DR.

RUDOLF STEINER

v v

KRSCANSTVO
KAO
, MISTERIJSKA
CINJENICA

I
MISTERIJE

STAROG

DOBA

H3NI31S :1l00nH'HO
 -2 ·1 . ~ , 1t{~ /.

RUDOLF STEINER

~B§~6~§!YQ_~Q_~I§IIg~_91~~~~lg6

MISTERIJE STAROG DOBA

----------------------

.'k
\
,-.1."<;" (l(! ' t
('J,..I
fIt: '-~, Il H,

I'<>~'f."f' :; VIH\ J :A .' 1\.. Ef1

~'NI",Nt ... Jc:

\-.1.: > lV . ~,-> I :'t'.

.. ~t-I). ,( ',,\
li .l.- ... ~:...I\~~ ,1'-C 'N... '"\~~11~.N.1\ ";_\~ f,..ti -:1\ •.

,,"1'" h.r.. ~i. ,,,''',.' 'o. Y'"N-<i'lc >;:.

:~-
 Umnbženo kao rukopis. Nije dozvoljeno bilo kakvo umno­
žavanje ili preštampavanje. Nije za prodaju ili neki drugi
način stavljanja u promet.

Sud n sadržaju 0vOg spisa može se priznati samn nnoID,

tko je proučavanjem ove vrste duhovne nauke stekao potrebna
predznanja.

--------------
Umnožio: Dr Josif Korač, Beograd, Neznanog junaka 29 ­
telegon 684-49j.

 ŽAJ
SAD R .. _----
-------_

Predgovor drugam izdanju ••••••••••••••••••• I

Stanovišta i razmatranja ••••••••••••••••••• 1

Misterije i misterijska mudrost •••••••••••• 5

Grčki mudraci prije Platona u svijetlu

misterijske mudrosti ••••••••••••••••••••••• 18

Platon kao mističar •••••••• ,............... 28

Mit i misterijska mudrost •••••••••••••••••• 41

Egipatska mis tC::_~'i ,.' s k,::, mudrcst •••••••••••••• 56

Evandelja •••••••••••••••••••••••••••••••••• 65

Čudo Lazarevo •••••••••••••••••••••••••••••• 70

Apokalipsa po Ivanu •••••••••••••••••••••••• 78

Isus i njegova historijska pozadina •••••••• 87

Bit krščanstva ••••••••••••••••••••••••••••• 90

Krščanstvo i poganska mudrost •••••••••••••• 96

Augustin i crkva •••••••••• ~ •••••••••••••••• 101

,.

PREDGOVOR IIIZDANJU

Kad je pisac ovog spisa prije osam godina sažeo sadržaj

predavanja koje je držao godine 1902. nazvao ga je "Kršcanstvo
ko.o mistič!{.a činjenica". Taj naslov trebo.o je označi ti naročiti
karakter ove knjige. U njoj se nije samo pokušalo historički
prikazati mistički sadržaj kršca~stva vec i postanak kršcans­
tva iz mističkih nazo~a. Slijedila se je misao, da SU u tom
postanku djelovale ~~~~ZE~_~~E1~E~~~, koje se mogu vidjeti samo
takvim gledanjem. Sadržaj knjige opravdava jedino to da pisac
pod izrazom "mističkoga" ne označava jedno gledanje koje bi se
držalo više nejasnih osjecajnih spoznajo., nego "strogo nauč­
nog prikazi ·ranja". Široki krugovi podrazumi jevaju pod reč ju
"mistika" nešto takvo i zato mnogi to smatraju područjem du­
ševnog života, koje nema ništa zajedničkog s "pravom znanošcu\l.
ij smislu ove knjige riječ "mistika" upotrebljava se za prikaz

duhovne činjenic-e, koja se u njenom bicu samo može shvatiti

ako se spoznavanje osniva na nečemu što se crpi iz izvora sa­
mog duhovnog života. Nece moci steci bilo kakav stav prema 8a­
držaju te knjige, tko odbija spoznaju, koja se napaja iz tak­
vih izvora. Samo onaj tko u ovakvom smislu dozvoljava "mistiku\!
priznajuci dn. u njoj može vladati isto takva j~~~~ ko.o što
je ona koja istinski prikazuje priroctoznanstvene povezanosti
taj ce dozvoliti način, kojim se oVdje mi.stičko prikazuje sa­
držaj krš6~nstva kac mistika. fe radi se samo osadržaju ovog
spisa nego se prija svega radi o tome kakvim se sredstvima
spoznaje stvari prikazuju u njoj.
U naše vrijeme ima mnogo ljudi koji oštro odbijaju takva
sredstva spoznaje. eini im se da bi takvo prikazivanje bilo u
opreci so. znanstvenim. Tako je to ne samo kod onih, koji do­
puštaju jedno shvacanje svijeta samo u ovom smislu ko.o nešto
što stoji na tlu "prave prirodoznanstvene spoznaje", nego i
kod onih koji sebe smatraju kršcanskim vjernicima. 1 kao takvi
gledaju bit kršcanstva. Pisac ovog spisa smatra da je opravda­
no gledanje, odnosno shvacanje koje uvida, da tekovine prirod­
ne nauke u naše doba zahtjevaju da budu uZdignute k pravoj mi­
stici. To shvacanje može pokazati, da je taj drugi stav spoz­
naje upravo u opreci sa svim što pružaju prirodnoznanstvene

