Ekonomija parcijala I :

1. Bruto društveni period ?

2.Proračun?

3.Mikroekonomija?

4.Makroekonomija?

5.Oblici privrednih društava u Bosni i Hercegovini?

6.Centralna banka?

7.Definicija ekonomije?

8.Osnovni koncepti ekonomske nauke?

9.Šta je efikasnost?

10.Oportunitetni troškovi?

11.Marginalna analiza?

12.Zakon tražnje?

13.Zakon ponude?

14.Elastičnost tražnje?

15.Elastičnost ponude?

16.Supstitucija i dohodak, uticaj na tražnju?

17.Implicitni troškovi?

18.Računovodstvena dobit?

19.Fiksni troškovi?

20.Ekonomija obima?

21.Faktori proizvodnje?

22.Ponuda rada?

23.Faktori koji utiču na tražnju za radom?

24.Novčani kapital?

25.Preduzetništvo ?
ODGOVORI :

1. Bruto-društveni proizvod ?

Bruto domaći proizvod (BDP) je vrijednost svih dovršenih roba i usluga, koji su bili
proizvedeni unutar jedne države u određenom vremenskom razdoblju (najčešće na
kvartalnom ali godišnjem nivou). Bruto domaći proizvod je izražen u novčanim jedinicama, a
uključeni su samo oni proizvodi i usluge koji su dovršeni i spremni za neposrednu potrošnju.
BDP isključuje proizvode i usluge koji su namijenjeni za daljnju preradu i proizvodnju
proizvoda i usluga (intermedijarna dobra). To se čini sa ciljem da se izbjegne dvostruko
obračunavanje istih proizvoda i usluga. Prilikom izračunavanja bruto domaćeg proizvoda
obično se uzima u obzir tržišna vrijednost uključenih elemenata. BDP predstavlja indikator
zdravlja ekonomije unutar jedne države. Izražava se neutralno (količina) i vredonosno (
novac) .

2.Proračun ?

Proračun je plan prihoda i rashoda za određreno vremensko razdoblje/period. Nezavisno od

složenosti strukture i veličine brojki, bit proračuna je uvijek ista, dakle – planiranje i
usklađivanje prihoda i rashoda. Uravnoteženi prihodi> rashoda (suficit) , prihodi < rashoda
(deficit). Državni proračun je akt kojim se u skladu sa zakonom planiraju prihodi i utvrđuju
rashodi države u periodu od jedne godine. On prikazuje najvažnije ciljeve države.

3.Mikroekonomija ?

Mikroekonomija proučava ekonomsko

ponašanje doma instava i privrednih društava i način određivanja tržišnih cijena
pojedinačne robe i usluga. Makroekonomija proučava "velike'' ekonomske
fenomene, posebno inflaciju, (ne)zaposlenost i ekonomski rast. Pri tome, treba imati
u vidu da ova podjela ne omogućava da se sva pitanja ekonomije svrstaju u jedno
od dva područja (npr. spoljnja trgovina ili ekonomski razvoj), ali predstavlja korisnu
osnovu za potpunije razumijevanje pitanja kojima se ekonomija bavi i njihovo
sistematsko izlaganje. Mikroekonomija, kao što je naglašeno, proučava ponašanje
malih ekonomskih jedinica - domaćinstava, privrednih društava i, u odgovarajućem
obimu, aktivnosti pojedinih organa države.

Ponašanje potrošača i proizvođača. Sitov paradoks-dobro za subjekta, dobro i za zajednicu ,

pojedini akteri.

4. Makroekonomija ?

Makroekonomija proučava "velike" ekonomske

fenomene, posebno inflaciju, (ne)zaposlenost i ekonomski rast. U skladu s tim,
svaka makroekonomska politika uključuje potrebu istovremenog ostvarivanja tri
cilja: (1) pune zaposlenosti; (2) stabilnosti cijena; i (3) ekonomskog rasta. Ova tri
cilja su, kao i distribucija dohotka, motivacija i sistem cijena, u međusobnom
odnosu, što utiče da se promjene u jednom od tri cilja ne mogu provesti bez odraza
na druga dva. Najjednostavnija veza je između stope inflacije i realnog rasta
proizvodnje ili dohotka. Naime, stopa nominalnog rasta dohotka jednaka je zbiru
stopa realnog rasta i inflacije. Pri tome, poželjan je realan rast dohotka, uz što nižu
stopu inflacije.

Analiza stanja i tendencija ekonomskih agregata.

5.Oblici privrednih društava u Bosni i Hercegovini ?

Generalno sva privredna društva možemo podijeliti, na osnovu

pravnih odnosa članova društva međusobno, prema društvu i prema trećim
osobama, na društva osoba i društva kapitala.

