Copyright© 2013, Andrea Dandolo

PROMATRANJE JE SLIJED KOJIM PERCIPIRAMO SEBE,

ISTINU I OSTALO

Ovo što slijedi su opće praktične vježbe čiji je cilj razvoj temeljne sposobnosti
koje su potrebne za razvijanje konkretnog promatranja u pravom smislu riječi, te
predviđene su za osobe koje rade u grupama. Prakticirajući te vježbe u nizu
razvijaju se preduvijeti za prvo i drugo promatranje.
Koliko god te vježbe mogu izgledati jednostavne te biti dobre i korisne za malo
više centriranja u nekim trenucima u životu, bez direktnih upustava i nadzor
osobe koja je prošla kroz njih i dobila nešto od njih, ne mogu dovesti do
konkretnih i trajnih rezultata.
Međutim, vježbe same od sebe ne mogu sigurno dovesti do tog cilja. Ako je naš
cilj upoznati, otkriti našu istinsku prirodu te razviti određeni nivo svijesti i
unutarnje tišine, potrebno nam je malo više napora nego što inače uložimo.
Napor ne podrazumijeva nikakav sadomazohistički pristup naspram sebe ili
drugih, nego angažirati se na discipliniran, dosljedan i zreli način.
Trebamo prevaziči vlastiti uobičajeni pristup prema Radu na Sebi.
Uobičajeni pristup, bio on manje ili više mehaničke naravi, i dalje je uobičajeni.
Doveo nas je do onoga što jesmo, i to je više ili manje dobro, odnosno od onog
što smo dostigli i našeg zadovoljstva naspram onoga što smo stekli. Ali
"uobičajeno" znači "staro", "automatsko", "po navici"... "po liniji manjeg
otpora".
Ukoliko želimo napredovati dalje, ka "novome", bez obzira na kojoj svijesnoj ili
mehaničkoj razvojnoj razinu se nalazimo u ovom trenutku, trebamo više napora.
Druga stavka je da trebamo "obitavati" praksu, bilo koju praksu, ne samo ove
predstavljene u ovom nizu. Isto kao što avionu koji se treba spuštati na zemlji
treba isključiti autopilot te aktivirati fizičkog pilota, tako tijekom vježbe
osobnoga razvoja (bilo koje vježbe, bilo koje prakse) treba postojati neko tko ih
radi, inače će se odvijati same od sebe i dati nam iluziju da ih odradimo. Treba
nam intencionalnost, namjera. To je veoma bitna stavka u Radu na Sebi-
naravno, ukoliko ne želimo da te vježbe ostanu uobičajena rutina.
Ovdje ću ponoviti glavna načela pristupa praksama što su neki koji su pohađali
susrete uživo imali već priliku čitati u podjeljenim skriptama. Budući da smo
skloni zaboravljati te se vraćati starim, uobičajenim šablonima, ponavljat ću ih
do besvjesti. Tko piše, pročita ih svakodnevno prije svojih dnevnih praksi skoro
pa dvadeset godina kako bi mu ostale upečaćene u umu.
• meta-svjesnost: dok odradimo određene prakse svjesni smo našega tijela
koje miruje ili se kreće, kvalitete mišičnoga rada, stanja tijela.... i
činjenice da smo svjesni toga što radimo u sadašnjem trenutku. Ta
svjesnost da smo svjesni je metasvijesnost.
• namjera: fokusirana pažnja na raznoraznim aspektima (tijelo, disanje,
pokret, itd... ovisno o praksi); ne mora se pažnji dopustiti da odluta ili da
bude obuzeta tenzijama, naporima ili djelovima koji su posebno aktivni
tijekom određene prakse;
 • prihvaćanje: odnosi se na neprosuđivanju naspram toga što radimo,
osjećamo, mislimo, vidimo, čujemo. To je toliko bitna stavka da može biti
shvaćena sama po sebi kao praksa. Sve što se dešava treba prihvatiti
onako kako dolazi: tenzije, napor, bolovi, emocije, misli i ostalo... nije to
bitka protiv nečega, nego izražavanje našeg psihofizičkog sustava u
sadašnjem trenutku. Budući da je prisustnost važan dio ove prakse, sve što
se dešava sada ne mora biti ignorirano, pobjeđeno, zaboravljeno, nego
prihvaćeno za ono što je dešavanje.

