[9] 3rd International Conference

[10] „NEW TECHNOLOGIES NT-2016 „Development and Application

[1]

[2]

[3]

[4] UTICAJ BISFENOLA A NA ZDRAVLJE ČOVJEKA

[5] IMPACT BISPHENOL A ON HUMAN HEALTH

[6]

[7] Damir Hrnjica1, Huska Jukić1, Asmir Aldžić1, Suad Habeš2

[8] 1Univerzitet u Bihaću, Visoka zdravstvena škola Bihać,

[9] 2Univerzitet u Sarajevu, Fakultet zdravstvenih studija Sarajevo,

[10] damir1911@yahoo.com;huky_jukic@yahoo.com;

[11] asmiraldzic@hotmail.com; hsuad@hotmail.com

[12] --------------------------------------------------------------------------------------------------
------------

[13] SAŽETAK:

[14] Bisfenol A je organska molekula IUPAC (International Union of Pure and Apllied
Chemistry) naziva 4'4-dihidroksi-2,2-difenilpropan, a koristi se kao monomer u
proizvodnji epoksi-fenolnih smola i polikarbonata, kao i inhibitor u polimerizaciji
proizvodnje PVC-a [J. Lopez-Cerevantes i P. Paserio-Losada, (2003.)]. Epoksi-fenolne
smole se koriste kao materijal za unutarnje zaštitne obloge za izradu limenki, te kao
premaz metalnih poklopaca za posude u kojima se čuva hrana i napitci, kao i za površinski
premaz u velikim spremnicima za pitku vodu i alkoholna i bezalkoholna pića [I. Jordakova
i sur (2003.)]. Proizvodnja bisfenola A je velika gdje se godišnja svjetska proizvodnja
procjenjuje 3-4 miliona tona [Linda-Jo Schierow, (2010.)]. Mnoga istraživanja su
dokazala da monomeri mogu migrirati iz polimera i preći iz ambalaže u proizvod, te se u
znatnoj mjeri mogu naći u ljudskom organizmu i okolišu [M. Ščetar, (2010.)]. Dokazani su
štetni učinci bisfenola A, i to u koncentracijama koje su niže od službeno „preporučene“
dnevne doze za ljude (50 mikrograma na kilogram tjelesne težine) [Richter CA i sur.,
(2007.)]. Unos bisfenola A u ljudski organizam u svakodnevnom životu je oralno, odnosno
preko hrane i pića u koje je otpuštanjem i migracijom dospjeo bisfenol A, koji se nalazi u
ambalaži, te kod djece preko predmeta i igračaka koje stavljaju u usta [M. Small, (2010.)].
Zbog štetnog učinka bisfenola A na ljudsko zdravlje neke države kao što su: Danska,
Francuska, Kanada i neke države u SAD-u slijedeći načelo predostrožnosti su 2010.
godine uvele zabranu korištenja bisfenola A u ambalažama namjenjene djeci do 3 godine
starosti [L. N. Vandenberg i sur., (2010.)]. Utjecaj ove molekule na rizik po ljudsko

[12]
 zdravlje i okoliš s naučnog stanovišta se intenzivno istražuje u posljenjih deset godina.
Postoje naučne studije koje dokazuju da bisfenol A (BPA) uzrokuje poremećaje endokrinog
sistema jer oponaša neke hormone u tijelu čovjeka iz grupe estrogena kao što su: estradiol,
estriol i estron, te na taj način može negativno utjecati na zdravlje ljudi [Y. Nishikawa,
(2003.)], [Alaska Community Action on Toxics Fact Shet, (2007.)].

[15]

[16] Ključne riječi: Bisfenol A, migracija, polimeri, monomeri, zdravlje.

