri tome postoji mogućnost da se međusobno spaja više vodova koji se
onda priključuju preko glavnog vodiča za izjednačenje potencijala. Vodič za
izjednačenje potencijala označava se kao zaštitni vodič zelenožutom bojom.
Glavno izjednačenje potencijala obuhvata cijeli objekat, a izvodi se zbog
spriječavanja unošenja opasnih vanjskih potencijala u objekat, zbog spriječavanja
pojave razlike potencijala u objektu u kojem uvijek postoji velik broj instalacija s
vodljivim djelovima koje nije moguće međusobno izolirati. Kada se u zgradi
izvede glavno izjednačenje potencijala, cijela zgrada čini jedan siguran sistem u
kom je mala vjerovatnoća pojave opasnog napona dodira. U svakom objektu mora
postojati sabirnica za izjednačenje potencijala i na nju se spajaju svi vidljivi
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 131
djelovi:zaštitni vodiči PE, PEN vodiči i glavni zemljovod, uzemljenja, cijevi i
metalni djelovi drugih instalacija u zgradi kao i metalnih djelova konstrukcije
zgrade. Glavno se izjednačenje potencijala izvodi vodičima čiji presjek nesmije biti
manji od polovine presjeka najvećeg zaštitnog voda u objektu ni manji od 6 mm2
za Cu, a nemora biti ni veći od 25 mm za Cu.

6.2. Uzemljivači i sistem uzemljenja


Bitan dio gromobranske instalacije je i uzemljivač. On mora dobro provesti
struju groma u zemlju, drugim riječima njegov otpor mora biti što manji. Taj otpor
zavisi od karakteristika zemljišta u koje se ukopava uzemljivač i o geometriji
samog uzemljivača. Karakteristika zemljišta bitna za uspešnost dobrog uzemljivača
jest specifični otpor tla, a one se definise kao otpor koji struji pruža kocka od
homogenog zemljišta s veličinom stranica od 1m. Ako je specifični otpor veći onda
se mora ići na uspešnost izemljivača većih dimenzija, kako bi se ukupni otpor
smanjio. Ako konstrukcija fotonaponskih modula nije vidljivo spojena s
gromobranskom instalacijom ili sama kuća nema gromobransku instalaciju,
potrebno je konstukciju fotonaponskih modula direktno spojiti s uzemljenjem.
Uzemljivači najčešće dolaze u sledećim izvedbama trakasti (u obliku metalne trake
koja se zakopa u zemlju, a traka je najčešće od pocinkovanog čelika, ređe od bakra)
štapni (u obliku metalne šipke ili cijevi koja se ukopa vertikalno u zemlju) temeljni
(metalni vodiči koji se postavljaju u temelje objekta i preko velike površine betona
dolaze u kontakt s okolnom zemljom). Prilikom prolaska struje kroz uzemljivač i
njegovog daljeg rasprostiranja kroz zemlju stvara se na zemlji raspodjela
potencijala najčešće u obliku tzv. potencijalnog lijevka. To znači da je potencijal
najviši uz sam uzemljivač, a spovećanjem udaljenosti od uzemljivača naglo opada.
To je logično jer struja pravi najveći pad napona dok se rasprostire na malom
područiju oko uzemljivača. Kad od njega malo odmakne ima pred sobom mnogo
veću površinu i stoga manji otpor pa su i padovi napona manji.

7. ZAKLJUČAK
Rad predstavlja prikaz solarnih tehnoligija i postrojenja, zasnovan na
najnovijim tehničko tehnološkim rešenjima. U radu su prikazane prednosti nekih
sistema i tehnologija koje koriste sunčevu energiju kao izvor za njihov rad.
Konstantno se unapređuju postojeći solarni sistemi i vrši se njihova analiza rada,
smanjuju troškovi izrade, održavanja i eksploatacije, što dovodi do smanjenja
cijene električne energije. Prednost sistema solarnih elektrana ogleda se u tome da
energija koja se u njima proizvede, može ostati decentralizovana u odnosu na
centralizovane izvore kojima prete kvarovi, nestanci struje, kvarovi mreže, nestanci
goriva, agresija, prirodne katastrofe. Cijena solarnih fotonaponskih sistema je
umnogome jeftinija od sistema koncentrovanih solarnih termalnih elektrana CSP,
ali prednost CSP-a je u čuvanju energije i u kombinaciji sa FN sistemima mogu
pomoći jedna drugoj. U radu su predstavljene i prednosti FN sistema, na primer FN
sistema priključenih na javnu elektro mrežu preko kućne instalacije. Proizvodi se
ekološki čista električna energija bez zagađenja okoline, sva pretvaranja električne
energije se obavljaju u mjestu potrošnje, nema gubitaka energije u prenosu i
132 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
distibuciji, pouzdanost i sigurnost snadbijevanja, troškovi održavanja ovih sistema
su jeftiniji od centralizovanih sistema. U radu su i obrađene solarne baterije koje
predstavljaju veliku prednost solarnih sistema jer se uz pomoć njih vrši skladištenje
proizvedene energije. Velika prednost solarne energije jeste u tome što se ona uz
bilo koji solarni i fotonaponski može plasirati u standardnu elektro mrežu i tim
poboljšati snadbijevanje potrošača, a samim tim i smanjiti cijenu utrošene
električne energije koju plaćaju potrošači. U radu dolazimo do zakjučka da će
solarni sistemi postati veoma rasprostranjeni u bliskoj budućnosti i njihova cijena
će biti sve pristupačnija. Pored svega navedenog u radu dolazimo do zakjučka da
će solarni sistemi postati veoma rasprostranjeni u bliskoj budućnosti i njihova
cijena će biti sve pristupačnija.

8. LITERATURA
[1] Mukund R. Patel: Wind and Solar Power Systems, CRC Press
1999.
[2] Balkan Energy Solution Team, www.balkanenergy.com
[3] Ekektrotehnički fakultet Osjek, http:/www.etfos.hr
[4] Wayne C. Turner: Energy Management Handbook, CRC Press
2006.
[5] Wiliam B. Stine and Michael Geyer, Power from the Sun
[6] D. Brajović: Eksploatacija EES, VŠTSS, Čačak, 2011.
[7] Prof dr Tomislav Pavlović i Prof. dr Branislav Čabrić: Fizika i
tehnika solarne energetike, Građevinska knjiga-Beograd, 1999.
[8] Dr Vladimir Knapp i dr Petar Kulišić: Novi izvori energije,
Tehnička knjiga Zagreb, 1985.
[9] Dr Petar Kulišić, dr Jadranka Vuletin, dr Ivan Zulim: Sunčane
ćelije, Školska knjiga-Zagreb, 1994.
[10] http://www.akter.co.rs/index.php/ekonomijaprint/2272-
solarna-energija.html
[11] http://ekosela.org/download/energija.pdf
[12] http://ekoenergija-mackat.com/saznajte-vise-solarna-
energija
[13] http://www.izdavackicentar.ds.org.rs/images/07%20Solarn
a%20energija_web.pdf
PRILOG IZBORU OPTIMALNIH PROCEDURALNIH
REŠENJA PRI IZGRADNJI MALIH HIDROELEKTRANA
Dragan Brajović1, Mladen Novaković2, Milićević Milić3

REZIME
Male hidroelektrane i male akumulacije, za razliku od srednjih i velikih,
harmoničnije se uklapaju u okolinu, i manje su štetne za životnu sredinu. Upotreba
savremenije opreme (turbina, generatora i td.) za proizvodnju i kontrolu, kao i pronalaženje
optimalnih projektantskih rešenja, sve u cilju smanjenja gubitaka u proizvodnji. Кoriste se
za proizvodnju električne energije, vodosnabdevanje i navodnjavanjе. Doprinose
balansiranje prirodno neregulisanih vodotokова i olakšavaju kontrolu erozije, čime se
produžava vek velikih rezervoara i povećanja dužine njihovog korišćenja i profitabilnosti.
Generalno, male hidroelektrane i akumulacije su korisne za unapređenje poljoprivrede i
ruralnog razvoja (drvna industrija, testere mlinovi, kamen drobljenje i mlevenje biljaka,
itd), kao i za razvoj stočarstva, ribarstva, sporta i turizma, doprinoseći na taj način
smanjenju migracija iz nerazvijenih područja u gusto naseljene industrijske zone.
Ključne riječi: Hidroelektrana, vodotok, turbina, generator, upravlјanje

ENCLOSURE TO SELECTION OF THE MOST APPROPRIATE


PROCEDURAL SOLUTIONS IN DESIGNING SMALL SCALE
HYDROPOWER PLANTS

ABSTRACT
Small scale hydropower plants and small reservoirs, unlike medium and large
ones, fit into the environment much more harmoniously, and cause fewer hazardous
environmental impacts. Using sophisticated manufacturing equipment (turbines, generators,
etc..), of control and production, finding optimal solutions in the design, all in order to
reduce losses. Small scale hydropower plants are used for electrical energy production,
municipal water supply and irrigation. They contribute to the balancing of naturally non-
regulated flows of watercourses and facilitate erosion control, thus extending the life span
of large storage reservoirs and increasing the length of their utilization and profitability.
Generally, small scale hydropower plants and reservoirs are beneficial for the improvement
of agricultural and rural development (timber industry, sawing mills, stone crushing and
grinding plants, etc.), as well as for the development of cattle-breeding, fishing, sports and
tourism, contributing thus to the reduction of migrations from underdeveloped areas into
inhabited industrial zones.
Key words: small hydropower plants, water flow, turbine, generator, control

1
VŠTSS Čačak
2
Direkcija za izgradnju i investicije, Opština Pljevlja
3
Tara d.o.o, Trebinje
134 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
1. UVOD
Korišćenje hidro potencijala predstavlјa najvažniju alternativu u odnosu na
energiju dobijenu iz fosilnih goriva, jer je voda obnovlјiv resurs, koji je ekonomski
konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji, ona protiče i njen je potencijal
nepovratno izgublјen u periodu u kome nismo ništa izgradili. Ona je nepresušan
izvor i sa aspekta uticaja na životnu sredinu predstavlјa najčistiji način korišćenja.
Mini (male) hidro elektrane, kao obnovlјivi resurs, mogu predstavlјati
značajni dopunski resurs električne energije jedne države (država može imati svoju
strategiju za velike hidroelektrane, ali male HE su, u odnosu na velike, resurs toliko
različit, da se razvoj ove grane može razmatrati sasvim odvojeno.) Od svih
alternativnih izvora električne energije zapravo male hidroelektrane igraju u
evropskim zemlјama najveću ulogu. Sveukupni hidroenergetski potencijal za male
hidroelekrane u svijetu iznosi oko 180 GW.
Vodoprivrednom osnovom Crne Gore iz 2001. god. izračunat je ukupan
teoretski hidroenergetski potencijal u iznosu od 9 846 GWh, s tim da je dio ovog
potencijala već u eksploataciji u postrtojenjima HE Perućica i HE Piva. Raspodjela
ovog potencijala prema glavnim vodotocima data je u sledećoj tabeli.

