Matematika 1 - Zbirka Zadataka Ivan Slapnicar 2008 PDF

Ivan Slapničar
Josipa Barić
Marina Ninčević
MATEMATIKA 1
Zbirka zadataka
http://www.fesb.hr/mat1
Sveučilište u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Split, veljača 2008.

Sadržaj
Popis slika xiii
Predgovor xv
1. OSNOVE MATEMATIKE 1
1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom . . . . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke indukcije . . . . . . . 4
1.4 Binomni poučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . 19
v
1.20 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2. LINEARNA ALGEBRA 29
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.2 Množenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matrični polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadžbi bez rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem . . . . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja . . . . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Računanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . . . . 50
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti . . . . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matrična jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadžba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio . . . . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
vi
2.30 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA 65

3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Površina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Površina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Površina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mješoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadžba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadžba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjecište pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjecište dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija točke na pravac . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost točaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost točke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
vii
3.31 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 93

4.1 Područje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3 Graf opće sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.6 Inverzna funkcija i područje definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.9 Limes oblika ∞/∞ u beskonačnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.11 Limes racionalne funkcije oblika ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x → 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x → ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.16 Limes oblika a∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Primjena limesa koji daju broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.18 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.21 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . . . . 116
4.23 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.24 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
5. DERIVACIJE I PRIMJENE 127

5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
viii
5.5 Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i šiljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Točke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
6. NIZOVI I REDOVI 179

6.1 Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
6.2 Gomilište niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.5 Limes ukliještenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.7 Limesi nizova sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.8 Limesi nizova s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
ix
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . . . . 192
6.14 Nužan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . . . . 199
6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim kriterijem . . . 201
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . . . . 202
6.24 Područje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . . . . 211
6.31 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
A. DA/NE KVIZ 223

A.1 Osnove matematike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
A.2 Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A.3 Vektorska algebra i analitička geometrija . . . . . . . . . . . . . . . . 236
A.4 Funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
A.5 Derivacije i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
A.6 Nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
x
Popis slika
1.1 Graf parabola y = x2 − 2x i y = 2x2 − x − 3. . . . . . . . . . . . . . 3

2 2 2
1.2 Slika skupa {(x, y) ∈ R : x + (y − 1) ≤ 1, y ≤ −x + 1}. . . . . . . . 15
π
1.3 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} ∩ {z ∈ C : 3 ≤ arg z ≤ π}. 16
2
x
1.4 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y < 4 − 1}. . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2 2 2
1.5 Slika skupa {(x, y) ∈ R : (x − 1) + y ≥ 1, y ≥ 3x − 1}. . . . . . . . 18
1.6 Rješenje nejednadžbe (1.12). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.7 Rješenje nejednadžbe (1.13). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.8 Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7. . . . . . . . . . . . . 22
1.9 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x2 + (y − 1)2 < 1, (x − 1)2 + y 2 ≤ 1}. . . . 26
2
y
1.10 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x ≤ 1 − }. . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
4
1.11 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y ≥ x + 1}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2 2 √
1.12 Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x + √12 + y − √12 ≤ 12 i y ≤ x + 2}. 28
4.1 Sinusoida f1 (x) = sin 2x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

4.2 Sinusoida f2 (x) = sin 2x − π3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

4.3 Sinusoida f (x) = − 21 sin 2x − π3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
2
x
4.4 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
x2 −4
x2 + 2x
4.5 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
x−2
√
4.6 Graf funkcije f (x) = 4x2 + x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
√
4.7 Graf funkcije f (x) = 4x2 + x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

4.8 Graf funkcije f (x) = 2 sin 21 x − π4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

4.9 Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + π4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
xi
4.10 Graf funkcije f (x) = cos2 x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
1
4.11 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x2 −1
x2 + 2x − 3
4.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
x+5
2x2 + 9x + 7
4.13 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
3(x + 4)
x
4.14 Graf funkcije f (x) = e1/x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
2x + 3
5.1 Presjek kružnog stošca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

5.2 Presjek kanala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.3 Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.4 Trokut omedjen tangentom i koordinatnim osima . . . . . . . . . . . 152
2
5.5 Graf funkcije f (x) = x2 + . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
x

5.6 Graf funkcije f (x) = 1 − x2 e−x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
ln 2x
5.7 Graf funkcije f (x) = √ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
x
5.8 Graf funkcije f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x). . . . . . . . . . . . . . . . . 162
x−1
5.9 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
x+2
2
5.10 Graf funkcije f (x) = x + 1 − . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
x
7
5.11 Graf funkcije f (x) = 2 − 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
x +3
2x3
5.12 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
x2−4
1 1
5.13 Grafovi funkcija g(x) = e x − ex i f (x) = |e x − ex|. . . . . . . . . . . 174
1 + ln x
5.14 Graf funkcije f (x) = x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
1 − ln x
x2 −1
5.15 Graf funkcije f (x) = e x2 −4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

2
5.16 Graf funkcije f (x) = ln 1 + 2 . . . . . . . . . . . . . . . . 176
x +x−2

1
5.17 Graf funkcije f (x) = x − 2 ln 1 − .. . . . . . . . . . . . . . . . . 177
x
√
x2 − 3x − 4
5.18 Graf funkcije f (x) = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
2x + 4
xii
1
5.19 Graf funkcije f (x) = x x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
xiii
Predgovor
Ova zbirka namijenjena je studentima tehničkih i prirodnih znanosti, a u prvom redu

studentima Sveučilišta u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
(FESB). U zbirci je izloženo gradivo kolegija ”Matematika 1” po sadržaju koji se
predaje na FESB-u. Zbirka sadrži 153 potpuno riješena zadatka iz poglavlja Osnove
matematike, Linearna algebra, Vektorska algebra i analitička geometrija, Funkcije
realne varijable, Derivacije i primjene te Nizovi i redovi. Sličan sadržaj nalazi se u
većini istoimenih kolegija koji se predaju na tehničkim i prirodoslovnim fakultetima.
Zbirka prati gradivo i način izlaganja udžbenika Sveučilišta u Splitu: I. Slapničar,
Matematika 1, Sveučilište u Splitu, FESB, Split, 2002., te se rješenja zadataka, radi
lakšeg praćenja i razumijevanja, referenciraju na odgovarajuće djelove udžbenika.
Pored potpuno riješenih zadataka, zbirka sadrži i 166 zadataka za vježbu s rješenjima.
Posebnost zbirke je u tome što svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi što student
treba naučiti. Druga posebnost zbirke je dodatak u kojem se nalazi DA/NE kviz
sa sto pitanja različite težine iz svakog poglavlja, takoder s rješenjima.
Budući se radi o standardnom sadržaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut
ćemo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadržaj:
B. P. Demidović, Zadaci i riješeni primjeri iz više matematike, Tehnička knjiga,
Zagreb, 1978.
P. Javor, Matematička analiza, Zbirka zadataka, Školska knjiga, Zagreb, 1989.
V. Devide, Riješeni zadaci iz više matematike, svezak I i II, Školska knjiga, Zagreb,
1992.
B. Apsen, Riješeni zadaci više matematike, prvi dio, Tehnička knjiga, Zagreb, 1982.
U izradi zbirke korištena su iskustva i zabilješke bivših i sadašnjih nastavnika ma-
tematike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost. Posebno
zahvaljujemo kolegama Marku Matići i Saši Krešiću-Juriću na pomoći pri pripremi
djelova zbirke te Neveni Jakovčević Stor, Ivančici Mirošević, Ireni Dolonga, Ratki
Radović, Vanji Županović i Ivanu Bilobrku, na pažljivom čitanju teksta i ispravcima
pogrešaka.
U Splitu, veljače 2008.
Autori
xv
1.
OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . 2

1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom . . . . . . . 3
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke indukcije . . . . 4
1.4 Binomni poučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . 6
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 6
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.9 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . 8
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . 12
1.17 Kompleksna ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . . 17
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva . . . . . . . . 19
1.20 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.21 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2 OSNOVE MATEMATIKE
1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću
Riješite sljedeće nejednadžbe:
(a) |x − 1| < |x + 1|,

(b) |x2 − 2x| ≤ 3 − x − x2 .
Rješenje.
(a) Budući da su obje strane zadane nejednadžbe pozitivne, smijemo kvadrirati.

Time dobivamo sljedeću nejednadžbu
(x − 1)2 < (x + 1)2 ,
odnosno
x2 − 2x + 1 < x2 + 2x + 1,
odakle slijedi
4x > 0,
pa nejednadžbu zadovoljava svaki pozitivni realni broj. Dakle, rješenje je skup
h0, ∞i.
(b) Desna strana nejednadžbe može biti i pozitivna i negativna pa ne smijemo

kvadrirati. Stoga promatrajmo dva slučaja ovisno o predznaku izraza koji se
nalazi unutar apsolutnih zagrada:
Slučaj 1. Pretpostavimo da vrijedi
x2 − 2x ≥ 0. (1.1)
Tada je
|x2 − 2x| = x2 − 2x,
pa u ovom slučaju zadana nejednadžba glasi
x2 − 2x ≤ 3 − x − x2 ,
odnosno
2x2 − x − 3 ≤ 0. (1.2)
Rješenje ovog slučaja je presjek rješenja kvadratnih nejednadžbi (1.1) i (1.2).

Iz grafa parabole y = x2 − 2x slijedi da je rješenje nejednadžbe (1.1) skup
h−∞, 0] ∪ [2, +∞i, a iz grafa parabole y = 2x2 − x − 3 (vidi sliku 1.1) slijedi da
je rješenje nejednadžbe (1.2) segment [−1, 23 ]. Dakle, rješenje prvog slučaja je
presjek dobivenih skupova, odnosno segment [−1, 0].
Slučaj 2. Pretpostavimo sada da vrijedi
x2 − 2x < 0. (1.3)
1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom 3
y=x2 -2x y=2x2 -x-3
-2 2 3
-1
2
-2
-3
Slika 1.1: Graf parabola y = x2 − 2x i y = 2x2 − x − 3.
Tada je
|x2 − 2x| = −(x2 − 2x),
pa u ovom slučaju zadana nejednadžba glasi
−(x2 − 2x) ≤ 3 − x − x2 ,
odnosno
x ≤ 1. (1.4)
Budući da je rješenje nejednadžbe (1.3) interval h0, 2i (vidi sliku 1.1), a nejed-
nadžbe (1.4) skup h−∞, 1], rješenje drugog slučaja je njihov presjek h0, 1].
Ukupno rješenje je unija rješenja prvog i drugog slučaja, odnosno
[−1, 0] ∪ h0, 1] = [−1, 1].
1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom
Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi
an+1 − 1
1 + a + a2 + . . . + an = , a 6= 1, (1.5)
a−1
n(n + 1)(2n + 1)
1 + 2 2 + 3 2 + 4 2 + · · · n2 = . (1.6)
6
Rješenje. Neka je M skup svih prirodnih brojeva n za koje vrijedi jednakost (1.5).
Želimo dokazati da je M = N. Jednakost očigledno vrijedi za n = 1 pa je time
zadovoljena baza indukcije. Sada pretpostavimo da jednakost (1.5) vrijedi za sve
k = 1, 2, . . . , n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Iskoristimo
pretpostavku da jednakost (1.5) vrijedi za k = n. Tada je
an+1 − 1 an+2 − 1
1 + a + a2 + . . . + an + an+1 = + an+1 = , (1.7)
a−1 a−1
4 OSNOVE MATEMATIKE
što pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak

indukcije. Budući da je n proizvoljan, princip matematičke indukcije P4 iz [M1,
definicija 1.13] povlači da je M = N, odnosno da jednakost (1.5) vrijedi za sve
n ∈ N.
Napomenimo da jednakost (1.5) možemo dokazati i direktno, odnosno bez korištenja
matematičke indukcije. Naime, za svaki a 6= 1 vrijedi
a−1
1 + a + a2 + . . . + an = (1 + a + a2 + . . . + an ) ·
a−1
2 3 n n+1
a + a + a + ···a + a − 1 − a − a2 − · · · − an
=
a−1
an+1 − 1
= .
a−1
Jednakost (1.6) dokazujemo slično: uvrštavanje daje

n(n + 1)(2n + 1)
1 + 22 + 32 + 42 + · · · n2 + (n + 1)2 = + (n + 1)2
6
n(n + 1)(2n + 1) + 6(n + 1)2 2n3 + 9n2 + 13n + 6
= =
6 6
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
= ,
6
s čime smo dokazali korak indukcije.
1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke indukcije
Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n ≥ 2 vrijedi

(1 + a)n > 1 + na, a > 0. (1.8)
Rješenje. Označimo s M skup svih prirodnih brojeva n ≥ 2 za koje nejednakost

(1.8) vrijedi. Za n = 2 dobivamo
(1 + a)2 = 1 + 2a + a2 > 1 + 2a,
pa vrijedi baza indukcije. Pretpostavimo da nejednakost (1.8) vrijedi za k =
2, 3, . . . n. Trebamo pokazati da tada vrijedi i za k = n + 1. Krenimo od lijeve
strane nejednakosti. Korištenjem pretpostavke da (1.8) vrijedi za k = n, dobivamo
(1 + a)n+1 = (1 + a)(1 + a)n > (1 + a)(1 + na) = 1 + (n + 1)a + na2 > 1 + (n + 1)a.
Dokazali smo da je
(1 + a)n+1 > 1 + (n + 1)a,
odnosno da nejednakost (1.8) vrijedi za k = n + 1. Budući da je n proizvoljan, iz
principa matematičke indukcije P4 iz [M1, definicija 1.13] slijedi M = N. Dakle,
nejednakost (1.8) je istinita za sve prirodne brojeve n 6= 1.
1.4 Binomni poučak 5
1.4 Binomni poučak
U razvoju binoma
6
√ 1
x+ √
4
x
odredite član koji ne sadrži x.

Rješenje. Prema [M1, teorem 1.6] vrijedi
6 X6 k X6
√ 1 6 √ 6−k 1 6 3
x+ √ = x √ = · x3− 4 k .
4
x k 4
x k
k=0 k=0
Član u razvoju binoma koji ne sadrži x dobije se uvrštavanjem onog k ∈ N za kojeg

vrijedi
3
3 − k = 0,
4
pa je k = 4 i traženi član

6 6!
= = 15.
4 4! · 2!
1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma
Odredite zbroj koeficijenata u razvoju binoma

7
5x2 − 4y 3 .
Rješenje. Prema [M1, teorem 1.6] je
7
2

3 7
X 7 7−k k
5x − 4y = 5x2 −4y 3 ,
k
k=0
odnosno
7
7 X 7 7−k
5x2 − 4y 3 = 5 (−4)k x2(7−k) y 3k .
k
k=0
Uvrštavanjem x = 1 i y = 1 u gornju jednakost dobivamo traženi zbroj jer vrijedi
7
7 X 7 7−k
5 · 12 − 4 · 13 = 5 (−4)k .
k
k=0
Dakle, zbroj koeficijenata u razvoju zadanog binoma iznosi 1.

6 OSNOVE MATEMATIKE
1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima

z1
Izračunajte z1 + z2 , z1 − z2 , z1 · z2 i ako je z1 = 1 − i, z2 = 2 + 3i.
z2
Rješenje. Vrijedi
z1 + z2 = (1 − i) + (2 + 3i) = 3 + 2i,
z1 − z2 = (1 − i) − (2 + 3i) = −1 − 4i,
z1 · z2 = (1 − i) · (2 + 3i) = 2 + 3i − 2i − 3i2 = 5 + i,
z1 1 − i 2 − 3i 2 − 3i − 2i + 3i2 −1 − 5i 1 5
= · = = =− − i.
z2 2 + 3i 2 − 3i 22 − (3i)2 4+9 13 13
1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja
Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z ako je:
i6 + i3
(a) z = ,
i2 − i7
4 i303
(b) z = √ .
3+i
Rješenje.
(a) Budući da je i2 = −1, i3 = −i, i6 = i4 · i2 = 1 · (−1) = −1, i7 = i4 · i3 =

1 · (−i) = −i, uvrštavanjem i racionalizacijom nazivnika slijedi
i6 + i3 −1 − i 1+i 1+i 1 + 2i + i2 1 + 2i − 1 2i
z= 2 7
= = · = 2
= = =i
i −i −1 + i 1−i 1+i 1−i 1 − (−1) 2
pa je Re z = 0, Im z = 1.
75 3
(b) Budući da je i303 = i4·75+3 = i4 · i = 175 · (−i) = −i, racionalizacijom
nazivnika slijedi
√ √ √ √
−4i 3−i −4 3 i + 4i2 −4 3 i − 4 −4 − 4 3 i √
z=√ ·√ = √ 2 = = = −1 − 3 i
3+i 3−i 3 − i2 3 − (−1) 4
√
pa je Re z = −1, Im z = − 3.
1.8 Konjugiranje kompleksnog broja
(2 − i) · z + i
Za kompleksne brojeve w i z, izrazite w preko z ako je w = .
(3 + 2i) · z − 1
1.9 Modul kompleksnog broja 7
Rješenje. Prema formulama pod (a), (b) i (c) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi

(2 − i) · z + i (2 − i) · z + i (2 − i) · z + i
w= = =
(3 + 2i) · z − 1 (3 + 2i) · z − 1 (3 + 2i) · z − 1
(2 − i) · z + i (2 + i) · z + (−i) (2 + i) · z − i
= = = .
(3 + 2i) · z − 1 (3 − 2i) · z − 1 (3 − 2i) · z − 1
1.9 Modul kompleksnog broja
Ako je |z| = 1, izračunajte |1 + z|2 + |1 − z|2 .

Rješenje. Prema formuli pod (h) iz [M1, zadatak 1.5], vrijedi
|1 + z|2 + |1 − z|2 = (1 + z)(1 + z) + (1 − z)(1 − z)

= (1 + z)(1 + z) + (1 − z)(1 − z)
= 1 + z + z + zz + 1 − z − z + zz
= 2(1 + zz) = 2(1 + |z|2 ) = 4.
1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja
Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi
Re (w̄ + z) = 0 i |w + z| = 1,
ako je w = 1 + i.
Rješenje. Neka je z = x + iy, gdje su x, y ∈ R nepoznanice. Iz prvog uvjeta
zadatka slijedi
Re(1 − i + x + iy) = 0,
Re[(1 + x) + (y − 1)i] = 0,
1 + x = 0,
x = −1,
pa je z = −1 + iy. Uvrštavanjem u drugi uvjet slijedi
|1 + i − 1 + iy| = 1,
|(1 + y)i| = 1,
|1 + y| = 1,
1 + y = ±1.
Dakle, rješenja su y1 = 0, y2 = −2, odnosno z1 = −1, z2 = −1 − 2i.

8 OSNOVE MATEMATIKE
1.11 Jednakost kompleksnih brojeva
Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

√
z + |z| − 29 5 9
=1+ i .
2 2
2
Rješenje. Budući da je i9 = i4·2+1 = i4 · i = 12 · i = i, uvrštavanjem z = x + iy
slijedi
√
x + iy + |x + iy| − 29 5
= 1 + i,
2 2
p √
x − iy + x2 + y 2 − 29 5
= 1 + i, ·2
2 2
p √
2 2
x + x + y − 29 − iy = 2 + 5i.
Izjednačavanjem komponenti kompleksnih brojeva prema [M1, definicija 1.19] sli-

jedi p √
x + x2 + y 2 − 29 = 2 i − y = 5.
Kako je y = −5 to vrijedi
p √
x + x2 + 25 − 29 = 2,
p √ 2
x2 + 25 = (2 + 29) − x,
√ √
x2 + 25 = (2 + 29)2 − 2(2 + 29)x + x2 ,
√ √
2(2 + 29)x = 8 + 4 29,
√ √
2(2 + 29)x = 4(2 + 29),
x = 2.
Rješenje je z = 2 − 5i.
1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja
Odredite trigonometrijski oblik sljedećih kompleksnih brojeva:
(a) z = 1 + i,
√
1 3
(b) z = − i.
2 2
Rješenje.
(a) Za kompleksni broj z = 1 + i vrijedi Re z = 1 i Im z = 1. Prema formulama iz

[M1, §1.8.1] modul od z je
p √
|z| = 12 + 12 = 2,
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva 9
a argument od z je
1
tg ϕ = = 1.
1
π
Kako se z nalazi u prvom kvadrantu, slijedi da je ϕ = 4. Stoga je
√ π π
1+i = 2 cos + i sin .
4 4
√
1 3
(b) Iz Re z = 2 i Im z = − 2 , prema formulama iz [M1, §1.8.1] slijedi
v
u 2
u 1 √ !2
3
|z| = t + − = 1.
2 2
Nadalje, kako se z se nalazi u četvrtom kvadrantu, vrijedi

√
3
− √
tg ϕ = 2 = − 3,
1
2
π 5π
ϕ = 2π − = .
3 3
Dakle,
√
1 3 5π 5π
− i = 1 · cos + i sin .
2 2 3 3
1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva
Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:
(a) (1 + i)10 ,
√ !50
1 3
(b) − i .
2 2
Rješenje.
(a) Prema zadatku 1.12 pod (a), trigonometrijski oblik od z = 1 + i je

√ π π
z= 2 cos + i sin .
4 4
10 OSNOVE MATEMATIKE
De Moivreova formula (1.4) za n = 10 daje

√ 10 h π π i
z 10 = 2 cos 10 · + i sin 10 ·
4 4
5π 5π
= 25 cos + i sin
2 2
h π π i
= 32 cos 2π + + i sin 2π +
2 2
π π
= 32 cos + i sin = 32(0 + i) = 32i,
2 2
odnosno vrijedi
(1 + i)10 = 32i.
(b) Promotrimo kompleksni broj

√
1 3
z= − i.
2 2
Prema zadatku 1.12 pod (b), trigonometrijski oblik od z je

5π 5π
z = 1 · cos + i sin .
3 3

5π 5π
z 50 = 150 · cos 50 · + i sin 50 ·
3 3
250π 250π
= cos + i sin
3 3
4π 4π
= cos 82π + + i sin 82π +
3 3
4π 4π
= cos + i sin
3 √ 3
1 3
=− − i.
2 2
Dakle,
√ !50 √
1 3 1 3
− i =− − i.
2 2 2 2
1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva
Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

√
3
(a) 1,
r
π π
(b) −3 cos − i sin .
4 4
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva 11
Rješenje.
(a) Prema [M1, §1.8.1] je trigonometrijski oblik od z = 1 jednak

w = 1 · (cos 0 + i sin 0) .
Formula (1.5) za n = 3 daje

√
3
√
3 0 + 2kπ 0 + 2kπ
z = 1 cos + i sin , k = 0, 1, 2.
3 3
Dakle, rješenja su:
z0 = cos 0 + i sin 0 = 1,
√
2π 2π 1 3
z1 = cos + i sin =− + i,
3 3 2 √2
4π 4π 1 3
z2 = cos + i sin =− − i.
3 3 2 2
(b) Za kompleksni broj
√ √ ! √ √
π π 2 2 3 2 3 2
z = −3 cos − i sin = −3 −i =− +i ,
4 4 2 2 2 2
je |z| = 3, a za argument ϕ vrijedi tg ϕ = −1, pri čemu je z iz drugog kvadranta.

Stoga je ϕ = π − π4 = 3π4 pa trigonometrijski oblik od z glasi

3π 3π
z = 3 cos + i sin .
4 4
Prema formuli (1.5) za n = 2 je
    
3π 3π
√ √  + 2kπ + 2kπ
z = 3 cos  4  + i sin  4
   
 , k = 0, 1.
2 2
Tražena rješenja su:

√ 3π 3π
z0 = 3 cos + i sin ,
8 8

√ 11π 11π
z1 = 3 cos + i sin .
8 8
1.15 Dijeljenje kompleksnih brojeva
Odredite kompleksni broj

√ !13
3 i
+
2 2
z= .
π π 8
cos + i sin
12 12
Rješenje. Odredimo prvo trigonometrijski oblik kompleksnog broja

√
3 i
z1 = + .
2 2
Prema [M1, §1.8.1] je |z1 | = 1, a za argument ϕ1 vrijedi
1
tg ϕ1 = √ .
3
Budući da je z1 iz prvog kvadranta, njegov trigonometrijski oblik glasi
π π
z1 = cos + i sin .
6 6
De Moivreova formula [M1, (1.4)] daje
π π 13 13π 13π 13π 13π
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
z= 6 6 = 6 6 = 6 6
π π 8 8π 8π 2π 2π
cos + i sin cos + i sin cos + i sin
12 12 12 12 3 3
pa iz formule za dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku slijedi

13π 2π 13π 2π 3π 3π
z = cos − + i sin − = cos + i sin = −i.
6 3 6 3 2 2
1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva
Riješite jednadžbe:
(3 + 2i)(1 + i) + 2i 7−i 4
(a) = z ,
(2 − i)(1 + i) − 3 −4
4 √2
1 8 3
(b) (−1 + i) − z = .
16 − √1 + i
3
Rješenje.
(a) Sredivanjem lijeve strane zadane jednadžbe slijedi

1 + 7i 7−i 4
= z , · (−4i)
i −4
−4(1 + 7i) = i(7 − i)z 4 ,
−4(1 + 7i) = (1 + 7i)z 4 ,
−4 = z 4 .
Dakle, trebamo odrediti sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi z 4 = w, gdje je
w = −4. Prema [M1, §1.8.1], kompleksni broj w ima modul |w| = 4 i argument
ϕ = π pa je njegov trigonometrijski oblik
w = 4 (cos π + i sin π) .
1.16 Jednadžbe u skupu kompleksnih brojeva 13
Formula (1.5) za n = 4 daje

√
4
√
4 π + 2kπ π + 2kπ
w = 4 cos + sin , k = 0, 1, 2, 3,
4 4
pa su sva rješenja jednadžbe:

√
4
π π √ 1 1
z0 = 4 cos + i sin = 2 √ + √ i = 1 + i,
4 4 2 2

√
4 3π 3π √ 1 1
z1 = 4 cos + i sin = 2 − √ + √ i = −1 + i,
4 4 2 2

√
4 5π 5π √ 1 1
z2 = 4 cos + i sin = 2 − √ − √ i = −1 − i,
4 4 2 2

√
4 7π 7π √ 1 1
z3 = 4 cos + i sin = 2 √ − √ i = 1 − i.
4 4 2 2
(b) Racionaliziranje desne strane jednadžbe daje

√
2 1 2 2 2 2 3 √
√ √ +i +√ i + i
3 3 3 3 3 3 1 3
· = = =− − i.
1 1 1 4 2 2
−√ + i √ + i − −1 −
3 3 3 3
Nadalje, vrijedi
4 4 4
(−1 + i)8 = (−1 + i)2 = 1 − 2i + i2 = (−2i) = (−2)4 i4 = 16.
Uvrštavanjem dobivenih jednakosti u zadanu jednadžbu slijedi

√
1 3
(1 − z)4 = − − i.
2 2
Uz supstituciju 1 − z = w, trebamo riješiti jednadžbu
√
4 1 3
w =− − i.
2 2
Budući da je
√
1 3 4π 4π
− − i = 1 · cos + sin ,
2 2 3 3
formula (1.5) za n = 4 daje

 
s
√ 4π 4π
1 3 √ + 2kπ + 2kπ
i = 1 cos 3 + sin 3
4 4  
− −  , k = 0, 1, 2, 3,
2 2 4 4
pa su rješenja:
√
π π 1 3
w0 = cos + sin = + i,
3 3 2 √2
5π 5π 3 1
w1 = cos + sin =− + i,
6 6 2 √2
4π 4π 1 3
w2 = cos + sin =− − i,
3 3 2√ 2
11π 11π 3 1
w3 = cos + sin = − i.
6 6 2 2
Kako je z = 1 − w, rješenja polazne jednadžbe su:
√
1 3
z0 = − i,
2 √2
3 1
z1 = 1 + − i,
√2 2
3 3
z2 = + i,
2 √2
3 1
z3 = 1 − + i.
2 2
1.17 Kompleksna ravnina
Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) |z − i| ≤ 1 i Im [(1 + i)z] ≤ 1,

π
(b) |z|2 − 5|z| + 6 < 0 i ≤ arg z ≤ π,
3
(c) |z| > 2 + Im z,

z−2 1 1
(d)
≥ 1 i Re ≤ .
z + 1 − i z 2
Rješenje.
(a) Uvrštavanjem z = x + iy u prvu nejednadžbu slijedi
|x + i(y − 1)| ≤ 1,
p 2
x2 + (y − 1)2 ≤ 1,
x2 + (y − 1)2 ≤ 1.
Zadnja nejednakost predstavlja krug radijusa 1 sa središtem u točki S(0, 1),

odnosno nejednadžbu zadovoljavaju svi kompleksni brojevi koji se nalaze unutar
1.17 Kompleksna ravnina 15
i na rubu tog kruga. Iz druge nejednadžbe slijedi
Im [(1 + i)(x + iy)] ≤ 1,

Im [(x − y) + i(x + y)] ≤ 1,
x + y ≤ 1.
Zadnja nejednadžba je poluravnina y ≤ −x + 1. Konačno rješenje je presjek

dobivenog kruga i poluravnine (vidi sliku 1.2).
Slika 1.2: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x2 + (y − 1)2 ≤ 1, y ≤ −x + 1}.
(b) Modul traženih kompleksnih brojeva zadovoljava kvadratnu nejednadžbu |z|2 −

5|z| + 6 < 0 iz čega slijedi |z| ∈ h2, 3i, odnosno
2 < |z| < 3.
Uvrštavanjem z = x + iy u gornji izraz te njegovim kvadriranjem dobivamo
4 < x2 + y 2 < 9,
tj. kružni vijenac manjeg radijusa 2, a većeg 3 sa središtem u ishodištu, pri

čemu rubovi nisu uključeni. Konačno rješenje dobivamo presijecanjem s dijelom
kompleksne ravnine koji se nalazi izmedu polupravaca arg z = π3 i arg z = π
(vidi sliku 1.3).
(c) Nakon uvrštavanja z = x + iy dolazimo do iracionalne jednadžbe

p
x2 + y 2 > 2 + y. (1.9)
U ovisnosti o vrijednosti desne strane nejednadžbe, razlikujemo dva slučaja.

-3 -2 -1 1 2 3
-1
-2
-3
π
Slika 1.3: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : 4 < x2 + y 2 < 9} ∩ {z ∈ C : 3 ≤ arg z ≤ π}.
Ako je 2 + y > 0, kvadriranjem dobivamo

x2 + y 2 > (2 + y)2 ,
x2 + y 2 > 4 + 4y + y 2 ,
x2 > 4 + 4y,
x2
y< − 1.
4
Dakle, rješenje ovog slučaja je dio kompleksne ravnine izmedu parabole y =
x2
4 − 1 i pravca y = −2 , pri čemu ni pravac ni nisu uključeni. Preostaje slučaj
kada je 2 + y ≤ 0, medutim tada jednadžba (1.9) uvijek vrijedi jer je lijeva
strana pozitivna, a desna negativna. Stoga je rješenje ovog slučaja poluravnina
y ≤ −2. Konačno rješenje je unija rješenja prvog i drugog slučaja, odnosno dio
2
kompleksne ravnine ispod parabole y = x4 − 1 bez točaka parabole (vidi sliku
1.4).
(d) Budući da je
z−2 |z − 2|
z + 1 − i = |z + 1 − i| ,

množenjem prve nejednadžbe s pozitivnim brojem |z + 1 − i| slijedi

|z − 2| ≥ |z + 1 − i|,
|(x − 2) + yi| ≥ |(x + 1) + (y − 1)i|,
p p 2
(x − 2)2 + y 2 ≥ (x + 1)2 + (y − 1)2 ,
(x − 2)2 + y 2 ≥ (x + 1)2 + (y − 1)2 ,
x2 − 4x + 4 + y 2 ≥ x2 + 2x + 1 + y 2 − 2y + 1,
y ≥ 3x − 1.
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva 17
-2 2
-1
x2
Slika 1.4: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y < 4 − 1}.
Uvrštavanjem z = x + iy i racionalizacijom nazivnika slijedi

1 1 x + iy x + iy x y
= · = 2 = 2 + 2 i,
z x − iy x + iy x + y2 x + y2 x + y2
pa je
1 x
Re = 2 .
z x + y2
Iz druge nejednadžbe slijedi
x 1
≤ ,
x2 + y 2 2
x2 + y 2 ≥ 2x,
(x2 − 2x + 1) + y 2 ≥ 1,
(x − 1)2 + y 2 ≥ 1.
Zadnja nejednakost je jednadžba dijela kompleksne ravnine izvan kruga radijusa

1 sa središtem u točki S(1, 0). Rješenje dobivamo presijecanjem s poluravninom
y ≥ 3x − 1 (vidi sliku 1.5).
1.18 Sustav jednadžbi u skupu kompleksnih brojeva
Riješite jednadžbu
3
1+i
a10 z 2 = |a3 | , (1.10)
1−i
ako za kompleksni broj a vrijedi
√
3 3
|a| + a = − i. (1.11)
2 2
1 1 2

3
-1
Slika 1.5: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : (x − 1)2 + y 2 ≥ 1, y ≥ 3x − 1}.
Rješenje. Uvrštavanjem a = x + iy u (1.11) slijedi

√
p 3 3
x2 + y 2 + x + iy = − i.
2 2
Zbog jednakosti kompleksnih brojeva s lijeve i desne strane jednadžbe vrijedi

√
p 3 3
x2 + y 2 + x = i y=− ,
2 2
odakle slijedi
r
3 3
x2 + = − x,
4 2
3 9
x2 + = − 3x + x2 ,
4 4
1
x= .
2
Dakle,
√
1 3
a= − i
2 2
10
Da bismo riješili jednadžbu (1.10), trebamo prvo izračunati
√ a . Prema poglavlju
[M1, §1.8.1] je |a| = 1, a za argument vrijedi tg ϕ = − 3 pa je trigonometrijski
oblik jednak

5π 5π
a = 1 · cos + i sin .
3 3
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva 19

10 10 5π 5π 50π 50π
a =1 cos 10 · + i sin 10 · = cos + i sin =
3 3 3 3
√
2π 2π 2π 2π 1 3
= cos 16π + + i sin 16π + = cos + i sin =− +i .
3 3 3 3 2 2
Nadalje, zbog |a| = 1 je |a3 | = |a|3 = 1. Još vrijedi

3 3 3 3
1+i 1+i 1+i 1 + 2i + i2 2i
= · = = = i3 = −i.
1−i 1−i 1+i 1 − i2 2
Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (1.10) dobivamo

√ !
1 3
− +i z 2 = −i,
2 2
odnosno z 2 = w, pri čemu je

√ √
1 3 3 1 √
−i −i +i − i
w= √ = √ · 2 2
√ = 2 2 =− 3+1i
1 3 1 3 1 3 1 3 2 2
− +i − +i +i − −
2 2 2 2 2 2 4 4
ili u trigonometrijskom obliku

5π 5π
w = 1 · cos + i sin .
6 6
Primjenom formule (1.5) za n = 2 slijedi

5π 5π
√ √ 6 + 2kπ 6 + 2kπ
w = 1 cos + i sin , k = 0, 1.
2 2
Dakle, rješenja jednadžbe (1.10) su:
5π 5π
z0 = cos + i sin ,
12 12
17π 17π
z1 = cos + i sin .
12 12
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva
Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi

|z + 4| − 6
cos arg −2iz 4 ≥ 0 i ≤ 1.
4 − |z − 2|
Rješenje. Označimo arg z = ϕ. Tada prema formulama (1.3) i (1.4) vrijedi

3π
arg −2iz 4 = arg (−2i) + arg z 4 + 2kπ = + 4ϕ + 2kπ, k ∈ Z.
2
Nadalje, vrijedi
π
3π π
cos + 4ϕ + 2kπ = cos π + + 4ϕ = − cos + 4ϕ = sin(4ϕ).
2 2 2
Stoga je
cos arg −2iz 4 = sin(4ϕ),
pa iz prve nejednadžbe slijedi da za argument ϕ mora vrijediti
sin(4ϕ) ≥ 0, (1.12)
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
Slika 1.6: Rješenje nejednadžbe (1.12).
odnosno
0 + 2mπ ≤ 4ϕ ≤ π + 2mπ, m ∈ Z.
Budući da je ϕ ∈ [0, 2πi, svi mogući intervali su odredeni sa
π
m=0 =⇒ 0≤ϕ≤ ,
4
π 3π
m=1 =⇒ ≤ϕ≤ ,
2 4
5π
m=2 =⇒ π≤ϕ≤ ,
4
3π 7π
m=3 =⇒ ≤ϕ≤ .
2 4
Rješenje prve nejednadžbe je unija ovih dijelova kompleksne ravnine (vidi sliku 1.6).
1.19 Sustav nejednadžbi u skupu kompleksnih brojeva 21
Iz druge nejednadžbe slijedi

|z + 4| − 6
− 1 ≤ 0,
4 − |z − 2|
odnosno
|z + 4| + |z − 2| − 10
≤ 0. (1.13)
4 − |z − 2|
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
Slika 1.7: Rješenje nejednadžbe (1.13).
Ovaj razlomak je negativan kada su brojnik i nazivnik različitih predznaka. Stoga

promatramo dva slučaja:
Slučaj 1.
|z + 4| + |z − 2| − 10 ≥ 0 i 4 − |z − 2| < 0. (1.14)
Rješenje prve nejednadžbe je skup
A = {z ∈ C : |z + 4| + |z − 2| ≥ 10} .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (c), skup A je dio kompleksne ravnine izvan elipse
koja ima fokuse u točkama z1 = −4 i z2 = 2, veliku poluos a = 5 i malu poluos
b = 4. Zbog znaka jednakosti uključen je i rub elipse.
Rješenje druge nejednadžbe je skup
B = {z ∈ C : |z − 2| > 4} .
Prema [M1, primjer 1.4] pod (a), skup B je dio kompleksne ravnine izvan kružnice
radijusa 4 sa središtem u točki z0 = 2. Zbog stroge nejednakosti kružnica nije
uključena. Rješenje sustava nejednadžbi (1.14) je presjek skupova A i B.
Slučaj 2.
|z + 4| + |z − 2| − 10 ≤ 0 i 4 − |z − 2| > 0. (1.15)
Analogno prvom slučaju, rješenje prve nejednadžbe je dio kompleksne ravnine unu-
tar elipse sa fokusima u točkama z1 = −4, z2 = 2, velikom poluosi a = 5 i malom
poluosi b = 4, rješenje druge nejednadžbe je dio kompleksne ravnine unutar kružnice
radijusa 4 sa središtem u točki z0 = 2, a rješenje sustava nejednadžbi (1.15) je pre-
sjek tih skupova.
Konačno rješenje nejednadžbe (1.13) je unija rješenja prvog i drugog slučaja (vidi
sliku 1.7).
Konačno rješenje zadatka je presjek rješenja zadanih nejednadžbi (vidi sliku 1.8).
-6 -4 -2 2 4 6
-2
-4
-6
Slika 1.8: Presjek skupova prikazanih na slikama 1.6 i 1.7.
1.20 Zadaci za vježbu
1. Riješite sljedeće nejednadžbe:

x2 + 2x
(a) 2
< 1,
x − 4x + 3
(b) |4x2 + x| ≤ 3 − x − 4x2 ,
(c) |2x + 1| − |x − 3| > x + 5.
2. Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi
n(n + 1)
12 − 22 + 32 − · · · (−1)n−1 · n2 = (−1)n−1 · .
2

n
X k 3 2n + 3
= − .
3k 4 4 · 3n
k=1
1.20 Zadaci za vježbu 23

1 1 1 1 √
√ + √ + √ + · · · + √ ≥ n.
1 2 3 n
5. Odredite x ako je poznato da je treći član u razvoju binoma

5
x + xlog x
jednak 1000000.
6. Odredite onaj član u razvoju binoma

√ 12
1 3 √ 3
2
a + a
2
koji se nalazi uz potenciju a13 .

z1
7. Izračunajte z1 + z2 , z1 − z2 , z1 · z2 i ako je
z2
(a) z1 = 2 − i, z2 = i,
(b) z1 = 2, z2 = 1 − 2i.
8. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja
i20 − i
z= .
i+1
9. Odredite realan broj t takav da je Im (z1 + z2 ) = 0, ako je z1 = 1 + 2t i, z2 =

3t − 4i.
10. Riješite jednadžbu z (3 + 2i) = i10 .
11. Odredite sve kompleksne brojeve z za koje vrijedi

z−i
Re = 1 i |z − 1 + i| = 1.
z+i
12. Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

√ 7
(a) 1 + i 3 ,
√ 7
(b) 3 − i 3 .
13. Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

√
(a) 4 −i;
q
3 √
(b) 1 + i 3.
14. U skupu kompleksnih brojeva riješite jednadžbe:

(a) (2 + 5i) · z 3 − 2i + 5 = 0;
√
(b) z 4 2 + (1 − i) = 0,
2i + 3 1 + 5i
(c) z 4 · = ,
1−i 2
313
8 1+i
(d) 8z 3 + √ = 0,
2 1−i
(e) (z + 2i)6 = (1 + i)12 .
15. Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi:
(a) |z − i| < 1 i |z − 1| ≤ 1,
(b) |z| + Re z ≤ 2,
(c) |z − 1| + Im (2i − z) ≥ 1,

z + 2 − i
(d)
≤ 1,
z+i
√
√ z 2
(e) |z 2 + 1 − i| ≤ 1 i Im ≤ .
1+i 2
16. Odredite sve kompleksne brojeve z takve da je arg(z 3 ) = π i da su u kom-
pleksnoj ravnini jednako udaljeni od brojeva z1 = −2 + i i z2 = 2 − 3i.
π
arg(z 4 i25 ) = i |z| = 1.
2

" √ !#
3 1 3 5π 2
arg z − i = i |z| + |z| − 12 = 0.
2 2 3
19. Odredite skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi
|z − i| + Re(z + 1) ≤ 3 i |z − 1| + Im(2i − z) ≥ 1.
1.21 Rješenja
1. (a) x ∈ h−∞, − 21 i,

(b) x ∈ − 34 , 12 ,
(c) x ∈ h−∞, − 29 i.
2. Vidi [M1, §1.4].
3. Vidi [M1, §1.4].
4. Vidi [M1, §1.4].
1.21 Rješenja 25
5. x = 10.
13
12 a
6. .
6 26
z1
7. (a) z1 + z2 = 2, z1 − z2 = 2 − 2i, z1 · z2 = 1 + 2i, = −1 − 2i.
z2
z1 2 4
(b) z1 + z2 = 3 − 2i, z1 − z2 = 1 + 2i, z1 · z2 = 2 − 4i, = + i.
z2 5 5
8. Re z = 0, Im z = −1.
9. t= 2.
3 2
10. z = − + i.
13 13
11. z1 = 2 − i, z2 = −i.
√
12. (a) 64 1 + i 3 ,
√
(b) 1728 −1 + i 3 .
3π 3π
13. (a) z0 = cos + i sin ,
8 8
7π 7π
z1 = cos + i sin ,
8 8
11π 11π
z2 = cos + i sin ,
8 8
15π 15π
z3 = cos + i sin .
8 8
√3
π π
(b) z0 = 2 cos + i sin ,
9 9

√3 7π 7π
z1 = 2 cos + i sin ,
9 9

√3 13π 13π
z2 = 2 cos + i sin .
9 9
√ √
3 1 3 1
14. (a) z0 = + i, z1 = − + i, z2 = −i.
2 2 2 2
3π 3π
(b) z0 = cos + i sin ,
16 16
11π 11π
z1 = cos + i sin ,
16 16
19π 19π
z2 = cos + i sin ,
16 16
27π 27π
z3 = cos + i sin .
16 16
(c) z0 = 1, z1 = i, z2 = −1, z3 = −i.
1 π π
(d) z0 = √ cos + i sin ,
6
2 2 2

1 7π 7π
z1 = √ cos + i sin ,
6
2 6 6

1 11π 11π
z2 = √ cos + i sin .
6
2 6 6
√ √ √ √
(e) z0 = 3−i, z1 = 0, z2 = − 3−i, z3 = − 3−3i, z4 = −4i, z5 = 3−3i.
15. (a) Vidi sliku 1.9.
1 2
Slika 1.9: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x2 + (y − 1)2 < 1, (x − 1)2 + y 2 ≤ 1}.
(b) Vidi sliku 1.10.