1.Društvo s neograničenom solidarnom ogovornošću - je društvo koje čine

najmanje dvije osobe - člana, koji su neograničeno solidarno odgovorni za obaveze
društva U odnosu prema trećim osobama, članovi odgovaraju za obaveze društva
neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

2.Komanditno društvo- čine dvije vrste članova. S jedne strane, jedan ili više
članova ima položaj komplementara, što je jednako položaju članu društva s
neograničenom solidarnom odgovornošću, koji za obaveze društva odgovaraju
osobno i neograničeno, cjelokupnom svojom imovinom i, u skladu s tim, imaju
pravo i dužnost voditi poslove i zastupati društvo. komanditno društvo sačinjavaju najmanje
jedan komplementar - član koji za obaveze društva odgovara osobno i neograničeno,
cjelokupnom svojom imovinom, i najmanje jedan komanditor - član koji za obaveze društva
odgovara ulogom upisanim u sudski registar. Karakteriše ga zavroreni krug članova.

3.Komanditno društvo na dionice -je specifičan oblik, sa karakteristikama

komanditnog društva. U komanditnom društvu na dionice
može se formirati odbor komanditnih dioničara, koji ih zastupa u odnosima i
sporovima sa komplementarima. Prednost u odnosu na društva osoba je u
mogućnosti da se dodatni kapital obezbjeđuje i emisijom vlasničkih vrijednosnih
papira.

4.Društvo s ograničenom ogovornošću nastalo je kao rezultat potrebe i

nastojanja da se omogući organiziranje i aktiviranje manjeg poduzetničkog kapitala
u pravnom obliku koji pruža osnovne prednosti dioničkog društva, a prvenstveno
ograničenje rizika na iznos uloga, što podrazumjeva isključenje odgovornosti
članova za obaveze društva i predstavlja pogodan oblik za porodično poduzetništvo
ili zajedničko poslovanje ljudi koji su na drugi način međusobno bliže povezani

5.Dioničko društvo je tipičan i dominantan oblik društva kapitala koji se

pojavljuje već u XV stoljeću, a intenzivan razvoj doživljava od sredine XIX stoljeća.
Dioničko društvo omogućava prikupljanje, odnosno udruživanje većeg broja manjih
uloga s ciljem postizanja učinaka koncentracije kapitala u pogledu dobiti, uz
istovremeno isključenje prevelikog rizika ulagača, koji za obaveze dioničkog društva
prema trećim osobama ne odgovaraju svojom osobnom imovinom, nego riskiraju
samo da izgube djelimično ili u cijelosti iznos koji su uložili u kupovinu dionica
dioničkog društva. Dioničko društvo, kao i društvo s ograničenom odgovornošću,
karakterizira obavezan osnovni kapital, podijeljen na dionice, najmanje u iznosu
utvrđenom zakonom.

6. Centralna banka ?

Centralna banka Bosne i Hercegovine održava monetarnu stabilnost u skladu s currency

board aranžmanom (1KM : 0,51129 EURO), što znači da izdaje domaću valutu uz puno
pokriće u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom kursu 1 KM: 0,51129
EURO. Centralna banka definira i kontrolira provođenje monetarne politike Bosne i
Hercegovine. Centralna banka upravlja službenim deviznim rezervama ostvarenim
izdavanjem domaće valute.Centralna banka pomaže i održava odgovarajuće platne i
obračunske sisteme. Također koordinira djelatnosti agencija za bankarstvo bh. entiteta, koje
su nadležne za izdavanje dozvola za rad i superviziju banaka.

7.Definicija ekonomije?

Ekonomiju možemo definisati kao nauku koja proučava ljudske aktivnosti

usmjerene na korištenje ograničenih resursa za zadovoljavanje potencijalno
neograničenih želja, uz društvena ograničenja. To je nauka koja proučava kako koristiti
oskudne resurse da bi provodili dobra i suluge i kako bi što bolje zadovoljavali potrebe. Čine
je ekonomski procesi i odnosi koje ljudi obavljaju zbog egzistencije i socijalne sigurnosti.

8. Osnovni koncept ekonomske nauke ?

Bez obzira na brojnost i različitost pitanja kojima se bavi, ekonomija uvijek slijedi isti način
logičkog promišljanja, predstavlja jedinstvenu cijelinu i počiva na univerzalnim konceptima
(principima), koji čine osnovu ekonomskog načina razmišljanja i omogućavaju da ekonomija,
bez obzira na karakter pitanja koje proučava, uvijek ostaje jedinstvena nauka. Ti koncepti su:
1} efikasnost;
2) oportunitetni troškovi;
3) marginalna analiza;
4) preduzetništvo; i
5) transakcioni troškovi.
9.Šta je efikasnost?