Tabela1.1. Teoretski hidropotencijal Crne Gore na glavnim vodotocima

2. ANALIZA PROJEKTANTSKIH REŠENјA I IZBOR


OPTIMALNOG
Planiranje projekata malih hidroelektrana zahtijeva sprovođenje velikog
broja tehničkih, ekonomskih i ekoloških analiza na različitim stepenima obrade u
cilјu određivanja da li je neka lokacija tehnički iskoristiva, ekološki prihvatlјiva i
ekonomski isplativa za realizaciju jednog takvog projekta.
Pri projektovanju hidroelektrane treba sagledati sve glavne karakteristike
jedne hidroelektrane, pa na osnovu zahtjeva praviti plan i projekat te
hidroelektrane.
Osnovne karakteristike jedne hidroelektrane definisane su sledećim
pokazatelјima:
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 135
- Instalisana snaga je aritmetička suma ukupnih snaga generatora,
- Instalisani protok Qi, maksimalni proticaj koji hidroelektrana može da
koristi u normalnom pogonu, imajući u vidu propusnu sposobnost turbina i čitave
dovodne i odvodne derivacije.
Povećanjem konzuma elektroenergetskog sistema, uz istovremeno
smanjivanje udjela hidroelektrane u ukupnoj prizvodnji (a taj proces je zakonit), i
značajno se povećava veličina optimalne instalisanosti budućih hidroelektrana.
Tendencija povećanja optimalne instalisanosti inicira potrebu predviđanja
faznog građenja sa postepenim povećanjem instalisanosti.
Instalisanost svake hidroelektrane razmatra se optimizacijom svih
mjerodavnih faktora.
- Faktor snage je odnos kojim se definiše uloga elektrane u generisanju
aktivne i reaktivne energije.
- Maksimalna snaga elektrane je najveća snaga koju ta hidroelektrana može
da postigne u najpovolјnijim uslovima. Razlikuje se maksimalna bruto (na
priklјučcima generatora) i maksimalna neto snaga, na pragu elektrane.
- Raspoloživa snaga je najveća snaga koju hidroelektrana može da razvije
u nekom konkretnom vremenskom presjeku, polazeći od realnog stanja pogonske
spremnosti (remont, defekti itd.) i stanja dotoka i akumulacije.
- Garantovana snaga hidroelektrane je snaga koju hidroelektrana uvijek
može da proizvede, sa obezbjeđenošću oko 90 - 95%. Kod protočnih
hidroelektrana zavisi od protoka u periodima malih voda, dok kod akumulacionih
hidroelektrana zavisi od pada i protoka koji mogu da se realizuju pri najnižim
radnim kotama u akumulaciji.
- Maksimalni i minimalni bruto pad su ekstremni padovi pri kojima
elektrana može da radi. Srednji pad se najčešće definiše trajanjem 50% na liniji
trajanja bruto pada.
- Moguća srednja godišnja proizvodnja je aritmetička sredina mogućih
godišnjih proizvodnji elektrane pod pretpostavkom da nema ograničenja
mogućnosti plasmana energije.
- Realizovana proizvodnja je proizvodnja koja je obično nešto niža od
moguće, zbog ograničenja u plasmanu energije, kao i zbog gubitaka usled ispada
pogona i pojedinih dijelova hidroelektrane. Za planiranje rada elektroenergetskog
sistema sačinjavaju se analize vjerovatnoće moguće proizvodnje.
- Moguća proizvodnja varijabilne i konstantne energije pokazuje
mogućnost hidroelektrane da energiju akumuliše i plasira je u vršni dio dijagrama
dnevnog opterećenja.
U cilјu sagledavanja uslova pod kojim je moguća gradnja hidroelektrane,
preporučuje se primjena metodološkog pristupa, čiji je rezultat definisanje realno
ostvarenog potencijala za hidroelektrane.
Uvažavajući prethodno navedeno, vidlјivo je da se planiranje izgradnje
malih hidroelektrana mora suočiti sa nekim dodatnim problemima u odnosnu za
izgradnju velikih hidroelektrana.
Učešće javnosti doprinosi povećanju stepena informisanosti o posledicama
djelovanja koje izazivaju aktivnosti energetskog sektora na životnu sredinu.
136 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Uklјučivanjem javnosti u odlučivanje često se traži izrada detalјnih procjena uticaja
energetskog sektora na okolinu. Takve analize mogu otkriti neefikasnosti u
proizvodnji, prenosu, distribuciji ili potrošnji energije. Upravo to djelovanje, koje
dovodi do racionalnog upravlјanja energijom, može biti od posebne važnosti u
složenim privrednim uslovima koji vladaju u energetskom sektoru.
Građani i ostali zainteresovani bi tim putem bili obavještavani o
sprovođenju energetskih programa, stanju energetskog sektora u njihovom
području i svim značajnijim pitanjima u vezi izgradnje malih hidroelektrana.
U radu učestvuju:
• predstavnici državnih tijela i ustanova zaduženih za ovu problematiku,
• preduzeća koja obavlјaju javnu djelatnost EPCG,
• stručna, naučna javnost i sredstva javnog informisanja,
• stručnjaci nevladinih organizacija,
• stručnjaci iz preduzeća koji se bave zaštitom okoline.
U trenutnim uslovima najisplativije je vršiti adaptaciju (nadogradnju)
postojećih objekata (brana, mlinova itd.), što je opisano u primjeru „Otilovići“. U
ovakvim slučajevima nema: građevinskih (najzahtjevnih) radova na izgradnji
brane, nema rešavanja imovinsko pravnih odnosa, uticaj na životnu sredinu je
minimalan, kao i izgadnje prilaznih puteva do same lokacije. Za ovakve projekte bi
trebalo omogućiti maksimalne povolјnosti lokalnim (domaćim) investitorima, dok
bi za izgradnju novih MHE (kao na primjer MHE Bjelojevići) trebalo omogućiti
povolјnosti i za strane investicije (koje bi posle dogovorenog perioda prešle u
domaće vlasništvo).
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 137
3. ZAKLJUČAK
Povećano korišćenje energije iz obnovlјivih izvora sve je izraženiji trend u
cijelom svijetu. Zemlјe u kojima postoji potencijal obnovlјivih izvora energije
ulažu velike napore kako bi se povećao njihov udio u zadovolјenju ukupnih potreba
za energijom. Imajući u vidu relativno malu iskorišćenost hidroenergetskog
potencijala Crne Gore, naročito za male hidroelektrane, uočena je potreba
uspostavlјanja organizovanog sistema brige o malim hidroelektranama. Jedan od
prvih koraka ka tom cilјu je priprema strategije razvoja malih hidroelektrana kojom
treba da se utvrde sve nesuglasice vezane za realizaciju projekata malih
hidroelektrana. U ovom radu analizirano je postojeće stanje i podrške, kao i
okruženje za razvoj projekata malih hidroelektrana. Prepoznate su prepreke za
povećanu izgradnju malih hidroelektrana, i predložene mjere za njihovo
prevazilaženje.
Praksa evropskih zemalјa ukazuje na to da je za objedinjavanje svih
procesa, vezanih za male hidroelektrane najbolјe rešenje osnovati centralno tijelo
za koordinaciju razvoja projekata MHE, pa je s toga dat predlog za osnivanje
CjmHE centralne jedinice za male hidroelektrane koja bi ubrzala razvoj projekata
prvenstveno time što bi investitori lakše prikupili potrebnu dokumentaciju i to sve
na jednom mjestu.
Na početku ipak stoji država. Ona određuje, a trebala bi i da podstiče
svojom strategijom ambijent za razvoj ove grane. Tu je njena koncepcija
prostornog plana, regulativni uslovi, strategija energetike i razvoja, davanje
koncesija samo pod jasno definisanim uslovom poštovanja ekoloških principa,
regulisano tržište električne energije. Uz optimalni balans ovih faktora nastaje
ekonomski isplativa djelatnost koja može bitno opredijeliti dalјi razvoj čitavog
prostora zemlјe.

4. LITERATURA
[1] Milenko B. Ćurić, Aleksandar R. Čukarić, Elektrane, ETF Beograd,
1998. god.
[2] Introduction to micro hydro and small hydro 2012. god
[3] www.epcg.co.me
[4] www.epcg.co.me
ANALIZA ENERGETSKE EFIKASNOSTI INTELIGENTNIH
INSTALACIJA U OBJEKTIMA
Dragan Brajović1 , Marko Tepša2, Marko Milić3

REZIME
Nadzor i automatsko upravljanje tehničkih sistema u zgradama je od krucijalne
važnosti kako bi se u eksploataciji postigli projektovani uslovi. Brz razvoj elektronike,
računarske tehnike i informacione tehnologije dovodi do spajanja individualnih sistema u
totalno integrisane celine. Zbog svojih prednosti, KNX kao jedini otvoreni svetski standard
za upravljanje u kućama i zgradama se nametnuo kao vodeća tehnologija na evropskom tlu.
KNX standard omogućuje značajne uštede energije. Kako bi to dokazali Univerzitet u
Bremenu u Nemačkoj je opremio ispitne prostorije KNX sistemom za upravljanje
grejanjem i rasvetom. Izmereni su podaci analizirani i uspoređeni sa “normalnom”
prostorijom. Studija dokazuje da se korištenjem KNX-a potrebe za energijom sistema
grejanja i rasvete mogu smanjiti do 50 %. Ovakvi čvrsti argument trebali bi uveriti i
poslednje skeptike o prednostima KNX sistema upravljanja zgradom.
Ključne reči: KNX, standard, tehnologija, senzori, aktuatori, medijumi, efikasnost.

ANALYSIS OF ENERGY EFFICIENCY OF INTELLIGENT


INSTALLATIONS IN BUILDINGS

ABSTRACT
Monitoring and automatic control of technical systems in buildings is of crucial
importance for achieving the projected conditions of exploitation. Rapid development of
electronics, computer technology and information technology leads to the merging of
individual systems in a totally integrated whole. Considering its advantages, KNX as the
only worldwide open standard for managing homes and buildings has emerged as the
leading technology in European region . KNX standard provides significant energy savings.
In order to prove that the University of Bremen in Germany has furnished test rooms KNX
system for managing heating and lighting. Measured data were analyzed and compared
with the "normal" room. The study proves that the use of KNX energy demands for heating
systems and lighting can be reduced to 50%. Such strong argument should convince even
the most suspicious ones about the benefits of KNX building management system.
Key words: KNX, standard, technology, sensors, actuators, mediums, efficiency.

1. UVOD
Klimatske promene i ograničeni energetski resursi pretvaraju energetsku
efikasnost u ključni društveni izazov. Pošto zgrade učestvuju sa 40 % u ukupnoj

1
VŠTSS Čačak
2
RB Kolubara d.o.o Lazarevac
3
Tara d.o.o, Trebinje
140 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
potrošnji energije, zgrade predstavljaju značajan potencijal za uštedu energije.
KNX je idealan za zadovoljavanje sve strožih zahteva na nivoa potrošnje energije u
zgradama. KNX omogućuje do 50 % uštede energije. Energetski efikasne zgrade
više nisu retkost, a pojam “inteligentne zgrade” polako dobija egzotični prizvuk.
Ove činenice iz temelja menjaju sve ambiciozniju arhitekturu i postavljaju novi
smer u borbi protiv klimatskih promena. U stvarnosti ušteda energije u
građevinskom sektoru je postala trend, a polako postaje svakodnevnica kako za
arhitekte tako i za graditelje. Sistemi grejanja, klimatizacije, rasvete i venecijanera
mogu se prilagoditi vremenskim uslovima i mogu biti upravljani sa zajedničkog
mesta. Time se ostvaruje minimalna potrošnja energije. S obzirom da se svi
električni sistemi i instalacije mogu fleksibilno međusobno umrežavati i upravljati
ekranima osetljivim na dodir ili putem telefonske mreže ili interneta, mogućnosti
projektovanja i ugodnosti su skoro neograničene – od efikasnog upravljanja
zgradom, inteligentnog upravljanja sistemom sigurnosti do naprednog upravljanja
rasvetom, bukom i kvalitetom vazduha. Sve je to moguće jednostavno ostvariti.
Stvaranje izražajne i uzbudljive arhitekture koja je istovremeno ekološka i
proftiabilna sada zavisi samo o kreativnosti projektanta. Analizirati KNX/EIB
instalacije, znači pokazati široj javnosti koliko zapravo znače ove instalacije i za
uštedu energije, ali i za povećavanje udobnosti i komfora.
Rezidencijalni i poslovni objekti potroše preko 40% od ukupne energije
koja se potroši u Evropi. Drugi deo energije potroši se na transport i potrebe
industrije (slika 1). Sa ciljem da se ispune ključni zahtevi regulativa o zaštiti
životne sredine smanjujući pritom troškove energije čija je cena stalno u porastu,
od presudnog je značaja da zgrade i sistemi regulisanja u njima budu projektovani
tako da budu što efikasniji.

Slika 1: Potrošnja energije


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 141
2. ANALIZA ENERGETSKE EFIKASNOSTI KNX/EIB
INSTALACIJA
KNX standard omogućuje značajne uštede energije. Kada neko razmišlja o
projektovanju elektrotehničkih sistema u zgradi, zapravo razmišlja o KNX-u. To
uključuje mogućnost upravljanja roletnama i venecijanerima, sistemom rasvete,
audio sistemom, sistemom grejanja, sistemom klimatizacije i ostalim sistemima u
zgradi. Činjenica da sve ove mogućnosti istovremeno omogučuju i do 50% uštede
energije još nije pouzdano dokazana. Postojeće studije dokazuju da primena KNX
tehnologije može značajno smanjiti troškove energije. Odavno je poznata činjenica
da se primenom “bus” sistema ostvaruje povećana udobnost u korištenju zgrade.
Poptuno automatizovana kuća često se spominje u kontekstu upravljanja sistema
koji su povezani sa potrošnjom energije kao npr. rasveta, grejanje ventilacija a
prilagođavaju se zahtevima korisnika. Studije prikazane na naučnoj konferenciji
KNX-a u Beču 2006 godine otkrile su dodatne potencijale upravljanja sistemima
zgrade. Kako bi to dokazali, Univerzitet u Trentu u Italiji i Univerzitet u Bremenu
u Nemačkoj opremile su svoje zgrade i prostorije KNX sistemom za upravljanje
grejanjem i rasvetom. Izmereni su podaci analizirani i uspoređeni sa “normalnom”
prostorijom. Upotrebićemo studiju Univerziteta u Bremenu za detaljniju analizu
KNX-a. Prikazani rezultati preuzeti su iz prezentacije prof.dr. Manfreda
Mavenkampa-a, voditelja projekta i dekana Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Univerziteta u Bremenu.
Oko 33 % ukupne potrošnje energije rezidencijalnih i poslovnih objekata
koristi se za grejanje. Smanjenje tako visoke potrošnje energije ispod određenog
nivoa moguće je samo uz korištenje inteligentnog sistema upravljanja kao što je
KNX. U zgradama sa višom specifičnom potrošnjom energije velike uštede u
potrošnji energije moguće je postići npr. boljom spoljašnjom izolacijom zgrade.
Obzirom na specifičnu potrošnju energije, zgrade rađene po standardu pasivne
kuće imaju najmanju specifičnu potrošnju. Studija Univerziteta u Bremenu rađena
je na modernoj zgradi izgrađenoj 2002. godine u kojoj je smešten Zavod za
Informatičke tehnologije (ZIMZ). Specifična potrošnja zgrade je 60 – 75 kWh/m2a.
Grupa prof. dr Mevenkapma odabrala je dve identične prostorije za potrebe
studije. Jedna prostorija broj 123 opremljena je standardnim termostatima (slika 2),
dok je druga prostorija 122 opremljena KNX upravljanjem. U prostoriji
opremljenoj KNX-om instalirani su prozorski kontakti, termostatski ventili, sistem
za upravljanje temperaturom, kalorimetri sa M-Bus interfejsom povezanim preko
M-Bus-KNX gejtveja. Obe sobe su opremljene sa 3 komada temperaturnih senzora
PT-1000 (Simens N128). Jedan je bio postavljen na zid na strani prozora blizu
poda između radijatora , drugi je postavljen u plafonu u sredini svake sobe. Treći
senzor je postavljen kod ulaznih vrata u prostoriji 123, a u prostoriji 122 je
postavljen sobni kontroler temperature i konačno jedan senzor je stavljen na
pregradni zid između 122 i 123. Ovaj senzor će dati informacije o transferu toplote
između dve sobe. Sistem za kontinualno merenje podataka baziran na softveru
ELVIS (ITGmbH), 2 četvorokanalna intervejsa SIMENS 128 koji služi za merenje
temperature na 3 pozicije u posmatranim prostorijama kao i merači toplotne
energije. Merenje i prikupljanje podataka radi se na PC-serveru koji je povezan na
142 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
KNX/EIB mrežu preko serijskog interfejsa, dok softver ELVIS omogućava
vizuelizaciju i kontrolu, kao i generisanje izveštaja.