(c) R2 .
(d) Vidi sliku 1.11.
(e) Vidi sliku 1.12.
√
1 3
16. z = √ − √ i.
1+ 3 1+ 3
17. z0 = 1, z1 = i, z2 = −1, z3 = −i.
√ √
3 3 3 3 3 3
18. z0 = 3, z1 = − + i, z2 = − − i.
2 2 2 2
y2 y 3
19. {(x, y) ∈ R2 : x = − + + }.
4 2 4
2
-2
y2
Slika 1.10: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x ≤ 1 − }.
4
-1
Slika 1.11: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : y ≥ x + 1}.

!!!!
2
1

!!!!
2
!!!!
- 2 1
-
!!!!
2
2 2 √
Slika 1.12: Slika skupa {(x, y) ∈ R2 : x+ √1 + y− √1 ≤ 1
i y ≤x+ 2}.
2 2 2
2.
LINEARNA ALGEBRA
2.1 Osnovne operacije s matricama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

2.2 Množenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.3 Matrični polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.4 Komutativnost matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.5 Potenciranje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.6 Sustav linearnih jednadžbi bez rješenja . . . . . . . . . . . . . . 34
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem . . . . . . . 34
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja . . . . . . . . 36
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 39
2.11 Homogeni sustav jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . 42
2.12 Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.13 Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.14 Sarrusovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.15 Laplaceov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.16 Svojstva determinanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . 47
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . 48
2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 49
2.20 Regularna matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2.21 Računanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom metodom . . . 50
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti . . . . . . . . 51
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda . . . . . . . . . . . . . . 52
2.24 Cramerovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.25 Matrična jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.26 Jednadžba s kvadratnim matricama . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem . . . . . . . . . . 55
2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio . . . . . . . . 57
2.29 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.30 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
30 LINEARNA ALGEBRA
U nekim zadacima u ovom poglavlju ćemo koristiti elementarne transformacije nad

retcima i stupcima matrice. Radi jednostavnijeg zapisa ćemo i-ti redak označavati
sa Ri , a i-ti stupac sa Si . Transformacija koja se vrši u danom koraku pisat će
desno od retka ili iznad stupca na koji se odnosi.
2.1 Osnovne operacije s matricama
Zadane su matrice

2 3 7 1 3 4
A= i B= .
1 0 1 2 −1 1
Izračunajte:
(a) A + B,
(b) AT + B T ,
(c) 2A − 3B.
Rješenje.

2 3 7 1 3 4 2+1 3+3 7+4 3 6 11
(a) A + B = + = = ,
1 0 1 2 −1 1 1+2 0−1 1+1 3 −1 2

      
2 1 1 2 2+1 1+2 3 3
(b) AT + B T = 3 0 + 3 −1 = 3 + 3 0 − 1 =  6 −1,
7 1 4 1 7+4 1+1 11 2

2 3 7 1 3 4 4 6 14 3 9 12
(c) 2A − 3B = 2 · −3· = − =
1 0 1 2 −1 1 2 0 2 6 −3 3

1 −3 2
.
−4 3 −1
2.2 Množenje matrica
Izračunajte  
5 2
7 2 3 1 4
−1 ·
 .
2 −2 4 0
1 −5
Rješenje.
2.3 Matrični polinom 31
   
5 2 5·2+2·2 5·3−2·2 5·1+2·4 5·4+2·0
7 −1 2 3 1 4
= 7 · 2 − 1 · 2 7 · 3 + 1 · 2 7 · 1 − 1 · 4 7 · 4 − 1 · 0
2 −2 4 0
1 −5 1·2−5·2 1·3+5·2 1·1−5·4 1·4−5·0
 
14 11 13 20
=  12 23 3 28 .
−8 13 −19 4
2.3 Matrični polinom

2 1
Neka je A = . Izračunajte P (A), ako je P (x) = 5x3 + 2x2 − 4x + 3.
−3 0
Rješenje. Trebamo izračunati P (A) = 5 · A3 + 2 · A2 − 4 · A + 3 · I. Vrijedi

2 1 2 1 1 2
A2 = A · A = · = ,
−3 0 −3 0 −6 −3

1 2 2 1 −4 1
A3 = A2 · A = · = ,
−6 −3 −3 0 −3 −6
pa je

−4 1 1 2 2 1 1 0
P (A) = 5 · +2· −4· +3·
−3 −6 −6 −3 −3 0 0 1

−20 5 2 4 −8 −4 3 0 −23 5
= + + + = .
−15 −30 −12 −6 12 0 0 3 −15 −33
2.4 Komutativnost matrica
(a) Zadane su matrice

a a 1 −1
A= i B= .
a−1 a 6a 1
Odredite sve vrijednosti realnog parametra a za koje su matrice A i B komu-

tativne?
(b) Odredite sve matrice koje komutiraju s matricom

 
1 −1 0
A = 0 1 −1 .
0 0 1
Rješenje.
32 LINEARNA ALGEBRA
(a) Vrijedi

a a 1 −1 a + 6a2 0
AB = · = ,
a−1 a 6a 1 a − 1 + 6a2 1

1 −1 a a 1 0
BA = · = .
6a 1 a−1 a a − 1 + 6a2 a + 6a2
Matrice A i B su komutativne ako vrijedi AB = BA. Izjednačavanjem odgova-
rajućih elemenata slijedi da realni parametar a treba zadovoljavati kvadratnu
jednadžbu
6a2 + a − 1 = 0.
Dakle, rješenja su
1 1
a1 = − i a2 = .
2 3
(b) Označimo matricu B s  
x1 y1 z1
B = x2 y2 z2  .
x3 y3 z3
Potrebno je odrediti sve koeficijente xi , yi , zi za koje vrijedi AB = BA. Iz-
jednačavanjem matrica
     
1 −1 0 x1 y1 z1 x1 − x2 y1 − y2 z1 − z2
AB = 0 1 −1 · x2 y2 z2  = x2 − x3 y2 − y3 z2 − z3 
0 0 1 x3 y3 z3 x3 y3 z3
i      
x1 y1 z1 1 −1 0 x1 −x1 + y1 −y1 + z1
BA = x2 y2 z2  · 0 1 −1 = x2 −x2 + y2 −y2 + z2 
x3 y3 z3 0 0 1 x3 −x3 + y3 −y3 + z3
slijedi da elementi matrice B moraju zadovoljavati sustav jednadžbi
x1 − x2 = x1 , y1 − y2 = −x1 + y1 , z1 − z2 = −y1 + z1 ,
x2 − x3 = x2 , y2 − y3 = −x2 + y2 , z2 − z3 = −y2 + z2 ,
x3 = x3 , y3 = −x3 + y3 , z3 = −y3 + z3 ,
odakle slijedi da je
x2 = 0, y2 = x1 , z2 = y1 ,
x3 = 0, y3 = x2 , z3 = y2 ,
x3 = 0, y3 = 0.
Zaključujemo da koeficijenti xi , yi , zi zadovoljavaju relacije
x1 = y2 = z3 , y1 = z2 , x2 = x3 = 0.
Ako uvedemo oznake x1 = α, y1 = β i z1 = γ, onda se matrica B može zapisati
u obliku  
α β γ
B = 0 α β
0 0 α
2.5 Potenciranje matrica 33
gdje su α, β i γ proizvoljni parametri. Provjerimo na kraju da svaka matrica

oblika B komutira s matricom A:
     
1 −1 0 α β γ α β−α γ−β
AB = 0 1 −1 ·  0 α β  =  0 α β − α ,
0 0 1 0 0 α 0 0 α
     
α β γ 1 −1 0 α β−α γ−β
BA =  0 α β  · 0 1 −1 =  0 α β − α .
0 0 α 0 0 1 0 0 α
Uistinu, matrice AB i BA su jednake.
2.5 Potenciranje matrica
Zadana je matrica  
1 1 0
A = 0 1 1 .
0 0 1
Izračunajte n-tu potenciju matrice A.
Rješenje. Da bismo odredili n-tu potenciju matrice A, izračunajmo prvo nekoliko
potencija nižeg reda. Iz oblika tih potencija ćemo prepoznati opći oblik za An .
Konačno, ispravnost dobivenog oblika treba provjeriti matematičkom indukcijom.
Za n = 2, 3, 4 imamo
    
1 1 0 1 1 0 1 2 1
A2 = 0 1 1 0 1 1 = 0 1 2 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
    
1 2 1 1 1 0 1 3 1+2
A3 = 0 1 2 0 1 1 = 0 1 3 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
    
1 3 1+2 1 1 0 1 4 1+2+3
A4 = 0 1 3  0 1 1 = 0 1 4 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
Iz oblika ovih potencija zaključujemo da je

   n(n−1)

1 n 1 + 2 + · · · + (n − 1) 1 n 2
An = 0 1 n  = 0 1 n  (2.1)
0 0 1 0 0 1
gdje smo koristili formulu 1 + 2 + · · · + (n − 1) = n(n−1)

2 (vidi [M1, primjer 1.3]).
Ispravnost dobivenog izraza za An ćemo provjeriti matematičkom indukcijom P4
34 LINEARNA ALGEBRA
iz [M1, definicija 1.13]. Izraz je očito ispravan za n = 1 pa je time ispunjena baza

indukcije. Pretpostavimo sada da jednadžba (2.1) vrijedi za n = m. Tada je
 m(m−1)
  
1 m 2
1 1 0
Am+1 = Am · A = 0 1 m  · 0 1 1
0 0 1 0 0 1
   
1 m + 1 m + m(m−1)
2 1 m+1 (m+1)m
2
= 0 1 m + 1  = 0 1 m + 1 ,
0 0 1 0 0 1
što pokazuje da jednadžba (2.1) vrijedi za n = m + 1. Dakle, po principu mate-

matičke indukcije jednadžba vrijedi za svako n ∈ N.
2.6 Sustav linearnih jednadžbi bez rješenja
Riješite sustav
x + 2y + 3z = −2,
−4x − 3y − 2z = 3,
3x + 4y + 5z = 0.
Rješenje. Zapišimo sustav u matričnom obliku i na proširenu matricu sustava

primijenimo Gaussovu metodu eliminacije opisanu u [M1, §2.4]. Vrijedi
   
1 2 3 −2 1 2 3 −2
A b = −4 −3 −2 3  R2 +4R1 ∼ 0 5 10 −5
3 4 5 0 R3 −3R1 0 −2 −4 6 5R3 +2R2
 
1 2 3 −2
∼ 0
 5 10 −5 .
0 0 0 20
Dobili smo proširenu matricu sustava koji je ekvivalentan polaznom. Budući da iz

trećeg retka slijedi 0 = 20, sustav nema rješenja.
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem
Riješite sustave:
x + 2y + 3z = 3,
−2x + z = −2,
(a)
x + 2y − z = 3,
−x + 2y + 12z = 1.
2.7 Sustav linearnih jednadžbi s jedinstvenim rješenjem 35
2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2,

x + x2 + 5x3 + 2x4 = 1,
(b) 1
2x1 + x2 + 3x3 + 2x4 = −3,
x1 + x2 + 3x3 + 4x4 = −3.
Rješenje.
(a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:

   
1 2 3 3 1 2 3 3
−2 0 1 −2 R2 +2R1 0 4 7 4
A b = 1
 ∼ 
2 −1 3  R3 −R1 0 0 −4 0
−1 2 12 1 R4 +R1 0 4 15 4 R4 −R2
   
1 2 3 3 1 2 3 3
0 4 7 4 0 4 7 4
∼
  ∼
 .
0 0 −4 0 0 0 −4 0
0 0 8 0 R4 +2R3 0 0 0 0
Četvrti redak glasi 0 = 0, što je točno. Iz trećeg retka slijedi z = 0, iz drugog
4y + 7z = 4 ⇒ 4y = 4 ⇒ y = 1,
a i prvog
x + 2y + 3z = 3 ⇒ x+2=3 ⇒ x = 1.
Dakle, sustav ima jedinstveno rješenje
   
x 1
y  = 1 .
z 0
(b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:

   
2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
1 1 5 2 1  2R2 −R1 0 −1 −1 −1 0
A b =2 1 3 2
 ∼ 
−3 R3 −R1 0 −2 −8 −3 −5 R3 −2R2
1 1 3 4 −3 2R4 −R1 0 −1 −5 3 −8 R4 −R2
   
2 3 11 5 2 2 3 11 5 2
0 −1 −1 −1 0 0 −1 −1 −1 0 
∼
  ∼
 .
0 0 −6 −1 −5 0 0 −6 −1 −5 
0 0 −4 4 −8 3R4 −2R3 0 0 0 14 −14
Iz četvrtog retka slijedi
14x4 = −14 ⇒ x4 = −1,

36 LINEARNA ALGEBRA
iz trećeg
−6x3 − x4 = −5 ⇒ −6x3 + 1 = −5 ⇒ x3 = 1,
iz drugog
−x2 − x3 − x4 = 0 ⇒ −x2 − 1 + 1 = 0 ⇒ x2 = 0,
te iz prvog
2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2 ⇒ 2x1 + 0 + 11 + 5 · (−1) = 2 ⇒ x1 = −2.
Rješenje zadanog sustava je jedinstveno i glasi

   
x1 −2
x2   0 
  =  .
x3   1 
x4 −1
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja
Riješite sljedeće sustave:
x1 + 2x2 + x3 = 4,
2x1 − x2 − 3x3 = 2,
(a)
x1 − 8x2 − 9x3 = −8,
5x1 + 5x2 = 14.
x1 + x2 − x3 − 3x4 + 4x5 = 2,
3x1 + x2 − x3 − x4 = 2,
(b)
9x1 + x2 − 2x3 − x4 − 2x5 = 5,
x1 − x2 − x4 + 2x5 = 1.
Rješenje.
(a) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:

   
1 2 1 4 1 2 1 4
2 −1 −3 2  R2 −2R1 0 −5 −5 −6 
A b =1 −8 −9
 ∼ 
−8 R3 −R1 0 −10 −10 −12 R3 −2R2
5 5 0 14 R4 −5R1 0 −5 −5 −6 R4 −R2
 
1 2 1 4
0 −5 −5 −6
∼
0
.
0 0 0
0 0 0 0
2.8 Sustav linearnih jednadžbi s beskonačno rješenja 37
Treći i četvrti redak glase 0 = 0, što je točno. Iz preostalih redaka slijede

jednadžbe
−5x2 − 5x3 = −6 i x1 + 2x2 + x3 = 4,
pomoću kojih možemo nepoznanice x1 i x2 izraziti preko x3 . Vrijedi

6
− 5x2 − 5x3 = −6 ⇒ 5x2 = 6 − 5x3 ⇒ x2 = − x3 ,
5
6 8
x1 + 2x2 + x3 = 4 ⇒ x1 = 4 − 2 − x3 − x3 ⇒ x1 = + x3 .
5 5
Dakle, sustav ima jednoparametarsko rješenje. Stavimo x3 = λ, gdje je λ ∈ R
proizvoljan. Tada rješenje sustava glasi
8
x1 = + λ,
5
6
x2 = − λ,
5
x3 = λ,
odnosno u matričnom zapisu

     
x1 8/5 1
x2  = 6/5 + λ −1 , λ ∈ R.
x3 0 1
(b) Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:

 
1 1 −1 −3 4 2
3 1 −1 −1 0 2
A b =  R2 −3R1
9 1 −2 −1 −2 5 R3 −9R1
1 −1 0 −1 2 1 R4 −R1
 
1 1 −1 −3 4 2
0 −2 2 8 −12 −4 
∼
0 −8 7

26 −38 −13 R3 −4R2
0 −2 1 2 −2 −1 R4 −R2
 
1 1 −1 −3 4 2
0 −2 2 8 −12 −4
∼
0 0 −1 −6

10 3
0 0 −1 −6 10 3 R4 −R3
 
1 1 −1 −3 4 2
0 −2 2 8 −12 −4
∼
0 0 −1 −6
.
10 3
0 0 0 0 0 0
38 LINEARNA ALGEBRA
Četvrti redak glasi 0 = 0, što je točno. Iz preostalih redaka slijede tri jednadžbe
iz kojih sve nepoznanice možemo izraziti preko x4 i x5 . Stoga sustav ima dvo-
parametarsko rješenje pa možemo staviti x4 = α, x5 = β, gdje su α, β ∈ R
proizvoljni parametri. Iz trećeg retka slijedi
−x3 − 6x4 + 10x5 = 3 =⇒ x3 = −3 − 6α + 10β,
iz drugog
− 2x2 + 2x3 + 8x4 − 12x5 = −4,

x2 = 2 + (−3 − 6α + 10β) + 4α − 6β,
x2 = −1 − 2α + 4β
te iz prvog
x1 + x2 − x3 − 3x4 + 4x5 = 2,
x1 = 2 − (−1 − 2α + 4β) + (−3 − 6α + 10β) + 3α − 4β,
x1 = −α + 2β.
Rješenje zapisano u matričnom obliku glasi

       
x1 0 −1 2
x2  −1 −2 4
       
x3  = −3 + α −6 + β 10 , α, β ∈ R.
       
x4   0  1 0
x5 0 0 1
2.9 Homogeni sustav linearnih jednadžbi
Riješite sustav
x1 + x2 + x3 = 0,
2x1 + x2 = 0,
3x1 + x2 − x3 = 0.
Rješenje. Gaussovom metodom eliminacije (vidi [M1, §2.4]) dobivamo:

   
1 1 1 0 1 1 1 0
A b = 2 1 0 0 R2 −2R1 ∼ 0 −1 −2 0
3 1 −1 0 R3 −3R1 0 −2 −4 0 R3 −2R2
 
1 1 1 0
∼ 0 −1 −2 0 .
0 0 0 0
Zadnji redak daje istinitu tvrdnu 0 = 0, a iz prvog i drugog retka slijedi
−x2 − 2x3 = 0 i x1 + x2 + x3 = 0,
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru 39
pa možemo sve nepoznanice izraziti preko x3 . Stavimo li x3 = t, gdje je t ∈ R

proizvoljan, slijedi
x2 = −2t i x1 = −x2 − x3 = 2t − t = t.
Sustav ima jednoparametarsko rješenje koje glasi

   
x1 1
x2  = t −2 , t ∈ R.
x3 1
2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru
Riješite sljedeće sustave u ovisnosti o realnom parametru:
x + y − z = 1,
(a) 2x + 3y + az = 3,
x + ay + 3z = 2.
λx + y + z = 1,
(b) x + λy + z = λ,
x + y + λz = λ2 .
Rješenje.
(a) Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, §2.4] primijenimo na proširenu matricu

sustava, pri čemu je a proizvoljan realan parametar. Dobivamo
   
1 1 −1 1 1 1 −1 1
A b = 2 3 a 3 R2 −2R1 ∼ 0 1 a+2 1
1 a 3 2 R3 −R1 0 a−1 4 1 R3 −(a−1)R2
 
1 1 −1 1
∼ 0 1 a+2 1 .
0 0 (a + 3)(2 − a) 2−a
Ovisno o tome je li element na mjestu (3, 3) jednak ili različit od nule, razliku-
jemo tri slučaja:
Slučaj 1. Promotrimo prvo slučaj kada je (a + 3)(2 − a) 6= 0, odnosno kada
a∈/ {−3, 2}. Tada možemo podijeliti treći redak s a − 2 6= 0 pa vrijedi
 
1 1 −1 1
A b ∼ 0 1 a + 2 1 .
0 0 a+3 1
Budući je i a + 3 6= 0, iz trećeg retka slijedi
1
(a + 3) z = 1 ⇒ z = .
a+3
40 LINEARNA ALGEBRA
Uvrštavanjem u jednadžbu koja slijedi iz drugog retka, dobivamo
a+2 1
y + (a + 2) z = 1 ⇒ y = 1 − ⇒y= .
a+3 a+3
Sada iz prvog retka imamo
1 1
x+y−z =1⇒x=1− + ⇒ x = 1.
a+3 a+3
U ovom slučaju sustav ima jedinstveno rješenje koje glasi

   
x 1
y  = 1/(a + 3) .
z 1/(a + 3)
Slučaj 2. Ako je a = −3, iz trećeg retka slijedi jednadžba 0 = 5 pa sustav nema

rješenja.
Slučaj 3. Za a = 2 je
 
1 1 −1 1
A b ∼ 0 1 4 1 .
0 0 0 0
Sada iz drugog retka slijedi
y + 4z = 1 ⇒ y = 1 − 4z,
a iz prvog je
x + y − z = 1 ⇒ x = 1 − (1 − 4z) + z ⇒ x = 5z.
Ako stavimo z = λ, gdje je λ ∈ R proizvoljan parametar, rješenje glasi

       
x 5λ 0 5
y  = 1 − 4λ = 1 + λ −4 , λ ∈ R.
z λ 0 1
(b) Sustav rješavamo metodom Gaussove eliminacije opisanom u [M1, §2.4]. Vrijedi
 
λ 1 1 1
A b = 1 λ 1 λ .
1 1 λ λ2
Da bi smanjili broj redaka koje treba pomnožiti s parametrom λ i tako pojed-

2.10 Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru 41
nostavnili rješavanje sustava, zamijenimo prvi i treći redak. Tada je

 
1 1 λ λ2
A b ∼ 1 λ 1 λ  R2 −R1
λ 1 1 1 R3 −λR1
 
1 1 λ λ2
∼ 0 λ − 1 1−λ λ − λ2 
0 1−λ 1 − λ2 1 − λ3 R3 +R2
 
1 1 λ λ2
∼ 0 λ − 1 1−λ λ − λ2 
0 0 (1 − λ) + (1 − λ2 ) 3 2
(1 − λ ) + (λ − λ )
 
1 1 λ λ2
= 0 λ − 1 1−λ λ(1 − λ)  .
0 0 (1 − λ)(λ + 2) (1 − λ)(1 + λ)2
Zadani sustav jednadžbi je ekvivalentan dobivenom gornje trokutastom sustavu
x + y + λz = λ2 ,
(λ − 1)y + (1 − λ)z = λ(1 − λ),
(1 − λ)(λ + 2)z = (1 − λ)(1 + λ)2 .
Promotrimo posebno sljedeća tri slučaja ovisna o tome je li izraz na mjestu
(3, 3) jednak ili različit od nule:
Slučaj 1. Ako je (1−λ)(λ+2) 6= 0, odnosno λ ∈/ {1, −2}, iz posljednje jednadžbe
slijedi
(1 − λ)(1 + λ)2
z= ,
(1 − λ)(λ + 2)
pa sustav ima jedinstveno rješenje
λ+1 1 (1 + λ)2
x=− , y= , z= .
λ+2 λ+2 λ+2
Slučaj 2. Za λ = 1 sustav se svodi na jednadžbu x + y + z = 1 iz koje dobivamo
x = 1 − y − z, odnosno dvoparametarsko rješenje gdje su y i z parametri.
Označimo li ih s α i β, rješenje zapisujemo u obliku
x = 1 − α − β, y = α, z = β, α, β ∈ R.
Slučaj 3. Za λ = −2 imamo sustav
x + y − 2z = 4,
−3y + 3z = −6,
0 · z = 3,
koji zbog zadnje jednakosti 0 = 3 očito nema rješenja.
42 LINEARNA ALGEBRA
2.11 Homogeni sustav jednadžbi ovisan o parametru
Odredite sve realne parametre p za koje sustav

x1 + 3x2 + 2x3 + x4 = 0,
x1 + x2 + 4x3 + px4 = 0,
−3x1 + 2x2 − 17x3 + 8x4 = 0,
2x1 + px2 + 11x3 − 5x4 = 0.
ima samo trivijalno rješenje.
Rješenje. Sustav je homogen pa je dovoljno primijeniti Gaussovu metodu elimi-
nacije iz [M1, §2.4] na matricu sustava. Vrijedi
   
1 3 2 1 1 3 2 1
1 1 4 p 0 −2 2 p − 1
A=  R2 −R1
−3 2 −17 8  R3 +3R1 ∼ 0
 
11 −11 11 
2 p 11 −5 R4 −2R1 0 p−6 7 −7
Budući da drugi redak sadrži parametar p, da bi pojednostavnili računanje, zami-
jenimo ga s trećim retkom koji ga ne sadrži. Takoder, podijelimo treći redak s 11.
Tada je
   
1 3 2 1 1 3 2 1
0 1 −1 1  0 1 −1 1 
A∼ 0 −2
 ∼  .
2 p − 1 R3 +2R2 0 0 0 p+1 
0 p−6 7 −7 R4 −(p−6)R2 0 0 p + 1 −p − 1
Da bi dobili gornje trokutasti oblik, sada moramo zamijeniti treći i četvrti redak.
Stoga za proširenu matricu sustava vrijedi
 
1 3 2 1 0
0 1 −1 1 0
A b ∼ 0 0 p + 1 −p − 1
.
0
0 0 0 p+1 0
Ako homogeni sustav ima jedinstveno rješenje, onda je ono trivijalno. Rješenje očito
nije jedinstveno ako je p = −1 jer se tada treći i četvrti redak sastoje samo od nula,
a sustav ima četiri nepoznanice. Medutim, za sve parametre p 6= −1 dijeljenjem
trećeg i četvrtog retka s p + 1 6= 0 dobivamo da je
 
1 3 2 1 0
0 1 −1 1 0
A b ∼ 0 0 1 1
,
0
0 0 0 1 0
što je sustav koji ima jedinstveno trivijalno rješenje.
2.12 Rang matrice
Odredite rang sljedećih matrica:

2.12 Rang matrice 43
 
2 −3 16 1
(a) A = 1 6 −2 3,
1 3 2 2
 
2 3 −1 4
1 0 1 2
 
(b) B = 
 3 4 0 7 .
−2 −1 4 1
4 −2 3 5
Rješenje.
(a) Zamijenimo prvi i drugi redak da bi doveli broj 1 na mjesto (1, 1) i tako po-
jednostavnili računanje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1,
teorem 2.4] slijedi
   
1 6 −2 3 1 6 −2 3
A ∼ 2 −3 16 1 R2 −2R1 ∼ 0 −15 20 −5
1 3 2 2 R3 −R1 0 −3 4 −1 5R3 −R2
 
1 6 −2 3
∼ 0 −15 20 −5 .
0 0 0 0
Dobili smo matricu u reduciranom obliku koja je ekvivalentna polaznoj. Budući

da je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul redaka, prema [M1, definicija
2.4], slijedi
rang(A) = 2.
(b) Zamijenimo prvi i drugi redak i zadanu matricu svedimo na reducirani oblik.
Vrijedi    
1 0 1 2 1 0 1 2
2 3 −1 4 R2 −2R1 0 3 −3 0 

 
B∼ 3 4 0 7 R3 −3R1 ∼ 0 4 −3 1 


−2 −1 4 1 R4 +2R1 0 −1
 6 5
4 −2 3 5 R5 −4R1 0 −2 −1 −3
Podijelimo sada drugi redak sa brojem 3. Tada je
2 3 2 3 2 3
1 0 1 2 1 0 1 2 1 0 1 2
60 1 −1 0 7 60 1 −1 07 60 1 −1 07
6 7 6 7 6 7
60
B∼6 4 −3 7 R3 −4R2 ∼ 60
1 7 6 0 1 177 60
∼6 0 1 7.
17
40 −1 6 5 5 R4 +R2 40 0 5 5 5 R4 −5R3 40 0 0 05
0 −2 −1 −3 R5 +2R2 0 0 −3 −3 R5 +3R3 0 0 0 0
Prema [M1, teorem 2.4], dobivena matrica je ekvivalentna polaznoj, odnosno

obje imaju isti rang. Budući je rang dobivene matrice jednak broju ne-nul
redaka, slijedi
rang(B) = 3.
44 LINEARNA ALGEBRA
2.13 Rang matrice ovisan o parametru
U ovisnosti o parametru λ ∈ R odredite rang matrice

 
1 1 1
A = 1 λ λ2  .
1 λ2 λ
Rješenje. Elementarnim transformacijama nad retcima iz [M1, teorem 2.4] dobi-

vamo da je
   
1 1 1 1 1 1
A = 1 λ λ2  R2 −R1 ∼ 0 λ − 1 λ2 − 1
1 λ2 λ R3 −R1 0 λ2 − 1 λ − 1
 
1 1 1
= 0 λ−1 (λ − 1)(λ + 1) .
0 (λ − 1)(λ + 1) λ−1
Drugi i treći redak u gornjoj matrici smijemo podijeliti sa λ − 1, samo uz pretpos-
tavku da je λ 6= 1. Tada je
   
1 1 1 1 1 1
A ∼ 0 1 λ + 1 ∼ 0 1 λ + 1 . (2.2)
0 λ+1 1 R3 −(λ+1)R2 0 0 −λ(λ + 2)
Promotrimo sada posebno slučajeve λ = −2 i λ = 0 za koje dobivamo nulu na
mjestu (3, 3) jer tada treći redak postaje nul-redak, te slučaj kada je λ = 1 koji smo
izbacili na početku.
Slučaj 1. Za λ = −2 dobivamo
 
1 1 1
0 1 −1 ,
0 0 0
iz čega zaključujemo da je rang(A) = 2.
Slučaj 2. Slično, za λ = 0 imamo
 
1 1 1
A ∼ 0 1 1
0 0 0
pa je opet rang(A) = 2.
Slučaj 3. Ako je λ = 1, tada ne vrijedi dobivena ekvivalencija jer u tom slučaju ne
smijemo dijeliti s λ − 1. Stoga uvrstimo λ = 1 u zadanu matricu. Dobivamo
   
1 1 1 1 1 1
A = 1 1 1 R2 −R1 ∼ 0 0 0
1 1 1 R3 −R1 0 0 0
2.14 Sarrusovo pravilo 45
pa je rang(A) = 1.
Slučaj 4. Konačno, u svim ostalim slučajevima, odnosno ako λ ∈
/ {−2, 0, 1}, redu-
cirana matrica (2.2) ima tri ne-nul retka pa je rang(A) = 3.
2.14 Sarrusovo pravilo
Sarrusovim pravilom izračunajte determinantu matrice

 
3 4 −5
A = 8 7 −2 .
2 1 8
Rješenje. Prepišimo prva dva stupca zadane matrice iza trećeg. Množenjem triju
brojeva na dijagonalama, pri čemu umnoške na padajućim dijagonala zbrajamo, a
one na rastućim oduzimamo, dobivamo

3 4 −5 3 4

det A = 8 7 −2 8 7
2 1 8 2 1
= 3 · 7 · 8 + 4 · (−2) · 2 + (−5) · 8 · 1 − (−5) · 7 · 2 − 3 · (−2) · 1 − 4 · 8 · 8
= −68.
2.15 Laplaceov razvoj
Laplaceovim razvojem izračunajte determinantu matrice

 
1 5 −1 1
2 0 1 −1
A= 0 1 2
.
3
1 0 0 −1
Rješenje. Laplaceovim razvojem po četvrtom retku opisanim u [M1, §2.9.3] slijedi

1 5 −1 1
5 −1 1 1 5 −1
2 0 1 −1
det A = = 1 · (−1)4+1 0 1 −1 + (−1) · (−1)4+4 2 0 1 .
0 1 2 3
1 2 3 0 1 2
1 0 0 −1
Sada izračunajmo dobivene determinante trećeg reda. Laplaceovim razvojem po

drugom retku dobivamo

5 −1 1
0 1 −1 = 1 · (−1)2+2 5 1 + (−1) · (−1)2+3 5 −1

1 3 1 2
1 2 3
= (5 · 3 − 1 · 1) + [5 · 2 − (−1) · 1] = 14 + 11 = 25.
46 LINEARNA ALGEBRA
Razvojem po prvom stupcu slijedi

1 5 −1
2 0 1 = 1 · (−1)1+1 0 1 2+1 5 −1

1 + 2 · (−1)

0 1 2
2 1 2
= (0 · 2 − 1 · 1) − 2 [5 · 2 − (−1) · 1] = −1 − 22 = −23.
Dakle,
det A = −1 · 25 − 1 · (−23) = −2.
2.16 Svojstva determinanti
Izračunajte determinante sljedećih matrica:

 
1 1 1
(a) A =  a b c ,
a 2 b 2 c2
 
−2 5 0 −1 3
1 0 3 7 −2
 
(b) B = 
 3 −1 0 5 −5
.
2 6 −4 1 2
0 −3 −1 2 3
Rješenje.
(a) Korištenjem svojstva D6. iz [M1, §2.9.1], determinantu transformirajmo tako

da u prvom retku dobijemo što više nula i onda primijenimo Laplaceov razvoj
po tom retku. Vrijedi
S2 −S1 S3 −S1

1 1 1 1 0 0
det A = =
a2 b c a b−a c − a
a b2 c2 a 2 b 2 − a2 c − a2
2

b−a c − a b−a c−a
= 2 =
b − a2 2
c −a 2 (b − a)(b + a) (c − a)(c + a)

1 c−a = (b − a)(c − a) 1 1

= (b − a)
b+a (c − a)(c + a) b + a c + a
= (b − a)(c − a)(c − b).
(b) Budući da treći stupac ima najviše nula, transformirajmo determinantu tako da
u tom stupcu ostane samo jedan element različit od nule. Korištenjem svojstva
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik 47
D6. iz [M1, §2.9.1] dobivamo

−2 5 0 −1 3 −2 5 0 −1 3

1 0 3 7 −2 R2 +3R5 1 −9 0 13 7

det B = 3 −1 0 5 −5 = 3 −1 0 5 −5 .
2 6 −4 1 2 R4 −4R5 2 18 0 −7 −10

0 −3 −1 2 3 0 −3 −1 2 3
Razvojem po trećem stupcu i primjenom istog postupka na prvi stupac slijedi

−2 5 −1 3 R1 +2R2 0 −13 25 17

5+3 1 −9 13 7
1 −9 13 7
det B = (−1) · (−1) 3 −1 = − .
5 −5 R3 −3R2 0 26 −34 −26
2 18 −7 −10 R4 −2R2 0 36 −33 −24
Razvojem po prvom stupcu i primjenom svojstava D5. i D6. iz [M1, §2.9.1] je

−13 25 17 −13 25 17 R1 +R2

det B = −1 · (−1)2+1 26 −34 −26 = 2 · 3 13 −17 −13 R3 −R2

36 −33 −24 12 −11 −8

0 8 4 0 2 1

= 6 13 −17 −13 R2 +13R3 = 6 · 4 0 61 52 .

−1 6 −5 −1 6 5
Razvojem po prvom stupcu konačno dobivamo

1+3
2 1
det B = 24 · (−1) · (−1) 61 52 = −24 · (2 · 52 − 1 · 61) = −24 · 43

= −1032.
2.17 Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik
Izračunajte determinantu matrice

 
1 2 0 1
2 3 −1 0 
A=
 0 −1 2
.
4
−1 0 4 −1
Rješenje. Determinanta trokutaste matrice je jednaka umnošku elemenata na

dijagonali. Koristeći svojstva determinante D5 i D6 iz [M1, §2.9.1], svedimo zadanu
48 LINEARNA ALGEBRA
matricu na gornje trokutasti oblik. Vrijedi

1 2 0 1 1 2 0 1

2 3 −1 0 R2 −2R1 0 −1 −1 −2
det A = =
0 −1 2 4 0 −1 2 4 R3 −R2
−1 0 4 −1 R4 +R1
0 2 4 0 R4 +2R2

1 2 0 1 1 2 0 1

0 −1 −1 −2 0 −1 −1 −2
= = 3·2
0 0 3 6 0 0 1 2

0 0 2 −4 0 0 1 −2 R4 −R3

1 2 0 1

0 −1 −1 −2
= 6 · = 6 · [1 · (−1) · 1 · (−4)] = 24.
0 0 1 2
0 0 0 −4
2.18 Laplaceov razvoj determinante n-tog reda
Izračunajte determinantu n-tog reda

α β 0 ... 0

0 α β ... 0

D = ... .. .. .. .. .

. . . .
0 0 ... α β

β 0 ... 0 α
Rješenje. Uočimo da se na glavnoj dijagonali nalaze elementi α te da se elementi β

nalaze na dijagonali iznad glavne i na mjestu (n, 1). Na ovu determinantu stoga pri-
mijenimo Laplaceov razvoj po prvom stupcu, jer ćemo time dobiti dvije trokutaste
determinante reda n − 1. Vrijedi

α β 0 ... 0 β 0 0 ... 0

0 α β ... 0 α β 0 ... 0

1+1 ..
D = (−1) α . ... . . . ..
.
.. + (−1)n+1 β 0
. α β ... 0
.. .. .. .. ..
0 0 . . .
α β .
. . . .
0 0 . . . 0 α 0 0 ... α β
= α · αn−1 + (−1)n+1 β · β n−1 = αn + (−1)n+1 β n ,
jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnošku elemenata na dijagonali.

2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik 49
2.19 Računanje determinante n-tog reda svodenjem na tro-

kutasti oblik
Izračunajte determinantu n-tog reda

−1 2 2 ... 2

2 −1 2 ... 2

D= . .. .. .. .
..
.. . . . .

2 2 2 ... −1
Rješenje. Za razliku od prethodnog primjera u ovoj determinanti ne postoje stupci

ili retci s puno nula. Medutim, zbog simetrije s obzirom na glavnu dijagonalu, ovu
determinantu prikladno je izračunati svodenjem na trokutasti oblik. Naime, kada bi
se u prvom retku nalazile samo jedinice, trokutasti oblik bi se lako dobio množenjem
prvog retka sa −2 i pribrajanjem ostalim retcima. S obzirom da je suma elemenata
u svakom stupcu jednaka −1 + (n − 1) · 2 = 2n − 3, prvom retku pribrojimo sumu
preostalih n − 1 redaka. Time dobivamo

2n − 3 2n − 3 2n − 3 ... 2n − 3

2 −1 2 ... 2

D= 2 2 −1 ... 2

.. .. .. .. ..
.
. . . .
2 2 2 ... −1

1 1 1 ... 1

2 −1 2 ... 2 R2 −2R1

= (2n − 3) 2 2 −1 ... 2
R3 −2R1

.. .. .. .. ..

.
. . . .

2 2 2 ... −1 Rn −2R1

1 1 1 ... 1

0 −3 0 ... 0

= (2n − 3) 0 0 −3 ... 0

.. .. .. .. ..

.
. . . .

0 0 0 ... −3
= (2n − 3)[1 ·(−3) · (−3) · · · (−3)] = (−3)n−1 (2n − 3),

| {z }
n−1 puta
jer je determinanta trokutaste matrice jednaka umnošku elemenata na dijagonali.