[17]

[18] ABSTRACT:

[19] Bisphenol A is an organic molecule IUPAC (International Union of Pure and Apllied
Chemistry) named 4'4-dihydroxy-2,2-diphenylpropan, used as monomer in the
manufacture of epoxy-phenolic resins and polycarbonate, as well as a polymerization
inhibitor in PVC production [J. Lopez-Cerevantes i P. Paserio-Losada, (2003.)]. Many
studies have shown that monomers can migrate from a polymer and enter from the
packaging into the product, and to a large extent be found in the human body and the
environment [M. Ščetar, (2010.)]. Adverse effects of bisphenol A have been proven – in
concentrations that are lower than officially "recommended" daily dose for humans (50
micrograms per kilogram of body weight)[Richter CA i sur., (2007.)]. Bisphenol A is taken
into a human body in a daily life orally, i. e. through food and drinks in which it got by
release and migration from the packaging, and children get it through objects and toys
which they put in mouth [M. Small, (2010.)]. Due to the adverse effect of BPA on human
health and following the precautionary principle, some countries such as Denmark,
France, Canada and some states in the U. S., banned the use of bisphenol A in packaging
intended for children under 3 years of age in 2010 [L. N. Vandenberg i sur., (2010.)]. The
effect of these molecules on human health and the environment has been intensively
researched from the scientific point of view over the last ten years. There are scientific
studies that prove that bisphenol A (BPA) causes disorders of the endocrine system
because it mimics some hormones in the human body from the group of estrogens such as:
estradiol, estriol and estrone, and thus can negatively affect the health of people [Y.
Nishikawa, (2003.)], [Alaska Community Action on Toxics Fact Shet, (2007.)].
 [17] 3

[18]
[20] Key words: Bisphenol A, migration, polymer, monomer, health

[21] 1. UVOD
[22] Bisfenol A je hemijski spoj sa dvije funkcionalne grupe fenola koji se uglavnom koristi za
proizvodnju polikarbonatne plastike i polioksida [R. Troiano, P. Elmer, W. Goodman,
(2009.)]. Bisfenol A (BPA ili 4,4’-dihidroksi-2,2-difenilpropan) je u čistom obliku bijeli ili
svijetlo smeđi prah ili u obliku pahuljica. Molekulska formula je C 15H16O2, a struktura mu
je slijedeća:
[23]

[24] Slika 1. Strukturna formula BPA

[25]

[26] Fizikalno-hemijska svojstva BPA su: talište, tačka topljenja:150 – 159°C, vrelište: 220°C
(na 4mm Hg), gustoća: 1,195 (g/mL), topivost u vodi: 300 mg/L, zapaljivost: 523 °C.
Označava se oznakom opasnosti Xn (štetno), svrstan je u 3. grupu prema reproduktivnoj
toksičnosti, od oznaka upozorenja pridodani su mu R 37 (nadražuje dišni sistem), R 41
(opasnost od teških ozljeda očiju), R 43 (u dodiru s kožom može izazvati preosjetljivost) i
R 62 (moguća opasnost smanjenja plodnosti). Oznake obavijesti uključuju S2 (čuvati izvan
dohvata djece), S 26 (ako dođe u dodir s očima odmah isprati s puno vode i zatražiti savjet
liječnika), S 36/37 (nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću i rukavice), S 39 (nositi zaštitna
sredstva za oči/lice) i S 46 (ako se proguta hitno zatražiti savjet liječnika i pokazati
naljepnicu ili spremnik), [D. Mandić, (2006.)].

[27]

[28] 2. DOBIVANJE BISFENOLA A (BPA)

[29]

[30] Bisfenol A se dobiva od dva ekvivalenta fenola i jednog ekvivalenta acetona, koji je prvi
put sintetiziran 1905. godine od strane Thomasa Zincke sa sveučilišta u Marburgu,
Njemačka [Alan L.B., Katie C., (2005)]. Reakcija se katalizira hlorovodičnom kiselinom
(HCl). Bisfenol A se koristi za dobivanje plastike. Ključan je polimer u proizvodnji
poliepoksida i polikarbonata [W. Goodman, (2010.)]. Plastika je uglavnom prozirna i
elastična, a sadrže je slijedeći proizvodi: boce za vodu, flašice za bebe, sportska oprema,
zubna plomba, sredstva za brtvljenje, leće, itd. Proizvodi od plastike sadrže bisfenol A još
od 1950-ih. Bisfenol A se također koristi za sintezu polisulfata i ketona polietera i kao
inhibitor polimerizacije u PVC-u. Bisfenol se može naći i unutar konzervi hrane i pića,
iako je u Japanu počela proizvodnja konzervi i limenki bez te tvari, zbog sumnje na
štetnost zdravlja. Bisfenol A se prije koristio kao fungecid [An Alaska Community Action
on Toxics Fact Sheet, (2007.)]. Svijetska proizvodnja Bisfenola A je procjenjena na preko
2,3 milijuna tona godišnje [Experts demand European action on plastics chemical].

