1.

PRAVA ŽENA

1.1.Što su prava žena?

Živimo li u kulturi sve većeg nasilja

ili se ono samo lakše i brže primjećuje?Jesu li neke
skupine ugroženije od drugih ? I jesu li žene među
njima ?To su samo neka od pitanja koja nas svakodnevno
okružuju.Od samog početka dio UN-ove deklaracije bila
je zapovijest da se niti jedan čovjek ne smije
oštetiti na temelju njegove spolne pripadnosti.
Međutim, jednako kontroverzna je činjenica da se još i
danas širom svijeta upravo ograničavaju u svojim
ljudskim pravima, i to čak u jednom od najvažnijih i
osnovnih prava – prava na život i tjelesnu neovisnost.
Što se tiče žena postoji više problema koji se tiču
njihovih prava.
Prvi problem je podjela na dvije sfere ,koja
postoji u gotovo svim današnjim društvima : podjela na
˝javno˝ i ˝privatno˝ .Tradicionalno, ženama se
dodjeljuje sfera ˝privatnog˝ a muškarcima sfera
˝javnog˝ , a upravo se nasilje nad ženama velikim
djelom događa u ˝privatnoj˝ sferi.
Drugi problem se tiče glavnog smjera ljudskih
prava kao zaštite
pojedinca od direktnog upada državne moći. Međutim,
ono što je specifično za ljudska prava nad ženama da
nijh ne izvršava država, niti pravna lica , već u
velikom broju slučajeva upravo ta fizička lica , koja
opet ostaju zaštičena , od bilo kakve kazne , jer im
to garantiraju njihova ljudska prava – zaštitu
pojedinca od državne moći. Upravo na ovakve povrede
ljudskih prava žena, država postaje gluha.
Treći pak problem leži u činjenici da je
dosadašnji koncept
ljudskih prava slabo primjenjiv na povrede ljudskih
prava žena. Međutim, postoje i povrede ženskih prava
koje su specifične samo za žene. Primjeri za to su
silovanje,seksualna mučenja u zatvorima i izbjegličkim
logorima . Osim toga postoje i povrede ljudskih prava
koje se vrše samo na ženama , a primjeri toga su
pobačaj ženskih fetusa i nasilje nad ženom u braku.
Osim s ovim problemima,moramo se suočiti sa
nepoštivanjem

1
 mnogih donesenih ustava,konferencija i deklaracija
koja govore o temeljnim ljudskim pravima. Jedna od
važnijih konferencija je bila održana u Pekingu 1995.
godine pod nazivom ˝Četvrta svjetska konferencija o
ženama˝,pa je donesena i Platforma djelovanja.
Pekinška je platforma skup zaključaka i mjera koje su
upućene za provedbu svim zemljama članicama UN-a.
Općenito, Platforma daje smjernice aktivnosti za
poboljšanje ljudskih prava i jednakosti među spolovima
u kojoj se ističe uvođenje institucionalnih mehanizama
poboljšavanja položaja žena.
Također je veliki doprinos donijela i
˝Deklaracija UN-a o
eliminaciji nasilja nad ženama˝ 1, koja donosi članak
u kojem države trebaju
osuditi nasilje nad ženama te se ne smiju pozivati ni
na kakav običaj,trediciju ili religiozni razlog da bi
izbjegle svoju obavezu koja se tiče njegove
eliminacije.
Svi spomenuti problemi usko su povezani
jedni s drugim i svakom od njih trebamo posvetiti
dovoljno vremena i energije ne bismo li riješili
probleme koji muče ženski rod već stoljećima.

1.2.Povijest pokreta žena

Poziv za jednakim pravima žena i muškaraca

postao je javan i glasan
tek u građanskom društvu krajem 18.stoljeća. Za to
postoje mnogi uzroci. Najprije je Deklaracija o općim
ljudskim pravima po principima prirodnog prava u
Francuskoj i SAD-u dovela do toga da se postavio
zahtjev i o jednakim pravima muškaraca i žena.
Razvojem kapitalističkog društvenog rada
mjesto stanovanja
i rada bili su više odvojeni. Ovo je dovelo do nove
definicije podjele rada među spolovima. Žena se
definirala primarno kao supruga i majka , čiji je rad
u obitelji omogućavao i poboljšavao sam uspjeh
muškarca van kuće . Obitelj se smatrala kao područje
socijalne komunikacije i reprodukcije izvan sfere
plaćene djelatnosti , koje je sadržavalo samo
1
Službeni dokument Generalne Skupštine UN-a. Ova deklaracija je prihvaćena 1.prosinca 1993.godine.