"
 II

tekovine. Činjenice te prirodne nauke ne mogu se obuhvacati s

onim sredstvima spoznaje, koje bi mnogi htjeli kao jedine i
koji misle da stoje na čvrstom tlu prirodnih nauka.
Ovu knjigu nece odbiti onaj koji priznaje, da se prava
mistika može spojiti sa punim shvacanjem naše današnje čudes­
no velike prirodne spoznaje.
Onim što se ovdje naziva "mist1čkom spoznajom" valja uka­
zati u ovoj knjizi, da je izvor kr3canstva stvorio svoje pred­
uvjete u misterijama predkršcanstva. ij to j rlpredkršcanskoj
mistici ukazuje se na tla, na kome se razvija samostaIna klica
kršcanstva. Takvo gledanje omogucuje-da-se razumije krščanstvo
u njegovoj §~~2§!~1Eej_~!ti. Mada razvoj krščanstva sl~jedi iz
predkršcanske mistike. A i~ostavi li se upravo to, t~kvo ce gle­
dište lako previdjeti samostalnost te biti. Može se pomisliti da
se u kršcanstvu samo dalje razvijalo ono što je vec postajalo
u predkršcanskoj mistici. ij tu pogrešku zapadaju mnoga savre­
mena mišljenja koja uporeduju sadržaj kršcanstva sa predkrš­
canskim gledanjem. Zatim misle da su kršcanska gledanja samo
nastavak predkršcanskih. Ova knjiga pokazuje da kršcanstvo pret­
postavlja raniUu mistiku, kao što je biljnoj klici potrebno tla.
Ovdje se zeli naglasiti zasebna bit kršcanstva koja se vidi,
kad se spozna kako je ono nastalo ali se ne zaboravlja taj pos­
tanak.
Autor izražava duboko zadovoljstvo, da je takvim prika­
zom "biti kršcanstva" stekao priznanje jedne ličnosti, koja je
obrazovanje našeg vremena obogatila u najdubljem smislu svojim
značajnim spisima o duhovnom životu čovječanstva. Bio je to
Eduard Schure. Pisac knjige "Les grandes inities" koji je sta­
novište ove knjige toliko priznao da ju je sam preveo (Les my­
sters ot les mysteres chretiennes). Samo uzgred neka je spome­
nuto i samo kao simptom zato da u sadašnjosti postoji čežnja,
da se shvati krš6anstvo u smislu ove knjige,da je prva nakla­
da prevedena jaš i u druge evropske jezike osim na francuski.
Pisac nije bio ponukan da nešto bitno promjeni na prvom
iZdanju, kad je nastalo ovo drugo. Ali se nalaze tu neka .:EE2=_
~~~~ onoga što je prikazano prije osam godina. Osim toga

pokušao je~~~~~ i šire prikazati ono što tada nije bilo

moguce. Pisac je nažalost mnogim poslom bio prisiljen propus­
titi dugo vrijeme, koje je proteklo od časa kad je prvoizdanje
b 1'l O raspro d
ano '1 kad' , v l o.
aJe ovo cl rugo lzas i'.~.ta, ..
1t IQ. tl\ll.
Pisano u maju 1910. Rudolf Steiner
 - 1 ­

KP.BCAN3TVO LAO HISTIČKA ČINJENICA

----------.---------------------­
STANOVIŠTE 1 RAZJvIATnAliJA

Prirodoznanstvena misao duboko je djelovala na predod­

žbo nove cobe. Postaje sve više nemoGuce govoriti o duhovnim
]Jotr8bama ilživota dU2,e i1 a da se ne objasni njihov odnos prema
spoznaj2.ma i prema načinu predočavanja prirodnih nauka. Ima
doduše još mnogo ljudi, koji ne dopuštaju da ih u njihovim
duševnim potrebama omete ta prirodoznanstvena struja. Nemogu
tako oni, koji čuju bilo svoje dobe. Predodžbe prirodne zna­
nosti osvajaju sve vecom brzinom glave svih ljudi. Srce ih
slij~di ma da s manje volje a često oklijevajuci i malodušno.
Ne radi 80 SQmo o broju onih koji su tako pobjedeni. Radi se
o tome, da prirodnoznanstvena misao ima snagu koja mo~e uvje~
riti pažljivog promatrača - da se na nju ~ora obazrijeti svaki
današ~ji nazor na svijet, da bi po njoj primio značajne utis­
ke. Ima inastranosti tog prirodnoznanstvel1og mišljenja, zbog
kojih s pravom valja odba~iti njegove predodžbe. No na tome
se ne može zastati u razdobIju u kome se široki krugovi pri­
klanjaju tom načinu mišI jenja. Ono ih privlači poput čarobne
silo. 1'10.. da pojedine ličnosti vee uvidaju da prava znanost
same. po sebi prelazi granicu I1pli tke mudrosti i1 , energije i
tvari. Više, čini se, valja obratiti pažnju 112 one koji odvaž­
no izjavIjuju~ na prirodoznanntvenim predodžl~ama ve.lja so..g­
raditi novu religiju. Pa makEtI' te predoclžbe izgledale plitke
i površno onome tko pozna dubIje duho~ne interese čovječans­
tva, on ih ipak mora čuti. Jer je upravo ~1a te pre(l.stave
upozorena pozornost sadašnjice.Ima razloga za vjerovanje, da
Ce ta pozornost postati sve snažnija u bliskoj buducncsti. A
vGlju gledati i na Dne druge, koji srcem još zaostaju za inte­
resima svoje glave. Na one koji sa svojim razumom ne mogu
oteti predodžbama prirodne nauke. Na njima popot tereta leži
njena dokazana moc. Po te predstave nemogu zadovoljiti reli­
giozne potrebe njihove cudi. Tim potrebama one daju ,samo
beznadnu perspektivu. Zar da se ljUdska duša oduševljava
visinom ljepote, istine i dobrote, pa da se na posljetku iz­
gubi u nešto bezlično kac mjehur od sapunice, kOg2 je napuhao
 - 2 ­

materijaIni mozak. Takav rsj~cajleži na mnogima poput more.

A prirodnoznanstvene ih pred.ažbe pritišcu 1.sto tako. One se

nameCu s ogromnom autoritativn~m snagom. Takvi su ljudi do­

god to mogu slijepi prema toj razdvojenosti u vlastitoj duši.

Tješe sami sebi govoreci da ljudskoj duši nije dano doci do

jasne predodžbe o takvim stvarima. Misle prirodoznanstveno

kolka zahtijevaju iskustva rijihovih ~ula i logika razuma. Ali

~uvaju odgo jem ste~ena religiozna osjecanja i najradije os­

taju usumraku, koji maglom .dbij~ njihov razum. Nedostaje

im odvažnost da unutarnjom borbom prodru do jasnog gledanja.

Nema dakle sumnje: prirodnoznanstveni način mišljenja

najmocnija je snaga u ~uhovnom životu novog vremena. Nemože ga

mimoici onaj tka govori o duhovnim interesima čovječanstva •

. Ali je isto tako van svake sumnje, da je plitak i prazan način

na koji takvo gledanje zadovoljava svoje duhovne potrebe. Bilo
. bi neutješljivo kad bi upravo ovaj način bio pravi. Ne bi li
čovjek morao biti potišten kad bi morao povladivati nekome

tka bi rekao: - Misao je tek jedan oblik energije. Rodamo is­

tom snagom kojom i razmišljamo. Čovjek je organizam koji pre­
tvara u misaonu snagu razne oblike energije. Taj organizam
podržavamo hranom. Njima produciramo i ono što nazivamo mislima.
- "Kakvog li čudnog kemijskog procesa, koji je mogao pretvori­
ti stanoviti kvantum hrane ubožansku tragediju Ramleta!".
Tako piše u brošuri Roberta G. Ingersolls-a~ lIModerni

sumrak bogova". Istina da se opcenito malo povlaauje takvim

mislima izražava li ih ovaj ili onaj poj~dinac. Važno je da se

bezbrojnim ljudima ~ini da i prirodoznanstveni način mišljenja

primorava da se orijentiraju prema procesima svijeta na gore

opisan način. Ta ionda, kad misle, da tako ne rade.

Da, bilo bi neutješno kad bi prirodna znanost sama po

sebi prisilila čovjeka da ispovjeda ono što pripovjedaju mnogi
njezini proroci. Najžalosnije za onbga, koji je iz sadržaja
te prirodne nauke stekao uvjerenje da na njenom području
vrijedi njezin način mišljenja i da su njoj metode neoborive.
Tak.av čovjek mora reci samome sebi: - Prirodna se nauka kre6e
ujednom smjeru koji ce ustanovitim granicama steci sve vece
priznanje. Ma koliko se knjiga napisalo koliko se god ljudi
oko toga svadali , i govorili obeznačajnosti lIborbe za opstanak"
 - 3 ­

o lIsvemogu6nostiil ili ilbespomo6nosti il "prirodnoG odoja l1 . -

Ali zar su tražbine prirodne nauke zaista iste one o
kojima govore neki njeni zastupnici? Da to nisu, potvrduje
vladanje tih samih zastupnika. Jer na ovom vlastitom područ­
ju oni se ne vladaju, onako kako to mnogi opisuju. Zahtije­
vaju na drugim područjiilla nošto što ne čino na svom. Zar bi
Darwin i Ernest Hacckel ikada bili rlošli cio onih velikih otkri­
Ca na području genetike (razvoja životG) da su S8 povukli u
svojo laboratorije i činili kemijske pokuse na nekome komadu
iz organizma izrezanog tkiva, mjesto da prornatraju život i
gradu živih bica? Zar bi Lyell bio mogao prikazati razvoj ze­
maljske kore da nije ispitivao slojeve zemljo i njihov sadržaj,
vec da je samo kemijski ispitao bezbrojno kamenje. Valja dois­
ta poci tragom monumentalnih ličnosti unovijem razvoju nauke.
Povesti Ce nas to prema višim oblastima duhovnog života na
kome su se oni kretali promatraju6j. prirodu. ~rada čovjek nece
vjerovati da jr:; shvatio bit "božanske tragedije Hamlet[t1J govo­
rebi: da je čudesan kemijski proces pretvorio izvjesnu količi­
nu hrane u tu tragodiju. Nece vjerovati kac što to isto tako
nemože ozbiljno vjerovati nijedan prirodoznanstvenjak: da je
shvatio zadaču topline u razvoju zemlje proučivši djelovanje
topline na 8umpor u kemijskoj retorti. Ta on ne nastoji shva­
ti ti gradu 1 jUdslwg mo zga uZimaju(~i komadi6 toga !l1uzga iz
glave i gledajuCi zatim kako Co djelovati neka lužina na taj
komadie tkiva. Istraživač te grade pita kako .se mozal: razvio
iz organa nižih organizama u toku razvoja.
Ipak je istina. Prirodna nauka mo~e poučiti ionoga,
koji proučava bico duha. Valja eamo činiti isto što i ona čini.
Tek on nosmije dopustiti da ga prevari ono što mu hoce naloži­
ti pojedini zastupnici prirodne nauke. Valja da istražuje
duhovn~ područja kao što oni ispituju fizička. Ali on ne mora
preuzeti mišljenjem o posve fizičkom, zamagljene predodžbe o
duhovnom svijetu.
Postupamo samo u smislu prirodne nauke ako duhovni raz­
voj 60vjeka posmatramo bez predrasuda ODhko kac što istraživac
promatra čulni svijut. No tad na podrušju duhovnog života biva­
mo povedeni ka jednom načinu promatranja koje se razlikuje od
 - 4­

čisto prirodnoznanstvenog. Kao što se razlikuje geolo~ko od

čisto fizikalnog ili istraživanja razvoja života od ispiti­
vanja čisto Kemijsldh zakona. Ono vodi višim metodama, koje
doduše ne mogu biti prirodoznanstvena ali su primenjene u is­
tom smislu. Moci Ce se tako korigirati i preinačiti s jednog
drugog kuta gledanja po neki jednostrani pogled prirodne naU­
ke. Ipak se time ne griješi protiv prirodne nauke, nego se
ona samo nastavlja. Takve metode mogu jedino dovesti do toga
da se doista shvate putevi duhovnog razvoja kac što je put
kršcanstva ili razvoj drugih religioznih predočavanja. Tko
upotrebljava te metode izazvati ce prigovor nekih ličnosti
koje su uvjerene da misle prirodnoznanstveno. Ali on zna da je
njegov vlastiti način mišljenja usuglasnosti s istinskim pri­
rodnoznanastvenim načinom predočavanja.
Takav istraživač mora još i prekoračiti granicu čisto
historijskog proučavanja dokumenata. A mora to učiniti jer je
promatranjem prirodnog zbivanja zauzeo poseban stav. Da bi se
opisao neki kemijski zakon malo vrijedi opisati retorte, posu­
de i pincete koje je netko upotrebio kad ga je o~krivao. Isto
tako malo služi prikazu kako je nastalo kršcanstvo ako ustano­
vimo historijsk e izvore kojima se služio evandelista Lwca. Ili
na temelju kojih je sastavljena Ivanova "Tajna objavaII. Povjest
je samo predvorje pravog istraživanja. Slijedoci historijsko
nastajanje dokumenata ne saznajemo ništa o predodžbama koje
vladaju u Mojsijevim spisima ili upredajama grčkih učenika
misterija. Jer u tim dokumentima našle su samo svoj vanjski iz­
ražaj predodžbe, o kojima se radi. Prirodoslovac, koji istražuje
bice čovjeka ne ide tragom kako je nastala ilriječ čovjekll i
kako se riječ u jeziku dalje razvijala. Drži se stvari a ne ri­
ječi u kojoj je stvar našla svoj izraz. U duhovnom životu valja

se držati duha a ne vanjskog dokumenata.

ltO.~. ~~~Lt.
o,
~ 11, ~0"!..:f,
 - 5 ­

HI3'.rEEIJE 1 l'iI.sTERIJSI~A j,.UDROST

-------------------------------
Tajanstveni veo prekriva način na koji su ustarim kultu­
rO.lil,"', zadovoljavali lwlturne potrebe oni, koji su tra~ili c:u1JIj~_
religiozni 3poznajni život, no što su im mogli dati religije
njihovih naroda. Tra~imo li, kako su ti ljudi zadovoljavali te
svo je potrebe tad n8.3 to vodi u mrak tajanstvenil1 ImI tova i ob­
re,da. Svaka ličnost koja je negdje našla takvo zadovoljenje, [,u.­
bi se za neko vrijeme ~red našim pogledima. Vidimo najprije,
kako joj njezine narodne .religije ne mogu dati što joj -craži
srce. Ona priznaje bogove. Ali zna da se u običnim pogledima
na bogove ne razotkri vaju velike zagonetke bi tka.. Ona traži :i1ud­
rost, koju brižno Čuva jedna zajednica mu~raca 8veconika. Njena
du~a puna stremljenja tra~i od njih utoči~te. Ako ti mudraci
nalaze d~ jo zrela , tad ju vode stepen po stepen do višeg sa­
znanja; način na koji to rade ne može saznati netko tka se nala­
zi van te zajednice. što se dogada so.. takvom du~6m skriveno je
pred pogledom neposvecenog. Ona kao da je za neko vrijeme sasvim
iZdignutE1. iznad zemaljskog svijeta. eini se, da je prenesena u
:neki tajanstveni svijet. - Ji kad opet bude vracena dnevnom svi­
jetIu tad pred nama stoji druga, posve prcmjenjena ličnost.
l,i(~nost koja ne nalazi dosta uzvišenih riječi da bi izrazi12.
kalco je za nju bilo Z!lačajno što je došivjela. (~ini joj ,se, i
nije to samo slika, vel; najvi~~a zbilja, da je prošla kroz smrt
i da se probudila u nov život. Jasno joj je da njezineriječi ne
može razumjeti nitko tko to nije sam do~dvio.
r~ako se dogaclalo so.. posvecenima umisterije. '.r2.jan.stven je
bio sa~r~aj misterijske mUdrosti, skrivene pred narodom, a koja
je O.svj\?tlj::wala najviša l)itanja. Kraj narodne reltgije posto­
jala je \itajna il r81igi ja izabranih. Njezi;1o pori jeklo nar:taj e
::!~C'ed pogledolil hi,storije u mraku pori jekla naroda. Ona S8 može

naci kod svih .starih naroda dokle ih go~ možemo slijediti. Mud­
raci tih naroda govore o misterijama sa velikim poštovanjem.
- ~to se u njima skrivala? ~to se razotkrivalo onomo, koji je
bio PosvQ(;en u te mi.sterije?
Još veca postaje zagonetka opazimo li, da su stari mud­
raci umistrijama gledali mešto opasno.Put do tajna bitka vodio
 - 6 ­

je kroz svijet strahota. Jao onome, tko je nedostojan htio

prodri jeti u njih. - Nije bilo veCih zločina od onoga izdati
tajne om ma ko ji l1isu bili posveceni. 1 zdajica je bio kažnjen
smr6u i kopfiaka-cijom dobra • Zna se da je pjesnik E~hil bio
optužen da je iznio na pozornicu neke stvari iz misterija.
Mogao je izbjeci smrt samo tako da se utekao oltaru boga Dio­
nisa, i dokazom suda da uop6e nije bio posve6en.
ftari mudraci govore o tim tajnama i tumače ih mnogostra­
no. Upu6eni je uvjeren, da mu je grijeh govoriti što zna, ali
da je isto tako grijeh neupucenom, da to sluša. Plutarh govori
o strahotama kroz koje je prolazio učenik misterija. Uporeduje
njegovo stanje pripravljanjem na smrt. Prije posve6enja učenik
je morao preci poseban način života. ČUlnost je valjalo podvr­
gnuti snazi duha. Služili su tome post , samotan život , pre­
garanje istanovite duhovne vježbe. što je ranije sačinjavalo
oslohac običnom životu moralo je izgubiti svaku vrijednost.
Morao se je promi jeniti C' ,-j ~ li smjer njegovog osj ecajnog života.
Ne može se dvoumiti o smislu tih vježbi i takvih iskušenja.
Hudrost kj ju je trebalo dati misterijskom ui.ieniku mogla je dje­
lovati na njegovu dušu kad je vec preobrazio svoj niži osje­
cajni svijet (život). Trebao je sad biti uveden u život duha.
Valjalo mu je gledati jedan viši svijet. Dok nije prošao sta­
novite vježbei kušnje nije mogao prema tome svijetu steci
nikakav odnos. A radilo se upravo o tome odnosu. lIora imati
iskustvo o intimnim činjenicama spoznajnog života, tko hoce
ispravno misliti o tim stvarima. Osjetiti da su dva odnosa
prema onome što pruža najviša spoznaja, a udaljena jedna od
drugoga. Ponajprije je za čovjeka zbilja svijet koji ga okru­
žuje. On pipa, čuje i vidi strujanja tog svijeta. Zove ga zbi­
ljom, jer ga zamjecuje čUlima. Hazmišlja o njemu da sazna u
njemu povezanost. - Njemu je u istom smislu zbilja i ono što
se u njemu samome diže iz duše. Sve su to jedino E1~~Y~ misli
i ideje. ij njima vecinom vidi slike čulne zbilje. Tek one ipak

nisu zbil ja. Ta ne mogu se pipati, ne vide S8 i ne čuju.

Ima ijedan drugi odnos prema svijetu. Teško. 6 e ga shva­

titi tko se drži zbilje na gore opisan način. Stanoviti ljUdi
sticu taj odnos na jednoj tačci svojega života. Tad mjenjaju
iz temelja cijeli Gvoj odnos prema svijetu. Smatraju tao istinskom
 - r'
( ­

zbiljom tvorevine, koje izranjaju u duhovnom životu njihove

duše •• Propisuju samo lužOj zbilji što im čula čUju, pipaju,
r7 . aa
Vl. d e. un2.Ju , ne DOgU Qoaza
, k t'1 8Vt o govore o tomc. Znaju
samo da mocu pričati o svojim novim iskustvima i da se svojim
pric.anjem odnose prema drugim ljudima kao netko tko vi rli ,
prema ODome tko jeroaen slijep. A obavje~6uju o
tone, jer znaju, da Ge oko njih nalaze drugi, koji J:)Š rusu
pro~~lellali duhovnim o(~ima, ali Ce po Gn2.zi onoga i'S to ElU saz­
nali zatim mo~i sva to shvatiti misaono. Vjeruju u čovječan­
stvo i žele, da se i druGima po njima otvore duhovne oči .. Ali
oni mogu samo pred drugima razastrti plodove, koje je ubrao
njihov vlnstiti duh. Hoce li i drugi vidjeti, ovisi o tome da
li č~e ti irazumjeti što može gledati samo duhovno oko. - Naj­
pr:LJ() ima u čovjelu nešto, [Ho mu ne dopušta gledati duhovnim
očima. Za njih ponajprije sve to i ne postoji. 60vjek je njima
samo ono, što je po svojim čUlimai razum samo tumači i sueli
?:ivotu i čulima .. Čula bi alabo ispunila svoje zadace kad ne bi
tražila, da se njihovim tvrdnjama prizna vjernost itačnost.
Slabo bi bilo oko, koje SD. svojegstanovišt2. ne bi tvrclilo da
su vidni utisci bezuvjet.nD. zbil ja. Oko je za sebe u pravu. To
s~) pravo I18 ul-dc1a ni onda, kaC!. progleda duhovno oko. Ali du­

hovno oko dopušta, da se gl~daju u višem'svjetlu stvari čUlnog

oka. Tada se ne poriče ništa od svega onoga, što je ugledalo
čulno oko, ali ~ovi se sjaj širi iz onoga, što je čovjek sada
gledao, koji se ra~.ije nije vidio. 1 čovjek zna da je ranije
vidic samo ni;:,u zbil ju. Sada vidi isto, samo je ono uronjeno
u jedno vi~;e, uronjeno je 1.1 duh. nadi S8 o tome da li se osje­
r;a, euti r:to se zapravo gleda. Tko svoje živo osjecanje pove­
zuje samo 8a Gulnim zbivanjem, t2j u onom višem vidi ,samo fata­
morc;anu i puku tvorevinu fantazije. Jer su takvome osjecaji
upr2vljeni samo preDlc. čulnome. Hvata u prazno kad boce uhvatiti
duhovr..u liroclu. Ta ,se povlaci pred njim, kad ju hobe opipati.
Za nj cc.-;a su to Il gole" mi,sli. On ih zamišl ja, ne ž,i ve u njima.
}\~ j emu su to slike ,3 manjom zbil jom od pr~;l jj_ vih Glava. Stavi

li ih on saucelce svojoj zbil ji, sve se to pretvara u pjenu.

Gubi se pred masivnom u sebi čvrsto povezanoQ zbiljom okojoj
mu govore njegova čula. - Drukčije je to kod onoga, koji je
promje1'.io svoje.. 08je(.anja prema zbil ji. Za takvoga je zbilja
izgubila svoju bezuvjetnu nepobitnost i svoju bezuvjetnu
 - 8· ­

vrijednost. ČUla i osjeCČAj takvog čovjel>:a ne moraju zbog toga

otupiti. Ali su ona počela sumnjati u svoju bezuvjttnu moe.
Ostavljaju F.jesto i za nešto drugo. I taj se prostor tada po­
činje puniti svijetQm duha. Tu leži mogucnost, koja može biti
strašna. Čovjek može izgubiti osjecanje za neposrednu zbil ju,
a da se· pred njim ipak ne otvara nova. Tad kac (la lebdi u
praznom, Čini mu se da je obamro. Starih je vrijednosti nes­
talo nove se nisu pojavile. Za takvog čovjeka ne postoje tada
više ni svijet ni čovjek. Ali to nije jedina @ogu6nost. Postaje
zbiljom za svakoga koji hoce jednom doci do više spoznaje.
stici ce do točke kad duh jednom proglasi sav.život za smrt.
T?kav ~ovjek se tada više ne nalazi u svijetu. On je ilpod l1
svijetom upodzemlju,Ulazi u Bad - u podzemlje, Blago njemu,
ako u njemu ne potone, Mro mu se baš tu otvara nov svijet •.
Ili CD ga nestati, ili ce sam pred sobom stajati preporoden,
U posljednjem slučaju pred njim Ce se nalaziti novo sunce, ili
nova zemlja. Iz duhovne vatre rodio S9 za njega ponovo cijeli
svijet,
Tako posveceni prikazuju šta je je od njih postalo putem
misterija. Menipa prica, da je putovao u BabiLon, da bi ga
Zoroasterovi nasljednici (sljedbenici) poveli u Bad i opet vra­
tili iz njega. Prica, kako je na svojim putavanjima plivao u
vodi i prošao vatru i led. Oni, koji su prošli l]~isterije, vele,
da ih je plašila i da im je prijetila sablja i da je pri tome
tekla l1krvil, Takve rijeci može razumjeti onaj, koji zna za prolaz
koji vodi od niže do više spoznaje. Taj čovjek je sam osjetio
kako su se sva kruta materija i sve čulno bili.pretvorili uvodu.
Zna kako je.on tada bio izgubio tlo pod nogama. Sve ž,ivo posta­
lo je mrtvo. Duh je ilpoput mača kroz toplo tijelo i1 prošao kroz
sav čulni život. 1 kac da je istekla sva krv čulnosti.
Ali pojavio se je nov život. Čovjek je izašao iz podzemlja.
Govornik Aristid govori o tome kad kaže~ - "IIislio sam da sam
dotakao Božanstvo, osjetio kako se približava, analazio sam
se izmedu sna i jave, moj je duh bio toliko lagan, da to ne
može shvatiti nitko tk(}"nnije posvecen n • Taj novi bitak nije po­
dreden zakonima nižeg života. Ne dotiču ga se ni nastajanja ni
nestajanja. Može se mnogo govoriti o vječnosti. Ali prazne su
riječi onoga tko bi o njoj govorio drugačije no ~to govore,
 9 ­

Jw ji L'3U prošli kr-oz Bad. Upu(~()ni imaju dru,;'ači ji nazor na ži­

vot ~ smrt. On~ vj8ruju, da tek sada imaju pravo Govoriti o
~)eslJlrtnosti. Znaju rla ni:'ita o njojne razu;,lije, tlw 118 zna

sve ono ~to o besmrtnosti govore upu~eni. ~eupuceni pripisu­

je be.smrtnof,t jednoj i'3tvari za. koju vrijede zakoni nastajanja
i ;18stajanj2., -i:isterijski ur,enik nije ~elio stf~ci samo uvje­
ranja o vje0n08ti i svrsi života.
Bilo bi tru~vo ,uvjerenjc bezvrijedno prema nazorim2 lrri­
sterija. Jer prema takvtm shva6anju vjecno uopce ne postoj~
kan život za onnga k.ji nije ~čenik misterije. Kad bi misterij­
ski učenik go:orio • jednnm vječn.m gov.rio bi o nečemu čega
nema. Ali misterijski učenik traži samo to vječno. U sebi on
ga mora probuditi i tad o tome može govoriti. Misterijskim uče­
nicima je tvrda Platonovo. riječ, da"propaaa u mulj tko nije
posvecen". Da samo onaj ulazi u vječnost tko je prošao kroz
mistički život.Jedino se tako mogu razumjeti rijeci Sofoklovog
fragmenta: - "KakO sretno stižu u carstvo sjena oni - koji su
posveceni. Jedino oni tamo žive - drugima je dosudena samo bi­
jedo. inevolja ll •
Ne ukazuje li se tu samo na opasnost kad se govori o mi­
sterijama? Ne oduzima li netko srecu iveliku vrijednost živo­
ta onome koga vodi k vratima podzemlja? strašne li odgovornos­
ti, koju tako prima? Pa ipak može li se mimoici ta odgovornost?
Tako je upuceni morao pitati samoga sebe. Vjerovao je da se eUd
naroda odnosi prema tome znanju ko.o mrak prema svijetlu. U to­
me mraku nalazi svoj stan nevina sreca. M~sti SU znal~, da no
smiju grešno zahvatiti u tu srecu. Jer što bi se dogodilo, da
je misterijski učenik 1!izdao svoju tajnull? Govorio bi riječi,
ništa osi~ rijoči. Ne bi bilo osjecaja niti ugoGaja koji bi
mogli izbiti duh iz tih riječi. Jer je zato bila potrebna pri­
prava, bill) su nužne vježbe, kušnje i cijeli preobražaj čulnog
života čovjeka. Boz nje~a bio bi slušaoc takvih rijoči kao iz­
bačen u prazno. Bilo bi mu se oduzelo što je do tada sa~injava­
lo njegovu srecu, a ništa mu se ne bi nalo u zamjenu. A čak
mu se ne bi bilo moglo ništa ni uzeti. Jer se riječimo. nebi
bili mogli promjeniti njegovi osjecaji. Bio bi idalje mogao
doživjeti i osjetiti zbilju samo korl stvari svojih čula. Ne bi
.
 - lo ­

mu se dalo drugo do strašne slutnje, .koja bi mu razarala ži­

vot. Bio bi to zločin. No danas to više ne vrijedi u cjelosti
za sticanje spoznaje o duhu. Takva se danas može razumjeti
pojmovno, jer novije čovječanstvo ima sposobnost razmišljanja
u pojmovima, koja je nedostajala starima. Danas mogu posto­
jati ljudi, koji su spoznali duhovni svijet, jer su ga sami
doživjeli; o. pred njima mogu stajati drugi, koji ce taj doži­
vljaj razumjeti mišlju. Razmišljanje upojmovima kod starih
nije postojalo. '-.

stara misterijska mudrost. bila jenalik na biljku iz

klijališta, koju tre~ skr~veno njegovatb. Tka bi ju i unio
u atmosferu svakidanjeg nazora dao bi joj životni zrw~ ~ kome
ne bi mogla uspjevati. Ona se rastapa inestaje pred kausti~
čkim sudom moderne znanstvenosti i logike. Rješimo se dakle
za neko vrijeme svakog odgoja koji smo dobili mikroskopom,
dalekozorom i prir~doznanstvenim načinom mišljenja. Očistimo
svoje nespretne ruke koje su se odviše bavile sp.ciranjem i
eksperimentiranjem, da bismomogli uci u čisti hram· misterija.
Zato je nužan stav bez predrasuda.
Kod misterijskog učenika važan je ugodaj kojim ce pri­

stupiti onome što smatra najvišim, i u isti mah odgovorom na

.zagonetke bitka. Naše vrijeme priznaje samo spoznajc stečene

grubo-znanstveno pa mu je teško povjerovati da je kod najviših
stvari važan ugodaj. Jer na taj način spoznajo. postaje intimno.
stvar ličnosti. Misterijskom učeniku ona je uvijek ta~va. Rek­
nimo nekome odgonetku ~ivotne za~onetke! Dajmo mu je gotovu.
Misterijskom 6e se učenikučiniti praznom ne pr~de li toj
odgonetei sama njegova ličnost na ispravan način. Ta odgonetka
nije ništa, rasčinjava se, ne upali li se na njoj, na poseban
nužni način, čovjekov osjecaj! Rješenje kazuje sve ili ne ka­
zuje ništa. Ona nije ništa, pristupiš li joj onako, kako
pristupaš stvarima svakidašnjice. Ona postaje sve ako si se
za nju ugadanjem pripravio. Tebe se tiče šta je ona sama po
sebi. Važno je hoce li ona iz tebe učiniti drugog čovjeka, ili
ce te ostaviti takvog kakav si bio iranije. No to ovisi je­
dino o Tebi. Da bi se li Tebi upalilo i izazvalo ono što samo
Božans~vo može učiniti, potreban Ti je prethodni odgoj. Tebe

je zato morao pripraviti jedan razvoj najintimnijih snaga

 - 11 ­

ličnosti. Važno je kako ceš docekati ono što ce Ti se pružiti.

Plutarh jo o tome ~isao. Prikazao je pozdrav kojim je miste­
rijski učenik pozdravljao Božanstvo koje mu je prilazilo, i
veli ~ - "Svakog od nas koji mu ovr:1je pri,stupa, Božanstvo poz­
dravlja r(~čima~ - Upoznaj samoga sebe.;l - 1 to nije lošiji
pozdrav od onog uobičajenog - budi pozdravljen: - a mi odvra­
c·amo I30žanstvu rječima~ VITi jesi il • Prinosimo mu tako pozdrav
\iBi vanjCl;r. Pi'avi i prvo bi tni, ~~o ji prilJada samo Božanstvu. -
Jer mi zapravo ovdje nemarno udjela na tom bivstvovanju. Svaka
smrtna narav pokazuje, po tome, što je u sredini izmedu ne­
stajanja i nastajanja, samo jednu pojavu; slab inesiguran
odbIjesak same sebe. Trudimo li se, da je uhvatimo razumom,
tao. jo to kao sa vodom, koja ce se prornjeniti pritisnuta sna­
gom i samim tlakam. A tlacenjem pokvarit Ce se sve, što ona
bude zahvatila. Razum, naime, jureci za bic:em, podložnim slu­
čaju i promjeni, luta od parijekla toga bita do njegovo pro­
pasti i ne može shvatiti ništa stalno, niti išta što bi
zaista postojalo. Jer se, kao što to veli Heraklit, ne može
dva puta zagaziti u isti val, niti smrtno bi6e uhvatiti dva
puta u istom stanju. Ono uvijek razara samog sebe i opet spa­
ja po brzini i žostini svojih kretnji. Ono n;staje inestaje,
približava se i udaljuje. Zato ono što nestaje, nikad ne može
do ci do pravog bivanja, jer se nastajanje nikada ne smiruje.
Promjone počinju ve0 u klici. Promjena stvara najprijo embrio,
zatim dijete, muža, starca i n8stajanje i dob mijonjaju se u
anam slijedebem. Smijo~no je zato, bajati sa smrti, kad smo veC
umrli nc.. toliko načina, i jer neprestano umiremo. Heraklit veli,
da po smrti vatre nastaje zrak, IJ::) smrti zraka. voda, a to se
još jasnije mO?'8 zamijetiti na samome čovjeku. Sna7,2n muž umi­
rao, kad nastaja Btarac, mladic umire postajuci muž, a dijete
kad postane mladitem. TakO jučerašnje umire li današnjem, a
današnje umri jot Ce u sutrašnjem. Ni jectno oct svefoa toga ne os­
taje jedino i mi postajemo mnogi potom što so materija mota i
goni oko jedne slike, oko svemu zajedničkog oblika. KakO bi nam
drukčije, kad bismo uvijek bili isti, moglo da se danas svidi

druga stvar ma što je bila ona rani ja, i kako bismo mogli lju­
biti i mrziti oprečne stvari,diviti im se ili kuditi? hako
bismo mogli govoriti različito i podavati se drugim strastima
 - 12 ­

kad ne bismo sami poprimili drugi lik. Poprimajuci druge

oblike, mijenjamo se i usvojim čulima. Jer bez promjene ne
može čovjek promjeniti svoj stav, a tka se promijeni, nije
više isti koji je bio' jučer. Ali tko nije isti, taj više i
ne postoji, a sadanji promjenit Ce se, postaju6i drugi. ČUl­
no nas zamjecivanje zavodi, jer ne poznajemo pravi bitak.
Varavi sjaj smatramo tim bitkom." (Plutarch - "O" nEIII u
Delfima) •
Plutarch često naziva sebe posvecenim. On ovdje pri­
kazuje uvjete života, misterijskog učenika. Čovjek dolazi
do mUdrosti, po kojoj duh može prozreti prividnost čUlnog ži­
vota. što čulnost naziva bitkom izbiljom, to biva uronjeno
utok zbivanja inastajanja. što se dogada sa svim stvarima
svijeta, koje zamjecujemo, to se dogada i sa .samim čovjekom.
1 on se sam raščinja pred svojim duhovnim okom. Njegova se
cjelinacijepa udijelove, u prolazne pojave. Roaenje i smrt
gube svoje izvanredno značenje. Postaju trenucima nastajanja
inestajanja poput svega ostalog šta se inače dogada. Ono
najviše ne može se naci u toj povezanosti bivstvovanja i pre­
stanka života~ Najviše se može jedino naci u onome što je
doista trajno. što se obazire prema prošlosti i što isto tako
gleda u bUducnost. Viši stepen spoznaje dolazi do takvog gle~
danja unapred i unatrag. Duh se objavljuje u svemu čUlnome,
ali on nema veze s čulnim bitkom .X). Duh niti nastaje niti
nestaje na isti način kao što to biva kod čulnih pojava. Tko
živi samo u čulnom svijetu, njemu je skriven duh. Ali duh po­
staje objavljenom zbiljam anag časa, kad čovjek prepozna pro­
vidnostčulnog svijeta. Kad je dopro do takvog gledanja, u
njemu se tad rodio novi član nje~ovog bica. U njemu se zbilo
što se dogada s biljkom, koja je najprije imala samo zelene
listove, a zatim procvala šarenim cvijetom. Doduše, snage,po
kojima je nastao cvijet bile su skrivene mnogo ranije u bilj­
ci no što je nastao sV:i.jet. Kad je cvijet postao, one su istom
postale zbiljom. U čovjeku, koji je samo čUlan, skrivene su
božanske duhovne sile. Te su se snage objavile i postale
zbiljom u misterijskom učeniku. U tomo i jest njegov preobra­
žaj. Dodao je on nešto svojim razvojem tome svijetu, koji je
postojao iranije. ČUlni je svijet učinio najprije iz njega
~-----------_ _------------­
....
x) Er hat nichts zu tum, nema veze.
 - 13 ­

cu1 nog covJe~~,

v v '1 da ga zatim prepusti njemu samome. Tima je
priroda izvr~ila svoj zadatak. Izvr~ilo SG, ~to prirOda može
izvesti snagom koje de1uju USamOril c;.ovjcku. Ali tinlO nisu is­
crpljene sve njogove sile. Ima snaga,'koje su, kac za~arane
u prirodnom ~ovjeku. Cne čekaju da budu oslobodene. Same od
sebe one so ne l;IO:;U oslobodi ti. One 80 guba uništa, a.1,o ih
~ovjek ne ~rihvati, da ih razvije ~alje. Njemu valja probu­
(li ti upravi 7,ivot ono š to počivo.. ,skri vono LI nj elilU. - 1!rirorl2
so razvija od nasavršenog do savr§onijeg. Ona tako vodi živa
bica kroz (1ugi p03tepeni niz od neživog kroz sve oblike živog.
Sve do ~ulnog ~ovjeka. ~ovjek U svojoj ~ulnosti otvara o~i i
zamje6uja sebe kac čulnu pojavu, kac promenjivo bice. Ali po­
vrt toga on jaš i osjeca snaga iz kdjih so je on radio, kao
bi6e koje se zamje6uje ~ulima. U tim snagama nije ono promje­
njivo, jer se iz njih tek rodilo promenjljivo. Covjek nosi u
sebi to bice kac znak da u njemu živi više no ~ltO on z2cmjecu­
je svojim čulima. Još ne postoji što po skrivenim snagama mo­
že nastati. aovjek ce jodnom, razvijajuci se, osjetiti da jo
ujednom trenutku nešto zabljesnulo u njemu, što je stvorilo
sve što postoji, ID{ljučivši njega samoga. Osjeca, da ce isto
to dati i njemu, snage za jedno više stvaranje. U njemu je to
vi:·'..) bilo i prije.no što je on stao u ~ulnu javu i bit ce i
poslija njo.· Po tom vi~em, po tim snagama u njemu, čovjek je
samo postno, ali ga on srnije prije prihvatiti, sUdjelovati na
tome stvar~nju viših snaga usebi. Takvi su osjecaji živjeli
u st8.r0i11 mistorijskom uČeniku iza njagovoc; posvecenja. Osje­
c~o je on u sebi vj8~no božansko. Njegova vlastita djelatnost

trebala je odsad biti član božanskog stvaranja. Sad je on sebi

smio rei..~i ~ ja sam u se bi otkrio sva je viš 8 ja, ali to "ja!!
siže van i prelazi granice mog ~ulnoG bitka. Bilo je prije
mag rodenja, 2. bit Ce i iza moje smrti. Stvarnlo je to nja"
od iskona istvarat 6e u vječnost. Moja čulna ličnost nastala
jel)O stvaranju tog višat; il jan. Ali je ono mene u6ini10 usebe.
0'10 sao. stV<1r2 u meni, jn sam njegov dio. Vi~e 0(1. ,svega čUlnog

je Gve što ja sada stvaram. Moja je ličnost samo sredstvo za

tu stvaralačku silU, za to božansko umeni.
 Na takav je način misterijski učenik doživio svoju
božansku metamorfozu.
Pravim svojim duhom misterijski su učenici n<:-zivali onu
snagu koja je tako zasjala u njima. Bili su rezultat tog dUha,
i sad kac da je u njih ušlo jedno novo bice i nastanilo se
u njihovom organizmu. +) Takvo im se činilo sada njihovo sta­
nje. To bice stajalo je izmedu njih samih kac čulnih ličnosti
i izmedu kosmičke stvaralačke moci+) božanstva. Misterijski
učenik uvijek je tražio taj svoj pravi duh.
Govorio je sebi: Postao sam čovjekom u velikoj prirodi. Ali
priroda nije svršila svoj posao, sam je moran preuzeti i svr­
šiti ono što ona nije mogla učiniti. Ali ja tog~ ne mogu uči­
niti u velikom carstvu prirode kome pripada i moja čulna lič­
nost. Razvijeno je, što se može razviti u tome carstvu. Zato
ja moram izaci iz njega. Moram dalje graditi u Carstvu duha
tamo gdje je priroda zastala. Moram sebi stvoriti životni zrak,
koji se ne može naci u vanjskoj prirodi. Takav se zrak stvarao
misterijskim učenicima u misterijskim hramovima. Tamo su se
razvijale snage koje su ranije dri jemale u njima. 1 tamo su
se učenici pretvarali u stvarajuce duhovne prirode. Ta preo­
brazba bila je nježan proces, koji nije mogao podnijeti oštri
zrak svakodnevnog života. Kad se je taj proces završio, čov­
jek se po. njemu razvio u stijenu, kojoj temelji stižu u vje­
čnost i koja je mogla odoljeti svim olujama. Ali čovjek nije

smio vjerovati, da može drugima neposredno saopciti, šta je

sve doživio.
Plutarch pripovjeda, da se u misterijima mogu naci "naj­
veGa objašnjenja i otkrica o pravoj prirodi demona". Kod Cice­
rona nalazimo da se u misterijama "ako se rastumače i svedu na
njihov smisao, može bolje prepoznati prirocta stvari, nego pri­
roda bogovaii. (Plutarch, O propasti proročišta, i Cicero, O