[31]

[20] 4

[21]
[32] fenol aceton fenol bisfenol A

[33] Slika 2. Dobivanje bisfenola A.

[34]

[35]

[36] 3. IZLOŽENOST NA BISFENOL A

[37] Izloženost ljudi na bisfenol A je nedavno dobilo posebnu pozornost. Dokazano je da

izlaganje na BPA se može doći kroz konzumiranje pića ili namirnica koje su u kontaktu s
polikarbonatima (PC), plastičnim posudama i epoksidnim smolama [A. Tasken, I. Naeem,
(2009.)]. Razne studije koje su proučavale migraciju BPA iz različitih ambalaža od
plastičnih materijala pokazala su znatnu količini BPA u hrani koja dolazi u dodir s
pomenutim ambalažnim materijalima [I. Rykowska,W. Wasiak, (2006.)]. Višegodišnjega
istraživanja u Češkoj(2000-2006),dokumentujutrajnupojavubisfenol A(BPA),
bisfenoldiglycidyleter (BADGE) i bisfenolFdiglycidyleter (BFDGE), uključujući
njihovederivate, koji su migriraliiz ambalažeu hrana [J. Pustka i sur., (2007.)].Najveća
izloženost BPA je kod djece, jer najviše dolaze u dodir s plastčnim materijalima (igračke,
dude, plastične čaše, flaše, tanjur, itd.), a koje najčešće stavljaju u usta i tako znatnu
količinu BPA unose u organizam. U studiji migracije iz polikarbonatnih boca (Howe &
Borodinski, 1998), koncentracije migriranog BPA su bile <7,8 µg/dm2 ili <5 µg/L. Kod
studije migracije BPA iz polikarbonatnih bočica za djecu [Food and Consumer Product
Safety Authority, (2005.)] korištene su nove i već korištene bočice za djecu. Kod novih
bočica koncentracije migriranog BPA su bile 1,0 – 3,5 µg/L, dok je za korištene i
izgrebane bočice koncentracije migriranog BPA bila znatno viša 10 – 28 µg/L. Slično
tome, [Brede i sur., (2003.)] su testirali migraciju BPA iz novih bočica (0,2 µg/dm2), nakon
51 dan (6,7 µg/dm2) i 169 dana (8,4 µg/L). Sve studije migracije BPA iz dječjih bočica
rađene su u tzv. „realnim uvjetima“, odnosno simuliralo se uzastopno pranje (deterdžent +
vruća voda), sterilizacija, grijanje u mikrovalnoj itd. Rađeno je još dosta studija sličnog
karaktera i sve su manje-više pokazale slične rezultate – kod „normalnih“ uvjeta korištenja
nisu pronađene značajne koncentracije BPA (uglavnom ispod LOD za zadanu metodu).
Najveće koncentracije BPA nađene kod studija polikarbonatnih bočica za djecu su bile do
50 µg/L. Na osnovu tih i sličnih podataka UK (Velika Britanija) Health and Safety
Executive je u ime Europske unije 2002. napravio preliminarni izvještaj u kojemu je
izračunato da je dnevni unos BPA za bebu 1-3 mjeseca (0,7 L hrane/dan) 35 µg/dan, a za
bebu 4-6 mjeseca (1 L hrane/dan) 50 µg/dan. Usporedo su rađene i studije migracije BPA
iz posuda za hranu i posuđa. Najviše koncentracije u posuđu su bile do 5 µg/L [Kawamura
i sur., (1998.)]. Predviđeni dnevni unos prema UK Health and Safety Executive
preliminarnog izvještaja iz 2002. za stariju djecu (1,5 - 4,5 g.) dnevni unos BPA
migriranog iz polikarbonatnih posuda za hranu je 10 µg/L [D. Mandić, (2006.)], gornja
granica unosa BPA za ljude prema Američkoj Agenciji za zaštitu okoliša (tabela 1).

