PRILAGODBA RADNOG MJESTA U UDRUŽENJU OSOBA OŠTEĆENOG VIDA ZA

SLIJEPU OSOBU

(radionica)

Da bi slijepa osoba bila neovisna u bilo kojem aspektu života, pa tako i u poslu
neophodno je osigurati nužne preduvjete. Jedan od najvažnijih preduvjeta neovisnog
življenja je mogućnost samostalnog obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Dakle,
da bi slijepa osoba bila u mogućnosti da samostalnoizvršava radne zadatke potrebno je
modificirati radno okruženje u skladu sa njenim individualnim potrebama.
Svaka će potencijalno zaposlena slijepa osoba biti toliko prihvaćena u radnom okruženju
koliko se potrudi biti istovremeno prisutna, ali nenametljiva.
Postići će punu uključenost u tu radnu zajednicu ako radi u zdravoj sredini, uz svjesnost
odgovornosti za kvalitetu obavljanja poslova i zadataka koji su joj povjereni.
U tom slučaju rad u udruženju osoba oštećena vida ima velike prednosti u odnosu na
druge institucije, jer se radi o okruženju koje najbolje razumije potrebe slijepe osobe.
S druge strane mana toga jeste što su udruženja općenito, pa samim time i Udruženje
građana oštećenog vida Tuzla nevladine, neprofitne organizacije koje novčana sredstva za
rad uglavnom ostvaruju na osnovu projekata. A neosporno je da kvalitetna modifikacija
radnog mjesta za slijepu osobu podrazumijeva određena novčana sredstva. Prema tome
bezobzira koliko radna okolina imala razumijevanja za potrebe slijepe osobe i dalje sve to
zavisi od šire društvene zajednice i odobrenih novčanih sredstava.
Predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla Tifa Tučić je trenutno i jedina
zaposlenica u udruženju koja ima svoj radni prostor odnosno kancelariju koju dijeli sa
svojom
videćom kolegicom.
Kancelarija je opremljena sa kancelarijskim namještajem, odnosno dva radna stola sa
računarima i police sa materijalima, te se značajno ne razlikuje od bilo koje kancelarije
tog tipa.
Razlika između ta dva radna mjesta je u tome što prilagođeno radno mjesto za slijepu
osobu sadrži računar sa čitačem ekrana odnosno govornim programom i Brajev printer.
U udruženju je proteklih godina sa članovima realiziran projekat "Edukacija slijepih i
slabovidnih za rad na računaru". Gospođa Tifa nije imala poteškoća pri savladavanju rada
na računaru iz razloga što je već poznavala rad na standardnoj pisaćoj tastaturi. Bilo je
potrebno da nauči neke dodatne tipke ali joj je postojeće znanje dosta pomoglo. Jedina
teškoća kako kaže bila je ta što je na pisaćoj tastaturi potrebno jače pritisniti da bi se
slovo otkucalo, a kod tastature od računara ukoliko se jače pritisne slovo se otkuca više
puta, ali je i to uspješno savladala.
Tifa Tučić je na funkciji izvršne direktorice udruženja i njen fokus djelovanja su
programske aktivnosti i ostvarivanje prihoda tako da se njen posao uglavnom veže za rad
na računaru.
Potpuno samostalno obavlja sve zadatke na računaru, pristupa bazi podataka, koristi word
za pisanje i oblikovanje dopisa i dokumanata, popunjava tabele, koristi standardni printer.
Čitač ekrana omogućava joj pristup internetu, pregled elektroničke pošte.
Osim postojeće ne zahtijeva nikakvu dodatnu prilagođenost radnog mjesta, te uspješno
postiže istu funkcionalnost kao i njena videća kolegica.
Radni prostor nije baš uređen za kvalitetno i ugodno obavljanje radnih zadataka.
Kancelarija je mala za dvije osobe i fali dodatnog prostora za ugodan uredski rad,
odnosno moglo bi da se preuredi, da se namještaj bolje namjesti, da sve komponente
računara mogu stati na sto, te da nema fizičkog doticaja s kolegicom.
Radno okruženje je pretežno mirno, tako da buka ne ometa rad.
Društvena okolina u udruženju slijepog zaposlenika dobra prihvaća, ali prihvaćenost
ponekad varira te slijepa osoba ne može dobiti pravovremeno adekvatnu pomoć od svojih
videćih kolega što može zavisiti od stručnosti videćih osoba, njihovog opterećenja u
poslu, organizacije poslova i slično, što uvjetuje da se ta pomoć ponekad ne dobije. Dakle
slijepa osoba mora biti svjesna da ne može uvijek računati na pomoć druge osobe.
Gospođa Tifa je uspješna u svom radu uz minimalnu potrebnu adaptaciju radnog mjesta i
samostalno izvršava sve zadatke.

Ovaj pozitivan primjer iz prakse ukazuje na to uspješno samostalno obavljanje radnih

zadataka slijepih osoba nije nemoguće te da definitivno društvena okolina nije faktor koji
bi predstavljao nepremostivu prepreku zapošljavanju slijepe populacije.

Ulaganjem u tehničke aspekte adaptacije radnog mjesta (hardver, softver, adaptivne

tehnologije, prilagođeni radni zadaci, dostupna dokumentacija, adekvatna organizacija
posla videćih i slijepih/slabovidnih i sl.) moguće je stvoriti osnovu gdje djelomično
neprihvaćanje slijepih ili slabovidnih od strane videćih zaposlenika ne bi predstavljalo
preveliku prepreku. Osim toga, iskustvo u radu sa slijepim i slabovidnim osobama, te
visoka efikasnost koju bi slijepe ili slabovidne osobe mogle imati uslijed kvalitetne
prilagodbe radnog mjesta mogle bi postupno umanjiti negativni stav ili postojeće
predrasude videćih zaposlenika prema slijepim ili slabovidnim zaposlenicima