Efikasnost pod kojom podrazumjevamo ekonomsku aktivnost

na realizaciji unaprijed određenog cilja, uz minimum troškova, napora ili gubitaka.
Ekonomija proučava efikasnost, jer proučava ograničenost. U svijetu ograničenih
resursa sve želje ne mogu biti zadovoljene, ali ako djelujemo efikasnije manji broj
želja će ostati neispunjen. Efikasniji rad omogućava nam da, u skladu sa izborom,
proizvodimo više dobara bez napornijeg rada ili imamo više slobodnog vremena bez
odricanja od materijalnih dobara.

10. Oportunitetni troškovi ?

Drugi bitan koncept ekonomskog načina razmišljanja su oportunitetni troškovi. Ključni

termin za pojam oportunitetnog troška jeste onaj , kojim se izražavaju
troškovi jedne aktivnosti mjerene izgubljenom vrijednošču najbolje alternativne
aktivnosti koju smo, korištenjem istih resursa, mogli a nismo obavili. Oportunitetni
trošak upotrebe jedne KM za kupovinu šoljice kafe, zna i gubitak mogućnosti da
istu KM potrošimo za kupovinu novina. U slučajevima u kojima aktivnosti nije
moguće izraziti u novcu, oportunitetni trošak se može izraziti u vremenu. Dva sata
vremena potrošena na učenje ekonomije su dva sata koja ne možemo koristiti za
učenje fizike ili biologije. Oportunitetni trošak sticanja jedne robe/usluge jednak je
izgubljenoj vrijednosti druge robe/usluge.

11. Marginalna analiza ?

Razmatranje dodatnih efekata neznatnog povećanja ili smanjivanja ekonomske aktivnosti

predstavlja donošenje odluka na osnovu marginalnih (graničnih) troškova i marginalnih
(graničnih) koristi. To znači donošenje odluka o povećanju ili smanjenju ekonomske
aktivnosti,na osnovu upoređivanja potrebnih dodatnih resursa i dodatnih efekata koji
proizilaze iz upotrebe dodatnih resursa.

12. Zakon tražnje ?

Razmatranje fenomena tražnje počinjemo uvođenjem pojma: "zakon tražnje,

prema kojem se količina robe/usluga koju su potrošači, na bilo kom tržištu, uz
ostale nepromjenjene uslove, spremni kupiti povećava sa smanjivanjem i smanjuje
sa povećavanjem njene cijene. Zakon tražnje očigledno korespondira sa
svakodnevnim iskustvom, u kome je moguće prepoznati najmanje dva razloga na
kojima se zasniva očekivanje da će potrošači kupovati više robe/usluga kada se
njihove cijene smanjuju. Za zakon tražnje od bitnog značaja je ispunjavanje kriterija o
nepromjenjljivosti drugih uslova, jer promjena cijene robe nije jedini razlog koji
utiče na količinu koju su potrošači spremni kupiti.
13. Zakon ponude ?

Zakon ponude , prema kojem se količina robe/usluga, koju ponuđači (proizvođači), uz ostale
nepromjenjene uslove, žele i mogu ponuditi tržištu, povećava sa povećavanjem i smanjuje sa
smanjivanjem njene cijene. Za razliku od zakona tražnje, zakon ponude ne korespondira
direktno ili za većinu pojedinaca ne korespondira uopšte sa svakodnevnim iskustvom.
Povećanje cijena, uz druge nepromjenjene uslove, omogućava ponuđačima da, povećavajući
proizvodnju, ostvaruju veće prihode. U skladu s tim, postojeći ponuđači su spremni da,
investirajući u opremu i zapošljavajući više radnika, povećaju količinu internet usluga koju
nude potrošačima. Osim toga,povećanje cijene internet usluga može biti motivacija ulasku
novih ponuđača. Međutim, ako povećanje ponude, po osnovu povećanja cijene, možemo
objasniti motivacijom, ona nam ne može pomoći u objašnjenju ograničenja povećanja
ponude. Naime, osnovni faktor ograničenja povećanja ponude, uz datu cijenu, su troškovi.

14. Elastičnost tražnje?

Elastičnost označava stepen u kome se tražnja i ponuda mjenjaju u odnosu na promjenu

cijena ili drugih faktora, odnosno predstavlja mjeru osjetljivosti količine tražnje i ponude u
odnosu na promjenu cijene, iskazane u procentu. Cjenovna elastičnost tražnje je mjera
reakcije potrošača na promjenu cijene i izražava se kao odnos procentne promjene količine
tražnje i procentne promjene cijene, duž odgovarajuće funkcije tražnje. Procentne promjene
izračunavaju se na osnovu promjena količine i cijene i dijeljenjem svake od promjena sa
inicijalnom količinom i cijenom.