2
supružnika i djecu. Žene su bile ˝rasterećene˝ rada u
plaćenoj djelotnosti , a za uzvrat tome žena je
trebala u porodici stvoriti privatno i intimno
utočište ,koje bi harmonično dopunjavalo vanjski
poslovni svijet konkurencije za novac i moć.
Žene su jednostavno isključivane iz procesa
donošenja
mnogih ekonomskih , političkih pa čak i privatnih
odluka. Imale su ograničene mogučnosti obrazovanja ,
nisu raspolagale svojom imovinom , nisu mogle
potpisivati ugovore ili se zaposliti bez suglasnosti
supruga. U socijalnom pravu pri razvodu i dobivanja
starateljstva nad djecom bile su izuzetno oštečene.
Ali ,zakonom je istovremeno bila stvorena osnova da se
radnicama isplaćuju najniže plaće , te da se njihov
rad iskorištava.
S novim ženskom pokretima u Europi 70-ih
godina počelo
se nešto više govoriti o različitim vrstama nasilja
nad ženama.Tome su svakako pridonijele i muške norme o
neovisnosti i slobodi žene.Tako se u središtu našla
oštećena ,ozlijeđena i traumatizirana žena, ali i kao
objekt tipičnog muškog nasilja fizičkog i psihičkog ,
te seksualnog zlostavljanja .Slijedi dakle da su
ženski pokreti istaknuli ženu kao objekt
nasilja.Ovakva situacija predstavljala je plodno tlo
za prve javne zahtjeve za jednakim pravima i
mogućnostima žena i muškaraca.

2.KRŠENJE ŽENSKIH PRAVA

3
 2.1.Biološko-socijološka osnova spolne
diskriminacije

Istinska razlika između muškaraca i žena

jedino je ona biološka:
muškarci su fizički krupniji, snažniji a žene sitnije
ali izdržljivije i obdarene sposobnošću rađanja.Kako
biološkim razlikama opravdati ekskluzivno žensku
dužnost brige o djeci? Prvotna povezanost
roditelja(majke) i djeteta – trudnoća se odvija u
ženskom tijelu čime dolazi do istinske intimnosti i
bliskosti koja se razvija primarno između majke i
djeteta .Muškarci se međutim ne smatraju zakinutima,
posvećuju se agresivnijim aktivnostima, na pijedestal
društvenih vrednota silom dovode svoje vlastite.
Žene su kroz povijest a i danas karijerno
inferiorne jer se
radi biološkog opstanka čovječanstva određen dio žena
mora odlučiti ili na paralelno majčinstvo i karijeru
ili samu ulogu majke. Pitanje je koliko je jednakost
spolova uopće dostižna s obzirom na nezamjenjivu ulogu
žene kao majke.Ipak,nemoguće je tolerirati stav da
žene nisu predodređene za umni rad.
Uvrijeđeni, potlaćeni ženski rod kreće kreće u bitku
kroz koju svakim danom osvaja sve više slobode u
odlučivanju o svojoj budućnosti.

2.2. Mučenje ženskog tijela (i uma)

Oduvijek su se ženama nametali nedostižni

standardi ljepote
pa se s razlogom treba zapitati imaju li oni osim što
izražavaju trenutačan ukus muškaraca i još kakvu
funkciju. U Kini su se kroz tisuću godina osobito
lijepim smatrala mala ženska stopala što se postizalo
sustavnom torturom podvijanja nožnih prstiju pod
stopalo. Mladim se afrikankama pri ulasku u pubertet
ritualno, bez anestezije sakate spolni organi. Sve im
to radi rodbina, uvjerena da će svojim kćerima
osigurati udaju, društveni položaj i blagostanje samo
ako ih ˝odgoji˝ sukladno općem muškom ukusu,a to je da
žene nebi u seksualnom činu smjele uživati.

4
 Suvremeno društvo nije ništa manje zahtjevno
niti monstruozno
prema ženama. Uz medije nametnuti ideal mršavosti i
mladosti mnoge se žene podvrgavaju skupim i bolnim
estetskim zahvatima, rigoroznim dijetama ili
jednostavno pod pritiskom obole od raznih poremećaja
prehrane. Naš izgled više ne odražava ono što jesmo
već ono što društvo od nas očekuje da budemo:
savršeno zategnute, mladolike i bez celulita. Dok
društvo sankcionira sve koje se u taj stereotip ne
uklapaju, naslovnice časopisa i dalje pune mlade i
lijepe djevojke.
Trendovi kontroliraju žensko tijelo (i um).
Vođene općim uvjerenjem
da je muškarac taj koji bira partnericu, žene
prihvaćaju modne imperative i pokušavaju se što bolje
˝prodati˝ . Moda je odraz muške dominacije u društvu ,
muškarci je masovno stvaraju a žene slijede. Moda ima
i vrlo praktičnu funkciju: ograničiti žene u fizičkom
(otežavanja hoda u kini), psihičkom (trošenje ogromne
količine vremena i energije na izgled) i financijskom
smislu.

