Tkanina ljubavi

Toplina male skučene sobe u potkrovlju, visoko, visoko tjera me da uzmem svjež zrak, svježu
inspiraciju. Stoga odlazim na prozor. Prodoran miris jeseni kao uragan juri kroz mrak noći
mojim nosnicama u pluća koja se napokon oslobađaju svih stega dana što nosi brojne ljude u
sebi. Svjež miris sela i prirode je uvijek neprocjenjiv ali sada je nešto posebniji. Zvijezde. Oči
mi sežu za nebeskim svodom koji vrvi bogatstvom sjaja. Deseci zvjezda sjaje u daljini, ali su
noćas tako blizu. Osjećam kao da me zovu van, kao da me tjeraju k sebi, u svoje dvore
nebeske.

Izlazim. Noć je hladna, prava jesenska. Ledeni zrak zebe mi ruke te ih krijem u džemper i
grijem koliko i kako mogu. Tijelo mi je skupljeno kao nikada, a duša raširena kao nikada.
Oslobađa se u punom volumenu, u svoj svojoj voličini i uzdiže se k nebu, k zvijezdama.
Tišina vlada selom. Ni psa, ni mačke, ni ptice neces cuti. Samo pokoji list koji pozdravlja
drvo s kojeg silazi, oprasta se i odzdravlja pozdravu dobrodoslice trave koja ga meko
dočekiva. Pokoji list se predaje i klokotu vode u lokvi kojom ce sada plutati jednako kao i
moja duša prostranstvima nebeskim pod kormilom zvijezde danice.

Tišina je sve glasnija. Niko joj govorom ne naznačuje kraj. Sam sam. Mjesečine noćas nema
pa šuma u daljini nije nimalo osvijetljena. Iza vidim svjetla grada, dobro i zlo koje kriju.
Iznad njih je sivilo, ali ne ono depresivno, tmurno, sumorno kakvim ga inače smatramo. Ovo
nosi u sebi buru, nemir, uzbuđenje. Dižući glavu iznad vidim kako se sivilo pretača u
veličanstvenu tkaninu nebeskog svoda koju krase desetci zvijezda. U očima mi se zrcali
tkanina ljubavi koju nam nebo noćas daje.

Vidiš li zvijezde? Osjećaš li ih? Njihov sjaj, njihovo bogatstvo, njihovu ljepotu, njihovu moć,
njih – ljubav? Svaka zvijezda je ljubav jer je svaka jedna osoba koja te voli. Koliko ih je
samo... Toliko je i osoba koje te vole, ali i više čak jer neke zvijezde sjaje, a mi ih možda zbog
naše uskosti pogleda ne zamjećujemo. Negdje su gušće, a negdje rijeđe, ali opet sjaje. Neke
sfere tvoga postojanja na ovom svijetu okružuju te ljubavi više osoba, a neke manje, ali ipak u
svakoj sferi imaš bar jednog koji te ljubi. Nemoj nikada pasti u beznađe da si sam, napušten,
da te nitko ne voli... Zvijezde su svjedok tomu da nije tako.

Veće su i manje, bliže i dalje, ali opet sjaje. Srce koje je daleko od tebe miljama i milionima
milja može u sebi imati obilje ljubavi za tebe, dok ono koje je tik do tebe može biti šuplje ili
kameno. Ne ljubi te svatko tko ti iskazuje riječima ljubav makar i svaki dan. Srce nikada ne
može progovoriti dostojanstveno riječima. Njegovu veličinu izražaja ni jedna umjetnost ne
može u potpunosti iskazati.

Pogledaj kako bijelo sjaje za tebe. Odabrale su boju nevinosti za tebe. Svaka ljubav može
proći kroz bonace kušnji, sumnji, prepirki, svađa, uvreda, no uvijek je u svojoj dubini nevina.
Ne optužuj tako lako ljude oko sebe da te lažno vole. Svaka zvijezda sjaji svojim načinom, a
tako te i svaki čovjek voli različito, a ti budi otvoren prihvatiti sve ljubavi jer samo tako –
prihvaćanjem i davanjem ljubavi – možeš sam steći svoju puninu bića.

Neke su prebrze. Svijetle jako, ali kratkotrajne su. U trenu prođu i nestanu te ih nikad više
nema. Dok su tu čine ti se savršene. One su ostvarenje sna. Tako su brzo došle i tako jako
sjaje, ali će i pasti brzo. Svaki dan srećemo nove ljude, a nesvjesno mnoge i zavolimo.
Zavolimo ih toliko da im povjerujemo u svaku riječ koju prozbore bez da mislimo o
vrijednosti i točnosti njihova sjaja. Naužimo se tog kratkog svijetla te nekada čak i
zaboravimo sve ostale zvijezde na našoj tkanini ljubavi. A što kada prođu? Eh... Tada se opet
vraćamo onom dobrom starom sjaju i posramljeno priznajemo kako ne vrijedi ljubiti padalice
jer ljubav ne vraćaju, a tako ni ne dolaze k punini svoga bića.

Toliko ih je sve veličanstveno sjaje i svima se diviš, ali uvijek, zapamti!, uvijek ćeš naći jednu
grandiozniju od svih. Svaku noć na tkanini ljubavi vidiš jednu zvijezdu koja je posebnija,
značajnija, stalnija, a to je on, zvijezda doma davidova. On je uvijek tu i njegovu ljubav nikad
nemoj zanemariti niti posumnjati u nju. Previše je velika njegova ljubav da bi bio slijep na
nju, kao i njegov sjaj... Što god da ti se dogodi znaj da je on uvijek tu. Njegova zvijeda uvijek
sja i nikada neće prestati. Čak i kad se sve ostale pogase ta jedna najbitnija neće. Bude i
olujnih noći gdje zle munje paraju tkaninu ljubavi kada posumnjaš da ta zvijezda postoji
uopće, ali znaj dobro da se i tada krije prividno manja od munje, no poraziti će munju i
zavladati opet nebom, a munja će nestati. Samo izdrži!

Koja je tvoja zvijezda? Koje sve zvijezde vidiš na svome nebu? Padalice, one blizu, one
daleko, velikog sjaja ili pak malog? Sve dok uvijek vidiš onu jednu posebnu znat ćeš da ti je
vid ispravan i da ćeš daleko i duboko vijdjeti u tkaninu ljubavi.