• svijesnost o sadašnjem trenutku: biti potpuno u praski dok je odradimo,

ne misliti na sljedeći pokret ili kada će praksa završiti jer je naporna ili
zahtjevna. Ne misliti o sljedećim ili prethodnim vježbama. Tijekom
vježbi, ne misliti o tome koliko je vremena prošlo, koliko će trajati, nego
usidriti se u tu-i sad. Biti u ovom trenutku, u onome što radimo.

• ne-prosuđivanje: naspram sebe, drugih limita ili prednosti vlastitoga

tijela, koliko dobro ili loše odradimo određenu praksu, na vlastito
psihofizičko stanje, i naspram svega što se može prosuđivati.

Ukoliko će se te prakse ozbiljno prihvatiti i odraditi, u drugim tekstovima dodat

ću i neka načela koja su inače SKROZ zanemarena, ali bez kojih bilo što radimo
ne vodi do ničega konkretnog.
Prije nego što opišem prakse i kako njima pristupiti, kako bi dobili jasnu viziju
cilja dodat ću dio teksta koji je već objavljen u drugim pdf skriptama koje sam
objavio u ovu grupu, Put, Razvoj, Promatranje, Unutrašnja Tehnologija i Čudo
promatranja, tekstovi koje preporučim da ponovo pročitate prije nego što se
posvetite ovim praksama te povremeno kako bi postale dio vašega bića.
Shvaćanje i Prakticiranje idu zajedno, ne mogu jedan bez drugog. Tko misli
da je teorija manje bitna ili da ju je već razumio ili "zna", oduzme si
mogućnost za bilo kakvo daljnje i konkretno napredovanje. Istina je da prazna
teorija ne vodi do ikakvih rezultata, ali isto tako je istina da sama praksa ne
vodi do ničega, osim mehaničkog oponašanja određenih praksi. Tko ne
pristupi na ovakav način, može biti siguran da neće imati nikakve rezultate od
ovih kako od drugih (bilo kojih drugih) praksi.
Pažnja
To je međustanje između pasivnosti i svjesnijeg stanja. Totalno pasivno stanje
prethodnih katova je razbijeno od vanjskog zbivanja: desi se nešto što nam
privlači pažnju i postajemo pažljiviji. Trajanje te pažljivosti ovisi o tome koliko
je stvar koja nam je privukla pažnju nama zanimljiva. Ta se razina dešava često
tijekom dana: mehanička osoba je uronjena u prva tri stanja pasivnosti, netko je
zove, prolazi lijepa cura, dečko, auto, desi se nešto, zvoni sirena, i osoba izlazi
na tren iz te pasivnosti. Tu se ne može još pričati o svjesnosti jer to nije svjesna
odluka, dešava se.

Prepoznavanje tog stanja u samorazvojnom smislu je veoma bitno iz razloga što

osoba kad je u pasivnom stanju, kad spava, nije sposobna primijetiti to stanje.
Nešto joj privlači pažnju, postaje trenutno prisutnija, i taj događaj koji je
privukao pažnju ostaje u memoriji. Znači, osoba se može prisjetiti tog događaja.
Između takvih trenutaka, je u stanju pasivnosti. Repetitivnost tih trenutaka
tijekom dana daje joj iluziju da je prisutna tijekom cijelog dana. Iako osoba
prihvati činjenicu da nije prisutna, to stanje joj daje dojam da ipak nije toliko
odsutna. Više sam puta preporučio osobama da se pokušaju prisjetiti događaja
koji su se desili u zadnjem satu ili tijekom dana; osim ljudi koji su lagali da im
to nije predstavio nikakav problem, ostali su morali priznati da nisu bili
sposobni prisjetiti se svega. Postojali su neki trenuci koji su im ostali u umu,
između tih trenutaka, praznina. Npr. znali su da su bili na poslu i nakon toga
doma: ostalo su rekonstruirati po logici. Hodali su do doma, ili išli busom,
tramvajem, itd…. ali nisu bili sposobni prisjetiti se ikakvih detalja o tom
periodu.