50 LINEARNA ALGEBRA
2.20 Regularna matrica
Odredite sve x ∈ R za koje je realna matrica
 
ln(x − 3) −2 6
A= x −2 5
0 −1 3
regularna.
Rješenje. Vrijedi
S3 +3S2

ln(x − 3) −2 6 ln(x − 3) −2 0
det A = = .
x −2 5
x −2 −1

0 −1 3 0 −1 0
Laplaceovim razvojem po trećem retku dobivamo

3+2 ln(x − 3) 0

det A = (−1) · (−1) = − ln(x − 3).
x −1
Matrica A je regularna ako i samo ako je det A 6= 0, odnosno − ln(x − 3) 6= 0. Zbog

područja definicije logaritamske funkcije, još treba vrijediti x−3 > 0. Presijecanjem
tih uvjeta dobivamo da je zadana matrica regularna za sve x ∈ h3, 4i ∪ h4, +∞i.
2.21 Računanje inverzne matrice Gauss-Jordanovom meto-

dom
Gauss-Jordanovom metodom odredite inverz matrice
 
1 1 0 0
0 1 1 0
A=
 .
0 0 1 1
0 0 0 1
Rješenje. Matrica je gornje trokutasta zbog čega je determinanta jednaka umnošku

elemenata na dijagonali, odnosno det A = 1. Dakle, determinanta je različita od
nule pa postoji inverzna matrica. Elementarnim transformacijama isključivo nad
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti 51

retcima svedimo matricu na oblik I B . Tada je A−1 = B. Vrijedi
 
1 1 0 0 1 0 0 0 R1 −R2
0 1 1 0 0 1 0 0
A I = 0 0

1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
 
1 0 −1 0 1 −1 0 0 R1 +R3
0 1 1 0 0 1 0 0
=  R2 −R3
0 0 1 1 0 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
 
1 0 0 1 1 −1 1 0 R1 −R4
0 1 0 −1 0 1 −1 0
=  R2 +R4
0 0 1 1 0 0 1 0 R3 −R4
0 0 0 1 0 0 0 1
 
1 0 0 0 1 −1 1 −1
0 1 0 0 0 1 −1 1 
=
0
.
0 1 0 0 0 1 −1
0 0 0 1 0 0 0 1
Dakle, inverz matrice A je
 
1 −1 1 −1
0 1 −1 1 
A−1 =
0 0
.
1 −1
0 0 0 1
2.22 Računanje inverzne matrice pomoću determinanti
Cramerovim pravilom odredite inverz matrice

 
−2 3 0
A =  1 −1 5 .
4 2 7
Rješenje. Sarrusovim pravilom dobivamo

−2 3 0 −2 3

det A = 1 −1 5 1 −1 = 14 + 60 + 0 − 0 + 20 − 21 = 73 6= 0,
4 2 7 4 2
pa postoji inverzna matrica. Prema [M1, teorem 2.9] je
 T
A11 A12 A13
1
A−1 = A21 A22 A23  ,
det A
A31 A32 A33
52 LINEARNA ALGEBRA
gdje je Aij algebarski komplement elementa aij . Dakle,

1+1
−1 5 1+2
1 5 1+3
1 −1
A11 = (−1)
2 , A12 = (−1) 4 7 ,
A13 = (−1) 4 2 ,

7

2+1
3 0 2+2
−2 0 2+3
−2 3
A21 = (−1) 2 7 ,
A22 = (−1)
4 , A23 = (−1) 4 2 ,

7

3+1
3 0 3+2
−2 0 3+3
−2 3
A31 = (−1)
−1 , A32 = (−1) , A33 = (−1) ,
5 1 5 1 −1
pa je
 T  
−17 13 6 −17 −21 15
1  1 
A−1 = −21 −14 16  = 13 −14 10  .
73 73
15 10 −1 6 16 −1
2.23 Formula za inverz matrice drugog reda
Odredite inverz matrice

a b
A= ,
c d
ako je ad − bc 6= 0.
Rješenje. Zbog uvjeta ad − bc 6= 0 matrica A je regularna. Prema [M1, teorem
2.9] je
T
−1 1 A11 A12
A = ,
det A A21 A22
gdje su
A11 = (−1)1+1 d = d, A12 = (−1)1+2 c = −c,
A21 = (−1)2+1 b = −b, A22 = (−1)2+2 a = a.
Dakle,
T
1 d −c 1 d −b
A−1 = = .
ad − bc −b a ad − bc −c a
2.24 Cramerovo pravilo
Cramerovim pravilom riješite sustav
2x1 + x2 + x3 = 2,
x1 + 2x2 + x3 = 3,
x1 + x2 + 2x3 = −1.
2.25 Matrična jednadžba 53
Rješenje. Matrica sustava A je kvadratna i regularna jer je

2 1 1

det A = 1 2 1 = 8 + 1 + 1 − 2 − 2 − 2 = 4 6= 0.
1 1 2
Stoga prema [M1, teorem 2.10] vrijedi

Di
xi = , i = 1, 2, 3,
det A
gdje je

2 1 1

D1 = 3 2 1 = 8 − 1 + 3 + 2 − 2 − 6 = 4,
−1 1 2

2 2 1

D2 = 1 3 1 = 12 + 2 − 1 − 3 + 2 − 4 = 8,
1 −1 2

2 1 2

D3 = 1 2 3 = −4 + 3 + 2 − 4 − 6 + 1 = −8.
1 1 −1
Slijedi
4 8 −8
x1 = , x2 = , x3 = ,
4 4 4
pa rješnje sustava glasi    
x1 1
x2  =  2  .
x3 −2
2.25 Matrična jednadžba
Riješite matričnu jednadžbu AX = B, gdje je

   
2 0 2 0 6
A = 2 −3 i B = −1 −6 0 .
1 −1 0 −2 1
Rješenje. Prema [M1, §2.1.3], matrica X mora biti tipa (2, 3) pa je zapišimo u
obliku
a b c
X= .
d e f
Uvrštavanjem zadanih matrica u jednadžbu AX = B dobivamo

   
2 0 2 0 6
2 −3 · a b c = −1 −6 0 ,
d e f
1 −1 0 −2 1
54 LINEARNA ALGEBRA
odnosno    
2a 2b 2c 2 0 6
2a − 3d 2b − 3e 2c − 3f  = −1 −6 0 .
a−d b−e c−f 0 −2 1
Izjednačavanjem odgovarajućih elemenata u matricama slijedi
2a = 2, 2b = 0, 2c = 6,
2a − 3d = −1, 2b − 3e = −6, 2c − 3f = 0,
a − d = 0, b − e = −2, c − f = 1.
Dakle,
a = 1, b = 0, c = 3, d = 1, e = 2, f =2
pa tražena matrica X glasi
1 0 3
X= .
1 2 2
2.26 Jednadžba s kvadratnim matricama
Riješite matričnu jednadžbu
(AX)−1 + X −1 = B,
gdje je
2 −1 3 4
A= i B= .
3 4 1 −3
Rješenje. Prema formulama iz [M1, §2.8] slijedi
(AX)−1 + X −1 = B,
X −1 A−1 + X −1 = B,
X −1 (A−1 + I) = B.
Množenjem jednadžbe s lijeve strane matricom X i s desne strane matricom B −1

dobivamo
X · X −1 (A−1 + I) · B −1 = X · B · B −1 ,
I · (A−1 + I) · B −1 = X · I,
(A−1 + I) · B −1 = X,
odnosno
X = (A−1 + I) · B −1 .
Matrice A i B imaju inverze jer je
det A = 2 · 4 − (−1) · 3 = 11 6= 0 i det B = 3 · (−3) − 4 · 1 = −13 6= 0

2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem 55
Prema zadatku 2.23 vrijedi

−1 1 4 1 −1 1 −3 −4 1 3 4
A = i B = = .
11 −3 2 −13 −1 3 13 1 −3
Stoga je

1 4 1 1 0 1 3 4
X= + ·
11 −3 2 0 1 13 1 −3

1 4 1 1 11 0 1 3 4
= + ·
11 −3 2 11 0 11 13 1 −3

1 15 1 3 4 1 46 57
= · = .
11 · 13 −3 13 1 −3 143 4 −51
2.27 Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem
Riješite matričnu jednadžbu
B(AX − I)−1 C = I
gdje je
     
1 2 10 −2 −9 1 2 0
A = 3 2 , B = −5 2 5 , C = 2 1 −3 .
2 1 4 −1 −4 0 2 3
Rješenje. Da bismo odredili nepoznatu matricu X, pomnožimo zadanu jednadžbu

slijeva s B −1 i zdesna s C −1 . Tada dobivamo
B −1 B · (AX − I)−1 · CC −1 = B −1 · I · C −1 ,
I · (AX − I)−1 · I = B −1 · I · C −1 ,
(AX − I)−1 = B −1 C −1 .
Budući da je B −1 C −1 = (CB)−1 (vidi [M1, §2.8]), slijedi
(AX − I)−1 = (CB)−1 .
Invertiranjem lijeve i desne strane sada dobivamo jednadžbu
AX − I = CB,
odnosno
AX = CB + I.
56 LINEARNA ALGEBRA
Izračunajmo sada matricu CB + I. Vrijedi

    
1 2 0 10 −2 −9 1 0 0
CB + I = 2 1 −3 −5 2 5  + 0 1 0
0 2 3 4 −1 −4 0 0 1
     
0 2 1 1 0 0 1 2 1
= 3 1 −1 + 0 1 0 = 3 2 −1 .
2 1 −2 0 0 1 2 1 −1
Budući da je A matrica tipa 3 × 2 i matrica CB + I tipa 3 × 3, tražena matrica X

mora biti tipa 2 × 3, pa je zapišimo u obliku

x y1 z1
X= 1 .
x2 y2 z2
Sada jednadžba AX = CB + I glasi

   
1 2 1 2 1
3 2 · x1 y1 z1
= 3 2 −1 ,
x2 y2 z2
2 1 2 1 −1
odnosno    
x1 + 2x2 y1 + 2y2 z1 + 2z2 1 2 1
3x1 + 2x2 3y1 + 2y2 3z1 + 2z2  = 3 2 −1 .
2x1 + x2 2y1 + y2 2z1 + z2 2 1 −1
Izjednačavanjem matrica dobivamo sljedeće jednadžbe:
x1 + 2x2 = 1, y1 + 2y2 = 2, z1 + 2z2 = 1,

3x1 + 2x2 = 3, 3y1 + 2y2 = 2, 3z1 + 2z2 = −1,
2x1 + x2 = 2, 2y1 + y2 , = 1, 2z1 + z2 = −1.
Promotrimo prvo jednadžbe
x1 + 2x2 = 1,
3x1 + 2x2 = 3,
2x1 + x2 = 2,
koje jedine sadrže nepoznanice x1 i x2 . Oduzimanjem prve od druge odmah do-

bivamo da je x1 = 1, a uvrštavanjem u treću da je x2 = 0. Dobiveni x1 i x2
zadovoljavaju sve tri jednadžbe pa su to uistinu rješenja. Na isti način riješimo sus-
tav jednadžbi koje jedine sadrže nepoznanice y1 i y2 odakle dobivamo da je y1 = 0 i
y2 = 1, te preostali sustav jednadžbi koji sadrži nepoznanice z1 i z2 i daje z1 = −1
i z2 = 1. Dakle, rješenje je matrica

1 0 −1
X= .
0 1 1
2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio 57
2.28 Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio
Svaka kvadratna matrica A se može napisati kao zbroj simetrične i antisimetrične

matrice. Pokažite da su te matrice dane sa
A + AT A − AT
A1 = , A2 = .
2 2
Odredite A1 i A2 ako je  
1 2 0
A = 4 3 2 . (2.3)
1 −1 1
Rješenje. Pretpostavimo da se matrica može napisati kao zbroj
A = A1 + A2 (2.4)
gdje je
AT1 = A1 , odnosno A1 je simetrična matrica i

AT2 = −A2 , odnosno A2 je antisimetrična matrica.
Transponiranjem jednadžbe (2.4) slijedi
AT = AT1 + AT2 = A1 − A2 . (2.5)
Zbrajanjem i oduzimanjem jednadžbi (2.4) i (2.5) dobivamo redom jednadžbe
A + AT = 2A1 ,
A − AT = 2A2 ,
odakle je
A + AT A − AT
A1 = , A2 = .
2 2
Projerimo sada da je matrica A1 uistinu simetrična, a A2 anti-simetrična. Vrijedi
T
A + AT AT + A
AT1 = = = A1 ,
2 2
T
A − AT AT − A
AT2 = = = −A2 .
2 2
Za zadanu matricu A je  
1 4 1
AT = 2 3 −1
0 2 1
58 LINEARNA ALGEBRA
pa njen rastav na simetrični i anti-simetrični dio čine matrice

     1

1 2 0 1 4 1 1 3
1 2
1
A1 = 4 3 2 + 2 3 −1 =  3 3 2 ,
2 1 1
1 −1 1 0 2 1 2 2 1
     
1 2 0 1 4 1 0 −1 − 12
1 3
A2 = 4 3 2 − 2 3 −1 =  1 0 2
.
2 1
1 −1 1 0 2 1 2 − 32 0
1. Za matrice
1 1 1 −1
A= , B= ,
0 1 0 1
izračunajte AB, BA, A2 + AB − 2B.

2 1
2. Neka je A = . Izračunajte P (A), ako je P (x) = x4 − x2 + 1.
−3 0
3. Izračunajte treću potenciju matrice n-tog reda
 
1 1 1 ··· 1
0 1 1 ··· 1
 
0 0 1 ··· 1
A= · · ·

 · ·

· · · · ·
0 0 0 ··· 1
4. Riješite sljedeće sustave:

2x1 + x2 + x3 − 4 = 0,
(a) −x1 + 2x2 + 3x3 − 8 = 0,
x1 + 3x2 − x3 − 4 = 0.
2x − y + 3z = 0,
(b) x + 2y − 5z = 0,
3x + y − 2z = 0.
x1 + 2x2 + x3 + x4 = 0,
2x1 + x2 + x3 + 2x4 = 0,
(c)
x1 + 2x2 + 2x3 + x4 = 0,
x1 + x2 + x3 + x4 = 0.
5. Riješite sljedeće sustave:
2x1 + 2x2 − x3 + x4 = 4,
4x1 + 3x2 − x3 + 2x4 = 6,
(a)
8x1 + 5x2 − 3x3 + 4x4 = 12,
3x1 + 3x2 − 2x3 + 2x4 = 6.
x1 + 3x2 + 5x3 − 4x4 = 1,

x1 + 3x2 + 2x3 − 2x4 + x5 = −1,
(b) x1 − 2x2 + x3 − x4 − x5 = 3,
x1 − 4x2 + x3 + x4 − x5 = 3,
x1 + 2x2 + x3 − 4x4 + x5 = −1.
x + 2y + z − u = 2,
(c)
2x − y − 2z + 3u = 5.
2x1 + x2 − x3 − x4 + x5 = 1,
x − x2 + x3 + x4 − 2x5 = 0,
(d) 1
3x1 + 3x2 − 3x3 − 3x4 + 4x5 = 2,
4x1 + 5x2 − 5x3 − 5x4 + 7x5 = 3.
6. U ovisnosti o parametru λ ∈ R riješite sustave:
2x1 + 3x2 + x3 = 1,
(a) 3x1 + 4x2 + 2x3 = 1,
x1 + x2 + λx3 = 2.
λx + 2y + z = 4,
(b) 2x + y + 2z = 5,
3x + 2y + 3z = 12.
−2x1 + x2 − x3 = 1,
x3 + 2x4 = 3,
(c)
2x1 − x2 + 3x3 + 4x4 = 5,
λx1 − 2x2 + 5x3 + 6x4 = 7.
7. Odredite sve a ∈ R za koje sustav
−x + y + z = ax,
x − y + z = ay,
x + y − z = az,
ima jednoparametarsko rješenje.

8. Odredite rang sljedećih matrica:
 
1 2 1 1
(a) A = 2 0 1 −1,
0 0 2 0
 
1 −1 3
(b) B = 2 −1 3,
3 1 3
 
3 1 1 4
0 4 10 1
(c) C = 
1 7 17 3,

2 2 4 3
 
−1 2 0 1 4
(d) D =  1 2 3 −1 5.
0 4 3 0 9
60 LINEARNA ALGEBRA
9. Izračunajte determinante sljedećih matrica:

 
0 0 0
(a) A = 3 −1 6,
2 8 3
 
3 −5 1 4
1 3 0 −2
(b) B = −3 5 2 1 ,

−1 −3 5 7
 
−1 2 5 6
 3 −1 −15 −18
(c) C = 2
,
1 0 7 
3 1 1 6
 
0 c −b x
 −c 0 a y
(d) D =  b −a 0 z .

−x −y −z 0
10. Izračunajte determinante sljedećih matrica n-tog reda:
 
1 2 3 ··· n
0 1 2 · · · n − 1
 
(a) A = 0 0 1 · · · n − 2,
· · · · · 
0 0 0 ··· 1
 
1 n n ··· n
n 2 n · · · n
 
(b) B = n n 3 · · · n.
· · · · ·
n n n ··· n
11. Odredite sve x ∈ R za koje je matrica
 
1 1 2 3
1 2 − x2 2 3 
A= 2

3 1 5 
2 3 1 9 − x2
singularna.
12. Gauss-Jordanovom metodom i Cramerovim pravilom izračunajte inverze ma-
trica:
 
2 1 0
(a) A = 0 2 1,
0 0 2
 
3 −4 5
(b) B = 2 −3 1 ,
3 −5 −1
 
1 2 2 2
2 1 2 2
(c) C = 
2
.
2 1 2
2 2 2 1
13. Riješite sljedeće matrične jednadžbe:
(a) 3A − 2X = B, ako je

3 2 1 −5
A= , B= ,
−2 1 2 3
(b) AXB = C, ako je

1 3 1 0 3 2
A= ,B = ,C = ,
−3 1 0 5 0 5
(c) AX + 2B = C + BX, ako je

     
1 2 3 −1 2 −3 3 0 1
A = 0 2 4 , B =  0 4 2 , C = 0 2 4 ,
0 0 1 0 0 2 0 0 1
(d) A(A + B)BX = I, ako je

   
1 0 0 −1 0 2
A = 0 1 0 , B= 0 1 0 ,
4 0 1 0 0 1
(e) AX −1 B − C = AX −1 , ako je
     
1 1 2 2 1 1 2 1 0
A = 0 1 2 , B = 0 −1 1  , C = 0 1 2 .
0 2 1 0 0 −1 0 0 1
14. Riješite sustav

− x2 + 3x3 = 7
−2x1 + x2 − x3 = −3
3x1 − 2x2 = 2
(a) Cramerovim pravilom,
(b) rješavanjem matrične jednadžbe,
(c) Gaussovom metodom eliminacije.
15. Izračunajte matrice X i Y reda 2 koje zadovoljavaju matrične jednadžbe
AX + Y = I,
XB + A−1 Y = O,

3 −2 1 −1
ako je A = ,B= , I jedinična matrica, a O nulmatrica.
−4 3 −1 1
62 LINEARNA ALGEBRA
2.30 Rješenja

1 0 1 0 0 4
1. AB = , BA = , A2 + AB − 2B = .
0 1 0 1 0 0

−11 −6
2. P (A) = .
18 1
 
1 s2 s3 · · · sn
0 1 s2 · · · sn−1 
  n(n+1)
3. A3 = 0 0 1 · · · sn−2 , gdje je sn = 1 + 2 + · · · + n =

2 .
· · · · · 
0 0 0 ··· 1
   
x1 8/25
4. (a) x2  = 44/25,
x3 8/5
   
x −1
(b) y  = λ  13  , λ ∈ R,
z 5
   
x1 −1
x2  0
(c) 
x3  = λ  0  ,
   λ ∈ R.
x4 1
   
x1 1
x2   1 
5. (a) 
x3  = −1,
  
x4 −1
     
x1 0 −1
x2  −1 −1
     
x3  =  0  + α  0  ,
(b)       α ∈ R,
x4  −1 −1
x5 0 2
       
x 12/5 3 −1
y  −1/5 −4 1
(c) 
z  =  0  + α  5  + β  0  ,
       α, β ∈ R,
u 0 0 1
         
x1 1/3 0 0 1
x2  1/3 1 1 −5
         
x3  =  0  + α 1 + β 0 + γ  0  ,
(d)  α, β, γ ∈ R.
        
x4   0  0 1 0
x5 0 0 0 3
6. (a) Sustav nema rješenja za λ = 1,
   
x1 (λ + 3)/(1 − λ)
x2  = (λ + 1)/(λ − 1) , za λ 6= 1.
x3 2/(λ − 1)
2.30 Rješenja 63
(b) Sustav nema rješenja za λ = 1,

   
x 12/(1 − λ)
y  =  9 , za λ 6= 1.
z (2λ − 14)/(1 − λ)
     
x1 0 0
x2  4 −2
(c) 
x3  = 3 + t −2 ,
     t ∈ R za λ 6= 4,
x4 0 1
       
x1 −2 1/2 1
x2   0   1  0
  =   + s
 0  + t −2, s, t ∈ R, za λ = 4.
  
x3   3 
x4 0 0 1
7. a = 1.
8. (a) rang(A) = 3,
(b) rang(B) = 3,
(c) rang(C) = 2,
(d) rang(D) = 2.
9. (a) det A = 0,
(b) det B = −140,
(c) det C = 320,
(d) det D = (ax + by + cz)2 .
10. (a) det A = 1,

(b) det B = (−1)n−1 n!.
11. Matrica A je singularna za sve x ∈ { − 2, −1, 1, 2}.

 
4 −2 1
1
12. (a) A−1 = 0 4 −2,
8
0 0 4
 
−8 29 −11
(b) B −1 = −5 18 −7 ,
1 −3 1
 
−5 2 2 2
1  2 −5 2 2
(c) C −1 =  .
7  2 2 −5 2 
2 2 2 −5

4 11/2
13. (a) X = ,
−4 0

−1 1 1 −3 −1 1 5 0 1 15 −13
(b) A = , B = , X= ,
10 3 1 5 0 1 50 45 11
64 LINEARNA ALGEBRA
 
5/2 −2 −11/2
(c) X =  0 3 3 ,
0 0 3
 
9 0 −1
1
(d) X = 0 2 0 ,
4
2 0 0
 
1 2 4
1
(e) X = 0 16 2 .
2
0 −8 −4
   
x1 0
14. x2  = −1.
x3 2

2 3 1 −1
15. X = ,Y = .
3 4 −1 1
3.
VEKTORSKA ALGEBRA I
ANALITIČKA GEOMETRIJA
3.1 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

3.2 Vektorska projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.4 Linearna kombinacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3.5 Površina i visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.6 Površina paralelograma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.7 Površina i duljina dijagonala romba . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.8 Mješoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.9 Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.10 Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.11 Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.12 Jednadžba ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.13 Pramen ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
3.14 Okomite ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.15 Jednadžba pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.16 Okomiti pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.17 Ravnina paralelna pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.18 Sjecište pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.19 Sjecište dvaju pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.20 Ortogonalna projekcija točke na pravac . . . . . . . . . . . . . 80
3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu . . . . . . . . . . . . . 81
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu . . . . . . . . . . . . 81
3.23 Udaljenost točaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.24 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.25 Udaljenost pravca od ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.26 Udaljenost točke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . 85
3.30 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.31 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
66 VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA
3.1 Skalarni produkt
2π
Zadani su vektori p = λa + 17b i q = 3a − b, gdje je |a| = 2, |b| = 5, ∠(a, b) = 3 .
(a) Odredite koeficijent λ tako da vektori p i q budu medusobno okomiti.
(b) Izračunajte duljinu vektora r = 4p − 23q.
Rješenje.
(a) Izračunajmo prvo skalarni produkt vektora p i q. Prema svojstvima skalarnog

produkta S6, S7, S8 i S4 iz [M1, §3.9] te definiciji skalarnog produkta [M1,
definicija 3.4], vrijedi
p · q = (λa + 17b) · (3a − b)

= 3λ a · a + (51 − λ) a · b − 17b · b
= 3λ |a|2 + (51 − λ) |a| · |b| · cos ∠(a, b) − 17|b|2
2π
= 3λ · 22 + (51 − λ) 2 · 5 · cos − 17 · 52
3
= 17λ − 680.
Prema svojstvu S1 iz [M1, §3.9], vektori p i q će biti medusobno okomiti ako
vrijedi p · q = 0, odnosno ako je 17λ − 680 = 0. Dakle, rješenje je λ = 40.
(b) Prikažimo vektor r preko vektora a i b. Vrijedi
r = 4p − 23q = 4(40a + 17b) − 23(3a − b) = 91(a + b).
Prema svojstvu S4 iz [M1, §3.9] je
|a + b|2 = (a + b) · (a + b)
= a2 + 2 a · b + b2
= |a|2 + 2 |a| · |b| · cos ∠(a, b) + |b|2
2π
= 22 + 2 · 2 · 5 · cos + 52 = 19.
3
√
Slijedi |a + b| = 19, pa je duljina vektora r jednaka
√
|r| = |91(a + b)| = 91|a + b| = 91 19.
3.2 Vektorska projekcija
Zadane su točke A(2, 3, 2), B(0, 1, 1), C(4, 4, 0), D(8, 6, 6). Odredite vektorsku pro-
−−
→ −−→
jekciju vektora AB na vektor CD i njenu duljinu.
3.3 Vektorski produkt 67
Rješenje. Prema [M1, §3.2] je

−−→ −−→ −→
AB = OB − OA = (0 − 2)i + (1 − 3)j + (1 − 2)k = −2i − 2j − k,
−−→ −−→ −−→
CD = OD − OC = (8 − 4)i + (6 − 4)j + (6 − 0)k = 4i + 2j + 6k.
−
−→
Prema formuli S5 iz [M1, §3.9], duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor
−−→
CD pomnožena s predznakom smjera iznosi
−
−→ −−→
AB · CD −2 · 4 − 2 · 2 − 1 · 6 9
AB−
−→ =
CD −−→ = √ = −√ .
4 2 + 22 + 62 14
|CD|
−
−→ −−→
Sama vektorska projekcija vektora AB na vektor CD jednaka je umnošku dobivenog
−−→
broja i jediničnog vektora vektora CD. Dakle,
−−→
−−
→ CD 9 4i + 2j + 6k 9 9 27
AB −
−→ = AB−
CD
−→· −
CD −→ = − √ · √ = − i − j − k.
7 14 14
|CD| 14 14
−−
→ −−→
Duljina vektorske projekcije vektora AB na vektor CD jednaka je apsolutnoj vri-
jednosti od AB−−→ , odnosno
CD
−−
→ 9
|AB −
−→ | = |AB−
−→| = √ .
CD CD
14
3.3 Vektorski produkt
Dani su vektori a = (0, 2λ, λ), b = (2, 2, 1) i c = (−1, −2, −1).
(a) Odredite parametar λ takav da je (a − b) · c = a · c + λ.

(b) Odredite vektor d koji zadovoljava uvjete a × b = c × d i a × c = b × d.
(c) Pokažite da su vektori a − d i b − c kolinearni.
Rješenje.
(a) Da bismo odredili parametar λ iz uvjeta (a − b) · c = a · c + λ, izračunajmo

prvo izraz s lijeve strane. Vrijedi
(a − b) · c = [(2λj + λk) − (2i + 2j + k)] · (−i − 2j − k)

= [−2i + (2λ − 2)j + (λ − 1)k] · (−i − 2j − k)
= 2 − 4λ + 4 − λ + 1 = −5λ + 7.
Nadalje, izraz s desne strane glasi
a · c + λ = (2λj + λk)(−i − 2j − k) + λ = −4λ.
Izjednačavanjem dobivamo −5λ + 7 = −4λ, pa je λ = 7.

(b) Stavimo d = x1 i + x2 j + x3 k, gdje su x1 , x2 , x3 nepoznanice. Prema [M1,

teorem 3.3] je

i j k

a × b = 0 14 7 = 14j − 28k,
2 2 1

i j k

c × d = −1 −2 −1 = (x2 − 2x3 )i + (x3 − x1 )j + (2x1 − x2 )k,
x1 x2 x3

i j k

a × c = 0 14 7 = −7j + 14k,
−1 −2 −1

i j k

b × d = 2 2 1 = (2x3 − x2 )i + (x1 − 2x3 )j + (2x2 − 2x1 )k.
x1 x2 x3
Uvrštavanjem dobivenih izraza u zadane uvjete dobivamo
(x2 − 2x3 )i + (x3 − x1 )j + (2x1 − x2 )k = 14j − 28k,

(2x3 − x2 )i + (x1 − 2x3 )j + (2x2 − 2x1 )k = −7j + 14k.
Vektori su jednaki samo ako su im odgovarajuće komponente jednake, stoga

slijedi
x2 − 2x3 = 0,
−x1 + x3 = 14,
2x1 − x2 = −28,
x2 + 2x3 = 0,
x1 − 2x3 = −7,
−2x1 + 2x2 = 14.
Primijenimo Gaussovu metodu eliminacije iz [M1, §2.4]. Zamjenom prvog i

3.4 Linearna kombinacija vektora 69
drugog retka dobivamo

   
0 1 −2 0 −1 0 1 14
−1 0 1 14  0 1 −2 0 
   
 2 −1 0 −28
 ∼  2 −1 0 −28

A b =  R3 +2R1
 0 −1 2 0    0 −1 2 0 

 
1 0 −2 −7   1 0 −2 −7  R4 +R1
−2 2 0 14 −2 2 0 14 R6 −2R1
   
−1 0 1 14 −1 0 1 14
0 1 −2 0  0 1 −2 0 
   
 0 −1 2 0 
 R3 +R2 ∼  0 0 0 0 

∼
 0 −1 2
.
 0  R4 +R2
 0
 0 0 0 
0 0 −1 7  0 0 −1 7 
0 2 −2 −14 R6 −2R2 0 0 2 −14
Iz trećeg i četvrtog retka slijedi 0 = 0, pa ih možemo zanemariti. Stoga je

   
−1 0 1 14 −1 0 1 14
0 1 −2 0   0 1 −2 0
A b ∼ 0
 ∼ .
0 −1 7   0 0 −1 7
0 0 2 −14 R4 +2R3 0 0 0 0
Iz trećeg retka slijedi x3 = −7, iz drugog x2 = 2x3 = −14, a iz prvog x1 =

−14 + x3 = −21, pa je rješenje d = −7(3i + 2j + k).
(c) Da bismo pokazali kolinearnost vektora a−d i b−c, prema svojstvu V1 iz [M1,
§3.10], dovoljno je vidjeti da je njihov vektorski produkt jednak nula. Svojstva
V3 i V4 iz [M1, §3.10] daju
(a − b) × (b − c) = a × b − a × c − d × b + d × c
= a × b − a × c − (−b × d) + (−c × d).
Prema uvjetima pod (b), za vektor d vrijedi a × b = c × d i a × c = b × d, pa

slijedi (a − d) × (b − c) = 0. Dakle, vektori a − d i b − c su kolinearni.
3.4 Linearna kombinacija vektora
Zadani su vektori a, b i c takvi da a i b nisu kolinearni i vrijedi a + b + c = 0.

Izrazite vektor a preko vektora c i d, ako je d = 2a + 3b.
Rješenje. Trebamo odrediti koeficijente α, β ∈ R za koje vrijedi
a = αc + βd.
Uvrštavanjem uvjeta imamo
a = α(−a − b) + β(2a + 3b),

odakle slijedi
(1 + α − 2β)a + (α − 3β)b = 0.
Kolinearnost vektora a i b povlači da su linearno nezavisni. Stoga su, prema [M1,
§3.7], α i β rješenja sustava
1 + α − 2β = 0 i α − 3β = 0,
odnosno α = −3, β = −1. Tražena linearna kombinacija glasi
a = −3c − d.
3.5 Površina i visina trokuta

−
−→ −−→
Trokut ABC zadan je vektorima AB = 3p − 4q i BC = p + 5q, pri čemu je
π
|p| = |q| = 2, ∠(p, q) = . Odredite površinu P i visinu vC spuštenu iz vrha C.
3
Rješenje. Prema svojstvu V6 iz [M1, §3.10] je
1 −−→ −→
P = |AB × AC|.
2
−−
→ −−→
Uvrštavanjem AB = 3p − 4q i BC = p + 5q, te primjenom svojstava vektorskog
produkta V1, V3, V4 i V5 iz [M1, §3.10] dobivamo
1 1
P = |(3p − 4q) × (p + 5q)| = |3p × p + 15p × q − 4q × p − 20q × q| =
2 2
1 1 19
= |3 · 0 + 15p × q − 4(−p × q) − 20 · 0| = |19p × q| = |p × q| =
2 2 2
19 19 π √
= |p| · |q| · sin ∠(p, q) = · 2 · 2 · sin = 19 3.
2 2 3
Visinu računamo iz formule
1 −−→
P = |AB| · vC .
2
Budući da je
−−
→
|AB|2 = (3p − 4q)2 = 9|p|2 − 24p · q + 16|q|2 = 52,
slijedi √ √
2P 2 · 19 3 19 39
vC = −−→ = √ =
13
.
|AB| 52
3.6 Površina paralelograma
Odredite površinu paralelograma s dijagonalama
e = −i − 2j − 4k i f = 5i − 4j − 8k.
3.7 Površina i duljina dijagonala romba 71
Rješenje. Dijagonale paralelograma se raspolavljaju pa površina paralelograma

iznosi

i j k
1 1 1 √
P = |e × f | = | −1 −2 −4 | = | − 28j + 14k| = 7 | − 2j + k| = 7 5.
2 2 2
5 −4 −8
3.7 Površina i duljina dijagonala romba

π
Neka su a i b jedinični vektori koji zatvaraju kut od . Izračunajte duljine dijago-
3
nala i površinu romba razapetog vektorima a i b.
Rješenje. Označimo sa e i f dijagonale romba. Tada je
e = a + b i f = b − a,
pa vrijedi
1
|e|2 = (a + b)2 = |a|2 + 2a · b + |b|2 = 1 + 2 · + 1 = 3,
2
1
|f |2 = (b − a)2 = |b|2 − 2b · a + |a|2 = 1 − 2 + 1 = 1.
2
Stoga su duljine dijagonala jednake
√
|e| = 3 i |f | = 1.
Budući se dijagonale romba raspolavljaju i sijeku pod pravim kutom, površina iznosi
√
1 3
P = |e| · |f | = .
2 2
3.8 Mješoviti produkt
Zadani su vektori a = (1, 2α, 1), b = (2, α, α) i c = (3α, 2, −α).
(a) Izračunajte mješoviti produkt vektora a, b i c.

(b) Odredite α ∈ R takav da su vektori a, b i c komplanarni.
Rješenje.
(a) Prema [M1, teorem 3.4], mješoviti produkt vektora a, b i c je

1 2α 1

(a × b) · c = 2 α α = 1 · (−α2 − 2α) − 2α · (−2α − 3α2 ) + 1 · (4 − 3α2 )
3α 2 −α
= 6α3 − 2α + 4.
(b) Prema [M1, §3.11], vektori a, b i c su komplanarni ako vrijedi
(a × b) · c = 0,
odnosno ako je
6α3 − 2α + 4 = 0,
3α3 − α + 2 = 0,
(α + 1)(3α2 − 3α + 2) = 0,
pa je rješenje α = −1.
3.9 Volumen paralelopipeda
Izračunajte volumen paralelopipeda razapetog vektorima
a = i − 3j + k, b = 2i + j − 3k, c = i + 2j + k.
Rješenje. Prema [M1, §3.11], volumen zadanog paralelopipeda iznosi

1 −3 1

V = |(a × b) · c| = | 2 1 −3 | = |1 · (1 + 6) + 3 · (2 + 3) + 1 · (4 − 1)| = 25.
1 2 1
3.10 Visina paralelopipeda
Izračunajte visinu paralelopipeda razapetog vektorima
a = 3i + 2j − 5k, b = i − j + 4k, c = i − 3j + k,
ako je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b.
Rješenje. Volumen paralelopipeda razapetog vektorima a, b i c je jednak
V = |(a × b) · c|.
S druge strane je V = B · v, gdje je B površina osnovice paralelopipeda, a v njegova

visina. Budući da je osnovica paralelogram razapet vektorima a i b, vrijedi B =
|a × b|, pa je
V = |a × b| · v.
Iz prethodnih jednadžbi slijedi
|(a × b) · c|
v= .
|a × b|
3.11 Volumen tetraedra 73
Prema [M1, teorem 3.4] je

3 2 −5

(a × b) · c = 1 −1 4 = 49,
1 −3 1
a prema [M1, teorem 3.3]

i j k

a × b = 3 2 −5 = 3i − 17j − 5k,
1 −1 4
odakle je
p √
|a × b| = 32 + (−17)2 + (−5)2 = 323.
Uvrštavanjem dobivenih rezultata dobivamo da je visina paralelopipeda jednaka
49
v=√ .
323
3.11 Volumen tetraedra
Odredite α tako da volumen tetraedra razapetog vektorima a, b i α c iznosi 2/3,

gdje je
1
a = i + j − 2k, b = 2i + j − k, c = i − k.
3
Rješenje. Prema [M1, primjer 3.8] je volumen zadanog tetraedra jednak
1
V = |(a × b) · c|. (3.1)
6
Korištenjem formule iz [M1, teorem 3.4] dobivamo da je

1 1 −2
1 1 α −2α 2
V = | 2 1 −1 | = | 1 · − − 0 − 1 · + α − 2 · (0 − α) | = |α|.
6 α 6 3 3 9
α 0 −3
Iz uvjeta zadatka slijedi

2 2
|α| = ,
9 3
odnosno,
|α| = 3,
pa su tražena rješenja α1 = 3 i α2 = −3.

3.12 Jednadžba ravnine
Odredite jednadžbu ravnine koja prolazi točkom T0 = (2, −1, 3) i
(a) na koordinatnim osima odsijeca iste odsječke a 6= 0.
(b) sadrži x-os.
(c) sadrži ishodište i točku T = (1, 1, 1).
Rješenje.
(a) Prema [M1, §3.14], segmentni oblik jednadžbe ravnine koja na koordinatnim
osima odsijeca iste odsječke a 6= 0 je
x y z
+ + = 1.
a a a
Ravnina prolazi točkom T0 pa njene koordinate zadovoljavaju jednadžbu rav-
nine. Vrijedi
2 −1 3
+ + = 1,
a a a
odakle je a = 4 i jednadžba ravnine glasi
x + y + z − 4 = 0.
(b) Prema [M1, §3.14], opći oblik jednadžbe ravnine je
Ax + By + Cz + D = 0,
gdje je vektor normale tražene ravnine n = {A, B, C}. Budući da ravnina sadrži
x-os, vektor normale n je okomit na vektor i = {1, 0, 0}. Tada je n·i = 0, odakle
je A = 0. Nadalje, ravnina sadrži ishodište O = (0, 0, 0) pa je D = 0. Dakle,
jednadžba tražene ravnine je oblika
By + Cz = 0,
odnosno
B
y + z = 0.
C
Konačno, točka T0 leži u ravnini pa vrijedi
B
· (−1) + 3 = 0,
C
B
=3
C
i jednadžba ravnine je
3y + z = 0.
3.13 Pramen ravnina 75
(c) Zadana ravnina prolazi točkama O = (0, 0, 0), T = (1, 1, 1) i T0 = (2, −1, 3). Uz
oznake O = (x1 , y1 , z1 ), T = (x2 , y2 , z2 ) i T0 = (x3 , y3 , z3 ), prema [M1, §3.14],
jednadžba tražene ravnine je

x y z

1 1 1 = 0,

2 −1 3
odakle slijedi
x(3 + 1) − y(3 − 2) + z(−1 − 2) = 0,
odnosno
4x − y − 3z = 0.
3.13 Pramen ravnina
Kroz presjek ravnina 4x − y + 3z − 1 = 0 i x + 5y − z + 2 = 0 postavi ravninu tako

da
(a) prolazi točkom M = (1, 0, 2).

(b) je paralelna s xy-ravninom.
(c) je okomita na ravninu 2x − y + 5z − 3 = 0.
Rješenje. Proizvoljna ravnina koja prolazi presjekom zadanih ravnina je dana

jednadžbom
(4x − y + 3z − 1) + λ(x + 5y − z + 2) = 0,
za neki parametar λ ∈ R. Sredivanjem dobivamo
(4 + λ)x + (−1 + 5λ)y + (3 − λ)z + (−1 + 2λ) = 0. (3.2)
(a) Uvrštavanjem koordinata točke M = (1, 0, 2) koja leži u ravnini u (3.2) dobi-
vamo
(4 + λ) · 1 + (−1 + 5λ) · 0 + (3 − λ) · 2 + (−1 + 2λ) = 0,
odakle je λ = −9 i jednadžba tražene ravnine glasi
5x + 46y − 12z + 19 = 0.
(b) Iz paralelnosti zadane ravnine s xy-ravninom slijedi da je vektor normale

n = {4 + λ, −1 + 5λ, 3 − λ}
okomit na vektore i = {1, 0, 0} i j = {0, 1, 0}, pa je n · i = 0 i n · j = 0. Stoga λ
zadovoljava sustav jednadžbi
4 + λ = 0,
−1 + 5λ = 0,
koji nema rješenja. Dakle, ne postoji ravnina za koju vrijede zadani uvjeti.
(c) Ako su ravnine okomite, njihovi vektori normala su okomiti. Vektor normale
ravnine 2x − y + 5z − 3 = 0 je n1 = {2, −1, 5} pa vrijedi n1 · n = 0, odnosno
2(4 + λ) − (−1 + 5λ) + 5(3 − λ) = 0,
odakle je λ = 3, čijim uvrštavanjem u (3.2) dobivamo da je jednadžba tražene

ravnine
7x + 14y + 5 = 0.
3.14 Okomite ravnine
(a) Odredite jednadžbu ravnine π0 koja prolazi točkom M = (2, −1, 1) i okomita je
na ravnine
π1 . . . 3x + 2y − z − 4 = 0,
π2 . . . x + y + z − 3 = 0.
(b) Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu π1 . . . 4x − y + 2z − 7 = 0.
Rješenje.
(a) Označimo s ni vektore normale ravnina πi za i = 0, 1, 2. Ravnina π0 je okomita

na ravnine π1 i π2 , pa je n0 ⊥ n1 , n2 . Budući da je vektorski produkt

i j k

n1 × n2 = 3 2 −1 = 3i − 4j + k
1 1 1
okomit na n1 i n2 , slijedi da je kolinearan vektoru n0 . Stoga možemo uzeti

n0 = n1 × n2 . Jednadžba ravnine π0 kroz točku M = (2, −1, 1) s vektorom
smjera n = {3, −4, 1}, prema poglavlju [M1, §3.14], glasi
3(x − 2) − 4(y + 1) + (z − 1) = 0,
odnosno
3x − 4y + z − 11 = 0.
(b) Neka je P = (x, y, z) proizvoljna točka u ravnini π. Tada vektori

−→
AP = rP − rA = (x − 1)i + (y − 2)j + (z − 3)k,
−−
→
AB = rB − rA = 2i − 2k
leže u ravnini π. Vektor normale ravnine π1 je n1 = {4, −1, 2}. Budući da

−→ − −
→
je ravnina π1 okomita na ravninu π, vektori AP , AB i n1 su komplanarni.
−→ −− →
Stoga je, prema [M1, §3.11], njihov mješoviti produkt [AP , AB, n1 ] jednak
nuli, odnosno
x − 1 y − 2 z − 3

2 0 −2 = 0,

4 −1 2
3.15 Jednadžba pravca 77
odakle slijedi
(x − 1)(0 − 2) − (y − 2)(4 + 8) + (z − 3)(−2 − 0) = 0,
pa je ravnina π dana jednadžbom
x + 6y + z − 16 = 0.
3.15 Jednadžba pravca
Odredite kanonsku i parametarsku jednadžbu pravca koji
(a) prolazi točkama M = (1, 2, −1) i N = (2, 0, 3).

(b) je zadan kao presjek ravnina
π1 . . . x − y + z − 4 = 0 i π2 . . . 2x + y − 2z + 5 = 0.
Rješenje.
(a) Budući da vektor

−−→
M N = rN − rM = i − 2j + 4k
leži na pravcu, vektor smjera zadanog pravca je s = {1, −2, 4}. Potrebna je još
jedna točka kojom pravac prolazi, pa odaberimo M = (1, 2, −1). Prema [M1,
§3.13], kanonska jednadžba pravca p glasi
x−1 y−2 z+1
= = .
1 −2 4
Stavimo
x−1 y−2 z+1
= = = t, t ∈ R.
1 −2 4
Odavde slijedi parametarska jednadžba pravca
x = 1 + t, y = 2 − 2t, z = −1 + 4t, t ∈ R.
(b) Zbrajanjem jednadžbi ravnina π1 i π2 slijedi

3x − z + 1 = 0,
odakle je
z = 3x + 1.
Uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo
y = x + z − 4 = x + (3x + 1) − 4 = 4x − 3.
Stavimo x = t, t ∈ R. Tada je
x = t, y = 4t − 3, z = 3t + 1, t∈R
jednoparametarsko rješenje sustava jednadžbi ravnina π1 i π2 , a ujedno i pa-
rametarska jednadžba zadanog pravca. Eliminacijom parametra t dobivamo
kanonsku jednadžbu
x y+3 z−1
= = .
1 4 3
3.16 Okomiti pravci
Zadane su točke
A = (1, 2, 2), B = (3, 1, 2), C = (−1, 5, 2), D = (2, −1, 0).
Odredite jednadžbu pravca p koji prolazi točkom T = (1, 2, 3) i okomit je na pravce

−−
→ −−→
odredene vektorima AB i CD.
Rješenje. Iz okomitosti pravaca slijedi da je vektor smjera s pravca p okomit na
vektore
−−→ −−→
AB = rB − rA = 2i − j i CD = rD − rC = 3i − 6j − 2k.
Stoga možemo uzeti

i j k
−
−→ −−→
s = AB × CD = 2 −1 0 = 2i + 4j − 9k.
3 −6 −2
S obzirom da točka T = (1, 2, 3) leži na pravcu, kanonska jednadžba pravca p glasi

x−1 y−2 z−3
= = .
2 4 −9
3.17 Ravnina paralelna pravcu
Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A = (1, 0, −1) i B = (−1, 2, 1),
a paralelna je s pravcem p koji je presjek ravnina
π1 . . . 3x + y − 2z − 6 = 0,
π2 . . . 4x − y + 3z = 0.
Rješenje. Vektori normala ravnina π1 i π2 su n1 = {3, 1, −2} i n2 = {4, −1, 3}.