Slika 3: Prostorije u kojima se vrši merenja temperature i potrošnje energije

Merenja su vršena u periodu od 01. 03. 2002. godine do 01. 12. 2005.
godine (slika 3). Treba napomenuti da su prostorije ušle u punu upotrebu
polovinom 2004. godine. Rezultati analize vrlo su pozitivni i pokazuju da se
upotrebom KNX upravljanja može postići do 50% uštede energije u upoređenju sa
prostorijom sa klasičnom instalacijom.
Kritičari koji tvrde da je KNX sistem spor u reakciji te da ne može
osigurati istu udobnost u korištenju kao standardni sistem nisu u pravu.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 143

Slika 4: Merenja potrošnje u prostoriji 122 i 123

Deo eksperimenta bila je i analiza prosečne i trenutne temperature


prostorije. KNX prostorija imala je 0.3°C višu prosečnu temperaturu iako je
potreba za toplotnom energijom bila upola manja od prostorije sa standardnom
instalacijom. Dinamika krivulja grejanja dveju prostorija nije pokazala velike
razlike, što znači da su krivulje sa i bez KNX skoro identične u odnosu na
temperaturu i vreme. Da bi se povećala efikasnost, sistem grejanja se upravljao u
skladu sa rasporedom korišćenja prostorije. Dakle, u periodima kada prostorija nije
bila u upotrebi izbegnuta je nepotrebna potrošnja energije. Ali to nije sve: do 50 %
uštede moguće je ostvariti na sistemu upravljanja rasvetom.
Godišnja potrošnja energije sistema rasvete u istoj zgradi iznosi
500MWh/a i veća je od godišnje potrošnje energije sistema grejanja koja iznosi
435 – 485 MWh/a. Dodatne uštede na troškovima energije Univerziteta u Bremenu
ostvarene su KNX sistemom upravljanja rasvetom. Sledeće su varijable uticale na
sistem: prisutnost studenata u prostoriji, nivo dnevnog svetla, blještanje i potreba
za osiguravanjem potrebnog nivoa osvetljenosti radne površine na radnim
stolovima. Prostorije koje su korišćene za testiranje (Slika 5) sistema grejanja
dodatno su opremljene sa detektorima prisutnosti, dva luxmetra (za upravljanje sa
dve grupe rasvetnih tela) kao i regulatorima rasvete (dimmer). Dva su luxmetra bila
potrebna zbog različitih svojstava dela prostorije bliže prozorima od dela prostorije
dalje od prozora. U poređenju sa standardnom prostorijom (ručno paljenje i gašenje
rasvete) omogućeno je do 50 % uštede energije. Važno je napomenuti da je zbog
potrebe napajanja senzora stalno prisutan određen nizak nivo potrošnje energije.
144 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.

Slika 5:. Prostorije za testiranje sistema grejanja i kontrole rasvete

Efekat uštede električne energije u stambenim zgradama često se


precenjuje, jer električna energija za osvetljenje ima samo mali udeo u ukupnoj
potrošnji primarne energije domaćin-stava. Međutim, u poslovnim i obrazovnim
zgradama to učešće može biti znatno veće. Automatska kontrola osvetljenja
uzimajući u obzir prisustvo ljudi, nivou dnevne svetlosti i potrebno osvetljenje na
radnim stolovima se očekuje da daju značajniju uštedu u električnoj energiji u
poređenju sa standardnim ručnim prebacivanjem svetla.
U ovom slučaju, sijalice koje su se koristile su fluorescentne (dimmable)
sijalice raspoređene u tri grupe, prva duž prednjeg zida (tabla), drugi duž prozora i
treća duž zida naspram prozora. Očigledno najviša potražnja za osvetljenjem je na
području ove treće grupe, dok je znatno češće potrebno veštačko osvetljenje u
blizini prozora, tj. druge grupe. KNX dimming aktuatori postavljeni su za svaku
grupu svetiljki u sobi 122, i merači električne energije sa KNX interfejsom za obe
prostorije. Obe prostorije su uključene u program merenja, tako da poređenje
potrošnje električne energije u obe prostorije može da se uradi istovremeno.
Feedforward i feedback su strategije za kontrolu osvetljenja koje su ispitivane.
Feedforward strategija ustvari meri jačinu dnevne svetlosti (nivo osvetljenosti
izvan objekta) i vrši podešavanja nivoa osvetljenosti svake sijalice. Koncept
feedback strategije se zasniva na korišćenju luxmetra, senzora koji treba da pruži
informacije o nivou osvetljenosti unutrašnjosti i kontroliše rad aktuatora tako da
propusti unapred utvrđene nivoe osvetljenja u prostoriji (Tabela 1).
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 145
Tabela 1: Vrednosti za nivo osvetljenosti Em, nivo direktnog blještanja UGR i minimalan
vrednost indeksa reprodukcije boje Ra u zavisnosti od radnog zadatka

Vrsta unutrašnjosti, zadatak ili aktivnost Em [ lux] UGR Ra


Pisanje, čitanje, kucanje 500 19 80
Tehničko crtanje 750 16 80
Projektovanje pomoću kompjutera 500 19 80
Sala za konferencije i sastanke 500 19 80

Dve vrste svetlosnih senzora su korišćeni u ovoj studiji. KNX senzor


osvetljenja (Siemens, GE 252) i svetlosni senzor integrisan u detektoru prisustva
(Busch- Jäger). Oba uređaja dolaze sa aplikacionim programima za kontrolu
aktuatora.
Za korišćenje detektora prisustva kao kontrolni uređaj je važan deo
automatska kontrola osvetljenja u svakom slučaju (npr. da se spreči rasveta praznih
prostorija). Međutim i postavljanje senzora je od ključnog značaja za dobre
performanse.Konfiguracija sa dva senzora, jedan blizu prozora, a jedna blizu
suprotnog zida ispostavilo da daje dobre rezultate sa pogleda očuvanja minimalnog
nivoa osvetljeosti od 500 luksa na radnim stolovima.

Слика 6: Pоtrоšnja električne energije posmatranih grupa svetiljki

Posle 4 meseca potrošnja energije kontrolisane grupe sijalica (Slika 6) je


samo oko 50% u odnosu na prostoriju 123 u kojoj nije kontrolisano osvetljenje.
Investicioni troškovi će biti amortizovana od štednje nakon više od godinu dana.
Kod odabira komponenti važno je napomenuti upotrebu kombinovanog
detektora prisutnosti i luksmetra što je u početku izgledalo kao najbolji odabir.
146 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Međutim izmerene vrednosti intenziteta rasvete nisu imale istu tačnost kao merenja
luksmetra bez detektora pristnosti zbog uticaja spoljašnjeg svetla ili drugih
rasvetnih tela. Zbog toga se projektni tim odlučio za korišćenje nešto skupljih
luksmetara koji su ugrađeni u prostoriju (dva komada kao što je pre napomenuto).
Takođe, projektni je tim uočio nedostatak smernica za izvođenje sistema
upravljanja rasvetom uz pomoć spoljašnjeg svetla. Zaključno može se reći da KNX
sistem upravljanja zgradom značajno povećava udobnost pri korišćenju objekta te
ima važnu ulogu u smanjivanju troškova eneregije.

3. ZAKLJUČAK
Studija dokazuje da se korištenjem KNX-a potrebe za energijom sistema
grejanja i rasvete mogu smanjiti do 50 %. Ovakvi čvrsti argument trebali bi uveriti
i poslednje skeptike o prednostima KNX sistema upravljanja zgradom. Ako se
uzmu u obzir rastuće cene energije, relativno mala investicija u sistem upravljanja
zgradom vrlo je razumna odluka. Pogotovo ako se uzmu u obzir povrati od
nekoliko godina, a sistem istovremeno omogućuje buduće proširenje i funkcije
koje povečavaju udobnost.

4. LITERATURA
[1] Igor Kolak, Mikrokontrolerski sistemi u inteligentnim zgradama,
Elektrotehnički fakultet, Banja Luka, 2011
[2] KXN standard, Dostupno na adresi:
http://www.knx.org/rs/knx/sta-je-knx/
[3] Hlađenje, grejanje, ventilacija,kontrola klime, Dostupno na adresi:
http://www05.abb.com/global/scot/scot209.nsf/veritydisplay/fb287ee1
5c6e04efc125773d0032565a/$file/elektronicky_prospekt_02.pdf
[4] Momir B. Kostić, Teorija i praksa projektovanja električnih
instalacija, drugo prošireno izadnje, Akademska misao Beograd,
2005.godina
[5] Evropski standardi za energetsku efikasnost zgrada - EN 15232,
Dostupno na adresi: http://www.grejanje.com/strana.php?pID=75
[6] Mayer, M.: "Energetische Optimierung durch Einzelraumregelung mit
KNX/EIB in Bildungseinrichtungen", Diploma Thesis, Hochschule
Bremen, 2005
[7] M. Mevenkamp, M. Mayer: “Energy efficiency in educational
buildings using KNX/EIB”, KONNEX Scientific Conference, Pisa,
09/2005
[8] Grafička dokumentacija, dostupno na adresi:
http://www.tenlogic.rs/kucna-automatika-podrska
[9] A. Stefanović, Kućna automatika za stambeni objekat, TenLogic,
Čačak, 2011. godina
DIFERENCIJALNA ZAŠTITA TRANSFORMATORA
Vodoplav Novica1, Dragan Brajović1

REZIME
Ovaj rad predstavlja opis problema vezanih za diferencijalnu zaštitu transformatora
kao i zaštitne funkcije mikroprocesorskih releja za zaštitu transformatora.Objašnjeni su
princip rada diferencijalne zaštite i mogućnosti njenog izvodjenja i primene sa svi
parametrima koji moraju biti usklađeni da bi zaštita najbolje reagovala.
Ključne reči: Тransformator, diferencijalna zaštita, međutransformatori,
mikroprocesorski releji.

DIFFERENTIAL TRANSFORMER PROTECTION

ABSTRACT
This paper describes the problem related to differential transformer protection,
and protective functions of microprocessor relays used for transformer protection. It
explaines the principle of differential protection and the possibility of its execution and
implementation and all the parameters must be adjusted in order to protect the transformer.
Key words: Transformer, differential protection, transformer feeder protection,
microprocessor relays.

1. UVOD
Zadatak zašti te u elektroenergetskom sistemu (ЕЕS) je veliki jer se od
njenog pravilnog izbora i podešavanja očekuje pouzdan rad koji će obezbediti
sigurno i brzo isključenje kod kvara. Za razliku od ostale elektroenergetske
opreme, relejna zaštita je duže vreme neaktivna (pasivna), ali kod nastalog
poremećaja u ЕЕS-u, treba da brzo i pouzdano isključi štićeni objekat. Da bi
ispunila ovaj zahtev, relejna zaštita mora precizno da izmeri i uporedi zadatu
veličinu i prema izvršenom vremenskom podešavanju deluje na isključenje
prekidača. Relejnoj zaštiti energetskog transformatora (ЕТ-а), daje se poseban
značaj kao veoma važnom i po ceni značajnom elementu ЕЕS-а. Pošto troškovi
vezani za popravku transformatora mogu biti veoma visoki, neophodno je da
zaštita reaguje što pre čime bi se minimilizovala šteta. Zbog toga se pred uređaje za
zaštitu transformatora postavljaju visoki zahtevi koji podrazumevaju pouzdanost
(reagovanje na sve kvarove), sigurnost (da nema lažnih odnosno pogrešnih
reagovanja) i veliku brzinu, odnosno kratko vreme otklanjanja kvara. Izolacija ЕТ-
a je izložena električnim naprezanjima koja nastaju kod pojave atmosferskih i

1
VŠTSS Čačak
148 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
pogonskih prenapona u mreži. Kod pojave kvarova u mreži, dolazi do značajnih
povećanja struja ET, pa je to još veći razlog za brzo isključenje iz ЕЕS-а. Relejna
zaštita uvek aktivira prekidače. Najkraće vreme isključenja kvara je sopstveno
vreme reagovanja prekidača. Kod brzih prekidača ono je oko 0,06 s, odnosno oko
tri periode. Zato relejna zaštita ne može da zaštiti od pojava koje su brže od
prekidača a takve pojave su atmosferski i pogonski prenaponi i velike dinamičke
sile izazvane udarnim strujama.