2.3.Žene na tržištu rada i u politici

U drugoj polovici 20.stoljeća žene sve više

klasičnu ulogu
kućanice mjenjaju onom zaposlene žene što drastično
doprinosu osjećaju ekonomske neovisnosti – oslobađanju
od muškog financijskog autoriteta.Iako danas masovno
zaposlene , žene su i dalje diskriminirana skupina :
zarađuju manje od muškaraca, a u najutjecajnijim
društvenim procesima gotovo ih nema. Po istraživanju
provedenom među studentima zagrebačkog sveučilišta
mladi neke profesije percipiraju kao izrazito ženske :
posao njegovateljice, spremačice, sekretarice ,
nastavnice , službenice .Nadalje , tipično muška
zanimanja su politika, direktorske pozicije i
poslovi menagera.
Odsutnost žena na rukovodećim pozicijama
možemo ilustrirati

5
primjerom trgovačkog lanca ˝Marks & Spencer˝.Iako je
ukupni udio žena među zaposlenicima tvrtke 85% , u
srednjem rukovodnom kadru ih je 60 %, u višem 30 % , a
među izvršnim direktorima samo je jedna žena. Ipak,
proboj žena na tržište rada i u politiku značajan je
korak.
I dok se u socijalizmu pokušavao izbalansirati
broj muškaraca i
žena u političkim tijelima , u demokratskoj je
povijesti je zabilježen vrlo mali broj predsjednica i
premijerki .Žene kao stranačke pripadnice vladajuće
garniture najčešće dobivaju ˝ženske resore˝ poput
pravosuđa i društvenih djelatnosti a u saborima još
uvijek riskiraju šovinističke ispade desničara.
Čini se da odlučujuće političke poteze još
uvijek povlače isključivo muškarci a da vrijeme
utjecajnih političarki tek dolazi. Važnu ulogu u
cijelom pitanju imaju i sustav obrazovanja i stopa
nezaposlenosti u društvu. Manjkavo obrazovane ,
nezaposlene žene, sklonije su prihvatiti tezu da ženi
nije mjesto u politici. Poznato je da postoji
međuovisnost broja žena na vlasti i žena na tržištu
rada .
No, to nije jedini problem s kojim se žena
mora suočiti na radnom
mjestu.Seksualno zlostavljanje ili maltretiranje na
radnom mjestu sa zlouporabom položaja u Hrvatskoj se
kažnjava minimalnom kaznom od 3 mjeseca do maksimalno
3 godine. No, u većini slučajeva do te izvršenja te
kazne ni dolazi.

3. KULTURALNI DIVERZITET I KRŠENJE ŽENSKIH PRAVA

6
 3.1.Što bi svatko trebao znati o islamu?

Sve uz silan kulturalni diverzitet, još se

nijedna religija i/ili
kultura nije pokazala posve tolerantnom prema ženama.U
mnogima su žene građani drugog reda , roba za
trgovinu.Odnos islama prema ženama ne razlikuje se
mnogo.Mnoga, iako ne sva, muslimanska društva provode
do nekog stupnja svojevrsno razdvajanje prema
spolovima (spolna segregacija), odvajanje muškaraca i
žena na javnim mjestima.Od odvajanja spolova razlikuje
se osama, koja je čuvanje žene unutar doma tako da
nema dodira s javnošću.Praksa razdvajanja spolova ima
i vjersko i kulturološko podrijetlo. Poslanikov grad
Medina nije provodio spolnu segregaciju, iako Kur´an
nameće opće mišljenje da žena skoro pa i nema
prava:˝O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge
žene!Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne
skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce
bolesno, i neusiljeno govorite!U kućama svojim
boravite i ljepotu svoju, kao u davno pogansko doba ne
pokazujte ...˝2.
Položaj žene u muslimanskim zemljama dugo
je bio navođen
kao dokaz ˝islamskog˝ tlačenja žena glede pitanja koja
sežu od osobne slobode i odijevanja do zakonskog prava
na rastavu braka.Većina je islamskih društava bila
patrijarhalna, a žene su gledane kao nositeljice
kulure u tim društvima.U tim društvima žena ne smije
učiti, obrazovati se.Logičan slijed je da ne smiju ni
raditi, a pri izlasku iz kuće moraju biti prekrivene
burkom u pratnji muškog člana obitelji. Pri hodu ne
smiju praviti buku svojim potpeticama niti smiju
nositi bijele čarape. Kuće u kojima borave moraju
imati navučene zastore ili prozore obojane crnom bojom
. Strogo su zabranjena javna kupatila, glazba,
plesanje, pjevanje , televizija, kino,...A žene su u
slučaju tih pravila bivale pretučene, maltretirane,
sakaćene ili čak javno pogubljivane.
A zašto žene nose rubac i odjeću koja seže do
poda?Žensko
nošenje vela često se u islamu gledalo kao znak manje
vrijednosti žena. Protivnici prekivanja tijela i
2
Kurán (33:32-33)