prirodi bogova). Takva nam sD.opcenja jasno govore o tome, da sU
za misterijskog učenika postojala viša tumačenja oprirodi stva
ri, no što su bila ona, što mu ih je mogla dati religija nje­
govog naroda. 1 vidi se, da je trebalo rastulTIačiti iDemona,
dakle duhovna bica i s~me bogove. +)

--------_ ...._-_ .....­

+) von ihr~n Organen Besitz orgriffen = nastanilo se je u nji­
hovim organima ili organizmu
+) Tu se misli na bogove naroda religije odnosno na likove ta­
danjih mitologija.
 - 15 ­

Po1azi10 se od demona k bogovimai k jaš višim bitima. ~J.1akva

je bila bit misterijske mUd.rosti. Harod je bogove idemone
sobi prec1očavao u nlil--.:ana kojima je sadržaj bio uzot iz 6u1­
no zbiljskoE~ ,svijet:J.. Zar S8 nijo morao z1Jul1iti nad vjočnos-
ti takvih bogova notko, tka je progledao bi(~e vjo(~noga. Jeako
je mogao b~ti vječan Zevs narodne predod~be, kad jo na sobi
nosio osobine j8dnog prolaznog biba? - Jedno jo bilo jasno,
mi,steri j ,skom uc; eniku: prod,stavu o bogovima čov jeh: 11al2.zi nn.
drugi na<'~in no f.:;to nalazi predodžbe drugi}1 ,stvari. Svaka stvar
vanjskog svijeta sili me, da o njoj stvorim posve odredcnu
predody,bu.prema Gome na.činu predočava,nja izgleda stvar. predstave
o Bogu slobodna pa i svojevoljna. Ona je rije~ena nužde vanj­
cl~og s~_jeta. Raznušljanje nas uči, da predstava o bogovima ne
podlije~e vanjskoj kontroli. Po tome čovjek o.o1azi do logičko
nesigurnosti~ Počinje sebe samog osjecati tvorcom svojih bogo­
va. 1 on so pi ta: :Cako ja dolazim do to{sa, da u svo jim pred­
odžbama prekoračim fizičku zbil ju? l'1isterijski ,'38 učenik morao
podavati takvim mislima. Nalazio je DCl opravdane ,sumnje. Pogle­
dajmo S8.mo prerlodžbe o bogovj.llia i mi toloi:r;iji. Zar ti bogovi
nisu nalik stvorenjima, koja nalazimo u čulnom svijetu? Nije
li ilI stvorio sa@ čovjek dodavajuci ili oduzimajuci razne osO­
bine bic~3. čUlnog ,svijeta? liekultivlrani ljuboci lov, stvara
sobi jedno nebo u kome bogovi održavaj~ veličanstvene lovove.
A Grk stavlja na svoj Olimp bo~anske ličnosti, kojima su so
pre~lo~ci mogli na6i u ctobro poznatoj srčkoj zbilji

Filozof Xenofan (575-480), ukazno je na to jcdnom opo­

rom logikom. ZnaElO, da su stariji grčki filozofi bili posve
ovi,sni od mudrosti misterija. Polazec\i od Herakli ta bit Ce to
još i posebno dokazano. ZG to se smije smGtrati uvjorenjem ono
što govori Xcnofon, kali. veli: ilLjudi 1:1islo, da su bogovi stvo­
reni :..:/. nj:i.hovom U.l{1;l;r.

11Sa njihovim č ulima, glavom i njihovim

tijolima. Ali kad bi irnali ruke, :,;oveda
ili lavovi, Rukama mogli slikati i radi­
li poput ljUdi, Slikali bi lil:ove bogova
i oblikovali njihova tijela.
;~ako SU i oni sani svaki svo jim ti jelima
n
Dogove na1 l~
. 1_ 1~OQ1 k_onJa
. n ~ 1tonJe,
G
- . a k o~1
gOVeda na goveda .. \!
 - 16 ­

Po takvom uvidu čovjek može posumnjati u sve božansko.

Mo~e odbijati to pjesništvo o bogovima, Q~ bi priznao samo
ono, na ::to ga sile čulna zamjecivanja. Ali misterijski uče­
nik nije tako posumnjao. Činio mu se čovjek, koji tako sumnja,
nalik na biljku koja bi sebi govorila: - i1t1oj je šareni cvi­
jet tlapnja. Hoj je razvoj svršen G mojim zelenim listovima.
što ja njima pridodajem, samo je varljivi prividni sjaj".
Ali m1ster1jsk1 učenik nije mogao ostati kod svojih narod­
nih bogova. I~ad bi biljka mogla razmišljati, uvidjela bi,
da su snage, koje stvaraju zeleni list isto tako odredene
i zato da kasnije stvore šareni cvijet. Ali ona ne bi mirova­
la, dok ne bi ispitala te snage pa da ih ugleda. Tak~ je mi­
sterijski učenik činio snarodnim bogovima. Nije ih poricao,
nije ih proglašavao ništavnima, ali je znao, da ih je stvorio
čovjek. U misterijskom učeniku djeluju iste prirodne sile,
isti božanski element koji djeluje uprirodi. Te sile izazi­

vaju u njemu predodžbe o bogov.ima. I on hace sada da ugleda

. tu snagu, koja stvara bogove. Ona nije nalik na r~arodne bogo­

ve, ona je nešto više. Xenofan ukazuje i na tu činjenicu,

kad veli:
"Ima jedan bog medu bogovima i ljudima najveci
Ni tijelom na ljude nalik, niti je njihove
mislilI.
To je ujedno bio bog rristerija. Mogao bi se nazvati
"skrivenim bogom". Jer ga - tako su to sebi predočavali ­
nigdje ne može naci čulni čovjek. Uperi svoj pogled van na
stvari, božansko ne ceš naci. Napni SYoju pamet. Hakar uvidio,
po kojim zakonima nastaju ili nestaju stvari, ni pamet ti ne
pokazuje ništa božansko. Prožmi SYoju fantaziju, religioznim
osjecajima, stvorit 6eš slike o bi6ima, koje mo~eš.držatibo­
govima, ali Ce ih tvoj razum raščiniti (rastrgati). Dokazat
ce ti da si ih stvorio sam, tako da si stvar UZ80 iz čulnog
8vijeta. Promatrajuci stvar oko sebe kac razuman čovjeh.:, mo­
raš poreci boga. Jar bog ne postoji za tvoja čUla niti za tvoj
razum, koji tebi tumači sve čulne za~jedbe. -_Bog je učaran u ..~ , - ~ - - ~

svijetu. Da bi ga našao, treba ti njegova božanska snaga. Nju

~---...:~~_....---...-------..-----~-----,,----­
........ _-------_.--._----.................-.---...~,---~

moraš probuditi usebi. Takve su pouke bile dane onome koea

je ustarini trebalo posvetiti. Sad je za njoga počela velika
drama svijeta, u kojoj je on bio živ upleten. Ta se drame
 - 17 ­

sastoja1a u izbivanju začaranog boga. Gdje je Bo~? To je

pi tanje stajalo pred dUšu misterijskog uč,eniIta. ::20ga nema,
0.1i postoji :)riroda. Valje.. bOL;a naCi. u pri:coc1i. U njoj je
njegov za~arani grob. Misterijski učenik shva6a u drukčijem
smislu riječ~ BOG je ljube.v, "Gog je ljubav cloveo najd2J.jo.
Bog je sobe dao u ljubavi i iziio se van. On se raskomadao
u mnogostrulwst prirodni11 stvari. One sada ~'.i vo, 2.1i on ne
živi s nji~a. On u njim~ počiva, mirUje, ali bog ~ivi u čo­

vJe~u,
'1 ,v
1 covJe~
'1 v '1 't'1 b OZJl
maze u se b'1 lStUSl v ., v, t -.
~lVO , da bl g~

spoznao. Takvu spoznaju on mora sam spoznavajuci otkupiti

(odčarati). - 1 čovjek sada gleda u samoga sobe. Bog djelujo
u :'ljegovoj duši kac skrivena stvaralačka snaga, koja jo~~ nije
stala na javu. U takvoj je duši mjcsto na kome može ponovo
oživjeti začarano bo~anstvo~ Duša je mati, koja mo~e primiti ..- . . . --.--.---.---~-------------- ~ _•• __ o ......

u sebe božansko iz prirode. Pusti dU~u, da bude oplodena i

'o;a~(~e'-;odifi -net'to b()~a'n:,sl~o-.~();;"s~';'~(i;' i~-'br~i~;'-clu-š-;-i- pri­
., '," - --_....- ......'-- -. .- .. _- -, . .

rod-;.--Sad- to više --i1:Lje 'l1siri~eno boža~sko;l, sad je ono objav­

ij~no i n-; ~mnu-je-ži~~t;·k;ji -s~ zamje6uj~ i koji se '~~rete

---
božanskog_
-------
~;edu-lj~dD;;:-To·j;-·;·,lč;r;;i.- dUl1 li č~vjelm~ lzdanak z;čaranog
._- _...•-- ........
- "­
._. "--- - - -- __ .... .... -
Nije to
. .~""' --­ - '-" -~

dOCUG~ veliki bog koji jo bio, koji jest, i

~ ~

koji 6e biti, Rli se on mo>;e u stanovitom ,sl.~islu uzeti kac

njegova objava. Otae dalj8 miruje u skrivenom; u ČOVj8~U se
rodio .sin iz vlastite 1 judsl;:o duš 2 .J:1ako uisti(Ska :3}JO znaja

postaje istinsko zbivanje u procesu 8vijota. li njoj se raua

božanski izti.anak. To rpdenje je zbilja }Joput ,svakog clrugog
prirortnog zbivanja samo na jednom vi~em stepenu. Takva je veli­
ka tajna mLsterijskog učenil:a, da on sam ,stvarajuci oslobada
bošc~l1s1w, ali mu oe val ja za to pripremi ti, da bi doi::;ta i pri­
mio bo~ans1"d. izclanak što [š"-l. je se.El stvorio. 'F'w ni je učenik
misterija nema osjel~aj za te, tka je otae tog poroda. Jer
otae počiva u čaru (u učaranosti), iz djevičanskog rac,-anja
staje na javu potomak, Čini se, kao da ga je duša rodila ,sama
iz sebe, bez op10denja. Jer ona druga radanja začeta su 11 čul­
nom svijetu. Tu se otae i vidi i pipa. Jedino taj božji potomak
11 samom čovjeku potiče od vječnog skrive:r..o:; boga-oea.
l~.a. \~g7
11. G. \s\:n:
 - 18 ­

GRČKl l'1UDHACl PRlJE P.LATOHA

U SVJETLU JvIISTERIJSKE HUDROSTI

Po mnogobrojnim činjenicama možemo vidjeti, da je filo­

zofska mUdrost počivala na istim temeljima ljudskog shvacanja,
kao i mistička spoznaja. Veliki se filozofi mogu razumjeti sa­
mo tada, kad im pristupimo osjecajima, koji su nastali u nama
promatranjem misterija. J\akvim poštovanjem govori Plato u "Pha­
idonu il o tajnim naukama: - l1Gotovo se čini, da oni koji su na
nama proveli obrede posvecenja (koji su nas posvetili) nisu ni­
malo zli ljudi, vec da nam od davnine ukazuju na to, da ce za­
gaziti.u mUlj tko silazi uRad, u podzemlje neposvecen i nepro­
čišcen. Pročišceni i posveceni, kad tamo stignu, stanuju kod
bogova. Jer tako vele, koji se trude oko obreda posvecenja,
mnogi nose Thyrsus, ali je malo pravih i oduševljenih. Ti pos­
ljednji su prema mome mišljenju isti oni, koji su se na zdušan
način trudili oko mUdrosti. l ja, prema svojim snagama, cijelog
života nijesam propustio da budem jedan od njih, vec sam se na
mnogo načina isto trudio oko'toga. 1l - Tako mo~e da govori o
posvecenju, koji je svoja nastojanja oko mUdrosti, sam stavio
u službu onog nastrojenja, koje je nastalo po posvecenju. Nema
sumnje, da na riječi grčkih filozofa, pada jasno svijetlo kad
ih osvijetlimo iz TIusterija.
Da je Hera.1dit (535-475) iz Efeza pripadao bicu misteri­
ja, vidi se iz jedne rečenice o njemu, koja veli, da su njegove
misli ilneprohodna stazail. Da onaj tka im pristupi bez posve6e­
nja, nalazi u njima samo lImrak i tamuil, ali da su Gjajnija od
sunca za onoga, koga u njih uvodi netko tko je posve6en. l kad
se ujednoj knjizi veli, da ju je položio u Artenuzin hram,
tad to neznači ništa drugo, nego da ga mogu razumjeti samo
posveceni. (Edmund Pfleiderer, donio je historičke ponrške,
koje su potrebne za Heraklitov odnos prema misterijama.) Vidi
njegovu knjigu : llFilozofija Heraklita iz Efeza u liSvijetlu
misterijske misli", Berlin 1886.) Heraklita su ,·v lJ. tamnim,
jer je S~TIO ključ misterija mogao osvjetliti njegove nazore.
 - 19 ­

U Heraklitu vidimo ličnost velike životne oz'oiljnosti.

Predočimo li sebi ooebino tog lika, vidimo, da je u sebi n03io
intirmo spoznajo, koje su riječi moglo samo naznačiti, ali ni­
kad izraziti. Nj8gova znamenita rečenica "sve te;:e;;, izrasla
je iz takvoG stavQ duše. Plutarch nam tu ročenicu tumači ri­
je2:il!la~ ilU istu rijelm ne možei' za[Saziti dva PUt2, niti se
smrtni bitak ;i1ože dva puta dotaknuti. oštrinom i brzinom rija­
ki).. bi tka rD.iJiI)') i opat s3.8tavl ja, zapravo ni ti opet, aniti
zatim, vec se zapravo sastavlja i otpu~ta, ido i odlazi;l. Tko
t~~o misli, prozreo je prirodu prolaznih stvari. Osjecao se
po nukani::i , da najoš tri jim ri ječima karakterizira bi(;e prolaz­
noga. Ne može se dati tukva karakteristika, ne omjeri li se
prolaznost na vječnost. A pogotovo tu l;:arakteristi].':u ne može
proširiti na čovjeka, tko IUjo zagledao u njegovu nutrinu. He­
raklit ju je proširio i na čov-jeka, kad veli~ -. iliivot i smrt
su isto, san i bdijenjo~ staro i mlado, ovo so protvara u ono,
a ono U ovo i1 • Iz te rečenice govJri nam spoznaja o privic1nosti
niž e ličnosti. 1 još to jače izražava, kud veli: - ;12;i vot i
Sl;lrt nalaze so u no..šem življenju, isto kao i unašen'. umiranju.
l'J e kazuj e i3e time nii~, ta drugo, nego <la se jedino sa stanoviš ta
prolaznosti, ~ivotu moy,c dati voca ~rijednost nego smrti. Smrt
je l1ai3tajanja, koje traba ua isprazni mjesto Z9. nov život.
Ali u tom novom ~,ivotu vječno '~;ivi isto tako kac ustarom. Isto
vje(~no pojaVljuje so 1..1 prolaZnOi:l životu kao i u ,sr;1rti • Ako je
čovjek uhvatio, shvatio to vječno, on gleda sa istim osjecajem
na smrt kao ~ n~ život. Ž~vot ima za njeg~ naročitu vr~jodnost
samo ako nijo u sebi mogao pr6buditi to vječno. Mo~e netko hi­
ljadu puta ponoviti rečenicu s ve tečen, ona je ni{,tavna ako
Il

ju je ne proprati tim osjecajem. Spoznajo. o vj06nom nastajanju

je bezvrijadna, ako se njome no odrešuje spona, kajom smo ve­
zani na to nastajanje. Berakli t se oo_vraca od u~i tka Ž~L vota,
l;:oji čovjeka
goni prema prolaZnO!l18 kad veli~ - n~Cako da u
anevnom ~lVO t ureKnemo,
, v. 1.
ml. ,Jesmo, 1(aaJ znamo, so. s t anOV1R
'''t o..
v ječnoga, da j esrno i da nismo. II (Vidi I:Iorakli tov fragl1lent, br.
8l.) - J-e(\:tn se Ileraklitov fragment ZOV8~ ;'UacJ.cs i Dionisos
su jedno isto iT I Dionis, bog ~ivotl1e rado;:.>ti, klijanja irasta,
tome su bile u čast priredene dioni~ke Bv~tkovino, taj Dicnis
ja Her~ditu identi~an sa Hadosom, bogom razaranja i uni~tavanja.
 - 20 ­

Nedostatke i prednosti ze:;i.aljskog bi tka mo~;e vidjeti u pra­

vom svjetlu tko vidi u životu smrt, i život usmrti. A u
obojem ono vječno. Tad nalaze opravdanje i nedostaci jer u
njima živi vječno. Samo je prividno ono što li njima vidi n~Zl
ograničeni život: - \lNije za ljude bolje c~a postanu što bi
htjeli da budu. Bolest čini slatkim i dobrim iZdravlje, glad
zasicenja, rad mirovanje. il - 17}Jore je najčiE:c~a i najnečistija
voda, pitka i ljekovita za ribe, a ljudima pogubna inimalo
pitka." Heraklitu je povrh 8vega toga stalo do toga, da ukaže
na sjaj iveličanstvo vječnoga, manje mu je stalo do toga, da
zemaljske stvari prikaže prolaznima. - Oštre su Heraklitove
riječi protiv Homera, Hesioda i protiv tada slavnih učenjaka.
Htio je pokazati način njihovog mišljenja, koje je prianjalo
uz prolazno. Nije htio bogove, kojima su svojstva uzeta iz
prolaznoga svijeta. Nije cjcnio kao najvišu znanost onu, koja
samo ispituje zakone nastajanja inestajanja. Njemu iz pro­
laznog progovara vječno. On ima za to vječno jedan simbol i
veli: - ;IHarmonija svijeta vra6a se usebe, kao ona lire i luka. ll
što sve leži u toj slici? Jedinstvo se postizava raspršava­
njem snaga i harmoniziranjem tih snaga, koje same po sebi
streme razilaženju. Jedan ton je u opreci s drugim, pa ipak
jedan s drugim tvori harmoniju. Valja to primjeniti na duhov­
nisvijet, i evo Heraklitovih misli: - IlBesmrtni SU smrtni,
smrtni besmrtni, jedni žive smrt drugih, a drugi umiruci žive
život drugih ll •
Prakrivanja čovjeka je u tome, da svojom spoznajom visi
na prolaznom, i time se odvra6a od vječno~. Tako život za
njega postaje opasnost. šta mu se dogada kac zlo, dolazi mu
od života. Ali to zbivanje gubi svoj trn, kad mu život presta­
je biti ona bezuvjetna vrijednost. 1 tad mu se vraca nevinost.
Čini mu se, kao da bi se mogao vratiti u djetinjstvo iz tzv.
ozbiljnosti života. šta li sve odrastao čovjek ne smatra
ozbiljnim, a dijete se time igra. Onaj tko je upucen, postao
je nalik na dijete, "ozbiljne li vrijednosti gube svoju vrije­

dnost, gledaju6i ih sa stanovišta vječnosti. 1 čovjeku se

život čini igrom, zato Heraklit veli: - lIVječnost je dijete,

koje se igra, i vladavina je djeteta. t1 ij čemu je prakrivnja?

Ona 'je u tome, da se najvišom ozbiljnošcu smatra nei.{to na čemu

 -21 ­

se ne bi !3mjela zaustaviti ozbiljnost.:~;oS' ,:32 r2.:::J.io E

8vijet ,stvari. Tko uzima stvari bez boca, ,smatra ih ozbiljnim

kao \Igrobove bo:':'al1Gko:;Ol. liorao bi Ge Cj njim2. i2;rL1ti kao dij8te,
lJ.'=;voju bj_ ozbiljnost morao upotrijebiti )10. to, da iz til1
grobova izvadi božansko, koje učarano 1.1. njima Gpava.

Obi2Sno mi:5l j enje o stvariFJa ,sagor j 8va, ,spal juje taj po­
gled n2 vječno. DU~1 rastaJJa misli čUlnosti, rastaJjuje ih, tp.
v2.tra izjeda. Takva jr] smisao Heraklitovih rijeci, da je vatra
pramaterije'.. svih stvari.' Dakako tu misao vr\.lja najprije uzeti
1.1. smislu običnog fizikalnog tumačenja pojava l~ fwijetu.No
nitko ne razumije Ileraklita, koji o njemu ~1e misli onako, h:ako
je f~ilo mislio o zakonima biblije. Philo je ~ivio 1.1. vrijeme,
kad je nastalo kršc:,anstvo .. 1 on veli~ - ;IIma ljudi, koji 1.1.

napisanim zal·wnim,.\ glerlaju sa1110 poredou, sliku dub.ovnog pouka,

koje onda pomno traže, preziruci one prve. Prekoravam takv8
1 jUde, jer bi morali da misle na o bo je. l'la ,spoznaju skri venog
,smisla i na l)romatranje onog što je otvoreno l;~rec~ n,4ima. II ­
Herakli tovu misao i,skri vl juje tko Be }Jrepire oko toga, da li
je Her8.klit svojim pojmom o vatri mislio nc. čulnu včl.tru ili
je njemu vatra bila Gamo slika, ,simbol vje<:no2; Ituba, koji obli­
kuje i opet rai3tapa sve stvari. PodrazuDijevao je ol)oje i ni­
jedno od to dvoje. Jer 1.1. njemu je duh živio. i 1.1. običnoj vntri.
1 snaga, koja djeluje 1.1. vatri, na fizičlri na:;in, živi 1.1. ljucl­
skoj du~i 1.1. vi~em smislu. A ljudska du~a 1.1. svojim p08udama za
taljenje, rastapa spoznaju ve~~nu za Gulno za3je6ivanje da bi
iz te vatre izdigIa gledanje na vječno.

U~?ravo Hero..klit m02~e rla hude krivo shv3.cc;D.. i.Tjemu je rat

otac svih ,stvari. A1j_ taj je njenm upravo ;;otac ~)tvarill, o..
nije samo ono. vječno. j~C1.d 1.1. svijetu no bi bilo opreka, kad ne
bj_ bilo najre.z1101ikijih protivurjočnih interesa, ne bi bilo
svijeta 11Ct,stajanja i prolazno,sti. Ali {,t~ f3e objavljuje 1.1. opre­
čnostima i !3uko bi. ma , i /:to je 1.1. njima izliveno, to rlije rat,
nego harnonijh. 1 upravo zato, ~to 88 rat nalazi u svim stvari­
ma, duh mudraca treba da prede preko svih stvari, da bi ih pre­
tvorio 1.1. harmoniju. Na toj tačci vidise bIjesak velike misli
Heraklitove 111Udrosti .. C;to je čovjok kao ličnost? ~Ll0 pitanje
za Heral~lita nalazi svoj odgovor upravo na toj ta~ci. U čovjeku
 - 22 ­

su izmješana ta dva elementa, u koje se izlilo božanstvo i

koji se bore izmedu sebe. Tako čovjek nalazi samog sebe. A
preko toga on zamječuje duh, koji potiče iz vječnoG • Za njega
za samog čovjeka, taj se duh rada iz borbe tih oprečnih ele­
menata. I taj duh sad treba da smiri te elemente. U čovjeku
priroda stvara preko same sebe. Ta ista svekolika jedna sila
(dieaelbe All-Einekraft) koja je izazvala i borbu oprečnosti
i smjesu obih, ona Ce tu borbu opet mudro ~~lOluti. Tu je to
vječno dvojstvo, koje živi u čovjeku. Ta ljudska podvojenost
izmedu vremenskog i vječnog. Čovjek je postao nešto naročito
po vječnome u sebi. Iz tog on treba da stvori nešto više.
Čovjek je ovisan i neovisan. On može da bude samo sudionik
vječnog duha, kojega je sagiedao, ali tek prema mjeri u kojoj
je taj vječni duh smješao elemente li njemu. 1 upravo po toj
činjenici, čovjek je pozvan da iz vremenskog oblikuje vječno.
Duh djeluje u čovjeku, naroči tim načinom. On djeluje iz vre­
menskog. To je ona posebna osobina ljudske duše: da nešto vre­
mensko djeluje poput vječnog. Da njegove snage (čovjeka) stre­
me (ma da različito) istim smjerom. To je uzrok da je ljudska
duša u isti mah slična i crvu i božanstvu. Čovjek po tome
čini sredinu izmedu božanstva i životinja. Čovjeku daje snagu
demonsko u njemu. Ta snaga u njemu stremi prema van. Heraklit
jetačno upueivao na tu činjenicu riječima: - i1Čovjeku je demon,
njegova sudbina. (Riječ je ovdje uzeta u grčkom smislU, u mo­
dernom bi se smislu moralo reci: duh.) Tu se za Heraklita ono
što živi u čovjeku širi daleko preko granica njegove ličnosti.
Ličnost nosi demonsko u čovjeku. Ali demonsko nije ome6eno

granicama ličnosti. Za nj ne veže smrt i rodenje ličnosti.

ICakva je veza tog demonskog sa ličnošcu koja nastaje i nesta­
je? Ličnost je samo jedan od oblika demonskog. Nosioc takve
spoznaje gleda preko granica samog sebe u prošlost i u budu­
enost. A doživljaj demonskog svjedok mu je njegove vlastite
vjeenosti. Sad više ne smije tome demonskome pripisati jedini
zadatak, koji bi bio li tome, da mu ispuni ličnost. Jer lično
je samo jedno od oblika pojavljivanja tog demonskog. Demon ne
može biti omeden jednom ličnošcu. li njemu je snaga, koja može
oživjeti mnoge ličnosti. On se mijenja i preobrazuje iz lič­
nosti u ličnost. Iz Heraklitovih pretpostavaka izranja kao
 2:5 ­

nešto samo po sebi razumljivo velika misao reilli~arnacije. Ali

to nije samo mi,c;C1o, neg'o i iskl.lstvo o tome. ;Tisao samo pri­
pravlja to iskustvo o reinkarnaciji. Tko otkriva demonsko u
.sebi, ne otkriv2. ga kao nešto prvobitno inevino. Uno ima
osebine. PO čemu je dobilo te o,sobine? Odakle moje sklonosti?
Jer su na morne demonu ve6 radile druge·li~noGti. A ~to 6e po­
stati iz 0~10ga, što sam ja. U!2inio na tome nemonu, kad ne f3mi­
jem vjerovati da se njegovi zadaci iscrpljuju u ovoj majoj
ličnosti? Priljravlja dakle rlrugu kasniju lič,nost. ]V!edu mene i
jedinstvo svijeta gura se nešto što prelazi moje granice, ali
jo;:; nije iBto kao bo~anstvo. Moj se demon gura izme-1u tog dvo­
ga. :;~ao što je moje i1danas ii rezultat i1jučerašnjcgll i ko.o što
(~e moje !3utra biti rezultat današnjeg, tak:o je moj život po­
sljec1ica jednog drugog, a bit ce uzrokom za jedan drugi. Duša
mudraca gleda na mnogobrojne živote u prošlostii mnogobrojnc
živote li bUdučnosti, ko.o što zemaljski čovjek gleda unatrag na
mnogo jučerašnjice i unapred na bezbrojne sutrašnjice. ~to
sam jučer stekao, kao misli i sposobnosti, time cU se [,lužiti
danas. Zar nije tako i so. životom? Zar ljUdi ne stupaju na
horizont bitka 8 najrazličitijim sposobnostima? Ooaklo raznoli­
kost? Zar da izvire iz jednog ni~ta? - Na~ajo prirodna znanost
:pono!3na na to, da je s područja naših nazora o br~anskom život~
prognala čudo. D. Fr. strauss C:iEov;~' i stara v jeraii), Z<Jvc ve­
lildm d08ti~l1ucGm novog vr8DH.ma, da viš 8 11e zami2,l jal~lo savrš e­
no organsLo bi~e l1ečim, što je l:udom stvorem' iz ni~e;ga. Shva­
camo
"
savrsen3
v t vo, 1
a~o Ba mO~8mo
v
ras tumaCl
V . t"1 rnzvOJOffi
. .lZ nesa­
vr~;8noc;. Gracta majmuna nije više nH\:.akvo čudo, uzmemo ,li, da
su proci majl~1Una praribe, koje su r>e ;netamorfozom ro,zvile d.alje.
Potrudimo se, da duhu priznamo ono, što nam se prema prirodi
čini o?ravdanim. Zar da za svr~8ni duh vrijede iste pretpostav­
k::; ko.o i za nesavr~;eni? Zar da za Goethe-a vrijede isti uvjcti
re,zvo ja kao i za bilo ko jeg Hottentai.;a'? ~~ao ~:to za ri bu ne vri­
jedi lJretpostavka, koja vrijedi za majmuna, tah"o ni za Goethe­
av duh no vrijer1e isti duhovni preduvjeti, ko.o što su oni za
divljaka_ Drugi su duhovni preci Goothe-ovog c1u~1a, nego što su
oni duha divljaka. Tijelo je nastalo, kao i duh. Duh Goethe-a
ima više preGaka od duha divljaka. Uzwimo nauku o reinkarnaciji
lJ. tom .smislU. Tad ona ne(;8 više biti iineznanstvena i1 • Ali mi
 - 24 ­

možemo tumaciti na isti način, što nalazimo uduši. 1 tad se

ne6e više smatrati čUdom, što ce se naci na takav način. Znam
pisati, jer 13am učio pisati. Ne mož~ netko pisati tko ni~ada
nije imao pero u ruci. Ali genijalni pogled trebalo bi steci
na neki čudesan način? Treba steci i taj genijalni pogled.
Valja i njega naučiti. Pojavi li se takav u nekoj ličnosti,
mi ga nazivamo nečim duhovnim. Ali je i to duhovno učilo. Bilo
je ono stečeno ujednom prijašnjem životu, kao što je došlo
kac posljedica u kasn~jem.
Takva i samo takva misao o vječnosti stajala je pred Heraklitom
i drugim grčkim mUdracima. Oni nisu govorili o trajanju nepo­
sredne ličnosti. Uporedimo jedan govor N1pedokla (490-430).
Tu on veli onima, ko ji dano uzimaju kao čuc.o ~
"Ljudi su" jer svojim mislima ne dopiru daleko,

Koji vjeruju da može nastati što prije nije bilo,

Ili da nešto može sasvim odumreti i posve nestati.

Iz postajanja nije moguce nastajanje,

1 nemoguce je da ono što jest, nestane.

Jer kUd ga god gurnemo, ono ostaje.

Tka je poučen, nikad to nece misliti,

Da živi samo dotle, dok traje što zovu životom,

1 samo dotle, dok traju da se raduju i da pate.

r da ništa nisu prije bili no što SU postali ljudi

1 da ništa nece biti kad umru. il

Grčki mudrac uopce nije pitao, da li ima nešto vječno u

čovjeku. Pitao je samo u čemu je to vječnost i kaka ga čovjek
u sebi može očuvati. Kako ga može dalje razvijati? Jer je njemu
od uvijek bilo jasno, da čovjek živi kac stvorenje izmedu ze­
maljskog i božanskog. Nije bilo uopce riječi o božanskom, koje
bi bilo van sVijeta ivan zemaljskog. Božansko živi u čovjeku,
ali tu ono živi na ljudski naein. To je snaga, koja čovjeka
tera da samog sebe učini sve božansld jim. Jedino tko tako misli,
može govoriti kao Empedokle~
"Kad napustiš tijelo i u slobodni eter se uzdigneš
Postat ceš besmrtan bog, koji je utekao smrti. 1l
što pod takvim vidom treba učiniti, za jedan ljudsld
život? On može da bUde posvecen u masičnu zakonitost tog kruga
vječnosti. Jer u čovjeku moraju ležati snage, koje ne razvija
samo prirodni život. 1 taj bi život mogao proteci neiskorišten
kako bi ostalo na ugaru shage koje treba razviti. Zadatak
 - ;~5 ­

misterija bio je, da ;3e one otkriju i da čovjek postane. božan­

skom 1121ik. ~~o ,SU smatrali svo jom zadacom grčki mu<:Jr::-.ci. Talw
mo~emo razumi jeti Platonovu izreku: - i1Tko neposvecen i neupu­
cen stigne u podzemlje, propad2. tamo u mUlj,o(~išceni i upuceni,
.ste;;;uci tamo, nalaze svoj bož,anski stan. H Tu je pred nama mi­
sao o bes~rtnosti, kojoj je značenje odredeno s cjelinom kosmo­
sao Čovjek povecava vrijednost bitka ,'3vijeta onime, ;';to poduzi­
ma, do. bi U ,sebi probudio vječno. ,spoznavo.juci on niju ,samo
besposl~ni posmatrač kosmičke ejeline, koji u sobi izaziva sli­
ke i predstave, o onome što bi postojalo i bez njega. Snaga
njegove spo~naje je jectna viša stvaralačko. priro~na 84aga, i ~to
(;e duhovno zabl jesnuti u lij emu, to je neš to božansko. Dilo je
ono iranije začarano, uli bez njegove spoznajo bilo ko.o na
ugaru. Bilo bi primor~n6, da čeka jedno drugo odčaranje. Tako
ljudska ličnost ne živi u sebi i samo za sebe, ona živi za Gvi­
jet, ako se tt3..k o gleda na život. Iana širi grc-Juc e ~~i vata po­
j eel.inca. Po takvom nazoru na svi jet, mogu L3e slwati ti rečenice ,
ko.o r:to je ona Pindarova, lwja otvara vi dih: prema vječnOl:le; ­
w:31ago onome koji je ugledao ono, (10. bi zatim sišao 'u poct7.cmlje.
On zn:,,1. Z2 svršetak ži:vota i poznaje od Zevsa obe(~ani početak. ll

l?azumijemo tako ponosno crte i samotni način takvih 111U­

drD.ca ko.o što je bio Heraklit. Oni su ponos11o za sebe mogli

reci, da im je mnogo to[;a objaVljeno. Jer oni svoje z11anje
uopC;e nisu pripisivali .svojoj prolaznoj ličnosti, voc.; vječnom
demonu u s~bi. Njihov ponos bio je nu~no proiracen ~igom po­
nizno,sti i skromnosti, koja je izrD.~ena u rije:::il,la~ - ;lVječno
teče znanje j?rolaznih stvari, poput tih samih lJrolaznih stvari.
ifHeraklit zove vječni GVij3t igrom .. Hogao bi ga na:;;wati i naj­
ve60m ozbiljno~6u. Riječ ozbiljnosti i8trD~ila se li upotrebi
na zemaljske doživljaje, igra vječnog oatavlja 00vjeku sigur­
nost života, kaju mu obuzima ozbiljnost na prolaznome.

Drugi oblik nazora na svijet, no što je onaj ~Ieraklitov,

izrastao je ne, temelju mLsterij.sld.h škola, 1').ao sto jr) ona, koju
je Pita~ora osnovaou VI stolje6u pre Hrista u donjoj Italiji,
1:ao zo.jednicu Pitagorejac2..:.~tagorejci SU vidjeli o,snov ,svega
li bro jevima i figurama, sto sU i11 istra~i vali matematilwm~
Aristotel prica o njima~ .- ffNajpri je sU oni dal jerazvi jo.1i
matematiL:u i gubeci se saGvim u tOE18, r,inilo im se, ela jR
 - 26 ­

početw{ umatematici ujedno početak svih stvari.

Pa kako je u matematskom prirodno broj ono najprvobitnije, i

kako im se činilo, da u brojkama gledaju mnogo toga sličnog

sa stvarima, i sa svim što nestaje, i to u brojevima više

nego uvatri, zemlji i vOdi, to im je neka osebina brojeva

mogla biti izrazom pravednosti, druga dušo i duha, a neka dru­

ga opet izrazom vremena, pa tako dalje za sve ostalo. Gledali

su u brojevima osobine i odnone harmonije, pa je tako sve os­

talo, svako po svojoj prirodi, njima bilo zrca]nom slikam bro­

jeva. Brojevi su se njima činili ono prvo uprirodi.

Matematski znanstveno promatranje prirodnih pojava mora

uvijek donekle povesti Pitagorejskom shvacanju. struna stano­
vite dužine daje stanoviti ton. Skratimo li žicu, nastat ce
drugi ton. Visina tonova može se izraziti brojčanim odnosima.
Odnose boja, fizika izražava brojkama. Spoje li se dva tijela
ujednu tvar, uvijek se to dogada tako, da se neka brojčano
odredena količina jedne tvari spoji 8 nekom drugam, za uvijek
odreaenom količinom, druge tvari. Pitagorejci su pažnju svog
promatranja upravili na taj poredak uprirodi po broju i mjeri.
1 geometrijske figure igraju uprirodi istu ulogu. Sva je astro­
nomija na nebeska tijela primijenjena matematika. Za život pre­
dodžaba Pitagorejaca je bila važna činjenica, da čovjek sam za
sebe. svojim duhovnim operacijama istražuje zakone brojeve i fi~
gure. Pa ipak - kad iza toga pogleda uprirodu, on vidi, da
stvari slijede one iste zakone, koje je on našao za sebe li
svojoj duši. Čovjek sebi stvara pojam elipse. ustanovio je zakon
elipse, a.nebeska se tijela pokreču u smislu zm{ona, koje je on
u?tanovio. Tu se sad ne radi, o astronomskim nazorima Pitagore­
jaca. što je bilo rečeno o njima, može se reči i o Kopernikan­
skim nazorima u istom smislu. Iz toga neposredno sli jedi, da su
djelatnosti ljUdske duše nešto što se ne vrši odijeljeno od
ostalog svijeta. Vec da se u timdjelatnostima dune izražava ono
što prožima zlli~oniti red u svijetu. Pitagorejac je sebi govorio~
ČUla pokazuju čovjeku čulne pojave, ali ne pokazuju harmoničke
zakone reda, što ga sli jede stvari. Te zakone čovjek mor~ naci
U samome sebi, hace li da ih sagledau svijetu. U lju0skoj se
duši pojavlj~je drugi smisao svijeta. Ono ~to u svijetu vlada,
 - 27 ­

, . t t O u ].Jue
. 1,r:;.~oJ
. • v
Kao vJec.ne. zmronl V..J
c.'- :1U~~(,Q,
1 ' . . Jl'.ura
v.
pOG taJo
· savre­
menom zbil jom. li du;<,i ,so o bjavl juj e siril-sao cvi jeta. rCaj r::;misao
na le~i u onome, ~to se vidi, ~uje ili ~ pa, ve~ li onome, ~to
duša izvlači iz svojih dubokih rovova. Vječni fjLl poreci ,stvari
r3kri veni F dubinama duš e. Siclirao li dUšu, l1a(~i "emo v j ečno. ::JOS',
vječna ;:mrmonija Gvijeta nalazi, C:C~ 11 ljuc'skoj duši. l)u~evi10
nj.jo op;raničeno na on:), ';to je Zč~tvoreno unutar ljuc,ske kor,e,
nije ogrnni(~ena, r;ar;' o no tjelesnost. Uduši r,e racJ:aju zal\:oni­
tosti, lJO kojima krui.e .sv:Ljetovi u nebesl:om prostoru. ])u{\a nije
11 ličnosti. IJičnost je tek organ, kroz ko ji s(~ može izraziti
ono ~~to prožima kozmički prostor, h:ao red. Ima nešto od Pi ta­
gorejskog duha u onome što veli crkveni otac Gregor od Nis3e~
-llJ,judska je priroda, kažu, malena i ograničena. Ali je neiz­
mjorno božanstvo, i kako je po tome malenome obuhvac.eno ono
neizmjerno? 1 tko je to rekao, da je li okviru mesa, kao U pOBU­
di bila uhvaccmn. bo~ ja bezgraniconost? 'l'a duhovna priroda nije
ni u našem životu zatvorena u eranice mesa. Tvar tijela, ograni­
c.ena je,. c10duše i
OrJ10ll0na susjednim dijeIovimo., ali ,se duša
kre(~e svo jiill kretnjama mišI j8nja slobodno po ci j e10me svemiru. YI
uu?':a ni je istov j etna F3 ličnošcu, duša pripada neizmjerno sti.
To jf~ vrijedilo i kod Pitagorejaca - jer tek \llucli n misle, da
se ličnošcu iscrpljuje duševno. ,r njima je moralo biti važno,
da li ličnome
probude vje~no. spoznavanje njima je bilo kao
dru~enje'3 vjec;nim. 1 to višu je vrijednost čovjek imao r,to vi­

še je mocao 07,ivotvoriti u sebj. vječno. Život u Pi:tagorejskoj

zajec~nici fJnsto jf\O .se j o iz tOG njegovanjD. i ophodenja r; v j eč­
nim. Pitaeorejsl~i od~oj .sastojao se u tome, da su (lanovi te
zajec.nice IJili privedeni tom odnosu prema vječnome. Taj odgoj
zna~io je filozofsko posve6enje. Pitagorejci su mogli reti, da
s takvim životom ,slijede iste ciljove, Imo što ~3U bili oni
kultiva li misterijima. .2.~.:;,A~~4.
". r- () ,)­
1·.L. .'o. '\ J'C: 1,
 - 28 ­

PLATO KAO]ViI STI6A~~

-----------------~-

Iz Platonovog nazora na svijet može se nazrijeti, što su

misterije značile u grčkom duhovnom životu. Ima samo jedno
sredstvo da se Plato posve shvati. Valja ga osvijetliti svi­
jetlom koje izlazi iz misterija. Kasniji učenici Platonovi,
neoplatoničari, pripisuju mu jednu tajnu nauku, kojl.{ je smio
slušati s alilo onaj tko je bio nje dosto jan i to pod pečatom
šutnje. Njegovu su nauku smatralitajanstvenom, u istom sm~islu,
kac što je bila mudrost misterija. Pa makar sedmo od Platona­
vih piSal:1a i ne P?ticalo od njee;a samoga, kao što se to tvrdi,
ipa!>: to ništa ne znači, za ovo, što se oVdje obrazlaže. Jer
nam može biti svjedno, da li je samo Plato ili netko drugi iz­
ražavao mišljenje, koje dolazi do izražaja u tome pismu. Takvo
mišljenje ležalo je ubiti Platonovog nazora na svijet. U tom
pismu piše ~ ~l Svima, ko ji su pisali ili ce jaš pisati, kao da
znaju, u kom se smjeru krecu moja nastojanja, jer da su to čuli
od nekoga ili od mene, ili ma i sanu iZmislili, ja mogu da ka­
žem, da im se nece vjerovati. Od mene ne pot ječe nijedan takav
spis o tim stvarima. niti bi tal~v srnio da izade. Jer se te
stvari ne mogu izraziti riječima, poput drugih naučenja. Valja
se time dugo baviti i treba se u to uživiti. Ali ce tada isko­
čiti iskra, koja ce upaliti svjetlo u duši, koja Ce se dalje
održavati samo. "- rCad se u tim riječima. ne bi našao smisao mi­
sterija,one bi mogle izgledati, kac da je čovjelt nemo6an
upotrebiti pravu riječ,. Zvučalo bi kao lična slabost. Ono, o
Čemu Platon nije pisao i nije nikad hteo pisati, mora da je

nešto prema čemu je pisanje uzaludno. l;Iora da je to osjecaj i

dožiVljaj, koji se ne može steci kazivanjem ustanovitom ča,su,
vec samo i1uživljavanjemll. Ukazuje se tu na intimi odgoj, koji
je Platon mogao dati svojim izabranima. Za njih se onda palila
vatra iz njegovog govora, za druge su to samo misli. - Nije
svejedno, kako se pristupa Platonovim dijalozima. Jednom su oni
više, drugima manje, vec prema njegovom duhovnom stavu. - Od
Platona prelazilo je na njegove učenike viče od riječi njegovog
izlaganja. Gdje je živio on, tu su uz njega živjeli i učenici
u atmosferi misterija. Iznad riječi lebdjeli su uzbibani viši
tonovi. Za te tonove bila je potrebna atmosfera misterija,
 - 29 ­

inače BU se oni Gubili i više se nisu čUli.

Sokratova ličnost stoji u sredi~tu Platonovog svijeta

dijaloga. Ostavimo sada sve povjesno. Va~an je Sokratov ka­
rakter, lmkvoc;a nalazimo kod Platona. Sokrat je posvecena
osoba, po svojoj smrti za istinu.

Sokrat jo umro, ko.o što jedino možo umrijeti u)uceni,

kOl~:e je ,smrt momo:1t ko.o drugi ko ji moment. Or: ide u stlrt kao
~to bi prilazio nekom drugom dogadaju. ~_adao se tako da ni
• kod ,svojih prijatelja nije mogao izazvati osjee-aje, koji oe
rac1aju u dušiu takvoj prilici. Phaidon vel~,. ilU dijalo[';u o
besmrtnosti duše;t - [II-!eni je kod toga bilo čudnovato pri du­