2. KVAROVI KOD TRANSFORMATORA


Razvoj modernih elektroenergetskih sistema odrazio se u napretku
projektovanja transformatora. Ovo je rezultiralo razlike u veličinama
transformatora snaga od nekoliko kVA do nekoliko stotina MVA, koji se koriste za
različite namene. Razmatranje relejnih kombinacija za zaštitu transformatora varira
u zavisnosti od namene i značaja transformatora. Radi smanjenja termičkog
naprezanja i elektrodinamičkih sila, preporučljivo je koristiti relejnu kombinaciju
koja ima minimalno vreme isključenja za slučaj da se kvar desi u samom
transformatoru. Mali distributivni transformatori mogu se štititi na zadovoljavajući
način, u tehničkom i u ekonomskom smislu, korišćenjem osigurača i prekostrujnih
releja. Ovo rezultira vremensko kašnjenje reagovanja zaštite, zbog zahteva za
koordinacijom u delovanju zaštite. Međutim ovo vremensko zatezanje je
neprihvatljivo za zaštitu transformatora velikih snaga koji se koriste u distribuciji i
prenosu, zbog pogona/stabilnosti sistema i troškova popravki/vremena trajanja van
pogona.
Kvarovi transformatora se generalno klasifikuju u pet kategorija:
kvarovi namotaja i priključaka, kvarovi jezgra transformatora, kvarovi kotla i
pomoćnih uređaja, kvarovi regulacione sklopke, opasna pogonska stanja,
dugotrajni i nepoznati kvarovi.

Slika 2.1. Statistika kvarova kod transformatora

3. DIFERENCIJALNA ZAŠTITA

3.1. Princip rada diferencijalne zaštite


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 149
Diferencijalna zaštita primenjuje se na više elemenata elektroenergetskog
sistema, kao što su vodovi, sabirnice, generatori i transformatori. Opšta blok šema
diferencijalne zaštite data je na slici 3.1.

ST1 ST2

Slika 3.1. Blok šema diferencijalne zaštite

Ova zaštita treba da štiti od kvarova unutar štićene zone dok za kvarove
van te zone ne sme da reaguje. Štićena zona diferencijalne zaštite određena je
položajem strujnih transformatora ST1 i ST2 koji mere struje na oba kraja štićenog
elementa. Diferencijalna ili radna struja releja (eng. operating current, differential
current) Idif dobija se kao

(3.1.)
gde su i sekundarne struje strujnih transformatora. U idealnom slučaju kada
su karakteristike strujnih transformatora ST1 i ST2 jednake prilikom normalnog
radnog stanja štićenog elementa ili kvara van štićene zone struje na oba kraja su
iste te je diferencijalna struja releja jednaka nuli. Ako se pojavi kvar između
strujnih transformatora ST1 i ST2 ove struje su različite i javlja se značajna
diferencijalna struja koja izaziva reagovanja releja. U realnim situacijama
diferencijalna struja nije jednaka nuli, već i u normalnim radnim režimima postoji
neka struja debalansa. Ona se javlja used nesavršenosti strujnih transformatora i
nejednakosti njihovih karakteristika, kao i niza drugih faktora. Relej ne sme da
reaguje za ovu struju debalansa, pa se postavlja prag osetljivosti, odnosno
minimalna struja ispod koje relej ne reaguje (Imin na slici 3.2.).
Struja debalansa raste sa porastom struje kroz strujne transformatore tako
da diferencijalna struja brzo nadvisuje ovaj prag. Da bi se izbeglo neželjeno
reagovanje u ovom slučaju pristupilo se upotrebi strujnih stabilizovanih
diferencijalnih releja. Tradicionalna rešenja strujnih stabilizovanih releja imali su,
150 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
pored radnog, i stabilizaciono kolo (namotaj ili most, u zavisnosti od realizacije) i
radili su na principu strujne vage: radna struja teži da aktivira a stabilizaciona da
blokira relej.
U numeričkim relejima diferencijalna i stabilizaciona struja formiraju se
softverski kao određena kombinacija ulaznih struja. Struja stabilizacije (eng.
restraining current) obično je data jednim od sledećih izraza:

(3.2.)

(3.3.)

(3.4.)

Relej će reagovati ako je diferencijalna struja veća od određenog procenta


stabilizacione struje tj. ako je

(3.5.)
Na ovaj način se dobija procentualna strujna zaštita (eng. percentage
current protection). Karakteristika Idif=f(IS) data je na slici 3.2.

Idif

nagibom

Oblast reagovanja
Karakteristika sa

Imin Oblast blokiranja

InT Is
Slika 3.2. Procentualna karakteristika diferencijalnog releja
Dalje unapređenje diferencijalne zaštite transformatora predstavlja
upotreba karakteristike sa dvostrukim nagibom Do nje se došlo u cilju
prevazilaženja neželjenog reagovanja usled struja debalansa izazvanih zasićenjem
strujnih transformatora koje nastupa prilikom vanjskih kvarova sa velikom strujom
kvara.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 151
Pojedinosti vezane za realizaciju konkretne diferencijalne zaštite
nametnute su specifičnostima štićenog elementa (npr. voda ili transformatora). U
sledećem poglavlju biće obrađene specifičnosti diferencijalne zaštite
transformatora.

3.2. Specifičnosti fazne diferencijalne zaštite transformatora


Najčešća zaštita energetskih transformatora je fazna diferencijalna
zaštita.Obavezna je za jedinice sa Sn >8 MVA. Za manje jedinice se ređe koristi
zbog visoke cene.
Ova zaštita štiti transformator od:
• međufaznih kratkih spojeva,
• faznih kratkih spojeva (unutar namotaja iste faze, eng. turn-to-turn faults),
• jednofaznih kratkih spojeva ako je zvezdište transformatora direktno uzemljeno.
Fazna diferencijalna zaštita je kompleksnija od diferencijalne zaštite
vodova i sinhronih generatora zbog nekoliko razloga.
Struje sekundara i primara energetskog transformatora nisu jednake.

(3.6.)
gde je skalarni prenosni odnos transformatora. Ulazne struje fazne
diferencijalne zaštite u normalnim radnim režimima su po modulu jednake samo
ako su primarne nominalne struje glavnih strujnih transformatora jednake
nominalnim strujama primara i sekundara energetskog transformatora. Pošto su
primarne struje strujnih transformatora standardizovane može doći do pojave struje
debalansa. Njeno nepovoljno dejstvo eliminiše procentualna karakteristika. Kod
transformatora sa podešavanjem na 30% od , a kod
regulacionih transformatora, kod kojih je , na 35÷40% od .
Kod sprege energetskog transformatora različite od Yy0 struje primara i
sekundara nisu u fazi. Pre dovođenja u diferencijalni relej, zbog prethodno
navedenih razloga, potrebno je prilagoditi sekundarne struje glavnih strujnih
transformatora. Kod analognih izvedbi faznih diferencijalnih zaštita ovo
prilagođenje vrše strujni međutransformatori. Neke varijante statičke fazne
diferencijalne zaštite transformatora kao ulazni podatak koriste kompleksni
prenosni odnos. Na releju postoje preklopnici koji se stavljaju u određeni položaj
zavisno od sprege i sprežnog broja energetskog transformatora, te ne zahtevaju
upotrebu strujnih međutransformatora. Digitalna fazna diferencijalna zaštita takođe
ne zahteva upotrebu strujnih međutransformatora, jer se u odgovarajućim
algoritmima uzimaju u obzir kompleksni prenosni odnos energetskog
transformatora i prenosni odnosi glavnih strujnih transformatora.
Postoje još neke specifičnosti vezane za zaštitu energetskih transformatora:
• struja magnećenja izazvana tranzijentnim pojavama u transformaturu, koja nastaje
u slučaju uključenja transformatora, skoka napona nakon otklanjanja kvara u mreži
ili nakon uključenja transformatora u paralelnom radu,
152 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
• prepobuđenost transformatora,
• zasićenje strujnih transformatora koje nastupa prilikom kvarova van štićene zone
sa velikom strujom kvara.
Razlikovanje struja unutrašnjih kvarova od diferencijalnih struja izazvanih
strujom magnećenja usled nekog od nabrojanih stanja predstavlja veoma
kompleksan problem. Kod primene diferencijalne zaštite transformatora nailazi se
na problem raziike struja (po modu i faznom stavu) sa njegovih strana. Dodatnu
složenost u ovaj problem unosi i fazni pomeraj sprege transformatora ukoliko je
različit od 0 sati. Ako je pomenuti pomeraj razlčit od 0 sati, tada se svaka od simetričnih
komponenti struja po drugoj zakonitosti preslikava (ili se u zavisnosti od sprege, nulta
komponenta uopšte ne preslikava) sa jedne na drugu stranu transformatora.Neka se razmatra
transformator čiji su namoti povezani u trougao i zvezdu čije zvezdišt može biti uzemljeno ili
neuzemljeno. Ako je satni broj sprege npr. Kss=5, tada su fazori napon i struja niženaponske
strane pomereni za Kss sati u smeru kazaljke sata u odnosu na fazore s višenaponske strane u
direktnom režimu. U inverznom režimu taj pomeraj iznosi 12-Kss sati. Ako j sprega
transformatora takva da se nulta komponenta napona i struja prenosi kroz transfonmator
,pomeraj može da iznosi ili 0 ili 6 sati bez obzira na satni broj sprege. Kod primene
diferencijalne zaštite za zaštitu transformatora nailazi se i na problem da strujni transformatori,
koji su neizostavni deo diferencijalne zaštite, imaju prenosni odnos koji je standardizovan i
koga, u opštem slučaju, nije moguće izabrati tako da bude isti kao prenosni odnos štićenog
transformatora.
Rešenje za gore navedene problem je nađeno u korišćenju
međutransformatora u diferencijalnoj zaštiti. Analogna razmatranja važe i u slučaju
tronamotajnih transformatora. Glavni strujni transformatori i međutransformatori
se dobijaju sprezanjem monofaznih strujnih transformatora. Sekundami namoti
glavnih strujnih transformatora su povezani u zvezdu i uzemljeni (zbog sigurnosnih
razloga). Zbog takvog izbora sprege i sa sekundame strane u glavnim strujnih
transformatorima, u nekim slučajevima, može da se uspostavi tok nulte
komponente struje. Zato je neophodno da, u slučajevima kada se sa sekundame
srane glavnih strujnih transformatora može uspostaviti tok nulte komponente struje,
strana međutransformatora ka glavnim strujnim transformatorima bude povezana u
zvezdu i uzemljena kako bi se omogućio nesmetan tok ove komponente struje.
Istovremeno, drugi namot međutransformatora mora biti povezan u trougao kako
bi se eliminisao tok nulte komponente struje ka releju. Nakon izbora sprege,
potrebno je izabrati odgovarajući satni broj sprege i prenosni odnos
međutransformatora tako da fazori struja sa obe strane releja u direktnom i
inverznom režimu budu isti. Izbor sprege i satnog broja međutransformatora zavisi
od sprege i satnog broja Stićenog transformatora. Podaci za ovaj izbor su dati u
tabeli 4.1. U ovoj tabeli su date sprege koje se najčeše mogu naći u našem
elektroenergetskom sistemu. U prvoj koloni ove tabele su date sprege i satni
brojevi sprege štićenog transformatora, dok su u drugoj i trećoj koloni date
odgovarajuće sprege i satni bojevi sprega međutransformatora MT1 i MT2,
respektivno.
Postoji još jedan problem kod primene diferencijalne zaštite. Pri uključenju
transformatora može da dođe do delovanja zaštitom usled velikih struja
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 153
magnetizacije. Kod starijih konstrukcija diferencijalnih zaštita ovaj problem se
rešava blokadom zaštite u kratkom periodu nakon uključenja.
To rešenje nije u potpunosti zadovoijavajuće, jer nije rešen problem ako
nastane i kratak spoj pri uključienju. Takav kratak spoj se elimtniše tek nakon
isteka blokade zaštite, što u nekim slučajevima može biti isuviše dugo vreme. Da bi
se prevazišao ovaj problem, kod novijih konstrukcija zaštite za detekciju
prelaznih procesa pri ukjučenju se koriste harmonici struje magnetizacije. Ako ovi
harmonici imaju intenzitet veći od zadatog, blokira se rad zaštite za vreme trajanja
procesa uključenja. Ako bi se pri uključenju dogodio kratak spoj, diferencijalna
zaštita bi se odmah deblokirala I njom bi se delovalo.