Vektor smjera s pravca p je okomit na n1 i n2 , pa možemo uzeti
s = n1 × n2 = i − 17j − 7k.
−
−→
Budući da su vektori s i AB okomiti s vektorom normale n ravnine π, n je kolinearan
s vektorskim produktom
−−
→
AB × s = 20i − 12j + 32k = 4(5i − 3j + 8k),
pa za vektor smjera možemo uzeti n = 5i − 3j + 8k. Jednadžba ravnine π, koja je

potpuno odredena vektorom normale n = {5, −3, 8} i točkom A = (1, 0, −1) koja
leži u njoj, glasi
5(x − 1) − 3(y − 0) + 8(z + 1) = 0,
odnosno
5x − 3y + 8z + 3 = 0.
3.18 Sjecište pravca i ravnine 79
3.18 Sjecište pravca i ravnine
Zadan je pravac p kao presjek ravnina
π1 . . . x − 2z − 3 = 0,
π2 . . . y − 2z = 0.
Odredite sjecište pravca p i ravnine π . . . x + 3y − z + 4 = 0.
Rješenje. Prvo odredimo parametarsku jednadžbu pravca p. Ravnine π1 i π2

imaju vektore normale n1 = {1, 0, −2} i n2 = {0, 1, −2}. S obzirom da je pravac p
okomit na obje normale, za vektor smjera s pravca p možemo uzeti

i j k

s = n1 × n2 = 1 0 −2 = 2i + 2j + k.
0 1 −2
Još trebamo odrediti jednu točku koja leži na pravcu. Uvrštavanjem z = 0 u

jednadžbe ravnina π1 i π2 dobivamo x = 3 i y = 0, pa tražena točka ima koordinate
(3, 0, 0). Dakle, parametarska jednadžba pravca p je dana s
x = 2t + 3, y = 2t, z = t, t ∈ R.
Uvrštavanjem parametarske jednadžbe pravca p u jednadžbu ravnine π slijedi
(2t + 3) + 3 · 2t − t + 4 = 0,
odakle je t = −1 i sjecište pravca p i ravnine π točka s koordinatama
x = 2 · (−1) + 3 = 1, y = 2 · (−1) = −2, z = −1.
3.19 Sjecište dvaju pravaca
Odredite sjecište pravaca

x−1 y−2 z x y+1 z−2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
4 3 1 3 3 0
Rješenje. Stavimo
x−1 y−2 z
= = = t, t ∈ R.
4 3 1
Slijedi da je parametarska jednadžba pravca p1 jednaka
x = 1 + 4t, y = 2 + 3t, z = t, t ∈ R.
Na isti način iz
x y+1 z−2
= = = s, s ∈ R,
3 3 0
slijedi parametarska jednadžba pravca p2
x = 3s, y = −1 + 3s, z = 2, s ∈ R.
Izjednačavanjem odgovarajućih koordinata dobivamo sustav
1 + 4t = 3s,
2 + 3t = −1 + 3s,
t = 2,
koji ima jedinstveno rješenje t = 2, s = 3. Dakle, pravci p1 i p2 se sijeku u točki

koja ima koordinate
x = 1 + 4 · 2 = 9, y = 2 + 3 · 2 = 8, z = 2.
3.20 Ortogonalna projekcija točke na pravac
Odredite točku N simetričnu točki M = (1, 0, 2) s obzirom na pravac

x−2 y z+1
p ... = = .
3 5 1
Rješenje. Odredimo prvo ortogonalnu projekciju P točke M na pravac p. Neka

je π ravnina koja prolazi točkom M i okomita je na p. Tada za vektor normale n
ravnine π možemo uzeti vektor smjera pravca p, dakle n = {3, 5, 1}. Jednadžba
ravnine π glasi
3 · (x − 1) + 5 · (y − 0) + 1 · (z − 2) = 0,
odnosno
3x + 5y + z − 5 = 0.
Točka P je sjecište ravnine π i pravca p, pa uvrštavanjem parametarske jednadžbe
pravca p
x = 2 + 3t, y = 5t, z = −1 + t, t ∈ R
u jednadžbu ravnine π dobivamo
3(2 + 3t) + 5 · 5t + (−1 + t) − 5 = 0.
Slijedi t = 0 i P = (2, 0, −1). Točka P je polovište izmedu točaka M i N . Stoga,

uz oznake M = (x1 , y1 , z1 ) i N = (x2 , y2 , z2 ), vrijedi
x1 + x2 y1 + y2 z1 + z2
P =( , , ).
2 2 2
Uvrštavanjem poznatih koordinata dobivamo
x1 + 1 y1 + 0 z1 + 2
= 2, = 0, = −1,
2 2 2
pa je tražena točka N = (3, 0, −4).
3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu 81
3.21 Ortogonalna projekcija točke na ravninu
Odredite ortogonalnu projekciju N točke M (−1, 0, 1) na ravninu π . . . 2x+y−z = 7.

Rješenje. Neka pravac p prolazi točkom M i okomit je na ravninu π. Za vektor
smjera s pravca p možemo uzeti vektor normale ravnine π, dakle s = {2, 1, −1}.
Parametarska jednadžba pravca p glasi
x = −1 + 2t, y = t, z = 1 − t, t ∈ R. (3.3)
Tražena točka je sjecište pravca p i ravnine π, pa uvrštavanjem (3.3) u jednadžbu

ravnine π dobivamo
2(−1 + 2t) + t − (1 − 7) + 7 = 0,
odakle je
2 7 2 5
t=− i N = − ,− , .
3 3 3 3
3.22 Ortogonalna projekcija pravca na ravninu
Odredite parametarsku jednadžbu ortogonalne projekcije q pravca
x y − 12
7 z − 10
7
p ... = =
−2 1 3
na ravninu π . . . 2x − y + 5z − 5 = 0.
Rješenje. Neka je π1 ravnina koja sadrži pravac p i okomita je na ravninu π.
Pravac p prolazi točkom
12 10
T = 0, ,
7 7
i ima vektor smjera s = {−2, 1, 3}. Vektor normale ravnine π je n = {2, −1, 5}.
Stoga ravnina π1 prolazi točkom T i vektor normale n1 je kolinearan vektoru

i j k

n × s = 2 −1 5 = −8i − 16j = −8(i + 2j),
−2 1 3
pa možemo uzeti n1 = i + 2j. Jednadžba ravnine π1 glasi

12 10
2 · (x − 0) + 4 · y − +0· z− = 0,
7 7
odnosno
7x + 14y − 24 = 0.
Pravac q je presjek ravnina π i π1 , odnosno zadan je jednadžbama
2x − y + 5z − 5 = 0,
7x + 14y − 24 = 0.
Odredimo sada parametarsku jednadžbu pravca q. Iz druge jednadžbe slijedi

24
x = −2y + .
7
Uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo

24
2 −2y + − y + 5z − 5 = 0,
7
odakle slijedi
13
z=y− .
35
Stavimo li y = t, t ∈ R, dobivamo traženu parametarsku jednadžbu
24 13
x = −2t + , y = t, z =t− , t ∈ R.
7 35
3.23 Udaljenost točaka
Odredite jednadžbu skupa točaka koje su jednako udaljene od točaka A(2, −1, 2) i
B(0, 1, 0).
Rješenje. Neka je T = (x, y, z) proizvoljna točka iz zadanog skupa. Vrijedi
d(T, A) = d(T, B),

p p
(x − 2) + (y + 1) + (z − 2)2 = (x − 0)2 + (y − 2)2 + (z − 0)2 ,
2 2
(x2 − 4x + 4) + (y 2 + 2y + 1) + (z 2 − 4z + 4) = x2 + (y 2 − 2y + 1) + z 2 ,
−4x + 4y − 4z + 8 = 0.
Dakle, traženi skup točaka je ravnina s jednadžbom
x − y + z − 2 = 0.
3.24 Udaljenost ravnina
Nadite udaljenost izmedu ravnina
π1 . . . 2x + 3y − 6z + 14 = 0 i π2 . . . 2x + 3y − 6z − 35 = 0.
Rješenje. Za vektore normale ravnina π1 i π2 vrijedi n1 = n2 = {2, 3, −6}, pa

su ravnine paralelne. Stoga je dovoljno odrediti bilo koju točku na jednoj ravnini
i izračunati udaljenost te točke do druge ravnine. Uvrštavanjem y = 0 i z = 0
u jednadžbu ravnine π1 dobivamo x = −7, pa točka T = (−7, 0, 0) leži na π1 .
Općenito, udaljenost točke T1 = (x1 , y1 , z1 ) od ravnine π . . . Ax + By + Cz + D = 0
je jednaka
|Ax1 + By1 + Cz1 + D|
d(T1 , π) = √ . (3.4)
A2 + B 2 + C 2
3.25 Udaljenost pravca od ravnine 83
Dakle, ravnine π1 i π2 su udaljene za

|2 · (−7) + 3 · 0 − 6 · 0 − 35|
d(π1 , π2 ) = d(T, π2 ) = √ = 7.
22 + 32 + 62
3.25 Udaljenost pravca od ravnine
Nadite ravninu π koja je paralelna pravcima

y = 2x − 1 y = −x + 2
p1 . . . i p2 . . .
z = 3x + 2 z = 4x − 1
i jednako udaljena od tih pravaca.

Rješenje. Opća jednadžba ravnine π glasi
Ax + By + Cz + D = 0.
Stavljanjem x = t, t ∈ R dobivamo parametarsku jednadžbu pravca p1
x = t, y = 2t − 1, z = 3t + 2, t∈R
i pravca p2
x = t, y = −t + 2, z = 4t − 1, t ∈ R.
Vektor normale n ravnine π je okomit na vektore smjera s1 = {1, 2, 3} i s2 =
{1, −1, 4} zadanih pravaca, pa je

i j k

n = s1 × s2 = 1 2 3 = 11i − j − 3k.
1 −1 4
Dakle, A = 11, B = −1 i C = −3. Preostaje izračunati D iz uvjeta
d(p1 , π) = d(p2 , π).
Budući da su ravnina π i pravci p1 i p2 paralelni, slijedi
d(T1 , π) = d(T2 , π),
gdje je T1 proizvoljna točka na pravcu p1 , a T2 na pravcu p2 . Uzmemo li T1 =

(0, −1, 2) i T2 = (0, 2, −1), prema formuli (3.4), vrijedi
|11 · 0 − 1 · (−1) − 3 · 2 + D| |11 · 0 − 1 · 2 − 3 · (−1) + D|

√ = √ ,
2 2
11 + 1 + 3 2 112 + 12 + 32
odnosno
|D − 5| = |D + 1|,
odakle kvadriranjem dobivamo D = 2 i jednadžbu ravnine π
11x − y − 3z + 2 = 0.
3.26 Udaljenost točke od pravca
Odredite udaljenost točke T = (2, 1, 3) od pravca

x−1 y−1 z−1
p ... = = .
1 2 3
Rješenje. Prvo odredimo jednadžbu ravnine π koja prolazi točkom T i okomita

je na pravac p. Budući da je vektor normale n ravnine π jednak vektoru smjera
s = {1, 2, 3} pravca p, jednadžba ravnine π je
1 · (x − 2) + 2 · (y − 1) + 3 · (z − 3) = 0,
odnosno
x + 2y + 3z − 13 = 0.
Odredimo sada sjecište pravca p i ravnine π. Uvrštavanjem parametarske jednadžbe
pravca
x = t + 1, y = 2t + 1, z = 3t + 1, t ∈ R.
u jednadžbu ravnine dobivamo t = 21 , pa sjecište S ima koordinate
1 3 1 1 5
x= +1= , y=2 + 1 = 2, z=3 +1= .
2 2 2 2 2
Budući da je S ortogonalna projekcija točke T na pravac p, tražena udaljenost iznosi
s
2 2 √
3 2 5 6
d(T, p) = d(T, S) = 2− + (1 − 2) + 3 − = .
2 2 2
3.27 Udaljenost paralelnih pravaca
Odredite udaljenost izmedu paralelnih pravaca

x y−1 z x−1 y z−1
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
1 1 2 1 1 2
Rješenje. Pravci p1 i p2 su paralelni pa je dovoljno odabrati proizvoljnu točku na

jednom pravcu i izračunati njenu udaljenost do drugog pravca. Općenito, ako je
pravac p zadan točkom T0 i vektorom smjera s, tada je
−−→
|T T0 × s|
d(T, p) = .
|s|
Točka T1 = (0, 1, 0) leži na pravcu p1 , a pravac p2 je zadan točkom T2 = (1, 0, 1) i

vektorom smjera s2 = {1, 1, 2}. Stoga je
−−→
|T1 T2 × s2 |
d(p1 , p2 ) = d(T1 , p2 ) = .
|s2 |
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca 85
Zbog
i j k
−−→
T1 T2 × s2 = −1 1 −1 = 3i + j − 2k,
1 1 2
vrijedi √ √
|3i + j − 2k| 32 + 12 + 22 21
d(p1 , p2 ) = = √ = .
|i + j + 2k| 2 2
1 +1 +2 2 3
3.28 Udaljenost mimosmjernih pravaca
Zadani su pravci p1 , koji prolazi kroz točke A = (1, 0, −1) i B = (−1, 1, 0), i p2 ,
koji prolazi kroz točke C = (3, 1, −1) i D = (4, 5, −2). Dokažite da su ti pravci
mimosmjerni i odredite najmanju udaljenost izmedu njih.
Rješenje. Pravci p1 i p2 imaju vektore smjera
−−→
s1 = AB = −2i + j + k,
−−→
s2 = CD = i + 4j − k,
−−→
pa nisu paralelni. Još treba pokazati da se ne sijeku. Uvedimo vektor v = CB =
−4i+k koji spaja točku C na pravcu p2 s točkom B na pravcu p1 . Mješoviti produkt
vektora s1 , s2 i v iznosi

−4 0 1

v · (s1 × s2 ) = −2 1 1 = 11,
1 4 −1
pa je različit od nule i vektori nisu komplanarni. Stoga se pravci p1 i p2 ne sijeku.

Najkraća udaljenost izmedu dva mimosmjerna pravca odreduje se po formuli
|v · (s1 × s2 )|
d(p1 , p2 ) = .
|s1 × s2 |
√
Iz |s1 × s2 | = | − 5i − j − 9k| = 107, slijedi
11
d(p1 , p2 ) = √ .
107
3.29 Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice
Zadan je trokut s vrhovima A(2, 3, 2), B(0, 1, 1) i C(4, 4, 0). Odredite sjecište S
simetrale unutarnjeg kuta pri vrhu A i simetrale stranice AB.
Rješenje. Neka je π ravnina koja prolazi polovištem P stranice AB, okomita
na pravac koji prolazi točkama A i B. Nadalje, neka je p pravac kroz točku A s
vektorom smjera
−−
→ −→
AB AC
s = −−→ + −→ .
|AB| |AC|
Tada je točka S sjecište ravnine π i pravca p. Polovište P stranice AB ima koordi-

nate
2+0 3+1 2+1 3
P = , , = 1, 2, ,
2 2 2 2
−−
→
a vektor normale n je jednak AB = {−2, −2, −1}. Stoga jednadžba ravnine π glasi

3
−2 · (x − 1) − 2 · (y − 2) − 1 · z − = 0,
2
odnosno
15
−2x − 2y − z + = 0.
2
Zbog
−2i − 2j − k 2i + j − 2k (−2i − 2j − k) + (2i + j − 2k) 1
s= + = = − j − k,
| − 2i − 2j − k| |2i + j − 2k| 3 3
možemo za vektor smjera pravca p uzeti kolinearan vektor s1 = −j − 3k, pa para-
metarska jednadžba glasi
x = 2, y = −t + 3, z = −3t + 2, t ∈ R.
Uvrštavanjem u jednadžbu ravnine π dobivamo

15
−2 · 2 − 2 · (−t + 3) − (−3t + 2) + = 0,
2
odakle je
9 21 7
t= i S= 2, ,− .
10 10 10

π
1. Odredite duljinu vektora a = p − 2q ako je |p| = 2, |q| = 3, ∠(p, q) = .
6
2. Zadani su vektori a = {2λ, 1, 1 − λ}, b = {−1, 3, 0}, c = {5, −1, 8}. Nadite
parametar λ za koji vrijedi ∠(a, b) = ∠(a, c).
3. Zadani su vektori a = {1, −2, 1}, b = {−1, 1, 2} i c = {1, y, z}. Ako je c ⊥ a
i c ⊥ b, izračunajte y i z.
4. Odredite parametar λ takav da vektori a = {2, −3, 0} i b = {λ, 4, 0} budu
okomiti.
5. Odredite kut α izmedu vektora a i b ako je (a + b) ⊥ (7a − 5b) i (a − 4b) ⊥
(7a − 2b).
π
6. Zadani su vektori p i q takvi da je |p| = 2, |q| = 3, ∠(p, q) = .
3
(a) Izrazite vektor n preko vektora p i q ako vrijedi n · p = 7 i n · q = 3.
(b) Izrazite jedinični vektor vektora n preko p i q.
7. Odredite vektor b koji je kolinearan s vektorom a = {2, −1, 2} i zadovoljava

uvjet a · b = −18.
8. Odredite površinu P trokuta što ga odreduju vektori a = {2, 3, 5} i b =

{1, 2, 1}.
9. Odredite površinu P trokuta s vrhovima A = (1, 1, 1), B = (2, 3, 4) i C =

(4, 3, 2).
10. Odredite duljinu visine vA spuštene iz vrha A u trokutu ABC ako su vrhovi
trokuta A = (1, 0, −1), B = (−1, 1, 1) i C = (0, 2, 1).
11. Odredite površinu P i visinu vB spuštenu iz vrha B u trokutu ABC sa vrho-

vima A = (1, −2, 8), B = (0, 0, 4) i C = (6, 2, 0).
12. Zadani su vrhovi A = (1, −2, 3), B = (3, 2, 1) i C = (6, 4, 4) paralelograma

ABCD. Odredite površinu P paralelograma ABCD i koordinate vrha D.
13. Odredite površinu P paralelograma s dijagonalama e = 2m−n i f = 4m−5n,

π
ako je |m| = |n| = 1 i ∠(m, n) = .
4
14. Zadani su vektori m = a − b + c, n = −2a − b + c, gdje su a, b i c jedinični
π 2π π
vektori koji zatvaraju kutove ∠(a, b) = , ∠(b, c) = i ∠(a, c) = .
3 3 3
Izračunajte duljine dijagonala d1 i d2 paralelograma konstruiranog nad tim
vektorima.
15. Odredite volumen V paralelopipeda razapetog vektorima a = {1, 0, 3}, b =

{−1, 1, 0} i c = {2, 1, 1}.
16. Zadane su točke A = (1, 2, 1), B = (3, −2, 1), C = (1, 4, 3) i D = (5, 0, 5).
−
−→ −→ −−→
Izračunajte volumen V paralelopipeda razapetog vektorima AB, AC i AD.
17. Pokažite da ako za tri proizvoljna vektora a, b i c vrijedi a×b+b×c+c×a = 0,

onda su vektori a, b i c komplanarni, a vektori d = a−c i e = b−a kolinearni.
18. Odredite parametar t takav da vektori a = {3, 2, t}, b = {−1, 0, 0} i c =

{4, 1, 0} ne čine bazu vektorskog prostora.
19. Odredite jedinični vektor okomit na vektore a = {−2, −6, −1} i b = {1, 2, 0}
koji s vektorom c = {−2, 1, 0} zatvara šiljasti kut. U smjeru tog jediničnog
vektora odredite d takav da vektori a, b i d budu stranice paralelopipeda čiji
volumen iznosi 18.
20. Odredite jednadžbe koordinatnih ravnina, te ravnina paralelnih s njima.
21. Odredite jednadžbu ravnine π koja sadrži točku T = (1, −3, 2) i paralelna je
s ravninom π1 . . . 7x − 4y + z − 4 = 0.
22. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkom M = (−2, 1, −5) i okomita
je na ravnine
π1 . . . − 3x + 2y + z + 5 = 0 i π2 . . . 6x − 5y + 4z + 2 = 0.
23. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1)
i okomita je na ravninu π1 . . . 4x − y + 2z − 7 = 0.
24. Odredite opći, segmentni i normalni oblik jednadžbe ravnine π kroz točke
A = (2, −6, 4), B = (10, 2, −8) i C = (0, 4, 6).
25. Odredite kanonske i parametarske jednadžbe koordinatnih osi.
26. Vrhovi trokuta su A = (1, 1, 1), B = (3, 0, 3) i C = (−2, 1, 1). Odredite
jednadžbu simetrale s kuta BAC.
27. Odredite jednadžbu ravnine π koja sadrži točku P = (1, −1, 2) i pravac koji
je zadan kao presjek ravnina 3x + y − z + 5 = 0 i x − y + 2z − 1 = 0.
28. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A = (1, 0, −1) i B =
(−1, 2, 1), a paralelna je s pravcem koji je presjek ravnina 3x + y − 2z − 6 = 0
i 4x − y + 3z = 0.
29. Odredite jednadžbu ravnine π koja sadrži pravce
x y−2 z+2 x−2 y+1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 3 −1 −2 3 −1
30. Odredite sjecište S pravca

x−2 y z+1
p ... = =
1 −2 −1
i ravnine π . . . 2x − 3y + z + 4 = 0.
31. Ispitajte medusobni položaj pravca
x y−1 z−2
p ... = =
−2 −1 1
i ravnine π . . . x + y + 3z − 7 = 0.
32. Da li se pravci
x y z−1 x y−1 z
p1 . . . = = i p2 . . . = =
1 2 1 2 1 2
sijeku?
33. Odredite jednadžbu pravca p koji prolazi točkom A = (2, −3, 1), siječe pravac
x−3 y+3 z−5
q ... = =
2 −1 3
i okomit je na njega.
34. Odredite jednadžbu pravca p koji leži u ravnini π . . . x − 4y + 2z − 7 = 0,

prolazi točkom T u kojoj pravac p1 zadan jednadžbama x − 2y − 4z + 3 = 0 i
2x + y − 3z + 1 = 0 probada ravninu π i okomit je na pravac p1 .
35. Odredite točku N simetričnu točki M = (3, −1, 1) s obzirom na ravninu koja
prolazi točkama T1 = (−2, −1, −1), T2 = (2, 1, −5) i T3 = (−4, −1, 0).
36. Odredite kanonsku jednadžbu ortogonalne projekcije pravca
x−7 y z+1
p ... = =
−8 1 3
na ravninu π . . . x − y + 3z + 7 = 0.
37. Odredite kanonsku jednadžbu ortogonalne projekcije pravca
x−1 y+1 z−3
p ... = =
2 3 −1
na ravninu π . . . x + 2y − 5z + 3 = 0.
38. Zadani su paralelni pravci
x y−3 z−3 x−2 y−1 z−3
p ... = = i q ... = = .
1 2 0 1 2 0
Odredite ravninu π s obzirom na koju su ti pravci zrcalno simetrični.
39. Odredite sve točke na pravcu p zadanog kao presjek ravnina√ x + y − 3z + 6 = 0
i x − y − z = 0 koje su udaljene od točke T = (1, 0, 1) za 8.
40. Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi pravcem
x−1 y+1 z−2
p1 . . . = =
2 3 1
i paralelna je pravcu
x+3 y−1 z+2
p2 . . . = = .
3 4 2
Izračunajte udaljenost pravca p2 od ravnine π.
41. Izračunajte udaljenost točke M = (2, −1, 3) od pravca
x+1 y+2 z−1
p ... = = .
3 4 2
42. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca
x+1 y z−1 x y+1 z−2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
2 −1 3 −1 1 2
43. Odredite najmanju udaljenost izmedu pravaca

x+1 y z−1 x y+1 z−2
p1 . . . = = i p2 . . . = = .
1 1 2 1 3 4
44. Na pravcu
x+4 y+2 z − 10
p ... = =
1 −1 −1
odredite točku A koja je najbliža pravcu
x−3 y−3 z+3
q ... = = .
1 −4 2
3.31 Rješenja
p √
1. |a| = 2 10 − 3 3.
1
2. λ = .
4
3 1
3. y = ,z= .
5 5
4. λ = 6.
√
13 7
5. cos α = √ .
8 67
1
6. (a) n = 2 p − q,
3
2 1
(b) n0 = √ p − √ q.
13 3 13
7. b = {−4, 2, −4}.
√
59
8. P = .
2
√
9. P = 2 6.
√
34
10. vA = .
2
√ 2√
11. P = 7 5, vB = 21.
3
√
12. P = 4 29, D = (4, 0, 6).
√
3 2
13. P = .
2
√
14. d1 = 3, d2 = 13.
15. V = 8.
16. V = 8.
17. Dovoljno je pokazati da vrijedi (a × b) · c = 0 i d × e = 0.

3.31 Rješenja 91
18. t = 0.
19. d = (−4, 2, −4).
20. Jednadžba xy-ravnine je z = 0, xz-ravnine y = 0, yz-ravnina x = 0. Jed-

nadžbe ravnina paralelnih xy-ravnini su oblika z = c, xz-ravnini oblika y = c,
yz-ravnini oblika x = c, za neki c ∈ R.
21. π . . . 7x − 4y + z − 21 = 0.
22. π . . . 13x + 18y + 3z + 23 = 0.
23. π . . . x + 6y + z − 16 = 0.
24. Opći oblik jednadžbe ravnine π glasi
17x + y + 12z − 76 = 0,
segmentni oblik
x y z
+ + = 1,
76 76 19
17 3
a normalni oblik
17 1 12 76
√ x+ √ y+ √ z−√ = 0.
434 434 434 434
x y z x y z x y z
25. Kanonska jednadžba x-osi je = = , y-osi = = , z-osi = = .
1 0 0 0 1 0 0 0 1
Parametarska jednadžba x-osi je x = t, y = 0, z = 0, y-osi x = 0, y = t, z = 0,
z-osi x = 0, y = 0, z = t, t ∈ R.
x−1 y−1 z−1
26. s . . . = = .
−1 −1 2
27. π . . . 2x + 2y − 3z + 6 = 0.
28. π . . . 5x − 3y + 8z + 3 = 0.
29. π . . . y + 3z + 4 = 0.
30. S = (1, 2, 0).

31. Ravnina π sadrži pravac p.
32. Pravci p1 i p2 se ne sijeku.

x−2 y+3 z−1
33. p . . . = = .
−1 1 1
1 3
x−2 y+ z−
34. p . . . = 2 = 2.
−2 3 7
35. N = (1, −5, −3).
x−6 y−1 z+4

36. p . . . = = .
−8 1 3
43 4 25
x− y+ z−
37. p . . . 30 = 30 = 30 .
47 64 35
38. π . . . 2x − y = 0.
39. A = (3, 0, 3), B = (−1, −2, 1).
√
40. π . . . 2x − y − z − 1 = 0, d(p2 , π) = 6.
√
3 377
41. d(M, p) = .
29
√
3
42. d(p1 , p2 ) = .
5
√
3
43. d(p1 , p2 ) = .
3
44. A = (4, −10, 2).
4.
FUNKCIJE REALNE
VARIJABLE
4.1 Područje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija . . . . . . . . . . . . 95
4.3 Graf opće sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.4 Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija . . . . . . . . . . . . . . 100
4.6 Inverzna funkcija i područje definicije . . . . . . . . . . . . . . 100
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . 101
4.8 Limes slijeva i zdesna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.9 Limes oblika ∞/∞ u beskonačnosti . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.11 Limes racionalne funkcije oblika ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . 103
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0 . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . 104
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x → 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x → ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.16 Limes oblika a∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.17 Primjena limesa koji daju broj e . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
4.18 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
4.19 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
4.20 Asimptote racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
4.21 Asimptote iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom . . . . . . . . . 116
4.23 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
4.24 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
U zadacima za koje to ima smisla nacrtajte odgovarajuće funkcije ili njihove dje-
love pomoću programa NetPlot1 ili nekog drugog programa za crtanje funkcija i
provjerite točnost odgovarajućih rješenja.
1 http://lavica.fesb.hr/netplot
94 FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
4.1 Područje definicije funkcije
Odredite područje definicije funkcija:
x2 − 3x + 2
(a) f (x) = log ,
x+1
(b) f (x) = arccos(log 31 x),
x+2
(c) f (x) = ln arcsin .
5−x
Rješenje.
(a) Prema [M1, §4.6.4] i [M1, §4.6.2], funkcija f je definirana za sve x ∈ R za koje
vrijedi
x2 − 3x + 2
> 0 i x + 1 6= 0.
x+1
Rastavljanjem prvog uvjeta na faktore dobivamo nejednadžbu
(x − 1)(x − 2)
> 0,
x+1
koju zadovoljavaju svi x ∈ h−1, 1i ∪ h2, +∞i. Iz drugog uvjeta slijedi x 6= −1
pa presijecanjem obaju uvjeta vidimo da je
D(f ) = h−1, 1i ∪ h2, +∞i.
(b) Prema [M1, §4.6.6] i [M1, §4.6.4], funkcija f je definirana za sve x ∈ R za koje
vrijedi
−1 ≤ log 31 x ≤ 1 i x > 0.
Iz prvog uvjeta slijedi
1
log 13 3 ≤ log 13 x ≤ log 31 ,
3
što povlači 3 ≥ x ≥ 13 jer je log 13 x padajuća funkcija. Budući da je segment
[3, 31 ] sadržan u h0, +∞i koji je rješenje drugog uvjeta, dobivamo

1
D(f ) = 3, .
3
(c) Prema [M1, §4.6.4], [M1, §4.6.6] i [M1, §4.6.2], funkcija f je definirana za sve
x ∈ R za koje vrijedi
x+2 x+2
arcsin > 0, −1 ≤ ≤ 1 i 5 − x 6= 0.
5−x 5−x
Iz prvog uvjeta i svojstava funkcije arcsin (vidi [M1, §4.6.6]) slijedi
x+2
> 0,
5−x
4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija 95
zbog čega je presjek svih uvjeta jednak

x+2
0< ≤ 1.
5−x
Lijevu stranu nejednakosti zadovoljavaju svi
x ∈ h−2, 5i .
Raspisivanjem desne strane nejednakosti dobivamo

x+2 2x − 3
− 1 ≤ 0 tj. ≤ 0,
5−x 5−x
što vrijedi za sve
3
x ∈ −∞, ∪ h5, +∞i .
2
Područje definicije funkcije f jednako je presjeku dobivenih intervala, odnosno

3
D(f ) = −2, .
2
4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija
Odredite područje definicije funkcija:
(a) f (x) = arctg(x + 2) − ln(−x),

√ √ 1
(b) f (x) = x + 1 − 3 − x + e x ,
√
(c) f (x) = 16 − x2 + log sin (x − 3),
r
80x − 170 3 − 2x − 5x2
(d) f (x) = arch log 2
+ log .
3 − 2x − 5x 8x − 17
Rješenje.
(a) Zadanu funkciju zapišimo u obliku f (x) = f1 (x) − f2 (x), gdje je f1 (x) =
arctg(x + 2) i f2 (x) = ln(−x). Prema [M1, §4.6.6], funkcija f1 je definirana za
sve x ∈ R. Nadalje, prema [M1, §4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x ∈ R
za koje je −x > 0, odnosno x < 0. Područje definicije funkcije f kao razlike
funkcija f1 i f2 jednak je presjeku njihovih područja definicije pa je
D(f ) = h−∞, 0i.
(b) Zadanu funkciju zapišimo u obliku f (x) = f1 (x) − f2 (x) + f3 (x), gdje je f1 (x) =
√ √ 1
x + 1, f2 (x) = 3 − x i f3 (x) = e x . Područje definicije funkcije f jednako je
presjeku područja definicije funkcija f1 , f2 i f3 . Stoga je, prema [M1, §4.6.2] i

[M1, §4.6.3], funkcija f definirana za sve x ∈ R za koje su ispunjeni uvjeti
x + 1 ≥ 0, 3−x≥0 i x 6= 0,
odnosno
x ≥ −1, x≤3 i x 6= 0.
Dakle,
D(f ) = [−1, 0i ∪ h0, 3].
(c) Zadanu
√ funkciju zapišimo u obliku f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je f1 (x) =
16 − x2 i f2 (x) = log sin (x − 3). Prema [M1, §4.6.2], funkcija f1 je defi-
nirana za sve x ∈ R za koje vrijedi
16 − x2 ≥ 0,
pa je
D(f1 ) = [−4, 4] .
Prema [M1, §4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve x ∈ R za koje vrijedi
sin (x − 3) > 0,
odnosno, prema [M1, §4.6.5], za sve x ∈ R za koje je
0 + 2kπ < x − 3 < π + 2kπ, k ∈ Z,
tj.
3 + 2kπ < x < 3 + (2k + 1)π, k ∈ Z.
Dakle, [
D(f2 ) = h3 + 2kπ, 3 + (2k + 1)πi .
k∈Z
Područje definicije funkcije f kao sume funkcija f1 i f2 jednako je presjeku

njihovih područja definicije. Budući da D(f1 ) ima neprazan presjek jedino s
intervalima
h3 − 2π, 3 − πi i h3, 3 + πi
iz D(f2 ), koji se dobiju uvrštavanjem indeksa k = −1 i k = 0, dobivamo
D(f ) = h3 − 2π, 3 − πi ∪ h3, 4] .
(d) Zadanu funkciju zapišimo u obliku f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je

r
80x − 170 3 − 2x − 5x2
f1 (x) = arch log 2
i f2 (x) = log .
3 − 2x − 5x 8x − 17
Prema [M1, §4.6.9] i [M1, §4.6.4], funkcija f1 je definirana za sve x ∈ R koji

zadovoljavaju
80x − 170 80x − 170
log ≥1 i > 0,
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
4.2 Područje definicije sume i razlike funkcija 97
odnosno
80x − 170 80x − 170
≥ 10 i > 0.
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
Budući da rješenja prve nejednadžbe zadovoljavaju i drugu, funkcija f1 je defi-
nirana za sve x ∈ R koji zadovoljavaju
80x − 170
≥ 10,
3 − 2x − 5x2
odnosno dijeljenjem s 10 nejednadžbu
8x − 17
≥ 1.
3 − 2x − 5x2
Analogno, prema [M1, §4.6.2] i [M1, §4.6.4], funkcija f2 je definirana za sve

x ∈ R koji zadovoljavaju
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
log ≥0 i > 0,
8x − 17 8x − 17
odnosno
3 − 2x − 5x2 3 − 2x − 5x2
≥1 i > 0,
8x − 17 8x − 17
čiji je presjek
3 − 2x − 5x2
≥ 1.
8x − 17
Područje definicije funkcije f jednako je presjeku područja definicije funkcija f1
i f2 . Stoga je funkcija f definirana za sve x ∈ R koji zadovoljavaju
8x − 17 3 − 2x − 5x2
≥1 i ≥ 1.
3 − 2x − 5x2 8x − 17
Primijetimo da presjekom dobivenih nejednadžbi razlomak i njemu recipročan

razlomak trebaju biti veći ili jednaki od 1, a to je moguće samo kada su oba
jednaka 1. Slijedi
3 − 2x − 5x2
= 1,
8x − 17
odakle dobivamo kvadratnu jednadžbu
x2 + 2x − 4 = 0
čija su rješenja
√ √
x1 = −1 − 5 i x2 = −1 + 5.
Dakle, zadana funkcija je definirana samo za brojeve x1 i x2 , odnosno

√ √
D(f ) = {−1 − 5, −1 + 5}.
4.3 Graf opće sinusoide
Nacrtajte graf funkcije

1 π
f (x) = − sin 2x − .
2 3
Rješenje. Prema oznakama u [M1, §4.6.5], za zadanu funkciju je
1 π
A=− , ω=2 i ϕ=− .
2 3
Graf funkcije f dobivamo iz grafa funkcije sin x u sljedeća tri koraka:
2π 2π
1. Osnovni period od 2π promijenimo u osnovni period od ω = 2 = π i time
dobijemo graf funkcije f1 (x) = sin 2x (slika 4.1).
Π 3Π
2 Π
2
2Π
-1
Slika 4.1: Sinusoida f1 (x) = sin 2x.
−π
2. Graf funkcije f1 (x) = sin 2x pomaknemo za − ωϕ = − 23 = π6 u pozitivnom
smjeru x-osi što nam daje graf funkcije f2 (x) = sin 2x − π3 (slika 4.2).

3. Konačno, ordinate grafa funkcije f2 (x) = sin 2x − π3 pomnožimo brojem
A = − 21 , čime dobivamo graf zadane funkcije (slika 4.3).
4.4 Kompozicija funkcija
Ako je
1+x 3x + x3
f (x) = log i g(x) = ,
1−x 3x2 + 1
dokažite da je (f ◦ g) (x) = 3f (x).
4.4 Kompozicija funkcija 99
2Π
Π
6 Π
2
3
Π 7
6
Π 3Π

2
5Π

3
2Π
-1
π

Slika 4.2: Sinusoida f2 (x) = sin 2x − 3 .
1

2
Π 2Π 7Π 5Π
6
3

6

3
- 12
-1

Slika 4.3: Sinusoida f (x) = − 21 sin 2x − π
3 .
Rješenje. Prema [M1, definicija 1.9] slijedi
3x + x3

3x + x 3
1+
(f ◦ g) (x) = f (g(x)) = f = log 3x2 + 1
3x2 + 1 3x + x3
1− 2
3x + 1
x3 + 3x2 + 3x + 1
3x2 + 1 x3 + 3x2 + 3x + 1
= log 3 2 = log
−x + 3x − 3x + 1 −x3 + 3x2 − 3x + 1
3x2 + 1
(x + 1)3 x+1
= log = 3 log = 3f (x).
(1 − x)3 1−x
4.5 Nejednadžba s kompozicijom funkcija
Ako je f (x) = 2−x + 1 i g(x) = 2x − 1, riješite nejednadžbu
(f ◦ g) (x) < (g ◦ f ) (x).
Rješenje. Prema [M1, definicija 1.9] vrijedi
(f ◦ g) (x) = f (g(x)) = f (2x − 1) = 2−(2x−1) + 1 = 2−2x+1 + 1,

(g ◦ f ) (x) = g (f (x)) = g 2−x + 1 = 2 2−x + 1 − 1 = 21−x + 1.
Zadana nejednadžba stoga glasi
2−2x+1 + 1 < 21−x + 1.
Dakle, vrijedi
2−2x+1 < 21−x ,

−2x + 1 < 1 − x,
pa je ješenje nejednadžbe x > 0.
4.6 Inverzna funkcija i područje definicije
Odredite inverznu funkciju funkcije

sin x + 2
f (x) =
sin x + 1
i područje definicije funkcija f i f −1 .
Rješenje. Funkcija f je definirana za one x ∈ R za koje je
sin x 6= −1,
odnosno
3π
x 6= + 2kπ, k ∈ Z.
2
Stoga je
3π
D(f ) = R\ + 2kπ, k ∈ Z .
2
Zamjenom x u y, zadana funkcija prelazi u
sin y + 2
f (y) = .
sin y + 1

Prema [M1, teorem 1.1] je f f −1 (x) = x. Uz oznaku f −1 (x) = y, slijedi f (y) = x,
odnosno
sin y + 2
= x.
sin y + 1
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije 101
Sada je
sin y + 2 = x sin y + x
(x − 1) sin y = 2 − x
2−x
sin y = .
x−1
Dakle,
2−x
y = arcsin ,
x−1
2−x
f −1 (x) = arcsin .
x−1
Prema [M1, §4.6.6] i [M1, §4.6.2], dobivena funkcija je definirana za sve x ∈ R za
koje je
2−x
−1 ≤ ≤ 1 i x − 1 6= 0,
x−1
pa je
3
D f −1 = , +∞ .
2
4.7 Inverzna funkcija logaritamske funkcije
Odredite inverznu funkciju funkcije

p
f (x) = loga x + x2 + 1 , a ∈ h0, ∞i\{1}.
Rješenje. Funkcija f je strogo rastuća kao kompozicija strogo rastućih funkcija,

pa ima inverz f −1 . Zamjenom x u y dobivamo
p
f (y) = loga y + y 2 + 1 .