ši. Nije me obuzela samilost ko.o onoga, ko bi prisustvovao
smrti nekog.dobrog prijatelja, kao,što to obično biva u tak­
voj prilici. ~~ako mi je sretan i7.,.~ledao čovjek u svom vlada­
njn i svojim riječimo.. Svršio je postojano i plemenito, da
sa~ vjerovao, da ni u podzemlje ne silazi bez božanskog zadat­
ka, i da ce se i tamo osjecati dobro kao. malo koji drugi.
Zato me nije obuzela ganutost, J.tao što bi se to očeld.valo kod
takvog žalosnog. slučaja. Hiti oijal1 radostan, kao lwd bavlje­
nja filozofijom. ma da su nam razgovori bili taJ..\:ve vrste. Bio
sam u (;UdeS i 10m otanju, u neobičnoj mje~;avini v.,:;ode i ~~alosti,
pomii-iljaju(~i, da ce taj Čovjek sam umrijeti. ;1 - Umirui..;i Sokrat
poučavao je svoje učenike o besmrtnosti. Ličnost, koja ima
isku,stva o bezvrijednosti životc\., djeluje, kao posve c1rukčiji
dokaz no ~;to je dokaz logike irazumnog uzroka. i(ao da ne govo­
ri čovjek
jer taj čovjek sad prr;lazi granicu, kao da to govori
vječna istina sama, koja se je nastanilo. u prolaznoj ličnosti.
Ne čujemo dokaze obesmrtnosti u logičlwm smislu. Cijeli je
c1ijalog uperen na to, d2. pri jatel je dovede donle, gdj e ce
ugledati vje~no. Tad ~okazi n86e biti potrebni. Zar je potre­
bno dokazivati, da je ruy,a crvena onome, tko je vidj_? Zar tre­
ba dokazivati da je duh vječan nekome, kome Ce se otvoriti
oči da.bi vidco duh? - Sokrat je upucivao na iskustva.i doži­
vljaje. Prije svega je tu doživljaj sa samom l11Udl~OŠCU. ;~;ta
~eli onaj tko tra~i mudrost? On ~eli da bude slobodan od SV8­
ga što mu pružaju čula u sVaY~danjem promatranju. Hoce da tra­
?,i duh u čulnom svijetu. Nije li to činjenica , koja se mož,e
 - 30 ­

uporediti sa umiranjem? - Jer oni, - takvo je Sokrat~vo miš­

ljenje - "kaji se bave s filozofijam na ispravan način, vje­
rojatno, a da toga sami ne opažaju, ni po čemu drugome ne
moraju umrijeti, nego da umru (fizički) i da budu mrtvi. Ako
je to istina, bilo bi čUdnovato, da se cijeli život ne trude
oko toga, i ni oko čega drugog; a kad bi to došlo samo, zar
da budu neraspoloženi radi onoga oko čega su se trudili. Il ­
Sokrat pita jednog 8VOg prijatelja, da bi to podkrijepio~ ­
'IZar ti se čini, da je dostojno filozofa, truditi se oko tako­
zvanog čUlnog užitka, kao ukusnog zalogaja i dobra pica? Ili
oko radosti spolnog nagona? Misliš li, da takav čovjek cijeni
brigu oko tjelesnog? Da ima lijepa odjela, cipele i drugu
vrst nakita tijela. Misliš li, da on to cijeni, ili li višem
smislu prezire više no što sve to traži skrajnja nužda? Ne
čini li ti se, da sve zanimanje takvog muža nije upravljeno
na tijelo, vec da ono koliko je to god moguce, odvraca od
tijela i da se priklanja duši? Dakle se po tome pozna filozof
- da svoju dUšu odriješuje od zajednice s tijelom, imajuci
tako prednost pred svim ljudima." - Po tome Sokrat smije reci:
Nastojanju oko mudrosti i umiranju zajedničko je da se čovjek
odvraca od tjelesnog. Ali čemu se on to onda obraca? Obraca
se duhovnome. Ali zar se od duha traži isto ato se traži od
vlastitih čula? Sokrat govori o tome iveli: - "Kako je to
upravo s razboritom uvidavnosti? Zar joj smijeta tijelo ili
joj ne smijeta, ako čovjek streme ci takvoj uvidavnosti uzima
tijelo kac druga? Mislim: - Zar sluh i vid dajučovjeku neku
sigurnost? Ili, tako pjevaju samo pjesnici, da niti čujemo

niti vidimo tačno? Kad se dakle duša susrece s istinom? Jer

kad nastoji da nešto promatra uz pomoc tijela, tad ju tijelo
vara!i1 - štogod zamiječujemo čulima tijela, to nastaje i pre­
staje. Nastajanje i prestajanje uzrokom su, da bivamo prevare­
n~. Ali kad se razumom uvidavnošcu dublje zagledamo ustvari,
tad u njima doživljavamo vječno. Dakle nam čula sama po sebi
ne pružaju vječno u njegovom pravom liku. Postaju varalicama,
ako im bezuvjetno vjerujemo! Ona prestaju da nas varaju, ako
im suprostavimo mišlju prožetu uvidavnost, itom uvidavnošcu
ispitamo ono što nam kazuju čula. No kako bi mišIju prožeta
uvidavnost mogla biti sUdija izjavama čUla, kad u njoj ne bi
 - 31 ­

živjelo nešto što prelazi granicu čUlnog znmječivanja? O tome

što je istina, a što je varka li stvarima, odlučuje dnkle nešto
unama, što se suprostavlja čulnome tijelu. Što dakle nije po­
dložno njegovim zakonima.• Prije svega ovo ne~to ne smi je bi ti
podvrgnuto zakonima nastajanja inestajanja. Jer to nešto sa­
drži u sebi ono istinito. Ist~nito ne može imati svoj Jucer
i danas. Ne može biti jednom ovo, a drugi put ono, kao što to
biva kod čulnih stvari. Prema tome istinito mora biti ono
vječno. Filozof odvracajuci se od čUlno-prolaznog i obračajuci
se istinitom, ujGdno pristupa vječnom, koje ima svoj stan u
samomG njemu. Zactubimo li se posve u duh, tad živimo pOsve u
istinitom. Tad čulno oko ~as ne postoji samo u svom čulnom bi­
tku. - llNajčešce to može izvesti l1 -- veli Sokrat - llkoji ,svače­
mu što je mocuce više prilazi samim duhom, neupotrebljavajuci
kod mišljenja ni vid ni bilo koje čUlo, nego se služi čistom
mišlju. l~ratko rečeno, da bude slobodan od cijeloga tijela
koje samo smeta dušu kod sticanja istine, i uvidavnosti, ako
je ono prisutno kod razmišljanja. Zar nije smrt oslobodenje i
odlučenje duše od tijela? Tom odlučenju streme uvijek i naj­
više samo istinsk~ filozofi. Dakle je to zanimanje filozofa~
oslobodenje i odlučenje duše od tijela. L~do je stoga za čov­
jeka, koji se aijelog života trudio da bude što bliže smrti, i
onda, kad mu ona daje, bude na nju ljut. Pravi tragaoci za is­
tinom, nastoje oko toga da budu što bliže smrti i njima je od
svih ljudi smrt najmanje strašna." - Svu višu čUdorednost, sav
viši moral, Sokrat osniva na oslobbdenju od tijela. Nije mora­
lan tka sli jedi samo ono što mu nalaže samo tijelo. Tko je ju­
nak, pita Sokrat?~ - ilHrabar je samo onaj tko ne slijedi traž­
bine svog tijela, nego sli jedi zahtjeve svog duha ionda, kad
ti zahtjevi ugrožavaju tijelo. 1 tka je razborit? Ne znaČi li
biti razborit, ne puš tati da čdvjeka gone strasti, vec da je
prema njima moralan i ravnodušan. Nisu li razboriti jedino oni
koji najmanje cijene·tijelo i koji žive u ljubavi prema mudro­
sti. iI - Tako Sokrat miE?li o svim vrlinama.

Sokrat preporuča, kao karakteristiku razboritog čovjeka,

jedino uvidavnost. Jer ništa uopce ne znači spoznaja? Mi bez
sumnje po njoj dolazimo do saznanja, po kome možemo suditi o
 - 32 ­

ntčemu. Dobro: Neka dakle sebi stvorimo sud o nekoj stvari.

Neka npr. reknemo, da je pr8d nama drvo. Kako dolazimo do
toga, da to možemo reci? Mogu to reci samo onda, kad znam
što je drvo. Valja mi se prisjetiti na vlastitu predstavu o
drvetu~ Drvo je čulna stvar. Sjetim li se drveta, sjeeam se
na neku čulnu stvar. Velim dakle o jednoj stvari, da je ono
drva, ako je nalik na druge stvari, koje sam ranije zamije­
tio i za koje znam, da su to drveta. Sjecanje mi posreduje
spoznaju. Po sjecanju mogu uporedivati najrazličitije čulne
stvari. Ali se time ne iscrpljuje moja spoznaja. Vidim li
dva jednaka predmeta, tad sebi stvararn sud: ta su dva predme­
ta jednaka. Zbiljski dva predmeta nisu nikad sasvim jednaka.
- .
Svagdje nalazim jednakost, samo ustanovitom odnosu. Misao je­
dnakosti pojavljuje se dakle umeni, a da ona sama zapravo
nije čulna zbil ja. Misao mi pomaže doei do nekog sUda, kao
što mi sjeeanje pomaže isto tako daei do nekog suda i do spo­
zanje. Kao što se, gledajuci drva prisjecamo na drvece, tako
se gledaju6i dvije stvari ustanovitom smislu, sjecam misli o
jednakosti. Pojavljuje se dakle u meni i sjeeanja koja nisu
stecena u čUlnoj zbil ji.
Na takvim se mislima gradi sva spoznaja koja rtije uzeta
iz čulne zbilje. Matematika se u cjelosti sastoji od takvih
misli. Bio bi slab geometar, koji bi znao staviti u matemat­
ski odnos samo ono što može gledati očima, pipati rukama. U
nama d~cle postoje misli, koje ne potječu iz prolazne prirode,
vee se uzdižu iz duha. A upravo te nose na sebi žig vječne
istine. Vječno 6e biti istina što uči matematika; pa ionda,
kada bi se sutra srušilo cijelo zdanje svijeta i kad bi se
sagradilo jedno posve novo. Za drugo zdanje svijeta mogli bi
važiti uVjetina koje se ne bi mogla primjeniti sadašnja ma­
tematska istina. Ali bi sve matematske istine ipak sačuvale
svoju istinitast. Takve vječne istine duša iz sebe same može
roditi samo kad je sama sa sobom. Iz tog dakle sli jedi, da je
duša srodna s anam istinom i vječnom, a ne vremenskom i pri­
vidnom zbiljom. Zato Sokrat veli~ - flBavi li se duša iz sebe
samo razmatranjima, ona prilazi čistom, besmrtnom, onome što
uvijek postoji, ~;to uvijek ostaje jednako sebi samome. Tc,ga
se duša drži kao nečeg njoj srodnog kad je sama za sebe. 1 kad
 - ~):.; -

joj je to sre60m dano, da je ostavljena na miru od svojih

lutanja. Tad ona stoji u odnosu prema onome što ostaje uvijek
jednako sebi, jer se tad toga i cotiče. To stanje duše se
ZOVG razboritost ••• starko. Pogleclaj, nije li prema svomu
v "v •• v ] • V I b e[:;l11r't nom~ raZ,h
1 b,o'7,ans:'>:0l1l,
receuOl:lO "u::;a n3.JVl~:;e na .l.>: ' t·OlT.,
orl
jedinstvenom, nerazriješivoD, onome ~to so uvijek vlada je­
dnako i sebi svojstvenim na~inoD. A tijelo d~ jo najvi~e na­
lik ljudskoD, razboritom i mnogoobličnom, koje so mo~e raz­
riješiti, koje nika1a ne ostaje jednako j_sebi istovr,sno ••• ,
Ead je dakle tako, tad duša ide onom čemu je nalik, beztje­
lesnom, bezoblicnom, božanskom, besmrtnom, razboritom, gdje
onda dolazi do toga, da bl'do sretna lišena bl udnjo, neznanja,
straha, divIjo ljUbavi, kac i svih drugih ljUdskih zala, i
tad ona ~ivi k:ao što vele posvečeni, cloista otc-;talo vl~ijeme s
BOGOil1.\!
Nije oVdje zadatak, e'la se pokažu svi putevi, po kojima
Sokrnt vocU svoje prijatelje k vječnome. Ta svi dišu istim
duhom. Svi troba da pokažu, dCl. čovjek nalazi drugo, ]wrača
li putevima prolaznog, čUlnog zamje6ivanja, a drugo nalazi
kad je njegov duh sam sa sobom. Na tu iskonsku prirodu du­
hovnoc~ SoL.:rat Upu(~uje one koji ga slušaju. Naciu li je tad sami

duhovnim očima, oni vide, da je v ječ na. Umiruci Sokrat ne

dokazujo besmrtnost, on jednostavno pokazuje, u ~emu je bit
duše. 1 ta~ se pokazuje, da nastajanje inestajanje, radanje
i smrt, nomaju ni.šta zajedničjo s tOiTI dup~om. :3itnost duše je
u onome, č,to je istina; istinito ne može ni nastati ni nes­
tati, DuiJa nema nii"~ta. zajedničko s nastajanjem, kc;l.Q što ravno
nema voze ,s neravnim. :Smrt pripada nastajanju, DUša i smrt ne­
maju ~akle ništa zajedničko. Zar da se o besmrtnome mora reci,
dc'. ono ne prima snrtno, ko.o što ravno no prima osobine ravnog.
1 polazeCi odatle, Sokrat veli~, - n Zar se ne mora reci, da,
ako je besmrtno li isti mah neprolazno, duša ne može propasti
kad joj pristupi [-)Elrt; jer ona po svemu, ,što je ranije dok8.­
zano, ne može priniti smrt kao što nikarI nije umrla, jednako
kao ;~ to tri ne mo 7, e bi ti paran bra j • 11_

Po~lGd~jmo cijeli razvoj u tom dijalogu, u ko~e Sokrat

slu~ače vodi do toga, da gledaju li ljudskoj ličnosti vječno.

 - 34 ­

Slušaoci prihvacaju njegove misli, ispituju ih u sebi samima,

da bi vidjeli, mogu li u vlastitim nutarnjim doživljajima
naci nešto po čemu ce moci prihvatiti njegove misli. Stav­
ljaju prigovore, koji im se namecu. šta se je U slušačima
dogodilo, kad je dijalog dospio do kraja? Oni su u sebi našli
nešto čega ranije nije bilo. Nisu oni samo u sebi primili ap­
straktnu istinu, prošli su ujedno kroz jedan razvoj. Oživjelo
je u njima nešto što ranije nije živjelo u njima. Nije li to
nešto što se može uporediti posvecenjem? Ne pada li odatle
svijetlo na pitanje, zašto je Platon prikazao svoju filozo­
fiju u dijalozima? Ti su dijalozi 'trebali da budu literarna
forma za zbivanja u misterijskim hramovima. Uvjerava nas o
tome ono, što Platon pokazuje na mnogo mjesta. Platon je kao
filozofski učitelj htio biti ono što je učitelj misterijskih
učenika bio u misterijima. Koliko je to vec mogao da to bude
s filozifskim načinom svojih saopcenja. Lako je Platon znao,
da je ono što on čini, u skladU s olum što se dogada u miste­
rijama? Kako taj način smatra ispravnima samo onda, ako vodi
onamo kud treba povesti misterijskog učenika? O tome on go­
vori u dijalogu II Timai oSil : - "Svi, koji su iole isprC1.vne
misli, prizivaju bogove kod manjih ili vecih pothvata. A mi
koji bi htjeli da naučimo nešto o kosmosu, kakO je nastao i
kako je neroden, moramo, ako nismo sasvim zastranili, prizi­
vati bogove da ih molimo da bismo mi mogli naučiti u njihovom
duhu u skladu sa samim SO bom." A onima, ko ji traž, e na takav
način, Platon obecaje, da 6e božanstvo kao spasitelj pustiti
da im traženje, koje lako može zastraniti, i koje le7,itako
po strani, bude privedeno kraju ujednoj shvatljivoj nauci.
Osobito ilTimaios ll otkriva misterijski karakter Platonovog
nazora na svijet. Odmah na početku tog dijaloga, spominje se
"posvecenje il • Solona posvecuje jedan egipatski svecenih:: u
nastajanju svjetova, i u načinu, kako se. u predaji mita iz­
ražavaju na slikoviti način vječne istine. - "Zbilo ,se je
veC mnogo uništenja 1 judi (tako egipatski ,svečenik poučava
solona) i jaš ce se dogoditi mnoga druga, prva u obliku vat­
re ivode, a druga manja po brojnijim drugim uzrocima. Jer
ono što se kod vas priča da je nekad Phaeton Heliosov sin uzeo
očeva kola 'i jer je bio neuk vožnji, da je zatim izgorilo
 - 35 ­

sve na zomlji, i da je njega samog ubio grom, to dodu~3e zvuti

kao pri~a, ali je istina na tome, da nebeska tijela, koja ok­
ru~uju ze~lju, Duje1jaju svoje gibanje i da biva uništeno što
postoji na zemlji pb mnogoj vatri, koja nastupa utoku stano­
vitih velikih razdoblja.
lITa tome mjest u dijalogu Timaeosa jasno se uh:azujo, ka­
ko se upuceni odnos pre:"(la puč,kim mi tima. Prepoznaj e istine ,
koje su stl.dr?:ane u jihovim slikama.

ij Timaeosu selprikaZUje drama nastajanja svijeta. Tko

,sli j edi tr~gove ,ko ~ vode do tog nastaj~nja" taj., ~asl ucuj e .
prasnagu, lZ kOJe J sve nastalo. - \tTesko Je naCl tvorca l
oea svemira, a kad ta ~ovjek nal[8, nemo[3;u6e !3e izrazi ti o njemu
načinom koji lJi bio razumljiv svima.;\ - lIisterijsld je učonik
znao, što se podrDz ilijeva s rječju nemogu[e. TIiječ ukazuje na
~0~a11s1W dran~~Ta z~. mi~terijskOg, učo~ika ne posto~i u
Btg
culno-razumlJlvom • .: og Je oearan u prlrocll. Po shvacanJu sta­
rih mista, mogu se l:logu približiti samo oni, koji probude bo­
~ansko u samima seb • Dalde ga ne IllOgU svi shvatiti. Pa i onome
tlw ,se približuj e D gu, "3og SG ,salll ne JlO javI juj e • Tako 'f'eli
Timaeos. otae je sv jet stvorio iz tijela 8vijeta
i iz duše sVijeta. Pomiješao je elemente harmoničJd u
savršenim proprocij ma koje SU nastale, kad je ;]og izll0 svoje
vlastito bito u svi 'ot. Tako je na3tal0 tijelo svijeta. A u
obliku križa razape a je na tome tijelu duša svijeta. Platon
dakle smije prirodu nazvati boi jim grobom. Nije to grob u kome
počiva mrtvac. Vec je u njemu jedno vječno, kO::18 je smrt tek
prilika da bi se mo:"la izraziti svemogucnost života. 1 ~ovjek
uočuje prirortu u ~r vom svijotlu , kad staje pred nju, da bi
o slo bodio na križ r zapetu dušu .svi j etp.. j\feka ()11a uskrsne od
smrti iz svoje učar nosti. Ali gdje ona može opet o~ivjeti?

Jl'Iože to jedino u du,'i po,svece:10g čov jeka. 1 ta mudrost nalazi

svo j pravi odno s ka kOZI:103U. .spo znati znači oslo~"r)diti, uskrsnu­
I

ti božanstvo. ij Timreosu se ulijedi razvoj svijeta od ncsavrše­

nog do sC1.vr~; enog, li takvo j so predodžbi pril>:azuj ejodan ulazni
proces. Sva se bic2 razvijaju. U tom se razvoju otkriva Bog.
Svako je nastajanje uskrsnuce božje iz groba. li tom .se razvoju
pojavljuje čovjek. ]::llaton pokazuje, da s č.ovjeL:.om postoji u
svijetu ne~to nar06ito. Cijeli je svijet dodu~e ne~to bo~ansko.
 - 36 ­

1 nije čovjek božanskiji od drugih bica. Ali je Bog prisutan

u drugim bicima na skriven a u čovjeku na očit i objavljen

način. Na kraju Timeosa nalaze se riječi~ "1 sad bismo htje­

li još utvrditi, da su naša razmatranja osvemiru stigla svom

.cilju. Jer pošto je svijet na opisani način napuGen i oboru­

žan smrtnim ibesmrtnim bicima, on je sam postao vidljivo biee,
koje obJhvaca sve vidljivo, postao je slikom tvorca čulno za­
mjetljivog Boga, postao je najveci, najbolji, najljepši i naj­
savršeniji koji može da postoji, taj jedan jedino rodeni svijet."
No taj jedini jednoroc1eni svijet ne bi bio savršen, kad

medu svojim.zrcalnim slikama ne bi imao zrcalnu sliku samog

stvoritelja. Ta se zrcalna slika može roditi samo iz ljudske

duše. Čovjek može roditi izdanak Božji, koji živi uduši i koji

je jednak Bogu, ali ne može roditi samoga oca.

Philo, za koga se govorilo da je ponovo rodeni Platon,

nazvao je "sinom božjim" mudrost roc1enu iz čovjeka, koja živi

uduši ikojoj je sadržina razbor koji postoji u svijetu. Taj

um svijeta, Logos, pojavljuje se kac llkn:jiga u koju je upisan

sav um svijeta l1 • Taj um se dalje pojavljuje kac sin božji,

koji: - nSlijedeci očeve puteve, oblikuje likove, glea.ajuci

praslike". U tom Logosu gleda Platoniziraju6i Philo Brista:

"Kako je Bog prvi ijedini kralj svijeta i svemira, to je put

do njega s pravom nazvan kraljevskim ••• 1I

Filozofija gledala ga je u onom putu, kojim je koračao

stari Ad~pt, odvracaju6i se od Čara naslada, a pOdavajuci se

casnom njegovanju lijepog. Taj kraljevski put bio je nazvan

pravom filozofijom, idolazilo se po njemu do božje riječi.

Philo osjeca posvecenjem, kad pode tim putem, da bi sreo

Logos, koji je njemu sin božiji. On veli: "Ne žacam se da kažem,
šta mi se dogodilo bezbroj puta. Nekad kad sam htio zapisati
svoje filozofske misli, gledaju6i oštro ono što bi trebalo
ustvrditi, našao sam ipak da je moj duh neplodan i krut, da bi
nešto svršio •• r;orao sam odustati gledajuci samoga" sebe, obuze­
tog ništavnim mislima. U isti sam se mah divio snazi misaono­
realnog, koja može otvoriti itatvoriti krilo ljudsh:e duše.
Drugi put, počeo sam prazan i lako sam bez daljnjeg došao do
punine, kad su se misli odozgo lijetom spuštale na menepoput
 - 37 ­

pahul ji ca sni j e[:,l:1, ili poput sjernenki. Uhva tila me i vrJ.uševi­

lo kac bo~anska sila te nisam znao Zdje sam, tko je kod mene.
1 tka sam ja sam, niti 2;to govorim i velim~ Bio mi je dan tok
prikazivanja, bla~eno svijetlo, oč-tar po~led, jasno ovladava­
njo materijam, kao da se sada nutarnje oko otvorila da bi
nazrelo sve najve(:om jasnoiSom, il - To je prikaz jednog puta
s~oznavanja, koji je takav, da se vidi, da jo onaj ~oji ide
tim putem, u sebi svjestan, da kad je Logos živ li njemu, on
sam t eco V
,3 b ozan,s..:um.
v l' m
'lO .SP. .
Jasno 'd'"1Z r1JeGl
Vl.1 . 1~2,0 f:"t o su
v.

ove: - "Lad duh obuhvacen ljuba:.wlju letom Ulazi u najsvetije,

radosno ~ire6i krila, što mu ih je Bog dao, tad sve zaboravlja
i samoga sebe, tad je napunjen od o~oga i privržen onome koga
slijedi, kome je sluga, i komo žrtvuje najsvetiju i najnevini­
ju vrIinu poput tamja:1a.;f -2;;., Philama postaje samo dva puta • . Ili
čov jek :31i jedi čulno, u onome što p:."'u~aju zamj eci vanj e irazum.
'rad se on ograničuje na vlasti tu li(~nost i odvraca od kosmosa.
Ili čovjek u sebi osvrJ; ujo kosmičIm cveobuhvatnu ,silu i tad u
ličnosti (10:Si vI java vječno. ;'Tko hoč e da mimoicLe Doga, pada u
ruke samome sebi, jer dvoje dolaze u pitanje~ ;sve duhovno (der
Al[,'eister), koji je J30g, ivlastiti duh .. Ovaj po.sljednji se
otkida i utiče se .sve duhovnom. Jer onaj tko prelazi granicu
.
svo!!, vlastitog duha, veli ,samOiile nebi, da je njegov vla:3ti ti
duh jedno ni~::ta i sve l)OVezuje s "GOgOlil. Ali tko nc ~;;eli susret
s Dogom, i ~eli da ga mimoide, ?oništava taj prauzrok da bi
sebe učinio uzrokori1 svega što ,se dogada .. 11
Platonički nazor na svijet htio bi da bUde spoznaja, koja
je po svom eijelom načinu jedna vrsta religije .. Ona dovodi spo­
z!laju u odnos k najvišem što čovjek mo7.le d088(;i svojim osje 8a­
jillJa. l-'latonu vrijedi jedna ,spoznajo. samo onda, ako u njo j može
biti zadovoljan ljUdski osjecaj. 'rakva :3pOZDč:tja nj_je onda ni­
kakvo slikovito bice, vec postaje sadr~aj života. To je viši
čovjek u čovjeku, To je ona.j čovjek, kome je li(~no,st samo zr­
cEl.lna slika. ij samom čovjeku rada se prvobitni čovjek, k.oji ga
nadvicmjo. Time je opet izražena jedna r,1isterijska tajna u
platonovoj filozofiji. 8rkveni otae HippolytUG UKazuje ne'. tu
tajnu, kad veli: - OTo je, ona velil,-a tajna, Samotračana (čuva­
ro.. jednoe; stanovitog misterijskog !'l:ulta) , lwja so ne mo7.e izrel:.i
i ko ju SPOZl1<..l,.j e samo upuceni , ali ti iscrpno govore o !'l.cl amu,
kao svome ~?r2.1iku. ol
 - 38 ­

Jedno upucenje preQstavlja i Platonov dijalog o ljuba­

vi, nazvan Symposium. Tu se ljubav pojavljuje kac predska­
zivanje, prorok mudrosti. Ako je mudrost vječna riječ (Logos),
sin vječnog stvoritelja, onda ljubav stoji u materinjem odno­
su prema tom Logosu. Prije no što može u ljudskoj duši zab­
ljesnuti iskra svjetla mUdrosti, mora postojati tamni poriv,
naginjanje tome božanskome. PodsvijeGno čovjek mora nešto
vuci konome, što Ce zatim, kad bude uzdignuto u 8vijset, biti
njegova najve6a sreGa. Rto se kod Heraklita pojavljuje ko.o
Demon u čovjeku, time se spaja predodžba ljuba~_. ij Symposiumu
govore o ljubavi ljudi različitih staleža i raznog shvačanja
života. Svakidanji čovjek, političar, učenjak, pjeBnik komedi­
ja Aristofan, i ozbiljan pjesnik Aghaton. Prema iskustvu svog
položaja u životu, svaki ima u ljubavi svoj nazor. PO tome ka­
ko se oni izražavaju izlazi na javu, na kome stepenu se nalazi
njihov Demon. Ljubav svuda vUče jedno bice prema drugome. Hno­
gostruko, u mnogobrojnosti stvari, u koju so razlilo božansko
jedinstvo, strenn u ljubavi k jedinstvu u harmolnji. ij Ljubavi
je dakle nešto božansko. Svati je može shvatiti onako, kako je
on sam postao djelom božanskog. Iza kako su ljudi raznog ste­
pena zrelosti izložili svoje rusli o ljubavi, uzima riječ So­
krat. On promatra ljubav ko.o čovjek spoznaje. Ona je njemu
jedini Bog. Ali je ona ne~to, što čovjeka i vodi k Bogu. Sok­
ratu Eros nije :eog. :;~ros je želja za lijepj.t1 i dobrim. Stoji u
sredini izmedu čovjeka i Boga. Eros je Demon, posrednik j.zmedu
zemaljskog i božanskog. - Značajno je, da Sokrat tvrdi, da to
nisu njegove misli c;clje govori o ljubavi, VeJ.i , da priča samo
ono, što mu je pričala o tome ko.o objavu jedna ž,ena. l'lantička
je umjetnost, po kojoj je došao do predodžbe o ljubavi. Dioti­
ma, jedna svečenica, probudila jo u Sokarta, što ce ~a ko.o
demonska sila povesti k Božanskom. Ona ga je 11 po,svetila".
Značajna je ta crta Symposiuma. Valja pitati, tko jo
zapravo ta mud.ra žena, koja je u Sokratu probudila Demona? Tu
se ne može misliti samo na pjesnič~~ izraz. Jer nijedna čulno­
zbiljska žena ne lJi bila mogla probuditi u Sokratovoj duž;i
Demona, da snage za to probudenje nisu bile otprtje u njemu
sronome. ij njegovoj duši valja potražiti i tu ženu. Ali valja
 - 39 ­

da postoji uzrok, koji ~u~ta da se pojavi ko.o vailj8~d-zhilj­

sko lice, ~to postaji u samoj du~i. Što to Demona izazvati k
bitku. Ta snaga ne mo~e da deluje isto onako kao ~to djeluju
,s:aage ko je se E1<":G'U ~?romatrati pOJJut onih, ko je priIlao_G,ju du­
i-':i ikojima je Lr3to tako u njoj stan. Vidi 80 , dc'. je ta ,50­
kratava iimudra ~~$ll2.;1 duševna snasa, koja postaji prije no ;Vta
c 2 se priLli ti E1Uqlrost. To jeonaj materinji prLlCi[J, ko ji ra­
ua Gina Do~je,~, ;i1udro,st Logosa. ~{ao Y,on~:-;1ct elemont prikazan2
je snaGa, koja p~dsvjesno djoluje u du~i i koja izaziva u svi­
jesti bo~ansko. Du~a koja još nema mUdrosti, mati je onoga
?'ito vodi l~ ho:~an$koJi1. 'ru bivamo povedeni k jednoj va~,noj pre­
docL',bi nistih:e. :itu?~a
.,.-­ se priznaje majkon božanskog. Bezsvjesno
ona vodi čovjeka božanskom po nuždi jednakoj onoj jedno pri­
rodne s11ag8. - Odavde zrači jedno 8vjetlo na mL;;terijska nazi­
ranja u grčkoj i~ttologiji. ]3ožansld je svijet roden uduši.
00vjek vidi ono ~to zatim oblikuje u slikama ko.o Rvoje Bogove.
Ali on mora prodtijeti jof. i do druge predodžbe. iIora pretvo­
ri ti u bo~;anGke $like i onu bo~an.'3h:i snac;u u selJi, koja rlje­
luje prije no r,t~ su stvor(]nc~ božanske slike. U pozadini '00­
7; ansko:; ')0 jnvl ju~ e 8e mati božanskog , o. to ni j (3 ni:' ta dr~~.zo
nego prvolJitna l$udska duševna sl1a[;a.~,raj bogova čovjek je
,stElvlj,3.o bo~ic8.U tOEI ovdje stečc;l1oJ!1 svijetJ::u vrtlja pro:l1atra­
ti mit o DionLsl~i
, i
Dionis jo $in Zevsov ijedne smrtne
1
Elaj~e, Semela. Iz
groma ubijc~c ma~ke Samale, Zev3 uzima jo!: nezrelo rlijete i
j10si gCi. zatil'l sV<9 elo njegove zrelOsti u ,svmil kula'.,Iera poc:b o_­
da ~it2no, prot~v tog bo~anskog djeteta Dioniso.. Titani 6e ga
raskomado.ti. Ali Atena spa::iRva njegovo srce, koje još bije, i
donosi Ga Zevsu. Taj 6e dijete ponovo stvoriti po ~rugi put.
U tom ,se mi tu vidi procep, ~;:oji se odigrav2c U l1utrj.ni ljudske
dl~Ge. Tko bi govorio o duhu egipe.tskog Gvecenika, poput ono;;a
ko jj. je ,sOl011Gl poučavao oprirodi jedno;; mi ta, 1'10[';0.0 bi re<:,i c

- ~:to se kod vas priča, da jQ Dioni:30s [jin :Co:~a i smrtne žene,

bio roden, rastrgan i jaš jednam roden, to zvuči ko.o priča.
Istina je na tome,rodenje božanskog i surlbina tog bo~anskog u
vlasti to j 1 jucLsko j du:::j.. ]Jo;;cmsko Ge spaja ,s vre:;18n3~d. zamal j­
skom du~oll1. 1 neka 8e samo počne L1icatj., to ])ion1:;ko, ljur'l!)k2
du:So. vec o,sjel~a jaku potrebu za njegovim prvim duhovnim lilw;;1.
 - 40 ­

Svijest se tada pojavljuje u liku jednog zenskog božanstva,

u liku Bere, koja je zavidna i ljubomorna na porod jedne
bolje savjesti. Hera podbadC'.. nižu prirodu čovjeka (Titane).
Još nezrelo božansko dijete biva raskomadano. Ono postoji
i u čovjeku kac raskomadana čulno-razborita znanost. No, ako
u čovjeku postoji još toliko više mudrosti (Zevs), da ona u
njemu može djelovati, tad Ce ta viša mudrost njegovati ne­
zrelo dijete pa ce se ono roditi kac drugo božansko dijete
Dionisos. Tako se iz znanosti iz raskomadane božanske snage
u čovjeku rada jedinstvena mudrost. To je Logos, sin Boga, i
smrtne majke, prolazne ljudske duše, koja besvjesno stremi
prema božanskom. Dogod netko u svemu tome vidi .samo duševni
proces, pa to možda shvaca samo kac sliku, on je daleko od
duhovne zbilje koja se ovdje dogada. Duša u toj duhovnoj
zbilji ne doživljava samo nešto usamoj sebi. Duša se je tu
sasvim oslobodila sebe, sUdoživljava jedno kosmičko zbivanje,
koje se zapravo i ne dogaaa usamoj njoj, vec izvan nje.
Spajaju se platonička mudrost igrčki mitos. Isto se
tako spajaju mit imisterijeka mudrost • stvoreni bogovi bili
su predmet pučke religije. Povijst njihovog pori jekla bila je
tajna misterija. Zato nije čUdnovato, da se je izdaja miste­
rija smatrala opasnom. Jer se tom izdajom ujedno vršila izda­
ja pori jekla puč~~h bogova. Ispravno shvacanje tog por1jekla
je ljekovito. hrivo shvaceno Je pogubno.

2~.'O.~Q~"t.
"'126,19&1,
 - 4~ ­

HI T 1 ITSTEF<I
----------..-- _--_JA.._------_
....
I\1U')RC:S TI
........ -­

Učenik Elisterija tražio je 1..1 sebi snagn, tra~j_o je bica

koja čovjeku ostaju nepoznata, rtocod jo on zarobljen u običnom
na.zoru na3vi jet. Takav učenik postavlja velLw pitanje o E3VO-·
jim vlasti til:! duhovnim snagama i zakonirna, ko ji prelaze criAi1.i-­
ce niže priroc1 e. č:ov j ek s o bičnim:ulno-locičld,ll naz,orima ~1a
svijet stvaro. sebi bogove, o. kad stekne uvid 1..1 to ctvaranje,
tao. ih poriče. tVjisterijski učenik saznaj'!, dCl. stvara bogove i
saznanje zašto ih stvara. Moglo bi se reci, da je prezreo
prirodne zakonitosti stvaranja bogova. S njim se dogaja, fto
bi se ~ogodilo s biljkom, koja bi najednom saznala za zakone
svoga razvoja i rasta. Do tada se razvijala 1..1 .nevinosti, kad
bi znala za svoje zakone, morala bi ona prema sebi imati posve
drugi odnos. Biljci, koja bi to znala, moralo bi 18bdjeti pred
očima sve ono što liričar osjeca kad pjeva o njoj. Ili što
misli botaničar, kad traga za njezinim zakonima. - Tako je to
s mistom i s obzirom na njegove zakone i na snage Iraje djeluju
1..1 njemu. Ko.o upuceni, on mora stvarati iznad sebe božansko.

Tako se i u::?uceni postavljaju prema onome što je narod stvorio

ko.o nešto iznad prirode. TakO se oni, ti upuceni, odnose pro­
ma svijetu bogova i ::ri ta naroda. Htjeli SU upoznati zakoni tos­
ti tog svijeta bogova imita. Tražili su višu istinu ondje,
gdje je na~od iman nekos boga ili mit. - Uzmimo primjer: Kret­
ski kralj ",ino,s prisilio je Atemjane UJ. tlU ,svaki secIaEl goc1ina
preclaju 3ecl am d j evo jo.ka isedam dečako.. Ti ,su ce zatim davali
kao hrana stra~noj nemani Minotaur1..1s1..1. Kad je po treti put
trebala da krene za Kretu, žalosna pošiljka, po~ao je s njima
kraljevit Thesu. Lad je Stig2.0 na ICretu, zauzel.::\. 88 7,0. njega
kčerka kralja Minosa, Arijada. Minotaurus je ~ivio li jednom
labirintu, lutalir;tu, iz koga ni tka nije mogao iza0i, tko bi
jednom u~ao. Thes0 je htia svoj rodni~grad osloboditi stidnog
danka. l'Iorao je zaci 1..1 labirint, 1..1 koji se inact; bacao plijen
ono j nemal1i. On je nem3.n htio ubiti. Preuzeo je z-adatal>:., svla­
dae strašnog neprijatelja inašao se apet na 810bo(i, zahval ju­
juci Arijadninom klupku niti, koji mu je ona dala. - ljister­
ijski učenih:. j\3 trebao prozreti na koji je no.(':in stvaralačld
1 judski duh dor:;ao do toga, da 8ačini takvu priču. On je htio
 - 42 ­

prisluškivati stvaralačkom duhu, kac što botaničar prislu­

škuje zako nima, po kojima biljka-raste. TaIna grlje je narod
postavio mit, on je tražio istinu, sadrže.j pun mudrosti.
Sallustio na odaje stav, upučenog mudraca prema takvom mitu,
kad veli: "Cijeli bi se svijet mogao nazvati jednim mitom,
koji u sebi krije stvari i tijela na vidljiv način, a duše
i duhovna biča na skriveni način. Kad bi se istina o bogovi­
ma naučala
.. svima, omalovažavali bi je nerazumni, nerazumijev­
ši je, a sposobni bi je uzimali olako. Ali kad se istina daje
u mitskom ruhu, ona je sigurna pred omalovažavanjem, a pod­
strek je filozofskoj misli."
Kad je čovjek kao m1st tražio istinski sadržaj mita, bio
je svjestan toga, da nešto pridodije ol1ome,što postoji u svi­
jesti naroda. Bio je svjestan toga, .-da sebe stavlja iznad na­
rodne svijesti, kao što botaničar stavlja sebe iznad biljke
koja raste. Govorio je drukčije od mitske sV1jesti, ali mu je
ono što je govorio, bilo dubljom istinom, koja je u mitu naš­
la svoj simbolički izraz. Govjek stoji pred čulnošcu kao pred
nekom neprijateljskom nemani. Žrtvuje joj plodove svoje lič­
n?sti. Ta ce ih neman progutati. No ona to čini samo dotle,
.dok se u čovjeku ne pro budi onaj, koji ce je svladati, Thesej.
Njegova mu spoznaja prede nit pomocukoje Ce naci put povrat­
ka iz lutališta čulnosti u koje je bio zašao, da bi ubio ne­
prijatelja. li tom je svladavunju čulnosti izražen misterij
samo ljudske spoznaje. 'Misterijski učenik zna za taj miste­
rij. U njemu SG ukazuje na jednu snagu u ljudskoj ličnosti.
Obična svijest ne zna za tu snagu. Ali ta snaga ipak djeluje
iunjoj, stvarajuci mit, koji na sebi nosi istu strukturu
kao mistička istina. Ta se istina simbolizira upravo u mitu
- što dakle sadrže miti? li njima leži stvaralačko delo duha,
nesvjesno stvaralačke duše. li duši djeluju sasvim odredeni
zakoni. Duša mora djelovati u odredenom smjeru, da bi stva­

rala preko sva jih granic-a. Na stepenu mi ta onE'. to čini u

slikama; te su slike gradene po mjerama zakonitosti, koja

vlada uduši. l1oglo bi se reci: prede li duša stepen mitolo­

-ške svijesti k dubljim

. istinama, tad te istine nose isti žig,

koji su ranije nosili na sebi miti. Jer isto.. je ,snaga djelo­

vala k0d nastajanja obojeg. Plotin (204-269) filozof neoplatonske
 - J+3 ­

škole govori o tom dubljem odnosu slikovitog illitskog predo­

čavanja prema višim spoznajama, obzirom na egipatske ,c:vecenike
- }:mdrace ~ - "Egipat;:3ld. .se mudraci, bilo na temel ju ;:>tro;;o
. t
lr; .,raZlvanJa,
v. , , '1 '
Dl o lns t"l"~ t'lvno,
. 1 v
ne s_.uze plsmemm
• • l '
Zna.lWVlmd,
da ~)i prio:nl~ili rwo ju mudrost j.zraženu l1. naučanju i po ukamo'-, , čl.
u namjeri rl č'. to izrazo glE1"Sovno igovornom r.ij2tl1.. Oni i1r1,pro­
·
t J.v rlr:::u
'v J'k
s.l.e. U SVOJl":l
.. 1",'
nramovlma. Ol1l u oDrlSli,w..l
1 ' , ]']
G.L>:ama
bil j e~c mj.saoni sadr~~c'::tj nvake stvari. ~~ako ,sval:::a slika LJ'::l svo j
sadr~aj mudrosti i znanja, postaje objekt i totalnost, ma da

;3e ne tumačc ni ti se di,skutuje o njihovom 8adr~~,aju. Val ja SiJ.­

držaj osloboditi iz sJ.i~w, dati mu riječi, pa se tako nalazi

uzro'~, zaiSto je upravo tako inikako drukčije. \7

Hoče li čovjeh:: upoznati odnos mistike k mitskoj priči,

valja vidjeti, kako Ge premo. mitskome odnof~i nazor na 8vijet
onih ljudi, koji znaju ela je njii1ov2. mudro?t v. skladu s nači­
nom predočavanja samoc: bi\~.a misterijskog. J'akva jesaglaSl10st
~ostojalR u potpunusti kod Platona. Može se smatrati mjerodav
nim, h-.alw ontumači mito i kako ih upotrebljava u <,::;vom lJrika­
zivanju. U Phaodrusu jerlnom dijalogu o clu;~i navodi r3G mit o
Borea. To bo{;ansko bite, koje jo Grk vidio u viho:i.~enju vjetra
ugleclao j G j ednom Ori thy ju, ke erku 3. tičkog 1;:1'0..1 ja :8rechteoi1a,
kad jo ona brala cvijecG sa Gvoji:n clrugaricama .. Olm7.G ga lju­
bav prena njoj, i on ju jo oteo i doveo li 8VOjU ~pilju. Platon
pu~ta, da Sokrat u tom dijalogu tumači taj ndt POSV8 racional­
no. ~~ao dalI toj pri\Si Jui t priLi1zuj e 'na ,simboL_Čan način, a
pjesničkL jednll prirodnu eSinjenicu. Oluja je kraljovl1u sru~ii­
la s joc.1j1( hridi. Sokrat voli , da SU ntal<::va tumačenja ll učena
mudrovanja, kolikogod danas bila ljudima uobičajena .. , •• Jer
onaj, tko' je raščinio jedan o(~ tih !'!li toloških likova, taj Jwn­
senkventno mora 8umnjom na isti način osvjetliti i rastuma~iti
o stalo ...... iro kac~ bi takav po sao i mogao biti lJri vec10n krajU,
no bi on zna(~io za onoga, tko bi ga ure.dio, nikakvu sretnu
nadarenost, bio bi dopadljiva ~ala, seljačko mudrovanje ili
Cjiilješi-;.a prenagljenost ....... Zato se ta.kvo[; yosla h:.anim i vje­

ruj cm, iJto ;:3e opceni to v jeruje .. N8 istra7,uj (liiI to mi te::, veC
samor; se 1u\), lll:.;am