4. IZBOR MEĐUTRANSFORMATORA
Obično se za određeni spoj štićenog transformatora upotrebljava isti spoj
međutransformatora. Može se upotrebiti i drugi ravnopravan spoj kod kojeg se
dobije isti fazni pomak. Kada se štiti transformator čije je zvezdište uzemjeno
direktno ili preko niskonponskog otpora (impedanse), potrebno je sa određenim
spojem međutransformatora sprečiti nepotrebno delovanje diferencijalne zaštite
kod spoljnih zemljospoja u mreži. To se postiže tako što se između diferencijalnog
releja i i one strane štićenog transformatora sa uzemljenim zvezdištem ugradi
međutransformator čija je jedna strana spojena u trougao. Time se postiže
raspodela jednofazne struje zemljospojeva na sve tri faze u međutransformatorima
isto tako kao što se u štićenom energetskom transformatoru u spoju DY jednofazna
struja zemljospoja rasporedi na ostale faze.Pri izboru međutransformatora potrebno
je voditi računa da kroz diferencijalni relej pri normalnom opterećenju
transformatora prolazi nazivna struja diferencijalnog releja(5A ili 1A), jer tada
struja delovanja releja odgovara njegovoj podešenoj struji. Pri izboru
međutransformatora potrebno je voditi računa da kroz diferencijalni relej pri
normalnom opterećenju transformatora prolazi nazivna struja diferencijalnog
releja(5A ili 1A), jer tada struja delovanja releja odgovara njegovoj podešenoj
struji. Ako to nije postignuto, treba razliku u struji uzeti u obzir kod podešenja
struje releja.Neka je sprega i satni broj sprege štićenog transformatora Dy5 (namot
štićenog transformatora povezan u trougao se nalazi sa strane gde je glavni strujni
cransformator). U tabeli 4.1. se može zapaziti da su u tom slučaju
međutransformatori MT1 i MT2 sprege i satnog broja Yy0 i Yd7, respektivno.
Razmatranja koja slede u vezi sa ovim primerom posebno se odnose za svaki od
simetričnih režima, a započinju sa razmatranjima vezanim za direktni režim.
Izborom ovakvog međutransformatora MT1 ne unosi se fazni pomeraj u odnosu na
vrednosti koje se mere glavnim strujnim transformatorom. Stoga je fazni stav struje
koja sa strane 1 ulazi u diferencijalni relej jednak nuli (nema pomeraja u odnosu na
struju koja teče ka štićenom transformatoru). Da bi se odredio fazni stav struje koja
sa strane 2 ulazi u diferencijalni relej potrebno je odrediti fazni pomeraj koji se
unosi spregom štićenog i međutransformatora MT2. Satni broj sprege štićenog
transformatora je Kss=5, pa su fazori struje sa strane glavnog strujnog
transformatora GT2 pomereni za 5 sati. Međutransforrnatorom MT2 fazni stav
154 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
struje se pomera dodatno za još 7 sati, u odnosu n glavni strujni transformator GT2,
što čini ukupno 12 sati u odnosu na fazni stav struje kod glavnog strujnog
transformatora GT1. Prema tome, nema faznog pomeraja između struja koje ulaze
u relej u direktnom režimu.
Tabela4.1. Sprege i satni brojevi međutransformatora

Štićeni MT1 MT2


transformator
Yy0 Yd5 Yd5
Yy5 Yd5 Yd11
Yd5 Yd5 Yy0
Yd11 Yd11 Yy0
Dy5 Yy0 Yd7
Dy11 Yy0 Yd1
Dd0 Yy0 Yy0
Dd5 Yy0 Yy6
Osnovni problem kod projektovanja diferencijalne zaštite transformatora je
prilagođenje sekundarnih struja strujnih transformatora, kako po iznosu tako i po
faznom stavu, da bi razlika struja bila stvarno jednaka nuli. Pošto su lako moguće
greške koje kasnije dovode do nepotrebnog delovanja zaštite, treba se pridržavati
sledećih pravila:
1.Treba se strogo pridržavati načela da se kod crtanja šema smatra da su
glavni strujni transformatori međutransformatori gledano primarno i sekundarno
motani u istom smeru, tj. Da su im stezaljke K-k i L-l uvek na istoj strani.
2.Međutransformatori su po pravilu monofazne jedinice i odgovarajućim
spojem čine trofazni međutransformator. Pod prenosnim odnosom trofaznog
transformatora normalno se smatra odnos primarne i sekundarne struje u dovodima
transformatoru / .
3.Glavni strujni transformatori se u evropskim zamljama spajaju uvek u
zvezdu. Zbog toga treba primarni namotaj međutransformatora,priključen na
glavne strujne transformatore, biti uvek spojen u zvezdu. Na taj način omogućava
se da se zvezdište međutransformatora spoji sa zvezdištem strujnih transformatora.
Zajedničko zvezdište uzemljava se na jednom mestu. Za fazno prilagođenje ostaju
samo različiti spojevi sekundara međutransformatora.
4. Ukoliko je neutralna tačka štićenog transformatora na posmatranoj strani
uzemljena direktno, sekundarni namotaj međutransformatora trebao bi da bude
spojen u trougao. Ovo je zbog toga što se kod jednopolnih kratkih spojeva u mreži
pojavljuje nulta struja na sekundaru glavnih strujnih transformatora,koje bi mogle
dovesti do nepotrebnog delovanja releja u koliko se ne bi spojile u sekundaru
međutransformatora spojenog u trougao. Pri tome ne postoji opasnost od zatajenja
releja kod jednopolnog kratkog spoja u štićenoj zoni, jer kroz diferencijalni
namotaj protiče inverzna i direktna komponenta struje.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 155
5. Ukoliko je pripadajući namotaj štićenog transformatora spojen u
trougao,sekundarni namotaj međutransformatora moze biti vezan bilo u trougao ili
u zvezdu, prema zahtevu za faznim prilagođenjem sekundarnih struja.
6. Grupa spoja međutransformatora treba da je rakva da sekundarne struje
međutransformatora koje ulaze u diferencijalni relej imaju isti fazni položaj(za
svaku fazu posebno.
Kada je izabrana sprega i satni broj međutransformatora, potrebno je
odrediti i njihov prenosni odnos. I kod običnih i kod regulacionih transformatora,
izbor prenosnog odnosa međutransformatora se vrši za srednji polozaj regulacione
sklopke kojom se menja prenosni odnos. Prenosni odnos međutransformatora se
izračunava na osnovu sledećeg izraza:

(4.1.)

gde je:
, i2 - struje primarne, odnosno, sekundarne strane međutransformatora (primama
strana je uvek ona strana koja je vezana za glavne strujne transformatore,
S - nominalna snaga namota štidenog transformatora sa čije se strane
postavlja međutransformator,
U - nominalni napon tog namota,
p - prenosni odnos glavnih strujnih transformatora uz taj namot,
- koeflcijent spoja sekundara međutransformatora (primar je uvek vezan u
zvezdu); vrednost ksp=l kada su namoti sekundara vezani u zvezdu, a ksp=l/ ,kada
su namoti sekundara vezani u trougao (kada su namoti vezani u trougao odnos
između fazne i linijske struje je upravo jednak pa se to mora kompenzovati kroz
prenosni odnos međutransformatora),
- nominalna struja releja (obično 1A ili 5A).
U novijim konstrukcijama diferencijalnih zaštita transformatora naijčešće
se koriste statički, numerički I mikroprocesorski releji. Prednost primene ovih u
odnosu na elektromehaničke releje se ogleda u tome što se ne moraju koristiti
međutransformatori za ostvarivanje odgovarajućeg faznog pomeraja, nego se to
čini korišćenjem odgovarajućih elektronskih kola.
Za praktično podešavanje diferencijalne zaštite treba odabrati i minimalnu
proradnu struju, odnosno karakteristiku diferencijalnog releja. Kod transformatora
koji nisu regulacioni minimalna proradna struja se obično bira da iznosi oko 20%
od nominalne struje releja, dok je kod regulacionih transformatora ta vrednost veća
i iznosi od 30% do 40% od nominalne struje releja.

5.ZAKLJUČAK
U ovom radu su prikazani problemi i rešenja za izvođenje diferencijalne
zaštite transformatora. Objašnjeni su svi uzroci pojave diferencijalne struje, kao i
podešenja releja za najbrže i najtačnije reagovanje pri pojavi nekog od kvarova.
156 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Zaštitne funkcije i konstrukcija releja su napredovali i danas pružaju puno
kvalitetniju i sigurniju zaštitu, a pri tom jednostavnije vezivanje i podešavanje.
Najveci napredak je ostvaren u izostavljanju međutransformatora, kao fizičkih
jedinica, i postizanje ogovarajuće sprege pomoću mikroprocesorskih kola što je
omogućeno pojavom mikroprocesorskih releja.
Prednosti mikroprocesorske zaštite u odnosu na klasične releje su
mnogobrojne. U današnje vreme mikroprocesorska zaštita se koristi za štićenje
svih delova elektroenergetskog sistema. Kvalitetnija je i znatno širih mogućnosti u
odnosu na klasičnu, omogućena je primena "inteligentnih" funkcija i postupaka,
veći broj funkcija se povezuje u okviru jedne zaštite, omogućava se nadzor
štićenog objekta i u slučajevima kada nema kvara, korišćenje grafičkog
(ekranskog) prikaza, detaljan zapis svih parametara kvara, daljinski nadzor i
upravljanje, stabilnost rada sa podešenim parametrima. Ovakva zaštita služi kao
podrška sistemu upravljanja i automatizaciji pogona, omogućava samonadzor i
samokontrola ispravnosti, postoji mogućnost prijave kvara releja odmah po
nastanku (kod klasičnih releja kvar se može ustanoviti tek pri kontroli ili tek kada
relej ne deluje), jednostavnije održavanje i zamena, značajno smanjenje broja ljudi
potrebnih za ove poslove, održavanja praktično i nema, već se samo nadziru alarmi
o eventualnoj neispravnosti, popravke se ne vrše, već samo zamene, značajno
smanjen prostor koji se zahteva za montažu releja.
Objedinjavanjem funkcija releja u mikroprocesorskoj zaštiti gube se
žičane veze koje su postojale između klasičnih releja, smanjuje se potreba za
kontrolom veza, kao i mogućnost grešaka pri vezivanju i održavanju releja. Sa
smanjenjem žičanih veza smanjuje se i verovatnoća eventualnog oštećenja tih veza
zbog korozije ili drugih oštećenja. Ovo su razlozi zbog kojih su u poslednjih
nekoliko godina numerički uređaji relejne zaštite potpuno istisnuli iz upotrebe
elektromehaničke i statičke.

6. LITERATURA
[1] Duško Bekut “Relejna zaštita” , FTN Novi Sad 1999..
[2] www.alstom com /grid/mp642/643/645
[3] English Book “Transformer_and_Transformer feeder protection”
[4] Jovan Nahman, Vladica Mijailović “Razvodna postrojenja”
Akademska misao Elektrotehnički fakultet Beograd, Beograd 2005
[5] Tehničke preporuke 4, “Specifikacija za sistem mikroprocesorske
zaštite i upravljanja u trafostanicama”.
[6] A. Guzman, S. Zocholl, G. Benmouyal, H. J. Altuve: Performance
Analysis of Traditional and Improved Transformer Differential Protective
Relays, GE Power Management, http://www.geindustrial.com/pm
[7] Predavanja iz predmeta Eksploatacija EES, Specijalističke strukovne
studije.
TEHNO-EKONOMSKA ANALIZA OPRAVDANOSTI
IZGRADNJE REVERZIBILNE HIDROELEKTRANE SA
KONKRETNIM PRIMEROM
Dragan Brajovć1, Slobodan Ćirović 2, Terzić Aleksandar3

REZIME
Tehno-ekonomska analiza predstavlja energetsko-ekonomski proračun za
postojeće tehničko rešenje izgrаdnje RHE „Bistricа“ u cilju аnаlize oprаvdаnosti izgrаdnje
reverzibilne hidroelektrane „Bistricа“. Izgradnjom reverzibilne hidroelktrane „Bistricа“
postigla bi se veća fleksibilnost u procesu regulacije i upravljanja proizvodnim kapacitetima
Elektroprivrede Srbije u uslovimа slobodnog tržištа električne energije.
Ključne reči: Akumulacioni bazen, pumpe-turbine, snaga turbine, termoelektrane,
vetro generatori, potisnuta proizvodnja, vršna energija, troškovi pumpanja, angažovana
energija, profit, investiciona ulaganja, operativni troškovi, povraćaj investicije, prihod.

TECHNO-ECONOMIC ANALYSIS OF FEASIBILITY OF


BUILDING PUMPED HYDROPOWER STORAGE WITH
CONCRETE EXAMPLE

ABSTRAKT
Techno-economic analysis represents energy-economic calculation for existing
technical solution of building pumped-storage hydropower „Bistrica“, the aim of which is
the analysis of feasibility of building pumped-storage hydropower „Bistrica“. If pumped-
storage hydropower „Bistrica“ is built, greater flexibility in the control and management of
manufacturing capacity of Serbia’s Electric-power industry in free energy market will be
acheved.
Key words: Storage pool, pump-turbine, power of turbine, termal power plants,
wind generators, suppressed production, peak energy, expanses of pumping, engaged
energy, profit, investments, operating costs, return of investment, income.

1. UVOD
Cilj rаdа je dа se kroz pregled аktuelne situаcije nа regionаlnom tržištu
električne energije, kаo i kroz očekivаni rаzvoj proizvodnih kаpаcitetа (pre svegа
se misli nа izgrаdnju nukleаrnih kаpаcitetа u Rumuniji i vetroelektrаnа) i prenosne
mreže (izgrаdnjа dalekovoda Pančevo-Rumunija, kаblа Crnа Gorа-Itаlijа,...), kаko
u zemlji tаko i u regionu, odredi pozicijа koju bi RHE „Bistricа“ moglа dа zаuzme
nа regionаlnom tržištu električne energije. Tаkođe, cilj je i dа se predvidi kаko bi
se plаnirаni rаdovi odrаzili nа cenu električne energije u regionu, kаo i dа se

1,3
Visoka škola tehničkih studija Čačak
2
Bates d.o.o Podgorica, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog br.62
158 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
prikаže koje se mogućnosti zа sticаnje profitа postižu izgrаdnjom RHE
„Bistricа“.Akcenat u radu stavljen je na prihodnu stranu, dok će za procenu
investicionih ulaganja biti iskorišćeni već postojeći aktuelizovani proračuni koji su
urađeni u okviru studije [1] „Analiza opravdanosti RHE Bistrica“ koje je za
potrebe EPS-a izradio „Energoprojekt hidroinženjering“. Očekivаn rezultаt rаdа je
ocenа isplаtivosti investicije, tj. određivanje vremenа potrebnog zа povrаtаk
uložene investicije. Jedan od ciljeva rada je dа doprinese realizaciji ideje o grаdnji
RHE „Bistricа“, kаo i dа ukаže nа prednosti njene grаdnje u odnosu nа neke druge
proizvodne kаpаcitete čijа se grаdnjа tаkođe razmatra.