[38]
[23] 5

[24]
 [39] Tabela 1. BPA ocjena ulaznegranice zaljudsko zdravlje (AmeričkaAgencija za zaštitu
okoliša2010/03/29)

[40] Autori [41] Limitirana [42] Učinak (Animalna doza umg / kg

doza /dan)astudij
(mg/kg/dan)

[43] USEPA [44] [46] Smanjenje tjelesne težine (5)

(Agencija za NTP 1982 studija karcinoma u
zaštitu okoliša [45] 0,05 dvije generacije štakora i miševa
Sjedinjenih (kao što je citirano u USEPA
Američkih 1993)
Država)
(Integrirani
informacijski
sistem rizika,
IRIS (1993)

[47] FDA (2008) [49] 0,005 [55] Sistemsko smanjena tijelesna

masa i učinak na jetru (5)
[48] [50]
0,05 [56] Neizlječivi reproduktivni učinci
(50)
[51]
[57]
[52] 0,5
[58] Povratni reproduktivni učinci
[53] (50)
(Sve se temelji
[54]
nadvijegeneracijemiševa studija
(Tyl et al., 2008) i tri generacije
štakora studija (Tyl et al., 2002))

[59] EFSA (2006, [60] [62] Koristi 5 (najniža vrijednost u

2008a-b) and gore navedenim studijama)
EC (2003, [61] 0,05 Tylet al. (2002, 2008)
2008)

[63] Japan (AIST, [65] 0.05 [70] Tjelesne težine (5)

2004)
[66] [71] Reprodukcija(50)
[64] Tylet al., (2002, 2008)
[67] 0.5
[72] Efekti na jetru (23)
[68] NTP(1985) –kontinuirani
uzgojstudija na miševima
[69] 0.046

[20] 6

[21]
[73] Canada (2008) [75] Nije određen [76] Tyl et al., (2002, 2008). Citirana
nivo brojna istraživanja učinka BPA s
[74] koncentracije razinama u rasponu od 0,010 do
BPA 0,100 mg / kg / dan za razne
efekte u miševa i / ili štakora,
uključujući promjene u: majčina
ponašanja, rodno specifična
ponašanja, seksualna izvedba;
novelty-seeking/impulse
ponašanja, izbjegavanje odgovor;
labirint performanse.

[77] Willhite, et al. [78] [80] Koristi 5 (najniža vrijednost u

(2008) gore navedenim studijama)
(NSF [79] 0,016 Tylet al., (2002, 2008)
International)

[81]