7
nošenja vela, označuju taj običaj omalovažavanju i
tlačenju žena , a zapadnjački način odijevanja
poistovjećuju s individualnošću i slobodom. Zar žene
tamo ne zaslužuju pokazati svoju neovisnost ili
individualnost?Prekrivanje cijelog tijela i
ograničavanje slobode u načinu odijevanja , bez obzira
je li riječ o muslimanima ili nemuslimanima,
ograničuje čovjekovo pravo na samoodređenje , pa taman
to bilo i samo u ograničenju izbora odjeće ili načinu
održavanja kose. Vjerovali su da svaki pojedinac,
vjeroispovijest ili kultura koji zahtijevaju da se
zrela žena odijeva na zreli način , zadire u njezina
prava i slobode.One koje tvrde da je nošenje vela
zaštita za žene, pita se zašto takvu zaštitu ne stave
i na muškarce da se i oni svladavaju.
Uz sva nametnuta pravila kojih se žene
moraju pridržavati,
bilo bi za očekivati da ne smiju voziti automobile
(Saudijska Arabija ne dopušta ženama da voze) niti im
je dopušteno raditi u javnim službama.Za razliku od
ostalih zabrana, ova ograničenja ne potječu iz islama,
nego radije iz kulturalnih običaja koje se pokušavalo
opravdati različitim islamskim zabranama.
˝Dopuštenje za rad u javnim službama ili vožnja nije
plod islama kao takvog, nego radije kulture ili
kulturoloških tumačenja islama˝3. Na sreću, takva su
ograničenja pravi izuzetak a nikako pravilo.
Položaj žene u muslimanskim zemljama,
zapravo se razlikuje
od zemlje do zemlje.Dok u nekim zemljama žene trebaju
tražiti dopuštenje muškog člana obitelji za
putovanje(Malezija), u drugim obnašaju odgovorne
dužnosti no nemaju pravo glasovanja.
Što se tiče nasilja u obitelji, opće
gledano to je veliki problem, a muslimanski svijet u
tomu svakako nije izuzetak.Mnogi masovni pokreti i
ženske organizacije nastoje iskorijeniti nasilje u
obitelji, poučavajući i muškarce i žene o Kur´anskim
učenjima i bračnim odnosima.U nekim muslimanskim
društvima,muškarci upravo Kur´anom opravdavaju nasilje
u obitelji, iako sam Kur´an govori o uzajamnom
potpomaganju između muškarca i žene (osim ako je žena
3
John L. Esposito;Iz knijige ˝Što bi svatko trebao znati o islamu?˝;Filozofsko-teološki institut Družbe
Isusove,Zagreb,2003;strana 108

8
˝neposlušna˝).Žene u takvim sredinama budu mučene
,silovane pa čak i ubijene, a sve to pod krinkom
Allaha.
U takvom društvu, maha je uzela i
poliginija (brak s više
od jedne žene istodobno). Poliginija je poniženje za
ženu a priznata je i poželjna u čak 3/4 društava.
Sama po sebi sugerira žensku slabost i svojevrsan
˝rok uporabe˝ jer zakon omogućuje dovođenje u obitelj
mlađe i atraktivnije žene.
I dok je muška dominacija u nekim zemljama na samom
vrhuncu, za usporedbu podatak da je poliandrija
priznata kod samo dva poznata oblika društva.
Kao zaključak bih navela da dok žene u
većini društava imaju slobodan pristup obrazovanju i
zaposlenju, muslimanke su i dalje suočene s preprekama
i teškoćama dok bezuspješno traže jednakost spolova i
bore se za svoje mjesto u društvu.

3.2.Položaj žene u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj postoji opće

mišljenje da su zakonita prava jednaka i da nužno
znači stvarnu jednskost. Međutim, tu je riječ o jednom
stereotipu i to koji se jako teško iskorjenuje.
Žene čine 51 % hrvatske populacije, a preko
45% radnika.
U osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju djevojke su
jednako zastupljene kao i dječaci, a na visokim
sveučilištima povećava se broj studentica u odnosu
prema broju studenata (npr. medicina, biotehničke
znanosti imaju 80 % žena, a društvene znanosti 80%
žena).U srednjim školama većina je zaposlenih žena , u
djelatnostima socijalne skrbi također , u kulturi i
trgovini, ugostiteljstvu i turizmu , a u djelatnostima
industrije većinu zaposlenih čine žene.
Međutim, na drugim razinama vlasti ili
drugim utjecajnijim poslovima situacija nije
zadovoljavajuća.Možemo zaključiti da nakon relevantne
izjednačenosti u obrazovanju diskriminacija započinje
u zapošljavanju i radu.Određena zanimanja u dobro
plaćenim industrijama ili djelatnostima, teško su
dostupne ženama. Također, napredovanja žena u karijeri
teško se ostvaruju, one dolaze do jedne određene

9
granice i to je sve, samo je par onih koje uspiju
probiti takozvanu ˝čeličnu barijeru˝.

