Humova filozofija želi razgraničiti nekoliko područja : naturalizam , empirizam , skepticizam.

Humova filozofija ima udjela sadržana je kroz dvije grane metafizike, etike.

Pod etikom Hume razmatra ljudsko ponašanje , htijenje , želje te smatra da je ljudsko biće
preodređeno za djelovanje.

Dok pod metafizikom razmatra ljudsku prirodu kao objekt spekulacije (teorije) u nadi
pronalaženja principa koji upravljaju našim razumijevanjem, uzbuđuju naša osjetila čine nas
podrešenim ili nas krive za bilo koji objekt akciju ili ponašanje.

Sve to dolazi iz potrebe da objasni čovjeka kao razumsko i univerzalno biće te da otkrije
principe koji upravljaju njime.

Kroz svoju filozofiju Hume želi objasniti način i djelovanje čovjeka.

Prvi Princip je putem observacije eksperimentalne metode po uzoru na Newtonovu metodu

u fizici.

Uključuje observaciju čovjekovih psihologijskih procesa njegovog moralnog ponašanja tražeći

pritom poveznice principe i uzroke.

Sa tom metodom ne možemo imati točan i pouzdan pristup kao što to imaju fizika i kemija .

Ta metoda mora biti isključvo induktivna ne deduktivna te se smatra da će metoda biti induktivna
nego deduktivna.

Do toga dolazi kao što je navedeno primjenjujući razlike izmeđiu prirodne znanosti (Newton koje
spaja s djelima Lockea Shaftesburiya.

Boljem razumijevanju dolazi do eksperimenta pouzdanosti spajanja generalnih koncepata

naturalne sa znanosti o čovjeku.

S time Hume zatvara krug porijekla filozofije o čovjeku ili filozofije uma, ali nie obrazložio
potpuni koncept svoje filozofije.

Postoje različiti putevi ispitivanja uma kako i tijela.

Sve sadržaje ljudskog uma dobiva iz iskustva ,a upotrebljava riječ percepcija da pokrije umske
sadržaje u globalu , a derivira sve sadržaje uma na impresije i ideje.

Impresije su percepcije koje se od ideja razlikuju u živosti jačini i snazi dok su ideje slabiji opažaji.

Impresije su vezane za naša osjećanja , htijenja , želje dok su ideje kognitivni elementi koji
upućuju na razmišlanje promišljanje.
Svaki put kada ne poznajemo dovoljno dobre ideje moramo se zapitati iz iz koje je impresije
proizašla,jer ideje se referiraju na utiske.

Impresije su vezane za naša osjećanja, htijenja, želje dok su ideje kognitivni elementi koji u
upućuju na naše razmišljanje, promišljanje.

Svaki put kada ne poznamo dovoljno dobro ideje moramo se zapitati iz koje je impresije proizašla ,
jer ideje se referiraju na utiske.

Kad je um primio impresije one se mogu ponovno javiti kako je Hume predvidio na dva načina .

Prvo se mogu ponovno javiti sa stupnjem živosti impresije i slabosti i ideje.

Način na koji ponovno zauzima impresija je memorija.

Kroz imaginaciju može se upućivati na neke generalne principe asocijacije.

Dok u memoriji postoji neodvojiva veza između ideja.

Imaginacija nije kakogod skroz u tom put Imaginacija ide iz ideje u ideju koja ih uspoređuje
prema sličnosti. Kada god govori o idejama svraća pogled na asocijacije djeli ih prema razinama
.

Bitan dio svog proučavanja čini asocijacija ideja relacija , modeli i substancije .

Asocijacije ideja pojavljuju se još i kao sličnost kontinuitetu prema mjestu te uzroku i posljedici.

Drugo mogu se pojaviti kao jednostavne ideje kao slabe kopije ili slike (predodžbe) zamjedbi i
impresije.

Način na koji se drugi put zaziva impresija je imaginacija.

