VJEŽBA 5: ODREĐIVANJE OGRJEVNE MOĆI KRUTIH GORIVA

14. VRSTE GORIVA I IZGARANJE

14.1 Definicija i podjela goriva

Gorivo je materija koja ima mogućnost oslobađanja energije kao posljedice promjene
kemijske ili fizikalne strukture. Gorivo oslobađa energiju kemijskom reakcijom kao što
je izgaranje (oksidacija) ili nuklearnom reakcijom kao što su nuklearna fisija ili
nuklearna fuzija. Jedno od najvažnijih svojstava goriva je da energija posredstvom
goriva može biti uskladištena i da se po potrebi može osloboditi. U sklopu ovih
laboratorijskih vježbi razmatranja će se odnositi isključivo na organska goriva. Sastav
organskih goriva je složen i ovisi o porijeklu goriva i načinu postanka. Goriva se mogu
definirati kao smjesa raznolančanih spojeva u kojem u većini slučajeva dominiraju
ugljikovodici ali mogu biti prisutni i ostali elementi. U najvećem broju slučajeva točan
kemijski sastav goriva je nepoznat (iako se može odrediti kromatografijom).

Podjela prema porijeklu:

- organska,
- nuklearna

Podjela prema agregatnom stanju:

- kruta
- tekuća
- plinovita

Prema postanku:

- prirodna
- umjetna goriva

Osnovni zahtjevi koje gorivo mora zadovoljavati sa stanovišta praktične primjene su:

- dovoljna raspoloživost goriva

- omogućena eksploatacija
- prihvatljiva, odnosno što niža cijena

14.2 Izgaranje

Izgaranje je kemijski proces kod kojeg dolazi do brze reakcije (oksidacije) molekula
gorivih elemenata s kisikom iz atmosfere u kojoj se izgaranje odvija, uz oslobađanje
energije. Kao produkt izgaranja nastaju čađa, pepeo i dimni plinovi. Sastav dimnih
plinova ovisi o sastavu goriva, pretičku uzduha i načinu izgaranja. Pod načinom
izgaranja podrazumijeva se potpuno ili nepotpuno izgaranje, o čemu ovisi da li će sve
molekule iz goriva u procesu izgaranja uspjeti oksidirati pa se kao produkti uzgaranja

110
javljaju CO2, H2O i SO2 ili će u dimne plinove ulaziti i neoksidirane molekule iz goriva
pa se pojavljuju CO, SO i CH4. Pepeo kao ostatak nakon izgaranja sastoji se od
anorganskih spojeva kao što je Ca, ali nam njegov sastav s toplinskog gledišta nije bitan
jer ne sudjeluje u samom procesu izgaranja.

Sl. 14.1 Shematski prikaz tokova tvari kod izgaranja u ložištu

14.3 Izgaranje krutih i tekućih goriva

Sastav goriva, stehiometrijske jednadžbe reakcije za pojedine elememente kod

izgaranja, određivanje minimalne količine kisika potrebnog za izgaranje i stvarno
potrebna količina zraka za izgaranje opisane su sljedećim izrazima:

Elementarni sastav krutog i tekućeg goriva:

c + h + s + o + a + n + w =1 (14.1)
gdje su:

c, h, s, o i n - maseni udjeli elemenata (ugljika, vodika , sumpora, kisika i dušika),

a - maseni udio pepela,
w - maseni udio vode.

Stehiometrijske jednadžbe reakcije izgaranja:

• Ugljika:
C + O 2 = CO 2 (14.2)

• Vodika:
1
H 2 + O2 = H 2O (14.3)
2

111
 • sumpora:
S + O 2 = SO 2 (14.4)

Minimalna količina kisika potrebna za izgaranje:

O min = 2,666c + 8h + s − o [kg/kggoriva] (14.5)

Minimalna potrebna količina zraka za izgaranje:

O min
L min = [kg/kggoriva] (14.6)
0,233

Stvarna količina zraka izražava se preko faktora pretička zraka λ:

O min
L stv = λL min = λ [kg/kggoriva] (14.7)
0,233

14.4 Ogrjevna moć goriva

Ogrjevna moć goriva je količina topline koja se oslobađa pri potpunom izgaranju
jedinice količine nekog goriva, kada se dimni plinovi ohlade na temperaturu s kojom se
zrak i gorivo dovode u ložište. Razlika između gornje i donje ogrijevne moći je u
količini topline koja je sadržana u vodenoj pari dimnih plinova, tj. količini topline koja
se oslobodi kondenzacijom vodene pare iz dimnih plionova izgaranja. Gornja ogrjevna
moć goriva veća je od donje upravo za količinu topline kondenzacije vodene pare
sadržane u plinovima izgaranja. Ogrjevnu moć (gornju i donju) moguće je izračunati
analitički iz izraza (14.8) i (14.9), za goriva s poznatim kemijskim sastavom pojedinih
elemenata. U slučajevima kada je kemijski sastav goriva nepoznat tada se odrijevna
moć određuje mjerenjem (kalorimetriranjem). U praksi je načešće poznat sastav
plinovitih goriva i lakših frakcija naftnih derivate kao npr. laka lož ulja.