3.2.1.NASILJE NAD ŽENOM U OBITELJI U HRVATSKOJ

Nasilje nad ženama je područje na kojemu se

najgrublje krše ljudska prava žena i zasigurno ono
područje nas kojem ženama tek treba omogučiti
ostvarivanje njihovih prava.Suzbijanje nasilja tek je
započelo. Nema cjelovitih pokazatelja o veličini
problema, zakonodavstvo je potrebno izmjeniti i
dopuniti.
Poseban položaj i posebne probleme i potrebe
imaju žene na selu koje čine 45 % ženske populacije i
preko 51 % ukupnog seoskog stanovništva.Postoji čitav
niz uvjeta i čitav niz razloga koji stvaraju
nepovoljan društveni položaj seoske žene.Jedan od
razloga je taj što su žene na selu nižeg obrazovanja
od muškaraca.
Također jedan od velikh globalnih razloga
nepovoljnog društvenog položaja žene je tradicijsko
shvaćanje uloge žene.Unatoć tomu što Ustav u svome 14.
članku proglašava sve ljude jednakima, bez obzira na
rasu, vjeru, naciju, pa bez obzira čak i na spol, žene
su u praksi ipak diskriminirane.Žena je majka i
kućanica i naprosto ˝pomažući˝ član na gospodarstvu i
u kući.
Provedeno je istraživanje u kojem su
sudjelovale radnice iz pet tekstilnih tvornica u
Hrvatskoj gdje se pokazalo da se 23,3 % žena ne
slaže, a njih 30,2 % tek djelomično slaže s tvrdnjom
˝Muškarci su ravnopravni.˝.U skladu s tim 34,5% slaže
se s tvrdnjom ˝Muškarac je glava obitelji˝, dok se
28,4 % žena slaže s tvrdnjom ˝Batina je iz raja
izašla˝ i ˝Žena treba obuzdati svoju jezičinu da je
muž ne bi tukao i da bi bio mir u kući˝.Takvo nam je
istraživanje pokazatelj kakvo ˝raspoloženje˝ trenutno
vlada u Hrvatskoj.
Karakteristično je za Hrvatsku da sustavnih
praćenja položaja žene u društvu i obitelji
nema.Također ne postoje nikakva epidemiološka
istraživanja izloženosti žena različitim oblicima
nasilja na radnom mjestu. Samo poneka istraživanja

10
koja se povremeno provode , mogu dati tek neke
pokazatelje položaja žena u našem društvu.Što se tiče
Hrvatske ,velike gospodarske i političke promjene
donijele su niz negativnih promjena za žene,posebno u
društvenoj i ekonomskoj sferi.
Rat u Hrvatskoj je izravno utjecao na živote
mnogih žena.
Stotine žena moralo je promijeniti svoj dosadašnji
način života i preuzeti nove uloge u
obitelji.Činjenica je da je razdoblje rata samo
povećalo brojne probleme i poteškoće u obitelji.
Nasilje u obitelji samo je jedna od njih . No, iako se
često čuje da su rat i njegove posljedice značajno
utjecale na porast nasilja u obitelji, u Hrvatskoj o
tome nemamo pouzdane empirijske
pokazatelje.Istraživanje o učinku rata na pojavu
nasilja provedeno na uzorku od 116 radnica od kojih 34
% živi u zajednicama povratka ,pokazalo je da 6,9 %
žena smatra da je rat smanjio nasilje u obitelji,
njih 12,9 % smatra da je stanje ostalo isto, 32,8%
smatra da je nasilje u obitelji malo povećano pod
utjecajem rata, a najveći je udio žena i to njih 44 %
smatra da je rat jako povećao nasilje u obiteljima.U
pravilu je to točno, jer rat dovodi do povećane
tolerancije na nasilje, pa se u razdoblju rata više
ljudi ponaša nasilno.

IAKO ŽENE DANAS IMAJU VIŠE MOGUĆNOSTI I

SPREMNIJE SU TRAŽITI POMOĆ ZBOG NASILJA, PO SVEMU
SUDEĆI RAT JE UTJECAO NA PORAST NASILJA U OBITELJI.

Što se tiče svih istraživanja u Hrvatskoj

ona nam donose jedan zajednički zaključak koji nam
govori o tome da nasilje postoji u velikoj mjeri i da
ga u svakom slučaju treba spriječiti.

4.NASILJE NAD ŽENOM U OBITELJI

4.1.Razumijevanje problema

11
 Nasilje u obitelji možemo odrediti kao skup
ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama
upotrebom sile, zastrašivanjem i
manipuliranjem.Najčešći oblici nasilja u obitelji su-
tjelesno zlostavljanje,emocionalno
zlostavljanje,seksualno zlostavljanje i materijalno
zlostavljanje ili radno iskorištavanje.Nasilje u
obitelji nije nova pojava i vjerovatno postoji u
obiteljima od pamtivijeka.No tek je nedavno prepoznato
kao društveni problem.Međutim, tek je nedavno
prepoznato kao jedan od velikh društvenih
problema.Početkom 70- ih počelo se ozbiljnije
istraživati nasilje nad ženama i nasilje u partneskim
odnosima.
Razvojem svijesti o ljudskim pravima , te
pravima žena i djece u posljednja četiri desetljeća
srušeni su brojni stereotipi o idealnoj obitelji.
Iako smo postali svijesni o problemu nasilja nad ženom
u obitelji , ključno je pitanje kako taj problem
riješiti u praksi.