Hume nudi razliku između ideja i impresija u stupnju živosti ideja stoga treba objasniti ideje
memorije

Memorija osigurava očuvava ne samo jednostavne ideje , ali isto tako

Imaginacija može kombinitrati jednostavne ideje proizvoljno ili razdvajati složene ideje u
jednostavne.

Humov generalni cilj je u upravljanju distinkciji razlikovanju percepcije ili osjećaja osjetilnosti od
mišljenja.

Uključujući teoriju ideja za nas je percepcija ili mišljenje o nečemu za to je percepcija prije uma

Razlike objašnjenja jedino mogućim načinom da su impresije te percepcije koje su prije uma
samo i ako samo kada stvarno percipiramo ili stimulirano nekim ekstrenalnim vanjskim
predmetima.
Stoga u umu bolesti i u ludilu ili bilo kojoj violentnoj smetnji duše naše ideje moraju imati
pristup našim impresijama , ali događa se da su naše impresije toliko visoko da ih nemožemo
razlikovati od ideja.

Hume u pravilu inzistira i naznačuje da svaka misao da najživlja misao je još uvijek inferiorna
sa najbrojnijom senzacijom.

Razlike u živosti mogu biti iz razloga što je Hume koncentriran na razliku između podataka
iskustva i naših misli o time podatcima.

U isto vrijeme Hume vrši razliku između ideja i impresija , kao ideja , kao opcija impresija ili
slika (predodžbi) i provede ju da on tu razliku vidi u živosti između orginala i kopije.

Utisci impresije i ideje poslužit će Humeu za razdiobu uzročno posljedičnim vezama.

Preko uzročno-posljedičnim veza moguće je spoznati relacijom kontigencijom između pojava , a

Hume ih tradicionalnim imenom naziva objekti.

Bitan dio Humove filozofije čini iskustvo koje je temelj cjelokupnog ljudskog spoznavanja .

Iskustvo dijeli na vanjsko i unutarnje .

Vanjsko iskustvo čine sva osjetila zrenja i sva osjetila zamjedbe onoga što mi izravno vre
vremenski i prostorno susrećemo , Unutarnje iskustvo spadaju shvaćanja vlastitih duševnih i
tjelesnih stanja i osjećajje onoga neosjetilnoga koji doista zbiljski dotiče i pogađa onoga koji
doživljava.

Osim iskustva drugim putem nije moguće spoznavati .

Kako se Hume dotiče tradicionalnog imena vrši utjecaj sa relaciom ideja činjenicama.

Prve pripadaju u znanost geometrije , algebre i aritmetike i u i pri svakoj afirmaciji koja je ili
intuitivno ili demonstrativno bitna.

Činjenice čije su drugi objekti ljudskog rezoniranja , nisu toliko važne u istoj maniri niti je naš
dokaz njihove istine kakogod važniji od prirode koja je svevažeća.

Hume smatra da je naše rezoniranje sadržava relaciju između stvari.

Te su relacije ovise o idejama i činjenicama.

One su složenost, sličnost , različitost ,stupanj kvalitete, te proporciju u kvantitetu i broju.

Humova teorija nadmašuje filozofiju svoga vremena jer se referira na shvaćana o podrijetlu i
funkcioniranju ljudskog uma .

Time naglašava stjecanje cjelokupnog znanja koje se nije moglo olako prezentirati u okvirima u
kojima je to bilo potebno.

Pa zato je uvidio mogućnost da prezentira svoju filozofiju u vremenu u kojemu to još nije
spoznatljivo.
Pa stoga je uočljivo da je taj filozofijski sustav u svom vremenu bio slabije prihvaćen nego što je
bilo moguće ga proma trati iz konteksta prošlog vremena

Pa stoga i ne čudi činjenica da su njegova pitanja ostala aktualna u vremenu .

LITERATURA:

1. Frederick Copleston History of philosophy vol. V., Image Books,New York, 1959.
2.
Sveučilište u zagrebu

Hrvatski studiji

OSNOVNE TEZE HUMOVE FILOZOFIJE

17. ožujak. 2011. Daniel Gnjatović

Filotofija / Sociologija