Analitički izraz za određivanje donje ogrjevne moći:

⎛ o⎞
H d = 33900c + 117000⎜ h − ⎟ + 10500 s - 2500w [kJ/kg] (14.8)
⎝ 8⎠

gdje su: c, h, o, s i w maseni udjeli ugljika, vodika, kisika, sumpora i vode dobiveni
elementarnom analizom goriva.

Veza između gornje i donje ogrjevne moći:

H g = H d + r0 mH2O = H d + 2500(9h + w) [kJ/kg] (14.9)

112
Određivanje ogrjevne moći kalorimetriranjem

Kalorimetriranje je postupak određivanja ogrjevne moći goriva eksperimentalnim

putem. Postupak kalorimetriranja sastoji se u tome, da toplinska energija koja se
oslobađa pri izgaranju ugljenog briketa unutar kalorimetrijske bombe (sl. 15.1 i 15.2)
utroši na povećanje temperature kalorimetrijske vode i kalorimetrijske bombe. Kako je
poznat toplinski kapacitet vode, količina vode i vodena vrijednost kalorimetrijske
bombe mjerenjem povećanja temperature vode i bombe izračunava se gornja ogrjevna
vrijednost ispitanog uzorka goriva. Izgaranjem uzorka goriva izgara i jedan dio žice od
nikelina kojom je uzorak povezan na elektrode za paljenje, tako da toplinsku energiju
predanu kalorimetrijskoj vodi dobivenu izgaranjem djela žice moramo oduzeti od
ukupno predane topline dobivene izgaranjem.

Bilanca topline kalorimetrijske bombe:

M g H g = (Ww + Wb )Δϑ − Qh [kJ] (14.10)

iz čega slijedi:

Hg =
(Ww + Wb )Δϑ − Qh [kJ/kg] (14.11)
Mg

U izrazima 14.10 i 14.11 varijable su sljedeće:

Hg - gornja ogrjevna moć goriva, [kJ/kg]

Mg - masa uzorka goriva dobivena mjerenjem, [kg]
Ww - vodena vrijednost vode (toplinski kapacitet), [kJ/K]
Wb - vodena vrijednost bombe (toplinski kapacitet), [kJ/K]
Δϑ - razlika ustaljenih temperatura vode izmjerenih u prvoj i
trećoj fazi kalorimetriranja [K]
Qh - toplina koja se oslobađa izgaranjem otporne žice od
nikelina, koja služi za paljenje uzorka, [kJ]

Vodena vrijednost vode:

Ww = M w cw (14.12)
gdje je:

Mw - masa vode, [kg]

cw - specifična toplina vode, cw = 4,187 kJ/kgK.

Masa vode:
M w = M uk − M p (14.13)

Muk - ukupna masa vode i posude, izmjerena vagom, [kg]

113
 Mp - masa prazne posude, mp = 0,742 kg

Vodena vrijednost kalorimetrijske bombe (uključuje toplinski kapacitet bombe i

posude)

Wb = 2,198 kJ/K

Toplina koja se oslobađa izgaranjem dijela žice Qh:

Qh = M z q z (14.14)
gdje je:

Mz - masa izgorenog dijela žice, [kg]

qz = 6698 [kJ/kg] - toplina koju oslobodi žica po kg mase

Masa izgorenog dijela žice:

M z = M olizg (14.15)
gdje je:

Mo - specifična linearna masa žice, [kg/m]

lizg - duljina izgorenog dijela žice, [m]

mo = 0,8 mg/cm = 8 · 10-5 kg/m

Duljina izgorenog dijela žice:

l izg = l z − l ost (14.16)

gdje je:

lz - duljina žice prije izgaranja [m]

lost - duljina ostatka žice nakon izgaranja, [m].

114
15. LABORATORIJSKA VJEŽBA IZ ODREĐIVANJA OGRJEVNE MOĆI
KRUTIH GORIVA

15.1 Mjerni instrumenti i oprema

Na sl. 15.1 prikazan je poprečni presjek kalorimetra. Kalorimetrijska bomba je uronjena

u kalorimetrijsku vodu unutar limene posude. Kako je iz slike vidljivo posuda u kojoj se
provodi mjerenje opremljena je mješalicom za ujednačavanje temperature
kalorimetrijske vode, kao i termometrima za očitanje temperature vode tijekom
mjerenja (kalorimetriranja).

Sl. 15.1 Kalorimetar s kalorimetrijskom bombom i

potrebnom mjernom opremom

115
 Sl. 15.2. Kalorimetrijska bomba - presjek
Sl. 15.2. Kalorimetrijska bomba

Na sl. 15.2 prikazan je poprečni presjek same kalorimetrijske bombe s pozicijama

glavnih elemenata i uzorkom goriva čija se ogrjevna moć treba odrediti.

Prikaz kalorimetra s kalorimetrijskom bombom i uređajem za paljenje prikazan je na

slici 15.3.