[82] 4. ZDRAVSTVENI UČINCI ONEČIŠĆENJA S BISFENOLOM A

[83] Mnogi liječnici i istraživači su zabrinuti za bisfenol A i ftalate jer oni mogu djelovati poput
hormona u našem tijelu [W. Huang, C. Yang (2007.)]. Hormoni kontroliraju metaboličke
funkcije u našeg tijela. Većina istraživanja vezano za ove molekule dolazi iz pokusa na
životinjama [K. Neildm, (2008.)]. Bisfenol A može uzrokovati negativne promjene u
stanicama dojke, maternice i prostate, što može povećati rizik od raka. Osim toga, bisfenol
A je povezan s povećanim smetnjama u razvoju mozga i živčanog sistema u životinja.
Bisfenol A i nonilfenol ksenoestrogeni imaju reproduktivnu i razvojnu toksičnost za
muški reproduktivni sistem [M. Jašić, (2006.)]. Epoksifenolne smola se koriste kao zaštitni
sloj na metalnoj ambalaži. Ovi lakovi trebali bi osigurati slabu interakciju između hrane i
ambalaže, tako da se ne mijenjaju organoleptička svojstva hrane. U toksikologiji, najviše
važani monomeri su Bisfenol A (BPA) i Bisfenol Diglicidil Eter (BADGE) [H. Biego,
(2010.)]. Oni nagrizaju kožu, izazivaju alergije, astme i upalne reakcije [K. Chou, Robert
O. Wright, (2006.)]. S obzirom na toksičnost Bisfenola A, Europsko vijeće je donjelo
odluku o gornjoj granici migracija ovog spoja u hranu ili vodu na 0,05 mg/kg [EFSA
Journal, (2010.)]. Bisfenola A je u stanjuporemetitiendokrinisistem. Ovaj tzv.
endokrinidisruptor može oponašati prirodni hormon, 17a-estradiol [A. Zafra-Gomeza i
sur., (2009.)], [S. Jenkins i sur., (2009.)]. Tokom posljednjih desetak godina estrogeni
učinci BPA su daljnje istraživani in vitro i in vivo. Neke od tih studija ukazuju na to da
BPA može imati estrogene učinke na koncentracije daleko ispod onih koji se testiraju u
toksikološkim studijama [H. Petersena, i sur., (2008.)].

[84] 4.1. Toksikološke značajke

[85] - Apsorpcija, distribucija, biotransformacija i eliminacija

[23] 7

[24]
[86] BPA se u čovjeku vrlo brzo apsorbira iz probavnog trakta, te se u stjenci crijeva i jetri
metabolizira u BPA-glukuronid koji se zatim brzo izlučuje urinom [Scientific Opinion of
the Panel on Food additives, Flavourings, Processing aids and Materials in Contact with
Food (AFC), (2008.)]. Primijećena je velika razlika u toksikokinetici BPA između čovjeka
i glodavaca (miševa): kod čovjeka metabolizirani BPA izlazi iz jetre u cirkulaciju i vrlo
brzo se izlučuje bubregom, dok se kod glodavaca BPA-glukuronid izlučuje preko žuči, što
ima za posljedicu enterohepatičku cirkulaciju BPA, sporo eliminiranje i povećanu
sistemsku raspoloživost BPA. Uslijed vrlo brze biotransformacije u eliminacije (t 1/2< 6 h),
čak i nakon izloženosti većim koncentracijama BPA, količina BPA u cirkulaciji koja je
dostupna za vezanje na estrogenske receptore je vrlo malena. Rezultati studijeukazujuda su
niske količine (razine)BPAuvelikoj grupiplodnihmuškaracanijepovezana
sakvalitetomsperme, ali jeslabopovezana samarkerimaandrogenihdjelovanja [J. Mendiola i
sur., (2010.)].

[87]

[88] 4.2. Mutagenost i karcinogenost

[89] Kod laboratorijskih životinja izloženih niskim koncentracijama BPA (20 µg/kg) pronađena
je veća učestalost mejotičke anouploidije,[Hunt i sur. 2003] [Opinion on the results of the
Risk Assessment of: Bisphenol A human health part, (2002.)]. (Mejozaje stanična dioba u
kojoj se broj hromozoma u novonastalim stanicama reducira na polovinu u odnosu na
matičnu stanicu. Aneuploidija predstavlja uvećanje ili smanjenje osnovne jedinice za
jedan ili veći broj hromozoma. Fetalna izloženost BPA kod štakora uzrokuje nastanak
hiperplazije i karcinoma dojke u odrasloj dobi, [Murray i sur., (2006.)]. Prisustvo BPA u
tijelu narušava endokrini sistem u tijelu, onse veže zareceptorskamjesta, uzrokujućiučinke
otpuštanjahormona [P. McManus, (2008).].