15. Elastičnost ponude?

Promjene dohotka potrošača mogu izazvati promjene tražnje robe. Vidjeli smo da se te
promjene, uz pretpostavku nepromjenjenosti cijene, odražavaju u pomjeranju funkcije
tražnje. Koncept elastičnosti, u obliku dohodovne elastičnosti tražnje, koristimo za mjerenje
veličine promjena i određivanje pravca u kome se one kreću. U skladu s tim, dohodovnu
elastičnost tražnje možemo definisati kao odnos procentualne promjene tražnje po osnovu
procentualne promjene dohotka.

16. Supstitucija i dohodak, uticaj na tražnju ?

Povezivanje zakona tražnje i principa opadajuće marginalne korisnosti izvršeno je, uz

priznanje nemjerljivosti korisnosti, što možda ostavlja sumnju u pogledu stvarne veze
između zakona tražnje i korisnosti. Alternativni put dokazivanja djelovanja zakona tražnje je
oslanjanje na efekat supstitucije i efekat dohotka, koji izvorište imaju u promjeni cijene.
Promjena cijene nekog proizvoda može izazvati čitav niz promjena u strukturi potrošnje po
osnovu efekta supstitucije. Efekat dohotka, prestavlja povećanje potrošnje robe po
osnovu povećanja realnog dohotka zbog smanjenja cijene te robe.
17. Implicitni troškovi ?

Implicitni troškovi uključuju oportunitetne troškove privrednog društva po osnovu korištenja

resursa koji pripadaju samom privrednom društvu ili osobama koje imaju vlasničke interese
u društvu. Ovi troškovi odražavaju ograničenost sredstava za društvo, ali, za razliku od
eksplicitnih troškova, obavezno ne poprimaju oblik izdataka osobama van društva. Implicitni
troškovi podrazumijevaju vrijednost resursa , dakle, resursa koji pripadaju vlasniku
preduzeća i oni obuhvataju oportunitetne troškove.

18. Računovodstvena dobit ?

Dobit u ekonomskom značenju predstavlja razliku između ukupnih prihoda i ukupnih

(eksplicitnih i implicitnih) troškova društva. Mnogo konfuzije u svakodnevnom poslovnom
jeziku izaziva korištenje računovodstvenog pojma dobiti, koja podrazumijeva iznos dobiti
nakon umanjenja ukupnih prihoda za eksplicitne troškove. Razliku između dvije vrste dobiti
možemo izraziti jednačinom:
Ekonomska dobit = Računovodstvena dobit - Implicitni troškovi
Dakle, računovodstvena dobit mjeri se zasebno, ona mora biti realizovana i objektivno
kvantifikovana, jer postoji pozitivna razlika između prihoda i rashoda (prihodi su manji od
rashoda) .

19. Fiksni troškovi ?

Fiksni troškovi su fiksni, dakle oni ostaju takvi kakvi jesu bez obzira na količinu prodane robe.
Ne ovise o tome koliko proizvoda je proizvedeno ili koliko je usluga napravljeno.

20.Ekonomija obima ?

Suštima ekonomije obima jeste to da ona smanjuje troškove, jer se ukupni troškovi
raspoređuju na veći broj proizvoda.

21. Faktori proizvodnje ?

Ekonomski rečeno svi resursi koji se koriste za prizvodnju outputa ( proizvoda i usluga )
smatraju se faktorima proizvodnje.

Postoje tri faktora proizvodnje to su : prirodni resursi, radna snaga i kapital

Prirodni resursi kao prvi faktor proizvodnje podrazumjevaju resurse koje pronalazimo u
prirodi a potrebni su za proizvodnju. To su ( rudna bogatstva, vode, šume, ... )
Za ove resurse kažemo da su polkon o prirode ili dar od boga.

Radna snaga je drugi faktor proizvodnje. Rad se može okarakterisati kao napor koji osoba ulaže
da bi riješila radni zadatak ta koji je plaćena. Radom se u slobodnom tržištu podrazumijeva
svaki posao koji je plaćen.
Kapital treći faktor proizvodnje podrazumijeva sve one resurse koji su nastali djelovanjem
čovjeka, a namijenjeni su za daljnju proizvodnju proizvoda i usluga.
Kapital može da bude fizički u ljudski kapital.
Fizički kapital su sva pomoćna sredstva koja su nastala djelovanjem čovjeka a namjenjena su
za dalju proizvodnju. To su ( zgrade, mašine, i sl.).