' l'l mOL~"d.a l. ,Ja neKa
1
l1ei,lan, razno 1'1
lL'-, l. p:coma
tOlile Sr,1U8el1iji od Simere, divljiji od Th~T:phol1e, ili SalL1 ~)i tomije
 - 44 ­

i .jednostavnije bice, kome je dan udio moralne i božanske

prirode. i1 Iz toga se vidi, šta to Platon ne odobrava. A to je
razumno, racionalističko tunlačenje mita. To sve treba držati
na umu s načinom, kako on sam upotrebljava mite, da bi se iz­
ražavao kroz njih.Platon se služi mitom tamo, gdje govori o
životu duše, gdje napušta staze prolaznog, tražeci vjG~no u
duši, gdj8 dakle prestaju predodžbe koje se naslanjaju na čul­
no zamjecivanje i na razumno mišljenje. Phaydon govori o vječ­
nom u duši. Tu se duša prikazuje kao zapreg s dva mnogokrila
konja, kojima upravlja jedan upravljač. Jedan je konj strpljiv
i mUdar, drugi divlji i buntovan. Naide li vozilo na neku za­
preku na putu, tad onaj divlji kopj nastoji iskoristiti prili­
ku, da.oonog dobrog sprijeci u njegovoj volji i da prkosi
vodiču. Kad zapreg stigne do mjesta, gdje bi morao slijediti
bogove na nebeskim ledima, tad če onaj loši konj dovesti zapreg
u nered. Ovisi o snazi dobrog konja, hoce li ga osloboditi da
bi zapreg.tada mogao prijeci zapreku i uputiti se u carstvo
nadčulnog. Tako se dogada duši, te ona nikad nesmetano ne može
da se iZdigne u carstvo nebesko. Neke se duše iZdižu k toj vje­
enosti više, a druge manje, Duša, koja je jednom ugledala drugi
svijet, ostaje nepovrijedena sve do slijedeceg ophoda. Ona
duša koja zbog divljeg konja nije mogla ništa vidjeti, mora
taj put pokušati da prijede još jednom. S tila ophodnjama misli
se na pojedine reinkarnacije duše. Jedan "ophod il znači život
duše ujednoj ličnosti. Divlji konj predstavlja nižu prirodu,
mudri onu višu. Vodic je duša, koja čezne da postane božanskom.
Platon posiže za mitom da bi prikazao put vječne cuše kroz raz­
ne metamorfaze. Na isti način se u drugim Platonovim spisima
postiže za mitom, za simboličkom pričam, da bi se prikazalo ono
što se može zamijetiti nadčulno (nečulno).
Njegovo je prikazivanje u 8uglasju s drugim prikazivanji­
ma, koja se izražavaju mitski i u poredbama. li staro-indijskoj
literaturi nalazi se jedna poreCIba, koju pripisuju 3udhi. Četiri
Zrn1.Je progone čovjeka, kome je jako stalo do života, koji traže
čulno i koji nik~~o ne želi umrijeti. On čuje glas, koji mu
zapovijeda, da te zj]~ije hrani s vremena na vrijeme, i da ih
kupa. Ali čovjek od straha bježi od zmija. Opet začuje glas.
 - 45 ­

Taj ga sarta upozorava na pet ubojica koji ga progone. 60vjek

opat uspije pobjeci. Jedan ga glas upozorava na šestog ubo­
jicu, koji bi mu htio orlrubiti glavu golom sabljam. 1 opat
čovjek bježi. Dolazi rto napu~tenog sela i čuje glas koji mu
veli, da Ce doskora do~i razbojnici da opljačkaju selo. Bje­
~e6i dalj8 čovje~ dolazi do velike razli ve ne rijeko. fini mu
se,da TIa ovoj obali rijeke nije siguran. Iz slame, drveta, i
lišca 011 sebi p18te košarl}. i u njo j stiž,c: na ':lrugu obalu. Sad
je siguran. On je sada Braman. Smisao je prite, u poredbama:
čovjek mora proči kroz razna stanja, da bi dopro do bož2Dskog.
Četiri zmije su četiri elementa, vatra, voda, zemlja izrak.
Pet ubojica je pet čula. Pr~zno selo je ~uša, koja je pobje­
gla ort utjecaja čUla, ali koja još nije si2,urna sve dok je
sama sa sobom. Posegne li u svojoj nutrini samo za svojom
nižom prirodom, ona mora propasti. 60 v jek, mora sebi istesati
čamac, koji tn ga prenjeti preko ,vode prolaznoga od jedne ob­
ale njegove čUlne prirode do one druge vječne i božanske.
Val ja utam 8misl u razri10tri ti egipatski misteri j Ozirisa.
Oziris je postepeno postao najvažnije egipatsko božanstvo.
Predodžba o njemu istisnula je malo po malo ostale predodžbe
koje su postojale kod nekih dijelova naroda. Oko Ozirisa i
njegove žene I:~de, stvoriD se značajan krug bo~ansldh pred­
stava. Oziris je bio sin boga sunca. Brat mu je bio Thyp~on ­
Set. A sestra Izida. Oziris se oženio svojom sestrom i vlartao
s. njom nad Ebiptom~ Njegov zao brat Thyphon, snovao je, kako
da ga uni~ti. Dao ,jo istesati škrinju, koja je bila upravo
na rujeru Ozirisa. Kod jedne gozbe ta se škrinja nudila anorne,
koji ce tačno pristajati u nju. Uspjelo je to jedina Ozirisu.
On je legao u tu škrinju • li tom ~asu bacio se na njega Thyp­
han sa svojim drugovima. zatvorio ~krinju ibacio je u rijeku.
Karl je Izida to čUla, lutala jo naokJlo očajna, tražeci Ozi­
risovo tijolo. Kad ga je našla, domogao se Thy~hon panova tog
tijola. Raskidao ga je učetrnaest kO);lada, koje jo razbacG.o po
raznim, mno~im mjestina Egipta. 1 za mnoga se mjesta tvrdilo,
. da je na njirlla i)okopan ko ji dio Ozirisov3. ti jeL·.• TI }<;f,iptu ,su
sa pokazivali razni grobovi Ozirisa. Tvrdilo 88 za njih da su
upravo tu polwpani razni dijolovi boga OziriK1.. Ali je Oziris
 - 46 ­

sam izašao iz podzemlja i pobjedio Thyphona. Jedna njegova

zraka je pogodila IZidu, koja je po toj zraci rodila sina
Harpokrata ili Horusa.
Uporedimo sa s tim mitom nazor na svijet grčkog filozo­
fa Empodokla (490-430 posl.Krista). On misli, da je jednoe
jedno prabice bilo rastrgano učetiri elementa, vatru, vodu,
zemlju i zrak. Bilo je rastrgano li mnogostruko svega što pos­
toji. Po Empedoklu stoje sučelic8 ovije moci, jedna prema dru­
goje One uzrokuju nastajanje inestajanje unutar ovog svijeta
koji postoji. Te su moci ljubav i svade. O elementima Empedokle
veli:
"Oni samo ostaju jednaki sebi, ali se miješaju.
Postajuci ljudi i bezbrojna druga bica.
Skupljajuci se sad po moci i ljubavi ujedno,
Da se opet po mrinji iratom raspu."
što su dak1e Empedoklu stvari svijeta? To su elementi
smiješani na raznolik način. Stvari SU mogle nastati samo tako,
da je prajedno bilo rastrgano učetiri bica, u elemente svijeta.
U njih je razasuto to prajedno. Ako ne pristupi jedno bito, tad
ono nosi na sebi jedan dia razasutog Boga. Ali je Bog skriven
u njoj. Božanstvo je moralo umrijeti, da bi mogle nastati stva­
ri. A što SU te stvari? To SU mješavine božanskih dijelova, .
koje su nastale u svojoj strukturi po ljubavi i po mržnji. Em­
pedokle jasno veli:
"EvO kac dokaz grada ljudskih udova,

KakO se po ljubavi tvari vezuju ujedno,

Sve kojegod tijelo ima u cvatu svog života.

A tad rastrgane li zlokobnoj mržnji i borbi

Ono ce pojedinačno lutati naokolo na rubu života

Tako je to i kod grmIja, kod riba u VOdi,
Kod divljači u pla~ini, kod lade što je krila
nose. 1I
Empedoklov nazor može da bude samo jedan : - Mudrac nalazi
u svijetu učarane ljubavi i mržnju, isprepletene u božanskom
prajedinstvu. Ali kad čovjek nade božanstvo, i on mora biti neš­
to božansko. Empedoklo zastupa mišljenje, da samo jednako može
spoznati sebi jednako'. Njegovo uvjerenje i njegovu spoznaju
izražava Goetheova rečenica~
 - 47 ­

ilI~arl oko ne bi bilo sunčano,

~~ako bi moglo da gleda svijetlo?

Kad u nama ne bi ~ivjela bo~ja snaga,

Zar bi nc>-,s moglo oduševi ti božansko?ll

TI m~tu o Ozirisu @ogao je učenik ~isteriju na~i misli

o (:~ovjekn u svijetu, koje su preL'\zile okvir c;ulnog isku.stva.
:.-30~aj:'ls!i.:a snaga stvčl.ranja razlivena je u svijet. Pojavljuje
88 kac ~etiri elementa. Bog Oziris je ubijen. 00vjek ga mora
probuditi, svojom spoznajom, koja je li biti božanska. Čovjek
ce ga naci kod Horusa (božjeg sina), Logos - mUdroLt. U opreci
svade (Thyphona) i ljubavi (Izide). ~mpedokle sam izražava u
grč kom obliku svoje uvjer-enje pradod~bama, koje sjecaju na mit.
Ljubav je Afrodita; ~eikos je svada. Oni vezuju i razrje~uju
elemente.

Ali se 11e Slai je zami jeni ti prikazivanj e Eli tskog sadržajn.

L~ stilu kakav se ovdje može promatrati ,s kakvim .simboličk..i.m
ili čak alogoričkim tumačenjem mi ta. Na to E3G ovdje ne misli.
Slike umitima nisu izmišljeni simboli za apstraktne istine.
One su pravi duševni doživljaj )osvecerog. On doživljava slike
s duhovnim orgč..,nima zamjecivanjD, kao što nor-malan čovjch:
d oZlv.Java
v. ] •
preno
J d"~~e
, cu ' h Gt varl. oClfia
v IDl v. 1. U8lffia.
v. Ji-l'
l Kao
1
sv t o
prododžba nij~ ništa sama po sobi, ako uije stvorena u zamje­
civanju neke vanjskc stvari, tako i 1~riL3h:c: ;:;liLa 3o.111a po sebi
nije ništa ako nije izazvana pravom ::'injcnicom duhovnor; svj-je­
ta. S~mo Ge ~ovjdk u čulnom Gvijetu na1azi izvan stvari, koje
izazivaju predo~ibe. Mitske sliko čovjek naprotiv mo~o 60živ­
j eb_ samo tako ll.il se nalazi u odgo var LI. ju6il:'1 (luhov:nilil zbi vD.nji·­
Da. Ja bi se mogaa nalaziti u tim zbivanjima, - a to su upuceni
znali .• on jE) jl10raa proLi krozpoGvecenja. Duhovna zbivanja
ko jo to..kav vi cl. ovi ti ČOV j<3k gloda, bivaju nR· nd·d način prika­
zana mi tskiYil slikama. ffko ne mo~ e uzeti ;>;:.0..0 takvu ilustraci ju
pravil1 duhovnih zbi vanja, sve mitsko, taj još ni je prodro do
njof,ovog razW:'lijoval1ja. Jor duhovna su zbivanjL-1 nadčulna, kojc
sjecaju sva jim saclržajem na čulni ,::wijet, sal"!lO nisu duhovna,
vec. sU .samo ilur;tracija duhovnog. ,sanja, tko ;;,ivi GRmO u sli­
kama. Tek onaj živi u zamjeciivanju duhovnog, tko jo došao dotle,
da u .slici do~~ivi duhovno, kao :'3to se U čulnome svijetu osjec;a
ru~a posredstvom predstvae o ru~i. Tu je ujudno irazlog zašto
 - 48 ­

slike mita nemaju samo jedno značenje. Isti TInti mogu izrazi­
ti razne duhovne činjenice, jer imaju karakter ilustracije.
I nema protivurječnosti, ako tumači mita tvrde, da se jedan
isti mit odnosi sad na jednu a sad na drugu duhovnu činjenicu.
stog stanovišta može se naci nit, koja povezuje razne
grčke mite. Pogledajmo priču o Heraklu. Dvanaest zadaca, koje
mu se namecu osvjetljene su višim svijetlom, kad uočimo, da
je Heraklo bio pusvecen u eleuzinske'misterije, prije no što
ce izvršiti posljednju i najtežu svoju z&dacu. Po nalogu kra­
lja Eurystehea iz Mikene, valja mu iz podzemlja dovesti psa
Kerbera i opet ga odvesti natrag. Heraklo mora biti posvecen,
da bi Be mogao uputiti u podzemlje. Misterije su čovjeka vud::­
le kroz smrt prolaznoga, dak1e u podzemlje. Htjelo su posve­
cenjem spasiti vječno u njemu. I~ao mist, mogao je čovjek nad­
vladati smrt. i Beraklo kac takav savladava opasnost podzemlja.
To nam daje pravo, da tumačimo i druge Heraklove podvige, kao
stepenove razvoja duše. Heraklo svaladava nemejskog lava. I
dovodi ga u Hikenu. To znači, da postaje vladarom nad fizičkom,
ljudskom snagom. On ju je wtrotio. Ubio je llidru s devet glava.
SVladao ju je ognjem i umočio je u njenu žuc svoje strijelice,
koje odsad.nika d nece promašiti cilj. Znači on svladava nižu
znanost i pobjeauje vat rom duha čulno znanje, da bi iz onog
što je stekao po nižem znanju, uzeo za sebo snagu, po kojoj ce
moci gledati sve ono niže u svijetlu, koje prilici duhovnom
oku. Heraklo je ulovio Artemidinu košutu. Artemida je božica
lova. Heraklo je stekao ono što ljudskoj duši može pružiti
slobodna priroda. Isto tako se mogu rastumačiti i svi ostali
zadaci. Ne možemo ovdje proslijediti svw{i trag pojedinih za­
dataka. Ovdje je trebalo samo opceni to prikazati, Irako se u
mitu ukaZUje na jedan unutarnji razvoj.
Slično tumačenjemože se dati i pohodu Argonauta. Phri­
XOs i njegova sestra Hella, djeca kralja Beotije, mnogo su
trpjela od svoje macehe. Bogovi su im poslali jarca zlatnog
runa, koji ih je poveD zrakom. Lad su bili iZllQd l';oreuza,
koji dijeli Evropu od Azije, Hella se utopila. OdatIe ime Belle­
spontum. Phrixos je zatim prispio kralju na Kelhidi, na istoč­
noj obali Crnog mora. Jarca je žrtvovao bogovima, a runo poklo­
nio kralju Aethosu. Taj ga sada čuva ujednom lugu, a stražu
 - 4)1 ­

je stražio j eC.an zmaj. Grčki junak J a·son, po;;ao jo da o,svo ji

runo, :0nj ;3dno sa drugi;jl junacima Heraklom, Thesool,1 i Orpl1e jom.
Da bi ~n stekao, Aothes mu je naložio neka te~ka djela. Jasonu
je potpomog1a čaranju vješta kraljeva k6erka Nedeja. Jason je
ukrotio dva vatrena bika, izorao jortnu njivu i posijao zmajske
zube, tako da su iz njih' izrasli oklopljeni vojnici. Po savje';;'
tu l'led8j(~, bacio je .Jason medu njih kamen. A oni su ,ciO 0;'10.0.

m:0c1usobno poubi jali. Caro bnir.1 srer.stvima dede jn uE;pavl juj e

zmaja, da bi se ,Jason domogo..o zlatnog runa. ,s tim runom on so
vraca u Grčku. hedeja ga prati, 1\.0..0 njegova ~~ena. ~;r[\.lj ih pro­
goni. Da bi c;a zadržala, l'Jen.eja ubija svog malog brata, Ab.syrt­
osa, a njegove udovc baca umore. Aethes biva zadr~an sabiranjem
udovC1.. r:eako oboje, Ja.son i l"18o.eja stignu so.. zlatnim runom u Ja­
sonovu domovinu - :Svaka pojedina činjenic2. izaziva tumačonje
dubljog 8111i81a. Huno jo nesto čovj(:;ku neobično skupocjeno sto
mu pripada. U davna vremena ono je oQvojeno od njega, ZG ponov­
no sticanje tog blaga, čovjeku su potreane .strašne moci. Tako
je to s vječnim u ljudskoj duši. Ono ':;pada k čovjeku, Ali je
sad od njega odijoljEmo. l'fižo.. ga priroda odvaja od njeGa. C:ov­
jek Ga može ponovo stoci samo, ako pobijedi ili uspava svoju
nižu prirodu, On to može učiniti, ako mu pritokne upomac
vlastita svijest. (Medeja so. Dvojim čo..rob~am moti.) ho0eja po­
staje Jasonu ono što je .sokratu bila JJiotima, -- u~ite1j ljubavi
Vl[~stita r..1udroGt 2Sovjeka ima čarobnu moi:., c)r.\, stei.rno bO:~LljJr::ko,

kad pobijedi prolazno, Iz ni7,e prirod;:; može 8G roc~iti :3C'.n1C

ljudski - ni~e, oklopljeni muževi, koje j'~edeja :Dobjeduje sna-·

gam duha, cQvjetom. 1 vec kad je čovjek stekuo runo, svoje vje­
čno, on se još ne nalazi na sigurnomc. tIu. On :nora ~rtvovati
clio svoje svijesti (Absyrtos). ']lako to tra~i l~ulni Gvijc)t, l~oji

m07/emo shv-ati ti samo kac neš to mn.ogostrul-w, l':C'.zllolilw. ~;oglo

bi se zo.rSi jOf1 dubl j e u tumač enje duhov11ih zbi vanja, ~::o jn. leže
iza tih slika, ali je oVdje trebalo tek naznačiti princip
stvaran.ia mi ta.
U smislu tru~vog tumačenja od naročitog je interesa priČa
o y.rometeju. Pro~etoj i Epimetej, sinovi su Titana Ja?eta. A
Tita:ni su njeca najstarije generacijo bo~ova, Uranosa (noba) i
Goje (ze~ljo), Najmladi od Titana, [ronos, svrgao je s presto­
lja svoGa oca i prigrabio vlast nad svijetom, Zato je njega i
 - 50 ­

ostale Titane kasnije svladao njegov sin Zevs. Tako je Zevs

postao najviši bog. Prometej je u toj borbi stajao uz Zevsa.
Slušajuci Prometejev savjet, zevs je Titana prognao u pod­
zemlje. Ali je u Prometeju živic duh Titana. Bio je Prometej
Zevsu samo napola prijatelj. 1 kad je Zevs htio uništiti Ijude,
jer su se uzoholili, zauzeo se je za njih Prometej. iJaučio ih
je brojevima, pismu i mnogočemu drugome, što vodi u kulturu.
1 naučio ih je baratati vatrom. Time je o~ na sebe navWlao
srdžbu Zevsovu. Hafaist, Zevsov sin, morao je stvoriti ženski
lik, koji su bogovi nakitili idarovali svim mogucim darovima.
Pandora, biJ:o je ime te žene, što znači "svime nadarena;' •
Hermes, glasnik bogova, doveo ju je Epiemeteju, Prometejevom
bratu. Ona mu je donijela škrinjicu kao dar bogova .. Epimetej
je dar primio, ma da ga je Prometej savjetovao, da ne prima
nikakvih darova, koje bi mu bogovi poslali. Kad je kovčežic
bio otvoren, iz njega su izletele sve ljudske muke. U kovčegu
je ostala samo nada. Pandora je brzo spustila poklopac. Osta­
la je, drutIe, nada, kac sporan dar bogova. Na Zevsovu zapovjed
bio je Prometej zbog odnosa prema ljudima prikovan ojednu
stijenu, na I(avkazu. Orao mu je neprestano kljuvao jetru,
koja ce zatim opet narasti. Sam i izmučen Prometej traja
svoje dane, sve dok se jedan od bogova dragovoljno ne žrtvu­
ju za njega. Izmučeni Prometej snosi strpljivo svoj jad. On
saznaje, da ce Zevsa svrgnuti sin jedne smrtnice, ne bude li
se on, Zevs, o~enio tom smrtnom ženom. Zevsu jo bilo stalo
do toga, da sazna za tu tajnu. Poslao je Pro~eteju Hermesa,
vjesnika bogova, .da nešto sazna o tome. Ali prometej nije
htio progovoriti.- t·1it O Herrudu povezan je s mitom o Pro­
mete ju. Heraklo u toku svojih pohoda dolazi i na Lavkaz. On
ubija orla, koji Prometeju kljuje jetra. Kentaur Chiron
žrtvuje se za Prometeja. Chiron, ma da boluje od neizlječive
rane ne može umri jeti. U toj žrtvi Prometej biva izmiren s
bogovima.
Titani su snaga volje, koja izlazi kao priroda (Eronos)
iz prvobitnog kosnučkog duha (Uranos). No ne valja kod toga
misliti na puke snage volje u apstraktnom obliku, nego na
prva bica satkana iz volje. Takav je i Promotej. Time se
 - 51

okarakterizirano njegovo hi6e. Ali on nije y sve Titan. On

J (., J..,.c..l .~·le··l···l'
'o ..... _ . .~ ····"(;·;·1
n
11<; .....
...1-.. u .~ ,_il;:;
'7[V~' :'.:Jcl, U'7 l!..:._
LJ "'10 dU"lOV
.. 1. ..Y1_O '0;-'~ v, K OJ'("> p"'l"!'la
',!:.) ;""..L J.
'
vlast nad svijetom, i:.::;n kako je ukročer!c. Deo' uZrlan[c," ]Jrirodna
sna,r;a (l~ronos). Pro,netej je re;Jrezentant oni\ svijetov:1 koji
3U
v "'l'
ccvJel':U <teLl ono .'·'CO Gi:\. HVlJ81>: CCl1l l1aJ;Jrl eo.. ;',·t o JO
, v, , , 1 ' po • , ']

svaril bicu pola priror' no. , a po:"'a d,-~hovnD. sna ,01, - cl. to je nje­
r~ova vol ja.. Vol ja ukaz·L.lj e s j edno ~"tr;l.lk pre, o.. (iolJru, a ,03 dru­
:~e strane prema zlu. \ovjGkov8. ;:';0 ,'Jud.tirca ob ilu'..je )relllE\. tomo,
da li on naginje k duhovname ili k prolazn4me. Takva je u
biti ljUdska sudbina. 60vjek je okovan u pro aznome. Orao ga
kljuje, on :nora trj;Jjeti. Ono vif3e čovjek mož· dostici samo
onda, ako u so..moci tra~i svoju sudbinu. On psjeduje jednu
tajnu. Radi se o tmne ,. da Ge božansko (Zev,s) mora povezati sa
1i s mrtnicom i1 , sa sviješcu, koja je vezana na izičko tijelo,
da bi se tako mogao rodi ti sin. 1 aj sin je 1 udska li1udrost, 1

koja ce osloboditi Doga - Losos. Po tomzb5.v nju svijest pos­

taje besmrtna. Prometej ne smije odati tu ta nu, dok do njega
ne dopre mist .. (Heraklo, koji Ce od,strani ti d njegCJ. silU,
koja mu neprestano prijeti smrču .. )

J erlno bice, lJola ).i votinja, l101a (SOV jel, tj.. jedan Len­
taur, mora se žrtvovati, cl.a bi iskupio čovje a. Taj I(Gntaur
je sam čovjek, nap018. životinjski; a nap01a uhovni čovjek.
On mora umri jeti, da bi se iskupio posve duh Vlll čovjek. Ono
što je prezreo Prometej, ljudska volja, to p ihvaca Epimetej,
'
pame t , razoor. ~1'
l'~ " "8 t o l11
l uarovl, '1
prlilla
1 " t ' samo su pa t ­
.:.,plm.GJ,
.,'

nje i jacL Jer :9aElet VL3i na l1.ištavnom, na polaznom. 1 sarao

mu jedno ostaje - nada, (~a Ce se jedi10m iz P olaznog rodiU_
ono vječno.

J:'okazu~e se ispravl10m nit, koja vodi li: oz pL'i(::u o Arr;o­

l1autima, o ;Ierak1u j, o PrQmeteju, slijedili10 i je i U pje.s­
ništvu Homerovom, kao što je Oc.iseja. Tlo~e c; nekome čini ti,
da je takvo tumačenje usiljeno. Ali kod bliž grazmatranja
svega što cl.olazi U obzir, mora i kod onih ko 'i l1ajjače sum­
njaju, uir.3tinu takvog r0zlaganja, nestati G aka nec1oulilica.
i)rije sver;a zaČUQuje činjenica, d:J. se i o Od c:eju priča, da
je sišao u podzemlje. Lislili. mi o pjesniku 'dL:;eje, kako nam
draGO, ne možemo mu pripisati, da je pustio smrtnog čovjeka
 - 52 ­
lO

da zade u podzemlje a da ga nije doveo u odnos s onim, što

je u grčkom nazoru na .svijet značio takav pohod u podzemlje.
Takav pohod u podzemlje značio je pobjedu prolaznoga i pro­
buduje vječnog u duši. Treba dakle priznati, da je Odisej to
iz;~;. Time dobivaju dublje značenje, njegovi, kao i Herak­
lovi doživljaji. Postaju prikaz nečeg nadčulnog u razvojnom
putu duše. A zatim još pridolazi činjenica, da se u Odiseju
ne pripovjedaju stvari onako, kako bi to odgovaralo vanjskom
odvijanju činjenica. Junak putuje čudesnim ladama. Istinska
.
geografska udaljenost pjesma proizvoljno ndjenja. Ne radi se
d~~e o čulno-istinitom. Postoje to razumljivo, kad se čulno­
zbiljska zbivanja prepričavaju samo zato, da bi se prikazao
razvoj nečeg duhovnog. A pjesnik još i veli, na početku djela
da se radi o traženju duše.
"Pjevaj mi muzo o Vještome, k.oji je mnogo
Lutao, kad je razQrio svetu Troju;
Vidio mnogih ljudi, gradove i naučio običaje,
Pretrpio mnogo u moru bolnih patnja
stremeči u isti mah za vlastitom dušom i
Za drugova povratak."
Imamo pred sobom čovjeka, koji traži.dušu i božansko,
a propričavaju.se lutanja za tim božanslcim. - On dolazi u
zemlju Kiklopa. To su bezobzirni di vo vi s jednim okorn na
čelu. Nekoliko Odisejevih drugova proždro je strašni Polifem.
Odisej se spasava na taj način da oslepljuje Polifena. To je
prvi atadij.životnog hodočašca. Treba 8vladati fizičku snagu,
nižu prirodu. Tko joj ne oduzima snagu toga ona proždire. Zatim
dolazi na ostrvo vještice Kirko •.Ona pretvara nekoliko njegovih
drugo va urokteče svinje. I nju Odisej svladava. Kirka je niža
snaga dUha, koji visi na prolaznom. Ako se.čovjek njome služi,
ona ce ga još.dublje gurnuti u životinjsko,. - Nju Odisej mora
isto svladati. Tad može zaci u podzemlje. Postaje ln1st. Sad
je izložen opasnostima, koje,vrebaju na misterijskog učenika
pri daljnjim stepenovirna posvecenja. On dolazi sirenama•. One
mame putni-ke, prolaznike, svojim pjevom, vuku6i ih u Sll1I't. To
su likovi niske fantazije, koje po najprije slijedi onaj,koji
se odvratio od čulnoga. On je došao do toga, da bude duh, koji
 - ~)j ­

310 bodno stvarii" ali ni j G do~;ro do stel.Jena TIari brl e upucenog

dU:1a. On ,slijec~i obmanc:, l:oji;1 mu se je rije:';:Lti. - Odi':3ej mora
lJro(;i strašni tje:.1nac i;~i11e(~U SciJ.o i :-Iariobe. '·Iisterijsld se
učenik koleba izmeGu duha i ~ulnosti. On ne ~o~e ;:;hvatiti punu
vrijedno,c;t duha. 1pa1>: j() čt~lnoiJt izc~ubiln. za njec;n 8VOjU pre­
da~nju vrijednost. U brodolomu stradaju 3vi Odj,sejevi drugovi.
Jr;dini :3e on slJa~;avo. k nir.lfj.,aly])so, kojc-co L;a :iJrLila l,rijatolj­
ski i nj eGuj e ga s8c1am godina. Ila koncu GO:"'. po nalu;j'u ?~ev;:;ovo!il
pUf\ta lw(,i. Hicterijs:d je ul~,enik dostigao jec~an etepen, ni.:\.
kom8 (e svi stradati osim onih, koji su dostojnitog stepena.
Odisej, taj koji je dosto jan, u~iva kroz jedno vrijeme, koje
je oclmjereno mističldmbrojem sedam, mir postepenog po .svecenja.
Prije no. što e:e Oc~isej dospjeti u domovinu, on stiže na otok
Pheačana. Tu ga primaju gostoljubivo. Za njega se zauzina kra­
ljeva k6erka. Sam.ga kralj ugoš6uje i odaje mu ~ast. Jo~ jednom
se k ::ljemu pribli~p..vo. svijet 8a svojim raclostima. lJ njemu se
budi duh, koji još ljubi svijet (Nausikaja). lpak on nalazi put
svojoj domovini, tj. božanskom. U njeeovoj ga kuci ne čeka ni­
kakvo dobro. Penelopu okružuje četa prosaca. Ona svakome od
njih obe6aje ženid.bu, kad dovrši svoje tkanje .. DjeGava se svog
obec:.~anja taJ.w na nocu r2.splice i~to bi danju <"3atkala. Odisej
raora svlac1ati sve te prOCCi3e , da bi opet mo:rao živjet:.i.. n miru
sa svojom suprugom • Atena ga pretvara u pros jaka, da ga ne
prepoznaju, i on tako svJ.adava prosce.
Odisej tra~i vlastitu dublju svijest božanske snage U
duši, s njima on hoi~e da bude ,sjedinjen. j'Ii8t Ce ih nai.~i, kad
pobijedi f3VG što ce zaprositi sklonost njegove svijesti. A to
je sav svijet IL-LŽ~) zbilje, prolazna priroc~a iz koje potiče
Gvijet tih procesa. Logika, kOjom se čovjek obraca tome svijetu,
to je ono tkanje, koje se danju plete a n06u rasplice. A mud­
rost, božica Atene, to je signre..n vodič h:. najdubl jim snagama
du~e. Ona pretvar2. čovjeka li prosjaka, tj. li5ava ga svoga
5to pot ječe od prolaznog.

Eleuzijske svečanosti izgledaju sasvim uronjeno u mudrost

. t erlJa"
mlC ., 0l ",(rcvtOJ
. l . su se li ('
IJ aVl __l
I ' ;'3va~te
1 go d'lne U cas
v t·)I eme t re

i Dionisa; Iz Atene do;~leuzine vodila je sveta cesta. j'Ja njo j

su bili tajnoviti znakovi koji SU duši daJ.i uzvišeni ugouaj.

 - 54 ­

U Eleuzini stajali su tajanstveni hramovi, čuvani od poje­

dinih obiteljt svecenika. Čast i mudrost koja je bila pove­
zana s tom ča~6u, ba~tinile sU se od generacije na generaciju
(O uredenju tih svetih mjesta nalazimo važne podatke u knjizi
Karla Bottinera: ;'Dodaci najnovi jim istraživanjima na Ak.ro­
poli u Ateni i1 • - IZdanje Philologus, Suppl. tom 3/3). Grčka
misterijska mudrost osposobljavala je čovjeka za takvu službu.
Svečanosti, koje sU se održavale dva puta godišnje, prikazivale
su veliku dramu svijeta o sudbini božanskog u E:vijetu i u lju­
dskoj duši. Male misterije slavile su se ufebruaru, avelike
u septembru. Sa svetkovinama sU bila povezana posvGcenja. Ona
su se oVdje vršila. Zadnji čin tih misterijskih posvecenja
simbolički prikazuju dramu čovjeka i B~ijeta. U čast božici
Demeter bili su podignuti Eleuzijski hramovi. Demetra je bila
Kronosova kcerka. Prije Zevsove ženidbe s Herom, Demetra je
Zevsu rodila kcerku Persefonu. Nju je pri igri ugrabi o Pluto,
bog podzemlja. Demetra je Persefonu kukaju6i i jadajuci se
tražila po cijelome svijetu. Našli su je, kako sjedi na jednom
kamenu.u Eleuzini kcerke kralja Ke1ea, koji je vladao nad Ele­
uzinom. U liku stare žene ona je postala služavka Koleova da
bi njegovala vladaričinog sina. Demetra je tome sinu htjela
dati besmrtnost. Zato ga je svake noci sakrivala uvatri. Ead
je to mati dječakova jednom vidjela, ona je zaplakala. Od sad
je djetetu bilo.nemoguce steci besmrtnost. Demetra je napu~ti­
la Keleovu kucu. Keleo je sagradio hram. Tuga Demetre za Per­
sefonom bila je beskrajno velika. Učinila je da je na zemlji
zavladala neplodnost. Bogovi su je morali smiriti, da se ne
dogodi veliko zlo. Zevs je sklonio Plutona da Persefonu opet
otpusti iz podzenuja na zemlju. Prije no što je pošla dao
joj je bog podzemlja da pojede nar. To je Perse­
fonu prisililo da se u ritmičkim razdobljima uvijek opet vrati
upodzemlje. Jednu tre6inu godine provela je odsad u podzemlju
a dvije treeine na gornjem svijetu. Demetra je bila pomirena
i VJratila se opet na Olimp. U Eleuzini na mjestu njenog stra­
hovanja ustanovljena su svecana bOGoslužja (svecanosti) l~oja
ce odsad ljude sjecati na njezinu sudbinu.
Lako je prepoznati smisao mita oDemetri i Persefoni.
Duša je ta, koja izmjenično boravi li gornjem i donjem svijetu.
 - 5 '", ­
./

TI slici se prikazuje vje~nofit du~e u vje6noj mjeni izmeau

rodenja i smrti. Du0rr vuAe 8VOjU loz~· (svoje porijeklo) iz
besmrtnog od Demetra. Ugrabilo ju je prolazno i ona je Ga~
odreclona Z0. to ela [-"",ama sUdjolujG li ,)ud~.)ini prolaznog. Okusi­
la je plod podzel:l1ja (l;ojela nar ).
Ljudska je duša zasič;ena prolaznim. Zato ne moše tr~jno sta­
nova ti u visil1ama bo~;andw.:;. llora se uvi j ek panova vra(~ati
u carstvo prolazllog. Demetra ju roprezentatj1tica ()YW~; bicc'
iz koga je potekla ljudslw .svijest. ,sč.'Ji1U tl~ svj_jest valja
zamisliti takvu kal~vu je ona mogla nastati po dull.ovnim sna­
Gama zemlje. Dometra jo dakle prabice zemlje .. ;\Tjoj trebč:'. za­
hvaliti da je zemlja obdarena snagama sjemcnko u poljski.m plo­
dovima .. Ta činjonica upucuje na još jednu dublju stranu
njenog bi6a. To bi6e želi dati čovjoku besnrtnost. Demetra
skriva svog pitomea nocu uvatri. No čovjek ne podnosi čistu
snagu vatre (duha). Dometra mora napustiti 8VOjU namjeru.
Bože jedino ustanoviti obred u hramu (bogoslužje), po kome
ce čovjek, koliko koji može postati clionikom božanskog.
Eleuzijske svetkovine bile su glasno priznanje vjerova­
nja u vječnost ljUdske duše. To priznanje izrazilo se na sli­
kovit način U llUtU o Demetri i Persefoni. Zajedno sa Demetrom
i Persefonom slavic so u Eleuzini i Dionisos. UDemetri se
štovala božanska stvarateljica vječnog u čovjeku .. II Dionisu
čtoval0 se božanSKo, koje se bez prestalu~a preotrazuje u ci­

jelom svijetu (u metamorfozi) 'jog izliven li svijet, koji je

bio raskoma.dan, d8_ bi ponovo bio duhovno roden. l"lorao je bi ti
slavljen zajedno s Dernetrom.
Sjajan prikaz duha eleuzinskih mi,sterija nalazi se li

knjizi Sanctaneres d Orient 2duarda Scherea. Paris 1898.

2.9 . 3 . 1ca 83.

•1?, (Q lC)9;'l.
I
 - 56 ­

EGIPATS{~A HISTERIJSKA l·1UDROST

-----------------_._-_ _-­
.......

lI::ad se tijela oslobodena uZdigneš do slobodnog etera,

bit ceš besmrtan bog, koji je izbjegao smrti 1J • U toj
rečenici Empedokla, izražava se ukratko sažetom ob1iku
ono, što su Egipčani mislili o vječnom čovjeku uvezi
s božanskim.
Dokaz tome je twtozvana knjiga mrtvih, koju je odgonet­
nUla marljivost istraživača 19. stol ječa. ( VIdi Lepsius:
Knjiga mrtvih starih Egipcana, Berlin 1842.) To je najvece
suvislo literarno djelo, koje nam je sačuvano od Egipčana. Tu
se nalaze sVakakve pouke i molitve, koje su dane u grob po­
kojniku, da bi mu bile poukama, kad bude 1išen svoje prolaz­
nosti~ Najintimniji nazori Egipcana na vječno i na prolaznost
svijeta sadržane su u tom literarnom djelu. Ti pogledi wcazuju
na predodžbe o bogovima, koje su nalik na grčku TInstiku. Medu
raznim bogovima, koji su bili štovani na raznim mjestima Egip­
ta, Oziris je pomalo postao najopcenitiji. U njemu su se saži­
male predodžbe o dru~im bogovima. Imao egipatski narod u veli­
koj masi bilo kakove nazore o Ozirisu, knjiga mrtvih ukazuje
na jedan. Onaj, koji je zastupa1a mudrost svecenDta. Ta je u
Ozirisu gledala jedno bice, koje se može naci usamoj ljudskoj
duši. - Jasno je to govorilo sve ono što se m~i8lilo o mrtvacu
i o mrtvome. lCad tijelo biva predano zema1jskome, i sačuvano
u zemaljskome, vječno ce se uputiti k ~ravječnom. Pojavljuje
se pred sucem Ozi~isom, koji je okružen s još četrdeset i dva
suca. Sudbina vječnogu čovjeku ovisi o tome, šta ce te sudije
naci. Kad je duša priznala svoje grijehe, i kad se porrd-rila s
vječnom pravdom, prilaze joj nevidljive moci, koje joj vele:
lIOziris N.pročišcen je u jezeru, koje se nalazi južno od polja
Rotep, sjeverno od polja skakavaca, edje se sa slikom Grea
bogova umivaju bogovi zelenjenja o četvrtom nocnom satu i o
osmom satu dana, prelazeci.od noci k danu. VI Vječni se dia
čovjeka oslovljava kac Oziris unutar vječnog svemirslwg poretka.
Iza ozn~te Oziris, spominje se lično ime to~ stanovitog mrtvog
čovjeka. 1 onaj koji se spaja s vječnim porotkom, naziva sebe
Ozirisom. ilJa sam Oziris N. Rasteci pod cvjetovima !3mokvina
drveta, to je ime OzirisG!. N.tI Čovjek dal-de postaje Oziris.
 -) 1-7 ­
Biva~1je Ozirisoli1 je S:lTIlO savr?~en razvojni stepon bivanj,:.
čovjekom. To izclec.ts, samo po sebi razumljivo. DC\. Oziri,s, l:oji
SUul,
-J •
U:lucar VJccnog lJore tKi"..
J • v ' -.SVlJe
· . t Cl, ,nlJe
.. m."'
. t ,'3., \)TUgO
v -J
ne,So
potpuni ČOV jek. 1 z~;18du bivanja (~ov j8ka i 1JOŽ j eg '(jivstvovanja,
razlika je samo 1.1 stepenu i razlika je 1.1 bra ju. Na dnu toga
le~i nazor misteri ja o tajni !lbro jCl,n. Oziris lwo 1Jii~e rovi jeta
r;amo je jedan.. On 80 na12zi 1.1 svakoj ljudsh:oj duši nepodije­
lj en. Svald. je ~ov j ek Oziris. Pa ipak val ja L3e rji predočiti
onog jedJog Ozirisa, kao naročito bice. Covjek se nalazi u
razvoju. Na kraju njegovog razvoja leži božje bivstvovanje.
Val ja govori ti o božanstvenosti ne o jecnom :sotovom zatvorenom
božanskom bicu unutar takvog naziranja.
Dez sumnje 7Ja takvo naziranje samo onaj moše uči 1.1 bi­
vanje Ozirisom, koji je vec stigao na dvori vječnog poretka
svijeta u liku Ozirisa. Najviši život, koji čovjek može vodi­
ti, sastoji se clakle u tome, da se on pretvori u Ozirisa.
'Čovjek postaje savr?'oen, ako živi kao Oziris. Ako prede ono
~to je prošao Oziris. Time mit Ozirisa dobiva svoje Quboko

značenje. Postaje uzoran za onoea, tka hoce u sebi probu(iti

vječno. Ozirisa je raskomadao Tifon. Dijelove lješine čuvala
je i njegovala Izida. Iza svoje smrti Oziris je jednom svojom
zrakom tal-cnuo IzidU, i ona mu jo rodila Horilsa. Taj norw~
prcv.zinl9. z01ilaljslw zadatl;:() Ozirisovc. Cn je drugi s2~vršeni
Oziris, koji sada korača prema lJravom Ozirisu. - Pravi Ozirii-3
nalazi se u ljudskoj duši. Ali jo ljUdska du(a zasada prolaz­
na •• Prolazno ocl.rea.eno je zato, da jcc1nom rodi vječno. 1 CSov­
jel\: stoga mora sebe smatrati grobom Ozirisa. Niža prirocle. u
njemu ubila je onu višu. Ali ljubav li njegovoj duši (Izida)
mora njegovati i čuvati dijelove lješine i tad Ce se roditi
viša priroda, vječna duša (Horus) koja se može razviti u biv­
stvovanju OzirisQ. Čovjek, koji stremi najvišnm bivstvovanju,
mora u sebi mikrokosmičld ponoviti mikrokosmički Ozirisov
kosmi(~ki proces. To je misao egipatskog posvec:enja. S čovjokoEl
koji je ~tio da bude sposoban za bivstvovanje Ozirisa, s
čovjekom 88 je moralo dosoditi umalom ono isto, što je Plator.

opisao l::ao kOSli1iČ,~::i proces, kad je govorio - "da je stvori­

telj du~e svijeta pribijen na tijelo zemlje u obli~u kriia i
da jo proces svijeta u tome, da se jednom oslobodi ta duša
 - 58 ­

svijeta pribijena na kri2 e " Onaj koji je trebao biti posvecen,

morao je nastojati da se njegov duševni dOEivljaj postajanja
Oziris om, stopi ujedno s kosmičkim procesom Ozirisa. read bis­
mo mogli zaviriti u hramove, u kojima su se vršila posvecenja,
u kojima se na ljudima vršio proces Ozirisove pretvorbe, vid­
jeli bismo da su zbivanja mikrokosmosa predstavljala jedno na­
stajanje samoga svijeta. Čovjek, koji je vodio poreklo od "oca ll ,
morao je u sebi roditi sina. U njemu čovjeku trebalo se je obja­
viti ono što on nosi u sebi - učarani bog. 1'J[06 zemaljske priro­
de potiskuje u čovjeku tog boga. Treba najprije sahraniti u
grobu nižu prirodu, da bi viša priroda mogla uskrsnuti.Odatle
se može razumi jeti ono što se priča o zbivanjima kod inicijacije.
Čovjek je bio podvržen tajanstvenim procedurama.Njegovo se niže
~emaljsko ubijalo , a budil o ono više. Nije potrebno studirati

te procedure pojedinačno. Valja samo razumijetii njihov smisao.

Taj smisao ležao je upriznanju, što ga je mogao dati svaki koji
bi prošao kroz inicijaciju. Mogao je reci : Lebdila mi je pred
očima beskrajna perspektiva, kojoj je na kraju savršenstvo
božansko. Osjecao sam, da je u meni snaga toS božanskog. Sahranio
sam u grob sve što je potiskivalo tu snagu. Umro sam za zemaljsko.
Bio sam mrtav. Umro sam kac ni~i čovjek i bio sam u podzemlju.
Razgovarao sam sa mrtvima, tj. sa svima koji SU vec uvršteni' u
prsten vječnog poretka svijeta. Uskrsnuo sam iza kako sam boravio
u podzemnom. Nadvladao sam smrt. Ali sam sad postao drugi.
Odvojio sam se od prolazne prirode. Ni7.a priroc1 a je u meni prožeta
Logosom. Sad spadam medu one koji e8 vjec;no živjeti i koji ce
sjediti s desne strane Ozirisa. Bit cu sam pravi Oziris spojen s
vječnim poretkom svijeta. SUdenje O smrti i životu bit ce predano
u moje ruke.Tom se je doživljaju morao podvrci svala onaj koji je