Realizacija tog stanja je užasan šok, jer shvatimo da u biti mi provedemo svoj
život u stanju nalik spavanju. Bez da osoba realizira tu istinu, buđenje je
nemoguće.
Prirodno Promatranje (Prvo Promatranje)
To je početak svjesnog puta. Kako bi čovjek preobrazio pasivnost u fokusirano
promatranje potrebno je da, u stanju pažnje, um se stapa sa emocijom stvarajući
motivaciju sposobnu za održati to stanje pažnje.

To je proces "zadovoljstva": u mjeri koliko zadovoljstva uspjevamo izvući od

nečega, toliko će trajati pažnja, i to će dovesti do koncentracije. Kad se misao
stapa sa emocijom dosegnemo stanje koncentracije.
Intelekt će biti privučen znatiželjom, dok emocija zadovoljstvom. To stapanje
vodi do aktivnog i intenzivnog stanja prisustva. U tom stanju, sve što čovjek
doživi i iskusi ostaje konkretno utisnuto u pamćenju.
To stanje je definirano kao Prva Pažnja.
Prijelaz iz obične pažnje do prave koncentracije dešava se kroz svijesni napor.
Prirodno promatranje (koji je prvi stupanj aktivnog promatranja) može biti
istrenirano i razvijeno kroz promatranje (naravno, nepristrano) kojem se dodaju
interes, motivacija i lagoda.
Polje na kojem se razvije takva vrsta promatranja je jednodimenzionalno.
Drugo Promatranje (Proces deidentifikacije)
Od ovog stupnja krećemo prema višim stanjima svjesnosti okarakteriziranim
stanjem neidentifikacije sa prividnom osobnošću. Konačno dostignuće tog stanja
je stvaranje stabilnog "Ja" koje može kontrolirati i naređivati svim
fragmentiranim dijelovima prividne osobnosti (čitaj: Ego). Na taj način
stvaramo red i balans u nama.
Ova faza u Radu podrazumijeva kompleksan, trajan i specifični trening koji ima
veze sa dvodimenzionalnom svjesnom percepcijom unutarnjeg i vanjskog
prostora.
Drugo Promatranje možemo raščlaniti u tri faze: promatranje sadržaja, prošireno
promatranje, promatranje u trećem licu.

1. Promatranje sadržaja- odnosi se na tri glavne karakteristike:

Vizualno promatranje materijalnih elemenata: uđemo u prostoriju i
uočimo sve što je statično i vidljivo: stolice, stolovi, čaše, drugi
predmeti....
Takvo promatranje definira stvari u brojčanim terminima (koliko
čaša? koliko stolica? koliko prozora? itd...).
U ovoj prvoj fazi svjesnost prostora je jako limitirana, kao da promatramo samo
ono što je statično u njemu. Prostor nije percipiran kao promjenjiv i "živ" nego
kao statična fotografija istine. zato definiramo taj stupanj promatranje sadržaja.
2. Prošireno promatranje- podrazumijeva doslovno proširenje
svijesti koje bismo mogli definirati kao: o koliko stvari mogu biti
istovremeno svjestan? Bazira se na tri glavne karakteristike:
• Aktiviranje svih fizičkih osjetila.
• Promatranje nestatičnih elemenata i promjenjivosti u
prostoru.
• Neprestano proučavanje na 360°.
U ovom stupnju, svijesnost nije više limitirana na samom vidu nego sva su
osjetila aktivirana istovremeno i prostor je viđen kao ono što je: realnost u
neprestanom kretanju i neprestanoj promijeni. Naime, prostor nije više
percipiran kao statična fotografija u kojem možemo biti svijesni statičnih
elemenata, nego kao živo organsko polje koje se neprestano mjenja.
Kad ulazimo u prostoriju primjećujemo sve što je statično kao u prvom
promatranju, i sve što se miče i mijenja: ljudi, mirisi, zvukovi, temperatura
prostora, svijetlost, okus, itd... sve istovremeno.