2. OSNOVNI ASPEKTI REVERZIBILNIH HIDROELEKTRANA


Osnovni princip reverzibilne hidroelektrane (RHE) je skladištenje
električne energije koja je na raspolaganju u periodima slabije potrošnje u obliku
hidraulične potencijalne energije pumpanjem vode iz rezervoara na maloj visini
(donje akumulacije) u rezervoar koji je na većoj visini (gornja akumulacija), dok je
tokom perioda vršnog opterećenja ovu potencijalnu energiju moguće ponovo
pretvoriti u električnu energiju radom mašine u generatorskom režimu.
Reverzibilne hidroelektrane uvode se u pumpni režim rada kada u
elektroenergetskom sistemu ima viška električne energije. Takva situacija
uglavnom nastaje tokom noći u elektroenergetskom sistemu sa dosta termo i
nuklearnih elektrana koje bi zbog smanjene potražnje za električnom energijom
trebalo isključiti do prvih jutarnjih časova. To se ne isplati jer su troškovi
ponovnog pokretanja pomenutih elektrane veliki. Sa druge strane, termo i
nuklearne elektrane (čija je uloga da pokrivaju bazni deo dijagrama opterećenja) ne
mogu da smanje svoje snage ispod tehničkih minimuma, koji su dosta visoki
(uglavnom je Pmin>0.7Pnom). Stoga je najbolje rešenje da se u toku noći
reverzibilne hidroelektrane uvedu u pumpni režim rada i tako apsorbuju višak
snage u elektroenergetskom sistemu (rade kao potrošači električne energije). U
vreme dnevnih (odnosno večernjih) maksimuma potrošnje električne energije
reverzibilne hidroelektrane rade kao izvori električne energije tako što voda iz
gornje akumulacije pokreće turbine i dotiče u donju akumulaciju, i na taj način
učestvuju u pokrivanju vrha dnevnog dijagrama potrošnje (varijabilnog dela
dijagrama opterećenja).
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 159

Slika 1: Šematski prikaz reverzibilne hidroelektrane

3. REVERZIBILNA HIDROELEKTRANA “BISTRICA”

3.1. Projektovane tehničke karakteristike RHE “Bistrica“


• Kota max. nivoa u akumulaciji «Klak» 816,0m
• Kota max. radnog uspora akumulacije «Klak 816,0m
• Kota min. uspora akumulacije «Klak» 780.0m
• Dužina dovodnog tunela Ø 7,4; Ø 6,0 m i Ø6,8 m 6442.0m
• Dužina nadzemnog dela cevovoda 2 Ø 4,8m 1000.0m
• Dužina podzemnog dela cevovoda 2 Ø 4,0 m 390,0m
• Broj agregata 4
• Pmax na osovini u turbinskom radu 170MW
• Pmax na osovini u pumpnom radu 170MW
• Broj obrtaja 428o/min
• Napon motora generat 18kV
• Broj transformatora 4
• Nazivna snaga transformatora 180MVA

3.2. Karakteristike akumulacionog bazena


U cilju stvaranja gornje akumulacije sistema RHE „Bistrica“ i povećanja
postojeće akumulacije „Radoinja“ u dolini reke Uvac, na oko 5km nizvodno od
brane „Radoinja“, na prostoru mesta Klak, predviđa se izgradnja brane „Klak“.
Da bi se ostvarila predviđena kota akumulacije potrebno je na profilu
„Klak“ izgraditi branu visine oko 90m iznad korita. Odabrano mesto brane nalazi
se u kanjonskom delu Uvca. Širina brane u kruni je 10m, visina u koritu reke iznosi
oko 90m, a dužina u kruni oko 240m, što ukazuje na činjenicu da gradnja brane ne
iziskuje velike troškove.
160 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Akumulacioni bazen se prostire od brane „Klak“, pa sve do postojeće
Radoinjske brane. Basen se nalazi uglavnom u duboko usečenoj dolini Uvca. Od
ukupno 324ha zemljišta, koliko se potapa akumulacijom „Klak“, 124ha su njive i
livade, 180ha šumarice i pašnjaci, a 20ha rečno korito i neplodno zemljište.
Korisna zapremina akumulacije od kote 780m do kote 813m, iznosi
približno 80x106m3, i služiće za izravnanje voda u dnevnom i nedeljnom ciklusu
rada postojeće hidroelektrane „Bistrica” i novoprojektovane RHE „Bistrica”.

3.3. Elektrotehnička koncepcija RHE “Bistrica“


Predviđena su četiri motor-generatora, svaki snage od po 180MVA,
cos=0,95 u generatorskom režimu rada, koji se priključuju na trofazne blok
transformatore snage od po 180MVA, prenosnog odnosa 420/18kV.
Pokretanje agregata za pumpni režim rada predviđeno je na dva načina:
statičkim pretvaračem napajanim iz sistema 35 kV (HE i TS „Potpeć“) snage od
oko 12.5MVA i sistemom „back to back“ međusobno.U RHE „Bistricа“ usvojena
su četiri agregata sa pumpnim turbinama. Pumpe - turbine su Francisovog tipa.
Presek reverzibilne turbine Francisovog Ispred svake pumpne turbine (posmatrano
u turbinskom pogonu) postaviće se po jedan kuglasti zatvarač prečnika 1,95m.

4. REVERZIBILNA HIDROELEKTRANA “BISTRICA”

4.1. Uticaj na optimizaciju rata termoelektrana


Najveći deo energije potrebne za pumpanje vode u akumulaciju „Klak“
obezbedio bi se iz termoelektrana. Razlog za to leži u činjenici da tokom većeg
dela godine postoji problem „prolaska“ kroz noćni minimum, tako da se tokom
noći značajan deo termo blokova potiskuje na tehnički minimum. To je prilično
nepopularan potez s obzirom na to da je poznato da termoelektrane imaju najveći
stepen iskorišćenja kada rade na nominalnom opterećenju. Osim toga, rad na
tehničkom minimumu, kao i česte promene snage kod starijih blokova prouzrokuju
nestabilan rad što za posledicu ima njihove češče ispade, kao i veće troškove
održavanja. Zbog toga je poželjno da se umesto obaranja blokova na tehnički
minimum, ta energija iskoristi za rad reverzibilnih hidroelektrana u pumpnom
režimu. U Tabeli 1. dat je prikaz potisnute proizvodnje električne energije usled
obaranja termoelektrana na tehnički minimum a koja bi se mogla iskoristiti za
pumpanje vode.

Tabela 1: Potisnuta proizvodnja u GWh usled obaranja termoelektrana na tehnički


minimum

Godina 2006 2007 2008 2009 2010 Prosek

Total 2460,115 820,715 736,185 1447,235 1604,445 1413,739


Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 161
4.2. Uticaj RHE „Bistrica“ na rad drinsko-limskih
hidroelektrana
S obzirom na činjenicu da bi Potpećko jezero istovremeno predstavljalo
donju akumulaciju RHE „Bistrica“ i gornju akumulaciju HE „Potpeć“,
angažovanjem RHE „Bistrica“ u pumpnom režimu za vreme preliva na HE
„Potpeć“ u dobroj meri se mogu umanjiti prelivi na HE „Potpeć“, kao i na drinskim
hidroelektranama „Višegrad“ (koja je u vlasništvu Elektroprivrede Republike
Srpske), „Bajina Bašta“ i „Zvornik“, koje u većini slučajeva prelivaju
jednovremeno. Potreban uslov za to je da u akumulaciji „Klak“ ima dovoljno
prostora za pumpanje vode, kao i da u sistemu ima dovoljno energije za pumpanje
ili da je ekonomski opravdana kupovina električne energije za pumpanje na tržištu
električne energije. Vrednosti prelivene energije u GWh na HE „Potpeć“ čiji bi
preliv bilo moguće izbeći postojanjem RHE „Bistrica Tabeli 2.

Tabela 2: Rezultati analize smanjenja preliva na HE „Potpeć“ u GWh

Godina 2007 2008 2009 2010 Prosek

Total 0,56 5,41 10,80 18,46 8,81

5. FINANSISKI POKAZATELI IZGRADNJE RHE “BISTICA”


U cilju ilustracije osnovnih finansijskih pokazatelja RHE “Bistrica“
izvršena je delimična finansijska analiza sa ciljem da se ilustruje odnos prihoda i
troškova objekta na osnovu aktuelnih cena energije i snage i osnovnih (najvažnijih)
efekata koji se postižu angažovanjem u sistemu EPS-a.

5.1. Investiciona ulaganja u RHE „Bistrica“


Za procenu investicionih ulaganja koja su prikazana u tabeli 2 iskorišćena
je aktuelizovana studija „Energoprojekt hidroinženjeringa“.

Tabela 2: Procena investicionih ulaganja u RHE „Bistrica“


Reni Investicija
Vrsta radova
broj € %
1. GRAĐEVINSKI RADOVI 196,381,641.0 35,53
1.1 Pripremni radovi 30,405,800.0 5,50
1.2 Glavni građevinski radovi 148,122,964.0 26,80
1.2.1 Zaštita od akumulacije Potpeć 3,186,300.0 0,58
1.2.2 Brana Klak 28,603,852.0 5,17
1.2.3 Dovodno-odvodni tunel sa vodostanom 62,272,723.0 11,27
1.2.4 PS Bistrica, ulazno izlazna građevina i RP 28,125,579.0 5,09
1.2.5 Stalni pristupni putevi 20,876,800.0 3,78
1.2.6 Ostali radovi 5,057,710.0 0,91
1.3 Nepredviđeni radovi 1,852,877.0 3,23
162 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
2. OPREMA 302,123,987.0 54,66
2.1 Hidromehanička oprema 64,186,792.0 11,61
2.2 Mašinska oprema 80,011,892.0 14,47
2.3 Elektro oprema 118,125,303.0 21,37
2.4 Dalekovod 35kV i 400kV 3,980,000.0 7,20
3. OSNIVAČKA ULAGANJA 48,797,799.0 8,83
3.1 Otkup i odštete 10,732,400.0 1,94
3.2 Izmeštanje puteva, spoljni vodovod i ostalo 1,328,000.0 0,24
3.3 Studije i istrage 5,891,449.0 1,07
3.4 Projektovanje 10,423,310.0 1,89
3.5 Stalni nadzor i troškovi investicije 20,422,640.0 3,69
UKUPNO INVESTICIJE 547,303,427.0 99,01
TRAJNA OBRTNA SREDSTVA 5,473,034.0 0,99
SVEGA INVESTICIJA 552,776,461.0 100,00

5.2. Proračun prihoda RHE „Bistrica“


Proračun strukture prihoda RHE “Bistrica“ sačinjen je na osnovu
mogućnosti za prodaju EP („Euro peak“) energije svakog radnog dana od 08 do
20h na tržištima jugoistočne i centralne Evrope, kao i na osnovu mogućnosti za
davanje sistemskih usluga operatoru prenosnog sistema u Srbiji, kao i operatorima
iz regiona.
Proračun prihoda od prodaje EP energije sačinjen je sa cenom ove energije
od 70€/MWh, što predstavlja aritmetičku sredinu cene ove energije pre početka
svetske ekonomske krize (2008. godina) kada je njena cena radnim danom iznosila
preko 80€/MWh, i cene ove energije u periodu nakon početka svetske ekonomske
krize (od 2009. do 2011. godine), kada je njena cena radnim danom iznosila nešto
ispod 60€/MWh na tržištima jugoistočne i centralne Evrope.