Naime, kao što nam navodi opsežna UNICEF–

ova analiza iz 1994. godine , položaj žena u
tranziciji, uključujući i Hrvatsku, nasilje nad ženom
često prolazi nezamjećeno i nedokumentirano iako
postoje brojne naznake da je u porastu.Nedvojbeno je
da je nasilje u svakom slučaju kršenje temeljnih
ljudskih prava . Upravo zbog toga je razumljiv razlog
postojanja različitih međunarodnih konvencija i
dokumenata kao što su Konvencija o pravima djeteta,
Konvencija o ljudskim pravima, Konvncija o ukidanju
svih oblika diskriminacije žene i druge.Od početka
stoljeća održane su četiri svjetske konferencije o
ženama ( a posljedna se održala 1995. godine u
Pekingu).
Nama trebaju sustavni instrumenti kojima ćemo
ostvariri istinsku jednakost žena, te ne smijemo
dozvoliti da do konačnog ostvarenja jednakosti između
muškaraca i žena ponovno prođe toliko vremena koliko
je prošlo od početka borbe za ženska prava do početka
njihova ostvarenja.

12
 4.1.1. MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENAMA

Nasilje u obitelji popraćeno je različitim

mitovima.
Mit je specifičan oblik uvjerenja koje ljudi razvijaju
kad ne znaju prave činjenice o nekoj pojavi. ˝Mitovi
pružaju prikladna ali pojednostavljena objašnjenja
složenih socijalnih pojava.˝4

O NASILJU U OBITELJI POSTOJE BROJNI MITOVI.TEMELJE SE

NA UVJERENJU DA SE ˝TAKVE˝ STVARI DOGAĐAJU ˝DRUGIMA˝.
TEŠKO IH JE IZMIJENITI JER SE ČINI DA SADRŽE ZRNCE
ISTINE.

Mitovi koji su povezani s nasiljem nad

ženom su brojni te ih je teško raspršiti , jer se čini
da sadrže manje ili više istine.Iako postoji veliko
neslaganje s podcijenjivanjem bračnih sukoba ,
stručnjaci vjeruju u neke od mitova koji itekako mogu
utjecati na njihovo procjenjivanje situacije i načina
pružanja podrške ženama koje su izložene nasilju u
obitelji.Svi mitovi o nasilju nad ženom postoje i kod
nas , a i samim time žene i pridonose njihovom
održanju.

Pogledajmo koji su jedni od najčešćih mitova, koji

se vežu uz nasilje uz
obitelj ( tablica 1.)

MIT ČINJENICA

4
Ajduković,M. i Pavleković,G.;Mitovi i činjenice o nasilju nad ženom;Nasilje nad ženom u obitelji,Zagreb
2000 ,str 33

13
Žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljač uzrokuje
Zlostavljana žena ˝je to nasilje.
tražila˝. On je odgovoran za svoje
akcije

Žrtve uživaju u nasilju. Nitko ne uživa kad je

Da nije tako, otišle bi od zlostavljan.
zlostavljača.

Ako žrtva napusti Većina žrtava je u većoj

zlostavljača, nasilje će opasnosti
prestati. kad ostavi zlostavljača.

Žene su nasilni kao i Muškarci su značajno

muškarci. češće počinitelji nasilja
u obitelji.

Ako muškarac tuče ženu , Mentalna bolest nije

mora da je mentalno preduvijet
bolestan. obiteljskog nasilja.

Zlostavljanje žene biraju Iako dio zlostavljanih

nasilne partnere čak i kad žena ponovno nađe nasilnog
ta žena ostavi nasilnog partnera, žene ih ne traže
partnera, naći će drugog niti teže nasilnom odnosu.
koji će ju ponovno tući.

Muškarci koji su nasilni Muškarci mogu promjeniti

ne mogu si pomoći. svoje nasilno ponašanje.

Muškarac koji samo prijeti Prijetnje predstavljaju

tjelesnim ozlijeđivanjem specifičan oblik
nije zlostavljač. zlostavljanja.

14
4.1.2. ZAŠTO ŽENE OSTAJU U NASILNIČKIM VEZAMA?

Razlozi zašto žene ostaju u nasilničkim vezama

vrlo su raznovrsni.
Oni mogu biti socijalne ili psihičke naravi. Također
se mogu objasniti i tzv. traumatskim vezivanjem koje
proizlazi iz prirode nasilnog odnosa u kojem se
izmjenjuje faza u kojoj svu moć ima zlostavljač s
fazom kajanja gdje žena ima osjećaj prividne moći. Kao
što sam navela, postoje mnogi razlozi zašto žene
ostaju u nasilničkim vezama a kao najvažnije i
najčešće razloge navela bih : ekonomsku ovisnost
( uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla ),
strah (strah za fizičku sigurnost sebe i djece),
roditeljstvo ( djeca trebaju oca), ljubav (žena ga
voli i razmišlja o njegovim pozitivnim stranama),
odgovornost ( žena smatra da je njena dužnost riješiti
sve probleme i spasiti vezu) i slično.
Također na umu moramo imati da zlostavljana žena
nije samo
i uvijek žrtva okolnosti.Iako je teško izaći iz
nasilnog odnosa , ostakan u njemu i razlozi ostanka su
dio ženinog izbora.

4.2.Dilema nasilja : društveni ili obiteljski(osobni)

problem ?