Ta faza je ulaz u svijet osjetila preko kojih možemo primjećivati promijenjivost

promatranih fenomena. To nas vodi u stanje neprestanog promatranja u kojem
pažnja postaje dinamična i prati sve moguće procese koji se odvijaju unutar i
izvan nas bez da se identificiramo s njima, a svijesnost nije više bljesak koji se
javi u prekidima nego ostaje aktivna i neprekidna, na 360°, fokusirana u prostoru
kao cijelini.
Od sterilnog jednodimenzionalnog promatranja, prijeđemo na promatranje koje
podrazumijeva svjesnu interakciju sa vanjskim svijetom. Prosto rečeno, ne
promatramo više samo kako vanjski uvijeti i prilike utječu na nas, nego
počinjemo shvatiti kako utjecati na vanjske prilike.
Naravno, sve se to ne odnosi samo na fizičkom nivou, nego na emotivnom i
mentalnom i uzročnom nivou.
To je stanje poznato u Zenu kao Zanshin.

3. Promatranje u Trećem licu- u ovoj fazi drugog promatranja,

razina osobne svijesnosti dostigne znatno širi i dublji nivo svijesti.
Karakteristike te faze su:
• Deidentifikacija.
• Razvoj dvodimenzionalnog promatranja, naime svijest o
promatraču i promatranim objektima (čitaj: odvojena pažnja).
• Svijest o efektima prouzrukovanih u vanjskom prostoru.
Recimo da ova faza je relativno laka za primijeniti, ali istovremeno nije lako se
prisjetiti to raditi. Nešto o toj praksi sam pisao na svom Blogu, ali isto tako ono
što je napisano nije dovoljno. Kako bi dostigli stanje intenzivnog, dubokog i
nepristranog promatranja, nije dovoljno promatrati, treba ojačati promatranje, i
to se svodi specifičnim vježbama koje su dane tijekom susreta kolektivno
(svima) i individualno (po osobnim potrebama, kad je osobi potrebno razviti i/ili
ojačati određen aspekt u sebi).
Treba reći da, iako je drugo promatranje predstavljeno ovdje u tri faze, to ne
znači da se te faze trebaju razviti na linearan način (prva, pa druga, pa treća).
Mogu biti trenirane istovremeno.
Prije nego što počinijemo...