Tabela 3: Struktura godišnjih prihoda po kategorijama

Kategorija prihoda Rezerva 1 Rezerva 2 Prodaja EP Ukupno


Cena zakupa snage [€/MW] 43,000.0 15,000.0
Cena energije [€/MWh] 185 120 70 79,7
Angažovana snaga [MW] 300 120 280 700
Angažovana energija [MWh] 50,000.0 70,000.0 829,000.0 949,000.0
Prihod [€] 22,150,000.0 10,200,000.0 58,030,000.0 90,380,000.0

5.3. Period povraćaja investicije


Za ocenu efektivnosti investicije upotrebljena je metoda perioda povraćaja
investicije koja je i pored toga što spada u statičke metode (i kao takva ne uvažava
eksplicitno vremensku vrednost novca) jedna od najčešće korišćenih metoda.
Period povraćaja se meri brojem godina u kojim inicijalni kapitalni izdatak treba da
se otplati iz neto godišnjeg novčanog toka, u ekonomskom veku trajanja projekta
za koji je taj izdatak učinjen.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013. 163
Tabela 4: Period povraćaja investicije

Inicijalni kapitalni izdatak [€] 552,776,461.0


Fiksni operativni godišnji troškovi [€] 12,300,000.0
Varijabilni operativni godišnji troškovi [€] 37,085,830.0
Ukupni godišnji troškovi [€] 49,385,830.0
Ukupni godišnji prihodi [€] 90,380,000.0
Godišnji iznos neto novčanog toka [€] 40,994,170.0
Vreme povraćaja u godinama 13,48

6. ZAKLJUČAK
Prethodna energetsko-ekonomska analiza nedvosmisleno je pokazala:
• da postoji potreba za pokrivanjem vršnog dela dijagrama opterećenja
sistema,
• da postoji mogućnost pumpanja na račun potisnute termo proizvodnje u
periodima malih opterećenja sistema (noću), čime se postiže efikasniji rad
termoelektrana,
• da se izgradnjom RHE „Bistrica“ postiže bolje vrednovanje energije iz
akumulacija „Uvac“ i „Kokin Brod“,
• da se izgradnjom RHE „Bistrica“ u značajnoj meri smanjuju prelivi na HE
„Potpeć“, kao i na drinskim hidroelektranama,
• da postoji mogućnost kupovine energije za potrebe pumpanja po povoljnim
cenama na tržištima jugoistočne i centralne Evrope,
• da je u slučaju izgradnje perspektivnih vetroelektrana u južnom Banatu
neophodna izgradnja reverzibilne hidroelektrane zbog potrebe da se
proizvodnja vetroelektrana balansira, kao i zbog optimalne hidro-termo-
vetro koordinacije,
• da postoji mogućnost pružanja sistemskih usluga (rezerva, balansna snaga i
sl.) operatoru prenosnog sistema u Srbiji, kao i operatorima iz regiona,
• da postoji mogućnost plasmana proizvodnje vršne energije na tržištima
jugoistočne i centralne Evrope, i
• da je period povraćaja investicije izuzetno kratak.

Imajući u vidu prethodno nabrojano, kao i to da su metodom perioda


povraćaja investicije obuhvaćeni samo primarni efekti (objekat je posmatran kao
zaseban), dok su sekundarni efekti koji se postižu optimizacijom rada proizvodnih
kapaciteta EPS-a zanemareni, jasno je da ovaj projekat ima izuzetnu perspektivu. U
skladu sa tim, potrebno je nastaviti sa aktuelizacijom projektne dokumentacije i
sagledavanju nove investicione vrednosti RHE „Bistrica“.
164 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
7. LITERATURA
[1.] Energoprojekt hidroinženjering: Analiza isplativosti RHE Bistrica,
Beograd, 2011;
[2.] M. S. Ćalović, A. T. Sarić i P.Č. Stefanov: Eksploatacija
elektroenergetskih sistema u uslovima slobodnog tržišta: Tehnički fakultet
Čačak, Beograd, 2005;
[3.] Ž. Đurišić i ostali: Analiza karakteristika vetra u Južnom Banatu i
uslovi integracije vetroelektrana u EES Srbije, Elektroprivreda broj 3,
Beograd, 2011.
[4.] http://www.hydroworld.com/industry-news/pumped-storage-
hydro.html
PROJEKTOVANJE OSVETLJENJA SPORTSKIH TERENA
Dragan Brajović1 , Vladan Mutapović1 , Dragan Lučić2

REZIME
Rad prikazuje probleme na koje treba obratiti pažnju prilikom projektovanja
osvetljenja sportskih objekata otvorenog i zatvorenog tipa. Prikazan je i Ulusse programski
paket koji se odlikuje kako fleksibilnošću, tako i brzinom pristupa. Namenjen je
projektovanju javnog osvetljenja i nudi korisniku sva moguća rešenja pomoću kojih se
postižu zadati svetlotehnički zahtevi.
Ključne reči: stadion, osvetljenje, proračun, problem.

LIGHTING DESIGN OF SPORTS FACILITIES

ABSTRACT
The paper addresses the problem of designing the lighting of open and closed
sports facilities. It demonstrates the Ulusse software package, which characterizes
flexibility and speed of access. It is intended for the design of the street lighting and it
offers its user all possible choices by which given Illumination requirements can be
achieved.
Key words: stadium, lighting, estimate, problem.

1. UVOD
Neosporno je da je uživanje u praćenju nekog sportskog događaja najveće
ako se on odvija pri dnevnoj svetlosti i lepom vremenu. Na žalost, savremeno
radono vreme je dovelo do toga da se većina sportskih takmičenja organizuje u
večernjim satima. Tako je veštačko osvetljenje postalo nezaobilazna faza u
izgradnji novih ili rekonstrukciji postojećih sportskih objekata. Da bi se ostvarilo
kvalitetno osvetljenje određenog sportskog objekta, potrebno je dobro proučiti i
precizno definisati osnovne zahteve koje je potrebno ispuniti da bi se postigli dobra
vidljivost i potreban vidni komfor. Za osvetljenje ćemo reći da je postiglo cilj ako
omogućava jasno raspoznavanje svih detalja takmičenja, bez obzira da li se
događaj prati sa samog terena, gledališta ili preko TV ekrana.
Sa uvidom na prethodno navedene probleme stvoren je programski alat
Ulysse kompanije Minel Schreder. Program je profesionalni alat za projektovanje
javnog osvetljenja, koji nudi fleksibino radno okruženje u fazama projektovanja
daje prikz proračuna i konpletnu grafičku dokumentaciju.

1
VŠTSS Čačak
2
Tara d.o.o., Trebinje
166 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
2. DEFINICIJE KARKTERISTIČNIH DIMENZIJA TERENA
Veoma je važno pravilno definisati dimenzije sportskih terena i granice u
okviru kojih se odvijaju sportske aktivnosti. Takođe je neophodno odrediti
proračunsko polje tačaka u kojima se vrši izračunavanje, odnsno merno polje
tačaka u kojima se vrši merenje relativnih fotometrijskih veličina.

2.1 Stvarna i ukupna površina za takmičenje


- Stvarna površina terena (principal area – PA)
Za svaku sportsku disciplinu definisane su dimenzije glavnog terena karakteristične
za tu vrstu sporta. Za pojedinačne sportive (fudbal i vaterpolo npr.) u okviru tako
obeleženog terena odigrava se ceo sportski događaj.
- Ukupna površina za takmičenje (total area –TA)
Neki sportovi (na primer tenis, stoni tenis i odbojka) odvijaju se značajno izvan
zvanično obeleženog glavnog terena. U tim slučajevima definiše se ukupna
površina za takmičenje (TA), koja uključuje i službeno obeleženi teren (PA). Sa
gledišta potreba za osvetljenjem, ovde se tretira kompetna površina TA.

2.2 Proračinsko i merno polje tačaka


Dimenzije proračunskog (mernog) polja zavise od površine terena za
takmičenje,geometrije instalacije osvetljenja, raspodele svetlosnog intenziteta
primenjenih svetiljki i zahtevane preciznosti prorčuna,odnosno merenja. Iako se
ova zavisnost ne može jednostavno izraziti, u praksi se maksimalna dimenzija (p)
okca mreže proračunskog polja (koje je po pravilu pravougaonog oblika) određuje
pomoću formule:
P=0,2x5logd (1)
u kojoj je sa d označena dužina stvarne površine terena (PA)
Broj tačaka po dužini dmenziji proračunskog polja određen je neparnim
celim brojem (2n+1) koji je najbliži odnosu d/p (kao na slici 1). Time je određeno
stvarno rastojanje između susednih tačaka po dužuj dimenziji proačunskog polja
(označeno sa c na slici1).
C=L(2n+1) (2)

(sa L je označen dužina ukupne površne za takmičenje – TA)


Na osnovu njega se onda određuje neparan broj (2m+1) koji je najbliži
odnosu b/c (sa b je označena kraća dimenzija PA). On predstavlja broj tačaka po
kraćoj dimenziji proračunskog polja.Na ovaj način je postignuto da dimenzije okca
mreže proračunskog polja budu približno jednake, odnosno:

a = W/ (2m+1) ≈ c (3)
(sa W je označena širina ukupne površine za takmičenje – TA)
Proračunsko polje se definiše da bi se što tačnije proverila ispunjenost
zadatih fotometrijskih perfomansi pomoću kojih se prikazuje kvalitet osvetljenosti
terena. Merno polje može da bude indentično proračunskim, ali to obično dovodi
do prekomernog broja mernih tačaka. Obrazovanje proračunskog polja sa neparnim
brojem i po duzini i po šitini terena omogućava redukovanje broja tačaka mernog
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013 167
polja, uzimanjem u obzir svake druge proračunske tačke. Napomenimo da je broj
mernih tačaka stvar dogovora investitora i izvođača instalacije osvetljenja.
Napomenimo takođe da razlika srednjih vrednosti izmerenih i izračunatih vrednosti
ne bi trebalo da bude veća od 10%.

Slka 1. Primer proračunskog i mernog polja tačaka

a-širina okca, b-širina stvarne površine terena(PA), c-dužina okca,d-dužina stvarne


površine terena (PA), Wp- širina proračunskog polja,Lp –dužina proračunskog
polja, W-širina ukupne površine za takmičenje (TA), •- proračunska tačka,
-merna tačka.

3. FAKTORI KVALITETA OSVETLJENJA SPORTSKIH OBJEKATA


Osnovni faktori vrednovanja instalacije osvetljenja jednog sportskog
objekta su:
- Horizontalna osvetljenost
- Vertikalna osvetljenost
- Ravnomernost osvetljenosti
- Ograničenje blještanja
- Modelovanje senke
- Boja svetlosti i reprodukcija boje

3.1 Horizontalna osvetljenost


Pošto je teren najveći deo polja posmatrnja kako takmičara, tako i
gledalaca, osvetljenost horizontalne ravni u nivu površine tla (horizontalna
osvetljenost) služi kao pokazatelj nivoa ljudskog oka. Zbog toga, a i zato što
osvetljen sportski teren služi kao vizuelna pozadina, važno je da se na njemu
ostvari odgovarajući nivo horizontalne osvetljenosti.

3.2 Vertikalna osvetljenost


Bitan uslov za prepoznavanje predmeta i takmičara, kao i za praćenje
kretanja sportskih rekvizita na terenu, je da dovoljna količina svetlosti dospeva do
vertikalnih ravni koje su nomalne na pravce posmatranja. Provera ispunjenosti
ovog zahteva vrši se pomoću vrednosti vertikalnih osvetljenosti u ovim ravnima. Iz
ovog jasno proizilazi da je za takmičare i sudije važna vertikalna osvetljenost
168 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
ostvarena u svim pravcima,dok je za gledaoce broj ovih pravaca značajno manji.
Praksa je pokazala da se vertikale osvetljenosti potrebne gledaocima i takmičarima
mogu smatrati ostvarenim, ako su ispunjeni zahtevi za horizontalnom
osvetljenošću.

3.3 Ravnomernost osvetlenosti


Odgovarajući stepen osvetljenosti i u horizontalnim i u vertikalnim
ravnima sigurno sprečava moguće probleme takmičara i gledalaca vezane za
adaptaciju. Takođe nema potrebe da se TV kamere stalno podešavaju za razne
smerove posmatranja. U slučaju nedovoljne ravnomernosti osvetljenosti postoji
opasnost snimanja da se takmičar ili rekvizit na pojedinim mestima terena ne
uočavaju dovoljno jasno. Ravnomernost osvetljenosti se prikazuje ili preko odnosa
minimalne i maksimalne vrednosti osvetljenosti tačaka proračunskog polja.

U1 = Emin/Emax (4)

ili preko odnosa minimalne i srednje osvetljenosti tačaka proračunskog polja:

U2 = Emin /Esr (5)

3.4 Blještanje
Uz nivo osvetljenosti, ograničenje blještanja predstavlja najvažniji faktor
kvaliteta instalacije osvetljenja bilo kog sportskog objekta. Blještanje je po pravilu
neprijatnija pojava od nedovoljnog nivoa osvetljenosti. Javlja se kao posledica
pojave izvora svetlosti značajno veće sjajnosti od prosečne sjajnosti vidnog polja,
na koju je oko bilo adaptirano. U sportskim objektima ova neprijatna pojava
dovodi do smanjenja vidnog komfora i to kako takmičara i sudija, tako i gledalaca
oko terena i na tribinama.
Blještanje je naročito kritično kod onih sportova kod kojih se praćenjem
lopte pogled usmerava skoro do gornjeg vertikalnog položaja. U takvim
slučajevima ono ne može u potpunosti da se izbegne.

3.5 Modelovanje i senke


Modelovanje se definiše kao sposobnost svetlosti da istakne
trodimenzionalnu formu i strukturu nekog objekta. Dobro modelovanje
podrazumeva isticanje strukturnih delova prostora, aktera i rekvizita, sa ciljem da
se ostvare prijatni i dopadljivi utisci o onome sto se dešava na osvetljenom terenu i
oko njega. Svetlost ne sme da bude previše usmerena, jer bi proizvela tamne senke
sa oštrim granicama (tvrde i neprirodne senke), niti suviše difuzna, jer tada otežava
raspoznavanje pojedinih elemenata objekta, odnosno događaja u njemu. Za dobro
modelovanje, odnosno ograničenje dužina i gustine senki koje stvaraju takmičari, u
slučaju asimetričnog rasporeda reflektora preporučuje se da se od 60% ukupno
instaliranog fluksa usmeri sa strane na kojoj se nalazi glavna kamera, a 40 % (i
više) sa suprotne strane. Time se sa aspekta modelovanja i pojave senki obezbeđuju
uslovi i za kvalitetno TV snimanje.
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013 169

3.6 Boja svetlosti i reprodukcija boje


Svetlost izvora svetlosti i boje u prostoru predstavljaju značajne elemente
svakog ambijenta. Kako boja svetlosti, tako i reprodukcija boje zavisi od spektralne
raspodele energije izabranog izvora svetlosti. Informacija o boji svetlosti
određenog izvora može se dobiti preko (pridružene) temperature boje, koja se kreće
u opsegu od 2000 K do 6000 K. Sposobnost izvora svetlosti da verno reprodukuje
boje izražava se sa indeksom reprodukcije boje (Ra). Teorijski maksimalna
vrednost ovog indeksa je 100, koja je dodeljena dnevnoj svetlosti i crnom telu.