Fizički kapital je jako bitan faktor u proizvodnji jer smanjuje potrebu za radnom snagom i
poboljšava uštedu novca i vremena. Pomoću fizičkog kapitala ostvarujemo veću produktivnost
što je jako bitno za svaki privredni subjekt.

Ljudski kapital ako je fizički kapital takav da privredni subjekt ulaže u tehnološki napredak tj.
ulaže u mašine, zgrade i sl. ljudski kapital je takav da ljudi ulažu u sebe. Odnosno u
poboljšanje svojih vještina i znanja kroz edukaciju i iskustvo.

Prirodni i ljudski resursi

–preduzetništvo
–menadžment
–tehnika
–infrastruktura
–ekonomska uloga države

22.Ponuda rada ?

Ponuda i tražnja u ravnoteži su izjednačene pa samim tim nema nezaposlenosti.

Nezaposlenost podrazumijeva visoke ponude nad tražnjom za radnom snagom.

Tržište rada označava ponudu i potražnju radnika, uključuje njihovu pripremu, zapošljavanje,
napredovanje, otkaze, čekanje na posao, konkurenciju u traženju posla i na samom poslu.
Tržište je stalan proces u kome ljudi izražavaju potrebu da rade, nude svoju radnu snagu,
svoje znanje, stečeno iskustvo, veštine i sposobnosti. To je pretpostavljeni „kvalitet“ radne
snage koga poslodavci kupuju u odredenom obimu izraženom u broju radnih sati, odnosno
broju radnika koje će zaposliti. Kao što domaćinstva odnosno radnici nude svoj rad da bi
sticali dohodak, tako i firme traže radnike da bi mogli organizovati proizvodnju. Na tržištu
rada uspostavljaju se odnosi između ponude i tražnje za radnom snagom. Rezultat tog
odnosa izrmeđu radnika i poslodavaca je uspostavljeni opšti nivo cijene rada tj. Nadnica
(najamnina). Tržište rada je više nego bilo koje drugo tržište konkurentno iz prostog razloga
što se na njemu javlja najveći broj učesnika i to kako na strani ponude tako i na strani
tražnje.Tražnja za radnom snagom odnosno radom je količina rada koju su poslodavci u
stanju da angažuju po različitim platama, odnosno nadnicama, u datom periodu .

23. Faktori tražnje rada ?

Promjena dohotka 2. Promjena cijene supstituta 3. Promjena cijene komplementarne robe 4.

Promjena očekivanja potrošača 5. Promjena ukusa ili preferencija 6. Promjena strukture stanovništva
7. Poboljšanje informisanosti potrošača 8. Mogudnost kupovine robe na kredit

Većom snagom i nižom tražnjom ponude obara se nezaposlenost .

24. Novčani kapital ?

Fundamentalni proizvodni faktor

rezultat aktivnosti ljudi
25. Poduzetništvo ?

„Poduzetništvo je proces stvaranja vrijednosti ujedinjavanjem jedinstvene kombinacije resursa u

svrhu iskorištavanja prilike. Ono uključuje sve poduzetnikove djelatnosti usmjerene na ulaganja i
kombinaciju potrebnih inputa, širenja na nova tržišta, stvaranje novih proizvoda, novih potrošača i
novih tehnologija, a naglašeno je vezano uz prijelomna vremena, uvjete neizvjesnosti, krize i
promjene u okolini. Cilj suvremenog poduzetništva je razviti poduzetničku klimu koju prije svega
karakterizira orijentacija na individualnu inicijativu, kreativnost i inovacije, kao i stvaralačku
atmosferu usmjerenu na prevladavanje postojećeg i stvaranje novoga, drugačijeg i humanijeg
društva“

„Poduzetnici pronalaze nove tehnologije, proizvode, procese i usluge koji postaju sastavnica novih
industrija, i zauzvrat te industrije pokreću ekonomiju“ „Poduzetnik se često definira kao osoba
nadarena poslovnim duhom i rukovodnim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima,
odlučna i spremna preuzeti rizik upravljanja poduzećem na temelju inovacija i stalnog razvoja“ .
„Poduzetnici su pokretačka snaga tržišno orijentiranog gospodarstva i njihovi rezultati društvu
donose blagostanje, stvaraju nova radna mjesta te potrošačima omogućuju veći izbor“

Donošenje ekonmskih odluka koje uključuju i iznalaženje dodatnih _______

-Ekonomski ciljevi su maksimiziranje i minimaliziranje ..