Mješalica
Termometar
Posuda s vodom
Uređaj za paljenje

Kalorimetrijska bomba

Kalorimetar

Sl. 15.3. Kalorimetar

116
15.2 Postupak mjerenja

Pripremne radnje koje moraju biti obavljenje prije početka postupka mjerenja:

priprema uzorka goriva, mjerenje mase goriva (Mg) i mase posude s vodom (Muk) za
svako pojedino mjerenje (kalorimetriranje).

Priprema kalorimetrijske bombe

• pričvršćivanje uzorka na glavu bombe (sl. 15.4)

• zatvaranje bombe
• propuhavanje i tlačenje bombe čistim kisikom na 30 bara
• stavljanje bombe u posudu s vodom
• spajanje bombe na izvor napona
• uključivanje mješalice za vodu radi ujednačavanja temperature vode u posudi

Sl. 15.4 Pričvršćivanje uzorka na glavu bombe

Nakon paljenja uzorka u tako pripremljenoj kalorimetrijskoj bombi provodi se mjerenje

temperature vode u tri faze:

Mjerenje temperature vode u posudi, tri faze mjerenja (svakih 5 min.):

• Faza prije paljenja (očitanje temperature kalorimetrijske vode nakon svake minute)
• Paljenje i izgaranje (očitanje temperature kalorimetrijske vode nakon svakih 15
sekundi)
• Ustaljivanje (očitanje temperature kalorimetrijske vode nakon svake minute)

Rastavljanje bombe i mjerenje duljine ostatka žice.

117
Određivanje srednje vrijednosti gornje ogrjevne moći dobivene tijekom dva
kalorimetriranja

Kod određivanja ogrijevne moći krutih goriva tijekom laboratorijske vježbe provode se
dva kalorimetriranja, a nakon toga se izračunava srednja vrijednost ogrjevne moći
prema izrazu 15.1.
H g1 + H g2
Hg = (15.1)
2
gdje je:
Hg1- ogrjevna moć goriva određena prvim kalorimetriranjem
Hg2- ogrjevna moć goriva određena drugim kalorimetriranjem

15.3 Primjer rezultata mjerenja

Ulazni podaci u mjerenju:

- vodena vrijednost bombe Wb = 2,198 kJ/K

- masa prazne posude Mp = 0,742 kg
- masa vode i posude Muk = 2,885 kg
- specifična ogrjevna moć žice qz = 6698 kJ/kg
- početna duljina žice lz =15 cm
- specifični toplinski kapacitet vode cw = 4,187 kJ/kgK
- masa jedinice dužine žice Mo = 0,8 mg/cm
- masa goriva Mg = 2,03 g

- masa vode M w = M uk − M p = 2,885 − 0,742 = 2,143 kg

Podaci izmjereni pri pojedinom kalorimetriranju (pri pojedinom kalorimetriranju

temperature koje se očitavaju u svakoj pojedinoj fazi tijekom kalorimetriranja zapisuju
se u tablicu
Tab. 15.1. Rezultati mjerenja - primjer
1.faza 2.Faza 3.faza
τ (min) ϑ (°C) τ (mins) ϑ (°C) τ (min) ϑ (°C)
15
0 20,52 5 23,77 11 29,31
1 23,52 530 25,45 12 29,31
45
2 23,50 5 26,88 13 29,31
3 23,51 600 27,76 14 29,31
15
4 23,48 6 28,27 15 29,31
5 23,48 630 28,65
645 28,88
00
7 29,00
715 29,12
30
7 29,17
745 29,21
00
8 29,25
815 29,28

118
 830 29,28
845 29,31
900 29,31
915 29,31
930 29,31
945 29,31
1000 29,31

Iz podataka prikazanih u gornjoj tablici se može se iscrtati dijagram koji pokazuje

promjenu temperature kalorimetrijske vode u ovisnosti o vremenu, sl.15.4
30

29

28

27
Temperatura (oC)

26

25

24

23

22

21

20
0 2 4 6 8 10 12 14 16
Vrijeme (min)

Sl. 15.4 Dijagram promjene temperature vode (sve tri faze mjerenja)
tijekom kalorimetriranja
o
- Srednja razlika temperatura Δϑ = 29,31 − 23,51 = 5,8 C
- Duljina ostatka žice: lo =7,7 cm
- Masa ostatka žice: M o = 8 ⋅ 10 ⋅ 7,7 ⋅ 10 −2 = 6,16 ⋅ 10 −6 kg
−5

Toplina koja se oslobađa izgaranjem dijela žice Qh = M z q z = 6,16 ⋅ 10 −6 ⋅ 6698 = 0,04125 kJ

Wb = 2,198 kJ/K

Ww = M w cw = 2,143 ⋅ 4,187 = 8,972741 kJ/K

Hg =
(Ww + Wb )Δϑ − Qh = (8,972741 + 2,198) ⋅ 5,8 − 0,04125 = 31896 kJ/kg
−3
mg 2,03 ⋅ 10

119