• naučite se razviti nenadmašnu disciplinu kod svakodnevnog prakticiranja tih

vježbi;
• svaki put kad koristite te prakse, odradite ih kao da ih izvodite po prvi put;
na ovakav način, shvatit ćete koliko je svaki trenutak, svako iskustvo koji je
prividno isto, u biti različito, jedinstveno;
• nabavite konopac na kojem ćete zapisivati čvorićem svaki put kad budete
svjesno odradili vježbu;
• zabilježite čvorićem samo trenutke u kad tijekom prakse dosegnete izravnu
percepciju, ne kad na primjer mislite na disanje (prva praksa), nego kad ga
doslovno osjetite, iskusite, doživite. Naime, nemojte misliti o praksi, nego
iskusite je. Trenuci kad sumnjate da niste imali izravnu percepciju, nemojte
zabilježiti. Inače, te će prakse postati prazna rutina koja ne vodi ničemu. Kad
bi zabilježili koliko puta mislimo da uspjevamo odraditi i takve prakse,
konopac od dva metra nebi bio dovoljan;
• taj rezultat ćete zapisivati na kraju svakog dana u bilježnicu koju ćete
koristiti kao dnevnik (za sad je dovoljno da koristite dnevnik samo za to,
budući da su te prakse dovoljne, pa možda i previše za sad. Ubuduće ću pisati
specifičan tekst o disciplini dnevnika). Na kraju dana imat ćete točan broj
puta koliko puta ste odradili određenu praksu;
• odradite te prakse po 20-30 sekundi po svaki put; znači, ako se prijsetite ih
odraditi deset puta na dan, odradit ćete ih deset puta po 20-30 sekundi svaki
put;
• ako mislite da te prakse vam nisu potrebne, Rad na Sebi završava ovdje.
Prividni ego je pobjedio;
• nemojte se štediti s pitanjima. Ni jedno pitanje nije suvišno, ni jedno pitanje
nije nepotrebno. Misliti da smo sve razumjeli znači zaustaviti bilo koji Rad
na Sebi prije nego što počinje. To je najčešća pogreška ljudi koji se bave
samorazvojem;
• nemojte prilagođavati te vježbe po vlastitim potrebama;
• nemojte preskočiti nijedan dio ovog teksta i vratite se k njemu svakodevno.
Ukoliko želite nešto dostići, koristite ga kao sredstvo za dostići stanje
"buđenja";
• ukoliko mislite da ste već budni, taj tekst vam nije potreban, izbrišite ga,
zaboravite ga i nastavite spavati;
• ukoliko mislite da već radite te prakse ili da su vam te prakse već poznate,
taj tekst vam nije potreban, izbrišite ga, zaboravite ga i nastavite spavati;
• budući da su te mikro- prakse temelj stvaranja dubljeg stanja svijesti, one
uzrokuju potpuno otvaranje naspram naših unutarnjih limita i nepoznatih
djelova sebe, te naspram svijetu. Ukoliko mislite da imate dovoljno "veliko i
otvoreno srce" te ste dosta otvoreni naspram svijetu, stavite tu ideju pod
upitnik i nastavite s praksama jer srce nije nikad dovoljno "veliko i
otvoreno";
• ukoliko smatrate takav pristup uvrijedljivim i niste sposobni prevazići taj
osjećaj, taj Rad nije za vas;
Vježbe
Vježbe
Vježbe koje sljede su opće temeljne prakse posebno posvećene aktiviranju svih
fizičkih osjetila, iako utječe na razvoj sposobnosti spomenutim u drugim
stavkama. Budući da su temeljne prakse, to su najjednostavnije i nisu jedine
potrebne za dostizanje tog cilja. Postoje i prakse koje su posebne za svakog
pojedinca i mogu biti dodjeljene samo izravnim putem.
Te se prakse odrade na način da se krene od razvoja svjesnosti o disanju, te se
postepeno, kako napredujemo praksom, dodaju fizička osjetila, jedan po jedan.
Na kraju, ukoliko smo ustrajni i uspijemo u tome, bit ćemo sposobni održati
svjesnost na sva osjetila istovremeno.

Disanje
Kako bi aktivirali sva fizička osjetila, naime kako bi bili potpuno prisutni svojim
osjetilima, emocijama i mislima, praksa započinje promatranjem (koji se u ovom
nivou podrazumjeva kao "obratiti pažnju na") na procesu disanja. Trebamo
postati svijesni vlastitoga disanja onakav kakav je. Ukoliko ne uplićemo um u
procesu disanja, to osvješćivanje daha smiruje i proširi dah. Prije nego što
poduzmemo bilo što u vezi s disanjem, trebamo jednostavno obratiti pažnju na
njega, naučiti se ne misliti o disanju (proces koji ometa disanje jer "mislimo o
disanju"); kao što su drevni i sadašnji ozbiljni majstori govorili, bilo koja radnja
koja se odradi iz stanja nesvjesti ne vodi do ničega osim dodatnih iluzija i
problema.