htio da bude upucen. To je najveci doživljaj, koji tako pristupa
čovjeku.

Zamislimo sada, da netko neposve6en čuje, da se netko morao

podvrci takvim doživljajima. On ne zna, što se je dogodilo uduši
posvecenoga. On je za njega fizički umro, ležao je u grobu i
uskrsnuo je. što sačinjava duhovnu zbilju na višem 8tepenu bitka,
izgleda kac proces koji lomi prirodni poredak, ~~o se izrazi u
oblicima čulne zbilje. To je llčudo i1 • Inicijacija je bila takvo
čudo. Tko ju je htio doista shvatiti, morao je u sebi probuditi
 - 59 ­

snagc}, )0 ~wjj_:l1aC;G ,stajati na vi:'3em stepenu bi t~ca. Norao jo

tim doživljajima prici sa jednim životqm, koji ga je pripra­
vic za njil!.. DoživI jaji takv0('; života ",rip:ravo ll mO$li su bi ti
kod jednoga ovalcvi, kod drugoga onakvi. Uvijek se daje svcn3ti
na tipičnu ,stanovi tu fOri]u. Na jedan ~,i votni tok jednog ini­
cijata, i taj je uvijek ti~iiian. On so može opisati neovi,sno
o Cl. po ,jedine 1j_Č~108ti. il pojedina ,so ličnost mož,e ~1':".zvati S2­

mo onda, (Sovjekom, koj:L jo na putu k bo:~anskom, alw j,) pro:na

k.roz stanovi to ti}Jične doživI jaje. :'.)udhč:c je kod ,svo jih )!ri­
sta?'>a ži via kac takva ličnost. 1 Isus je ponajpri je tak.av iz­
gledaQ svojim sljedbenicima. Zna se da postoji paralelizam
izmedu biografije Isusa i .Budhe. Rudolf Seydel, dokazao je
taj paralelizam u sva jo j knjizi, Budha i }'~rist. Val ja samo
slij?diti pojedinosti, da bi so vic1jelo, kako 13U nii':tavni
svi prigovori protiv takvog paralelizma.

Eudhino ro~enje predskazuje se po jednom bijelom slonu,

ko ji S8, le bdeci, spuš ta 11ad kral jicu ;fjiaju i1 • Slon ukazuj o
na to, da (~e l·laja rodi ti božan3ko('; <Sovjeka, ko ji Ce il ,sva bica
privesti ljubavi i prijateljstvu i povezati ih u usrC'nu vezu. l1
n Lukinom Evendelju pif':e~- .,. iidjevici? koja je bila vjerena
s čovjeicor,l i:nena Josip iz Luce Davidove, i rljevica se zvala
)\Iarija •••• iandeo je u~;no k njoj u kucu i rekao: ?,dravo ti
blažena ••• glo, zatru~njct 6e~ i roditi sina, koji.neka se
zove I,sus. Di t (~e velik i zvat ce se sinom najvi,šeg. ;', }Jrnmani,
indijski 'we(~enici znaju što :?Jnat,i, da se ra:a J3udha ioni tu­
ma..:'S e 8an kral jici ?jaji. Oni imaju tilJične lJrecloc17 be ojednom
BUdhi. Život pojedino ličnosti morat 6e odgovoriti toj pre­
dod~,bi. S 00110GOm na ovo, čitL~mo h:od j';ateja (2/1) "tJeroc1 je
s~zvn.o sve visoke ,svecenike i pismoznance medu narocliLla, da
bi ispitao gdje bi se Krist trebo.o roditil!. Draman Asiti veli
o :8udhi: - i!'Jl 0 je dijete koje Ce postati T3udha, Gp3.sitelj
voc:.ič k besmrtnosti, ,slobodi i svjetlu';. Valja u:Jorec1iti 1u1,:u
(2/25) - ;'1 Gle, bio je čovjek u. Jerusalomu, koji ,se zvaO Si­
mon, a taj je čovjok bio pobožan i bogobojazan i čekao je na
'c~tjehu IzrE\.elu i duh sveti bijaše u njemu ••• i karl su ro­
ditelji donijeli dijete u hram, što su raJili, po običaju i
po ~akonu, on ga uze u naručjo i hvaljaše boca, govoreci:
 - 60 ­

Gospode otpnsti sad svog slugu, kao što si rekao, jer njego­
ve su oči vidjele svog spasitelja, koga si poslao pred svim
narodima. Svjetlo, koje Ce svijetliti poganima i biti slava
tvog naroda Izraela." Q budhi se priča da se j zgubio kao
dvanaestogodišnji dječak i da su ga opet našli pod jednim
drvetom okruzenog pjevačima i mudracima starine, koje je l~­
učavao. Tome odgovara kod LUke (2/LI·l) ~ ilA njegovi su rodite­
lji išli sVake godine uJerusalim, za praznik Uskrsa. 1 kad
mu je bilo 12 godina, išli su prema Jerusalimu, prema običaju
praznika. 1 kad se navršiše dani i oni opet podoše kuci, di­
jete je ostalo u hramu, a da to roditelji nisu znali. HisIili
su, da je s drugovima, i kad su bili dan putovanja, tražili
su ga medu prijateljima i poznanicima. Kad ga ne nadoše, vra~
tiše se uJerusalim, da ga traže. Dogodilo se, da su ga našli
poslije tri dana, kako sjedi U hramu medu učiteljima, koje je
slušao i pitao. 1 svi su se čudili koji ga slušahu. Njegovoj
mudrosti i njegovim odgovorima". Iza kako je Budha prezivio
usamoci i vratio se natrag, sačekala ga je djeviea, jedna s
riječima blagoslova: - "Blago majci, blago oeu, bla50 ženi,
kojima pripadaš". Ali on je odgovorio: VIBlazeni samo su oni
koji su u Nirva.niji." Tj. oni koji su ušli u vječni poredak
svijeta. Kod IJuke (11/27) - "Dogodilo se, dok je to kazivao,
da je žena iz naroda digla svoj glas, govoreci.mu : Blago ut­
robi koja te nosila i prsima koja su te dojila. Ali on rece:
Blago onima , koji čUju i slušaju božju riječ. Tokom njegova
života.Budhi pristupa zavodnik, obecavajuci mu sva kraljevstva
zemlje" Budha sve to odbija riječima: - II Znaru , da mi je obe­
6ano kraljevstvo, ali ja ne tražim kraljevstvo ovog svijeta.
Postacu Budha i sav Ce svijet kliktati od radosti. il Sad za­
vodnik mora :priznati~ I1moja se je vlast svršila. tl - 1sus od­
govara istoj napasti~ - IIQtiCli od mene sotono, jer stoji napi­
sano: Treba da se moliš bogu 8vom gospodaru i da mu služiš. ll
11Tada ga napusti i davo. II (lJate j 4/10). I·10gao bi se opis para­
lelizmo. pokazati j03 na mnogim mjestima, svuda bi se vidjelo
isto. - Budha je svršio rici uzvišen način. Na jednom putu na­
pala ga je bolest. Došao je do rijeke Hiranje ublizini Kuši­
nagara. Legao. je na sag, koji mu je podstro njegov najnuliji
učenik Amanda, Njegovo tijelo je počelo iznutra sjati. Svršio
 - 61 -­

je preooraziv~i ,se kac tijelo od ::;vijetla s izrokom~ Il~hi":ta

ne traje dugo i1 • Ta Budhina smrt odgovara preobra~aju Isusovom~
itI dogodi se, da je poslije tih propovedi iza osam dana uzeo
Petra i Ivcua i Jakobe. i otišao na brdo da bi molio. Dok se
molio, lice mu se promjeni a haljina postaje bijela i svijet­
lo.. iJI';o. toj ta2~ci svribva se -'Judhin život. r:D.jvaiSniji dia
Isu.sovoG ž,ivota tu po'~inje ~ Patnja, smrt i uskrsnul~e. l]azlika
DUdhe od r~rista je; u ono:ne, ~to je učinio l1u~nim, da se život
Kriota Isusa povede dalje iznad ~ivota BUdhe. Judhu i hrista
ne možemo razumijeti, ako :1.h jednostaV110 poistovjetimo. (Ova
ce knjiga pokazati tu činjenicu u daljnjem nastavku.) Ovdje
ne dolazD li obzir drugi prikaziBudhine smrti, ma da i oni
otkrivaju mnogo duboke strane stvari.

Slaganj9 u životima obih spasitelja, nukaju jednom za­

ključku. Priče came lo::azuju, kalmv mora biti zaldjučak. I~ad su
sve6enici mudrRci čuh",,, za način roclcnja 181.1sa, znali rm o
čemu se radi. Da se radi o Bogo-čoveku, Od ranije SU znali
kakva je ličnost koja se tako ,ojavljuje. frok života takve
ličnosti mora odgovarati ,c3vemu onome, ~ito im je poznato, kac
život jednog Bogo-čovjeka. U njihovoj rnisterijskoj mUdrosti
ocrtan je za vječnost tok tak-vog života. Taj tol~ mo;.Se biti
samo tal-tav, l>:akav mora bi ti. 1 zgleda, poput v ječ nog prirodliog
zakona. ~~ao što se nel-ta kemijslw.. tvar može vladati samo na
,stanovi ti način, talw DUdha i T~rist mogu živjati samo na od­
reaen način, Tok života ne pri~a se, kao da se priča slučajna
bio:;rafijo,. l-'riče, 38 o :njemu tako (~a se prils::a;::'u tipične crte,
lwje su jecnake opisu u misterijskoj mudro,sti za sva vremena.
Legenda o Budhi nije biografija u običnom snuslu, kao što ne
žlele bi ti Di Bvanuel je, govore6i o životu Lem,sa ~~rista. Oba
opisa :ne opisuju lušta slučajno. Prikazuju tok ~ivota jednog
~)pasitel ja svi j eta. li tradici jar.la misteri JE' val ja traži ti
predlo~ke, a ne u vanjskoj fizi~koj povjesti. 1 BUdha i Isus
su u pravom smislu posveccni, za onG koji su poznavali njihovu
bo~ansku prirodli (IsEs je posvecen po tome, što je li nje;l1U
bir;e ~~rista) Time je njihov život iznad 8vego.. prolaznog • Za
nji:1 vrijedi sve što se zna o upucenima. O njim2~ se veli ~ "u
prapo~etku bila je Riječ i TIiječ bija~e li Doga. 1 Bog bijašc
 - 62 ­

Riječ. - 1 Riječ tijelom posta istanovaše medu nama". (Ivan

1/1 i 14)
Ali život Isusa sadrži više od života BUdhe. BUdha svr­
šava s preobraženjem. Najznačajnije kod života IGusa počinje
s preobraženjem. Prevedemo li to u jezik posve6enih, BUdha je
došao sve do one točke, kod koje počinje sjati u čovjeku bo­
žansko svjetlo. On stoji pred smrcu zemaljskog. Postaje svjet­
lo svijeta. Isus ide dalje. On ne umire fizički u ČasU u kome
ce zasvijetliti svijetlom svijeta. ij tom času on je BUdha.
ij tom času on staje na jedan viši stepen, na kome se izražava

inicijancija. On trpi i umire i zemaljsko nestaje. Ali duhov­

no, svijetlo svijeta,.ono ne nestaje. Počinje Njegovo uskrsnu6e.
Krist se objavljuje svojoj opcini kao Krist. U času svog preo­
braženja BUdha nestaje u blaženi život svedullovnog. I~rist Isus
probuduje tog sveduha još jednom u ljudskom liku usadanji ži­
vot. Kod ranijeg, višeg posvecenja, to se je na posve6enom
vršilo na jedan slikovit način. ij smislu Ozirisovog mita, po­
sveceni su došli do takvog uskrsnuca u svojoj svijesti, kao u
nekom sliltovitom doživljaju. Ta "velikan inicijacija, kao zbi­
lja, bila je pridodana s Kristam BUdhinoj inicijanciji. Ali sad
to u životu Isusa nije samo slikoviti doživljaj. Budha je
svojim životom dokazao, da je čovjek Logos, i da se vraca u
Logos, u svijetlo, kad umire zemaljsko. ij Isusu Logos je sam
postao ličan. 1 Njemu Riječ postala je tijelo.
što se je dakle za stare misterijske kultove odigravalo
u misterijskim hramovima, to se je po kršcanstvu shvatilo kao
svjetsko historijska činjenica. Zajednica (opcina) krXcana
priznavala. je Isusa :r~rista, ko ji je bio posvecen na jedini ve­
liki način. Njoj je, toj zajednici, On dokazao, da je svijet
bo~anstven. Za kršcansku zajednicu bila je misterijska mudrost
nerazrješivo vezana s ličnošcu Krista Isusa. Da je živio, da
k njemu spadaju oni, koji Ga priznavaju, ta je vjera zauzela
mjesto onoga, što se je ranije htjelo postici li misterijima.
Od sad su dia onoga što se je ranije dalo postici samo mis­
tič1""-.im metodama, mogli zamijeniti oni koji 811 }Jroipadali zaje­

dnici kršcana, s uvjerenjem da je Rijpč koja je bila prisutna

njima dala božansko~ Oc1sad nije "bilO r:1jerodavno za ono ?:to se
 ~ -,
....... b~) ­

jo T:IOraO prirreljuti duh svakoG pojedinea J~roz dugo vrl Je;n3,

ve!~ je b5.Jo mjer00aV110 ono što su vicljeli i čuli oni koji su
bili oko ~'..ri.sta. i: to su prec1avalj_ u ,'3VO jo j :,)rec'aji ~ \F:;to se
je dOGo~ilo od početka i što smo čuli i svojim očima vidj81i,
iJto je :>;ledal1o, što smo rukOJrIa dotDkli od }{ijoči ž,ivota, ••
~ • • • • ,~ -'. . . , . ..l- • ~ _. •
t)to S;:lO vldJell l CU_Ll, to vam JavlJamo, Cla li'laL..e ~2.JeCl1lCU
s nc.li1Cl.. i1 Talw ~lL':o U prvoj pos1211ici Ivanovoj.

To neposredno zbiljsko treba da obuhvati ne~osrodna i

kao živa c;)ona sve generaei je. 1:0.0 crkva tre ba ela se to fJUS­

tiiSno veže dalje od koljena na koljeno. Tako valja razumjeti

ri j oC:~.i Augu:::;tinove ~ ;il'Te bih v jerovao :~~vanuel ju, ka(~ me na to
no 1)i poticao autori tet katoličke crkve. Il Evanc~el j dakle ne­
maju U sebi z:i1ak raspoznavanja za ,,"voju istil1U. Valja U njih
vjerovati, jer :.3e osnivaju na ličnosti Isu,sovoj .. 1, jer crkva
na tajanstven način od te ličnosti izvodi m00, po kojoj 6e
il1 u.::si ni ti i,stini tima, ~,1i:>" te:cij e su. po tradici ji predavale
sredstvQ da se dode do istine. Upc;inak:.ršcana sama prenosi
tu istil1u. Epovjerenju premOol. mi sti(~nim snaL.;ama, koja Ce kod
posvecenja zasjati u čovjeku, trebalo je da se pridruži povje­
rei1je k onom j ',~dnom, le istin:3koD iniei jatoru. 1,Iisti SU tražili
pobogovlje:nje (dj_e VergottunC). Etjeli ,su ga doživjeti. IsuE
je bio ~jO[;: Valja se drž,ati Njega, tad ce čovjell:: u zajednici
ko ju je On o ,snovao, IJO ,stati sam sudionikoi"ll to<,,; po lJogovl jenja.
To jo postalo kr8Gansldm uvjerenjem. Eho je u Ist~su hilo }?O­

bogovljeno , to je učinjeno za njegovu zajer.nieu. - \lGle ja

sam;::; VCUila sve do kraja sveta i vijeka." (I:atej) 28/2o)Vječan
je karakter onoGa, koji se rodi u Betlehemu. Bo~ični Antifon
smije Govori ti . ISUGOVOlll rocienju, kao da se ono dogada ,svake
,svetlwvine ::~ožiGa: ;;Dal1iJB se rocho Krist, dana,s so po javio
Sj)2.si tel j, danas i).. zeml ji PIj eVIi,Ju Cl.i1c'leli'l. - ij do7.i vl javanju
:(rista valja vidj'3ti izvjesno odrec1eni stepen inlcljA,cije.
l~ad je misterijski učonik predkrščanske c~obe pro~ivio taj
Qogadaj, tad je po svom posvecenju bio ujednom stanju, ko­
je8u je omogu6ilo da ne~to zamje6uje li vi~im svjetovima,
Č91l1U u čuJEom svijetu YLi.je odgovarala nikO-kv.:\. činjenicč;"..
 •
- 64 ­

Doživio je u višem svijetu ono što je obuhvatao golgotski

misterij. Kad k.rš6ansk:i misti kroz inicijaciju proživljava
taj doživljaj, on ujedno gleda povjesno zbivanje na Golgoti.
Zna da se u tom dogadaju, koji se odigravao u čulnom svijetu,
nalazi isti sadržaj koji se ranije mogao naci samo u nadčul­
nim činjenicama misterija. Misterijem na Golgoti ~azlilo se
na zajednicu kršcana ono 8tO se je ranije u misterijskim
hramovima razlijevalo na učenike misterija. Inicijacija omo­
gu6uje krš6anskom mistu da postane svjestan sadržaja misterija
na Golgoti. Vjera daje čovjeku mogucnost, da besvijesno postane
dionik mističke struje, koja je potekla od dogadaja opisanih
u Novom Zavjetu. Ta struja prožima od tada duhovni život čo­
vječanstva•.
.2e. ~. 4~8\.f.
{~. ro, LG'O"t.
 - 65 -­

EVA N B ~ LJA

U evandeljima sadržano je što treba ilO ~ivotu Isusa"

podvr~i historičkom posmatranju. Sve što ne poti~e iz tog
izvora mo;<,e se 111ako napisati na stranicu kvart formata"
(Harnack). Harnack se smatra jednim od najvecih historičkih
poznavaoca te stvari. Ali kakvi SU dokumenti t0 evan1elja?
C: etvrto ifIvanovo evandelje fl tako jako oclstupa od ostalih,

da Olli ko ji misle da na tom područ ju llloraju sli jediti put

h i s t o r i č k o g istraživanja sude ovako~ !lAko Ivan
ima pravo predaje o životu IG~80vom, onda se ne mogu održati
ona ostalih triju sinoptiku. Imaju li pravo sinoptici onda
se četvrto evanuelje ne može održati kao pravi izvor (Oto
Schmiedel, Glavni problemi istraživanja života Isusovog,str.
15). Historički istraživač tvrdi to sa svog stanovišta. Tako
stanovište ne može se priznati, a ne može so ni odbiti, tu
gdje se radi o mističkom sadržaju evandelj2. No treba uka­
zati na slijedec,e:: f1j·'jjeri li se mjerilom "suglasnosti rf , in­
spiracije i potpul1osti ti spisi ne zadovol javaju (il ser viel
zu,::un,scne:1 ubrig). Ali kad se sve to mjeri ljudskim mjorilom
ima u njima dosta nesavršenosti. 11
Krš(~an.ski teolog Harnack u E3VO jo j knjizi li Bice kršcan­
stva ll sudi isto talw. I\Te ::;)risil j eno turlač cl ':o(1L1i ,?,obi stvari
kojo nisu usaglasnosti za onoga, koji stoji u stanovištu
mističkog pori jekla evandel ja. Za nj oga po r3to ji i jcdn3. har­
monlJa izmedu četvrtog evandelja i iznwQu ona tri prva. Jer
svi ti spisi ne žele biti samo povjesna predaja u običnom
smislu, ne že18 dati povjesnu biografiju što su hteli da
dadu postajalo jo u mist8rijskim tradicijama .kao predlo7,al,.
kao ti}li,\ni 2,ivot Boc:a Sina. Nije se crpilo iz povjesti nego
iz tradicija misterija. ij različitim misterijima nisu te
tradicije bile istovjetne do U8m8ne predaje. NijG sve bilo
dano istim riječima.

Ipak je sve to bilo toliko saglasno da su burtisti ispri­

čali život svog Bogo-čovjoka kao što su evandolja krščanstva
opisali život svoga. ~ostojali SU razumije se i razlike treba
samo prihvatiti da četiri evandelja crpe sVQje znanjo iz četiri
 - 66­

različitim misterijskim tradici'jama. Govori o visokoj ličnos­

ti Isusovoj da je pobudio vjeru u poznavaocima pisma koji su
pripadali četirima raznim tradicijama. Sva četvorica su vje­
rovali da je on onaj koji govori na potpunom s~epenu njihovom
tipu posvečenog. Zato su S8 mogli prema njemu odnositi kac
prema jednoj ličnosti koja živi tipičnim tokom života koji je
predviden u njihovim misterijama. A zatim su opisali njegov
život po mjerilu svoje misterijske tradicije. Ako prva tri
evandelista (sinoptici) opisuju na sličan način-tad to ne do­
kazuje više no da su crpili iz sličnih misterijakih tradicija.
Četvrti evangelist prožea je svoj spis idejama koje sjecaju
na religioznog filozofa (Philo) te opet ne dokazuje ništa dru­
go nego da je izašao iz iste mističke tradlcije kojoj je sta­
jao vrlo blizu i Philo. - Evandelja sadrže različite sastavne
dijelove. Najprije govore o činjenicama koje se pojavljuju
tako da prije svega računaju da budu prihva6ene kac histori­
čke činjebice. Zatim su tu poredbe koje se služe činjenicama
okojima pričaju da bi tako slik om prikazale istinu. Kao trece
nalaze se tu nauke koje treba da budu sadržaj kršcanskog gle­
danja na svijet. Ivanovo evandelje ne sadrži pravu poredbu.
Crpi svoje znanje iz mističke škole u kojoj se mislila da je
njoj poradba nepotrebna. - Kako je to sa historičkim činirila i sa
poredbama u prva tri evandelja to osvetljava jasnim svijetlom
prikaz prolcletstva smokvina drveta. Kod Marka (XI,11) čitamo:
"1 gospodin ušao u Jeruzalim u hram i sve je razgledao. Uveče
izašao je prema Betaniji sa dvanaestoricom. Drugog dana kad su
izašli iz Betanije ogladnio je i vidio je iz Claljine smokvu koja
je imala list. Pristupio joj je da vidi, da li Ce na njoj nešto
naci. Pristupivšf ooj nije našao ništa osim lišca; jer još nije
bilo vrijeme kad sU trebale da na njoj budu plodovi.I Isus je
od.govorio i rekao smokvinom drve tu : "Ocl,sad vječno neka niko ne
jede od tebe ploda. " Luka priča na istom mjestu poredbu( 13, 6):
On im je rekao ovu poredbu: 11 Imao je jedno smol{vino drva zasadeno
li svom vinogradu; došao je da traži plod ali na njemu ga nije našao

i reče vinogradaru: Gle kroz tri godine dolazio sam svake godine
tražeci plod na tome drve tu inikad ga ne nalazim. Posijeci ga.
Zašto da smijeta zemljiil.To je poredba koja trebe_ ca simbolizira
bezvrijednost stare nauke,koja je prikazana u neplodnom drvu
smokve. što je ovdje zamišljeno kao slika IJjarko prič.:, kac
 - 67 ­

činjenicu, h::oja 1;::ao da je historička. Bo?So r:e Ezeti (b. u

evandeljima činjenice UOl)Ce ne valja uzeti Imo historijsh::e
koje bi bi:;'~; so.po ko.o činjenice t':Sulnog svijeta, ve(~ ih treba
uzeti kao mi,stičke. l\ao doživljajr,; koji :J8 mogu zapaziti ,'3

duhovnim foledc"-njeE1 i koje potiču iz razni.h l11isti(~kih tradi-­

cija. Ali tart prestaj8 razlika izmoelu Ivanov01 evanuelja i
si~10pti~-\.a. lJov jesno istraživanje n8 ;101azi u obzir za i:1is­
ti~ko izlacanje. Pa makar je~no evandeljo bilo nekoliko sto­
ljo-:';a mlade ili Gtarijo~ llistič,aru sve. imaju historičku vri­
jednost. Ivano~o je evandelje isto kac i ostalo.
A 1I Guuesa II ne Glne "k al;;:ve lJo t esVI' "tO"l:LC :tom t umacenJu.
"
V
'v,
Dl 1
;;:0 ce TI1lt, o

Ona treba dč~ prodru kroz fizičku zakonitost svijeta. A to ,se

dOGaG:a dotle dol;;: so ta čUdesn smatraju nec<im što se u
;-::<::1.1110

fizičkoQ u ,rolaznome trebalo dogoditi da bi se obična čulno

zamjecivanje moglo bez daljnjeg progledati. Ako sU to do~iv­
1 jaji ko ji se mogu 2Jrozreti t3all10 na vi{;em, duhovnom ,stepenu
bivanja tac~ je samo po sebi razumljivo da ,se ne mogu shvatiti
iz zakona priroc1no[š poretlccS..

rrreba dakle tek pravo čitati eva~clelje pa co se znati u

koliko ona žele pričati o osnivaču krš~anstva.
Ona :::,010 pričati u ;:;tilu mj.sterij,skih ,saopcenja. Pričaju

kao :'ito učenik misterija pritč.'. o jodnom upucenom. ,8:'1.1'.10 je njo­

cova predajo. tč:\.kva, da P08v8conjo prikazuj8 kao jedinstvenu
osebinu jec~nog veliko::; pojedinca. Spaf3 čovječc.nstva ovLmD je
:J tOil1e, dc.. se ljUdi drže, tog jeoin,stvenog UpuC:enog. \iCarstvo
}\ož je; je dor;lo k UpuGenomIi. J. edinstveni danio je to car,stvo
sv:i.ma o niilla , koji stoje uz njega. Iz jedn8 ltčne stvari paje­
dinca postala je stvar opcine onih koji hace priznati Krist,,;,
kac svog Gospodina •
. r v
110,;0 se snV8."Cl
, I't"l, o.a
Jo Je t o t a l '
Wlm pas t a 1__ o uzme ] _l" so da
je mistorijska mud1"ost bila u16~ena u naroc:l1U religiju 1z1",':1.­
elsku. Krš~anstvo je iza~10 iz ~idovstva. S istim ~irtovstvom
nal8..zi1110 kac cijepljeno ono ~~to se nalazi u gr:~J:Wl11 i egi~oat­
skom duhovnom životu. Tome se ne trobamo čuditi. 1stra~e li se
narodne religije nalazo se različite predod~bo o duhu. Ulaze
lj. se svuc-:.a dubl j o u mudrost svecenika, ko ji čini duhov-nu
jezgru različitih ~Jučldh religija, nalazirllo ,sv-ufa podudaro..nja.
 · - 68 -

Saglasno s egipatslti.m svecenicima mudraciJ11a Plato to zna kad

želi u svojem filozofskom nazoru na svijet razložiti jezgru
grčke mudrosti. O Pitagori se veli da je putovao u Egipat u
Indiju i da je bio dak mudraca tih zemalja. Izmedu filozofske
nauke Platona i izmedu dubljeg smisla staroz8.vjetnih spisa
našle su saglasnost ličnosti koje su živjele po prilici u vri­
jeme kad je nastalo kršcanstvo. Po tim saglasnostima nazvali
su Platona Mojsijom koji je govorio antičkim jezikom.
Svagdje je bilo misterijske mudrosti. Iz židovstva ona
je poprimila jedan oblik koji je morala primiti kad je htjela
da postane svjetska religija - židovstvo je čekalo Nesiju.
Nije nikakva čudo da je ličnost jedinstvenog posvecenog mogla
po Židovima biti samo tako shvacena da je taj Jedini morao
biti Mesije. OdatIe pada svijetlo na činjenicu da je postalo
stvar cijelog naroda ono što je u misterijama bila stvar po­
jedinca. Židovska religija bila je oduvijek narodna religija.
Narod je sebe smatrao ejelinam. Njegov JAO bio je Bog cijelog
naroda. Ako se je trebalo roditi Sin mogao je postati samo
Spasitelj naroda. Nije trebao biti spašen pojedini učenik mi­
sterija, cijeli je narod morao sUdjelovati na tom spasenju.
U temeljnim mislima židovske religije obrazloženo je dakle
da jedan umire za sve. - Sigurno je da SU U Židovstvu posto­
jale misterije koje jetrebalo iznijeti iz tame tajnih kulta­
va u židovsku religiju, Po sto jala je razvijena mistika kraj
sveceničke mUdrosti.povezane s farizejštinom koja se je drža­
la vanjskih formula. 1 tu se upisuje tajanstvena' misterijska
mudrost kao i drugdje. Kad je nekad neki upuceni predavao tu
mudrost i kad su slušaoci slutili tajni smisao njegovih rije­
či oni su govorili ~ i1starče što si uradio? '0 da si šutio!
Misliš da možeš na beskrajnam moru voziti se bez jedra i jar­
bola? što to činiš? Hoceš li da se uspneš u visinu? To ne
.možeš. Hoceš li da roniš u dubinu? Tu zijeva beskrajni ponor?ll
Kabalisti pričaju o četiri rabina od kojih potiče i gore nave­
deno. Četiri su rabina tražili tajni put ka Dožanstvu. Prvi je
umro; drugi je izgubio pmaet; treci je prouzročio strahovitu
pustoš; isamo četvrti rabin Akiba ušao je spokojno i opet
se vratio.
 ·69 ­

Vidirl10 da je i u Židovstvu postojalo tlo na kome ,se je

mOGeta re. zvi ti jeclil1,c:~tvel1i upul.eni. rCakav morao je samo reci ~
Ne ?';eliG da spa,s o;:;tane ,c;tvar po jedinih izabranika. Žolim da
cijeli l1'lrod su,ljeluje na tom SP["-SU, morao je iznjeti va11 U

cijeli I:wijet i{\to su izabrani floživljavali lJ. hramovima mi,ste­

rija. :,orao jo uzoti na sebe svojom ličnošcu da or;tanl') 1.~ duhu
njeGove op6ino ono ~to je misterijskam kultu bilo sve ono
Ol1imCl koji su su rljelovali i12, tO!:1 ImI tu. l-(azumije ,so, so;;,~vlj~=_

1~ I~listerijske nijo mogao nn cl.ati .svojoj opd_ni :)ez daljnjeg.

To nije mocao ni htjeti. Ali je svima htjeo dati izvjesnost o
onome što SU misterije kac istinu glodale prGc1 sobom. ~~tio jG
život koji je Gtrujao u misterijima pustiti da tete kroz budu­
0.i daloki hi,storijski razvoj čovječanstva. Iitio i> je (~ici na
vi~',i ,stepen bitka. IIBlažoni 1mji vjeruju, a no vide." Izvje,s­
nost da postoji božansko htio jo ne~okolobivo usaditi u srca
~~_2Elil~~_.E2~J~F.~EJ~~. Tko
stoji vani, a hlG u sebi povjerenje
,stici co dalje nego onaj koji živi bez povjerenja. Horalo je
to lo:';,ati IJOput mora na Isusu ela je mOGu oniiJl koji su bili vani
El0f,10 oit:.L nmaGo takvill koje ne nalaze put. Jaz izmeelu onih
koji su trobali biti posvec.eni i "naroda;i tre'oao je biti manji.
':::r3canstvo treoc.'..lo je biti sredstvo pomo(~u kojoti je .svati mogao
naci taj put. l'fije li on dosta zreo onda l:m barem nije podro­
zana mogu0nost da Dude u stanovitol11 smislu podsvjcsno dionik
;:Ii~;terij,slw struje. ;/,sin čovječ j~L clOšGto je da tra~i i da učini
'ola~;ol1im r:to je izgubljenoOl. '1'rebali SU uživati ncšto od plo­
dova misterija j_ oni koji nisu mogli .'Judjelovati na posvGcenju.
Carstvo Bo~je oJ Gada nije sllijelo bi OVj_::3J10 ilO vanjsltim 1;:r8­
tanjima". ; e - ;'l~ije ni ovdje ni tama ono je uvama H • -Njemu je
:llD..nje bilo stalo do toga kako je daleko dospio ovaj ili onaj
u carstvu duha, njemu so rll/~ilo o tomo (la rovi bUelu uvjereni da
takvo duhovno carstvo postoji. Nemajte se veseliti da vam du­
,nOVl' s 1 u::::e, 0..11 se vo,soli to da su vam i':18na zabilje~ena u nebu'l.
v

1,1 •
-'- J. ;]
uz\.~aJ
't e GO u 'oo;',ans1w, doei ce vrijeme l~ada cete ga naci. il
....... -
2<3. 3. f~g,?
/\Lt,G., I')~:h

 - 70 ­

-~-_ ---_ _--

ČUDO LAZAREVO
.... ..

Od svih čuda koja se pripisuju Isusu, treba bez sum­

nje pridati najvecu važnost Uskrsnucu Lazara iz Betanije.
Sve se skuplja oko toga, da bi se onome što evandelista ov­
dje pripodjeda dao uNovam Zavjetu položaj koji je iznad
svega ostaloga. Valja uzeti u obzir da se podatak nalazi
samo u Ivanovom evandelju, da~_e u evandelju onoga, koji ve­
likim uvodnim riječima u svojem evandelju traži stanovito
shvacanje za ono što govori. Ivan počinje riječima: - ;ru
početku bila je Riječ iRiječ je bila u BOf,ai i Bog je bila
riječ... iRiječ postade'tijelom i stanova~e medu nama; i
mi smo vidjeli njegovu slavu, slavu jednorodenog sina od
Oca, punu odanosti i istine. 1l Tko na početak svog izvodenja
postavlja takve riječi, kac da prstima ukazuje da njegovo
razlaganje ima dublji sllisao. Tko se ovdje hoce poslužiti
tumaČenjem razuma ili drugim stvarima koje ostaju na površi­
ni, nalik je na onoga tko bi mislio da je Otelo na pozornici
doista ubio Desdemonu. što je Ivan mogao da kaže svojim uvo­
dnim riječima? Ta on jasno veli da govori o nečemu vječnom
što je bilo u prapočetku. Govori o činjenicama, ali te činje­
nice ne žele da se uzmu kac takve koje oči i uši mogu zamje­
titi i na kojima logičlCL razum može iskazati svoju vještinu.
lIRiječil koja je u duhu svijeta, Nju on sakriva iza činjenica.
Činjenice su za njega sredstvo u kome se iživI java viši smisao.
Treba dakle predmnijevati da je činjenicu jednog probudenja
od mrtvih najteže shvatiti očima, ušima i logičkim razumom,
ali da se u njoj skriva najdublji smisao. Tome dolazi još
nešto. Vec je Henan u svojoj knjizi; nŽivot Isu80v il ukazao na
to, da je bez ,sumnje probudenje Lazarevo uveliko uplivisalo
na svršetak Isusovog života. Sa stanovišta na kojemu stoji
Renan takova misao izgleda nemogu6a. Zašto bi baš činjenica
da se je unarodu raširila vjera da je Isu8 probudio jednog
čovjeka od mrtvih iZGledala njegovim protivnicima tako opa­
sna, te su po tome r~kli~ Zar. I8ua i Židovstvo, mogu ~ivjeti
jedno kraj drugog? Ne može se sa Henanom tvrdi ti ~ ilO stala
Isusova čudesa bila su prolazni dog~daji koji SU se prepri­
čavali dalje u dobroj vjeri, da se li ustima naroda uveličaju,
 - '71 ­

pa SE", zatim nije tražilo kako jo to bilo karl se je ve(~ je­

damput clogodilo. A ovo je bio istinski dor;a<iaj, javno poznat,
kojim ne jo btjelo ušutkati Farizeja. Svi neprijatelji Isus­
ovi bili su ogorčeni nad p'JIYj(-~tnjnm kajn je iznzvalo ba;~ to
čudo. Priča se da ,su pokušali ubiti Lazaro.• ;1 l\iemo?e se :i"'tlZU­
mijeti zai,;'to se je trebalo to dogoditi, kad b:i_ }(enc~Yl imaa
pravo sa svojim nazorima da se je u Betaniji radilo S2mo o
insconRciji j()dnog prividnog čina1s.oji je trclJao pojt:1.(~ati
v j eru u I.susa~ rl ~!Iožda su :!~azara ko ji je bio jo~': bli jed od
svOje bolesti i bio nalik na mrtvoga, umotali u plahte i po­
ložili u njegovu obiteljsku grobnicu~ Ti su grobovi bili veli­
ki, poput u ,kamenu uklesanih čelija u koje .se ulazilo kroz
četverouglasti ot'(10r ko ji bi se zatvarao veliki::n l>:amenoE1.
Karta i Marija iza~le SU ,red Isusa da ga vode ka grobu jbš
prije nego što je stupio na tla Betan:Ljo. Bolno uzbuUel1je
što ga je Isu,s osjetio na grobu svojeg, kako j8 vjerovao,
mrtvoG pri ja tol ja, mogli SU prisutni držati grozo:;} i drhtal1j om
(Ivan XI/31/3G)~oje je ebične pratilo čudesa~rem~ narodnom
vjerovanju osnivR se, naime božanska snaga u čovjeku na epi­
1 epto-formo1'l1-konvunzi vnO:l1 principu. Isu.s - ako vrijor2i ono
što premnijevdmo - želio je da još jednom vidj_ onoga koga je
ljubio, i kad j8 kalilen bio odvalje;l IJC).zar jI:) izašao U~:lOtan U
posmrtno ovdje sa maramom na glavi. Ta po jave. morala je razu­
mije se, opcenito izgledati kao Ush:rsnuiie. Vjer2 ne poznajo
drugl zakol11m ji jo j se čjni -; o'll.ll.ll.lw". 'IJ,n" takovo izlaE';anjo
ne iZgJp~R ~~~T'~ Kad se ono povezuje sa Renanovim nazorima:
- ilSV[:; 8ovori Za to ela je čudo u J~,etD.niji bitno :;ycidonijelo
t02e da ubrza IGUSOVU smrt. Ipak Ua dnu te posljednje Renanove
tvrdnja po.sto ji ispravan ocjo6aj. Samo što I~enan ne l'110Že tu
svoju tvrdnju svojim sredstvima niti tumačiti niti opravdati.

Horao je Isus u Betaniji uc:initi ner;to vrl0 va~no, da

bi se obzirom 118. to rJo gle opravdati ri ječi;, ;j Svecenici i pred­
sto jnici sazvalisu vi jee:e i rel<::li .su : i7f.~to da se l'adi? Taj
čovjok čini ;~l11oge znalwve. ii (Ivan XI/47). f(el1ajl SIL' t~ nešto
naročito kad veli: I'Treba priznati da je pričanje Ivana sas­
vim drukčije vri3te od izvj8f5taja o c1rugj_l11 čudesima.. o lWjima
govori pučka fantazija i lwjih ima mnogo kod sinoptičara. Tome
 - 72 ­

treba dodati da je Ivan bio jedini evendelista koji je tačno

poznavao odnose Isusa prema familiji li Betaniji, i da je ne­
raZumljivo kako bi takva izmišljotina naroda wogla da se na­
de u okviru tako ličnih uspomena. Vjerojatno dal{le, to čudo
ni-je bilo jedno od legendarnih za ko je ni tko ne može da bude
odgovoran. Ukratko mislim da se u Betaniji nešto dogodilo što
je moglo značiti nUstaojanje od mrtvihI!. Zar to ne znači:
Renan sluti da se u Betaniji nešto dogodilo kome on ne može
naci nikakvo tumacenje? Ta on se i ograduje slijedecim r~Je­
eima: IINemoguee je prosuditi da lt je U ovom slučaju sve iz­
mišljeno ili je nekakav dpgadaj u Betaniji dao tome podlogu,
radi dugog vremena i jednog teksta na kome se vide jasni
tragovi kasnijih dodatakalI. - Kao da se tu radi o nečemu što
traži da se tekst ispravno pročita da bi se doclo do pravog
razumijevanja. Hožda tada može prestati ona riječ o llpjesni­
čkom izmišljavanjuII.

Treba priznati da je cijela priGa o Ivanovom evandelju

ovijena tajanstvenim velom. Da bi se to uvidjelo treba W~azati
na jedno. Kakav bi smisao imala cijela priča kad bi ju uzeli
doslovce: "Bolest nije k smrti nego u slavu Eožiju da bi se
uzvisio Sin Božiji.iI

To je obični prevod tih rijeciiz evandelja~ ali ce se

lakše naci istina kad se - ispravno prevede - prema grčkom
originalu "Radi pojave (objave) Božije, da bi se time objavio
Sin Božiji. lI f::~to bi drugo značile riječi : "Isus reče: Ja sam
uskrsnuce i život. Tka vjeruje u mene živjeti co i ako umre\!.
(Ivan 11, 4, 25). Bilo bi trivijalno misliti da je Isus htio
reci da je Lazar samo oblio zato da bi na njemu mogao pokaza­
ti svoje umijece'- i bilo bi dalje trivijalno misliti da je
Isus htio tvrditi da vjera u njega, oživljava mrtvoga u
običnom snuslu riječi. što bi bilo naročito izuzetno na čo­
vjeku koji bi ustao iz mrtvih kad bi poslije tog ustajanja
bio isti kao što je bio prije smrti. 1 kaltvog bi 8mislo. imalo
kad bi život takvog čovjeka bio označen riječima~ nJa sam
uskrsnuce i život?;! Riječi IGusove primaju život i smisao ako
ih uzmemo kac izraz duhovnog dogadaja, i ~ogu se šta više
doslovce razumijeti kao što su u tekstu. Isus jasno kaže: On
 - 73 ­

je to probudenje od mrtvih koje se je dogodilo na Lazaru, i

on je taj iivot koga Lazar Gada ~ivi. Treba uzeti rtos1ovca
š to jo I sv.s u Ivanovom 8vana.el ju. On je ta "}(i ječ ko ja je po­
stalCl tijelom il • On je ono vječno koje je bilo od ::?rapočetka.
Ako je on d9ista Uskrsnuce~ onda je u IJazaru uskrsnulo 1tVječ­
no od l)rapočetl~č:',lr. Tu se dakle radi o probu6:enju vječnG ~i}"(ije­
čifl. A ta il:Riječ n to je život ke, kome se je I,azar prahudia.
:Radi se o jec1noj bolesti. Ali to nije b01ec:;t h:Oj2. lJi vodila k
smrti, nego koja vodi k "Slavi Bošijor', i koja služi objavi
Božijoj. U Lazaru je uskr..-mula "Vječna riječ;l i cije10 zbiva­
nje služi samo tome da bi se Bo['; pojavio u IJazaru. Tim zbivanj­
em Lazar je postao clrugi. l{D.nije u njemu nije:: ~Sivjela nl(iječ i ',
DUhIl; sad taj duh 7.ivi u njemu. Duh se sada radio u njemu.
llazumijo se da je f3vakim rodenjem spojena jedna bole;-~t, bolest
majh:e. No ta bolest ne vodi u smrt, vec u 2:i vat. J.~od Lt1.zarč1.

ob01ilo je iz čega Ce se roditi ''l':rovi č,ovjek", pro~et '11;iiječju;i.

Gd.ie jo grob iz koga se rada nnijet l1 • Treba samo :pomis­

liti na Platona da bi se odgovara10 na to lJital1je. PJ.ato zove
tijelo čovjoka grobom duše. A treba ,se sjetiti da i .LJ laton
govori o nekoj vrsti uskrsnuča h:ad ukazuje :10.. o?'ivljavanje du­
hovnog svijeta u tijelu. ,Ivan zove "Riječju\; ono ~,to Platon
zove duhovnom dUŠOL1. HjC;llU je (Ivanu) lirj_st ta ~1J:hječil. Platon
je mogao re6i: Tko je duhovan dopustio je da uskrsne bo~anGko
iz groba svog tijela. Ivanu je Uskrsnu60 ono ~to se je dogodi­
lo po llŽivotu I,susovom Kakvo ČUdo, ka ci. po njemu IS'..1,8 kaže
i1 •

za sebo: ilJa sam U.sls::rsnuce ll • ;\Tema sumnje d<'." je c1o:'sa'Jaj lJ. ;?,eta­
niji oživljei1je od mrtvih u (~uhovnom ,smi:.3lu. Lazar je )oi:Jtao
drugi nego je bio ranije. Ustao je u onaj život za koji· jo "Vja­
čna riječ~1 mogla· rec,i: ;IJč'\ sam tvoj život i1 • što se je dakle do­
godilo so. IJazarom? U njemu se je l')robudio duh. Postao je dioni­
kom onog ~ivota koji je vječan. - Treba Gamo njeGov do~ivljaj
izraziti rijoč,illla onih koji ,'lU bili por::veceni u LIisterije, ~)a
ce se odmah razotkriti njihov pravi Gillisao. 0to ono govori
Plutarh o svrsi l.\listerija?;'Jisteri.je su slu~ile tome da dU,?';u

odvrato od tjelesnoG života i da sU sjedinjene 8 bOGovimu.

Pročitajmo kako ,schellinG OlJisuj e os j c6aj jednog u~)ucenog:
i1Upuceni je primi vši po sveGenje po stao (:lan jeci.ne magične karik2,
postajc.::l'il s alil rabiro],;l, primljcn je f;ada li nera~rije(;ivu povczano,:-;t
 - 74 ­

i - kako se izražavaju stari zapisi- pridru~en redovima ~or­

njih bogova" (Schelling, Filozofija objave). Ne može se zna­
čajnije opisati preobražaj u životu ono~a koji je primio mi­
sterijsku posvetu nego riječima Adeziusa njegovom Qaku kralju
Konstantinu; i'Kad jednom budeš sudjelovao u misterijima, sti­
djet ceš se da si uopce roden samo kao čovjek".
Prožmimo cijelu 8VOjU dušu takvim osjecajem pa cemo
steci pravi dojam odogadaju uBetaniji. Tad cerna doživjeti
nešto naročito kod pričanja Ivanovog. U nama ce svitati sigur­
nost koju ne može da dade nikakvo logičko tumačenje inikakav
racionalistički pokušaj tumačenja. Pred nama stoji misterij u
pravom smislu riječi. U Lazara je ušla "Vječna riječIl. On je ­
- govorimo li u smislu misterija - postao inicijat. A dogadaj
o ko jem nwn se ovdje priča, mora biti zbivanje u inicijaciji.
Postavimo cijelo zbivanje pred sebe kac jednu inicijaci­
ju. Isus ljubi Lazara (Ivan Xr/36). Ne može se tu govoriti da
ga je ljubio u običnom smislu. To bi protivuriječilo snuslu
Ivanovog evandelja u kome je Isus "Riječil. Isu::: je ljubio La­
zara jer ga je smatrao zrelim da bi u njemu mogao probuditi
i1Riječ lI • Postojale su veze izmedu Isusa i obitelji uBetaniji.
To znači da je Isus u toj obitelji sve priredio što Ce voditi
velikom činu drame - probudenju Lazarovom. Lazar je Isusov
učenik. On je takav učenik da Isus može sa sigurnišcu predmni­
jevati da ce se s ~.ime jednom dogoditi probudenje. Posljednji
čin jedne drame probudenja sastoji se iz jedne radnje koja je
slikovito objavila duhovno. Čovjok nije morao shvatiti samo ono
"Umri inestani": On je to morao ujednoj duhovno istinskoj
radnji sam izvesti. Zemaljsko koga se je viši čovjek morao
stidjeti u duhu misterije, je trebalo odbaciti. Zemaljski čo­
vjek morao je umrijeti slikovito zbiljskom smrcu.
Da je njegovo tijelo zatim bilo bačeno u samnabulni san
kroz tri dana u tome treba gledati vanjsko zbivanje, jer je
metamorfoza života toliko velika da vanjskom zbivanju odgova­
ra neuporedivo značajnije duhovno. Ali je taj čin bio doživ-'
ljaj koji je u dva dijela podijelio život misterijskog učeni­
ka. Tko ne poznaje potpuno viši sadržaj takvih čina, ne može ih
 - 75 ­

razumi jeti. Njemu ne oni mogu tuna~iti samo pore~bom.- Cijeli

sadr::;iJ,j :'~:;8kspirovog Hamleta mo~~e :::e sažeti .'Ja nekoliko riječ.i.
Tko uhv:·,ti te riječi može u [.:;tanovitom smilu rc<;i (lJ. mu je
poznat sac1r~2.j >[am1eta. Logički ca i pozllaje, nIi ',/() ~~e clru­
gačije upoznati OD2j koji pu0ta da na njega djoluje sve bo­
r;at.stvo Šekspirovo rac3nje. J"I.roz njcgovu je du::'u prošao ž:i.. votni
:3ac'.r:,:s.j koji ,se ne mo~.8 nadomjestiti puJdm opi::30m. Iel.ejE' tam­
leta por:tala ;'.1U je umjotničldm i li~nim L3L:U[;tVOjjl. - i;agijsko
zno.čajno 7.IJ1 val1je leo jej e povezano iniei jacj_ ,)01'1, docada S8 u
čovjeku s1iG110 zbivanju :1a višem stepeml. On slikovito doživ­
ljava što .stiče duhov11o. S rijer-.jl.:1. "slikovito'l mi[..,li 80 na to
da se neka vanj slw činjonica rlocJ.'L~še zbi va č ulno istin.ski, 21i
da je samo po sebi jedna slika. Nije to nezbiljska slika nego
zbil j.sl,:a. F'izičko je tij elo doista tri (~ana :Jilo mrtvo. :C z
s~rti nastaja nov ~ivot. Taj je ~ivot prerastao smrt. ~ovjek
je stekao povjerenjo prema tom novom ~ivotu - tako je bilo sa
1azarom. Isus ~a je pripravio k tome da ustane o~ mrtvih. Ja~i

se o ~likovitc - zbiljskoj bolesti. Tu SG radi o bolesti koja

jo iniei jaei jo. i ko je. l~e posli jetri r'le.nc'- doista c1.ll vesti II
novom 7,i votu.

Ovo [to se ovrtje opisuje odnosi GO na stara p08v8conja

za koje jo doista trebnlo .ledno stanje slično snu kroz tri
dana.3a~ to nijo vi0e potrebilo nijednom novijom pravom posve­
celljU. 0:10 n[lsu:;;)l~ot, vodi k (loži vI jcwanju 1:0 j (;) j (} jo>' vi ~::o
.svjOCl1o. LJ samoj dra:;latiei pOi::.~Vec8nja običl1a . .3 8 svijGst nika(~a
• v • )
no lJrl?~uf:UJ e.

Lazar je zreo zato da s~ u njemu vr~i ta radnja (da vr~i

tu radnj1.l)" Or~ se zo.odjeva hnljinom mi.sta. ;je.tvara 'w l.~stanje
obamrlosti, koja je ravna slikovitoj smrti. A kad jo ISUG ~o-
~', ao no.)ul1ilo. sU se tri dana. w2,1(1a ~:1i[~o~< e ]mmen ::d j (; je le;Lao
'
Ujilr l__ l, l_ susu po d'v v, 11: Dobu i
,lZ8 OC'l ročG~ Hvala ti Oč-e c~a ,si de

u,s1ii;,io fl • (Ivan XI/41). Otac je IauGa u81i~:io~ jer Lazar je

~o~ao ~o poslje~njeg ~ina velike dramo spoznnje. Spoznao je
kako se dolazi do ustajanja o~ mrtvih. lzvr~ila so je posveta
U l!listeri je. I~bilo se je ono ~;to SL~ 1 Judi sebi zalJišl jali kao
takvu )osvjetu kroz eijeli stari vijek. DOGodila 80 je po lauau
h:.ao inieijatoru. Tako su ljudi sebi uvijek zar(L-L:~ljali sjechnje­
nJo so. b o~/,ans
-o v 1ai'il.
o
 - 76 ­

Isus je u smislu pradavnih tradicija, sa Lazarom, iz­

vršio veliko čudo pretvorbe ~ivota. Time je kršc·anstvo spoje­
no sa misterijama Lazar je po Isusu l\ristu sam postao jedan
4

od upučenih. On je tako postao sposobnim da se digne u više

svjetove. Time je on ujedno postao prvi krščanski, po Isusu
l\:ristu samom, posvečeni. :Njegovo ga je posvecenje osposobilo
za to da spozna liRiječIl koja je oživjela u njemu u kojoj je
Isus Krist postao ličnost. Saznao je da pred njim stoji u ono­
me koji ga je probudio kao čulno objavljena ličnost, ono što
se duhovno u njemu samomG objavilo. Sa tog stanovišta značaj­
ne su riječi IsusCJ. (Ivan XI/42): ilA ja znadoh da me svagda
slušaš, nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju
da si me poslaoil. Znači da se radi o tome da bi postalo jasno:
u Isusu živi IISin Božiji ll tako da kad On u čovjeku probudi
vlastito bi6e postaje mistik. Time Isus izražava da je u mi­
sterijama skriven smisao života, i da ih misterije vode tome
smislu~ On je živa Riječ; u njemu postalo je ličnošcu ono što
je ranije bilo prastara tradicija. Evangelista to smije da
kaže rečenicom: liU njemu je Riječ postala tijelom ll • On srnije u
Isusu gledati utjelovljeni misterij.
Zato je Ivanovo evandelje misterij. Treba ga čitati tako
da su činjenice samo duh, i tad 6e se pročitati ispravno. Da
je bilo napisano po starom sve6eniku on bi bio pričao o tra­
dicionalnom obredu. Taj obred postaoje Ivanu ličnost. Obred
postaje "Život Isusov". Ako veliki novi istraživač kao ~ao je
bio Burkhardt, veli o misterijama u svojoj lmjizi rrVrijeme
Konstantinov:o": nHisterijo su stvari i'O ko jima se ne6e nikada
biti načisto:', tad on nije prepoznao put It toj jasnoci. uzm1mo
Ivanovo evandelje t pogledajmo slikovito stvarnoj zbilji dramu
spoznaje koju stari prikazuju, i Ini smo upravili svoj pogled
na misterije.
Može se uriječima: ilLazare izadiY" prepoznati zov kojim
se egipatski svece~ici inicijatori pozvali natrag u život sva­
kidašnjosti one, koji su - da bi u njima obamrlo zemaljsko i
da bi stekli uvjerenje o tome da postoji vječno, - morali dn
 - 77 ­

,se podvr[;,nu l)roce!.::;ima po.svecenja", ko ji su ih udal javali od

svijcta. Ali je lsus time ~bjavio tajnumisterije. Time so tu­
ma~i da takvo zbi V2.j1j e Židovi 1 ,;usu l1isu moCli opro .sti b_ kan
~to Grci no bi bili mogli onrostiti Zsh~lu, ka~ bi on izdao
misterije::. Isu3u jo bilo stalo rlo tor',a~a u LazarE.Jvoj inicija­
ciji il:':aroclu Jw ~li jo r:tajao lL"aolmlo>l prik;~~::;,e zbi va:'lje ko je se
je lja ;,,;10 vr?~i ti u ,Sii1i sI ustare ,svnt! cničJ:,:: li1Udro :]tj_ ;:;amo l~ L,kro­
vitosti. Ta inicijacija treb21u je pripraviti razumijevnnje
'lmiGterija na Golgoti;;. I~al1ijr; ,;u namo onj_ Elngli cL:. znajv o
tome r:ta S3 je zbila takvim činom pO!3Vec:enja, koji .su tigle­
dali!! to jest koji su bili po;:)VeC~eni. Ali sad je trebalo (~2
steknu uvjerenje o tajnama viših svijetova ioni koji su
Ifvjerovali a ela niGu vicljeli Ol •

30 ..>. 1CdV>~.
44, IG, 1031­
---------
 - 78 ­

AP01~A1IPSA FD IVANU
---------_. __ ._-----
Na svršetI:u novog Zavjeta stoji kac čudnovati dokumenat
apokalipsa, tajna objava Sv. Ivana. Treba samo pročit2ti prve
rije~i da bi se naslutilo tajanstveno u tom s:9isu: "Objava Isu­
sa Krista, ko ju mu je Bog pružio de. bi prikazao svo jim slugama,
kako 6e se nužno zbivanje dogoditi za kratko vrijeme; to je li
znakovima poslano po Božjem andelu njegovom sluzi (:30žjem slu­
zi) Ivanu". što se oVdje objavljuje poslano je U 1Iznakovima".
Ne smije se dakle doslovni smisao uzeti kac takav, vec treba
tra~iti dublji, kome je doslovni smisao samo znak. Ali mnogo
štošta ukaZUje na takav "tajni smisao il • Ivan ISe: obraca na se-
dam op6ina u Aziji, Ne može se tu misliti na sedam zbiljsY~h
čulnih oocina, Jer je broj se~a~l1 sveti simboličY"i broj, koji je
trebalo izabrati zbog njegovog simholičkog znacenja. Pravi broj
atijskih opcina bio bi drugi, Nadalje upu6uje na tajanstveno
značenje ono, kako je Ivan došao do te objave: 1INa dan Gospod­
nji bio sam u duhu i ČUO sam iza sebe glas poput trube, koji je
govoric: t1što vidiš to zapiši u jcCl.nu knjigu i pošalji na se-
dam opcina. Tu se dakle radi o objavi koju je Ivan primio u
duhu, To je objava Isusa Krista. Što je Isus Lrist.objavio
svijetu to se ovdje prikazuje u tajanstvenom smislu. Tako tajan­
stveni smisao valja dakle tražiti u nauci Kristovoj. Ta se objava
odnosi k običnom kršcanstvu kac što se u predkr~:;(:ansko vrijeme
odnosile misterije prema narodnoj reli.giji, Zato je opravdan
pokušaj da SG s tom apokalipsam postupa kao sa unsterijom.

Apokalipsa se obraca na sedam opcina sto se time misli?

Treba samo uzeti jednu od tih poslanica da bi se vidic smisao.
ij prvo j se veli: "Piši andelu zaj ednice Efeške ~ To piše onaj

koji u svojoj desnici drži sedam zvijezda i koji korača izmeau

sedam zlatnih svijeca. Znam tvoje čini i znam ~ta si pretrpio,
znam Tvoju izdržljivost i da ne ž8liš poduprijeti zlo, i da si
pozvao na odgovornost one koji sebe nazivaju apostolima a da
to nisu, i da si ih lJrepoznao Imo krivo. 1 ima~; izclr~Hjivost,
i svoj si rad sazidao na mojem imenu i nisi utorile smalaksao.
Ali ja tražim od tebe da doaoš do Tvoje najvrijednije ljubavi
 - 79 ­

Opomeni se cakle otkuda si otpa~. Primjeni svoju misao i

čini najvri jedni ja d j ela. Ne budeš li· tako činio ja dolazim
da pokrenem Tvoje svijetlo sa njegovog mjesta, osim ako ceš
prornjeniti svoju misaa. Na evo imaš, što mrziš na rljela Ni­
kolinacR na koja i ja mrzim. Tko ima uši neka čuje što duh
govori zajednicama i pobj'?r1ni~~u dati Ce hranu sa drva Života
koja raste u raju Božijem." - To je vijest koja je u})u6ena
andelu prve zajenice. Andel kojeg treba zamisliti kao anCtela
zajednice, nalazi se na putu koji je zacrthn u kršbanstvu.
On može razlikovati krive poklonike krščanstva od pravih. On
želi da bude ~rščanin. Njegov se rad oslanja na ime ~ristovo,
ali se od njega traži da sebi ne'do~usti da mu zablude zakr~e
pu t najve60j ljubavi. Njemu se pokazuje mogucnost kako se
takvim zabludama mo7..e poci ukrivom smjeru. Po lCristu Isusu
dan je put da bi se došlo do Božanskog. Treba izdržljivosti
da bi se u tom smislu pošlo dalje i proslijedio onim smjerom
što ga je dao prvi impuls. Ivlože čovjek prerano, pomisliti da
je shvatio pravi smisao. To se dogada ako čovjak dopust: da
ga Krist povede jedan dio puta i da čovjek onda napusti to
vodstvo po krivim predodžbama koje bi sebi stvorio. Takav Ce
onda pasti natrag u nisko - ljucsko. Hapustiti ce ifnajbolju
ljubav". Znanje koje se drži čulno razumljivoga bivG' p6clignu­
to u višu sferu, oduhovljuje se k mUdrosti i postaje bož~ns­
ko. ne uspij~; li takvo podj.zanje tada Če znanje ostati V8zan0
UZ 'prolazno. Isus i\:rist poke-ezao je put k vječnosti. Neumorno
1 uzrtržljivo znanja mora slijediti put koji 6e se u~initi bo­
žan8l~m. Znanje mora u ljubavi slijediti tragove koji Ce ga

pretvoriti Q mudrost. Nikolaiti su bili sekta koja je kršcan­

stvo uzimala olako~ Vidjeli SU samo jedno 7. Eri.st je božansl.o;:Cl
:::-ij;eG, vječna mudro[-3t koja se rada u čovjeku. Daklo, kako su
zaključivali, ljud~ka je mudrost božanskariječ; trebalo je
samo ici u potragu za ljUdskim znanjem, pa ce se u svijetu
oživotvoriti božansko. Ali se tllito ne može tumačiti smisao
....
krš6a~sk8 mUdrosti. Znanje koje ·je ponajprije ljUdska mudrost,
~ .........

prolazno je kao i sve drugo dok god se ne pr()tvori u božo.TIsku

mur3.rost. Duh govori andelu Efeskom: Nisi takav, nisi samo ku­
cao na ljudsku mudrost. Pošao si sa svojOm istrajnošcu po
putu krš6anstva. Ali nemoj ndsliti da Ti zato nije potrebna
 - 80 ­

najveca ljubavako hoceš da dodeš do cilja. Za to je potrebna

ljubav koja nadvisuje sve ljub~vi k drugome. Samo je jedna ta
"najviša ljubav". Beskrajan je put božanskom; ivalja shvati­
ti da se je onaj.koji je dostigao prvi stupanj, samo pripravio
za sve one više stupnjeve. Tako~se u 'prvoj poslanici pokazuje
kako treba tumačiti sve druge. Na sličan način može se naci
smisao onih drugih.
Ivan je vidio kad ee je okr611uo "sedam zlatnih sVijeca",
a "u sredini tih svijeca sliku Sina Čovječeg, u dugoj haljini
sa zlatnim pojasom, a njegova je glava, njegove SU kose bile
sjajne bijele kao bijela vuna ili kao snijeg, a oči su mu se
k.rijesile uvatri". ij poglavlju 1/20 kaže se : "Sedam svijeca,
to je sedam opcina ll • Time se označuje da su svijece sedam raz­
ličitih putova da bi se doprlo do božanskog. Svi su manje više
nesavršeni." A sin čovječi imao je u svojoj desnoj .ruci sedam
zvijezdalI (Stih 16). lISedam zvijezda to su andeli sedam opcina ll •
(Stih 20). Misterijska mudrost poznaje "duhove koji vode" (de­
moni), oni. su ovdje postali and:eli vodici 2 zajednicaIl. Te za­
jednice zamišljaju se kac tijela duhovnih bica. Andeli su duše
tih I1tijelal1, kao što su ljudske duše moci koje vode ljudska
tijela. ZajednicG to su putevi ka božanskom posred nesavršenos­
ti, a duše tih zajednica neka postanu vodici na tim putevima.
Da bi se to moglo dogoditi zajednice treba da postanu takove
da im vodičem postaje ono bice koji drži u ruci sedam zvijezda.
"Iz njihovih je ustiju izlazio dvosjekli oštri mač, a njegovo
lice u svojem sjaju je bilo nalik na sunce l1 • Taj maČ postoji i
u mudrosti misterija. Misterijski učenik trebao je biti prepla­
šen "golim mačem". To upucuje na položaj u kome Ce se nalaziti
onaj koji hoce da iskusi božansko, da bi mu !flice" mudrosti
II s jalo sjajem nalik na sunce". 1 Ivan stiče to iskustvo. Ono

je za njega bilo kušnja za njegovu snagu. III kad sam ga ugledao

srušio sam se do njegovih nogu kao mrtav; a on je svoju desni­
cu položio na mene i rekao: Ne plaši se". (Stih 17). Te doživ­
ljaje mora da doživi posve6enik, a čovjek ih inače samo proži­
vljava u smrti. Njegov ga vodic mora povesti preko granice
onog područja na kojem rodenje i smrt imaju neko značenje.
Posvecenik stupa u novi život, ili bio sam mrtav, i gle oživio
sam kroz krugove života; imam ključeve smrti i ključove carstva
 - 81 ­

.'3l?lrti il • - Tako S0 Ivan pripravl ja za zago'1otko ~i vota "Zatim

J

sam vidio, i gle vrata se nsboska otvorj_la; i lT'vj- gIw3 koji

38 je ~uo dopro j0 do meno kac truba i rokaD je: Popni so

ovamo, ja 6u Ti poknzati ~to te SG iza toga dogoditi?'. Posla­

nice na sec1lnoro duhova zajednica objavljuju Ivanu, f;to Ce [3e
dogodi ti u čulno-fizi(~]:;:om svijetu, da bi 88 pripravio put
krŠGanstvu. što slijedi, što je vidio u duhu, to go. vodi du­
hovnom praizvoru stvari kcji je skriven iza fizičkog razvoja
i koji treba da se pripravlja kac slijedece oduhovljeno raz­
dobljo u fizičkom razvoju. Upu6eni doživljava ~to 6e se do­
gorU ti u bUducno sti kao duhovni doživI jaju saClašnjosti. "1
odmah sa~ bio UZdignut uduhovno. Gledao sam prijestol na nebu
a n~tko je sjedio na prijestolu. Taj je bio nalik na kamsn jas­
pis i sardis. Jedna je duga obavijala prijestol koji je bio
nalik na smaragdII. U tim se slik:::~mn opisuje praizvor čUlnog
svijeta kako ih vidi vidoviti. lI U okolini prijestola bila .su
24 prijestola a na njima je sjedilo 24 najstnrijih, odjevenih
ubijelo lelujave haljinn, a na glavi su im bile zlatne kruneIl
(pogl. 4, stih 1-2). ~ Daleko u~napredovala bica na tom putu
mudrosti okružuju dakle praizvor bitka, da bi gledali njegovo
beskrajno bice i da bi o njemu svjedočili. ilA usred prijesto­
l~ i oko njega bila su ~otiri bica, koja SU imala oči spri je­
da istraga. Prvo je bice bilo nalilI:. na lava,c:rugo naličilo
je biku, trece j-:J po vidu bilo čovjok, a četvrto je bilo nalik
na orla u lotu. Svako je bice imale šestere ll:.rila ko ja su bila
optočena i imala iznutra OČi, i bez prekida noc'u idanju je­
čao je njihov zov: Svet, svet, svet je vladar, Bog Svemocni
koji je bio i lmji jest, i koji 6e biti". Nijo toško prepoz­
nati <la čotiri bica znače nadčulni život na kome: se osnivaju
o[)lici čulnog života. Ona diž,u svo j, glas iza kako su se čule
trUbe, to zna~i kad se ~ivot, koji, je poput pečata utisnut
u čulne oblike, pretvorio uduhovno.
ij dusnoj ruci onoga koji je sjedio na prijestolju, nala­
Zl se knjiga u kojoj je zapisan put k najvišoj mudrosti (pogI.
5, stih 1). 'sali1O jC) jedan dostojan (la otvori knjigu. "Vidi,
nadvlRdao je lav ko ji je od kol j ena Judinog , h:ori j on Davidov
da bi otvorio lmjigu irazlomio sedam pečata njezinihIt • Knjiga
 - 82 ­

ima sedam pečatai sedmerostruka je mudrost ljudska. Da se ona

označuje kao sedmerostruko to zavisi sa svetošcu broja sedam.
Mistička mudrost Filonova označuje pečatom vječne misli u svi­
jetu, koje se izražavaju ustvarima. Ljudska mudrost traži te
stvaralačke misli. Ali božanska istina nalazi ,se tek u onoj
knjizi koja je po njemu zapečacena. Najprije treba razotkriti
temeljne misli stvaranja. Treba otvoriti pečate, a tad Ce se
objaviti ono što piše u knjizi. Isus, Lav, može da otvori te
pečate. On je dao smjer stvaralačkim mislima, a taj smjer vodi
do mudrosti. - Janje koje je bilo zadavljeno i koje je Bog
iskupio svojom krvi, Isusu koji je donio Krista u sebi i koji
je dakle u najvišem smislu prošao kroz misterij života i smrti
on otvara knjigu (pogl. 5, stih 9,10). 1 ži~otna bica tumače
što znaju kod svakog račata. Kod otvaranja prvog pečata Ivan
vidi bijelog konja na kome sjedi jahač s lukom. Prva moe svi­
jeta, utjelovljene stvaralačke misli, tu postaje vidljivom.
Novi jahač kršcanstva, daje toj moci smjer koji joj priliči.
Borba se stisava po novoj vjeri. Kad ~e otvori drugi pečat
vidi se crveni konj i na njemu jahač. On uklanja sa zemlje mir
tu drugumoc svijeta, da čovječanstvo ne bi postalo tromo u
njegovanju božanskog svojim nemarnim držanjem. Kod treceg pe­
čata, ukazuje se pravednost treca moe kDja vlada svijetom,
pracena kršcanstvom. Četvrti pečat razotkriva religioznu moe
koja je po kršcanstvu dobila novi ugled. - Til,W postaje jasna
misao (značenje) ta četiri bica. To su četiri glavne moci svi­
jeta kojima ce kršcanstvo dati novo vOdstvo; rat~ lav, nnrni
rad: bik, pravednost: bi6e sa ljUdskim licem, i religiozno
uZdizanje: orao. Značenje treceg bica rasvjetljava se time
da.se kod otvaranja treceg pečata veli~ lIJedna mjera pšenice
za tri groša, a tri mjere ječma za jedan grošil. 1 rla jahač
drži kod toga jednu vagu. Kad se otvori četvrti pečat vidi se
jahač ko ji se zove li Smrt", a za njom je išao pal-rao. To je re­
ligiozna pravda taj jahač (pogI. 6, stih 6,7).
1 kad se otvara peti pečat ukazuju se duše onih koji su
vec djelovali u smislu kršcanstva. Tu se w{azuje stvaralačka
misao koja je utjelovljena u krš6anstvu. Ali se s tim kr~\-
čanstvom nusli samo na prvu kršcansku zajednicu koja je prolazna
 - 83 ­

kao i drugi stvaralački oblici. Šesti pečL,t se ctvara~ ukazu­

j e S~J da je duhovni svi jet krščanstva v ječ';tn. rlo javl j'..~je so
narod koji je napunjen s tim duhovnim svijetom iz kog~ je iz­
aelo samo kršcanstvo. Taj je duhovni 8vijet postao svetim po
samOi,l svonlG djelu (';to ga je; stvorio. 111 čuo sam broj zape­
ča,senih, 144 hil jade, ko ji su bili zape(":aceni Ot1. Gvih :rodova,
djece Izraeli:;.it. 'ro su oni koji su se pripravljali za vječno
prije krščanstva i koje je kršcanstvo prec'brazilo svojim im­
pulsom - zatim se otvara sedmi pečat. Sad se vidi šta treba
svijetu da poetane pravo kršcanstvo. Pojavljuju se sedam an­
dele1- ko ji il sto je pred Bogomil. To je sedam andela ko ji su pre­
vedeni sade} u kr?3canstvo o. bili su sedam duhova starog nazora
Distcrija. To je dakle sedam duhova koji na istinski Jeršean­
ski. način vode le pravom nazoru o Bogu. što se sada dogada to
samo po sebi vodi Bogu; to je "posvecenje l1 koje stiče Ivan.
Nužni znakovi pOE::vecenja prate njegovu objavu. Prvi andeo
javl ja kroz trubu; I!Bila je tuča 0(1 vatre i krvi 1;:0 ja je pa­
dala na zemlju. Izgorjel~ je jedna trečina zemlje, jedna trc­
(~ina svega drveCa i sva zelena trava. il Slično se c1oga(la kod
objavljivanja drugih andela, i sve je to poprn.ceno elasovime.
truba. - Tu se vidi da se ne radi samo o posvE:lčenju ustarom
smislU, veC o novom koje treba da zamjeni ono staro. Kršcan­
stvo nije bilo dauo zr:, 111alen broj izabranih k2,O što se to
dogaJalo ustarim misterijam2. Krščanstvo je rlano za cijelo
čovje6anstvo. Trebalo je da postane pučka relig~ja; ~stinu je
trebalo čuti svaki koji "ima uši da je čujeil. Stari su mistor­
ijsld učenici bili izabrani izmedu mnogih. Trube krš6anstva
čuje svatko tko :~eli da ih čuje. Njegova je .stvar da li Ce on
doei. Ali zato S8 i pojavljuju strahote kojima je propračena
posveta čovječanstva, i to su strahote sada neizmjerno velike.
sto ce se dogoditi sa zemljom i njozinim stanovnicima u dalekoj
buducrrosti , Ivan vidi u svojem ppsvecenju. Apokalipsa je pro­
žeta mišlju da upuceni može predvidjeti u višim svjetovima
ono ~to 6e 8~ dogoditi tek u.budu6nosti u nižem svijetu.
Sedam poslanica predočuju značenje krš6an.stva u L"3adaf::njosti,
a sedam pečata ono što se u sadašnjosti kroz krš6anstvo pri­
pravlja za buducnost. Neposvecenost je budučnost skrivena, za­
peča6ena. Nju 6e odpečatiti budutnosti. Kad se navr~i zemaljsko
 - 84 ­

vrijeme za koje vrijedi sedam poslanica, ~očeti ce duhovnije

vrijeme. Život tada ne6e proticati onakav kakav se prikazuje
u čulnim oblicima, vec. ce tada život biti slika nad~ulnih po­
java. Te nadčulne pojave, ti nadčulni likovi predočeni su u
slikama četiriju zVijeri i ostalih slika na peGatima. U još
kasnijoj buducnosti pojavit ce se oblik zemlje, koji upuceni
može doživjeti po trubama. Twto upucelll saznaje na vidovit
način što Ce se dogoditi. Posveceni u kršcanskom smislu, saz­
naje kako kršcansld. impuls Krista zahvata u zemnljski život i
tako djeluje u njemu. Iza kako se je pokazalo kako ce sve što
visi na prolaznom, na{~i svo ju smrt do. bi steklo pravo krš 6a n­
stvo, pojavljuje SG jaki andeo 3 otvorenom knjižicom koju
daje Ivc..n (poglavlje lo, stih 6): ilI reČe mi: Uzmi i progutaj
knjižicu. Biti 6e ti gorka u želucu, ali slatka u ustima poput
meda'!. Dakle Ivan nesmije samo čitati tu knjižicu, on ju mora
sasvim u sebe primiti i sadržaj njezin mora sasvim prožeti.
šta vrijedi sva spoz:naja, ako čovjek nije s njomc živo prožet.
IVJudrost treba da postane život. Na čovjeku je da božansko ne
samo spozna, veb da postane nalik Bogu (vergottet). Takva mu­
drost koja piše u knjizi, bolna je za prolaznu prirodu: lIBiti
ce gorka u želucu ll , ali ona usrec:uje vječnu prirodu. ilU tvojim
ce ustima biti slatka kac medil. Samo takvim ppsvecenjem kršca­
nstvo se može oživotvoriti na zemlji. Ono ubija sve što pri­
pada nižoj prirodi. III njihova trupla Ce ležati na trgu veli­
koga grada, koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, jer je raza­
pet i nji.hov Krist". Tu se misli na one koji ispovjedaju lCrista.
NJih Ce mučiti sile koje vladaju u prolazname, ali ce mučeni
biti samo prolazni udovi ljUdske priror~e ali ce oni po svojemu
bicu pobijediti sami te udove. Sudbina tih ljudi biti Ce tada
slika prauzora, sudbine Isusa Krista. I!Duhovno Sodoma i Egi­
pat simbol su onoga života koji se drži vanjskoga i koji se ne
preobražava kršcanskim impulsom. TI cijeloj ni~oj prirodi svuda
je razapet I~rist. Sve je mrtvo gdje pobjeduje ta niža priroda.
Ljudi pokrivaju lješinama trgo ve gradova. Oni koji Co to nad­
vladati i koji Ce probu(liti k životu razapotog ,Criste., č,uju
trube sedam andela: "nastala su carstva zemlje našeg Gospo­
dina i Njegovog I~rist2.; i Lrist Ce vladati od iskona do iskona rl •
(pogI. Il, stih 15).
 - 85

ilI otvorila su so vrata Božijog hrama na nebu i vidjoo

::>e kOVČ07,ic. njegovog saveza u r;.jegovom hrali1U;i .. Ze:' upuc8nog
:ponavl ja SG u glndanju tih do[~adaja stara borba izmeQu 11i7. c
j_ vL':e :)rirode .. Jer sve ono što jo uJ)uce11i ranije moro..o de,
proživi treba G2 SG :ponovi U onome koji ide kršcaPskim putom.
\0.0 r·to jo nekoe: Ozirisu prijetio zli Tifon, talm i C·J.a.a j07
~re '02.. nadjč;1.~ati ;ivelikog zmaja, staru zmi ju';!. (poCI. 12, stih
o)
7 •
;:;~ona, .l 'JUQ8~a
1 1 ," raGa
GUGa '.. ono nlZO
.v znanJe
• 1tOJe
" Je ruzna
v
moc,
dolt god se na razvije u mUdro,st. li. čovjek mora proci to 11i~e

znanje. U Apolmlip,si pojavljuju se ni~~o znanje Itao il,stari zmajH.

Oduvijek je zmija bila ,simbol spoznaje u svojoj misterij,skoj
mudrosti. Ta zmija, spoznaja, može zavesti čovjeka, dok God
on u sebi ne rodi Sina božijeg, koji (:,e zmiji 110fSOE1 razmrskati
glavu. III bio je izbačen veliki zmaj, stara zmija koja 88 ZOVO
vrag isotona, koja zavodi cijoli svijet, i ona je bila izba­
čena na zamI jt~ i njezini ,su andeli bili bač eni os njori1e. il (

(pogl. 12, stih 9). Iz tih se riječi može pročitati šta je

kr:::canstvo htjel0 'oiti~ ... novi način :posvete. Sar: je trobalo
u novom obliku stoGi ono što jo bilo dostignuto. Jer i u miste­
.rijima je trubalo nadvladati zmiju. Ali safla je to trebalo
b l· t·..:l v.. ,., . t . h mls~:erlJa.t reO[LO
1 ,..:ruGC'.CJ_J0 .. l'a mJes o mnogl
'.j.. 1
., .
Je . :l t
I~:a G a-
1

ne pra-lili sterij krš6.anski. 18us u komu je postao Logoc:; tijelol.1,

trabao je da budu inicijator čitavog ~ovječanstva~ 1 to ~ovje­
canstvo trebalo je da bude Njegova vlastita misterijska zajo­
dnica. Izabrani SG ni8U smjeli izdvajati, vec se jo trebalo
do,(~oditi sjec1injenje 8vih. Vec prema svo jo j zrelosti svaki je

trebao ela p03tal1<:i mistorijski učenik. Svima je u)ucen,'] posla­

nica; . tko 1;,la uho taj t ~:ujo i taj dolazi da bi čuo njezine
tajJ:lJ). U svalwm po j edil1cU tre ba ela odl uči glas njegovog srca.
Sad vi~e neCe biti uveden u mistorijske hramove ovaj ili onaj,
svima te biti upu0ena Rijoč. Jodan 6e je čuti vi~e, a drugi
manje. Demonu andelu u vlastitim grudima ~ovjeka prodano je,
0.0 kojeg stupnja on mo~Se biti posvecen .. Cijeli svijet je mis­
terijski hram. Sada ne6e vif':e postati blai.eni oni koji vid8
prekra,sne o ore(l e unaroGitin misteri jskim hralil0vima, o brede
koji Ce itl l~ati sigurnost da vjočno postoji, veC 11}Jlaso
oniEla koji ne vide, cl ijJak vjeruju". \,,0. dc. (;0 naj:~'rije tumarati
 - 86 ­

u mraku, možda ce ipak svjetlo daei k njima. Nikame so ništa

ne smije braniti, svakame treba da bude otvoren put. - ij Apo­
kalipsi se nadalje zorno prikazuje opasnosti kojima Antikrist
prijeti kršcanima, i kako kršcansko ipak mora pobijediti. Svi
drugi bogovi se gube u onom jednom, u kršcanskoj božanstveno­
sti: i I I gradu ne treba nikakovo sunce, niti mu treba mjesec
da mu svijetlij jer njemu svijetli objava Božja i Janje je
njezino svijetlo il (poglavlje 21, stih 25), To je misterij
"Objave Sv. Ivana" da misterije više ne treba da budu nedostup­
ne. "1 reče mi: Nemoj zapačatiti riječ proroštva u ovoj knjizi,
jer je božanstvo blizu", Pisac Apokalipse prikazao je svoju
vjeru u odnosu svoje crkve prema starim crkvama, Htio je da u
duhovnom misteriju rekne ono što misli o misterijama. On je
svoj misterij pisao na otoku Patmosu. Navodno je "objavu il
dobio u nekaj spil ji. Ali upravo u toj činjenici izražava se
misterijsldL karakter objave. - Kršcanstvo je dakle izašlo iz
nnsterija. Njegova se mudrost raQa u Apokalipsi samoj kac mi­
sterija, ali je takav da prekoračuje okvir starog misterijskog
svijeta. Po jedinačni misterij treba da :postane univerzale.l1.
- Moglo bi se naci protivrječje u tome što se ovdje veli da
se tajne misterija objavljuju po krč6anstvu, a d& se onda ipak
U doživljaju duhovnih vizija apokaliptičara gleda na jedan
kršcanski misterij. Protivrečje nastaje kad se pomisli: tajne
starih misterija postale su javne po onome sto se je dogodilo
uPalestini. Razotkrilo se ono što je ranije bilo skriveno
u misterijama. Nova je tajna ono što je dano sada razvoju svi­
jeta po tome što se je po javio Krist. Stari posve6eni doživio je
u duhovnom svijetu da razvoj ukazuje ilNa skrivenog Kristali.
Kršcanski posve6enik saznao je za skrivena djelovanja i1objav­
ljenog I'~ristall.
~().~. ~~~'-1.
11~.6 Yj\b1.
 - 87 ­

ISUS 1 FJIX\OVA HI,sTORIJ'sJ(A I()ZADIHA

________________________4 _ _.. _

U lTIisterijskoj mudrosti treba tražiti tla iz kojcg je

izrastao duh kr~Can8tva. Trebalo je samo rta pobjedi i da se
ra~iri uvjerenje da taj duh treba u ve60j mjeri privesti u
~,i vot 110 ~:to ,se je to dogaJalo 'u rani jim miE;terj_ jima. Takovo
uv jorenj C POEtO jalo j(3 u širokim krugovima. ~I'rc bčl. Gamo r~lecia­

ti lwko su Q,ivjeli Ecejci iTerapeuti knji su postojali davno

prije lrrš(;an,stva. E,snjci .su bili zatvorena palestinska .sol-da
koja se je u l·:ristovo vrijeme cijenila na čatiri hiljade.
r.cvorili su zajednicu koja je od svojih članova tražila cL,. vo­
de r,ivot koji ce razviti jedno više Ja u du?3i, i talw dOVes­
ti do pr80bra~aja čovjeka. strogom ispitu bio je podvrgnut
onaj kojog je trebalo priinib_ da bi se virljclo da li jo on
zreO da se pripremi za viši život. ,svaki je morao proci iz­
vjosno vri jemo i,skušavanja. Norao jo položi ti SVC)ČO-l1U zaklctvu
da stro.ncima ne0e izdati tajne svojeg načina ~ivota. Taj ~ivot
bio je takav <la je potisiti vao ni~,u prirodu, eJa bi se u njemu
sve više budio uspavai1i ouh. Onaj k.oji je duh u sebi doživio
do stanovitog stupnjo., ~ogo.o se je uspeti u viši stupanj reda.
rl'ad je u~ivao autoritet koji nije bio vanjski 11o.motnut, vo~ je
prirodno bio priznat op6im uvjeronjem - Terapeuti koji su ~i­
vjcli u E[!;iptu bili SU srodni "Esejeima. O njjJ10vom ;{;ivotu ,<::>a­
zno.jelllo sva i~to želimo iz jednog Gpif3a filozof2c Filo:1a(lO 1110­

c',itivnom ~ivotul1. O~a8pru o tome da li je taj spi;::; :!:-':i.~avi ili

h:rivi, treba danas smatrati dovr(:enom, i valj2 smatrati op­
ravuanim nazor da Pilon doista opisuje život jedne zajodnice
lwja je postojal.'"- mnogo ranije nego lr:ban.'Jtvo. Uporcc1.i G.n.
iiead, Fragmenti jedne zaboravljene vjere, Leipzig 1902.) Treba
samo :;?ogledati pojedina mjesta tog slJisa da bi [3e razabrale
ono fJtO je va~no. IlStal10vi članova zajednico krajnje su je­
dnostavni i pružaju samo nužnu zaštitu od velil:e žege i velik~
hladn6ce. rri stanovi ne nalaze S8 jedan kraj drugoga blizu
kac u ~radovima,
. .
jer Gusjedstvo ne privlači onoga k~ji tra~i
samocu. 1 nisu daleko jedan od drugoga, da nn bi bili otc~a­
ni drUL~arski odnosi koji su njima toliko mili, i da bi jedan

drugome pružili pomoc ako bi ih napali ruzbojnici. U svakom

 - 88 ­

naselju ima posve6eni prostor koji se zove hram ili monaste­

rij, mala soba~čelija ili komora u kojoj oni traže tajne
višeg života ••• Oni imaju i djela starih pisaca, koji eu
nekoe upravljali njihovom školom. sa mnogo tumačenja, meto­
de koja je bila uobiQajena u alegoričnim opisima ••• ~umačili
su svete spise gledaju6i dublji smisao alegoričkih priča".
- Vidi oe da se je u tom radu proširilo ono za čime se je
težilo u uskom krugu misterija. Razumljivo je ali da se je
takvim proširenjem oslabio strogi karakter koji je u takvim
stvarima postojao ranij~. - Esejci iTerapeuti stvarali su
zajednice koje su bile prirodni prelaz od misterija ka krš­
6anstvu. iCršcanstvo je htjelo učiniti ono ato su oni smatra­
li jednom stvari sekte, stvari čitavog čovječanstva. Time se
je razumljivo stvorila podloga za dalje slabljenje onag stro­
gog,.. prvobitnog karaktera. Takve sekte mogu učiniti razumlji­
vim, ukoliko je.tadanje vrijeme zato bilo zrelo da se shvati
krš6anska tajna. Čovjek je u misterijama bio umjetno pripra­
vljen za to, da bi na stanovitom stepenu u vlastitoj duši
nazreo viši duhovni svijet. ij zajednici Esejaca iTerapeuta
duša je tražila kroz stanovit način života da postane zrela
za probudenje "višeg čovjeka". Dalji korak je da čovjek pro­
dre do slutnje:jedan ljudski individualitet može kroz pono­
vo zemaljske živote da se razvije do sve veeeg stepena savr­
šenstva. Tko je to moge.o da nasluti mogao je osjetiti da se
je u Isusu pojavila individualnost visoke duhovnosti. što
viša duhovnost to ve6a i mOEucnost da učini ll(JEito značajno.
Tako je individualnost Isusova postala sposobna da izvede
onaj čin koji evanQelja tako tajanstveno nagovještavaju u zbi­
vanju Ivanovog krštenja. Način kako evandelje ukazuje na to,
jasno nam uh.azuj e da govore o nečem vrlo važnom. - Ličnost
Isusova postala je sposobna da primi li vlastitu du>'\u l~~rista,
Logosa, te je OV8.j postao tijelom. Od časa kada je on primio
u sebe IlJali, Isus iz ~~azareta je ICrist, a vanjska njegova
ličnost je nosioc Logosa. Taj dogadaj da je iSUGOV "Ja" postao
Kristom prikazuje se krštenjem Ivanovim. U misterijskoj
epohi bilo je ilsjedinjenje s duhom i1 stvar onih koji su trebali
 - 89 ­

tJiti posveceni, ali je tih bilo malo. Kod Esejaca trebala je

čitave.. je(lna zajednica živjeti životom po kome .su njezini
pripadnici mocli doei do 11 E, jedinj enjall • Po dogac.1aju l:rista
trebalo je pred cijclo čovječanstvo por;taviti ~~ri8tova dje­
la da bi il e jedinjenje\1 postalo stvar spoznaje cijclog čovje­
čanstva.

~o.~. \QJS<..t .
•1 J. C
• rr ; C:> I
1tJ..J. ciP -zTI
 - 90 ­

BIT KRŠCAHSTVA
----------

Na kršcane morala je djelovati veoma jaka činjenica da

je neposredno stajalo pred njima ono božansko, vječni JJogos,
riječ koja se je ranije doživljavala u tajanstvenom mraku mi­
sterija kac duh. Znali su da su, kada govore o tom Logosu uvi­
jek upu6eni na historijsku. ljudsku ličnost Isusovu. Hanije vi­