Na pitanje je li nasilje društveni ili

obiteljski problem teško je odgovoriti!
Pođemo li od postavke da je žena jedan od članova
obitelji u kojoj je nasilje prisutno , a agresivno
ponašanje prihvaćeno, odgovor uključuje pravo svake
obitelji na osobnost i dostojanstvo.
Obiteljski problem se rješava unutar obitelji kao
osnovne društvene zajednice koju treba sačuvati , pa
također se nije potrebno miješati ukoliko to žena ne
zatraži.

15
 Osnovni razlog muškog nasilja nad ženama je u
patrijahalnosti društva u kojem vlada model
neravnopravnosti među spolovima . Iako je nasilno
djelo nad ženom donekle kažnjivo , nasilni muškarci
vrlo rijetko odgovaraju za svoje zločine. Nasilje se
zadržava unutar obitelji , jer se radi o intimnom
obiteljskom problemu , što ne znači da treba čekati
dok obitelj sama ili neki član te obitelji ne zatraži
pomoć.

ČUVANJE DOSTOJANSTVA OBITELJI NE ZNAČI ZADOVOLJAVANJE

SVAKE POTREBE SVIH NJENIH ČLANOVA.

Obitelj je povezana dinamička cjelina koja živi u vrlo

složenim odnosima i interakcijama.Svaki član ima svoje
mjesto i svoju individualnost , ali i određenu ulogu.

Po osobnim problemom ponovno idemo od postavke da

svaka osoba ima pravo na svoju privatnost i
privatnost svoje obitelji, te također da žena ima
pravo na izbor ( što uključuje izbor na ulogu u svojoj
obitelji i izbor svoga ponašanja i sl. ). Također
jednu od važnijih stvari koje se tiču osobnog
problema jest i ta da općenito svaka osoba ima svoj
(drugačiji ) pogled na svijet i da različite osobe
različito gledaju na istu stvar ( npr. Željka ne vidi
ništa loše u tome da je muž ponekad udari , dok Ivana
to vidi kao teško nasilno djelo ).Dakle , postoje
različiti stavovi žena prema nasilju u obitelji koji
bi se mogli prepoznati prema njenom izboru ponašanja:

• negiranje problema
• preoblikovanje problema
• samooptuživanje i traženje
opravdanja
• samokontrola i kontrola drugih
• traženje socijalne potpore
• aktivno rješavanje problema

No,usprkos uvriježenim predrasudama o nasilju

koje žene doživljavaju u mračnim ulicama, od
nepoznatih napadača, svjetska istraživaja kao i

16
iskustva ženskih pokreta i organizacija pokazuju da je
upravo obiteljsko nasilje nad ženama
najrasprostranjenije. Nasilje nad ženom nije, kako se
često pretpostavlja , ˝obiteljska svađica˝, nego je
riječ o teškim nasilnim djelima koja ostavljaju znatne
tjelesne i duševne ozljede te materijalnu štetu .
Mnoge žene umanjuju nasilje i traumu koje su
proživjele. Potiskuju negativna sjećanja i žive s
nasilnim partnerom u sjećanju na ˝dobra vremena˝,te
vjeruju muškarcu kada kaže da mu je žao i da će se
promijeniti. Danas živimo u društvu koje teži da i
ženu učini odgovornom za nasilje koje je proživjela.
No istina je ipak potpuno drugačija jer nitko ne
zaslužuje nasilje i zlostavljanje bez obzira o čemu se
radilo.
Zato žena, koja je izložena nasilju u
obitelji , razvija različite mehanizme obrane
svakodnevnog preživljavanja. To je njezin način
rješavanja problema.

5. ČINJENICE I BROJEVI

5.1. Obrazovanje i rad

• Oko 100 milijuna djece nemaju

mogućnosti za osnovno obrazovanje,
od toga najmanje je 60 % djevojčica.

• Više od 2/3 ukupnog broja od 960 mil.

nepismenih odraslih osoba
su žene.

• Od ukupnog tereta rada žene podnose

više od polovine . Muškarci
upotrebljavaju 3/4 svog radnog
vremena na plaćene poslove, dok je,

17
 nasuprot tome samo 1/3 rada žena
plaćena.

• Zarada žena, ukoliko rade posao za koji

su plaćene , iznosi 75 %
zarade muškaraca.

• Preko 90 % kućnih pomoćnica – što je

najčešće zaposlenje djece koja
rade – su djevojčice u dobu od 12 do
17 godina.

5.2. Zdravlje i diskriminacija

• Između 60 i 100 milijuna djevojčica bivaju

ubijene , nedovoljno
hranjene ili zapostavljane samo po osnovu
njihovog spola, ili se pak
prekidaju trudnoće , ukoliko se zna da
žena nosi djevojčicu.

• Djevojčice imaju manje šansi da postaju

odrasli. U nekim djelovima
svijeta broj muškaraca je veći od broja
žena za čak više od 5 %.

• Ciljano zapostavljanje djevojčica u toku

njihovog razvoja , nedovoljnom
ishranom i brigom o njihovom zdravlju ima
za posljedicu da 450 mil.
odraslih žena zaostaju u fizičkom
razvoju.