[90]

[91] 4.3. Reproduktivna toksičnost

[92] Napravljena je studija reproduktivne toksičnosti [Tyl i sur., (2006.)] na dvije generacije
miševa izloženih različitim koncentracijama BPA. Sveukupni NOAEL (No observable
effect level)je bio 5 mg BPA/kg tt/dan u odnosu na učinke na jetri (koji su bili
najosjetljiviji na koncentraciju BPA). NOAEL za razvojnu toksičnost je 50 mg BPA/kg
tt/dan, a za reproduktivnu toksičnost je 600 mg BPA/kg tt/dan. Rađeno je niz studija
reproduktivne toksičnosti, genske ekspresije, utjecaja na ponašanje i hormonalne
aktivnosti, uglavnom na glodavcima, i iako su zabilježene određene promjene uslijed
izloženosti BPA, one su bile pri koncentracijama koje su za nekoliko redova veličine veće
od onih koje se mogu naći u ljudskom organizmu pri normalnoj izloženosti. Primijećen je
estrogeni utjecaj BPA, koji je mnogo slabiji u odnosu na onaj estradiola, tako da bi za neki
značajni učinak bile potrebne iznimno visoke doze izloženosti. Premda neki autori [G.
Kabiersch i sur., (2008.)] preporučuju oprez glede izloženosti BPA, te smatraju da nema
čvrstih dokaza da BPA uzrokuje reproduktivno toksične učinke u čovjeka uzevši u obzir
normalnu izloženost, bioraspoloživost i toksikodinamiku BPA u ljudskom organizmu.
[20] 8

[21]
 Posebna pažnja u znanstvenim krugovima, a i u javnosti, je bila posvećena problemu tzv.
učinka „niskih doza“ koji su navodno primijećeni kod pokusa s glodavcima izloženim
BPA [vom Saal, C. Hughes, (2005.)]. Postavka je bila da BPA kao endokrini disruptor
izaziva hormonalne i druge učinke čak i kod vrlo niskih koncentracija: 0.025–0.2 µg/kg
tt/dan, nižih čak i od predviđenih dnevnih vrijednosti [Kang i sur., (2006.)]. Pažljivom
analizom tih studija, ekspertne skupine su zaključile da u njima postoje mnogi problemi i
manjkavosti, te da se za sada iz njih nipošto ne mogu izvlačiti konkretni zaključci o
učincima na zdravlje čovjeka [Draft assessment of bisphenol A for use in food contact
applications, (2008.)]. Neki od faktora koji su mogli utjecati na vjerodostojnost studije su
utjecaj životinjske vrste i soja, dizajn studije, broj životinja, odnos prema životinjama i
njihov smještaj, izostanak kontrola i pozitivnih kontrola, biološka varijabilnost, sadržaj
prehrane i statistička obrada podataka. Vjerojatno su to neki od razloga zašto se
repliciranjem tih pokusa nisu mogli dobiti slični rezultati [International Food Safety
Authorities Network (INFOSAN), (2009.)]. Posebna osobitost kod pokušaja preslikavanja
podataka sa studija na životinjama (osobito glodavcima) na čovjeka je izrazito različita
toksokinetika BPA. U čovjeka se BPA vrlo brzo metabolizira u BPA-glukuronid, te nešto
u BPA-sulfat koji više nema estrogena svojstva, a koji se zatim vrlo brzo izlučuje urinom.
U glodavaca (posebno štakora) BPA se također metabolizira u glukuronid, ali se izlučuje
preko žuči, i enterohepatičkom cirkulacijom najveći dio dolazi ponovo u organizam. Osim
toga, jedan dio BPA nađenog u urinu štakora je slobodni BPA, što ukazuje na to bitno
različitu toksokinetiku između čovjeka i glodavaca i mnogo veću koncentraciju i
slobodnog BPA u štakora, te mnogo manju bioraspoloživost slobodnog BPA u čovjeka.
Osim toksokinetskih, u preslikavanju životinjskih podataka na čovjeka važan faktor su i
toksodinamski podaci. Naime, postoje značajne razlike u fiziologiji gestacije između
glodavaca i ljudi. Mnogo veće razine hormona (estradiola, estrona i estriola) koje fiziološki
utječu na ljudski fetus ukazuju i na puno manju osjetljivost, u odnosu na glodavce, na slabe
estrogene kao što je BPA.Prva vrijednost dozvoljenog dnevnog unosa (TDI) BPA
predložena je od strane SCF (Scientific Committe on Food) 1986. i iznosila je 0,05 mg/kg
tt. Od strane istog komiteta u 2003.g. u svijetlu novih istraživanja i saznanja predložena je
privremena TDI vrijednost za BPA od 0,01 mg/kg tt. Svi ti prijedlozi su se zasnivali na
opsežnoj studiji učinka BPA na štakore kroz tri generacije, u kojoj je zabilježena
zajednička vrijednost NOAEL od 5 mg/kg tt, na što se primijenio faktor nesigurnosti od
500 (10 za razlike među vrstama, 10 za intraindividualne razlike i 5 za faktor nesigurnosti
baze podataka)[Ficha técnica evaluaciones reguladoras (2009.)]. Vrijedi napomenuti da je
US EPA 1998. propisala maksimalno prihvatljivu odnosno referentnu dozu (RfD) za BPA
0,05 mg/kg tt/dan.Konačno, u prihvaćenom mišljenju komisije EU iz Novembra 2006.
navodi se da se proučavanjem recentnih istraživanja i studija utjecaja BPA došlo do
zaključka da je baza podataka o utjecajima BPA na ljudsko zdravlje dovoljno osnažena
novim istraživanjima, tako da su zaključili da se u faktor sigurnosti više ne treba
uračunavati faktor 5 za nesigurnost baze podataka. Stoga je postavljena nova vrijednost
TDI od 0,05 mg/kg tt.