Prema [M1, teorem 1.1] je f f −1 (x) = x. Uz oznaku f −1 (x) = y, slijedi f (y) = x,
odnosno
h p i
loga y + y 2 + 1 = x,
p
y + y 2 + 1 = ax ,
p
y 2 + 1 = ax − y,
y 2 + 1 = a2x − 2ax y + y 2 ,
2ax y = a2x − 1,
a2x − 1
y= .
2ax
Dakle, inverzna funkcija funkcije f je jednaka
a2x − 1
f −1 (x) = .
2ax
4.8 Limes slijeva i zdesna
Izračunajte
1
lim xe x2 −1 .
x→−1±
1
Rješenje. Izračunajmo prvo limese zdesna i slijeva funkcije f (x) = e x2 −1 u točki
x = −1:
 1
 (
=t
x2 −1 lim et , x → −1+ 0,
1
t→−∞ x → −1+
lim e x2 −1 = x → −1± =
  = .
x→−1± lim et , x → −1− +∞, x → −1−
t → ∓∞ t→+∞
Prema [M1, teorem 4.3] je

1 1 1 0, x → −1+
lim xe x2 −1 = lim x · lim e x2 −1 = −1 · lim e x2 −1 = .
x→−1± x→−1± x→−1± x→−1± −∞, x → −1−
4.9 Limes oblika ∞/∞ u beskonačnosti
Izračunajte:
√ √ √
x+ 3x+ 4x
(a) lim √ ,
x→∞ 2x + 1
√
x2 + 1
(b) lim .
x→±∞ x + 1
Rješenje.
∞ √
(a) Zadani limes je neodredenog oblika ∞. Izlučimo li x iz brojnika i nazivnika
funkcije pod limesom, dobivamo

√ 1 1 1 1
√ √ √ x· 1+ √ + √ 1+ √ + √
x+ 3x+ 4x 6
x 4
x 6
x 4
x
lim √ = lim r = lim r
x→∞ 2x + 1 x→∞ √ 1 x→∞ 1
x· 2+ 2+
x x
1
= √ ,
2
pri čemu koristimo

1
lim = 0, a > 0.
x→∞ xa
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0 103
(b) Zadani limes je neodredenog oblika ∞

∞ . Izlučimo li x iz brojnika i nazivnika
funkcije pod limesom, dobivamo
r r
√ 1 1
√ 2
x · 1+ 2 1+ 2
x2 + 1 x = lim |x| x
lim = lim · lim
x→±∞ x + 1 x→±∞ 1 x→±∞ x x→±∞ 1
x· 1+ 1+
x x

1, x → +∞
=
−1, x → −∞
jer je
|x| |x|
lim =1 i lim = −1.
x→+∞ x x→−∞ x
4.10 Limes racionalne funkcije oblika 0/0
Izračunajte
x2 − 1
lim .
x→1 2x2 −x−1
Rješenje. Zadani limes je neodredenog oblika 00 , jer nakon uvrštavanja x = 1
funkcija u brojniku i funkcija u nazivniku poprimaju vrijednost nula. Budući da su
obje funkcije polinomi, njihovim rastavljanjem na faktore dobivamo i u brojniku i
u nazivniku (x-1). Točnije
x2 − 1 (x − 1) · (x + 1) x+1 2
lim 2
= lim = lim = .
x→1 2x − x − 1 x→1 (x − 1) · (2x + 1) x→1 2x + 1 3
4.11 Limes racionalne funkcije oblika ∞ − ∞
Izračunajte
1 3
lim − .
x→1 1 − x 1 − x3
Rješenje. S obzirom da je
1 3
lim = ∓∞ i lim = ∓∞,
x→1± 1−x x→1± 1 − x3
limesi zdesna i slijeva zadane funkcije u x = 1 su neodredenog oblika ∞ − ∞.
Svodenjem na zajednički nazivnik dobivamo

1 3 x2 + x − 2
lim − = lim
x→1 1 − x 1 − x3 x→1 1 − x3
(x − 1) · (x + 2)
= lim
x→1 −(x − 1) · (x2 + x + 1)
x+2
= lim = −1.
x→1 −(x2 + x + 1)
4.12 Limes iracionalne funkcije oblika 0/0
Izračunajte:
√
1 − 2x − x2 − (1 + x)
(a) lim ,
x→0 x
√
3
x−1
(b) lim √ .
x→1 4 x − 1
Rješenje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Racionalizacijom funkcije u brojniku
dobivamo
√ √ √
1 − 2x − x2 − (1 + x) 1 − 2x − x2 − (1 + x) 1 − 2x − x2 + (1 + x)
lim = lim √
x→0 x x→0 x 1 − 2x − x2 + (1 + x)
(1 − 2x − x2 ) − (1 + x)2
= lim √
x→0 x 1 − 2x − x2 + 1 + x
−2x2 − 4x
= lim √
x→0 x 1 − 2x − x2 + 1 + x
−2x − 4
= lim √ = −2.
x→0 1 − 2x − x2 + 1 + x
(b) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Supstitucijom x = t12 se oslobadamo

iracionalnih izraza u funkciji pod limesom i dobivamo
 
√ x = t12
3
x−1  t4 − 1
lim √ = x → 1  = lim 3
x→1 4
x−1 t→1 t − 1
t→1
(t − 1)(t + 1)(t2 + 1)
= lim
t→1 (t − 1)(t2 + t + 1)
(t + 1)(t2 + 1) 4
= lim 2
= .
t→1 t +t+1 3
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika ∞ − ∞
Izračunajte:
p
(a) lim x− x2 + 1 ,
x→±∞
p p
(b) lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 .
x→±∞
4.13 Limes iracionalne funkcije oblika ∞ − ∞ 105
Rješenje.
(a) Odmah slijedi

p
lim x− x2 + 1 = −∞ − ∞ = −∞.
x→−∞
p
S druge strane je lim x − x2 + 1 neodredenog oblika ∞ − ∞ pa raciona-
x→+∞
lizacijom funkcije pod limesom dobivamo
p p x + √x2 + 1
2 2
lim x − x + 1 = lim x − x + 1 · √
x→+∞ x→+∞ x + x2 + 1
x2 − (x2 + 1)
= lim √
x→+∞ x + x2 + 1
−1
= lim √ = 0.
x→+∞ x + x2 + 1
(b) S obzirom da je
p p
lim x2 − 2x − 1 = +∞ i lim x2 − 7x + 3 = +∞,
x→±∞ x→±∞
zadani limesi su oblika ∞−∞. Racionalizacijom funkcije pod limesom dobivamo

p p
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3
x→±∞
p p
p
2
p
2
x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
= lim x − 2x − 1 − x − 7x + 3 · p p
x→±∞ x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
(x2 − 2x − 1) − (x2 − 7x + 3)
= lim √ √
x→±∞ x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
5x − 4
= lim √ √
x→±∞ x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
4

x 5− x
= lim q q
x→±∞ 2 1 7 3
|x| 1− x + x2 + 1− x + x2
4
x 5− x
= lim · lim q q .
x→±∞ |x| x→±∞ 2 1 7 3
1− x + x2 + 1− x + x2
Budući da je
x x
lim =1 i lim = −1,
x→+∞ |x| x→−∞ |x|
iz dobivenog rezultata slijedi

(
p p 5/2, x → +∞
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 =
x→±∞ −5/2, x → −∞.
4.14 Primjena lim(sin x)/x kada x → 0
Izračunajte:
1
(a) lim x sin ,
x→±∞ x
2 arcsin x
(b) lim ,
x→0 3x
tg x − sin x
(c) lim ,
x→0 x3
√ √
2 − 1 + cos x
(d) lim .
x→0 sin2 x
Rješenje. Ideja u ovim zadacima je transformirati funkciju pod limesom tako da
možemo primijeniti formulu
sin(ax)
lim = a, (4.1)
x→0 x
koja se dobije iz [M1, primjer 4.6] supstitucijom ax = t.
1
(a) Supstitucijom = t dobivamo
x
 1 
1  = t sin t
lim x sin = x x

x→±∞ x → ±∞ = t→0±
lim
t
= 1.
t → 0±
(b) Supstitucijom arcsin x = t i primjenom [M1, teorem 4.3] dobivamo

 
arcsin x = t
2 arcsin x  2t 2 1 2
lim = x → 0  = lim = · = .
x→0 3x t→0 3 sin t 3 sin t 3
t→0 lim
t→0 t
(c) Primjenom formula tg x = sin x

cos x i sin2 x
2 = 12 (1 − cos x) dobivamo
tg x − sin x sin x(1 − cos x)
lim = lim =
x→0 x3 x→0 x3 cos x
2 sin x sin2 x2
= lim =
x→0 x3 cos x
sin x sin2 x2 1
= lim 2 · · 2
· .
x→0 x x cos x
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x → ∞ 107
Zbog neprekidnosti funkcije x2 i [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi

2
sin2 x2 sin x2 2 sin x2 2 1 1
lim = lim = lim = = .
x→0 x2 x→0 x x→0 x 2 4
Prema [M1, teorem 4.3] sada slijedi
tg x − sin x sin x sin2 x2 1 1 1

lim 3
= 2 · lim · lim 2
· lim =2·1· ·1= .
x→0 x x→0 x x→0 x x→0 cos x 4 2
(d) Racionalizacijom brojnika, primjenom formule sin2 x2 = 12 (1 − cos x) te iz [M1,

teorem 4.3] i [M1, teorem 4.7 (ii)] za neprekidnu funkciju x2 , dobivamo
√ √ √ √ √ √
2 − 1 + cos x 2 − 1 + cos x 2 + 1 + cos x
lim = lim ·√ √
x→0 sin2 x x→0 sin2 x 2 + 1 + cos x
2 − (1 + cos x) 1 − cos x
= lim 2
√ √ = lim 2
√ √
x→0 sin x · ( 2 + 1 + cos x) x→0 sin x · ( 2 + 1 + cos x)
2
sin x2

2 sin2 2
x
x 1
= lim √ √ = lim 2 · 2 · √ √
x→0 sin2 x · ( 2 + 1 + cos x) x→0 sin x 2 + 1 + cos x
x
2
sin x2 2 1
lim
x→0 x 1 2 1 1
=2· lim √
2 · x→0 √ = 2· 2
· √ = √ .
sin x 2 + 1 + cos x 1 2 2 4 2
lim
x→0 x
4.15 Primjena lim(sin x)/x kada x → ∞
Izračunajte
x − sin x
lim .
x→∞ x + sin x
Rješenje. Izlučimo li x iz brojnika i nazivnika funkcije pod limesom dobivamo

sin x sin x
x 1− 1−
x − sin x x x .
lim = lim = lim
x→∞ x + sin x x→∞ sin x x→∞ sin x
x 1+ 1+
x x
Budući da je −1 ≤ sin x ≤ 1, za svaki x ∈ R, za x > 0 vrijedi
1 sin x 1
− ≤ ≤ .
x x x
Kako je
1
lim = 0,
x→∞ x
[M1, teorem 4.4] povlači
sin x
lim = 0.
x→∞ x
Sada za zadani limes vrijedi
sin x
1−
lim x = 1 − 0 = 1.
x→∞ sin x 1+0
1+
x
4.16 Limes oblika a∞
Izračunajte
x2
x2 + 2
lim .
x→∞ 2x2 + 1
Rješenje. Budući da je
2
x2 + 2 1+ 2 1
lim = lim x = i lim x2 = ∞,
x→∞ 2x2 + 1 x→∞ 1 2 x→∞
2+ 2
x
vrijedi
x2 t
x2 + 2 1
lim = lim =0
x→∞ 2x2 + 1 t→∞ 2
jer je
t 0, 0<a<1
lim a = .
x→+∞ +∞, a>1
Još vrijedi
+∞, 0 < a < 1
lim at = .
x→−∞ 0, a>1
4.17 Primjena limesa koji daju broj e
Izračunajte:
x+1
2x + 3
(a) lim ,
x→∞ 2x + 1
r
1 1+x
(b) lim ln .
x→0 x 1−x
4.17 Primjena limesa koji daju broj e 109
ln x − ln a
(c) lim ,
x→a x−a
ex − 1
(d) lim .
x→0 x
Rješenje. Prema [M1, primjer 4.9] pod (b) vrijedi formula

x
1
lim 1+ = e, (4.2)
x→+∞ x
koja je zadovoljena i ako umjesto +∞ stavimo −∞. Nadalje, iz (4.2) slijedi


1
y=
1
y
1  x 
lim (1 + x) =  x → 0±  = lim
x 1+ =e
x→0± y→±∞ y
y → ±∞
pa vrijedi i sljedeća formula:

1
lim (1 + x) x = e. (4.3)
x→0
(a) Budući da je
2x + 3
lim = 1,
x→∞ 2x + 1
zadani limes ima neodredeni oblik 1∞ . Sredivanjem dobivamo
x+1 x+1 x+1
2x + 3 2x + 1 + 2 1
lim = lim = lim 1 + 2x+1 =
x→∞ 2x + 1 x→∞ 2x + 1 x→∞
2
" 2
2x+1 # 2(x+1)
2x+1
" 2
2x+1 # lim 2(x+1)
2x+1
1 1 x→∞
= lim 1+ 2x+1 = lim 1 + 2x+1 .
x→∞ x→∞
2 2
Prema formuli (4.2) je

 2x + 1 

1
2
2x+1 =t
1
t
 2 
lim 1 + 2x+1 = x→∞  = lim 1 + = e,
x→∞
2
t→∞ t
t→∞
što zajedno s
2(x + 1)
lim =1
x→∞ 2x + 1
povlači
x+1
2x + 3
lim = e1 = e.
x→∞ 2x + 1
(b) Uvrštavanjem x = 0 u funkciju pod limesom vidimo da je zadani limes neodredenog

oblika ∞ · 0. Primjenom svojstava funkcije ln x dobivamo
r 1
2x
1 1+x 1+x
lim ln = lim ln .
x→0 x 1 − x x→0 1−x
Zbog neprekidnosti funkcije ln x i tvrdnje [M1, teorem 4.7 (ii)] vrijedi

" 1
# 1−x
1
2x 1−x
1+x 1 2x
lim ln = ln lim 1 + 1−x
x→0 1−x x→0
2x
" 1−x # lim 1−x
1
1 2x x→0
= ln lim 1 + 1−x
x→0
2x
= ln e1 = 1
jer je prema formuli (4.2)

 
1−x

1
1−x
2x = t
1
t
=  x2x
 
lim 1 + 1−x =
→ 0±  t→±∞lim 1 + = e.
x→0±
2x
t
t → ±∞
(c) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Primjenom svojstava funkcije ln x, iz

1
[M1, teorem 4.7] pod (ii) za neprekidne funkcije ln x i x a , te formule (4.3)
dobivamo
 
x
ln a x − a = t ln a+t
ln x − ln a a
lim = lim =  x → a  = lim
x→a x−a x→a x − a t→0 t
t→0
1 " a # a1
t t t t
= lim ln 1 + = ln lim 1+
t→0 a t→0 a
t 
" at # a1 = y
t
=  ta → 0 
 
= ln lim 1 +
t→0 a
y→0
a1
1/y 1 1
= ln lim (1 + y) = ln e a = .
y→0 a
(d) Zadani limes je neodredenog oblika 00 . Supstitucijom ex − 1 = t, primjenom

svojstava funkcije ln x, tvrdnje pod (ii) iz [M1, teorem 4.7] za neprekidnu
4.18 Neprekidnost funkcije 111
funkciju ln x i konačno formule (4.3) dobivamo

 x 
x e −1=t
e −1  t 1
lim = x → 0  = lim = lim 1
x→0 x t→0 ln(t + 1) t→0 ln(t + 1) t
t→0
1
= 1 = 1.
ln lim (t + 1) t
t→0
4.18 Neprekidnost funkcije
(a) Odredite parametar λ tako da funkcija


 x2 − 4
f (x) = , x 6= 2
 x− λ,
2
x=2
bude neprekidna.
(b) Odredite konstante a i b tako da funkcija

 −2 sin x, x ≤ − π2
π π
f (x) = a sin x + b, − 2 < x < 2
x ≥ π2

cos x,
bude neprekidna.
Rješenje.
(a) Funkcija f je na skupu R\{2} zadana neprekidnom funkcijom pa je dovoljno

odrediti parametar λ takav da f bude neprekidna u x = 2, odnosno da vrijedi
lim f (x) = lim f (x) = f (2).
x→2+ x→2−
Budući da je
x2 − 4 (x − 2)(x + 2)
lim f (x) = lim = lim = lim (x + 2) = 4,
x→2± x→2± x − 2 x→2± x−2 x→2±
mora vrijediti f (2) = 4. Iz definicije funkcije f je f (2) = λ, pa stoga slijedi

λ = 4.
(b) S obzirom da je funkcija f zadana po dijelovima pomoću neprekidnih funkcija,
zaključujemo da je f neprekidna na skupu
n π πo
R\ − , .
2 2
Potrebno je odrediti konstante a i b tako da f bude neprekidna u točkama
x1 = − π2 i x2 = π2 , odnosno da ispunjava uvjete iz [M1, definicija 4.6]:
lim f (x) = lim f (x) = f (xi ), i = 1, 2. (4.4)
x→xi − xi +
Za točku x1 = − π2 vrijedi
lim f (x) = lim (−2 sin x) = 2,

x→− π
2− x→− π
2−
lim f (x) = limπ (a sin x + b) = −a + b,

x→− π
2+ x→− 2 +
π π
f − = −2 sin − = 2.
2 2
Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (4.4) slijedi
−a + b = 2.
π
Za točku x2 = 2 vrijedi
lim f (x) = lim (a sin x + b) = a + b,

x→ π
2−
π
x→ 2 −
lim f (x) = lim cos x = 0,

x→ π
2+ x→ π
2+
π π
f = cos = 0.
2 2
Sada (4.4) povlači

a + b = 0.
Konačno, rješavanjem sustava
−a + b = 2,
a + b = 0,
dobivamo a = −1 i b = 1.
4.19 Vrste prekida
Ispitajte vrste prekida funkcija:

√
7+x−3
(a) f (x) = u točkama x1 = −2 i x2 = 2,
x2 − 4
1
ax − 1
(b) f (x) = 1 , gdje je a > 1 u točki x = 0.
a +1
x
Rješenje.
(a) Da bismo ispitali vrstu prekida funkcije u točkama x1 i x2 potrebno je izračunati

limes s lijeve i desne strane u tim točkama.
4.19 Vrste prekida 113
Limes slijeva u točki x1 = −2 je

√ √ √
7+x−3 7+x−3 7+x+3
lim 2
= lim 2
·√
x→−2− x −4 x→−2− x −4 7+x+3
x−2
= lim √
x→−2− (x − 2)(x + 2)( 7 + x + 3)
1
= lim √ = −∞.
x→−2− (x + 2)( 7 + x + 3)
Limes zdesna u točki x1 = −2 dobivamo na isti način:

√
7+x−3 1
lim = lim √ = +∞.
x→−2+ x2 − 4 x→−2+ (x + 2)( 7 + x + 3)
Prema [M1, definicija 4.7], zadana funkcija ima prekid druge vrste u točki
x1 = −2.
Limes slijeva u točki x2 = 2 je
√
7+x−3 1 1
lim = lim √ = .
x→2− x2 − 4 x→2− (x + 2)( 7 + x + 3) 24
Za limes zdesna u točki x2 = 2 očigledno vrijedi

√
7+x−3 1 1
lim = lim √ = .
x→2+ x2 − 4 x→2+ (x + 2)( 7 + x + 3) 24
Limesi slijeva i zdesna u točki x2 = 2 su jednaki pa prema [M1, definicija 4.7],

funkcija f ima uklonjivi prekid u toj točki.
(b) Limes zdesna funkcije f u točki x = 0 računamo pomoću supstitucije t = 1/x:

 1

1 =t at 1 − 1

ax − 1 x at − 1 at
lim 1 =  x → 0+  = lim t = lim t 1 = 1.
x→0+ a x + 1 t→+∞ a + 1 t→+∞ a 1 +
t → +∞ at
Pri tome smo koristili

1
lim = 0, za a > 1.
t→+∞ at
Limes slijeva zadane funkcije u točki x = 0 dobivamo na isti način:

 1 
1 =t 1
a −1 
x x at − 1 t − 1
lim 1 = x → 0−  = lim t = lim a1 = −1.
x→0− a x + 1 t→−∞ a + 1 t→+∞ t + 1
t → −∞ a
Limesi slijeva i zdesna u točki x = 0 su konačni i različiti pa prema [M1,

definicija 4.7], funkcija f ima prekid prve vrste u toj točki.
4.20 Asimptote racionalne funkcije
Odredite asimptote i skicirajte grafove funkcija:
x2
(a) f (x) = ,
x2 −4
x2 + 2x
(b) f (x) = .
x−2
Rješenje. Asimptote odredujemo prema formulama iz [M1, §4.5].
(a) Područje definicije funkcije f je R\{−2, 2}. Stoga se vertikalne asimptote mogu
nalaziti samo u točkama x1 = −2 i x2 = 2. Limesi slijeva i zdesna u tim
točkama su jednaki:
x2 1 1
lim f (x) = lim · = −1 · lim = ∓∞,
x→−2± x→−2± x − 2 x + 2 t→0± t
x2 1 1
lim f (x) = lim · = 1 · lim = ±∞.
x→2± x→2± x + 2 x − 2 t→0± t
Slijedi da su pravci x = −2 i x = 2 vertikalne asimptote.

Ispitajmo ponašanje funkcije u beskonačnosti. Vrijedi
1
lim f (x) = lim =1
x→±∞ x→±∞ 1 − x42
pa je pravac x = 1 horizontalna asimptota u lijevoj i desnoj strani, odakle

zaključujemo da funkcija f nema kosu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.
Vidi sliku 4.4.
-2 2
x2
Slika 4.4: Graf funkcije f (x) = .
x2−4
4.21 Asimptote iracionalne funkcije 115
(b) Područje definicije funkcije f je R\{2}. Zbog

1 1
lim f (x) = lim (x2 + 2x) · = 8 · lim = ±∞
x→2± x→2± x−2 t→0± t
slijedi da je pravac x = 2 vertiklna asimptota.

Nadalje,
1 + x2
lim f (x) = lim 1 2 = ±∞
x − x2
x→±∞ x→±∞
povlači da zadana funkcija nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj

strani.
Potražimo kose asimptote. Ako s k označimo koeficijent smjera kose asimptote,
a s l njen odsječak na y-osi, vrijedi
f (x) x+2
k = lim = lim = 1,
x→±∞ x x→±∞ x − 2
4x
l = lim [f (x) − kx] = lim = 4,
x→±∞ x→±∞ x − 2
pa je pravac y = x + 4 kosa asimptota u lijevoj i desnoj strani. Vidi sliku 4.5.
4
-2 2
x2 + 2x
x−2
4.21 Asimptote iracionalne funkcije
Odredite asimptote funkcije p

f (x) = 4x2 + x
i skicirajte njen graf.
Rješenje. Funkcija f je definirana za sve x ∈ R za koje vrijedi 4x2 + x ≥ 0, pa
je područje definicije od f skup h−∞, − 14 ] ∪ [0, +∞i. Slijedi da f nema vertikalne
asimptote jer se one mogu nalaziti samo u točkama prekida ili otvorenim rubovima
područja definicije.
Zbog
p
lim f (x) = lim 4x2 + x = +∞,
x→±∞ x→±∞
odmah slijedi da f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.

Preostaje potražiti kose asimptote. Označimo s k1 i l1 koeficijent smjera i odsječak
na y-osi kose asimptote funkcije f u desnoj strani. Tada je
√ r
f (x) 4x2 + x |x| 1 √
k1 = lim = lim = lim · lim 4 + = 1 · 4 = 2,
x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x x→+∞ x
√
p
2
4x2 + x + 2x
l1 = lim [f (x) − 2x] = lim [ 4x + x − 2x] · √
x→+∞ x→+∞ 4x2 + x + 2x
x x 1
= lim √ = lim · lim q
x→+∞ 2
4x + x + 2x x→+∞ |x| x→+∞
4 + x1 + 2
1
= .
4
1
Dakle, pravac y = 2x + 4 je kosa asimptota funkcije f u desnoj strani.
Ako s k2 i l2 označimo koeficijent smjera i odsječak na y-osi kose asimptote funkcije
f u lijevoj strani, onda na isti način dobivamo
r
f (x) |x| 1 √
k2 = lim = lim · lim 4 + = −1 · 4 = −2,
x→−∞ x x→−∞ x x→−∞ x
x 1 1
l2 = lim [f (x) − 2x] = lim · lim q =− .
x→−∞ x→−∞ |x| x→−∞ 1 4
4+ +2x
1
Stoga je pravac y = −2x − 4 kosa asimptota funkcije f u lijevoj strani. Vidi sliku
4.6.
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom
Odredite asimptote funkcije

1
f (x) = xe x2 −1 .
Rješenje. Područje definicije funkcije f je R\{−1, 1}. Stoga funkcija može imati
vertikalne asimptote samo u točkama x1 = −1 i x2 = 1. Provjerimo prvo točku x1 .
Prema zadatku (4.8) je
1 1
lim xe x2 −1 = 0 i lim xe x2 −1 = −∞,
x→−1+ x→−1−
4.22 Asimptote funkcije s eksponencijalnim izrazom 117
1

4
- 14 - 18
- 14
√
Slika 4.6: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.
odakle slijedi da je pravac x = −1 vertikalna asimptota funkcije f s lijeve strane.

Na isti način za točku x2 dobivamo
1 1
lim xe x2 −1 = +∞ i lim xe x2 −1 = 0
x→1+ x→1−
pa je pravac x = 1 je vertikalna asimptota funkcije f s desne strane.

Nadalje, zbog
1 1
lim f (x) = lim xe x2 −1 = lim x · lim e x2 −1 = ±∞ · 1 = ±∞,
x→±∞ x→±∞ x→±∞ x→±∞
funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj strani.

Potražimo kose asimptote. Ako koeficijent smjera kose asimptote označimo s k,
tada je
1
f (x) xe x2 −1 1
k = lim = lim = lim e x2 −1 = 1.
x→±∞ x x→±∞ x x→±∞
Za odsječak na x osi, l, vrijedi

 1 
h i = t
 2 −1
− 1 =  xx →
1

l = lim [f (x) − kx] = lim x e x2 −1 ±∞ 
x→±∞ x→±∞
t → 0+
r r
1 1 et − 1
= lim 1 + · (et − 1) = lim 1+ · ·t
t→0+ t t→0+ t t
r
1 et − 1
= lim 1 + · lim · lim t = 1 · e · 0 = 0,
t→0+ t t→0+ t t→0+
gdje smo u računanju limesa koristili [M1, teorem 4.3] i zadatak (4.17) pod (b).
Slijedi da je pravac y = x kosa asimptota funkcije f . Vidi sliku 4.7.
-1 1
√
Slika 4.7: Graf funkcije f (x) = 4x2 + x.
1. Odredite područje definicije funkcije

p
f (x) = arccos log 31 x2 + 3 .
2. Odredite područje definicije funkcije

1 − x2
f (x) = ln arcsin .
2+x
3. Odredite područje definicije funkcija:

(a) f (x) = ln(sin x),
(b) f (x) = ln | sin x|.
4. Odredite područje definicije funkcija:
√ 3 − 2x
(a) f (x) = 3 − x + arcsin ,
5
x−3
(b) f (x) = arcsin − log (4 − x).
2
5. Nacrtajte graf funkcija:

(a) f (x) = 2 sin 21 x − π4 ,

(b) f (x) = 2 cos 3x + π4 ,
(c) f (x) = cos2 x.
6. Neka je
1
f (x) = x + 2, g(x) = x2 , h(x) = .
x
Dokažite da vrijedi
(f ◦ g) ◦ h = f ◦ (g ◦ h) .
7. Odredite inverznu funkciju funkcije

2x − 1
f (x) = ln .
3x + 2
8. Odredite inverznu funkciju funkcije

π
f (x) = 3 sin 2 x + .
3
9. Odredite jednostrane limese

1 1
lim 1 i lim 1 .
x→0+ 1 + ex x→0− 1 + ex
10. Odredite jednostrane limese

1 | sin x| 1 | sin x|
lim arctg + i lim arctg + .
x→0+ x x x→0− x x
11. Izračunajte:
2x + 3
(a) lim √ 2,
x→∞ x+ 3x
2x2 − 3x + 4
(b) lim √ ,
x→∞ x4 + 1
√
x
(c) lim p √ ,
x→∞ x+ x
√
x2 − 3x − x + 1
(d) lim .
x→±∞ x
x2 − (a + 1)x + a
12. Izračunajte lim .
x→a x3 − a3
13. Izračunajte:
√
1+x−1
(a) lim √ ,
x→0 3 1 + x − 1
√ √
1 + x − 1 + x2
(b) lim √ .
x→0 1+x−1
14. Izračunajte:
p p
(a) lim x2 + 1 − x2 − 1 ,
x→±∞
√
x2 + a2 + x
(b) lim √ .
x→−∞ x2 + b2 + x
15. Izračunajte:
cos x − cos a
(a) lim ,
x→a x−a
2 sin x − 1
(b) limπ .
x→ 6 cos 3x
16. Izračunajte:
sinx x
x2 − 2x + 3
(a) lim ,
x→0 x2 − 3x + 2
x+2
sin 3x
(b) lim .
x→0 x
17. Izračunajte:
√
(a) lim x 1 + sin x,
x→0
(b) lim x[ln (1 + x) − ln x],
x→∞
1
(c) lim x(e x − 1).
x→∞
18. Odredite parametar λ tako da funkcija

( 2
5x − 2x + λ, x≥0
f (x) = sin x
, x<0
x
bude neprekidna.
19. Odredite parametar λ tako da funkcija
−x
e + 1, x ≥ 0
f (x) =
x + λ, x < 0
bude neprekidna.
20. Ispitajte vrste prekida funkcija:
x
(a) f (x) = u točki x = 0,
|x|
s
x2
(b) f (x) = u točki x = 0,
| sin x|
1 + x2
(c) f (x) = u točki x = −1,
1+x
√
2− x−3
(d) f (x) = u točki x = 7.
x2 − 49
21. Definirajte funkciju
x3 − 1
f (x) =
x−1
u x = 1 tako da proširena funkcija bude neprekidna na R.
4.24 Rješenja 121
22. Definirajte funkciju

1
f (x) = x sin
x
u x = 0 tako da proširena funkcija bude neprekidna na R.
23. Dokažite da je funkcija
3 1
f (x) = − x +
5 4
neprekidna na R.
24. Odredite asimptote funkcija i skicirajte njihove grafove:
1
(a) f (x) = ,
x2 − 1
x2 + 2x − 3
(b) f (x) = ,
x+3
x2 + 2x − 3
(c) f (x) = ,
x+5
2x2 + 9x + 7
(d) f (x) = ,
3(x + 4)
x 1
(e) f (x) = ex .
2x + 3
25. Odredite asimptote funkcije f (x) = ln (1 + x).
√
26. Odredite asimptote funkcije f (x) = x − 2 x2 + x + 1.
27. Odredite asimptote parametarski zadane funkcije
2
2t et
x(t) = et , y(t) = .
t2 − 1 t+1
4.24 Rješenja
√ √
1. D(f ) = − 6, 6 .
2. D(f ) = h−1, 1i.
[
3. (a) D(f ) = h2kπ, (2k + 1)πi,
k∈Z
(b) D(f ) = R\{kπ, k ∈ Z}.
4. (a) D(f ) = [−1, 3],
(b) D(f ) = [1, 4i.
5. Koristite upute dane u [M1, §4.6.5].
(a) Vidi sliku 4.8.
(b) Vidi sliku 4.9.
Π 5Π 9Π 13 Π
2
2

2

2

-2
1 π

Slika 4.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin 2x − 4 .
Π 5Π 3Π 13 Π

12

12

4

12

-2
π

Slika 4.9: Graf funkcije f (x) = 2 cos 3x + 4 .
(c) Vidi sliku 4.10.
6. Primjenom [M1, definicija 1.9].

1 + 2ex
7. f −1 (x) = .
2 − 3ex
1 x π
8. f −1 (x) = arcsin − .
2 3 3
9. 0, 1.
π π
10. + 1, − − 1.
2 2
11. (a) 2,
(b) 2,
(c) 1,
(d) 0, x → +∞; −2, x → −∞.
4.24 Rješenja 123
Π 3Π 5Π
2
2

2
-1
Slika 4.10: Graf funkcije f (x) = cos2 x.
a−1
12. .
3a2
3
13. (a) ,
2
(b) 1.
14. (a) 0,
a2
(b) .
b2
15. (a) − sin a,
√
3
(b) − .
3
3
16. (a) ,
2
(b) 9.
17. (a) e,
(b) 1,
(c) 1.
18. λ = 1.
19. λ = 2.
20. (a) Funkcija f ima u točki x = 0 prekid prve vrste.

(b) Funkcija f ima u točki x = 0 uklonjivi prekid.
(c) Funkcija f ima u točki x = −1 prekid druge vrste.
(d) Funkcija f ima u točki x = 7 uklonjivi prekid.
21. f (1) = 3.
22. f (0) = 1.
23. Korištenjem [M1, definicija 4.6].
24. (a) Pravci x = −1 i x = 1 su vertikalne asimptote, a pravac y = 0 horizon-
talna asimptota. Vidi sliku 4.11.
-1 1
-1
1
x2 − 1
(b) Funkcija f nema asimptota.

(c) Pravac x = −5 je vertikalna asimptota, a pravac y = x−3 kosa asimptota.
Vidi sliku 4.12.
-5 -3 3 5
x2 + 2x − 3
x+5
(d) Pravac x = −4 je vertikalna asimptota, a pravac y = 13 (2x + 1) kosa

asimptota. Vidi sliku 4.13.
(e) Pravac x = 0 je vertikalna asimptota s desne strane, pravac x = − 23 ver-
tikalna asimptota s obje strane, a pravac y = 12 horizontalna asimptota.
Vidi sliku 4.14.
4.24 Rješenja 125
1
-4 - 2
2x2 + 9x + 7
3(x + 4)
1

2
- 32
x
Slika 4.14: Graf funkcije f (x) = e1/x .
2x + 3
25. Pravac x = −1 je vertikalna asimptota s desne strane, a funkcija nema hori-

zontalnih i kosih asimptota.
26. Pravac y = −x − 1 je kosa asimptota u desnoj strani, a pravac y = 3x + 1
kosa asimptota u lijevoj strani.
27. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota, pravac y = 2e horizontalna asimptota,

a pravac y = e2 x − 25 e kosa asimptota (vidi [M1, primjer 4.12]).
5.
DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

5.2 Deriviranje kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.3 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 133
5.5 Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . 135
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . 136
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . 136
5.9 Kut izmedu tangenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
5.10 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.11 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije . . . . . . . . . 143
5.13 Lokalni ekstremi i šiljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . 145
5.15 Točke infleksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.16 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . 147
5.17 Geometrijski ekstrem I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
5.18 Geometrijski ekstrem II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.19 Geometrijski ekstrem III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
5.20 Geometrijski ekstrem IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
5.21 Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5.22 Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.23 Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
5.24 Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
5.25 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
5.26 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
128 DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1 Pravila deriviranja
Derivirajte sljedeće funkcije:

√
3
p √ √
(a) f (x) = x2 − x x + 7 e,
(b) f (x) = sin x arctg x,
cos x
(c) f (x) = ,
1 + tg x
sin x
(d) f (x) = + ex cos x − (x3 + 2) log x.
x3
Rješenje.
(a) Zapišimo prva dva izraza u obliku potencije. Vrijedi

√3 2
q
√ √ √ 1 1 3
2
x =x 3 i x x = x 4 x = x2 x4 = x4 .
Prema prvom pravilu za deriviranje sume iz [M1, teorem 5.2], te formulama za

deriviranje potencije i konstantne funkcije iz [M1, §5.1.5] dobivamo
2 3 √ ′ 2 ′ 3 ′ √ ′
f ′ (x) = x 3 − x 4 + 7 e = x 3 − x 4 + 7 e
2 2 −1 3 3 −1 2 1 3 1 2 3
= x 3 − x 4 + 0 = x− 3 − x− 4 = √ − √ .
3 4 3 4 33x 44x
(b) Prema trećem pravilu za deriviranje produkta iz [M1, teorem 5.2] i formulama
za deriviranje trigonometrijskih i arkus funkcija iz [M1, §5.1.5] slijedi
f ′ (x) = (sin x arctg x)′ = (sin x)′ arctg x + sin x (arctg x)′
1
= cos x arctg x + sin x .
1 + x2
(c) Po četvrtom pravilu za deriviranje kvocijenta iz [M1, teorem 5.2] i pravilima

za deriviranje trigonometrijskih funkcija imamo
′ ′ ′
cos x (cos x) (1 + tg x) − cos x (1 + tg x)
f ′ (x) = =
1 + tg x (1 + tg x)2
1 sin2 x 1
− sin x (1 + tg x) − cos x 2x
− sin x − −
= cos = cos x cos x
2 2
(1 + tg x) (sin x + cos x)
cos2 x
2
− sin x cos x − sin x − 1
cos x − cos x sin x cos x + sin2 x + 1
= = .
sin2 x + 2 sin x cos x + cos2 x 1 + 2 sin x cos x
cos2 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 129
(d) Primjenom pravila deriviranja iz [M1, teorem 5.2] dobivamo

′
′ sin x x 3
f (x) = + e cos x − (x + 2) log x
x3
′
sin x ′ ′
= 3
+ (ex cos x) − x3 + 2 log x
x
(sin x)′ x3 − sin x (x3 )′
= + (ex )′ cos x + ex (cos x)′
x6
− [(x3 + 2)′ log x + (x3 + 2)(log x)′ ]
cos x · x3 − sin x · 3x2 x x 2 3
1
= + e cos x − e sin x − 3x log x − x + 2 log e.
x6 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija

3
(a) f (x) = x2 + 2 ,
1 4 1 2
(b) f (t) = (tg t) − (tg t) − ln(cos t),
4 2
1
(c) f (x) = log√e ,
cos2 x
x−1
(d) f (x) = arcsin ,
x
√ √
(e) f (x) = 4x − 1 + arcctg 4x − 1,
(f) f (x) = ln2 (2x + 1),
(g) f (x) = ln ln(x4 + x),
√
(h) f (x) = 2arctg x
.
Rješenje.
(a) Uz oznake h(x) = x3 i g(x) = x2 + 2 je f (x) = h(g(x)), pa pravilo za derivaciju

kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] daje
f ′ (x) = [h(g(x))]′ = h′ (g(x)) · g ′ (x).
Budući da je h′ (x) = 3x2 i g ′ (x) = 2x imamo
f ′ (x) = h′ (x2 + 2) · 2x = 3(x2 + 2)2 · 2x.
Dakle, h 3 i′
f ′ (x) = x2 + 2 = 3(x2 + 2)2 · 2x = 6x(x2 + 2).
(b) Pravila za deriviranje trigonometrijskih i logaritamske funkcije iz [M1, §5.1.5]

daju
′ ′
1 4 1 2 ′
f ′ (t) = (tg t) − (tg t) − [ln(cos t)]
4 2
1h 4
i′ 1 h
2
i′
′
= (tg t) − (tg t) − [ln(cos t)] .
4 2
Derivacijom dobivenih kompozicija slijedi
1 1 1
f ′ (x) = · 4 (tg t)3 · (tg t)′ − · 2 tg t · (tg t)′ − · (cos t)′
4 2 cos t
1 3 1 1 1 1
= · 4 (tg t) · − · 2 tg t · − · (− sin t)
4 cos2 t 2 cos2 t cos t
sin3 t sin t sin t
= 5
− 3
+ .
cos t cos t cos t
(c) Iz svojstava logaritamske funkcije slijedi

1 −2
f (x) = log√e = log 21 (cos x) = 2 · (−2) loge (cos x) = −4 ln (cos x) .
cos2 x e
Korištenjem pravila za derivaciju kompozicije funkcija dobivamo

1 1
f ′ (x) = −4 [ln (cos x)]′ = −4 · (cos x)′ = −4 · (− sin x) = 4 tg x.
cos x cos x
(d) Formula za derivaciju potencije iz [M1, §5.1.5] daje

′
1 ′ 1
= x−1 = −1 · x−1−1 = − 2 .
x x
Primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i derivaciju sume dobi-
vamo
′ ′
x−1 1 x−1
f ′ (x) = arcsin = s ·
x
x−1
2 x
1−
x
′ " ′ #
1 1 1 ′ 1
=r · 1− = r · (1) −
x2 − 2x + 1 x 2x − 1 x
1− 2
x2 x

|x| 1 |x|
=√ · 0− − 2 = 2√ .
2x − 1 x x 2x − 1
(e) Prema formuli za derivaciju potencije je

√ ′ 1 ′ 1 1 1 1 1
x = x 2 = x 2 −1 = x− 2 = √ , (5.1)
2 2 2 x
5.2 Deriviranje kompozicije funkcija 131
pa pravilo za derivaciju kompozicije funkcija daje

√ ′ 1 1 2
4x − 1 = √ · (4x − 1)′ = √ ·4= √ .
2 4x − 1 2 4x − 1 4x − 1
Primjenom pravila za derivaciju sume, pravila za derivaciju kompozicije funkcija
i uvrštavanjem prethodnog rezultata dobivamo
√ ′ √ ′
f ′ (x) = 4x − 1 + arcctg 4x − 1
√ ′ 1 √ ′
= 4x − 1 − √ 2 · 4x − 1
1+ 4x − 1
2 1 2
=√ − ·√
4x − 1 4x 4x − 1

2 1 4x − 1
=√ 1− = √ .
4x − 1 4x 2x 4x − 1
(f) Primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i derivaciju sume dobi-

vamo
′ ′
f ′ (x) = ln2 (2x + 1) = 2 ln(2x + 1) · [ln(2x + 1)]
1
= 2 ln(2x + 1) · · (2x + 1)′
2x + 1
1 4 ln(2x + 1)
= 2 ln(2x + 1) · ·2 = .
2x + 1 2x + 1
(g) Dvostrukom primjenom pravila za derivaciju kompozicije funkcija i pravila za

derivaciju sume dobivamo
′ 1 ′
f ′ (x) = ln ln(x4 + x) = · ln(x4 + x)
ln(x4 + x)
1 1
= · · (x4 + x)′
ln(x4 + x) x4 + x
1 1
= 4
· 4 · 4x3 + 1
ln (x + x) x + x
4x3 + 1
= .
x (x3 + 1) ln (x4 + x)
(h) Pravilo za derivaciju kompozicije funkcija, formula za derivaciju eksponencijalne

funkcije iz [M1, §5.1.5] i formula (5.1) daju
√ ′ √ √ ′
f ′ (x) = 2arctg x = 2arctg x ln 2 · arctg x
√ 1 √ ′
= 2arctg x
ln 2 ·
√ 2· x
1 + ( x)
√ 1 1
= 2arctg x ln 2 · · √ .
1+x 2 x
5.3 Logaritamsko deriviranje
(a) f (x) = (ln x)x ,

(cos x)sin x
(b) f (x) = ,
x2 + 3
x
(c) f (x) = ecos x + (cos x) .
Rješenje. Derivacije zadanih funkcija računamo postupkom logaritamskog derivi-

ranja iz [M1, §5.1.6].
(a) Logaritmiranjem funkcije f slijedi
ln f (x) = ln(ln x)x ,

ln f (x) = x ln(ln x),
odakle deriviranjem dobivamo

1
· f ′ (x) = (x)′ ln(ln x) + x[ln(ln x)]′ ,
f (x)
f ′ (x) 1
= 1 · ln(ln x) + x · · (ln x)′ ,
f (x) ln x
f ′ (x) 1 1
= ln(ln x) + x · · .
f (x) ln x x
Množenjem cijele jednakosti s f (x) je

1
f ′ (x) = f (x) ln(ln x) + ,
ln x

1
f ′ (x) = (ln x)x ln(ln x) + .
ln x
(b) Zbog svojstava logaritamske funkcije je

(cos x)sin x
ln f (x) = ln ,
x2 + 3

ln f (x) = ln (cos x)sin x − ln(x2 + 3),
ln f (x) = sin x ln (cos x) − ln(x2 + 3).
Deriviranjem prethodne jednakosti dobivamo

1
· f ′ (x) = (sin x)′ ln(cos x) + sin x [ln(cos x)]′ − [ln(x2 + 3)]′ ,
f (x)
f ′ (x) 1 1
= cos x ln (cos x) + sin x · · (− sin x) − 2 · 2x.
f (x) cos x x +3
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije 133
Množenjem s f (x) slijedi da je

′ (cos x)sin x sin2 x 2x
f (x) = cos x ln(cos x) − − 2 .
x2 + 3 cos x x +3
(c) Vrijedi
′ ′
f ′ (x) = (ecos x ) + [(cos x)x ] .
Budući da je
(ecos x )′ = ecos x · (cos x)′ = ecos x · (− sin x),
dovoljno je logaritamski derivirati funkciju g(x) = (cos x)x . Iz
ln g(x) = x ln(cos x),
deriviranjem slijedi
1
· g ′ (x) = (x)′ ln(cos x) + x[ln(cos x)]′ ,
g(x)
g ′ (x) 1
= ln(cos x) + x · (− sin x),
g(x) cos x
g ′ (x) = g(x)[ln(cos x) − x tg x],
g ′ (x) = (cos x)x [ln(cos x) − x tg x].
Dakle,
f ′ (x) = ecos x · (− sin x) + (cos x)x [ln(cos x) − x tg x].
5.4 Deriviranje implicitno zadane funkcije
Odredite y ′ ako je y funkcija od x i vrijedi:

2 2 2
(a) x 3 + y 3 = a 3 ,
(b) xy + sin y = ex+y .
Rješenje.
(a) Budući da je x varijabla, y funkcija ovisna o x, te a konstanta, primjenom

pravila za deriviranje kompozicije funkcija iz [M1, teorem 5.4] dobivamo
2 ′ 2 ′ 2 ′
x3 + y3 = a3 ,
2 − 13 2 1
x + y − 3 · y ′ = 0,
3 3
1 y′
√ + √ = 0,
3
x 3 y
odakle slijedi
√
3 y
y′ = − √ .
3
x
(b) Derivacijom zadanog izraza, prema pravilu za deriviranje kompozicije funkcija,

dobivamo
(x)′ · y + x · y ′ + cos y · y ′ = ex+y (x + y)′ ,

y + xy ′ + cos y · y ′ = ex+y (1 + y ′ ),
odakle je
y ′ x + cos y − ex+y = ex+y − y,
odnosno
ex+y − y
y′ = .
x + cos y − ex+y
5.5 Derivacije višeg reda
Izračunajte n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 ako je:
1
(a) f (x) = i x0 = −1,
x
π
(b) f (x) = sin x i x0 = 2,
za svaki prirodan broj n.

Rješenje.
(a) Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f . Iz f (x) = x−1 slijedi
f ′ (x) = −x−2 ,
f ′′ (x) = (−1)(−2)x−3 ,
f ′′′ (x) = (−1)(−2)(−3)x−4 ,
pa zaključujemo da je
f (n) (x) = (−1)(−2)(−3) · · · (−n)x−(n+1) = (−1)n n! x−(n+1) .
Dobivenu formulu dokažimo matematičkom indukcijom P4 iz [M1, definicija

1.13]. Baza indukcije vrijedi jer uvrštvanjem n = 1 slijedi da je f ′ (x) = −x−2 ,
što je istina. Pretpostavimo da formula vrijedi za n. Tada je
h i′
f (n+1) = (−1)n n! x−(n+1) = (−1)n n! [−(n + 1)x−(n+2) ]
= (−1)n+1 (n + 1)! x−(n+2) ,
pa formula vrijedi i za n + 1 čime smo pokazali korak indukcije.