• Odaberi dva trenutka u danu kad možeš ostati miran petnaestak minuta bez
da budeš ometan. Sjedi mirno, na stolici ili na podu prekriženim nogama,
tijelo mora biti uspravno, glava poravnata sa kičmenim stupom. Zatvori oči i
počni promatrati svoje disanje. Tijekom promatranja disanja broj na sljedeći
način: udah 1, izdah 2, udah 3, izdah 4, .... do deset. Ne treba odraditi tu
vježbu više od 15 minuta, bitno je odraditi ju redovno. (Ova praksa može biti
zamjenjena sa meditacijom o praćenju disanja, ukoliko je već radite
redovno);
• Tijekom dana budi svijestan vlastitog disanja dok obavljaš uobičajene
zadatke: dok hodaš, dok sjediš, dok pričaš, na poslu, dok radiš bilo šta. Svaki
put kad svjesno pratiš disanje, zabilježi to čvorom na konopcu. Ono što je
bitno nije trajanje te svijesnosti, nego da što više puta tijekom dana budeš
toga svijestan. Dovoljno je da budeš svijestan disanja za 20-30 sekundi po
 svaki put (to vremensko trajanje vrijedi za sve vježbe opisane u ovom tekstu).
Nakon toga, možeš se vratiti uobičajenim načinu djelovanja. Kostantno
vraćanje pažnje na prasku dozvoli nam da izbjegnemo sklonost da ona
postaje mehanička i da steknemo iluziju da to prakticiramo cijeli dan dok to
ne radimo.
• U početku daj si kao cilj da ćeš po 10-20 puta tijekom dana pratiti disanje.
Postepeno povećaj broj puta, do 100 i više puta na dan, ali to se mora steći
postepeno, ne ubrzati proces. Ostavimo sa strane iluziju i pretenziju da je to
lako, da mi to možemo, počinjemo od malih stvari. kao za prvu vježbu, i tu je
bitna kostanta, ne kvantiteta.
• Uspjeh svih daljnih praksa koje se bave razvijanju konkretne i potpune
svijesnosti ovisi isključivo o razvoju svijesnog disanja. To je toliko bitno da
mnoge discipline limitiraju svoje učenje isključivo na disanje (primjer:
vipassana, zen i anapanasati meditacija).

Dodir
Koža je vidljiva granica našega tijela i točka dodira sa vanjskim svijetom.
Nakon nekoliko tjedna svijesnog praćenja disanja, otkrit ćete da vaše tijelo nije
limitirano kožom. Vaša osjetila se šire daleko preko vidljivog limita kože; moglo
bi se i činiti da se osjetila šire izvan tijela taknuvši svijet oko vas i vrate se tijelu.
Koža predstavlja 16% težine našeg tijela, ali je najsenzibiljniji organ koji nas
najviše "hrani".
Drevni učitelji spomenuli su da održavanje svijesnosti takta je bitni mediji kako
bi doveli do sjedinjenja djelovi naše fragmentirane osobnosti.
U svakom slučaju, bez previše filozofiranja, mi kostantno diramo nešto, čak kad
bi lebdjeli, dirali bi zrak oko nas. Nismo nikad u vakumu.

• Od trenutka buđenja, postajemo svijesni svoje kože, vidljivi i tanak limit

našega fizičkog tijela. Što osjetimo? Koji su osječaji naše kože? Toplina?
Hladnoća? Ugodnost? Relaksiranost? Tenzija?
• Dignemo se, i percipirana temperatura se mjenja. Svijesni smo i toga.
Osjetimo kontakt stopala s podom, ruke koje diraju; tuširamo se, osjetimo
vodu na koži i mi smo živi. Diramo i osjetimo raznorazne predmete i
primjetimo njihove kvalitete.
• Ako smo prisutni cijelo tijelo postane živo, postajemo svijesni neprekidnog
dodira sa svijetom. Postajemo svijesni da taj dodir nas povezuje sa svijetom.
Izvan svih naših bahatih predrasuda, mišljenja i nesvjesnih uvjetovanja koja
nas drže daleko od istine, mi smo dio svijeta, dio te igre koja se odvija pred
nama i u nama i koju zovemo život.
• Tijekom cijelog dana, naša koža promijeni svoje stanje, odgovorivši na
vanjske prilike i podražaje. To "dahtanje" je svijest i život. Ukoliko se
otvorimo njemu znači prihvatiti sebe kao živo biće pod bilo kojim
pogledom, te izaći iz automatizma koji nas zadrži zarobljeni u vlastitu iluziju
življenja.
• Provedite svaki dan u stanju djelomične svijesnosti o disanju i dodira kako
bi razvili i proširili svoju svijesnost.