• U Botsuani je svaka treća žena u dobi

između 15 i 45 godina HIV
pozitivna.

5.3.Nasilje

• Jedna od pet žena na svijetu je žrtva

silovanja.

18
 • Između 40 i 60 % svih krivičnih djela
počinjena su nad djevojčicama
ispod 16 godina.

• Većina ljudi koji postaju bijelo roblje su

žene, većina je onih koje su
prodate u seksualnu industriju . Mnoge od
ovih žena su otete ili čak
prodate od strane svoje porodice.

6.TRGOVINA ŽENAMA – BIZNIS 21. STOLJEĆA

6.1. Definicija

Trafficking (trgovina ljudima ) obuhvaća

sve radnje ili pokušaje koji uključuju otmicu,
transport unutar ili izvan granica zemlje, kupnju,
prodaju, transfer, primitak ili pruženje zaklona osobi
na osnovu prijevare, prisile ili duga kako bi se
osoba držala u nedobrovoljnom položaju ( bez obzira
na plaću ) u domaćinstvu, seksualnoj ili
reproduktivnoj ovisnosti , u prisilnom radu ili
ropskim uvjetima, te u zajednici izvan one u kojoj je
osoba živjela u vrijeme kad je prevara, prisila ili
dug nastao.

6.2. Začarani krug traffickinga

Vrbovanja žrtve najčešće počinje u

regiji s izrazitim gospodarskim problemima.Žrtva se
usred neimaštine i nezaposlenosti javlja na oglas za
dobro plaćen posao u inozemstvu. Često poznaje trgovce
ljudima koji ostavlja dojam profesionalne , ugodne i
prijateljski nastrojene osobe i nudi pokriće troškova
puta i rješavanje ostalih problema. Nakon prelaska
granice situacija se mijenja : žrtvi se oduzima
putovnica i biva prisiljena raditi u robovlasničkom
bordelu da bi otplatila ˝dug˝,tj. trošak putovanja.
Silovanjem i batinama krši se otpor a ˝dug˝ sve više
raste. Žena je u stranoj zemlji socijalno izopćena i
ovisna o trgovcu. Država uhvaćenoj strankinji određuje
kaznu i protjeruje ju , dok organizatori trgovine
prolaze nekažnjeno. Žena pri povratku ima problema s

19
deportacijom jer matična zemlja nije zainteresirana za
njen povratak. Trgovcu nitko ne brani da počne iznova
s regrutacijom siromašnih i navnih žena.

6.3. Trgovina ženama u regiji

Smatra se da glavni putevi trgovine

ljudima iz jugoistične u zapadnu Europu vode iz
Srbije u Mađarsku i Austriju, a alternativni kroz BIH
i Hrvatsku u Sloveniju. Većina žena na tim rutama je
iz Moldavije, Rumunjske , Ukrajine i Bugarske.Hrvatska
se uglavnom spominje kao tranzitna zemlja ali postoje
pokazatelji da je ona i zemlja konačnog odredišta.
Prema službenim podacima MUP- a u trogodišnjem
razdoblju od 1997. do 1999. godine 24 žene su
prokrijumčarene u Hrvatsku i prisiljene na
prostituciju.Međutim, Hrvatska je i zemlja iz koje
kreće trgovina ljudima (Hrvatice kao žrtve
registrirane su u Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj,
Italiji i Španjolskoj ).Iako u Hrvatskoj problem
traffickinga nije dostigao alarmantne razmjere kao
primjerice BIH.
Prosječnom Hrvatu je bitno da se ne radi o ˝domaćim
djevojkama˝ i da se ta trgovina ne odvija neposredno u
njegovom susjedstvu.
Hrvatska vlada je s nešto više sluha
popratila problem : ured za ljudska prava pri Vladi
RH izradio je nacionalni plan za suzbijanje trgovine
ljudima a Hrvatska je i potpisnica UN-ove Konvencije
o suzbijanju transnacionalnog organiziranog
kriminala.
U BIH je situacija zastrašujuća :
tisuće žena prisilno se prostituira na tržištu
robljem koje se razvilo zbog rata i prisutnosti
velikog broja domaćih i stranih vojnika . U Bosni
doslovce postoje tržnice ženskim robljem
( najpoznatija (˝Arizona˝) na kojima se djevojke s
istoka prodaju bosanskim, hrvatskim i slovenskim
trgovcima. U ovaj vrlo profitabilan posao umješani su
organi vlasti kao i međunarodni službenici.
Cijena žene kreće se od 769 do 2564 eura!
Trgovini žena ne nadzire se kraj ,
zapravo ona tek treba doživjetu svoj boom zbog

20
povećane mobilnosti te polarizacije bogatih i
siromašnih.S aktivnom borbom protiv treffickinga
trebalo bi započeti već sada (problem se još
marginalizira) : boljom edukacijom cijelog
stanovništva , intenzivnijom međudržavnom suradnjom ,
većim interesom međunarodnih organizacija.

21