Uvrštavanjem x0 = −1 dobivamo da je
(−1)n n!
f (n) (x0 ) = = −n!, n ∈ N.
(−1)n+1
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije 135
(b) Iz
π
f ′ (x) = cos x = sin x + ,
2
′′ 2π
f (x) = − sin x = sin x + ,
2

3π
f ′′′ (x) = − cos x = sin x + ,
2
slijedi da je nπ
f (n) (x) = sin x + .
2
Baza indukcije očito vrijedi, a ispunjen je i korak jer ako formula vrijedi za n
slijedi
h
(n+1) nπ i′ nπ (n + 1)π
f = sin x + = cos x + = sin x + .
2 2 2
π
Za x0 = 2 vrijedi π
nπ
f (n) (x0 ) = sin . +
2 2
Neparan n je oblika 2k − 1, za neki k ∈ N, pa je

(n) π (2k − 1)π
f (x0 ) = sin + = sin (kπ) = 0.
2 2
S druge strane, za paran n vrijedi n = 2k, za neki k ∈ N, pa je
π
π 2kπ n
f (n) (x0 ) = sin + = sin + kπ = (−1)k = (−1) 2 .
2 2 2
5.6 Deriviranje parametarski zadane funkcije
Odredite prvu i drugu derivaciju funkcije parametarski zadane s

x(t) = t − sin t,
y(t) = 1 − cos t.
Rješenje. Iz
ẋ = 1 − cos t i ẍ = sin t,
ẏ = sin t i ÿ = cos t,
prema formulama iz [M1, §5.4], slijedi da je prva derivacija jednaka
ẏ sin t
y′ = = ,
ẋ 1 − cos t
dok za drugu derivaciju vrijedi
ÿẋ − ẏ ẍ cos t(1 − cos t) − sin t sin t cos t − 1 1
y ′′ = = = =− .
ẋ3 (1 − cos t)3 (1 − cos t)3 (cos t − 1)2
5.7 Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju
Odredite jednadžbu tangente i normale na krivulju

r
e2x
f (x) = arctg e2x + ln
2e2x−1
u točki x0 = 0.
Rješenje. Zbog svojstava logaritamske funkcije je
r 21
e2x e2x 1 e2x 1 2x
ln 2x
= ln 2x
= ln 2x
= ln e − ln(2e2x − 1) ,
2e − 1 2e − 1 2 2e − 1 2
odnosno
1
f (x) = arctg e2x + x − ln 2e2x − 1 .
2
Izračunajmo derivaciju funkcije f . Vrijedi
1 2x 1 1 2x 2e2x 2e2x
f ′ (x) = · e · 2 + 1 − · · 2 · e · 2 = + 1 − .
1 + (e2x )2 2 2e2x − 1 1 + e4x 2e2x − 1
Koeficijent smjera k tangente na funkciju f u točki x0 = 0 je jednak
2e0 2e0
k = f ′ (x0 ) = 0
+1− 0 = 0.
1+e 2e − 1
Vrijednost funkcije f u točki x0 = 0 iznosi
1 π
f (x0 ) = arctg 1 + 0 − ln 1 = .
2 4
Budući da tangenta prolazi diralištem D = (x0 , f (x0 )), jednadžba tangente glasi
y − f (x0 ) = k(x − x0 ),
odakle uvrštavanjem dobivamo

π
y− = 0(x − 0),
4
π
y= .
4
Stoga je normala na funkciju f u točki x0 = 0 pravac okomit na x-os koji prolazi
diralištem D = (x0 , f (x0 )), pa njena jednadžba glasi x = x0 , odnosno x = 0.
5.8 Tangenta na parametarski zadanu funkciju
Nadite jednadžbu tangente i normale na krivulju parametarski zadanu s
x(t) = ln(cos t + 1),

y(t) = tg t + ctg t
5.9 Kut izmedu tangenti 137
π
u točki zadanoj s t = 4.
Rješenje. Točka dirališta D = (x0 , y0 ) kroz koju prolazi tražena tangenta ima
koordinate
√ !
π 2
x0 = ln cos + 1 = ln +1 ,
4 2
π π
y0 = tg + ctg = 2.
4 4
Prema formuli iz [M1, §5.4] je derivacija funkcije jednaka
1 1 sin2 t − cos2 t
ẋ 2t
− 2 2 t sin2 t

sin2 t − cos2 t (cos t + 1)
′
y (x) = = cos sin t = cos =− .
ẏ − sin t − sin t sin3 t cos2 t
cos t + 1 cos t + 1
π
Koeficijent smjera k, koji dobivamo uvrštavanjem t = 4, iznosi
√ √ 2 √
2
2
2 − 22 1+ 2
2
k = y ′ (x0 ) = − √ 3 √ 2 = 0.
2 2
2 2
Stoga jednadžba
√ tangente na funkciju f u zadanoj točki glasi y = 2, a normale
2
x = ln 2 + 1 .
5.9 Kut izmedu tangenti
y 1
Odredite kut ϕ pod kojim se sijeku tangenta na krivulju arctg = ln(x2 + y 2 ) u
x 2
točki T (1, 0) i tangenta na krivulju y = (cos x)sin x u točki s apscisom x0 = 0.
Rješenje. Odredimo prvo koeficijent smjera k1 tangente na krivulju zadanu impli-
citno s
y 1
arctg = ln(x2 + y 2 ).
x 2
Deriviranjem slijedi
1 y ′ 1 1 ′
· = · 2 · x2 + y 2 ,
y 2 x 2 x +y 2
1+ x
′
1 y ·x−y·1 1 1
· = · 2 · (2x + 2y · y ′ ).
y 2 x2 2 x + y2
1+ x
Tangenta prolazi točkom T (1, 0), pa uvrštavanjem x = 1 i y = 0 dobivamo
1 y ′ (1) · 1 − 0 · 1 1 1
2
· 2
= · 2 · [2 · 1 + 2 · 0 · y ′ (1)],
1+0 1 2 1 + 02
odakle je k1 = y ′ (1) = 1. Odredimo sada koeficijent smjera k2 tangente na krivulju
y = (cos x)sin x .
Logaritmiranjem i deriviranjem dobivamo
ln y = sin x ln(cos x),

1 ′ 1
· y = cos x ln(cos x) + sin x · · (− sin x),
y cos x

sin2 x
y ′ = y cos x ln(cos x) − ,
cos x

′ sin x sin2 x
y = (cos x) cos x ln(cos x) − .
cos x
Uvrštavanjem apcise dirališta x0 = 0 slijedi

sin2 0 0
y ′ (0) = (cos 0)sin 0 cos 0 ln(cos 0) − = 10 1 · ln 1 − = 0,
cos 0 1
pa je k2 = 0. Vrijedi

k1 − k2 1 − 0
tg ϕ =
= = 1.
1 + k1 k2 1 + 1 · 0
π
Dakle, traženi kut je ϕ = arctg 1 = 4.
5.10 L’Hospitalovo pravilo
Primjenom L’Hospitalovog pravila izračunajte sljedeće limese:
ln(x − a)
(a) lim ,
ln(ex − ea )
x→a+
√ √
5x − 1 − 4x + 1
(b) lim √ √ ,
x→2 3x − 2 − x + 2
(c) lim ln x ln(x − 1),
x→1+

1 1
(d) lim − ,
x→0 x ex − 1
(e) lim (sin x)tg x ,
x→0+
1
1−x
2
(f) lim arcsin x ,
x→1− π
tg x
1
(g) lim .
x→0+ x
5.10 L’Hospitalovo pravilo 139
Rješenje.
(a) Zadani limes je neodredenog oblika −∞

−∞ pa možemo primijeniti L’Hospitalovo
pravilo iz [M1, teorem 5.10] po kojem vrijedi
1
ln(x − a) [ln(x − a)]′ x−a ex − ea
lim = lim = lim = lim .
x a
x→a+ ln(e − e ) x→a+ [ln(ex − ea )]′ x→a+ 1 x x→a+ (x − a)ex
· e
ex − ea
0
Budući da je dobiveni limes oblika 0, ponovnom primjenom L’Hospitalovog
pravila slijedi
ex − ea (ex − ea )′ ex
lim = lim = lim
x→a+ (x − a)ex x→a+ [(x − a)ex ]′ x→a+ ex + (x − a)ex
1
= lim = 1.
x→a+ 1 + x − a
Dakle,
ln(x − a)
lim = 1.
x→a+ ln(ex − ea )
(b) Uvrštavanjem x = 2 u funkciju pod limesom dobivamo

√ √ √ √
5·2−1− 4·2+1 9− 9
√ √ = √ √ ,
3·2−2− 2+2 4− 4
pa je limes neodredenog oblika 00 . Primjenom L’Hospitalovog pravila slijedi
√ √ √ √ ′
5x − 1 − 4x + 1 5x − 1 − 4x + 1
lim √ √ = lim √ √ ′
x→2 3x − 2 − x + 2 x→2 3x − 2 − x + 2
1 1
√ ·5− √ ·4
2 5x − 1 2 4x + 1
= lim
x→2 1 1
√ ·3− √ ·1
2 3x − 2 2 x+2
5 4 1
√ − √
2 9 2 9 1
= = ·3 = .
2
3 1 2 3
√ − √
2 4 2 4 2·2
(c) Limes je neodredenog oblika 0 · (−∞) pa stavljanjem funkcije ln x u nazivnik
nazivnika dobivamo limes neodredenog oblika −∞
∞ na koji možemo primijeniti
L’Hospitalovo pravilo. Vrijedi
ln(x − 1) [ln(x − 1)]′
lim ln x ln(x − 1) = lim = lim ′
x→1+ x→1+ 1 x→1+ 1
ln x ln x
1
x−1 x ln2 x
= lim = − lim .
x→1+ 1 1 x→1+ x − 1
− 2 ·
ln x x
Budući da je dobiveni limes takoder neodredenog oblika 00 , primjenom L’Hospi-

talovog pravila dobivamo
1
x ln2 x (x ln2 x)′ ln2 x + x · 2 ln x ·
lim = lim = lim x
x→1+ x − 1 x→1+ (x − 1)′ x→1+ 1
= lim (ln2 x + 2 ln x) = 0.
x→1+
Dakle,
lim ln x ln(x − 1) = 0.
x→1+
(d) Vrijedi

1 1 1 1
lim − = ∞−∞ i lim − = −∞ + ∞,
x→0+ x ex − 1 x→0− x ex − 1
pa su oba limesa istog neodredenog oblika ∞ − ∞. Svodenjem na zajednički

nazivnik je
1 1 ex − 1 − x
lim − x = lim
x→0 x e −1 x→0 x(ex − 1)
i dobiveni limes je neodredenog oblika 00 . L’Hospitalovo pravilo daje
ex − 1 − x (ex − 1 − x)′ ex − 0 − 1 ex − 1
lim = lim = lim = lim .
x→0 x(ex − 1) x→0 [x(ex − 1)]′ x→0 (ex − 1) + xex x→0 ex − 1 + xex
0
Budući da je i ovaj limes neodredenog oblika 0, primjenom L’Hospitalovog
pravila je
ex − 1 (ex − 1)′ ex − 0
lim = lim = lim
x→0 ex − 1 + xex x→0 (ex − 1 + xex )′ x→0 ex − 0 + ex + xex
1 1
= lim = .
x→0 2 + x 2
Dakle,
1 1 1
lim − x = .
x→0 x e −1 2
(e) Zadani limes je neodredenog oblika 00 kojeg rješavamo logaritmiranjem. Označimo

s
L = lim (sin x)tg x .
x→0+
Logaritmiranjem dobivamo
ln L = ln lim (sin x)tg x .

x→0+
Budući da je ln x neprekidna funkcija slijedi
ln L = lim ln(sin x)tg x .

x→0+
5.10 L’Hospitalovo pravilo 141
Zbog svojstava logaritamske funkcije je

ln L = lim tg x ln(sin x),
x→0+
pri čemu je dobiveni limes neodredenog oblika 0 · (−∞). Stavljanjem funkcije

tg x u nazivnik nazivnika dobivamo da je
ln(sin x)
ln L = lim ,
x→0+ ctg x
−∞
a ovaj limes je neodredenog oblika ∞ na kojeg možemo primijeniti L’Hospital-
ovo pravilo. Stoga je
1
[ln(sin x)]′ · cos x
ln L = lim = lim sin x = − lim sin x cos x = 0,
x→0+ [ctg x]′ x→0+ 1 x→0+
− 2
sin x
odakle slijedi
eln L = e0 ,
odnosno L = 1, pa smo dobili da je
lim (sin x)tg x = 1.
x→0+
(f) Budući da je arcsin 1 = π2 , zadani limes je oblika 1−∞ kojeg rješavamo logarit-
miranjem. Ako stavimo
1
1−x
2
L = lim arcsin x ,
x→1− π
vrijedi
1
1−x 1
1−x
2 2
ln L = ln lim arcsin x = lim ln arcsin x
x→1− π x→1− π

1 2 ln π2 arcsin x
= lim · ln arcsin x = lim .
x→1− 1 − x π x→1− 1−x
0
Budući da je dobiveni limes neodredenog oblika 0, primjenom L’Hospitalovog
pravila slijedi
1 2 1
2
′ 2 · ·√
lnarcsin x
π arcsin x π 1 − x2
ln L = lim ′
= lim π
x→1− (1 − x) x→1− −1
1 1
= − lim √ =−π = −∞.
1 − x2 2 · 0+
x→1− arcsin x ·
Sada je
eln L = e−∞ ,
odnosno L = 0. Dobili smo da je
1
1−x
2
lim arcsin x = 0.
x→1− π
(g) Zadani limes je neodredenog oblika ∞0 . Stavimo li

tg x
1
L = lim ,
x→0+ x
logaritmiranjem slijedi
tg x tg x
1 1 1
ln L = ln lim = lim ln = lim tg x ln
x→0+ x x→0+ x x→0+ x

1
ln
x
= lim .
x→0+ ctg x
∞
Budući da je dobiveni limes neodredenog oblika ∞ , primijenimo L’Hospitalovo
pravilo. Vrijedi
′
1 1 1
ln 1 · − 2
x x
x2 sin x
ln L = lim = lim = lim x = 1 · 0 = 0,
x→0+ (ctg x)′ x→0+ 1 x→0+ x
− 2
sin x
pa je
eln L = e0 ,
odnosno tg x
1
lim = 1.
x→0+ x
5.11 Lokalni ekstremi
Odredite lokalne ekstreme funkcije
ln x − ln2 x
f (x) = e .
x
Rješenje. Izračunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi

1
· x − ln x · 1 − ln2 x ln x − ln2 x
x 1
f ′ (x) = 2
·e + ·e · (−2 ln x) ·
x x x
1 − ln x − ln2 x ln2 x − ln2 x
= ·e −2 2 ·e
x2 x
1 2
= 2 · e− ln x · 1 − ln x − 2 ln2 x .
x
Prema [M1, teorem 5.12], nužan uvjet za postojanje ekstrema u točki x je f ′ (x) = 0.
Budući da je za svako x > 0
1 2
2
· e− ln x > 0,
x
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije 143
uvjet se svodi na
1 − ln x − 2 ln2 x = 0.
Uvrštavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu jednadžbu
1 − t − 2t2 = 0,
čija su rješenja t1 = −1 i t2 = 21 . Stoga za rješenja polazne jednadžbe x1 i x2 vrijedi

1
ln x1 = −1 i ln x2 = ,
2
pa su
1 √
x1 = i x2 = e.
e
Dovoljne uvjete za postojanje ekstrema u dobivenim stacionarnim točkama x1 i x2
funkcije f provjerimo korištenjem [M1, teorem 5.14]. Područje definicije funkcije
f je D(f ) = h0, +∞i. Odredimo za koje x ∈ D(f ) je f ′ (x) > 0, odnosno
1 − ln x − 2 ln2 x > 0.
Uvrštavanjem t = ln x dobivamo kvadratnu nejednadžbu
1 − t − 2t2 > 0,
√
čije rješenje glasi t ∈ h−1, 12 i, odakle je ln x ∈ h−1,√21 i, odnosno x ∈ h 1e , ei. Dakle,
1 √
za x ∈ h e , ei je f ′ (x) > 0, pa za x ∈ h0, 1/ei ∪ h e, ∞i vrijedi f ′ (x) < 0. Budući
je
1 √ 1
f = −1 i f e = √ ,
e 4
2 e3
zadana funkcija ima lokalni minimum u točki

1
T1 = , −1 ,
e
a lokalni maksimum u točki

√ 1
T2 = e, √
4
.
2 e3
5.12 Lokalni ekstremi parametarski zadane funkcije
Odredite lokalne ekstreme funkcije zadane parametarski s
x(t) = t + sin t,
y(t) = 1 − cos t.
Rješenje. Pravilo za deriviranje parametarski zadane funkcije iz [M1, §5.4] daje

sin t
f ′ (x) = .
1 + cos t
Za točku x u kojoj funkcija f ima ekstrem, prema [M1, teorem 5.12], mora vrijediti
f ′ (x) = 0, odakle je
sin t = 0,
odnosno
t = kπ, k ∈ Z.
Za točke iz područje definicije funkcije f je 1 + cos t 6= 0, odnosno
t 6= (2k + 1) π,
pa su stacionarne točke
t = 2kπ, k ∈ Z.
Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema iz [M1, teorem 5.14] za dobivene
stacionarne točke. Vrijedi
1
f ′′ (x) = ,
(1 + cos t)2
pa je
1
f ′′ (2kπ) = > 0 i f (2kπ) = 0, k ∈ Z.
4
Stoga zadana funkcija ima lokalne minimume u točkama
Tk = (2kπ, 0) , k ∈ Z.
5.13 Lokalni ekstremi i šiljci funkcije
Odredite lokalne ekstreme i šiljke funkcije

2 2
f (x) = x 3 (1 − x) 3 .
Rješenje. Izračunajmo prvu derivaciju funkcije f . Vrijedi

2 1 2 2 2 −1 2 1h 2
−1
i
f ′ (x) = x− 3 (1 − x) 3 − x 3 · (1 − x) 3 = x− 3 (1 − x) 3 − x (1 − x) 3
3 3 3
2 −1 − 1 2 1 − 2x 2(1 − 2x)
= x 3 (1 − x) 3 (1 − x − x) = = p .
3 3 x 13 (1 − x) 13 3 3 x(1 − x)
Provjerimo nužan uvjet postojanja ekstrema korištenjem [M1, teorem 5.12]. Iz

f ′ (x) = 0 slijedi 1 − 2x = 0, pa je stacionarna točka zadane funkcije x1 = 12 .
Dovoljne uvjete provjerimo pomoću prve derivacije. Odredimo za koje x ∈ R je
f ′ (x) > 0. Dovoljno je riješiti nejednadžbu
1 − 2x
> 0,
x(1 − x)
koju zadovoljavaju svi x ∈ h0, 21 i ∪ h1, +∞i. Stoga f ′ (x) < 0 vrijedi za sve x ∈
h−∞, 0i ∪ h 12 , 1i. Prema [M1, teorem 5.13] je točka

1 1
T1 = ,√
2 3 16
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti 145
lokalni maksimum funkcije f .

Nadalje, zadana funkcija nije derivabilna u točkama x2 = 0 i x3 = 1 pa su to kritične
točke. Za točku x2 = 0 vrijedi
2(1 − 2x)
lim f ′ (x) = lim p = −∞,
x→0− x→0− 3 3 x(1 − x)
pa je za x < 0 funkcija f padajuća, dok je
2(1 − 2x)
lim f ′ (x) = lim p = +∞,
x→0+ x→0+ 3 3 x(1 − x)
pa je za x > 0 funkcija f rastuća.

Za x3 = 1 je
2(1 − 2x)
lim f ′ (x) = lim p = −∞,
x→1− x→1− 3 3 x(1 − x)
pa je za x < 1 funkcija f padajuća, dok je
2(1 − 2x)
lim f ′ (x) = lim p = +∞,
x→1+ x→1+ 3 3 x(1 − x)
pa je za x > 1 funkcija f rastuća. Slijedi da funkcija f ima lokalne minimume šiljke

u točkama T2 = (0, 0) i T3 = (1, 0).
5.14 Lokalni ekstremi i intervali monotonosti
Odredite lokalne ekstreme i intervale monotonosti funkcije

x √
f (x) = − 3 x.
3
Rješenje. Zadana funkcija je definirana za svaki x ∈ R. Da bismo pomoću [M1,

teorem 5.11] ispitali intervale rasta i pada funkcije, odredimo njenu prvu derivaciju.
Vrijedi √3
′ 1 1 1 x2 − 1
f (x) = − √ = · √ .
3 3 x2 3
3 3
x2
Budući da je f ′ (x) = 0 za x1 = −1 i x2 = 1, stacionarne točke su
x1 = −1 i x2 = 1.
√
3
Nejednadžba f ′ (x) > 0 vrijedi ako je x2 − 1 > 0, odnosno x2 > 1, pa je
f ′ (x) > 0, za x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i
i
f ′ (x) < 0, za x ∈ h−1, 0i ∪ h0, 1i.
Dakle, funkcija f je rastuća na h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, a padajuća na h−1, 0i ∪ h0, 1i.
Prema [M1, teorem 5.13] slijedi da je točka T1 = (−1, 23 ) lokalni maksimum, a
T2 = (1, − 32 ) lokalni minimum.
Promotrimo još kritičnu točku x3 = 0 u kojoj nije definirana prva derivacija. Zbog
lim f ′ (x) = −∞,
x→0±
f pada slijeva i zdesna od x3 , pa u x3 nema lokalni minimum šiljak, niti lokalni

maksimum šiljak.
5.15 Točke infleksije
Odredite a ∈ R takav da funkcija

x+a
f (x) =
x2 + a
ima infleksiju u x = 1, a zatim odredite sve točke infleksije funkcije f .
Rješenje. Izračunajmo drugu derivaciju funkcije f . Vrijedi
1 · (x2 + a) − (x + a) · 2x x2 + 2ax − a
f ′ (x) = = − ,
(x2 + a)2 (x2 + a)2
pa je
(2x + 2a) · (x2 + a)2 − (x2 + 2ax − a) · 2(x2 + a) · 2x
f ′′ (x) = −
(x2 + a)4
2 [(x + a) · (x2 + a) − (x2 + 2ax − a) · 2x]
=−
(x2 + a)3
2(x3 + 3ax2 − 3ax − a2 )
= .
(x2 + a)3
Prema [M1, teorem 5.16], nužan uvjet da funkcija f ima točku infleksije u x = 1
je f ′′ (x) = 0, odnosno
2(1 − a2 )
= 0,
(1 + a)3
odakle slijede dva rješenja a1 = −1 i a2 = 1. Za a1 = −1 dobivamo funkciju
x−1 1
f (x) = = , x 6= 1,
x2 − 1 x+1
koja nema infleksije pa ovaj slučaj otpada. Za a2 = 1 dobivamo funkciju
x+1
f (x) =
x2 + 1
i njenu drugu derivaciju
2(x3 + 3x2 − 3x − 1) 2(x − 1)(x2 + 4x + 1)
f ′′ (x) = = .
(x2 + 1)3 (x2 + 1)3
5.16 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti 147
Rješenja nužnog uvjeta f ′′ (x) = 0 su

√ √
x1 = 1, x2 = −2 + 3 i x3 = −2 − 3.
Izračunajmo još vrijednost treće derivacije u dobivenim točkama. Vrijedi
2 [(3x2 + 6x − 3)(x2 + 1)3 − (x3 + 3x2 − 3x − 1) · 3(x2 + 1)2 · 2x]
f ′′′ (x) =
(x2 + 1)6
6 [(x + 2x − 1)(x + 1) − (x3 + 3x2 − 3x − 1) · 2x]
2 2
= .
(x2 + 1)4
Budući da su x1 , x2 i x3 korijeni druge derivacije, za njih vrijedi x3 +3x2 −3x−1 = 0.
Još je x2 + 1 > 0, za svaki x ∈ R. Slijedi da je f ′′′ (xi ) 6= 0 ako i samo ako je
x2i + 2xi − 1 6= 0, za i = 1, 2, 3. Uvrštavanjem vidimo da to vrijedi za sve x1 , x2 i
x3 . Stoga, prema [M1, teorem 5.18], funkcija f ima infleksije u x1 , x2 i x3 i traženi
parametar je a = 1.
5.16 Točke infleksije i intervali zakrivljenosti
Odredite intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

2
f (x) = e−x .
Rješenje. Intervale konveksnosti i konkavnosti odredit ćemo pomoću [M1, teorem

5.15]. Iz
2
f ′ (x) = −2xe−x
dobivamo 2
f ′′ (x) = 2 2x2 − 1 e−x .
Iz f ′′ (x) = 0 slijedi
2
2 2x2 − 1 e−x = 0.
2
Budući da je 2e−x 6= 0, za svaki x ∈ R, mora vrijediti 2x2 − 1 = 0, pa rješenja
glase √ √
2 2
x1 = − i x2 = .
2 2
2
Štoviše, zbog 2e−x > 0 je nejednadžba f ′′ (x) > 0 ekvivalentna s 2x2 − 1 > 0.
Dakle, za |x| > √12 vrijedi f ′′ (x) > 0, pa je funkcija f strogo konveksna na skupu
√ √
2 2 √1
h−∞, − 2 i ∪ h 2 , +∞i, dok za |x| < 2
vrijedi f ′′ (x) < 0, pa je funkcija f strogo
√ √
konkavna na intervalu h− 22 , 22 i.
Budući da je
√ ! √ √ ! √
2 e 2 e
f − = i f = ,
2 e 2 e
prema [M1, teorem 5.16], točke infleksije zadane funkcije su

√ √ ! √ √ !
2 e 2 e
T1 = − , i T2 = , .
2 e 2 e
5.17 Geometrijski ekstrem I
Odredite maksimalan volumen kružnog stošca izvodnice s (vidi sliku 5.1).
h s
Slika 5.1: Presjek kružnog stošca
Rješenje. Volumen stošca polumjera r i visine h iznosi

1 2
V = πr h.
3
√
Ako izrazimo visinu stošca preko polumjera r i izvodnice s formulom h = s2 − r2 ,
volumen možemo izraziti kao funkciju varijable r,
1 p
V = πr2 s2 − r2 .
3
Trebamo odrediti onu vrijednost polumjera r za koju je funkcija V (r) maksimalna.
Prema [M1, teorem 5.12], nužan uvjet za postojanje ekstrema u r je V ′ (r) = 0. Iz

′ 1 p
2 2 2 1
V (r) = π 2r · s − r + r · √ · (−2r)
3 2 s2 − r 2
p
1 r2
= πr 2 · s2 − r2 − √
3 s2 − r 2
1 2s2 − 2r2 − r2 πr(2s2 − 3r2 )
= πr √ = √ ,
3 2
s −r 2 3 s2 − r 2
slijedi r(2s2 − 3r2 ) = 0. Budući da je r > 0, jedina stacionarna točka je
r
2
r= s.
3
S obzirom da, uz zadanu izvodnicu s kružni stožac maksimalnog volumena postoji,
dobivena stacionarna točka je traženo rješenje i nije potrebno provjeravati dovoljne
uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Maksimalan volumen kružnog stošca izvodnice s iznosi
v
r ! r !2 u r !2
2 1 2 u 2 2π
V =V s = π s t s2 − s = √ s3 .
3 3 3 3 9 3
5.18 Geometrijski ekstrem II 149
5.18 Geometrijski ekstrem II
Presjek kanala za dovod vode ima oblik pravokutnika s polukrugom (vidi sliku 5.2).
Uz zadanu površinu P presjeka izračunajte polumjer polukruga tako da troškovi
izgradnje budu što manji, ako su troškovi proporcionalni opsegu presjeka. Ispitajte
dovoljne uvjete.
Slika 5.2: Presjek kanala
Rješenje. Uz oznake kao na slici 5.2, za površinu P presjeka kanala vrijedi
r2 π
P = 2rv + ,
2
odakle je

1 r2 π
v= P− .
2r 2
Uvrštavanjem u opseg O presjeka kanala dobivamo da je

1 r2 π π P
O = rπ + 2r + 2v = rπ + 2r + P− = +2 r+ ,
r 2 2 r
pa s O(r) možemo označiti opseg kao funkciju varijable r. Trebamo odrediti r

takav da opseg O(r) bude što manji. Prema [M1, teorem 5.12], nužno je da vrijedi
O′ (r) = 0. Budući da je
π P
O′ (r) = +2 − 2,
2 r
slijedi
P π+4
= ,
r2 2
2P
r2 = .
π+4
Jer je r > 0, jedina stacionarna točka, koja je onda i rješenje, glasi

r
2P
r= .
π+4
Ispitajmo dovoljne uvjete. Iz

2P
O′′ (r) =
r3
i P > 0 slijedi
r !
′′ 2P 2P
O = r 3 > 0,
π+4 2P
π+4
pa [M1, teorem 5.14] povlači da funkcija O(r) ima minimum u dobivenom r. Zbog
proporcionalnosti su za taj r i troškovi izgradnje kanala minimalni.
5.19 Geometrijski ekstrem III
Odredite stranice pravokutnika maksimalne površine upisanog u prvi kvadrant elipse
x2 y2
+ =1
18 2
(vidi sliku 5.3). Ispitajte dovoljne uvjete.
T = (a,b)
b
Slika 5.3: Pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse
Rješenje. Površina pravokutnika sa stranicama a i b iznosi
P = ab.
Budući da je pravokutnik upisan u prvi kvadrant elipse, točka T = (a, b) zadovoljava

5.20 Geometrijski ekstrem IV 151
njenu jednadžbu i vrijedi b > 0. Stoga je
b2 a2
=1− ,
2 18
1
b = (18 − a2 ),
2
9
1p
b= 18 − a2 .
3
Uvrštavanjem dobivene jednakosti površina glasi
1 p
P = a 18 − a2
3
i postaje funkcija varijable a, odnosno P (a). Izračunajmo prvu derivaciju. Vrijedi

′ 1 p 2
1 2 9 − a2
P (a) = 18 − a + a · √ · (−2a) = · √ .
3 2 18 − a2 3 18 − a2
Prema [M1, teorem 5.12], nužan uvjet je P ′ (a) = 0, odakle slijedi 9 − a2 = 0. Zbog
a > 0 je jedino rješenje a = 3, a uvrštavanjem u jednadžbu elipse dobivamo b = 1.
Ispitajmo sada dovoljne uvjete. Izračunajmo drugu derivaciju. Vrijedi
√ 1
−2a · 18 − a2 − (9 − a2 ) · √ · (−2a)
2 2 18 − a2
P ′′ (a) = · √ .
3 ( 18 − a2 )2
Za a = 3 vrijedi 9 − a2 = 0, pa je
√
2 −2 · 3 · 18 − 32 − 0 4
P ′′ (3) = · √ = − < 0.
3 ( 18 − 32 )2 3
Prema [M1, teorem 5.14], slijedi da je površina P (a) maksimalna za a = 3.
5.20 Geometrijski ekstrem IV
Odredite točku T takvu da tangenta na krivulju y = e−x u točki T s koordinatnim

osima zatvara trokut maksimalne površine (vidi sliku 5.4).
Rješenje. Označimo apcisu točke T s a. Tada jednadžba tangente t na krivulju
y = e−x u točki T glasi
y − y(a) = y ′ (a)(x − a),
odnosno
y − e−a = −e−a (x − a). (5.2)
Neka tangenta t siječe x-os u točki T1 , a y-os u točki T2 . Uvrštavanjem redom y = 0
i x = 0 u (5.2) dobivamo
T1 = (a + 1, 0), T2 = (0, (a + 1)e−a ).

T2
T
y(a)
a T1
Slika 5.4: Trokut omedjen tangentom i koordinatnim osima
Stoga površina trokuta omedenog tangentom t i koordinatnim osima iznosi

1
P = (a + 1)2 e−a ,
2
pa je površina P (a) funkcija ovisna o apcisi a. Prema [M1, teorem 5.12], nužan
uvjet je P ′ (a) = 0, pa iz
1
P ′ (a) = 2(a + 1) · e−a + (a + 1)2 · (−e−a )
2
1 1
= (a + 1)e−a [2 − (a + 1)] = (a + 1)(−a + 1)e−a ,
2 2
izjednačavanjem s nulom dobivamo dva rješenja
a1 = −1 i a2 = 1.
Sada trebamo provjeriti dovoljne uvjete iz [M1, teorem 5.14]. Iz
1 1 1
P ′′ (a) = [(1 − a2 )e−a ]′ = [−2a · e−a + (1 − a2 ) · (−e−a )] = (a2 − 2a − 1)e−a
2 2 2
slijedi
P ′′ (−1) = e > 0,
1
P ′′ (1) = − < 0.
e
Dakle, funkcija P (a) ima minimum u a = −1, a maksimum u a = 1. Rješenje je
točka T (1, 1e ).
5.21 Tok funkcije I
Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije

2
f (x) = x2 + .
x
5.21 Tok funkcije I 153
Rješenje. Tok funkcije ispitujemo sljedećim postupkom opisanim u [M1, §5.9]:
1. Područje definicije
Područje definicije zadane funkcije ne uključuje nulu, odnosno D = R \ {0}.
2. Parnost
Vrijedi
2 2 2
f (−x) = (−x) + = x2 − .
−x x
Budući da je f (−x) 6= f (x) i f (−x) 6= −f (x), promatrana funkcija nije ni
parna ni neparna.
3. Periodičnost
Funkcija nije periodična jer je elementarna i ne sadrži neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-točke
Da bismo odredili nul-točke funkcije riješimo jednadžbu f (x) = 0. Vrijedi
2 x3 + 2 √
x2 + =0 ⇔ =0 ⇔ x3 + 2 = 0 ⇔ x= 3
−2
x √ x
3
⇔ x = − 2,
√
pa je x = − 3 2 nul-točka zadane funkcije.
5. Asimptote
(a) Vertikalne asimptote
Točka x1 = 0 je jedini prekid domene i vrijedi
lim f (x) = −∞, lim f (x) = +∞,

x→0− x→0+
pa je pravac x = 0 jedina vertikalna asimptota funkcije f .

(b) Horizontalne asimptote
U lijevoj i desnoj strani vrijedi
lim f (x) = +∞, lim f (x) = +∞.

x→−∞ x→+∞
Dakle, funkcija f nema horizontalnu asimptotu ni u lijevoj ni u desnoj

strani.
(c) Kose asimptote
Ispitujući limese
f (x) x3 + 2
lim = lim = ±∞,
x→±∞ x x→±∞ x2
zaključujemo da funkcija f nema ni kose asimptote.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi
2 2x3 − 2 x3 − 1
f ′ (x) = 2x − 2
= 2
=2· .
x x x2
Područje definicije derivacije jednako je Df ′ = R \ {0}. Dakle, x1 = 0 je

kritična točka funkcije f . Rješavanjem f ′ (x) = 0 vidimo da je stacionarna
točka funkcije (druga kritična točka) x2 = 1. Dovoljne uvjete ekstrema pro-
vjerimo pomoću prve derivacije. Vrijedi:
(a) Za x ∈ h−∞, 0i vrijedi f ′ (x) < 0 pa je funkcija f strogo padajuća na

intervalu h−∞, 0i.
(b) Za x ∈ h0, 1i je takoder f ′ (x) < 0 i funkcija f je strogo padajuća na tom
intervalu.
(c) Za x ∈ h1, +∞i vrijedi f ′ (x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuća na
intervalu h1, +∞i.
Dakle, zadana funkcija ima lokalni minimum u točki x2 = 1.
7. Intervali monotonosti
Intervale monotonosti smo ispitali u prethodnom koraku: funkcija je strogo
padajuća na intervalima h−∞, 0i i h0, 1i, a strogo rastuća na intervalu h1, +∞i.
8. Intervali zakrivljenosti
Druga derivacija glasi
4 2x3 + 4 x3 + 2
f ′′ (x) = 2 + = = 2 · .
x3 x3 x3
Iz predznaka druge derivacije,

√ prema [M1, teorem 5.15], slijedi
√ da je funkcija
f konkavna na intervalu h− 3 2, 0i i konveksna na h−∞, − 3 2i ∪ h< 0, +∞i.
9. Točke infleksije
√
Rješenje jednadžbe f ′′ (x) = 0 je točka x3 = − 3 2. Budući da je
12
f ′′′ (x) = −
x4
√ √
slijedi f ′′′ − 3 2 6= 0, pa funkcija f ima infleksiju u x3 = − 3 2.
10. Graf funkcije

Graf funkcije je prikazan na slici 5.5.
5.22 Tok funkcije II 155
3
!!!!
3 !
- 2 1
2
Slika 5.5: Graf funkcije f (x) = x2 + .
x
5.22 Tok funkcije II

f (x) = 1 − x2 e−x .
Rješenje. Prema postupku opisanom u [M1, §5.9] ispitujemo sljedeće:
Područje definicije zadane funkcije je D(f ) = R.
2. Parnost
Funkcija f nije ni parna ni neparna jer je
f (−x) = (1 − x2 )ex .
3. Periodičnost
Funkcija nije periodična jer je elementarna i ne sadrži neku od trigonometrij-
skih funkcija.
4. Nul-točke
Rješavanjem jednadžbe f (x) = 0 dobivamo da su nul-točke jednake x1 = −1
i x2 = 1.
5. Asimptote
Funkcija f nema vertikalnih asimptota, jer je D(f ) = R.

U lijevoj strani vrijedi

lim f (x) = lim 1 − x2 e−x = −∞,
x→−∞ x→−∞
pa funkcija nema horizontalnu asimptotu u lijevoj strani. L’Hospitalovim

pravilom slijedi da je u desnoj strani
1 − x2 −2x −2
lim f (x) = lim = lim = lim = 0,
x→+∞ x→+∞ ex x→+∞ ex x→+∞ ex
pa je pravac y = 0 horizontalna asimptota u desnoj strani.

(c) Kose asimptote
U lijevoj strani primjenom L’Hospitalovog pravila dobivamo da je
f (x) 1 − x2 −2x −2
lim = lim = lim x = lim = 0,
x→−∞ x x→−∞ xex x→−∞ e + xex x→−∞ 2ex + xex
pa funkcija f nema kosu asimptotu u lijevoj strani, a nema niti u desnoj

strani jer u toj strani ima horizontalnu asimptotu.
6. Ekstremi
Prva derivacija glasi

f ′ (x) = −2xe−x − 1 − x2 e−x = e−x (x2 − 2x − 1),
pa je f ′ (x) = 0 ekvivalentno x2 − 2x − 1 = 0. Stoga su stacionarne točke

funkcije f √ √
x3 = 1 − 2 i x4 = 1 + 2.
Druga derivacija je jednaka

f ′′ (x) = −e−x x2 − 2x − 1 + e−x (2x − 2) = e−x 4x − x2 − 1 .
√ √
Budući da je f ′′ 1 − 2 < 0, funkcija f ima u točki x3 = 1 − 2 lokalni
√ √
maksimum, a kako je f ′′ 1 + 2 > 0, funkcija f ima u točki x4 = 1 + 2
lokalni minimum. Vrijedi
√ √
f 1 − 2 ≈ f (−0.41) ≈ 1.23 i f 1 + 2 ≈ f (2.41) ≈ −0.43.
Iz predznaka
√ √ prve derivacije slijedi da je f strogo padajuća na intervalu h1 −
2, 1 + 2i, dok je izvan njega strogo rastuća.
√
√ predznaka druge derivacije slijedi da je funkcija f konveksna na h2 − 3, 2 +
Iz
3i, a inače konkavna.
5.23 Tok funkcije III 157
Jednadžba f ′′ (x) = 0 je ekvivalentna x2 − 4x + 1 = 0, pa su njena rješenja
√ √
x5 = 2 − 3 i x6 = 2 + 3.
√ √
Kako je f ′′′ 2 ± 3 6= 0, funkcija f u točkama x5,6 = 2 ± 3 ima infleksije
i vrijedi
√ √
f 2 − 3 ≈ f (0.27) ≈ 0.7 i f 2 + 3 ≈ f (3.73) ≈ −0.31.
10. Graf funkcije

-1 1

Slika 5.6: Graf funkcije f (x) = 1 − x2 e−x .
5.23 Tok funkcije III
Odredite tok i skicirajte graf funkcije

ln 2x
f (x) = √ .
x
Rješenje. Koristeći upute dane u [M1, §5.9], ispitujemo sljedeće:
Domena funkcije f je D(f ) = h0, ∞i.
2. Parnost
Područje definicije nije simetrično pa nema smisla ispitivati parnost.
3. Periodičnost
Funkcija f je elementarna i ne sadrži neku od trigonometrijskih funkcija pa
stoga nije periodična.
4. Nul-točke
1
Rješavanjem jednadžbe f (x) = 0 dobivamo da je x1 = 2 nul-točka funkcije f .
5. Asimptote
Domena funkcije nema prekida, ali je lijevi rub domene otvoren i vrijedi
1
lim f (x) = lim ln 2x · √ = (−∞) · (+∞) = −∞.
x→0+ x→0+ x
Stoga je pravac x = 0 desna vertikalna asimptota funkcije f .
Postojanje horizontalnih asimptota ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Primjenom L’Hospitalovog pravila dobivamo
1
ln 2x x 2
lim f (x) = lim √ = lim = lim √ = 0.
x→+∞ x→+∞ x x→+∞ 1 x→+∞ x
√
2 x
Dakle, pravac y = 0 je desna horizontalna asimptota.
(c) Kose asimptote
Postojanje kose asimptote takoder ima smisla provjeravati samo u desnoj
strani. Budući da funkcija ima horizontalnu asimptotu u desnoj strani
slijedi da nema kosu.
6. Ekstremi
Prva derivacija je jednaka
1 √ 1
· x − ln 2x · √
x 2 x 2 − ln 2x
f ′ (x) = = √ .
x 2x x
Vrijedi
e2
f ′ (x) = 0 ⇔ 2 − ln 2x = 0 ⇔ 2x = e2 ⇔ x= .
2
e2
Dakle, x2 = 2 je stacionarna točka funkcije f . Druga derivacija funkcije f
glasi
1 √ √
− · 2x x − (2 − ln 2x) · 3 x 3 ln 2x − 8 3 ln 2x − 8
f ′′ (x) = x = = √ .
3 5
4x 4x 2 4x2 x
2
e2
Budući da je f ′′ ( e2 ) < 0, funkcija f ima lokalni maksimum u točki x2 = 2 i
√
vrijedi f (x2 ) = 2 e 2 .
5.23 Tok funkcije III 159
Zbog područja definicije funkcije f je
e2
f ′ (x) > 0 ⇔ 2 − ln 2x > 0 ⇔ x< .
2
2
Stoga je funkcija f strogo rastuća na intervalu h0, e2 i, a strogo padajuća na
2
h e2 , +∞i.
Vrijedi
8
e3
f ′′ (x) > 0 ⇔ 3 ln 2x − 8 > 0 ⇔ x> .
2
8 8
Stoga je na intervalu h0, 12 e 3 i funkcija f konkavna, a na h 12 e 3 , +∞i je ko-
nveksna.
8
e3
Rješenje jednadžbe f ′′ (x) = 0 je x3 = 2 i f ′′ mijenja predznak u toj točki.
8
e3
Stoga iz [M1, teorem 5.17] slijedi da funkcija f ima infleksiju u x3 = 2 .
10. Graf funkcije

1 ã2 ã83

2
2
2

ln 2x
Slika 5.7: Graf funkcije f (x) = √ .
x
5.24 Tok funkcije IV
f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x)
bez računanja infleksija i intervala zakrivljenosti.

Rješenje.
Domena funkcije je D(f ) = R.
2. Parnost
Vrijedi
f (−x) = 2 sin(−2x) + sin(−4x) = −2 sin(2x) − sin(4x) = −f (x),
pa je funkcija neparna.
3. Periodičnost
Funkcija f je periodična s periodom π jer vrijedi
f (x + π) = 2 sin(2x + 2π) + sin(4x + 4π) = 2 sin(2x) + sin(4x) = f (x)
i to je najmanji broj s tim svojstvom. Stoga je dovoljno ispitati tok funkcije

f na intervalu [0, πi.
4. Nul-točke
Riješimo jednadžbu f (x) = 0 za x ∈ [0, πi. Zbog
f (x) = 2 sin(2x)+sin(4x) = 2 sin(2x)+2 sin(2x) cos(2x) = 2 sin(2x)[1+cos(2x)]
imamo dva slučaja
sin(2x) = 0 ili cos(2x) = −1.