[93]

[23] 9

[24]
[94] Slijedom toga, u 1996 BPAje klasificirana od strane Europske komisije kao supstancija
vanjskog porijekla sa štetnim učinkom na ljudsko zdravlje. Brojne toksikološke i
biohemijske studije potvrdile su da bisfenol A ima estrogena svojstva i antagonistička
djelovanje prema estrogenim receptorima. U nedavnim studijama bisfenola A je bila
klasificirana kao ksenobiotik poremećaja hormonske ravnoteže u ljudi i drugih životinja,
tzv. Endokrinog disruptora. Bisfenol A dokazano je da imaju estrogene aktivnost čak i na
koncentraciji ispod1ngL-1[I. Rykowska, W. Wasiak, (2006.)]. Zbog složenosti
hormonalnog sistema, mehanizmi ksenobiotik aktivnost dovode do endokrinih poremećaja
su teško identificirane, a još nisu poznati učinci izloženosti bisfenol A, a koji može biti
naročito štetni za fetus, novorođenčad i malu djecu, zbog nedostatka povratnih informacija
koji reguliraju aktivnost, sintezu, i eliminaciju hormona. Kontakt sa BPA u to vrijeme
može dovesti do ireverzibilnih promjena, koje se pojavljuje čak i nakon mnogo kašnjenja.
Studija na miševima pokazala je da koncentracija BPA niska kao i 20ppm u vodi za piće je
dovoljno da donese genetske promjene na fetusu miševa. Promjene su uglavnom rezultat
poremećaja raspodjele hromozoma u stanice kćeri. Kao posljedica tih promjena u
stanicama jajašca miševa, a time i fetusa, postoji mogućnost za previše ili premalo
hromozoma. Kod ljudi, poremećaji tog tipa su glavni razlog za pobačaj a i genetska
oštećenja, npr. Downov sindrom. Iako BPA ima opasne učinke na stanice ljudskih jajašaca
još nisu uspostavljeni, procesi koji su uključeni u stvaranje jajne stanice kod ljudi i miševa
su slični, pamoglo bi se predvidjeti da je BPA vrlo opasno za ljude, [I.Rykowska, W.
Wasiak (2006)].

[95]

[96]

[97] 5. LITERATURA

[98]

[99] J. Lopez-Cerevantes i P. Paserio-Losada, Determination of bisphenol A in, and its

migration from, PVC stretch film used for food packaging, Food Additives and
Contaminants, Vol. 20, No. 6, 2003, 596–606.