djela se u zbilji ta riječ samo na različitim stupnjevima ljud
skog savršenstva. Mogla se je promatrati intimna razlika u du­
hovnom životu neke ličnosti po tome na kakav se način i u ka­
kvom stepenu pojedine ličnosti doživljavale Logos kad su tra­
žili posvetu. Viši stepen zrelosti morao se je tumačiti kao
viši razvojni stupanj duhovnog života. A stepene koji su tome
posljednjemu prcthodili trebalo je tražiti u nekom prošlom du­
hovnom životu. A sadanji život bio je opet pripravni stepen
bUducih duhovnih stepenova razvoja. Održanje duhovne snage du­
še i vječnosti te snage mogla se nazivati u smislu židovske
tajne nauke (knjiga Sohar ) : ifNišta se u svijetu ne gubi,
ništa ne propada uništavilo i ne gubi ni rije~ ni glas ljudi;
sve ima svoje mjesto i svoje značenje". Jedna ličnost samo je
metamorfoza duše koja se mjenja od ličnosti uličnost. Poje­
dinačni život ličnosti samo je razvojni stepen lanca koji ill~a­
zuje i prema naprijed i prema natrag. - Logos koji se meta­
morfozira u kršcanstvu je od pojedinačne ličnosti preveden na
jednu ličnost Isusovu. što je prije bilo rasporedeno na cijeli
sVijet to se je sada sjedinjavalo li jednoj jedinoj ličnosti.
Isus je postao jedini Bogo-čovjek. Tako je u Isusu 1~SE~~ bilo
prisutno ono u Čemu čovjek treba da nazire najveci ideal s
kojim Ce biti spojen sve više u buducnosti. Isus je postao je­
dini Bogo-čovjel~. U Isusu je time jedamput postalo javom što
čovjeku treba da bude najveci ideal, s kojim se on u ponov~
nim životima u buducnosti mora sve više sjediniti. Isus je
uzeo na sebe obogovljenje cijelog čovječanstva. U nje~u se je
tražilo što se je ranije moglo tražiti samo u vlastitoj duši.
Oduzelo se je ličnosti čovjeka što se je li njoj uvijek nala­
zilo u njoj samoj kao božansko ivječno. 1 sve se je to vječno
moglo gledati u Isusu. Sada više ne pobjeduje smrt ono vječno
 - 91­

u du~i i to vječno nece biti probudeno kao božansko, vee ce

se pojaviti jedini Bog koji je bio u Isusu, i probuditi Ce

du~e. Time je ličnost dobila novo značenje. Oduzeto joj je

ono vječno ibesmrtno. Ona je ostala sama ko.o takva .. Nije li

se htjelo poreci vječnost trebalo je samoj toj ličnosti pri­

pisati besmrtnost. Iz vjere na vječnu preobrazbu dUGe postala
je vjera ubesmrtnost ličnosti.. Ta je ličnost dobila neiz­
mjernu važnost jer je postala jedino što je na čovjeku bilo
trajno. Nema sada ničega izmeuu ličnosti ibeskrajnoga Boga.
Valja se. njime doci u neposredni odnos. Sad čovjek vi~}e nije
bio sposoban da bude manje ili vi~e obogovljen; čovjek je bio
jednostavno čovjek odnosio se je prema Bogu neposredno ali u
vanjskom odnosu. Tko je poznavao stare nazore misterija mo­
rao je to osjetiti ko.o posve nov ton u nazoru na svijet. ij
takvom su položaju bile mnoge ličnosti prvih kršcana tih sto­
ljeca. Oni su znali za način m~isterija; ako su htjeli da posta
nu kršcani oni su morali obračunati so. tim starim načinom.
Vjerojatno su tako nastale najteže duševne borbe. Tražile su
vjerojatno različite načine da usklade oba smjera nazora na
svijet. Zrcalna'slika te činjenice nalazi se uspisima prvih
kršcanskih stoljeca. Bilo je ljudi medu poganima koje je pri­
vukla veličanstvenost kršcanstva i bilo je isto tako kršcana
kojima je bilo teško napustiti način gledanja misterija. ~rš­
čanstvo polagano izraštava iz misterijskog bica. Kršcanska
uvjerenja predaju se u oblilm misterijski.h istim\.. Misterij­
m~a mudrost zaodjeva se uriječ kršcanstva. O tome svjedoci
Clemens Aleksandrijski. Pogansld obrazovani kršcanski pisac
(umro 217 god. posle Krista)~ i1Bog nam nije zabranio da se
odmorimo u svečanosti Sabata. Onima koji to mogu razutiujeti
dao je da sUdjeluju na božansldm tajnama i na svetom svijetlu.
Nije objavio mnoštvu što za njih nije, vec !3amo nekolicini
koje je našao za to zrelima, koji su to mogli shvatiti i koji
ce se sada razviti po tome da je čovjek ono neizrecivo pqvje­
rio Logosu o. ne pismu. - Bog je crkvi dao nel.<;:e ko.o apostole,
neke ko.o proroke, druge ko.o evangeliste, druge opet ko.o pas­
tire i učitelje onih koji ce postati svecima. Da bi služili
v j eri, i da bi gradili Kristovo 'ti j elo! il Na raznolik način
i ličnosti su tražile put od antiknog nazora po onom krščanskom.
 - 92 ­

1 onaj koji je mislio da je na pravom putu nazvao je one

druge hereticima, Kraj toga se sve više učvršcuje crkva kao
vanjska institucija.' 1 što je više crkvi rasla moe to više je
zamjenjivao lično traganje put koji je crkva svojim zw~ljuč­
cima koncila priznala kac pravi i kac takva ga obilježila.
Crkva je odredivala u koliko je netko otišao predaleko od.
one božanske istline koju je ona u sebi čuvala. Tako je po­
jam "heretika" poprimio sve čvrš6i lik. ij prvim vjekovima
krš6anstva bilo je trazenje božanskog puta sve više lična
stvar. Trebalo je prevaliti dugi put do uvjerenja Sv. Augus­
tina: liNe bih vjerovao istinama Eva,"c1elja kad me na to ne bi
primoravao autoritet katoličke crkve il • Borba izmedu načina
u misterijima i onog kršcanskog naročito se izražavala kod
pojedinih ilgnostičkih" sekta i njihovih pisaca. Gnostičarima
treba smatrati sve pisce prvih krf,canskih stoljeca koji su
tražili dublji duhovni smisao krš6anske nauke. (Sjajan prikaz
razvoja gnostike pruža ranije pomenuta knjiga }1eada "Fragmen­
ti jedne zaboravljene vjere"). Ti se gnostici mogu razumjeti
ako u njima gledmno misterijsku mudrost koja ih prožima i
njihovo nastajanje da shvate kršcanstvo sa stanovišta miste­
rija. Krist je njima Logos. Kao takavon je prije svega
shvatljiv na duhovni način. ij svojem prabicu on se ne može
približiti čovjeku. Valja ga probuditi u duši. Ali histori­
čki Isus mora da ima neki odnos prema tom duhovnom Logosu.
To je bilo temeljno pitanje gnostika. Rješio ga je jedan ova­
ko a drugi onako. Ostaje glavna stvar da pravom razumijevanju
ideje l(rista ne može povesti historijska predaja vec lTIudrost
misterija ili neoplatonska filozofija koja crpi svoje znanje
iz tih izvora, i koja je cvjetala u prvim krš6ansl~m stolje­
6ima. Vjerovalo se mudrosti ljudskoj a isto tako se je vje­
rovalo da ona može roditi jednog Krista, na kome se može
omjeriti onaj historički Krist. 1 jaš više da se avaj pos­
lednji mo?:e tek razumi jeti i vidjeti U pravom svijetlu tek
po onome u Xovjeku.
S tog stanovišta naročita je zanimljiva naW{a koja se
pojavljuje u knjigama Dionizija Aerepagite. Taj se spis do­
duše spominje tek ušestom stoljecu. No ne radi se kod takvih
 - 93­

spisa o tome kada i gdje su napisani, vec o tome da se u njima

prikazUje krš6anstvo posve zaodjenuto unačin predočavanja
neoplatonske filozofije i duhovno gledanje višeg svijeta.
Svakako je to oblik prikazivanja koji pripada prvim kršcan­
skim stoljecima. Taj način prikazivanja ::,irio se u stara vre­
mena usmenom predajom. U stara vremena se baš ono najvažnije
nije povjeravalo pismu. t1og1o bi se kršcanstvo kojeg ti spi­
si prikazuju nazvati zrcalom neoplatonskognazora na svijet.
tUlno zapa7.anje muti čovjcku gledanje duha. Čovjek treba da
prekorači ono čulno. No ljudski pojmovi SU ponajprije uzeti
iz čUlnog promatranja. ono što promatra čulni čovjek tome ve­
li da postoji. što nemože promatrati za njega ne postoji.
Hote li čovjek sebi otvoriti pravu perspektivu ka božanskom
tada treba da prede iznad onoga što postoji ionoga što ne
postoji, jer i ono što ne postoji ne potiče po njegovom
shvacanju iz čulne sfere. U tom smislu Bog niti postoji niti
ne postoji. Ali je iznad takvog Ifpostojanja". Ne može se doei
do njega sredstvima običnespoznaje koja se odnosi na ono što
postoji. Valja se uzdignuti iznad sebe, iznad vlasti tog čul­
nog promatranja i iznad vlastite razumne logike, da bi se
našao prelaz duhovnom gledanju. A i tada se.može naslutiti
pogled na perspektivu duhovnog. - Ali je to božanstvo koje
prevazilazi ono što postoji iz sebe izašelo mudrosti punu
osnovu svijeta, tj. Logos. Lagos može doseci i niža snaga ljud­
ska~ Kao Sin božiji on postaje prisutan u zctanju svijeta. On
je posrednik izmedu Boga i čovjeka. U čovjeku može biti pri­
sutan na raznim stepenima. Može ga oživotvori.ti institucija iz
svijeta tako da sjec1injuje pod jednom hijerarhijom različite
lju~e koji su na različiti način ispunjerr Logosom. Takva je·

crkva čulno-zbiljskog Logosa. Snaga ko ja živi u to j crh:vi ž,i­

vjela je lično u Kristu koji je postao tijelo, u lsusu. Po
Isusu je dakle crkva sjedinjena . s Bogom , po njemu joj smisao
i vrhunac.
Svalwj gnostici bilo je jasno~ ona je morala doei u ,sta­
noviti odnos saidejom o ličnosti I.susovoj. Trebalo je dovesti
u nekakav odnos Krista i Isu.sa. Božanstvenost je bila oduzeta
ljudskoj ličnosti. Valjalo ju je naci na drugi način. Horala
 - 94 ­

je postojati mogucnost da se ona opet nade u Isusu. Učenik

misterija susretao se je sa jednim stupnjem božanstvenosti u
samome sebi i sa svojim zemaljskim čulnom ličnosti. K Hr1stu.se
sastaju zemaljski čulna ličnost i savršeni Bog kojije iznad
svega što čovjek može dostici. Drži li se netko strogo tog
nazora može doci do temeljnog mističkog ugodaja duše, ako se
toj duši otvori duhovno oko u koje ce onda pasti zraka svjetla
koja od Krista pada na Isusa. To ce se dogoditi ako duša u
sebi nade više duhovno. Spoji li se duša sa svojim najvišim
snagama tad se ujedno sjedinjuje sa historičkim Kristom. Jer
se mistika sastoji u tome da se u vlastitoj duši osjeti božan­
sko. Bog koji bi prelazio sve granice ljudskoga ne može sta­
novati uduši u pravom smislu riječi. Gnostika i sva kasnija
kršcanska mistika izražavaju stremljenje čovjeka da u svojoj
duši neposredno postane ipllit dionikom tog Boga na bilo kakav
način. Tu je morala nastati borba. Čovjek je morao naci zapra­
vo samo svoje Božansko na stanovitom stepenu razvoja. Ali je
------- .
kršcanski Bog jed2n·odredeni u sebi savršen. ij samome scbi
čovjek je mogao naci snagu da stremi prema njemu. Ali on nije
mogao nazvati jednim te istim s njime ono što je doživio u
vlastitoj duši na bilo kojem stepenu. Nastao je jaz izmedu
onoga što se je dalo spoznati uduši ionoga što je kršcanstvo
nazvalo božanskim .. To je onaj jaz izmedu znanja ivjerovanja
izmedu spoznaje i religioznog osjecaja. Za starcg misterij­
skog učenika toga jaza nije bilo. On je znao da božansko može
samo postepeno shvatiti. Ali je isto tako znao zašto može samo
to. Bilo mu je jasno da pravo živo božansko postaji u onome što
dožiVljava postepeno. Njemu je teško govoriti osavršenom ­
svršenom božanskom. Takav misterijski učenik i ne želi spoznati
savršenog Boga, .on želi iskusiti božanski život. Želi da bude
samo obogovljen. Njemu nije stalo do vanjsl:og odnosa prema
božanstvu. Usamoj je biti kršcanstva da twtva mistika nije u
smislu njegoyog shvatanja i da ne vrijec1i bez stanovite pred­
postavke. Kršcanski mist želi li. samome sebi ugledati božanstvo,
ali na njemu je da gleda na historičkog Krista kao što fizičko
oko upire svoj pogled ka suncu. 1 kao što oko sebe veli, kroz
 - 95 ­

to cu sunce ugledati ono što mogu vidjeti svojim snagama tako

veli kršcanski misterijski učenik: uzvisuje svoje nutarnje
bice k božanskon gledanju. Svjet10 koje mi omogucujc takovo
gledanje dano mi je upojavi Kriata. On je to po kome u sebi
mogu da se us pnem do onog najvišeg. Kršcanski mističari Sred­
njeg vijeka razlikuju se upravo po tome od mističara starih
misterija. (Uparedi maju knjigu: Mistika u početku novo-vje­
kovnog duhovnog života, Berlin 1901)

,!>Ol~' \~~'1.
,~C 1')., (l~~,
t Y\ ~...-"

--::---~------
 - 96 ­

Irnš6ANSTVO 1 POGANSKA t-'IUDRO.ST

~-----------------~~------

ijvrijeme u koje je počelo krš6anstvo pojavljuju se u

antičkoj poganskoj kulturi nazori na svijet koji prikazuju
nastavak Platonskog"načina predočavanja i koji se mogu shva­
titi kao oduhovljena misterijska mUdrost koja je sada postala
više unutarnja. Počinje to sa Filonom Aleksandricem (25. god
prije lCrista do 50 poslije Krista). Kod njega se čini da su
zbivanja koja vodi lea božanskom sasvim prenesena u unutarnjo­
sti ljudske duše. Gotovo bi SG reklo: nusterijski hram u kome
Filon traži svoje posvec.enje, jedino je njegova vlastita nu­
trina i viši doživljaji te nutrine. On nadomješta procesima
sasvim duhovnog načina procedure koje su se vršile li starim
misterijsldm oblastima. Po njegovom uvjerenju ne vode ka bo­
žanskom niti čulno gledanje niti logička spoznaja razumom.
Oni se tiču samo prolaznoga. Ali ima jedan put po kome se duša
ne može izdi6i nad te načine spoznaje, ona mora izaci iz ono­
ga što sezovu svojim običnim ja. Ona mora da bude izdignuta
iz tog ja. Tada nastupa stanje spiritualnog uzvišenja, posve­
cenja u kome duša više u običnom smislu niti nešto zna, niti
misli, niti spoznaje. Sad je ona srasla sa božanskim, uvrela
je u njoj. Božansko se ne doživljava kao nešto što se može
oblikovati u mislima ili pojmom priopciti drugome .. Ono se do­
življava. A onaj koji to doživljava zna da o tome m0že da go­
vori samo onda ako riječima može da dade život. Svijet je sli­
ka mističkog bica koje se doživljava u najdubljim hodnicima
duše. To bica proizašlo je iz nevidljivog i mišIju nedokučivog
boga. Mudra harmonija svijeta neposredna je slika tog bo~anstva
a čulne pojave su samo njegove pojave. Mudra h:ll'monija je Guhov
na paslika božanstva. Tu je božanski duh koji se razlio u svi­
jet; razum svijeta, Logos, izdanak ili Sin božiji. Logos je po­
srednik izmedu čUlnog svijeta i Boga koga čovjek sebi ne može
predpostaviti. Kad se čovjek prožme spoznajom, on se sjedinjuje
s Logosom. Lagos u njemu postaje tijelo. Ličnost koja se je
razvila do duhovnosti nosioc je Logosa. Iznad Logosa leži bog.
Pod njim je prolazni 8vijet. Čovjek je pozvan cta zatvori lanac
 - 97 ­

izmedu njih. Ono što u svojoj nutrini uoživljava kao duh to

je kozmički duh. Taj način predočavanja sjeca na pitagorej­
ski... - U nutarnjem životu traži se jezgra bitka. Ali taj nu...
tarnji život svjestan je svog kosmičkog značenja. Proizašao
je u glavnome iz jednog načina predočavanjakojo je nalik
Filonovom i koje se izrazava u Augustinovim riječima~ IIVidi­
mo sve stvari koje su napravljene jer jes~; ali ono jesu jer
ih Bog vidil' - A o onomu što i po čomu mi nešto virliElO on veli ~
ilA zašto te stvari j8SU mi ih ,spoljašnje vidimo; a zato jer
su savršene vidimo ih nutarnjim oko 111 11 Eorl Platona nalazimo
sličnu predodžbu. Filon je isto takokao i Platon vidio u sud­
binama ljudske duše svršetak velike kosmičke drame, probudenje
učaranog Boga. Ta on jo opisao nutarnje čine duše riječima~
mudrost u' nutrin.i. čovjeka ide lIputevima aca oponašajuci ih ,
gledajuci na. praslike ona oblikuj e pojave;'. Zato nije nimalo
lična stvar ako čovjek u sebi oblikuje pojave. Te pojave, to
je vječna mudrost i kozmički život. Sve to u skla0u sa shvaca­
njem misterija o pučkim mi tima. j'vlisterijski učenik tražio je
u nutu najdublju jezgru istine. lono što misterijski učenik
čini sa poganskom miti to Filon čini mozaičkim opisom stvaranja
sVijeta. Slike starog zavjeta za njega su prika~i nutarnjeg
zbivanja duše. Biblija priča o st.varanju svijeta. J\lapola ih
poznaje onaj koji u njima vidi prikaz vanjskog zbivanja. Razu~
mije se, piše: nU prapočetku Bog je stvorio nebo i zemlju. 1
zemlja je bila pusta i prazna i udubinama je bio mrak. 1 duh
B07,iji lobc~io je nad vodama". Ali u dubini duše treba rloživjeti
pravi nutarnji smisao takvili riječi. Valja naci boga u nutrini,
tad ce se on pojaviti kac IIprasjaj koji iz sebe zrači bezbroj­
ne zrake, one nisu čulno zamjetljive nego su u svemu misaoneII.
Tako se izražava Filon Aleksandrijski. Gotovo iste riječi kao
u Bibliji nalazill10 kod Platona u njegovom sj!isu "Timaios ll ~ ­
"i~ad je otac koji je stvorio svemir pogledao kako je sve živo
i kako se krece i kako je postalo slikom vječnih bogova, osje­
tio je zadovoljstvo nad tim\l. U Bibliji čitamo; 71 1 Bog vidje
da je sve dobroil. - Spoznati boža1'!-sko naziva se kod Platona
kao i u misterijskoj mudrosti u smislu Biblije: tok lmjill1 na­
staje stvaranje osjetiti kao vlastitu duševnu sudbinu. Na taj
 - 98 ­

način slijevaju se ujedno povijest stvaranja i povijest

duše koja po'staje božanska. Nože se opis stvara.nja što ga daje
Hojsije po Filonovom uvjerenju upotrebiti na to da se napiše
povijest duše koja traži Boga. Sve stvari u Bibliji dobivaju
na taj način duboko simboličld smisao. Filon postaje tumačem
tog simboličkog smisla. On čita Bibliju kac povijest duše.
Može so reci da je l~lon odgovarao duhu svoga vremena
sa načinom da čita Bibliju. Taj je duh bio uzet iz misterijske
mU~lrosti, ta on je pisao na isti način kojim se, kako on tvrdi,
Terapeuti tumačili stare spise. \IOni imaju djela staril1 pisaca,
koji su jednoč upravljali njihovom školom i mnoga tumačenja o
metodi razlaganja alegoričkih spisa ••• Tumačenje tih spisa
svedeno je kodi njih na dubljismisao alegoričkih pričanjan.
Filon je gledao dublji smisao llalegoričkog:l priča11ja' Starog
Zavjeta.
Sjetimo ce do čega je moglo dovesti takovo tumačenje.Či­
tamo gene zu i nalazimo ne samo vanjski prikaz vec i predložak
za puteve kojima duša treba da ide da bi došla do božanskog.
Duša daklemora - jer samo o tome se može sastojati njezino
mističko stremljenje k mUdrosti - u sebi ponoviti mikrokozmič­
ki i Božji put. U svakoj se duši mora odigrati k08mička ~rama.
Duševni život mi.stičkog mudraca je ispunjavanje onog predloška
koji je dan u prikazu stvaranja svijeta. Mojsije nije samo pi­
sao da bi pričao historijeke činjenice vec i zato da bi u sli­
kama prikazao kojim putem duša mora iči da bi našla Boga.
ro Filonovom nazoru na svijet sve ce to zatvara i ispu­
njava u.duhu. Čovjek u sebi doživljava što je Bog doživio li
svijetu. Postaje duševnim doeadajem rijoč Božija, Logos. Bog
je poveo Židove iz Egipta u obe~anu zemlju. Pustio ih je da
predu muke i oskudica. Da bi im tada poklonio obečanu zemlju.
To je vanjslCL dogadaj. Doživimo ga u nutrini. Čovjek ide iz
zemlje Egipatske, prolaznog svijeta, prelazi oskudicama koje
vode do potiskivanja č.ulnog svijeta i r'olazi 1.1 obecanu zemlju
ljudske duše, dostignuvši vječno. Filonu je sve to jectno nu­
tarnje zbivanje. Bog koji je razliven u svijetu slavi [woje
Uskrsnuce u duši koja razumije stvaralačku riječ slijeneGi je
uslici. Tada čovjek ima u sebi Boga, Božiji duh koji je pos­
tao čovjekom, Lagos, Krista rodenog na duhovni način. U tom
 - 99 ­

snuslu bila je spoznaja za Filona i za one koji su mislili u

njegovom smislu jedno rodenje Krista unutar ;:::vijeta duha~
fastavak tog načina mišljenja bio je neoplatonski nazor na
svijet lwji se je dalje razvijao uporedo sa krš6anstvom.
Pogle(~aj;110 kako Plotin (204-269) prikazuje svo je duhovne 0.0­
življaje~

lI(;esto kad se budim iz drijema svoje tjelesnosti, kad

dolazim k sebi i kad ulazim u sebe odvraeen od vanjskog svi­
jeta tad gledam čudesnu ljepotu. Siguran sam tada da sam
spazio bolji dia svog bica. Bavim se pravim životom i sjedi­
njen sam s Božanskim. Oslanjaju6i se na njega stičem snagu
da se u,spnem preko granica nadsvijeta. leaO. se tacIa vracam u
misaoni život iza koga sam počivao u Bogu i gledao duh, ja se
pitam kako je to bilo te se sada vra6am dolje i kako je to
da je uopce moja duša jednom ušla u tijelo, kad je i svojem
bieu tak.ova kakova mi se je netom pokazala" 1 - lIl-wji je to
razlog da duše zaboravljaju oea Boga, kad potiču s onog svi­
jeta, kad onome svijetu pripadaju, o. na ovaj način ništa ne
znaju ni o njemu ni o sebi. pačetak je zla za njih odvažnost
i želja za bivstvovanjem, i to da postaju tuae same sebi, i
da nalaze nasladu u tome da pripadaju samo sebi. Tražili su
samodopadnost. Lutale su kako sU htjele i dospjele su na
stranputieu. TaO. su išle sve do otpao.anjapa su izgubile
spoznaju svojeg porijekla u onome svijetu. Kao djeca, koja su
rano odvojena od svojih roditelja otišla u daljinu i tao. više
ne znaju "liti tko su im roditelji, niti tko SU oni samiH. Plo­
tin prikazuje životni razvoj koji duša mora tražiti riječima~
lINeka joj je život tijela smiren, i neka su smireni njegovi
valovi. Neka gleda mirno sve što ju opkoljuje: 1 zemljU i more
i zrill~ i samo nebo bez uzbudenja. Neka nauči kako se duša
tako reci izvana ulijeva u smireni svemir, i kako u njega sa
svih strana prodire izrači. Kao što sunčani zraci osvjetlja­
vaju tamni oblak da ga zatim pozlate, tako duša ulaze6i u
tijelo svijeta koji je ohavijen nebom, tome tijelu daje život
i besmrtnost. i1
Tako se vidi da taj nazor na svijet duboko naliči na
kršcanstvo. Pripadnici Isusove opcine kažu~ nšto se je dogodilo
 - 100­

u početku to smo;čuli i vidjeli očima, kako su se naše rw{e

dotak1o r:Lječi života ••• To vam javljamolI. TI smislu neopla­
tonizma mOGlo bi se reci: što se je dogodilo od početka to
se ne može čuti ni vidjeti, to treba spiritualno doživjeti
kao riječ života. - Razvoj starog nazora na svijot cijepa se
u dva smjera. On vodi jednim smjerom ideji o Kristu, koja
se odnosi na duhovno u njemu. To vrijedi za neoplatonizam i
za ostale slična naziranja na svijet. Drugim smjerom vodi do
stapanja te ideje o Kristu sa :oovjesnom pojavom Isusovc lič­
nosti, Pisac Ivanovog evandelja može se nazvati čovjekom, koji
je spojio oba nazora na svijet. ilU prapočetku bila je riječil.
To je uvjerenje koje on dijeli sa neoplatoničarima. Riječ po­
staje duhom u nutrini duše. Tako zaključuju neoplatoničari.
Riječ je u Isusu postala tijelom, zaključuje pisac Ivanovog
evandelja i s njime cijela kršcanska opcina. Pobliži smisao
kako je riječ mogla postati tijelo, mogao se razumi jeti cije­
lim razvojem starog nazora na svijet. Platon pripovjeda ono
m~~rokoznučko: Bog je U obliku križa razapoo na tijelo svije­
ta dUšu svijeta. Ta duša svijeta to je Logos. Da bi Logos
mogao postati tijelom on mora u životu tijela ponoviti kosmič­
ki proces svijeta. Mora biti pribijen na križ i uskrsnuti.
Kao duhovna predodžba bila je davno obilježena ta najvažnija
misao kršcanstva ustarim nazorima na svijet. Učenik miste­
ri ja doživio je to kao lični doživI jaj pri i1posveti i l . lCao
činjenicu koja vrijedi za cijelo čovječanstvo morao je to
proci nčovjek ko ji je postao Logosl!. U kršcanstvu postaje hi­
storičkom č.injenicom neš'co starom razvoju rnudrosti bio miste­
,. ­
rijski dogaaaj. Tako je kršcanstvo ispuniIo što su prorekli
židovski proroci. Ali ne samo to ono je ispunilo i ono što
su misterije predskazale. ~. Križ na Golgoti je kao činjenica
po .sebi sažet misterijski kult starine. Susrecemo taj križ
najprije ustarim nazorima na svijet. 1 susrecemo ga u jedno­
kratnom dogaclaju koji treba da vrijedi za cijelo čovječanstvo
na ishodiGtu kršcanstva. S tog stanovišta može se razumi jeti
mističko unutar krščanstva. Kršcanstvo kao mistična činjeni­
ca je jedan od razvojnih stupnjeva na putu razvoja čovječan­
stva. A dogadaji u misterijima injihova djelovanja samo su
priprava k toj mističkoj činjenici.
)Ot'Q, \~''1 .
•S.G. tl.3et,
 - 101 ­

AUGUSTIN
-~------ _-_ _----.....
.....
1 .CRKVA

ij li~noGti Augustina
.
(354-430
.
god) dolazi do izražaja
sva snaga one borbe koja se je odigravala u duš rona kršcana
na prelazu iz poganstva ka novoj religiji. Duševne borbe jed­
nog Origena, Klomonsa Aleksandrijskog, Gregora iz Nazijana,
Ilijeronima i drugih mogu se promatrati na tajanstven način
kad se vidi k~co su Ge te borbe smirile u duhu Augustina.
Augustin je ličnost u kojoj se najdublje Guhovne potre­
be razvijaju iz jedne strastvene naravi. On prolazi kroz po­
gansko i polukršcanske predodžbe. On duboko trpi od strašnih
sumnji koje mogu napasti čovjeka koji je iskušao bespomoenost
mnogih misli prema duhovnim interesima, i lwji je okušao po­
razni osjeeaj~ Pa zar čovjek može uopce nešto znati?
Na početku njegovog stremljenja njegove su predodžbe
bileustremljene na čulno prolazno. Duhovno on je mogao sebi
predstaviti samo u čulnim slikama. On osjeca kac neko oslobo­
denje iza k~~o se je digao iznad tog stepena. On to prikazuje
usvojim "ispovjestima ii ~ "Da sebi nisam mogao zamisliti Boga
nego kac tijelo i da sam mislio da ništa osim takvog ne može
da postoji to je bio najvažniji i zapravo jedini uzrok zab­
lude koju nisam mogao mimoiei ll • Time je izrekao kuda čovjek
mora dospjeti ako traži pravi život duha. Ima nuslioca koji
tvrde - a tih ima mnogo ~ - Do čiste od svake čulne stvari
slobodne predodžbe čovjek uopee ne može dospi jeti. Ti misli­
oci zamjenjuju s opee ljUdskim mogu6im ono što misleda mo­
raju reci o svojem vlasti tom duševnom životu. Ali je naprotiv
istina da se do višespoznaje može doei tek onda kad se je
čovjek razvio do slobodne misli lišene svake čulne stvari.
Do takvog duševnog života koji ne prestaje onda kada SU pre­
stale predodžbe čUlnog utiska. Augustin priča .,. kako je posti­
gao duševni pogled. On je 8vugdje i8P~ tivao gdje je "Božansko".
Pitao sam zemlju i ona govoraše~ Ja to ni sam, a sve što je na
njoj odgovorilo je isto. Pitao sam more i bezdane i ono što
živučeg u sebi kriju i oni su odgovorili nismo mi tvoj Bog •
..
".~

Traži iznad nas. Pitao sam lelujavi zrak, ci. odgovorio je

 - 102 ­

cijeli magleni krug i svi njegovi stanovnici: bili su u ob....

mani svi filozofi koji su u nama tražili bice stvari. Nismo
liU Bog. Pitao sam sunce, mjesec izvijezde i oni su govorili:
nismo mi Eog koga ti tražiš. 1 Augustin je spoznao da postoji
samo jedno što može da odgovori na njegovo pitanje o božans­
kom:· vlastita duša. Ona je govorila: nijedno oko, nijedno uho
ne može ti reci šta je u meni. Samo ja sama mogu ti reci. A
ja ti to velim na način u koji ne možeš posumnjati i1 Da li ži­
votna snaga mži u zraku ili uvatri u to su ljudi mogli sum­
njati, ali tko bi sumnjao da živi sam, da se sjeca, razumi je,
da misli, da nešto žel~, da nešto zna i da o nečemu ima ne~
l~ sud. Ako sumnja tad živi, sjeca se zašto sumnja, razumije
da sumnja, jer želi da sazna, zašto misli~ o.. sudi ako zna da
ništa ne zna, i da ništa ne stnije preuhitreno vjerovati". Vanj
ske se stvari ne brane od toga da im'oduzmemo bit i život. Ali
duša se brani. Ead ne bi postojala ona u sebi ne bi mogla dvo­
umiti. Ta ona u svojoj sumnji potvrduje svoj život. npostojimo
i spoznajemo
:
svoj bitak ljubimo ga i spoznajemo: u te tri stva­
'

ri ne cQBe nas uznemiriti zabluda koja bi možda bila nalik na

istinu, jer mi te stvari ne primamo, nego dokučujemo kao osta­
le stvari vanjskoga svijeta tjelesnim čulom\l. O božanstvu čov­
jek nešto spoznaje dovodeci dušu do toga da ponajprije spoz­
na sebe kao nešto duhovno, da bi zatim ko..o duh našla put do
dUhovnog 8vijeta. Augustin je došao do toga nutarnjim borbama.
Iz takvqg ugodaja izraštavala je upoganskim narodima za lič­
nosti koje su tražile spoznaju potreba da pokucaju na vrata mi­
sterij'a. U Augustinovo vrijeme mogao je čovjek postati h:ršc;anin
s takvim uvjerenjem. Logos koji je postao čovjekom, Isus'_ poka­
zao je put kojim je duša morala krenuti, ako je,htjela doei do
onoga o čemu mora govoriti kad je sama so.. so bom. ij 11ila nu pou­
čavao je Ambrozije Augustina god. 385. Nestale su sve njegove
sumnje uStari i Novi Zavje~ kad mu je učitelj rastumačio naj­
glavnija mjesta ne samo doslovce nego tako da mu je =digao mis­
tički vec iz samog duhail. ij povjesnoj tradiciji evandelja i u
zajednici koja je čuvala tradiciju Augustin je gledao ut jelov­
ljenje onoga što su čuvale misterije. Čini mi se da je pomalo
osvjedo'čen da t1n1je zla zapovjed, da treba vjerovati ono što S8
 - 103 ­

ne dokazuje i1 • U njemu se javlja preaodžba: nr.rl-t9 bi mogao biti

tako zasIjepIjen oa rekne da ne treba vjerovati crkvi apos­
tola, koja jn tako vjerna i nou ena suglasnošcu tolike brace
te ta braca savjesno predaju potomcimanjezine spise kao što
je njihova katedra sačuvala sve do današnjih biskupa so. strogo
osiguranim nasljedem". Augustinov način predoGavanja govorio
mu je da su za dUElu koja traži duh. ,s dogaciajem Krista nastale
druge prilike no f:ito su 'postojale rani je. Bio je siguran da
se je so. Lristom IsuoSom u vanjskom historičkom .svijetd objavi;..'
lo ono što je misterijski učenik tražio u svojoj pripravi i
misterijama. Jedna od najvažnijih njegovj h izreka glasi: "štO'
se danas naziva kršcanskom religijom postojalo je vec i kod
starih i nije nedostajalo ni u početku ljudskog roda, sve dok
se nije pojavio Krist u tijelu odakle pravoj religiji koja je
vec ranije postojala njeno kršcansko ime ilTakav način predo­
čavanja mogao se je poslužiti s dva puta. Jedan je onaj koji
veli kad ljudska duša razvije u sebi one snage u kojima dolazi
do spoznaje svog pravog bica, tad Ce pode li dosta daleko do­
ci i do spoznaje Krista i do svega onoga što time suvisi. Bila
bi to misterijska spoznaja obogacena dogaaajem Krista. Drugi
je put onaj kojim je Augustin do~ta krenuo i po kojem je postao
velikim uzorom za svoje nasljednike. Taj se put sastoji u tome
da čovjek završi na jer1noj stanovitbj točci sa razvojem vla­
stitim duševnim snagama, da predodžbe koje suvise so. dogaaajem
Krista stekne iz pismenih zabilježaka i iz usmene predaje o tom
dogadaju. Prvi onaj put Augustin je odbio jer mu se činilo
da izvire .iz oholosti duše drugi mu je izgledao da je put ~
prave skromnosti. Rekao je onima koji su htjeli poci prvim
putem: il Vi možete naci mir i istinu ali tada vam treba još i
poniznost koja Ce vašoj jakoj šiji biti tako teška il • Nasuprot
osjecao je bezgraničnom nutarnjon blaženošcu činjenicu da je
čovjek mogao reci od kada se je Krist pojavio u tijelu: svaka

duša može doživjeti duh ako u sebi samoj ide tako daleko dok­
le god može doci a zatim da bi dostigIa ono najviše da ima
ilpouzdanje il k onome što kažu o Kristu i njegovoj objavi usme­
ne i pismene predaje kršcanske zajednice. On o tome veli:
"Kakva je slast i kakav trajni užitak onog najveceg i pravog
 - 104 ­

blaga, kakva radost, kakav 0ah vječnosti, kako da to izra­

zim? Oni su to rekli ukoliko se to dalo reci, one velike ne-
o

uporedive duše kojima priznajemo da su gledale i da još gle­

daju ••• Mi dolazimo do jedna točke knd koje spoznajemo kaka
je istina ono što nam se nalaže vjerovati i kako sam dobro i
spasonosno uzgojeni kod naše majke crkve, ikakva je bila
korist onog mlijeka koje je apostol Pavao dao malima da piju
••• " (Leži izvan okvira ovog spisa da prikažemo što se ra:.....­
vija iz onog drugog načina predočava-nja misterijske spozna­
je koja je obogacena Kristovim dogadajem. Takav se prikaz na­
lazi u mojoj knjizi "Tajna nauka".) Dok je u predkršcansko vri­
jeme čovjek koji je tražio duhovne podloge života morao biti
upuCen na put misterija Augustin je mogao reci ionima koji
su u sebi samima mogli ici tim putem idite toliko daleko ka­
ko daleko možete doci svojim· ljudskim snagama na putu spozna­
je. ~Dalje ce vas voditi povjerenje, vjera u vaše duhovne obla­
sti. - Sad je trebalo poci samo jedankorak dalje i reci: ij
bicu je ljudske duše da riode svojim snagama do stanovitog
stupnja spoznaje •. A dalje ona može poci samo s povjerenjem,
po vjeri u pismenu i usmenu predaju. Taj korak učinila je ona
duhovna struja koja je prirodnu spoznaju ograničila na jedno
stanovito područje koje ne može prekoračiti duša po samoj se­
bi. Ta struja učinila je sve što je bilo izvan tog područja
stvarju vjere. Takva vjera morala se oslanjati na pismenu i
na usmenu predaju i .na povjerenje u one koji su tu predaju
~renosili. Najveci crkveni učitelj Toma Akvinski (1224-1274)
izražavao je tu nauku usvojim spisima na različitenačine.
Ljudska spoznaja može daei dotle da ono što je Augustinu da­
nijela spoznaja samog sebe, dovede do izvjesnosti božanskog.
A bit tog božanskog i odnos božanskog prema sVijetu to daje
objavljena teologija koja ljudskoj spoznaji nije više dostu­
pna, ali koja kao sadržaj vjere nadvisuje sve ono što se mo­
že spoznati.
To se stanovište i nastajanje tog stanovišta može pro­

matrati u nazoru na svijet Ivana Skotusa Brigena, koji je

ZlV10 udevetom stolje6u na dvoru Karla CelavOga i koji na

prirodan način spaja prva vremena kršcanstva sa nazorom na

 - 105 -

svijet Tome Akvinskog. Njegov nazor na svijet odražava se u

duhu neoplatonizma. Skotus je nauku Dionisija Aeropagite raz-
vio dalje u svojem djelu o "podjeli prirodeH. Bila je to nauka
koja polazi od Boga koji je iznad svega čulno prolaznoga i koji
je dae pori jeklo svijetu. Čovjek je uključen u metamorfozu svih
bica koja se kre6u k tome Bogu dostižu6i na kraju ono ~to je
bio na početku. Sve se vra6a savršcnom božanskom koje je pro-
šlo kroz proces svijeta. Ali čovjek mora da bi došao donde na-
ci put k Logosu koji je postao tijelom. Ta misao vodi Erigenu
k drugoj misli: što je sadržano uspisima koji govore o tome
Lagosu to kac sadržaj vjere vodi k spasenju. Razbor autoritet
pisma, vjera i spoznaja stoje jedno kraj drugoga. Jedno se pro-
tivuriječi drugome. Vjera daJe ono do čega se spoznaja sama po
sebi nikada ne može uzdici.
Što je u smislu misterija trebalo sakriti mnoštvu, tj.
spoznaju vječnoga to je za taj način predočavanja u kršcanskom
smislu postalo sadržajem vjere. A vjera so odnosila na nešto
što se nije moglo dostici pukom spoznajom. Predkršcanski mis-
terijsl~ učenik je bio uvjeren da za njega je spoznaja božan-
skog a za puk slikovita vjera. Kršcanstvo je steklo uvjerenje:
Bog je svojom objavom objavio čovjeku mudrost. Čovjeku po toj
spoznaji pripada slika božanske objave. Misterijska je mudrost
biljka iz klijališta koja se objavljuje pojedineu zrelome za
to. Krš6anska mudrost je misterij koji so nikome ne objavlju-
je kac spoznaja ali svima kac sadržaj religije. U kršcanstvu
živi dalje stanovište misterija. Ali ovdje živi u promjenjenom
obliku. Svi su sada trebali da postanu dionici istine a ne sa-
mo izabrani pojedinac. Ali se je trebalo dogoditi da je čovjek
na jednoj stanovitoj 'tačci spoznaje uvidio njezinu nesposob-
nost da pode dalje i da se tada popne do vjerovanja. Krš6anstvo
je _u puno 6vijetlo iznijelo sadržaj misterijskog razvoja iz
tame hramova. Onaj jedan opisani duhovni smjer u samom krš-
Čanstvu Goveo je do predodžbe da taj sadržaj mora ostati za-

tvoren u pOBUdi vjera.

So.~. \~ 8Lt.
il s.
C~ ..\Ol ~'1-.