π
Dakle, nul-točke iz [0, πi su x0 = 0 i x1 = 2.
5. Asimptote
Vertikalnih asimptota nema jer je D(f ) = R, a horizontalne i kose nećemo
tražiti budući da ispitujemo tok funkcije samo na [0, πi.
6. Ekstremi
Odredimo prvo stacionarne točke. Zbog
f ′ (x) = 4 [cos(2x) + cos(4x)] = 4[cos(2x) + 2 cos2 (2x) − 1],
uvjet f ′ (x) = 0 i supstitucija t = cos(2x) daju kvadratnu jednadžbu
2t2 + t − 1 = 0
5.24 Tok funkcije IV 161
koja ima rješenja t1 = −1 i t2 = 21 , pa stacionarne točke zadovoljavaju
1
cos(2x) = −1 ili cos(2x) = .
2
Rješenja iz [0, πi su
π π 5π
x1 = , x2 = i x3 = .
2 6 6
Još primijetimo da funkcija nema točaka u kojima f ′ nije definirana. Lokalne
ekstreme odredimo prema predznaku druge derivacije u dobivenim stacionar-
nim točkama. Vrijedi
f ′′ (x) = −8 [sin(2x) + 2 sin(4x)] .
Stoga
π √ π
f ′′ = −12 3 < 0 ⇒ u točki x = funkcija ima lokalni maksimum,
6 6
5π √ 5π
f ′′ = 12 3 > 0 ⇒ u točki x = funkcija ima lokalni minimum.
6 6
Nadalje,
f ′′′ (x) = −16[cos(2x) + 4 cos(4x)],
pa zbog
π π π
f ′′ = 0 i f ′′′ = −48 6= 0 ⇒ u točki x = je točka infleksije.
2 2 2
Točke x1 , x2 i x3 dijele interval [0, πi na četiri dijela i dovoljno je na svakom
od njih ispitati predznak prve derivacije u proizvoljno odabranoj točki jer se
on ne mijenja unutar intervala.
√
(a) Za 0, π6 je f ′ 12 π
= 4 21 + 23 > 0.

(b) Za π6 , π2 je f ′ π3 = −4 < 0.

(c) Za π2 , 5π6 je f ′ 2π
3 = −4 < 0.
5π √
(d) Za 6 , π je f ′ 11π 12 = 4 12 + 23 > 0.
π 5π
Slijedi
π 5π da je f rastuća na intervalima 0, 6 i 6 , π , a padajuća na intervalu
6, 6 .
8. Graf funkcije
Graf funkcije je prikazan na slici 5.8. Skiciramo prvo dio grafa iznad intervala
[0, πi i dalje proširimo po periodičnosti.
"######
3 3

2

Π Π 5Π
-Π 6 2
6
Π 2Π
"######
3 3
-
2

Slika 5.8: Graf funkcije f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x).
1. Derivirajte sljedeće funkcije:

(a) f (x) = x2 + x3 + sin x,
(b) f (x) = (x2 − x + 1)(x4 + 2),
x
(c) f (x) = 2 ,
x +1
√
(d) f (x) = x + π,
xn+1 1
(e) f (x) = − ,
n+1 n
q
√
(f) f (x) = x + x,
√
1− x
(g) f (x) = √ ,
1+ 3x
(h) f (x) = sin x + tg x,
(i) f (x) = cos x · (1 + ctg x),
(j) f (x) = arcsin x + arccos x,
x
x x 2
(k) f (x) = e + 2 + ,
3
(l) f (x) = ln x + log x,
ctgx
(m) f (x) = + 3xex .
x ln x
2. Derivirajte sljedeće kompozicije funkcija:

(a) f (x) = ln(sin x),
√
(b) f (x) = xex ,
p 1
(c) f (x) = x2 − ex + arcsin ,
x
r
1+x
(d) f (x) = ln ,
1−x
x2 + sin 2x
(e) f (x) = ,
ln x + cos(2x + 3)
x
(f) f (x) = e−x + 2sin 2 + sin2 x,
p
(g) f (x) = ln x − x2 + 1 ,
√
(h) f (x) = x · tg x,
9
t−2
(i) f (t) = ,
2t + 1
p
(j) f (x) = arctg(ln x) + ln(x2 + 1),
1
(k) f (x) = x2 ,
5
√
xex
(l) f (x) = e ,
x−1
(m) f (x) = ln cos ,
x
√
2
(n) f (x) = 4− log2 1−x ,
1 x cos x
(o) f (x) = ln tg − ,
2 2 2 sin2 x
√ !
1 + sin x √
(p) f (x) = ln √ + 2 arctg sin x.
1 − sin x
3. Derivirajte sljedeće funkcije:

(a) f (x) = xsin x ,
(x2 + 2x + 3)15 (2x + 5)10
(b) f (x) = ,
(5x − 9)13
√
x
(c) f (x) = ln sin x,
p
(x − 2)(x − 4)
(d) f (x) = ,
(x + 1)(x + 3)
√
(e) f (x) = x x.
4. Derivirajte sljedeće implicitno zadane funkcije:
(a) x3 y + xy 3 = ex ,
√ √ √
(b) x + y = 2e,

(c) x2 + y 2 y 2 = ax2 ,
(d) x3 + y 3 = 3axy,
2 2 y
(e) ex +y = arctg .
x
5. Izračunajte n-tu derivaciju funkcije f i njenu vrijednost u točki x0 ako je:
(a) f (x) = x5 i x0 = 0,
(b) f (x) = cos x i x0 = π,
1 − 4x
(c) f (x) = ln i x0 = 0.
1 + 4x
6. Derivirajte sljedeće parametarski zadane funkcije:
t(t + 1) t2 − 4t + 1
(a) x(t) = , y(t) = ,
t+2 t
5
√ t+3
(b) x(t) = sin 3t, y(t) = .
t−3
7. Odredite jednadžbu tangente i normale na krivulju y = ln cos x + 1 u točki s
apscisom x0 = 0.
x−1
8. Iz točke T (4, 1) povucite tangentu na krivulju y = i odredite diralište.
x
9. Odredite tangentu na parabolu y = x2 −7x+3 paralelnu s pravcem 5x+y−3 =
0.
10. Odredite jednadžbu tangente i normale na parabolu y = 2x2 + 4x u točkama

u kojima parabola siječe x-os.
11. Odredite jednadžbu tangente na krivulju y = ln x koja prolazi ishodištem.
12. Odredite jednadžbu tangente i normale na krivulju y = xx u točki s apcisom

x0 = 1.
tg x
1
13. Odredite jednadžbu tangente na krivulju y = sin2 x + u točki s aps-
2
3π
cisom x0 = .
4
14. Odredite jednadžbu tangente na krivulju x arctg y − y = 0 u točki s ordinatom
y0 = 1.
15. Odredite jednadžbu tangente na cikloidu x = t − sin t, y = 1 − cos t u točki s

π
t= .
2
16. Primjenom L’Hospitalovog pravila izračunajte sljedeće limese:
tg x
(a) limπ ,
x→ 2 tg 5x
aln x − 1
(b) lim ,
x→1 ln x
sin 3x
(c) lim √ √ ,
x→0 x+2−x− 2
(d) lim ln(1 − sin x) · ctg x,
x→0
(e) limπ (1 − sin x) · tg x,
x→ 2
1
(f) lim x e x − 1 ,
x→∞

1
(g) lim − ctg x ,
x→0 x

1 1
(h) lim − .
x→1 x − 1 ln x
17. Primjenom L’Hospitalovog pravila izračunajte sljedeće limese:
(a) lim xx ,
x→0+
(b) lim (ln x)1−x ,

x→1+
x1
2
(c) lim arccos x ,
x→0 π
π
(d) lim (2 − x)tg 2x
,
x→1
1
(e) limπ (sin x) cos x ,
x→ 2
1
sin x x2
(f) lim .
x→0 x
18. Odredite ekstreme, infleksije, intervale monotonosti i zakrivljenosti sljedećih
funkcija:
(a) f (x) = 2x3 + 3x2 − 12x + 5,

(b) f (x) = x2 e−x .
ex
19. Odredite intervale monotonosti funkcije f (x) = x .
1
20. Odredite ekstreme i infleksije funkcije f (x) = sin x + sin 2x.
2
1
21. Odredite ekstreme i intervale monotonosti funkcije f (x) = √ ex .
x 1−x
22. Odredite intervale zakrivljenosti i točke infleksije funkcije f (x) = x3 + 3x + 2.
23. Od pravokutne ploče sa stranicama a i b odlomljen je trokut sa stranicama

c i d. Iz preostalog dijela treba izrezati novu pravokutnu ploču maksimalne
površine.
24. Iz kvadratne limene ploče stranice a izrežu se kutovi tako da se od nastalog ko-
mada može napraviti kvadratna kutija bez poklopca maksimalnog volumena.
Odredite taj volumen.
25. Na krugu polumjera r zadana je točka A. Odredite udaljenost tetive BC
od točke A paralelne tangenti u točki A takve da je površina trokuta ABC
maksimalna.
26. Iz okruglog trupca treba istesati gredu pravokutnog presjeka tako da
(a) bude što manje otpadaka,
(b) nosivost grede bude što veća, pri čemu je nosivost grede proporcionalna
širini i kvadratu visine grede.
27. Brod je udaljen od najbliže točke A na obali 9 km. Čovjek u brodu mora što
hitnije stići u mjesto udaljeno 15 km duž obale od točke A. Ako vesla brzinom
od 4 km/h, a pješači brzinom od 5 km/h, gdje se čovjek mora iskrcati da bi
stigao što prije u mjesto?
28. Odredite volumen najvećeg valjka upisanog u kuglu zadanog polumjera R.
29. Na kružnici x2 + y 2 = R2 odredite tangentu s diralištem u prvom kvadrantu
tako da duljina odreska te tangente medu koordinatnim osima bude mini-
malna.
30. Ispitajte tok i skicirajte graf sljedećih funkcija:
x−1
(a) f (x) = ,
x+2
2
(b) f (x) = x + 1 − ,
x
7
(c) f (x) = − 1,
x2 + 3
2x3
(d) f (x) = 2 ,
x −4
1
(e) f (x) = |e x − ex|,
1 + ln x
(f) f (x) = x .
1 − ln x
31. Bez računanja infleksija i intervala zakrivljenosti ispitajte tok i skicirajte graf
sljedećih funkcija:
x2 −1
(a) f (x) = e x2 −4 ,

2
(b) f (x) = ln 1 + ,
x2 + x − 2

1
(c) f (x) = x − 2 ln 1 − ,
x
√
x2 − 3x − 4
(d) f (x) = ,
2x + 4
1
(e) f (x) = x x .
5.26 Rješenja 167
5.26 Rješenja
1. (a) f ′ (x) = 2x + 3x2 + cos x,

(b) f ′ (x) = 6x5 − 5x4 + 4x3 + 4x − 2,
1 − x2
(c) f ′ (x) = ,
x4 + 2x2 + 1
1
(d) f ′ (x) = √ ,
2 x
(e) f ′ (x) = xn ,
√
2 x+1
(f) f ′ (x) = p √ ,
4 x2 + x x
1 1 1
√
2 x
+ 6
√
6
x
+ √
3 2
′ 3 x
(g) f (x) = − √ , 2
(1 + 3 x)
1
(h) f ′ (x) = cos x + ,
cos2 x
cos x
(i) f ′ (x) = − sin x − − cos x,
sin2 x
(j) f ′ (x) = 0,
x
′ x x 2 2
(k) f (x) = e + 2 ln 2 + ln ,
3 3
1 1
(l) f ′ (x) = (1 + log e), log e = ,
x ln 10
1 ctg x(ln x + 1)
(m) f ′ (x) = − 2 − + 3ex + 3xex .
(sin x)x ln x x2 ln2 x
2. (a) f ′ (x) = ctg x,
1
(b) f ′ (x) = √ x (ex + xex ),
2 xe
2x − ex 1
(c) f ′ (x) = √ − √ ,
2
2 x −e x |x| x2 − 1
1
(d) f ′ (x) = ,
1 − x2
2x(x+cos 2x)[ln x+cos(2x+3)]−(x2 +sin 2x)[1−2x sin(2x+3)]
(e) f ′ (x) = x[ln x+cos(2x+3)]2 ,
ln 2 sin x2 x
(f) f ′ (x) = −e−x + ·2 cos + 2 sin x cos x,
2 2
1
(g) f ′ (x) = − √ ,
x2 + 1
2 sin x cos x + x
(h) f ′ (x) = √ ,
2 tg x cos2 x
(t − 2)8
(i) f ′ (x) = 45 · ,
(2t + 1)10
1 x
(j) f ′ (x) = + p ,
x(1 + ln2 x) (x2 + 1) ln(x2 + 1)
2x ln 5
(k) f ′ (x) = − ,
5 x2
ex (1 + x) √ x
(l) f ′ (x) = √ x e xe ,
2 xe
1 x−1
(m) f ′ (x) = − 2 tg ,
x x
2x
(n) f ′ (x) = 2 ,
(x − 1)2
1
(o) f ′ (x) = ,
sin3 x
1
(p) f ′ (x) = √ .
cos x sin x

sin x
3. (a) f ′ (x) = xsin x cos x ln x + ,
x
2 15

(2x+5)10
(b) f ′ (x) = (x +2x+3)
(5x−9) 13 · 15 · x22x+2
+2x+3 + 10 ·
2
2x+5 − 13 · 5
5x−9 ,
cos x ln(sin x)
(c) f ′ (x) = − ,
x sin x x2
p
′ (x − 2)(x − 4) 1 1 1 1
(d) f (x) = + − − ,
(x + 1)(x + 3) 2(x − 2) 2(x − 4) x + 1 x + 3
√ 1 − ln x
(e) f ′ (x) = x x · .
x2
ex − 3x2 y − y 3
4. (a) y ′ = ,
x3 + 3xy 2
√
y
(b) y ′ = − √ ,
x
2ax − 2xy 2
(c) y ′ = ,
4y 3 + 2x2 y
ay − x2
(d) y ′ = ,
y 2 − ax
2 2
y + 2x(x2 + y 2 )ex +y
(e) y ′ = .
x − 2y(x2 + y 2 )ex2 +y2
(
5!, n = 5
5. (a) f (n) (x) = 0, za n ≥ 6, f (n) (0) = ,
0, n 6= 5

nπ  0,
 n neparan
(b) f (n) (x) = cos x + , f (n) (π) = −1, n = 4k ,
2 

1, n = 4k + 2
5.26 Rješenja 169
(c) f (n) (x) = (n − 1)!4n [(−1)n (1 + 4x)−n − (1 − 4x)−n ],

f (n) (0) = (n − 1)!4n [(−1)n − 1].
(t2 − 1)(t + 2)2

6. (a) y ′ = ,
t2 (t2 + 4t + 2)
p
′ 20(t + 3)4 sin(3t)
(b) y = − · .
(t − 3)6 cos(3t)
7. Jednadžba tangente je y = 1, a normale x = 0.

1

8. Jednadžba tangente je y = 4 x, a diralište glasi D = 2, 12 .
9. Jednadžba tangente je y = −5x + 2.
10. Jednadžbe tangente i normale u prvoj točki su y = 4x i y = − 41 x, a u drugoj

y = −4x − 8 i y = 41 x + 12 .
11. Jednadžba tangente je y = 1e x.
12. Jednadžba tangente je y = x, a normala y = −x + 2.

3π
13. Jednadžba tangente je y = x + 1 − 4 .
π2 4

14. Jednadžba tangente je y − 1 = 4(π−2) x− π .
π−2
15. Jednadžba tangente je y − 1 = x − 2 .
16. (a) 5,
(b) ln a,
√
6 √2
(c) 1−2 2
,
(d) −1,
(e) 0,
(f) 1,
(g) 0,
(h) − 21 .
17. (a) 1,
(b) 1,
2
(c) e− π ,
2
(d) e π ,
(e) 1,
1
(f) 6 .
√
e
18. (a) Ekstremi: T1 = (−2, 25) je lokalni maksimum, T2 = (1, −2) je lokalni
minimum
Intervali monotonosti: f je rastuća na h−∞, −2i ∪ h1, +∞i, padajuća
na h−2, 1i
Intervali zakrivljenosti: f je konkavna na h−∞, − 12 i, konveksna na
h− 12 , +∞i
Točke infleksije: T3 = (− 12 , 23
2 )
(b) Ekstremi: T1 = (2, 4e−2 ) je lokalni maksimum, T2 = (0, 0) je lokalni
minimum
Intervali monotonosti: f je padajuća na h−∞, 0i ∪ h2, +∞i, rastuća
na h0, 2i
√ √
Intervali zakrivljenosti:
√ √f je konveksna na h−∞, 2− 2i∪h2+ 2, +∞i,
konkavna na h2 − 2, 2 + 2i
√ √ 2 −2−√2 √
Točke infleksije: T 3 = (2 + 2, (2 + 2) e ), T 4 = (2 − 2, (2 −
√ 2 −2+√2
2) e )
19. Funkcija f je rastuća na [1, ∞i, a padajuća na h−∞, 0i ∪ h0, 1].

5π
20. Funkcija f ima lokalne minimume u x = + 2kπ, lokalne maksimume u x =
3
π 1 1
+ 2kπ i infleksije u x = kπ, x = π − arccos + 2kπ i x = π + arccos + 2kπ,
3 4 4
∀k ∈ Z.
21. Funkcija f je padajuća na h−∞, 0i ∪ h0, 21 i, rastuća na h 12 , 1i,a u točki x = 1

2
ima lokalni minimum.
22. Funkcija f je konkavna na h−∞, 0i, konveksna na h0, +∞i, a u točki x = 0 je

infleksija.
1
23. Ploča maksimalne površine ima stranice x = a − 2d (ad − bc + dc) i y =
1
b − 2c (bc − ad + cd).
2a3
24. Maksimalan volumen iznosi V = 27 .
3r
25. Tetiva je udaljena za 2 od točke A.
26. (a) √
Najmanje otpadaka će biti za gredu kvadratnog presjeka sa stranicom
2r.
√
2√2r
(b) Najveću nosivost će imati greda s dimenzijama poprečnog presjeka 3
2r
i √3
.
27. Čovjek se treba iskrcati 12 km od točke A.

3
4πR
28. Maksimalan volumen je V = √ .
3 3
√
29. Jednadžba tangente je y = −x + 2R.
5.26 Rješenja 171
30. (a) Područje definicije: R\{−2}

Parnost: f nije ni parna ni neparna
Nul-točke: x1 = 1
Asimptote:
lim f (x) = ∓∞ ⇒ x = −2 je vertikalna asimptota
x→−2±
lim f (x) = 1 ⇒ y = 1 je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih asimp-
x→±∞
tota
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: f je svuda rastuća
Točke infleksije: nema
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h−∞, −2i, konkavna na
h−2, +∞i
Graf funkcije: slika 5.9
1
-2 1
x−1
x+2
(b) Područje definicije: R\{0}

Nul-točke: x1 = −2, x2 = 1
Asimptote:
lim f (x) = ∓∞ ⇒ x = 0 je vertikalna asimptota
x→0±
lim f (x) = ±∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→±∞
f (x)
lim = 1, lim [f (x) − x] = 1 ⇒ y = x + 1 je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: f je svuda rastuća
Točke infleksije: nema
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h−∞, 0i, konkavna na
h0, +∞i
-2 1
2
Slika 5.10: Graf funkcije f (x) = x + 1 − .
x
(c) Područje definicije: R

Parnost: f je parna
Nul-točke: x1 = −2, x2 = 2
Asimptote:
Područje definicije je R pa nema vertikalnih asimptota.
lim f (x) = −1 ⇒ y = −1 je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih
x→±∞
asimptota

Ekstremi: T0 = 0, 34 je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuća na h−∞, 0i, padajuća na h0, +∞i

Točke infleksije: T1 = −1, 34 , T2 = 1, 43
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, kon-
kavna na h−1, 1i
4

3
-2 2
-1
7
Slika 5.11: Graf funkcije f (x) = − 1.
x2 +3
5.26 Rješenja 173
(d) Područje definicije: R\{−2, 2}

Parnost: f je neparna
Nul-točke: x0 = 0
Asimptote:
lim f (x) = ±∞ ⇒ x = 2 i x = −2 su vertikalne asimptote
x→±2±
x→±∞
f (x)
lim = 2, lim [f (x) − 2x] = 0 ⇒ y = 2x je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
√ √ √ √
Ekstremi: T1 = (−2 3, −6 3) je lokalni maksimum, T2 = (2 3, 6 3)
je lokalni minimum
√ √
Intervali monotonosti:
√ f je rastuća √
na h−∞, −2 3i ∪ h2 3, +∞i,
padajuća na h−2 3, −2i ∪ h−2, 2i ∪ h2, 2 3i
Točke infleksije: T3 = (0, 0)
Intervali zakrivljenosti: f je konkavna na h−∞, −2i∪h0, 2i, konveksna
na h−2, 0i ∪ h2, +∞i
-2 2
2x3
x2−4
1
(e) Neka je g(x) = e x − ex. Skicirajmo prvo graf funkcije g iz kojeg ćemo
onda konstruirati graf funkcije f .
Područje definicije: R\{0}
Parnost: g nije ni parna ni neparna
Nul-točke: x0 = 1
Asimptote:
lim g(x) = +∞, lim g(x) = 0 ⇒ x = 0 je desna vertikalna asimptota
x→0+ x→0−
lim g(x) = ∓∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→±∞
g(x)
lim = −e, lim [g(x) + ex] = 1 ⇒ y = −ex + 1 je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
Ekstremi: nema
Intervali monotonosti: g je svuda padajuća
Točke infleksije: u x1 = − 21 je točka infleksije
Intervali zakrivljenosti: g je konveksna na h− 12 , 0i∪h0, +∞i, konkavna
na h−∞, − 21 i
1 1
1 1
Slika 5.13: Grafovi funkcija g(x) = e x − ex i f (x) = |e x − ex|.
(f) Područje definicije: h0, ei ∪ he, +∞i

Nul-točke: x0 = 1e
Asimptote:
lim f (x) = 0 ⇒ x = 0 nije vertikalna asimptota
x→0+
lim f (x) = ∓∞ ⇒ x = e je vertikalna asimptota
x→e±
lim f (x) = −∞ ⇒ nema horizontalnih asimptota
x→+∞
f (x)
lim = −1, lim [f (x) + x] = −∞ ⇒ nema kosih asimptota
x→+∞ x x→+∞
√ √
Ekstremi: u x1 = e 3 je lokalni maksimum, u x2 = e− 3 je lokalni
minimum √ √
Intervali√ monotonosti:
√
f je rastuća na he− 3 , ei ∪ he, e 3 i, padajuća
na h0, e− 3 i ∪ he 3 , +∞i
Točke infleksije: T = (e3 , −2e3 )
Intervali zakrivljenosti: f je konveksna na h0, ei∪he3 , +∞i, konkavna
na he, e3 i
31. (a) Područje definicije: R\{±2}
Parnost: f je parna
Nul-točke: nema
Asimptote:
lim f (x) = +∞, lim f (x) = 0 ⇒ x = 2 je desna vertikalna asimptota
x→2+ x→2−
5.26 Rješenja 175
1

ã
1 + ln x
Slika 5.14: Graf funkcije f (x) = x .
1 − ln x
lim f (x) = 0, lim f (x) = +∞ ⇒ x = −2 je lijeva vertikalna asimp-

x→−2+ x→−2−
tota
lim f (x) = e ⇒ y = e je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih asimp-
x→±∞
tota
√
Ekstremi: T = (0, 4 e) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuća na h−∞, −2i ∪ h−2, 0i, padajuća
na h0, 2i ∪ h2, +∞i
!!!!
4 !
ã
-2 2
x2 −1
Slika 5.15: Graf funkcije f (x) = e x2 −4 .
(b) Područje definicije: h−∞, −2i ∪ h−1, 0i ∪ h1, +∞i

Nul-točke: nema
Asimptote:
lim f (x) = +∞ ⇒ x = −2 je lijeva vertikalna asimptota

x→−2−
lim f (x) = −∞ ⇒ x = −1 je desna vertikalna asimptota
x→−1+
lim f (x) = −∞ ⇒ x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
x→0−
lim f (x) = +∞ ⇒ x = 1 je desna vertikalna asimptota
x→1+
lim f (x) = 0 ⇒ y = 0 je horizontalna asimptota ⇒ nema kosih asimp-
x→±∞
tota

Ekstremi: T = − 21 , − ln 9 je lokalni maksimum
Intervali monotonosti:
f je rastuća na h−∞, −2i ∪ h−1, − 21 i, padajuća na h− 12 , 0i ∪ h1, +∞i
-2 -1 1

2
Slika 5.16: Graf funkcije f (x) = ln 1 + .
x2 + x − 2
(c) Područje definicije: h−∞, 0i ∪ h1, +∞i

Nul-točke: ne računamo
Asimptote:
lim f (x) = −∞ ⇒ x = 0 je lijeva vertikalna asimptota
x→0−
lim f (x) = +∞ ⇒ x = 1 je desna vertikalna asimptota
x→1+
x→±∞
f (x)
lim = 1, lim [f (x) − x] = 0 ⇒ y = x je kosa asimptota
x→±∞ x x→±∞
Ekstremi: T1 = (2, 2 + 2 ln 2) je lokalni minimum, T2 = (−1, −1 − 2 ln 2)
je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuća na h−∞, −1i ∪ h2, +∞i, padajuća
na h−1, 0i ∪ h1, 2i
5.26 Rješenja 177
1
1

1
Slika 5.17: Graf funkcije f (x) = x − 2 ln 1 − .
x
(d) Područje definicije: h−∞, −2i ∪ h−2, −1] ∪ [4, +∞i

Nul-točke: x1 = −1, x2 = 4
Asimptote:
lim f (x) = 0 ⇒ x = −1 nije lijeva vertikalna asimptota
x→−1−
lim f (x) = 0 ⇒ x = 4 nije desna vertikalna asimptota
x→4+
lim f (x) = ±∞ ⇒ x = −2 je vertikalna asimptota
x→−2±
1 1
lim f (x) = ⇒ y = je desna horizontalna asimptota ⇒ nema
x→+∞ 2 2
desnu kosu asimptotu
1 1
lim f (x) = − ⇒ y = je lijeva horizontalna asimptota ⇒ nema
x→−∞ 2 2
lijevu kosu asimptotu
Ekstremi: T1 = (−1, 0), T2 = (4, 0) su lokalni minimumi
Intervali monotonosti: f je rastuća na h4, +∞i, padajuća na h−∞, −2i∪
h−2, −1i
(e) Područje definicije: h0, +∞i
Nul-točke: nema
Asimptote:
lim f (x) = 0 ⇒ x = 0 nije vertikalna asimptota
x→0+
lim f (x) = 1 ⇒ y = 1 je desna horizontalna asimptota ⇒ nema kosih
x→+∞
asimptota
1
Ekstremi: T = (e, e e ) je lokalni maksimum
Intervali monotonosti: f je rastuća na h0, ei, padajuća na he, +∞i
1

2
-2 -1 1 4
- 2
√
x2 − 3x − 4
2x + 4
1
Slika 5.19: Graf funkcije f (x) = x x .
6.
NIZOVI I REDOVI
6.1 Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180

6.2 Gomilište niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 181
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
6.5 Limes ukliještenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza . . . . . . . . . . . . 186
6.7 Limesi nizova sa sumama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
6.8 Limesi nizova s produktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
6.9 Limes niza s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 189
6.11 Konvergencija i suma reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.12 Suma reda s logaritmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke . . . . . . . . 192
6.14 Nužan uvjet konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . 195
6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
6.19 Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.20 Apsolutna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . 199
6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim kriterijem 201
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kriterijem . . 202
6.24 Područje apsolutne konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . 206
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . 208
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 209
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . 210
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija . . . . 211
6.31 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
6.32 Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
180 NIZOVI I REDOVI
6.1 Limes niza po definiciji
Dokažite da je √ √
3 3
lim n+1− n = 0.
n→∞
Rješenje. Da bismo dokazali da je

√ √
lim 3 n + 1 − 3 n = 0,
n→∞
prema [M1, definicija 6.3], trebamo za svaki ε > 0 pronaći nε ∈ N takav da za svaki
n ≥ nε vrijedi
| an − a |< ε, (6.1)
√
3
√
gdje je an = n + 1 − n i a = 0.
3
√ √ √ √
Budući da je 3 n + 1 > 3 n, odnosno 3 n + 1 − 3 n > 0, slijedi
√ √ √ √ √ √
| an − a |=| ( 3 n + 1 − 3 n) − 0 |=| 3 n + 1 − 3 n |= 3 n + 1 − 3 n.
Dakle, za svaki n ≥ nε treba biti

√ 3
√
n + 1 − 3 n < ε.
Racionalizacijom dobivamo
p p √
√
3
√ 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + 3 n2
3
n+1− n · p p √
3
< ε,
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
odnosno,
(n + 1) − n
p p √
3
< ε.
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
Množenjem cijele nejednakosti s nazivnikom slijedi
p p √
3

1 < ε 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 .
Nadalje, vrijedi
p p √
3
p
1<ε 3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 < ε 3 3 (n + 1)2
jer je n(n + 1) < (n + 1)2 , za svaki n ∈ N. Stoga dobivamo

1 p
< 3 (n + 1)2 .
3ε
Potenciranjem cijele nejednakosti slijedi
1
< (n + 1)2 ,
27ε3
odnosno,
1
n> √ − 1.
27ε3
6.2 Gomilište niza 181
S obzirom da je posljednja nejednakost ekvivalentna nejednakosti (6.1), zaključujemo

da možemo izabrati
1
nε = √ − 1 + 1.
27ε3
Dobili smo da za svaki ε > 0 postoji nε = √1 takav da za svaki n ≥ nε vrijedi
27ε3
| an − a |< ε, što smo i trebali dokazati.
6.2 Gomilište niza
Odredite sva gomilišta niza

3 2 9 4 27 8 81 16
, , , , , , , ,...
8 7 14 13 32 25 86 49
Konvergira li zadani niz?
Rješenje. Grupiramo li članove zadanog niza na sljedeći način
3 9 27 81
, , , ,... (6.2)
8 14 32 86
2 4 8 16
, , , ,... (6.3)
7 13 25 49
dobivamo dva nova niza, pri čemu je opći član niza (6.2) jednak
3k
a2k−1 = ,
3k + 5
a opći član niza (6.3) jednak
2k
a2k = .
3 · 2k + 1
Vrijedi
3k 1
lim a2k−1 = lim = lim 1 = 1,
k→∞ k→∞ 3k + 5 k→∞ 1 + 5 · 3k
2k 1 1
lim a2k = lim = lim = .
k→∞ k→∞ 3 · 2k + 1 k→∞ 3 + 1k 3
2
Prema [M1, §6.1.1], zadani niz ima dva gomilišta, 1 i 13 , pa stoga divergira.
6.3 Konvergencija monotonog i omedenog niza
Ispitajte konvergenciju niza čiji je opći član

1 1 1
an = 1 − 1− ··· 1 − n .
2 4 2
182 NIZOVI I REDOVI
Rješenje. Promatrajući prva dva člana zadanog niza dobivamo

1 1
a1 = 1 − = ,
2 2
1 1 1 3
a2 = 1 − 1− = · ,
2 4 2 4
odnosno a1 > a2 . Želimo zaključiti da općenito vrijedi an > an+1 . Vrijedi

1 1 1 1 1
an+1 = 1 − 1− ··· 1 − n 1 − n+1 = an 1 − n+1 < an ,
2 4 2 2 2
jer je
1
1− < 1.
2n+1
Budući da nejednakost an > an+1 vrijedi za svako n ∈ N zaključujemo da je niz
{an } strogo padajući. Niz je takoder omeden odozdo jer je an > 0 za svako n ∈ N.
Stoga je, prema [M1, teorem 6.4], zadani niz konvergentan.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova
Izračunajte limese sljedećih nizova:
2n3 − 1
(a) an = ,
2 − n3
√ √ √
(b) an = n n + 1 − n ,
(−3)n + 4n
(c) an = ,
(−3)n+1 + 4n+1
3
(d) an = ,
2 arctg n
n2 (n2 + 1)
(e) an = ,
2n (n2 − 1)
n
1
(f) an = 1 − ,
3n
(g) an = n[ln(n + 3) − ln n],
2n
(h) an = ,
1 n+1
ln 1 + 2n
r
n 2
(i) an = n sin .
n
Rješenje.
6.4 Limesi nekih osnovnih nizova 183
(a) Izlučimo li n3 iz brojnika i nazivnika općeg člana dobivamo
2n3 − 1 2 − n13
lim an = lim = lim = −2.
n→∞ n→∞ 2 − n3 n→∞ 23 − 1
n
(b) Racionalizacijom izraza u zagradama dobivamo

√ √
√ √ √ √ √ √ n+1+ n
lim an = lim n n + 1 − n = lim n n + 1 − n · √ √
n→∞ n→∞ n→∞ n+1+ n
√
n 1 1
= lim √ √ = lim q = .
n→∞ n + 1 + n n→∞ 1 + 1 + 1 2
n
(c) Izlučimo li iz brojnika i nazivnika izraz s većom bazom slijedi

n
(−3)n + 4n 4n − 43 + 1
lim an = lim = lim h i
n→∞ (−3)n+1 + 4n+1
n→∞ n→∞ n+1
n+1
4 − 43 +1
n
− 43 + 1 1
= lim h i= ,
n→∞ 3 n+1 4
4 −4 +1
jer je 
∞, a > 1
lim an = 1, a=1 . (6.4)
n→∞ 
0, |a| < 1
(d) Vrijedi
3 3 3
lim an = lim = = ,
n→∞ n→∞ 2 arctg n 2 · π2 π
jer proširenjem po neprekidnosti dobivamo
π
lim arctg n = lim arctg x = .
n→∞ x→∞ 2
(e) Primjenom tvrdnje (iii) iz [M1, teorem 6.6] je

1
n2 (n2 + 1) n2 n2 + 1 n2 1+ n2
lim an = lim = lim · = lim · lim 1 = 0·1 = 0,
n→∞ n→∞ 2n (n2 − 1) n→∞ 2n n2 − 1 n→∞ 2n n→∞ 1 −
n2
gdje proširenjem po neprekidnosti i primjenom L’Hospitalovog pravila slijedi
n2 x2 2x 2
lim = lim = lim x = lim x 2 = 0.
n→∞ 2n x→∞ 2x x→∞ 2 ln 2 x→∞ 2 ln 2
(f) Prema [M1, §6.1.3] vrijedi

−n
1
lim 1 − = e, (6.5)
n→∞ n
184 NIZOVI I REDOVI
pa korištenjem tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] slijedi
n " −3n #− 31
1 1
lim an = lim 1 − = lim 1−
n→∞ n→∞ 3n n→∞ 3n
" −3n #− 31
1
= lim 1 −
n→∞ 3n
1 1
= e− 3 = √ .
3
e
(g) Koristeći svojstva logaritamske funkcije zadani limes možemo zapisati u obliku
n
n+3
lim an = lim n [ln (n + 3) − ln n] = lim ln .
n→∞ n→∞ n→∞ n
Prema [M1, §6.1.3] vrijedi

n
1
lim 1+ = e, (6.6)
n→∞ n
pa je zbog neprekidnosti funkcije ln x i tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6]

n n
n+3 3
lim an = lim ln = lim ln 1 +
n→∞ n→∞ n n→∞ n
" n #3
1 3
= lim ln 1 + n
n→∞
3
" n #3
1 3
= ln lim 1 + n
n→∞
3
= ln e3 = 3.
(h) Prema tvrdnji (v) iz [M1, teorem 6.6] i formuli (6.6), vrijedi
n+1 " 2n # n+1

2n
" 2n # lim n+1
2n
1 1 1 n→∞
lim 1+ = lim 1+ = lim 1 +
n→∞ 2n n→∞ 2n n→∞ 2n
1
= e2 .
Zbog tvrdnje (iv) iz [M1, teorem 6.6], neprekidnosti funkcije ln x i formule (6.4)
slijedi
2n lim 2n ∞
n→∞
lim an = lim = n+1 = 1 = ∞.
n→∞ n→∞ 1 n+1 1 ln e 2
ln 1 + 2n ln lim 1 +
n→∞ 2n
6.5 Limes ukliještenog niza 185
(i) Vrijedi
r s r n1 √
n 2 sin n2 n sin n2 n
n
lim an = lim n sin = lim n · n
2 · n
= lim n · 2 · √ .
n→∞ n→∞ n n→∞ n
2 n→∞ n
n
2
Proširenjem po neprekidnosti je

2
sin 2
sin 2 =t sin t
n x
= xx→ ∞ = lim
 
lim 2 = lim 2 = 1.
n→∞ x→∞ t→0 t
n x
t→0
Prema [M1, §6.1.6] vrijedi

√ √
n
lim n
n=1 i lim 2 = 1.
n→∞ n→∞
Sada možemo primijeniti [M1, teorem 6.6], pa dobivamo

lim 1 lim √ n
n
sin n2 n→∞ n n→∞ 1
lim an = lim n · lim 2 · √ = ∞ · 10 · = ∞.
n→∞ n→∞ n→∞
n lim
n
2 1
n→∞
6.5 Limes ukliještenog niza
Odredite limes niza

1 1 1
√ +√ + ···+ √
+1 n2 2
n +2 2
n +n
an = .
1 1 1
√
3
+ √
3
+ · · · + √
3
n3 + 1 n3 + 2 n3 + n
Rješenje. Vrijedi
n 1 1 1 n
√ ≤ √ +√ + ···+ √ ≤ √ , (6.7)
2
n +n 2
n +1 2
n +2 2
n +n 2
n +1
n 1 1 1 n
√
3
≤ √
3
+ √
3
+ ···+ √
3
≤ √
3
. (6.8)
3
n +n 3
n +1 3
n +2 3
n +n 3
n +1
Sada iz (6.7) i (6.8) slijedi
n n
√ √
n2 + n n2 + 1
n ≤ an ≤ n
√
3
√
3
3
n +1 3
n +n
što nakon skraćivanja daje
√
3
√
3
n3 + 1 n3 + n
√ ≤ an ≤ √ .
n2 + n n2 + 1
186 NIZOVI I REDOVI
Izlučimo li n iz brojnika i nazivnika razlomaka s lijeve i desne strane, dobivamo

q q
n 3 1 + n13 n 3 1 + n12
q ≤ an ≤ q ,
n 1 + n1 n 1 + n12
odnosno, q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
q ≤ an ≤ q .
1 + n1 1+ 1
n2
Budući da je
q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
lim q =1 i lim q = 1,
n→∞ n→∞
1 + n1 1+ 1
n2
prema [M1, teorem 6.7] slijedi lim an = 1.

n→∞
6.6 Limes produkta nul-niza i omedenog niza
Odredite limes niza √

3
n2 sin n
an = .
n+1
Rješenje. Iz [M1, teorem 6.7] specijalno slijedi da je produkt nul-niza i omedenog

niza nul-niz. Zadani niz možemo zapisati kao produkt nizova
√
3
n2
bn = i cn = sin n.
n+1
Zbog √
3
n2
lim bn = lim = 0,
n→∞ n→∞ n + 1
niz {bn } je nul-niz. S druge strane je
|cn | = | sin n| ≤ 1, za svaki n ∈ N,
pa je {cn } omeden. Stoga je niz {an } nul-niz, odnosno,
lim an = 0.
n→∞
6.7 Limesi nizova sa sumama

6.8 Limesi nizova s produktima 187
n
1 X
(a) an = k(k + 1),
n3
k=1
n
1 X 2n + 1
(b) an = (2k − 1) − .
n+1 2
k=1
Rješenje.
(a) Vrijedi
n n n n
!
1 X 1 X 2 1 X
2
X
an = 3 k(k + 1) = 3 (k + k) = 3 k + k
n n n
k=1 k=1 k=1 k=1

1 n(n + 1)(2n + 1) n(n + 1) n(n + 1)(2n + 4) n2 + 3n + 2
= 3 + = = ,
n 6 2 6n3 3n2
odakle slijedi
n2 + 3n + 2 1
lim an = lim = .
n→∞ n→∞ 3n2 3
(b) Vrijedi
n n n
!
1 X 2n + 1 1 X X 2n + 1
an = (2k − 1) − = 2 k− 1 −
n+1 2 n+1 2
k=1 k=1 k=1

1 n(n + 1) 2n + 1 n2 2n + 1 3n + 1
= 2· −n − = − =− ,
n+1 2 2 n+1 2 2(n + 1)
pa je
3n + 1 3
lim an = lim − =− .
n→∞ n→∞ 2(n + 1) 2
6.8 Limesi nizova s produktima
n
Y 1
(a) an = 1− 2 ,
k
k=2
n
Y k2 + k − 2
(b) an = .
k(k + 1)
k=2
Rješenje.
188 NIZOVI I REDOVI
(a) Svodenjem na zajednički nazivnik, faktorizacijom brojnika i raspisivanjem članova

produkta dobivamo
n n
Y n
Y 1 k2 − 1 Y (k − 1)(k + 1)
an = 1− 2 = 2
=
k k k2
k=2 k=2 k=2
1·3 2·4 3·5 4·6 (n − 3)(n − 1) (n − 2)n (n − 1)(n + 1)
= 2 · 2 · 2 · 2 ··· · · .
2 3 4 5 (n − 2)2 (n − 1)2 n2
Skraćivanjem slijedi
1 n+1
an = · ,
2 n
odakle je
1
lim an = .
n→∞ 2
(b) Faktorizacijom brojnika i raspisivanjem članova produkta dobivamo
n n
Y k2 + k − 2 Y (k − 1)(k + 2)
an = =
k(k + 1) k(k + 1)
k=2 k=2
1·4 2·5 3·6 (n − 3)n (n − 2)(n + 1) (n − 1)(n + 2)

= · · · ···· · · .
2·3 3·4 4·5 (n − 2)(n − 1) (n − 1)n n(n + 1)
Nakon skraćivanja vidimo da je
n+2
an = ,
3n
pa slijedi
1
lim an = .
n→∞ 3
6.9 Limes niza s logaritmima
Izračunajte limes niza

" n
#
1 X (k + 1)2
an = n ln + ln .
2 k(k + 2)
k=1
Rješenje. Korištenjem svojstava funkcije ln x i raspisivanjem članova produkta

6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke 189
dobivamo
" n
# " n
#
1 X (k + 1)2 1 Y (k + 1)2
an = n ln + ln = n ln + ln
2 k(k + 2) 2 k(k + 2)
k=1 k=1
" n
#
1 Y (k + 1)2
= n ln ·
2 k(k + 2)
k=1

1 22 32 42 (n − 1)2 n2 (n + 1)2
= n ln · · · ··· · · .
2 1·3 2·4 3·5 (n − 2)n (n − 1)(n + 1) n(n + 2)
Skraćivanjem slijedi
n+1
an = n ln ,
n+2
pa je zbog svojstava funkcije ln x, tvrdnje (v) iz [M1, teorem 6.6] i formule (6.5)
n
n+1 n+1
lim an = lim n ln = lim ln
n→∞ n→∞ n+2 n→∞ n+2
n
−(n + 2) − n + 2
 

1
= lim ln  1− 
n→∞ n+2
 lim − n
!

−(n + 2) n→∞ n+2
1
= ln  lim 1−  = ln e−1 = −1.
n→∞ n+2
6.10 Limes niza rastavljanjem na parcijalne razlomke
Izračunajte limes niza

n
X 1
an = .
k · (k + 1)
k=1
Rješenje. Rastavljamo izraz pod sumom na parcijalne razlomke, odnosno tražimo

konstante A i B takve da za svaki k ∈ N vrijedi
1 A B
= + .
k · (k + 1) k k+1
Množenjem cijele jednakosti sa zajedničkim nazivnikom i sredivanjem slijedi
1 = (A + B)k + A.
190 NIZOVI I REDOVI
Budući da dobivena jednadžba treba vrijedi za sve k ∈ N, uvrštavanjem redom

k = 1 i k = 2 dobivamo dvije jednadžbe
2A + B = 1 i 3A + 2B = 1,
iz kojih slijedi A = 1 i B = −1. Dakle, za svaki k ∈ N vrijedi
1 1 1
= − ,
k · (k + 1) k k+1
pa je
n n
X 1 X 1 1
an = = −
k · (k + 1) k k+1
k=1 k=1

1 1 1 1 1 1 1 1 1
= 1− + − + − + ···+ − + −
2 2 3 3 4 n−1 n n n+1
1
=1− ,
n+1
odakle slijedi
lim an = 1.
n→∞
6.11 Konvergencija i suma reda
Izračunajte sumu reda
∞
X √ √ √
n+2−2 n+1+ n .
n=1
Da li zadani red konvergira?