Okus
Kako postepeno usidrimo svoju pažnju u svijesnosti o disanju i dodira, možemo
dodati još jedan element: okus.

• Postajemo svjesni svega što takne naš jezik, nepce, usta.

Otvorimo se osjećaju okusa stvari i bića.
• Naše usne i naš jezik su jedne od najosjetljivijih djelova našeg
tijela, koritimo ih potpunom svjesnošću i namjeru kako bi stupili
u kontakt sa vlastitom intimnom prirodom (bićem) i svijetom.
• Kao dijete dozvolimo si iskusiti u potpunosti bilo koji okuš koji
se pojavi tijekom dana.

Sluh
Kroz sluha postajemo svjesni prostornosti oko nas. Naučimo primijetiti
prisutnost tišine čak i u najbučnijim prostorima i prilikama.
 Kad savladamo svijesnost daha, dodira, okusa, dodajmo i ovo čulo.

• Otvorimo se u potpunosti svijesnosti nastanka i nestanka

zvukova oko nas. Istovremeno budemo svijesni da čujemo
ono što čujemo.
• Promatramo svoje tijelo kako reagira na raznorazne zvukove,
muziku, itd...
• Prepuštamo se u slušanju zvuka našega daha kako ulazi i
izlazi iz tijela.
• Naučimo slušati druge potpunom pažnjom (i bez
interpretiranja); slušajte druge svim bićem, pokušajući
primijetiti i što stoji iza verbalnih zvukova:emocije, misli,
osjećaji, namjere, itd...

Vid
Vid je najrazvijenije osjetilo u današnjem čovijeku. Mi živimo u
vizualnom društvu u kojem to čulo ne služi samo za gledanje i
promatranje vanjskih prilika, nego i kroz imaginaciju, snove, maštanje,
vizualizaciju, itd... Vid funkcionira i dok držimo oči zatvorene.
Osim toga, vrlo je bitno imati na umu da nam vid dozvoli i percepciju
perspektive, dubine, strukture i forme (prostornost).
Osim sposobnost vizualizacije, kroz korištenje organa vida, možemo
isprazniti, administrirati i čak kontrolirati emotivni i mentalni procesi.
Na primjer, stari tantrici su imali običaj gledati nebo koje ima iste
kvalitete uma (oblaci koji prolaze kroz nebo kao misli koje prolaze
kroz um). Zazen (meditacijska Zen praksa) se također odradi
otvorenim očima gledajući u zid kako bi se privremeno ispraznili
svojih misli i emocije.

• Postajemo svijesni nenamjernih pokreta očiju i očnih kapaka.

• Promatramo prostor, naučimo se komunicirati na suptilan
način postajući objekt koji promatramo (bez da izgubim
 svijest o sebi). Na ovakav način, naučim se stavit u tuđu
kožu.
• Naučimo se promatrati stvari sa zanimanjem, kao da ih
vidimo po prvi put, ne kao "već poznate".
• Primijetimo kako se komunikacija sa vanjski svijetom
promijeni kad počinjemo vidjeti, ne samo gledati što je oko
nas.
• Primijetimo predmete, broj predmeta, boje, forme, sa
zanimanjem.
• Dozvolim da, uz ostala opisana čula, vid postaje odraz moje
svjesnosti.