4. RASPORED STUBOVA I REFLEKTORA


Prilikom određivanja rasporeda stubova, odnosno reflektora, pored
pokušaja da se zadovolje svi fotometrijski kriterijumi, treba uložiti poseban napor
da se elementi instalacije osvetljenja sportskog objekta sto bolje uklope u postojeće
arhitektonsko okruženje. Pravovremena saradnja arhitekte i projektanta osvetljenja
učiniće da pojava neophodnih dodatnih elemenata (stubova, reflektora, mačijih
staza, kablovskih regala…) bitno ne naruši estetski doživljaj objekta. Pod pojmom
stadion uglavnom se podrazumeva fudbalsko igralište sa ili bez atletske staze. U
skladu sa svojim arhitonskim specifikacijama, stadion može biti pokriven,
delimično pokriven ili što je najčešće potpuno otvoren. Ova podela nosi sa sobom i
bitne razlike koje se tiču projektovanja njegove instalacije osvetljenja. U slučaju
potpuno otvorenih stadiona, problem osvetljenja se po pravilu rešava postavljanjem
četiri visoka stuba iz četiri ugla (kornera) igrališta (dijagonalni raspored stubova).
Većina stadiona, koja je određena veličinom tribina i atletske staze, određuje visinu
stubova, odnosno mesto montaže reflektora. Prema grafičkom prikazu na slici br. 3
potrebna visina stuba zavisi od udaljenosti temelja stuba od centra igrališta.
Merodavan je ugao koji sa igralištem obrazuje prava koja spaja centar terena i
srednju tačku najnižeg reda reflektora na stubu.
Da bi blještanja kome su izloženi igrači i gledaoci bilo u okvirima
dozvoljenog,ovaj ugao mora da iznosi bar 25o.

Slika 3 Određivanje visine stuba

Položaj stubova kod dijagonalnog rasporeda određen je uglovim


prikazanim na silci br. 4. Stub se može postaviti samo u šrafirano polje, jer je tada
beštanje kome je izložen golman u granicama prihvatljivog, a obezbeđuje se i
170 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
zadovoljavajuća vertikalna osvetljenost za potrebe pomoćne kamere, koja se nalazi
iza gola.

Slika 4: Dijgonalni raspored stubova (tačke AiB redom prdstavljaju sredinu gol i aut linije)

Nedostatak dijagonalnog rasporeda stubova je u otežanom ostvarivanju


potrebne vertikalne osvetljenosti, a posebno u srednjoj zoni svake od aut linija. Uz
to visoki stubovi su po pravilu veoma skupi i daju relativno neprihvatljiv odnos
između vertikalne i horizontalne osvetljenosti. S druge strane, prednost rešenja sa
visokim stubovima raspoređenim u četiri ugla su kraće senke i značajno manje
blještanje.
Čest je slučaj u praksi da je stadion samo delimično pokriven, pokriveni
deo najčešće čine delovi tribna pokriveni nadstrešnicom. Preporučuje se da se
nadstrešnice iskoriste za postavljanje dodatnih reflektora i instalacije osvetljenja.
Za to postoje dva osnovna razloga :
Prvi ja da izgradnja nadstrešnice stvara uslove za pojavu senki (i
polusenki) koji kreira svetlost reflektora na visokim stubovima u uglovima terena
(kao sto je prikazano na slici br.5. Na delu grališta te senke ometaju projektovane
efekte osvetljenja sa visokih stubova. Postavljanjem reflektora na konstrukciju
nadstrešnice, moguće je senke ″ispeglati″ i postići potrebnu ravnomernost
osvetljenosti.

Slika 5 Grafički rikaz pojave senki od nastrešnice.

Drugo, postavljanjem dodatnih reflektora na elemente nadstrešnice postižu


se veće vrednosti vertikalne osvetljenosti na svim delovima terena, čime se
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013 171
eliminiše osnovna mana instalacije osvetljenja pomoću četiri stuba. Na ovaj način
se lakše obezbeđuju i uslovi za TV snimanja i prenose.
Kod stadiona sa pokrivenim tribinama, koristi se bočni raspored reflektora.
Oni se kontinualno ili u grupama raspoređuju u elemente krovne konstrukcije,
paralelno dužim ivicama terena (kao na slici 6).
Na slici br. 5 su posebno naglašena mesta predstavljena nešrafiranim
površinama, koje ne treba koristiti za postavljanje reflektora (prvenstveno zbog
eliminacije prekomernog blještanja u okviru golmanskog prostora).
Bočni raspored reflektora je pogodan, jer omogućava lakše ostvarivanje
potrebne vertikalne osvetljenosti, uz visok stepen njene ravnomernosti.

Slika 6. Bočni raspored reflektora

Instalacija osvetljenja stadiona sa pokrivenim tribinama treba da se tako


projektuje i izvede, da onemogući stvaranje bilo kakvih vizuelnih prepreka, i to
kako gledaocima, tako i TV kamerama. Sa slike br. 7 može se videti minimalna
visina postavljanja reflektora u elemente krova trbina treba da iznosi 12m.
Treba voditi računa i o upadnim uglovima svetlosnog snopa reflektora u
odnosu na podnožnu osu terena ( ) i bližu ivicu igrališta (β). Preporučene
vrednosti parametara sa slike br. 7 omogućavaju ostvarivanje potrebnih
fotometrijskih performansi(ἀ=min 20opreporučuje se 25o, β = minimum 45o
maksimum 75o).

Slika 7 parametri postavljanja reflektora u elemente krovne konstrukcije


172 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
5. ULYSSE-PROGRAMSKI PAKET
Ulysse je programski paket za personalne računare koji se odlikuje kako
fleksibilnošću pristupa (jednostavnim zadavanjemi izmenama ulaznih parametara)
tako i brzinom i sveobuhvatnim proračunima, neophodnim prilokom projektovanja
javnog osvetljenja. Paket se sastoji od četiri modula:
1. Solution Finder CIE Batch
2. Quick Light CIE
3. Super Light
4. Catalog of Luminaires
Treba naglasiti da pored nezavisnog korišćenja svakog od ovih modula,
postoji i mogućnost njiovog povezivanja.
Ovaj programski paket treba da ponudi korisniku sva moguća rešenja
pomoću kojih se postižu zadati svetlotehnički zahtevi. Ulazni parametri se mogu
unositi u željenm opsezima, s tim da povećanje širine opsega povećava broj
rešenja. Drugi modul je namenjen proračunu osvetljenja kolovoza kada su poznate
vrednosti svih neophodnih ulaznih parametara. Pruža izuzetan pregled grafičkih i
računarskih rezultata proračuna. Treći modul je predviđen za proračun osvetljenja
javnih prostora kod kojih se javljaju nepravilni oblici rasporedi svetiljki. Primeri
ovakvih javnih prostorasu parkovi, parkinzi, raskrsnice, luke, sportski tereni...
Programski paket sadrži i katalog sa kolor fotografijama i osnovnim
tehničkim podacima o svim svetiljkama koje su unete u posebnu bazu podataka
programa.
Kao rezultat korišćenja ovog programskog paketa dobijamo: tablični prikaz
proračuna, kao i grafički pregled crteža pa čak i 3D prikaz i prikaz u biji.

6. ZAKLJUČAK
S obzirom da se većina sportskih događaja dešava u večernjim satima
dovela je do toga da se projektovanju veštačkog osvetljenja mora prići sa
posebnom pažnjom. Osnovna svrha sistema osvetljenja sportskog objekta je
kvalitetno i sigurno odvijanje sportskog događaja. Opšte rečeno sportska rasveta
mora u noćnim i u uslovima slabe vdljivosti omogućiti sportistima nesmetano
bavljenje sportom, te prisutnm i televizijskim gledaocima nesmetano praćenje
sportskog događaja. Prilikom izrade fotometrijskog projekta treba uzeti u obzir:
kako parametre vezane za karakteristične dimenzie terena tako i vrstu sportskog
događaja koji će se na njemu odvijati. Ukoliko je projektom predviđeno da se vrši
televizijski prenos sportskog događaja posebnu pažnju moramo posvetiti faktorima
kvaliteta osvetljenosti, a naročito pojavama kao sto su: blještanje i modelovanje
senki koje loše utiču na kvalitet snimka. Prilikom određivanja rasporeda stubova,
odnosno reflektora, pored pokušaja da se zadovolje svi fotometrijski kriterijumi,
treba uložiti poseban napor da se elementi instalacije osvetljenja sportskog objekta
sto bolje uklope u postojeće arhitektonsko okruženje. Instalacija osvetljnja stadiona
sa pokrivenim tribinama treba da se tako projektuje i izvede, da onemogući
stvaranje bilo kakvih vizuelnih prepreka i to kako gledaocima tako i Tv kamerama.
Nekada se fotometrijski proračun računao primeniom računskih metoda, međutim
danas sa sve većom primenom računara razvijeni su programski softverski paketi
Tehnika i praksa, Broj 9, 2013 173
koji omogućavaju mnogo brže računanje i istovremeni grafički prikaz. U ovom
radu primenjen je programski paket Ulysse-proizvod “Minel Schreder” Beograd.
Prikazan je samo deo programa koji se naziva Super Light modul i namenjen je
projektovanju javnog osvetljenja površina kod kojih imamo nepravilan raspored
svetiljki. Primeri ovakvih javni prostora su: parkovi, raskrsnice, parkinzi, sportski
tereni.

7. LITERATURA
[1] Aleksandar Stošić: Projektovanje i izvođenje električnih instalacija,
Građevinska knjiga Beograd 2000.
[2] Gojko Dotlić: Elektrotehnika kroz standarde, zakone, pravilnike,
odluke i tehničke preporuke, Smetis, Beograd, 2004.
[3] Momir B.Kostić: Vodič kroz svet tehnike osvetljenja, Minel-Schreder,
Beograd, 2000.
[4] Momir B.Kostić: Teorija i praksa projektovanja električnih instalacija,
Akademska misao, Beograd, 2005.
[5] D.Brajović: Projektovanje električnih instalacija i osvetljenja, VŠTSS,
Čačak, 2011.
[5] Europski standardi EN12193: Sportis lighting, 1999.
[6] Pblikacija CIE N67: Fotometrijske specifikacije i metodologija merenja
instalacija osvetljenja za sportske objekte. 1994.
Tahnika i praksa, Broj 9, 2013. 175

INDEKS AUTORA

Milan Martinovi} milan.martinovic@vstss.com


Dalibor Markovi} office@vstss.com
Milo{ \or|evi} office@vstss.com
Ivo Vlastelica office@vstss.com
Marko @ivkovi} office@vstss.com
Nata{a Gojgi} natasa.gojgic@vstss.com
Petar Nik{i} petar.niksic@vstss.com
Ana \okovi} office@vstss.com
Bogdan Domanovi} office@vstss.com
Biljana Tomovi} office@vstss.com
Slavica Milo{evi} office@vstss.com
Sandra Sikimi} office@vstss.com
Radisav \uki} radisav.djukic@vstss.com
Jelena Jovanovi} jelena.jovanovic@vstss.com
Valentina Simi} office@vstss.com
Bojana Petrovi} office@vstss.com
Du{ka Vujo{evi} office@vstss.com
Milica Jovovi} office@vstss.com
Dragan D. Milanovi} ddmilanovic@mas.bg.ac.rs
Miljana Kova~evi} office@vstss.com
Gor~ilo Balti} office@vstss.com
Dijana Kalovi} office@vstss.com
Doj~ilo Sretenovi} dojcilo.sretenovic@vstss.com
Jovan Spasojevi} office@vstss.com
Sini{a Lili} office@vstss.com
Nenad Koprivica office@vstss.com
Bo`imir Mi{kovi} office@vstss.com
Radmila Pa{i} office@vstss.com
Branko Markovi} branko.markovic@vstss.com
Danijel Lacmanovi} office@vstss.com
Marko tatovi} office@vstss.com
Gordana Markovi} office@vstss.com
Milan Dobri~i} milan.dobricic@vstss.com
Sne`ana Jovanovi} office@vstss.com
Gojko Puri} office@vstss.com
Dragan Brajovi} dragan.brajovic@vstss.com
Aleksandar Ili} office@vstss.com
Andrija Kova~evi} office@vstss.com
Dejan Stamenkovi} office@vstss.com
Mladen Novakovi} office@vstss.com
Mili} Mili}evi} office@vstss.com
Marko Tep{a office@vstss.com
Marko Mili} office@vstss.com
Novica Vodoplav office@vstss.com
Slobodan ]irovi} office@vstss.com
176 Tehnika i praksa, Broj 9, 2013.
Aleksandar Terzi} office@vstss.com
Vladan Mutapovi} office@vstss.com
Dragan Lu~i} office@vstss.com

You might also like