[100] I. Jordakova, J. Dobiaš, M. Voldrich i J. Poustka, Determination of Bisphenol A,

Bisphenol F, Bisphenol A Diglycidyl Ether and Bisphenol F Diglycidyl Ether Migrated
from Food Cans using Gas Chromatography-Mass Spectrometry, Czech J. Food Sci. Vol.
21, No. 3, 2003, 85–90.

[101] Linda-Jo Schierow, Bisphenol A (BPA) in Plastics and Possible Human Health
Effects, Congressional Research Service, 2010.

[102] Mario Ščetar, Utjecaj ambalažnih materijala na prehrambene proizvode,

Sveučilište u Zagrebu, 2010.

[20] 10

[21]
[103] Richter CA, Bironbau LS, Farabollini F, Newbold RR, Rubin BS, Talsness CE,
Vanderbegh JG, Walser-Kuntz DR, van Saal FS, In Vivo Efects of Bisphenol A in
Labaratory Rodent Studies, Reproductive Toxicology 2007.

[104] L. N. Vandenberg, I. Chahoud, V. Padmanabhan, Francisco J.R. Paumgartten i G.

Schoenfelder, Biomonitoring Studies Should Be Used by Regulatory Agencies to
AssessHuman Exposure Levels and Safety of Bisphenol A, Environmental Health
Perspectives, Vol. 118, No. 8, 2010, 1051-1054.

[105] Meredith Small, The Latest Science on Bisphenol A, Health and Exposure, Toxics
Action Center, 2010.

[106] Yozo Nishikawa, Effects of Bisphenol A on Human Health, JMAJ, Vol 46, No 3,
2003, 103–107.

[107] Francis A. Carey i Robert M. Giuliano, Organycchemestry, 2012.

[108] B. Nedić,), Tehnologoja prerade plastičnih masa, Kragujevac, 2008.

[109] G. Barič i G. Pehnec-Pavlović, Proizvodnja i preradba polimera u svijetu, europi i

hrvatskoj, Polimerni materijali i dodatci polimerima, Zagreb. 2005.

[110] EFSA Journal Scientific Opinion on Bisphenol A: evaluation of a study

investigating its neurodevelopmental toxicity, review of recent scientific literature on
itstoxicity and advice on the Danish risk assessment of Bisphenol A, EFSA Panel on food
contact materials, enzymes, flavourings and processing aids, 2010, 8(9):1829, Italy.

[111] S. Alagić i S. Urošević, Organobromni usporivači gorenja - supstance

nepoželjneza zaštitu materijala od dejstva vatre, Zaštita materijala 2010, Vol 51, No.1

[112] N. Dimitrov, Onečišćivači iz materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir

s hranom, 5. Konferencija o sigurnosti i kakvoći hrane, Zagreb. 2011.

[113] B. Šarkanj, D. Kipčić, Đ. Vasić-Rački, F. Delaš, K. Galić, M. Katalenić, N.

Dimitrov i T. Klapec, Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani, Hrvatska agencija za hranu,
Osijek, 2010.

[114] I. Vukojević, K. Galić i M. Vereš, Ambalaža za pakiranje namirnica, Zagreb,

2007.

[115] G. Barić, Polimerna ambalaža u dodiru s hranom – zakonodavstvo Europske

unije, Časopis za plastiku i gumu, Vol.30, No.1, 2009, str. 58-59.

[116] EFSA Journal Statement on the ANSES reports on bisphenol A , EFSA Panel on
Food Contact Materials, Enzymes, Flavourings and Processing Aids, 9(12 , 2011, 247,
Italy.

[23] 11

[24]
[117] R. Troiano, P. Elmer, W. Goodman, UHPLC seperation and detection of
bisphenol A in plastics, 2009.

[118] William Goodman, Global Concerns Drive, LC Development, 2010.

[119] A. Taskeen and I. Naeem, Bisphenol A Toxicity in milk: A Review, Nature and
Science, Vol. 7, No. 8, 2009, str.: 83-85.

[120] I. Rykowskai W. Wasiak, Properties, thereats and methods of analysis of

bisphenol A and its derivates, Acta chromotographica, No 16, 2006, 7 – 27.

[20] 12

[21]