6.12 Suma reda s logaritmima 191
Rješenje. Izračunajmo prvo k-tu parcijalnu sumu zadanog reda. Skraćivanjem je

k
X √ √ √
sk = n+2−2 n+1+ n
n=1
√ √ √
= 3−2 2+ 1 +
√ √ √
+ 4−2 3+ 2 +
√ √ √
+ 5−2 4+ 3 +
√ √ √
+ 6−2 5+ 4 +
..
.
√ √ √
+ k−2 k−1+ k−2 +
√ √ √
+ k+1−2 k+ k−1 +
√ √ √
+ k+2−2 k+1+ k
√ √ √
=1 − 2 − k + 1 + k + 2.
Budući da je racionalizacijom
√ √ 1
lim k + 2 − k + 1 = lim √ √ = 0,
k→∞ k→∞ k+2+ k+1
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.6], slijedi

√ √ √ √
lim sk = 1 − 2 + lim k + 2 − k + 1 = 1 − 2.
k→∞ k→∞
Dakle, niz parcijalnih suma zadanog reda konvergira. Stoga, prema [M1, definicija
6.9], zadani red konvergira i suma reda je jednaka
√
s = lim sk = 1 − 2.
k→∞
6.12 Suma reda s logaritmima
Izračunajte sumu reda

∞
X n3 − 1
ln .
n=2
n3 + 1
Rješenje. Zbog svojstava funkcije ln x vrijedi

k k
X n3 − 1 Y n3 − 1
sk = ln = ln .
n=2
n3 + 1 n=2
n3 + 1
192 NIZOVI I REDOVI
Nadalje, zbroj i razliku kubova možemo napisati kao
n3 − 1 (n − 1)(n2 + n + 1) (n − 1)(n2 + n + 1)
= = ,
n3 + 1 (n + 1)(n2 − n + 1) (n + 1) [(n − 1)2 + (n − 1) + 1]
pa skraćivanjem dobivamo
1 · (22 + 2 + 1) 2 · (32 + 3 + 1)
sk = ln · ···
3 · (12 + 1 + 1) 4 · (22 + 2 + 1)

(k − 2) (k − 1)2 + (k − 1) + 1 (k − 1) k 2 + k + 1
··· · =
k [(k − 2)2 + (k − 2) + 1] (k + 1) [(k − 1)2 + (k − 1) + 1]

1·2 k2 + k + 1 2 1
= ln · = ln 1 + .
12 + 1 + 1 k(k + 1) 3 k2 + k
Prema [M1, definicija 6.9], suma reda je jednaka

2 1 2 1 2
s = lim sk = lim ln 1+ 2 = ln lim 1+ 2 = ln .
k→∞ k→∞ 3 k +k k→∞ 3 k +k 3
6.13 Suma reda rastavljanjem na parcijalne razlomke
Izračunajte sume sljedećih redova:
1 1 1 1
(a) + + + + ···,
1 · 4 4 · 7 7 · 10 10 · 13
∞
X n! − (n + 2)! n+1
(b) (n + 1) + .
n=1
(n + 3)! n+3
Rješenje.
(a) Opći član zadanog reda možemo zapisati u obliku
1
an = ,
cn · cn+1
gdje je {cn } aritmetički niz s općim članom cn = 3n − 2. Rastavljanjem na

parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) slijedi

1 1 1 1
an = = − ,
(3n − 2)(3n + 1) 3 3n − 2 3n + 1
6.14 Nužan uvjet konvergencije reda 193
pa je k-ta parcijalna suma jednaka

k k
X 1 1 1 1X 1 1
sk = − = −
n=1
3 3n − 2 3n + 1 3 n=1 3n − 2 3n + 1

1 1 1 1 1 1
= 1− + − + ··· + −
3 4 4 7 3k − 5 3k − 2

1 1
+ −
3k − 2 3k + 1

1 1
= 1− .
3 3k + 1
Prema [M1, definicija 6.9], suma reda je

1 1 1
s = lim sk = lim 1− = .
k→∞ k→∞ 3 3k + 1 3
(b) Opći član zadanog reda jednak je
n! − (n + 2)! n+1 n! − (n + 2)(n + 1)n! n+1

an = (n + 1) + = ( n + 1) +
(n + 3)! n+3 (n + 3)(n + 2)(n + 1)n! n+3

1 1 n+1
= − (n + 1) +
(n + 1)(n + 2)(n + 3) n + 3 n+3
1 n+1 n+1 1
= − + = .
(n + 2)(n + 3) n + 3 n + 3 (n + 2)(n + 3)
Rastavljanjem dobivenog izraza na parcijalne razlomke (vidi zadatak 6.10) sli-

jedi
1 1
an = − .
n+2 n+3
Sada k-tu parcijalnu sumu reda možemo zapisati u obliku
k
X 1 1 1 1 1 1 1 1
sk = − = − + − + ···+ − ,
n=1
n+2 n+3 3 4 4 5 k+2 k+3
pa skraćivanjem i primjenom [M1, definicija 6.9], slijedi da je suma reda jednaka

1 1 1
s = lim sk = lim − = .
k→∞ k→∞ 3 k+3 3
6.14 Nužan uvjet konvergencije reda
Ispitajte konvergenciju sljedećih redova:
∞
X 2n
(a) 1
,
n=1
(n + 1) ln 1 + 2n
194 NIZOVI I REDOVI
∞
X n
(b) (−1)n−1 .
n=1
6n − 5
Rješenje.
(a) Limes nazivnika općeg člana zadanog reda jednak je
n+1 " 2n # n+1

2n
1 1 1
lim (n+1) ln 1 + = lim ln 1 + = lim ln 1 + .
n→∞ 2n n→∞ 2n n→∞ 2n
Stoga je
lim 2n +∞
n→∞
lim an = = = +∞ =
6 0.
n→∞ " 2n # lim n+1
2n
1
ln e 2
1 n→∞
ln lim 1 +
n→∞ 2n
Dakle, prema [M1, teorem 6.9], zadani red divergira.
(b) Promotrimo li podnizove {a2k } i {a2k+1 } općeg člana zadanog reda, vidimo da
je

2k 2k 1
lim a2k = lim (−1)2k−1 = lim − =− ,
k→∞ k→∞ 6 · 2k − 5 k→∞ 12k − 5 6
2k + 1 2k + 1 1
lim a2k+1 = lim (−1)2k = lim = .
k→∞ k→∞ 6(2k + 1) − 5 k→∞ 12k + 1 6
Prema [M1, §6.1.1], niz {an } ima dva gomilišta, − 61 i 16 , pa stoga divergira.
Sada, prema [M1, teorem 6.9], slijedi da zadani red divergira.
6.15 Prvi poredbeni kriterij konvergencije
1 1 1
(a) 1 + + + ···+ + ···,
ln 2 ln 3 ln n
| sin 2a| | sin 3a| | sin na|
(b) 1 + + + ··· + + ···.
23 33 n3
Rješenje.
(a) Za svaki n ≥ 2 je ln n ≥ 0 pa zadani red ima pozitivne članove. Još vrijedi
1 1
≥ ,
ln n n
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije 195
∞
X 1
pri čemu je harmonijski red iz [M1, primjer 6.10] divergentan. Stoga,
n=1
n
prema tvrdnji (i) iz [M1, teorem 6.10], zaključujemo da je promatrani red, kao
red s pozitivnim članovima i divergentnom minorantom, divergentan.
(b) Zadani red ima pozitivne članove i za svaki n ∈ N vrijedi
| sin na| 1
3
≤ 3.
n n
Budući je, prema [M1, napomena 6.3], red
∞
X 1
n=1
n3
konvergentan, zaključujemo da zadani red ima konvergentnu majorantu. Stoga
tvrdnja (i) iz [M1, teorem 6.10] povlači da je konvergentan.
6.16 Drugi poredbeni kriterij konvergencije
1 1 1 1
(a) + + + ···+ + ···,
1001 2001 3001 n · 1000 + 1
ln 2 ln 3 ln n
(b) 1 + + + ···+ + ···.
2 3 n
Rješenje.
(a) Promotrimo opće članove

1 1
an = i bn = .
n · 1000 + 1 n
P P
Tada su an i bn redovi s pozitivnim članovima i vrijedi
an n 1
r = lim = lim = .
n→∞ bn n→∞ n · 1000 + 1 1000
P
Jer je 0 < r < +∞ i bn harmonijski red iz [M1, primjer 6.10]Pkoji divergira,
tvrdnja (ii) pod (a) iz [M1, teorem 6.10] povlači da i zadani red an divergira.
(b) Uz oznake
1 ln n
i bn =
an = ,
P P n n
su an i bn redovi s pozitivnim članovima. Jer je
1
an n 1 1
r = lim = lim ln n
= lim = =0
n→∞ bn n→∞ n→∞ ln n ∞
n
P
i an divergentanPharmonijski red, prema tvrdnji (ii) pod (b) iz [M1, teorem
6.10], zadani red bn divergira.
196 NIZOVI I REDOVI
6.17 D’Alembertov kriterij konvergencije
∞
X (n!)2
(a) ,
n=1
(2n)!
∞
X n!
(b) .
n=1
2n+1
Rješenje.
(a) Budući da se radi o redu s pozitivnim članovima, možemo primijeniti D’Alembertov

kriterij (iii) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
2
[(n + 1)!]
an+1 (2n + 2)! (n + 1)2 1
q = lim = lim 2 = lim = < 1,
n→∞ an n→∞ (n!) n→∞ (2n + 2)(2n + 1) 4
(2n)!
promatrani red konvergira.
(b) Zadani red je s pozitivnim članovima i vrijedi
(n + 1)!
an+1 n+1 + 1 (n + 1)(2n + 1)
q = lim = lim 2 = lim
n→∞ an n→∞ n! n→∞ 2n+1 + 1
n
2 +1
1 + 21n
= lim (n + 1) · = +∞.
n→∞ 2 + 21n
Primjenom D’Alembertovog kriterija (iii) iz [M1, teorem 6.10] slijedi da zadani

red divergira.
6.18 Cauchyjev kriterij konvergencije
∞
X 3 n n3
(a) ,
n=1
en
∞ n(n+1)
X n−2
(b) .
n=2
n+2
Rješenje.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije 197
(a) Zadani red ima pozitivne članove pa možemo

√ primijeniti Cauchyjev kriterij
konvergencije. Prema [M1, §6.1.6] je lim n n = 1, pa vrijedi
n→∞
r s
n √
√ n 3 n n3 n 3 n 3 √ 3 3
q = lim n an = lim = lim · n3 = lim ·( n n) = > 1.
n→∞ n→∞ en n→∞ e n→∞ e e
Stoga, prema (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red divergira.

(b) Budući da zadani red ima pozitivne članove i vrijedi
s
n(n+1) n+1
√ n n−2 n−2
q = lim n an = lim = lim
n→∞ n→∞ n+2 n→∞ n + 2
n+1 n+1
n+2−4 4
= lim = lim 1 −
n→∞ n+2 n→∞ n+2
" − n+2 #− 4(n+1)

n+2
" − n+2 # lim [− 4(n+1)
n+2 ]
1 4
4 4 n→∞
= lim 1 − n+2 = lim 1 −
n→∞
4
n→∞ n+2
= e−4 < 1,
prema Cauchyjevom kriteriju konvergencije (iv) iz [M1, teorem 6.10], slijedi da

zadani red konvergira.
6.19 Raabeov kriterij konvergencije
∞
X 2n + 1
(a) ,
n=1
(n + 1)2 (n + 2)2
∞ √
X n!
(b) √ √ √ .
n=1
2 + 1 2 + 2 · · · (2 + n)
Rješenje.
(a) Budući je
2n + 3
an+1 (n + 2)2 (n + 3)2 (2n + 3)(n + 1)2
lim = lim = lim = 1,
n→∞ an n→∞ 2n + 1 n→∞ (2n + 1)(n + 3)2
(n + 1)2 (n + 2)2
198 NIZOVI I REDOVI
prema D’Alembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], nema odluke. Is-
pitajmo stoga konvergenciju Raabeovim kriterijem (v) iz [M1, teorem 6.10].
Vrijedi

an+1 (2n + 3)(n + 1)2
q = lim n 1 − = lim n 1 −
n→∞ an n→∞ (2n + 1)(n + 3)2
2
n(6n + 16n + 6)
= lim = 3,
n→∞ (2n + 1)(n + 3)2
pa zadani red konvergira.

(b) Budući da je
p
(n + 1)!
√ √ √ √ √
an+1 2 + 1 2 + 2 · · · (2 + n) 2 + n + 1 n+1
= √ = √ ,
an n! 2+ n+1
√ √ √
2 + 1 2 + 2 · · · (2 + n)
slijedi √
an+1 n+1
lim = lim √ = 1,
n→∞ an n→∞ 2 + n+1
pa prema D’Alembertovom kriteriju nema odluke. Primijenimo stoga Raabeov
kriterij (v) iz [M1, teorem 6.10]. Zbog
√
an+1 n+1 2n
q = lim n 1 − = lim n 1 − √ = lim √ = +∞,
n→∞ an n→∞ 2+ n+1 n→∞ 2 + n+1
slijedi da zadani red konvergira.
6.20 Apsolutna konvergencija
Ispitajte konvergenciju redova:
2 4 8 16 32
(a) 1 + − + + − + ···,
3 9 27 81 243
∞
X cos n
(b) √ .
n=1 n3
Rješenje.
(a) Red apsolutnih vrijednosti zadanog reda je

∞ n
2 4 8 16 32 X 2
1+ + + + + + ··· = ,
3 9 27 81 243 n=0
3
odnosno geometrijski red za q = 32 koji, prema [M1, primjer 6.8], konvergira jer
je |q| < 1. Prema [M1, definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan.
Sada [M1, teorem 6.11] povlači da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove 199
(b) Opći član zadanog reda

cos n
an = √
n3
nije pozitivan za svaki n ∈ N pa promatramo
∞ ∞
X X | cos n|
|an | = √ .
n=1 n=1 n3
Za svaki n ∈ N vrijedi
| cos n| 1
√ ≤ √ ,
n 3 n3
pri čemu je, prema [M1, napomena 6.3], red
∞
X 1
√
n=1 n3
∞
X
konvergentan. Dakle, red s pozitivnim članovima |an | ima konvergentnu
n=1
majorantu pa je, prema (i) iz [M1, teorem 6.10], konvergentan. Prema [M1,
definicija 6.11], zadani red je apsolutno konvergentan. Prema [M1, teorem 6.11]
, slijedi da je zadani red konvergentan.
6.21 Leibnizov kriterij konvergencije za alternirane redove
Ispitajte konvergenciju redova:
∞
X 1
(a) (−1)n sin ,
n=1
n
∞
X (−1)n
(b) .
n=1
n − ln n
Rješenje.
(a) Zadani red je alternirani jer za svaki n ∈ N vrijedi
1 1
∈ h0, 1] zbog čega je sin > 0.
n n
Konvergenciju alterniranog reda ispitujemo provjerom uvjeta (i) i (ii) Leibni-
zovog kriterija iz [M1, teorem 6.13]. Prvo provjeravamo je li niz apsolutnih
vrijednosti članova zadanog reda padajući, odnosno, vrijedi li za svaki n ∈ N
nejednakost
1
|an+1 | ≤ |an |, gdje je an = (−1)n sin ,
n
200 NIZOVI I REDOVI
što je ekvivalentno nejednakosti
1 1
sin ≤ sin ,
n+1 n
koja vrijedi jer je sin x rastuća funkcija na intervalu h0, 1]. Zbog
1
lim |an | = lim sin = sin 0 = 0,
n→∞ n→∞ n
vidimo da je i drugi uvjet zadovoljen pa zaključujemo da zadani red konvergira.
(b) Zbog svojstava funkcije ln x, opći član reda je jednak
(−1)n (−1)n (−1)n

an = = = n ,
n − ln n n
ln e − ln n ln en
odakle vidimo da je zadani red alternirani. Provjerimo prvi uvjet iz Leibnizovog

kriterija. Za svaki n ∈ N treba vrijediti
|an+1 | ≤ |an |, (6.9)
odnosno redom
1 1
≤ n ,
ln en+1
n+1
ln en
n
e en+1
ln ≤ ln ,
n n+1
en en+1
≤ ,
n n+1
jer je ln x rastuća funkcija. Skraćivanjem dobivamo nejednakost
1
1+ ≤e
n
koja, prema [M1, §6.1.3], vrijedi za svaki n ∈ N. Budući da je dobivena

nejednakost ekvivalentna (6.9), slijedi da je prvi uvjet zadovoljen. Nadalje,
vrijedi
1
lim |an | = lim n = 0,
n→∞ n→∞ ln e
n
jer proširenjem po neprekidnosti i primjenom L’Hospitalovog pravila dobivamo
en ex ex
lim = lim = lim = ∞.
n→∞ n x→∞ x x→∞ 1
Stoga je zadovoljen i drugi uvjet Leibnizovog kriterija pa [M1, teorem 6.13]

povlači da zadani red konvergira.
6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim kriterijem 201
6.22 Odredivanje područja konvergencije D’Alembertovim kri-

terijem
Odredite područje konvergencije i ispitajte ponašanje na rubu područja konvergen-

cije sljedećih redova:
∞
X xn
(a) ,
n=1
n(n + 1)
∞ 2
X xn
(b) ,
n=1
n!
∞ n
X (−1)n 1 − x
(c) .
n=1
2n − 1 1 + x
Rješenje.
(a) Vrijedi

xn+1

an+1 (n + 1)(n + 2) n
lim = lim
n→∞ n + 2 · |x| = |x| .
= lim
n→∞ an n→∞ xn
n(n + 1)
Prema D’Alembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konver-
gira za sve x ∈ R za koje vrijedi |x| < 1, a divergira za sve x ∈ R za koje je
|x| > 1. U točkama u kojima je |x| = 1 nema odluke. Dakle, zadani red konver-
gira za sve x ∈ h−1, 1i, a divergira za sve x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i. Preostaje
ispitati konvergenciju zadanog reda u točkama x1 = −1 i x2 = 1. Uvrštavanjem
točke x2 = 1 dobivamo red
∞
X 1
n=1
n(n + 1)
iz primjera 6.12 u [M1, §6.2.2] koji konvergira, a uvrštavanjem točke x1 = −1

alternirani red
∞
X (−1)n
n=1
n(n + 1)
koji takoder konvergira jer apsolutno konvergira. Dakle, područje konvergencije

je [−1, 1].
202 NIZOVI I REDOVI
(b) Zbog (6.4) vrijedi

x(n+1)2
2
an+1 n! xn +2n+1
(n + 1)!
lim
= lim 2 = lim ·
n→∞ an n→∞ n n→∞ (n + 1)! xn2
x
n!
2n+1
|x| 0, |x| ≤ 1
= lim = .
n→∞ n + 1 +∞, |x| > 1
Prema D’Alembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x ∈ [−1, 1], a

divergira za sve x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i.
(c) Budući je

(−1)n+1 1 − x n+1

an+1 2n + 1 1 + x 2n + 1 1 − x 1 − x

lim = lim n = lim · = ,
n→∞ an n→∞ (−1)n 1 − x n→∞ 2n − 1 1 + x 1 + x

2n − 1 1 + x
prema D’Alembertovom kriteriju, zadani red konvergira za sve x ∈ R\{−1} za

koje vrijedi
1 − x
1 + x < 1,

odnosno za sve x ∈ h0, +∞i, a divergira za sve x ∈ h−∞, 0i. Za točku x =

0 D’Alembertov kriterij ne daje odluku pa taj slučaj promatramo posebno.
Uvrštavanjem dobivamo alternirani red
∞
X (−1)n
n=1
2n − 1
koji konvergira prema Leibnizovom kriteriju. Dakle, područje konvergencije je

[0, +∞i.
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kri-

terijem
Odredite područje konvergencije i ispitajte ponašanje na rubu područja konvergen-

cije sljedećih redova:
∞
X xn−1
(a) ,
n=1
n · 3n
∞
X n2 x2n
(b) · ,
n=1
(n + 1)2 2n
6.23 Odredivanje područja konvergencije Cauchyjevim kriterijem 203
∞ 2n
X 1 x+2
(c) · .
n=1
1 + 3 + · · · + (2n − 1) 2x + 1
Rješenje.
(a) Budući je
s n−1
p n−1
n x = lim |x|
n |x|1 |x|
lim n |an | = lim √
n · 3n n→∞ n n · 3 = 1 · 3 = 3 ,
n→∞ n→∞
prema Cauchyjevom kriteriju (iv) iz [M1, teorem 6.10], zadani red konvergira
za sve x ∈ R za koje vrijedi |x| < 3, divergira za sve x ∈ R za koje je |x| > 3,
a u točkama u kojima je |x| = 3 nema odluke. Uvrštavanjem točke x1 = −3
dobivamo alternirani red
∞
X (−1)n
n=1
n
koji, prema Leibnizovom kriteriju, konvergira, dok uvrštavanjem točke x2 = 3
dobivamo harmonijski red
∞
X 1
n=1
n
koji divergira. Dakle, zadani red konvergira za sve x ∈ [−3, 3i, a inače divergira.
(b) Vrijedi
s n2
p n2 x2n n x2 x2 x2
lim n |an | = lim n
2
· n = lim · = 10 · = .
n→∞ n→∞ (n + 1) 2 n→∞ n+1 2 2 2
Prema Cauchyjevom kriteriju, promatrani red konvergira za sve x ∈ R za koje
vrijedi x2 < 2, a divergira za sve 2
√ x ∈ R za√koje je x > 2. Preostaje ispitati ko-
nvergenciju u točkama x1 = − 2 i x2 = 2. Njihovim uvrštavanjem dobivamo
red
∞
X n2
n=1
(n + 1)2
koji divergira jer ne zadovoljava nužan uvjet
√ √konvergencije iz [M1, teorem 6.9].
Dakle, zadani red konvergira za x ∈ h− 2, 2i.
(c) Primjenom formule za sumu prvih n članova aritmetičkog niza, dobivamo da je
opći član zadanog reda jednak
2n
1 x+2
an = 2 · .
n 2x + 1
Budući je
v
u
p u 1 x + 2 2n 1

x+2
2
n n
lim |an | = lim t 2· = lim √ ·
n→∞ n→∞ n 2x + 1 n→∞ ( n n)2 2x + 1
2
x+2
= ,
2x + 1
204 NIZOVI I REDOVI
prema Cauchyjevom kriteriju, zadani red konvergira za sve x ∈ R\{− 21 } za koje

vrijedi
2
x+2
< 1,
2x + 1
odnosno za sve x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, a divergira za sve x ∈ h−1, 1i. Za
točke x1 = −1 i x2 = 1, prema Cauchyjevom kriteriju, nema odluke. Pripadni
red je
∞
X 1
n 2
n=1
koji, prema [M1, napomena 6.3], konvergira. Slijedi da je područje konvergen-

cije jednako h−∞, −1] ∪ [1, +∞i.
6.24 Područje apsolutne konvergencije
Odredite područje apsolutne konvergencije reda

∞
X (x − 1)n
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
i sumu reda u točki x = 2.

Rješenje. Vrijedi

(x − 1)n+1

an+1
= lim 2n + 1 · |x − 1| = |x − 1|.
(2n + 3)(2n + 5)
lim
= lim

n
n→∞ an n→∞ (x − 1) n→∞ 2n + 5

(2n + 1)(2n + 3)
Prema D’Alembertovom kriteriju (iii) iz [M1, teorem 6.10], red apsolutno konvergira
za sve x ∈ R za koje vrijedi |x − 1| < 1, odnosno za x ∈ h0, 2i.
Preostaje ispitati apsolutnu konvergenciju u točkama x1 = 0 i x2 = 2. Uvrštavanjem
točke x1 = 0 dobivamo red
∞
X (−1)n
,
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
a točke x2 = 2 red
∞
X 1
.
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
U oba slučaja vrijedi

1 1 1 1
|an | = = − ,
(2n + 1)(2n + 3) 2 2n + 1 2n + 3
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije 205
pa je parcijalna suma dana s

k
X 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
sk = |an | = − + − + ···+ − = − .
n=1
2 3 5 5 7 2k + 1 2k + 3 2 3 2k + 3
Iz ovoga slijedi da je
1
lim sk =
,
k→∞ 6
što je suma reda u točki x2 = 2. Takoder, zaključujemo da zadani red apsolutno
konvergira u točkama x1 = 0 i x2 = 2. Konačno, područje apsolutne konvergencije
reda je segment [0, 2].
6.25 Taylorov razvoj racionalne funkcije
Razvijte u Taylorov red u točki x0 = 3 funkciju

1
f (x) = ,
x
odredite područje konvergencije dobivenog reda i izračunajte sumu reda
1 2 4 8 16
+ + + + + ··· .
3 9 27 81 243
Rješenje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 = 3. Iz

f ′ (x) = −x−2 ,
f ′′ (x) = (−1)(−2)x−3 ,
f ′′′ (x) = (−1)(−2)(−3)x−4 ,
zaključujemo
f (n) (x) = (−1)(−2)(−3) · · · (−n)x−(n+1) = (−1)n n! x−(n+1) ,
pa je
(−1)n n!
f (n) (3) = (−1)n n! 3−(n+1) = .
3n+1
Za točku x0 = 3 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi
∞
X f (n) (3)
f (x) = f (3) + (x − 3)n ,
n=1
n!
odakle uvrštavanjem slijedi

∞
1 X (−1)n
f (x) = + (x − 3)n ,
3 n=1 3n+1
∞
X (−1)n
f (x) = (x − 3)n . (6.10)
n=0
3n+1
206 NIZOVI I REDOVI
Odredimo za koje vrijednosti x ∈ R formula vrijedi, odnosno ispitajmo područje

konvergencije dobivenog reda. Zbog
s
p
n

n n
1 n
|x − 3| |x − 3|
lim |an | = lim (−1) n+1 (x − 3) = lim n+1 = ,
n→∞ n→∞ 3 n→∞ 3 n 3
Cauchyjev kriterij povlači da red konvergira ako je |x − 3| < 3, odnosno za sve
x ∈ h0, 6i. Redovi u točkama x1 = 0 i x2 = 6,
∞ ∞
X 1 X (−1)n
i ,
n=0
3 n=0
3
divergiraju jer ne zadovoljavaju nužan uvjet konvergencije. Područje konvergencije

je h0, 6i.
Izračunajmo sada sumu zadanog reda. Vrijedi
∞
1 2 4 8 16 X 2n
+ + + + + ··· = .
3 9 27 81 243 n=0
3n+1
Za x = 1 formula (6.10) daje

∞
X 2n
f (1) = n+1
,
n=0
3
a jer je f (1) = 1, slijedi

1 2 4 8 16
+ + + + + · · · = 1.
3 9 27 81 243
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije
Razvijte u MacLaurinov red funkciju

1+x
f (x) = ,
(1 − x)3
odredite područje konvergencije dobivenog reda i izračunajte sumu reda
4 9 16 25
1− + − + − ··· .
3 9 27 81
Rješenje. Zadanu funkciju možemo zapisati u obliku

1+x 2 + (x − 1) 2 1
f (x) = 3
= 3
=− 3
− = −2 (x − 1)−3 − (x − 1)−2 .
(1 − x) −(x − 1) (x − 1) (x − 1)2
Slijedi
f ′ (x) = (−2)(−3)(x − 1)−4 − (−2)(x − 1)−3 ,
f ′′ (x) = (−2)(−3)(−4)(x − 1)−5 − (−2)(−3)(x − 1)−4 ,
f ′′′ (x) = (−2)(−3)(−4)(−5)(x − 1)−6 − (−2)(−3)(−4)(x − 1)−5 ,
6.26 MacLaurinov razvoj racionalne funkcije 207
odakle zaključujemo
f (n) (x) = (−2)(−3) · · · [−(n + 2)](x − 1)−(n+3) − (−2) · · · [−(n + 1)](x − 1)−(n+2)
= (−1)n+1 (n + 2)! (x − 1)−(n+3) − (−1)n (n + 1)! (x − 1)−(n+2) ,
pa je
f (n) (0) = (−1)n+1 (n + 2)!(−1)n+3 − (−1)n (n + 1)!(−1)n+2

= (n + 2)(n + 1)n! − (n + 1)n!
= [(n + 2) − 1](n + 1)n!
= (n + 1)2 n!.
Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi

∞
X
f (x) = 1 + (n + 1)2 xn ,
n=1
odnosno ∞
X
f (x) = (n + 1)2 xn . (6.11)
n=0
Budući je 2
an+1 n+2
lim = lim · |x| = |x| ,
n→∞ an n→∞ n + 1
D’Alembertov kriterij povlači da dobiveni red konvergira za x ∈ h−1, 1i. U točkama

x1 = −1 i x2 = 1 red glasi
X∞
(n + 1)2 ,
n=0
pa divergira jer ne zadovoljava nužan uvjet konvergencije.

Za traženu sumu vrijedi
∞
4 9 16 25 X (n + 1)2
1− + − + − ··· = (−1)n .
3 9 27 81 n=0
3n
Iz formule (6.11) za x = − 13 slijedi

X ∞
1 (n + 1)2
f − = (−1)n ,
3 n=0
3n
što zajedno s
1 1 + − 13 2
3 9
f − = 3 = =
3 4 3 32
1 − − 31 3
daje
4 9 16 25 9
1− + − + − ··· = .
3 9 27 81 32
208 NIZOVI I REDOVI
6.27 MacLaurinov razvoj logaritamske funkcije
Razvijte u MacLaurinov red funkciju
f (x) = ln(1 + 2x)
i odredite područje konvergencije dobivenog reda.

Rješenje. Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 = 0. Iz
f ′ (x) = (1 + 2x)−1 · 2,
f ′′ (x) = (−1)(1 + 2x)−2 · 22 ,
f ′′′ (x) = (−1)(−2)(1 + 2x)−3 · 23 ,
zaključujemo
f (n) (x) = (−1)(−2) · · · [−(n − 1)](1 + 2x)−n · 2n

= (−1)n−1 (n − 1)! (1 + 2x)−n · 2n ,
pa je
f (n) (0) = (−1)n−1 (n − 1)! 2n .
Prema [M1, teorem 6.18], MacLaurinov razvoj funkcije f glasi

∞
X 2n xn
f (x) = (−1)n−1 .
n=1
n
Budući je
s
p
n−1
2n n 2
lim n |an | = lim n
(−1) x = lim √ · |x| = 2|x|,
n→∞ n→∞ n n→∞ n n

Cauchyjev kriterij povlači da dobiveni red konvergira za x ∈ − 21 , 12 . U točki
x1 = − 12 red glasi
∞
X 1
− ,
n=1
n
1
pa divergira jer harmonijski red divergira, dok u točki x2 = 2 konvergira prema
Leibnizovom kriteriju jer se radi o alterniranom redu
∞
X (−1)n−1
.
n=1
n

Dakle, područje konvergencije je − 12 , 12 .
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije 209
6.28 Taylorov razvoj iracionalne funkcije

1
f (x) = p
3
(5x − 4)7
Rješenje. Iz

7 10
f ′ (x) = − (5x − 4)− 3 · 5,
3

7 10 13
f ′′ (x) = − − (5x − 4)− 3 · 52 ,
3 3

7 10 13 16
′′′
f (x) = − − − (5x − 4)− 3 · 53 ,
3 3 3
slijedi

7 10 3n + 4 3n+7
f (n) (x) = − − ··· − (5x − 4)− 3 · 5n
3 3 3
7 · 10 · · · (3n + 4) 3n+7
= (−1)n n
· (5x − 4)− 3 · 5n ,
3
pa je n
(n) n 5
f (1) = (−1) 7 · 10 · · · (3n + 4) · .
3
Za točku x0 = 1 formula Taylorovog razvoja funkcije f iz [M1, teorem 6.18] glasi
∞
X f (n) (1)
f (x) = f (1) + (x − 1)n ,
n=1
n!
odakle uvrštavanjem slijedi

∞ n
n7 · 10 · · · (3n + 4) 5
X
f (x) = 1 + (−1) · (x − 1)n ,
n=1
n! 3
Budući da je
n+1

n+1 7 · 10 · · · (3n + 7) 5 n+1

an+1

(−1) · (x − 1)

(n + 1)! 3
lim = lim n
n→∞ an n→∞ n
7 · 10 · · · (3n + 4) 5 n
(−1) · (x − 1)
n! 3
3n + 7 5
= lim · · |x − 1| = 5|x − 1|,
n+1 3
n→∞

D’Alembertov kriterij povlači da red konvergira za x ∈ 54 , 65 .
210 NIZOVI I REDOVI
6.29 Taylorov razvoj trigonometrijske funkcije

π−6
f (x) = sin2 (2x + 3)

Rješenje. Zbog svojstava trigonometrijskih funkcija, zadana funkcija je jednaka
1 1 1
f (x) = sin2 (2x + 3) = [1 − cos(4x + 6)] = − cos(4x + 6).
2 2 2
Odredimo prvo n-tu derivaciju funkcije f u točki x0 = π−6
4 . Vrijedi
1 1 π
f ′ (x) = − · [− sin(4x + 6)] · 4 = − · cos 4x + 6 + · 4,
2 2 2
1 1 π 2
f ′′ (x) = − · [− cos(4x + 6)] · 42 = − · cos 4x + 6 + 2 · ·4 ,
2 2 2
1 1 π
f ′′′ (x) = − · sin(4x + 6) · 43 = − · cos 4x + 6 + 3 · · 43 ,
2 2 2
pa zaključujemo
1 π n
f (n) (x) = − · cos 4x + 6 + n · ·4 ,
2 2
odakle slijedi

(n) π−6 1 π n n π
f = − · cos π + n · · 4 = cos · 22n−1 .
4 2 2 2
Rastavljanjem na parne i neparne n-ove, dobivamo da za k ∈ N vrijedi

π−6 π−6
f (2k) = (−1)k · 24k−1 i f (2k+1) = 0.
4 4
π−6
Prema [M1, teorem 6.18], Taylorov razvoj funkcije f u točki x0 = 4 glasi
∞ 2k
X
k 24k−1 π−6
f (x) = 1 + (−1) x− .
(2k)! 4
k=1
Odredimo područje konvergencije dobivenog reda D’Alembertovim kriterijem. Iz

2k+2

k+1 24k+3 π−6
(−1) x−

a2(k+1) (2k + 2)! 4

lim
= lim 2k
k→∞ a2k k→∞ 2 4k−1
π − 6
(−1)k x−
(2k)! 4
2
24 π−6
= lim · x − = 0,
k→∞ (2k + 1)(2k + 2) 4
zaključujemo da promatrani red konvergira za sve x ∈ R.
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 211
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija
Razvijte u Taylorov red funkciju f u točki x0 ako je:
(a) f (x) = cos(2x − 2) i x0 = 1,

π
(b) f (x) = sin x i x0 = 2,
4
ex + e−x
(c) f (x) = i x0 = 0,
2
√
(d) f (x) = ln x2 + 3x − 4 i x0 = 2,
x4 + 1
(e) f (x) = i x0 = 0,
1 + x + x2 + x3
te odredite područje konvergencije dobivenog reda.

Rješenje. Zadane funkcije ćemo razviti u Taylorov red korištenjem MacLaurinovih
razvoja nekih elementarnih funkcija iz [M1, §6.5], kao što su
∞
X x2n+1
sin x = (−1)n , x ∈ R, (6.12)
n=0
(2n + 1)!
∞
X x2n
cos x = (−1)n , x ∈ R, (6.13)
n=0
(2n)!
∞
X xn
ex = , x ∈ R, (6.14)
n=0
n!
∞
X xn
ln(1 + x) = (−1)n+1 , x ∈ h−1, 1], (6.15)
n=1
n
∞
1 X
= xn , x ∈ h−1, 1i. (6.16)
1 − x n=0
(a) Uvrštavanjem izraza (x − 1) umjesto x u formulu (6.13), slijedi da je Taylorov

red funkcije f u točki x0 = 1 jednak
∞ ∞
X [2(x − 1)]2n X 22n
f (x) = cos[2(x − 1)] = (−1)n = (−1)n (x − 1)2n .
n=0
(2n)! n=0
(2n)!
Područje konvergencije reda (6.13) je R, pa i dobiveni red konvergira za sve

x ∈ R.
(b) Korištenjem svojstava trigonometrijskih funkcija, dobivamo

hπ πi hπ i
f (x) = sin (x − 2) + = cos (x − 2) ,
4 2 4
212 NIZOVI I REDOVI
pa je primjenom formule (6.13), Taylorov red funkcije f u točki x0 = 2 jednak

hπ i2n
∞
X (x − 2) X∞
(−1)n π 2n
f (x) = (−1)n 4 = (x − 2)2n ,
n=0
(2n)! n=0
(2n)! 4
pri čemu red konvergira za sve x ∈ R.

(c) Trebamo odrediti MacLaurinov razvoj zadane funkcije pa uvrštavanjem redom
x i −x u formulu (6.14), slijedi
∞ ∞
! ∞
n n
1 x 1 X x X (−x) 1 X 1 + (−1)n n
f (x) = (e + e−x ) = + = x .
2 2 n=0 n! n=0 n! 2 n=0 n!
Jer za svaki k ∈ Z vrijedi


1 + (−1)  2 ,
n
n = 2k
= (2k)! ,
n!  0, n = 2k + 1
MacLaurinov red funkcije f glasi

∞ X x2k ∞
1X 2
f (x) = x2k =
2 (2k)! (2k)!
k=0 k=0
i konvergira za svaki x ∈ R.
(d) Zbog svojstava funkcije ln x, slijedi
1 1
f (x) = ln(x − 1)(x + 4) = [f1 (x) + f2 (x)],
2 2
gdje je f1 (x) = ln(x − 1), a f2 (x) = ln(x + 4). Odredimo prvo Taylorov razvoj
funkcije f1 oko točke x0 = 2. Prema formuli (6.15), vrijedi
∞
X (x − 2)n
f1 (x) = ln[1 + (x − 2)] = (−1)n+1 ,
n=1
n
za sve x ∈ R za koje je (x − 2) ∈ h−1, 1], odnosno za sve x ∈ h1, 3].

Na isti način slijedi

x−2 x−2
f2 (x) = ln[6 + (x − 2)] = ln 6 1 + = ln 6 + ln 1 +
6 6
n
x−2
∞ ∞
X 6 X (−1)n+1
= ln 6 + (−1)n+1 = ln 6 + n
(x − 2)n ,
n=1
n n=1
n · 6
x−2
za sve x ∈ R za koje je 6 ∈ h−1, 1], odnosno za sve x ∈ h−4, 8].
6.30 Primjena MacLaurinovih razvoja elementarnih funkcija 213
Sada iz razvoja funkcija f1 i f2 , dobivamo da je Taylorov razvoj funkcije f oko

točke x0 = 2 jednak
"∞ ∞
#
n
1 X n+1 (x − 2)
X (−1)n+1 n
f (x) = (−1) + ln 6 + (x − 2)
2 n=1 n n=1
n · 6n
∞
√ X (−1)n+1 1
= ln 6 + 1 + n (x − 2)n ,
n=1
2n 6
za sve x ∈ h1, 3] ∩ h−4, 8] = h1, 3].
(e) Svodenjem na pravu racionalnu funkciju, a potom rastavljajući na parcijalne

razlomke, dobivamo
x4 + 1 2 1 −x + 1
f (x) = 2 3
= (x−1)+ 2 3
= (x−1)+ + .
1+x+x +x 1+x+x +x 1 + x 1 + x2
Dakle, možemo pisati
f (x) = (x − 1) + f1 (x) + (−x + 1)f2 (x),
gdje je
∞
1 1 X
f1 (x) = = = (−1)n xn ,
1+x 1 − (−x) n=0
∞
1 1 X
f2 (x) = = = (−1)n x2n ,
1 + x2 1 − (−x2 ) n=0
što slijedi iz formule (6.16), redom za izraze −x i −x2 . Nadalje, MacLaurinov

red funkcije f1 konvergira za sve x ∈ R za koje je −x ∈ h−1, 1i, a funkcije
f2 za sve x ∈ R za koje je −x2 ∈ h−1, 1i. Stoga MacLaurinov red funkcije f
konvergira za sve x ∈ h−1, 1i i glasi
∞
X ∞
X
f (x) = (x − 1) + (−1)n xn + (−x + 1) (−1)n x2n
n=0 n=0
X∞ ∞
X ∞
X ∞
X
= (x − 1) + x2n − x2n+1 − (−1)n x2n+1 + (−1)n x2n
n=0 n=0 n=0 n=0
X∞ ∞
X
= (x − 1) + [1 + (−1)n ]x2n − [1 + (−1)n ]x2n+1
n=0 n=0
X∞

= (x − 1) + [1 + (−1)n ] x2n − x2n+1
n=0
X∞ ∞
X
4n 4n+1

= (x − 1) + 2 x −x =1−x+2 x4n − x4n+1 .
n=0 n=1
214 NIZOVI I REDOVI
1. Zadan je niz
n−1
an = .
n+1
Odredite a = lim an , te za ε = 10−4 odredite pripadni nε .
n→∞
2. Odredite sva gomilišta niza
3n2 + 2n 1 + (−1)n 1 − (−1)n

an = · + .
n2 − 1 2 n
3. Zadan je niz
1
an = 1 + cos nπ.
n
Odredite sva gomilišta niza {an }, inf an , sup an , lim inf an , lim sup an .
4. Zadan je niz
(1 − a)n2 + 2n + b
an = .
an2 + n + 1
Odredite konstante a i b takve da je lim an = 2 i a1 = 0.
n→∞
5. Izračunajte limese sljedećih nizova:

2n+1 + 3n+1
(a) an = ,
2n + 3n
(n + 1)(3n + 1)
(b) an = ,
2 · 3n + 1
n
n+1
(c) an = ,
n−1
(n+1)
2n + 3
(d) an = ,
2n + 1
n
2n
(e) an = .
2n + 1
n + 7 sin n
(a) an = ,
13 − 2n
2 2 2
(b) an = √ +q + ··· + q .
n2 + 1 2
n + 1 2
n + 1
2 n

n sin(n!)
(a) an = ,
n2 + 1

1 1
(b) an = √ cos n + .
n n
n
1 X
(a) an = k,
n2
k=1
n
1 X
(b) an = k2 ,
n3
k=1
n j
1 XX
(c) an = i,
n3 j=1 i=1
9. Izračunajte limes niza

n
Y k2 + k − 2
an = .
k(k + 1)
k=2
10. Izračunajte limes niza

n+1
X 1
an = ln 1 − 2 .
k
k=2
11. Zadani su nizovi

cn2 + 1
an = i
(c + 3)n2 + cn + 4
1 1 1
bn = + + ···+ .
c(c + 1) (c + 1)(c + 2) (c + n − 1)(c + n)
an
Odredite parametar c > 0 takav da je lim = 4.
n→∞ bn
12. Izračunajte sumu reda

∞
X 1
log 1 + .
n=1
n

∞
X 1
.
n=1
n(n + 3)

∞
X 1
.
n=1
n(n + 1)(n + 2)

1 1 1 1
+ + + + ··· .
1·3 3·5 5·7 7·9
16. Poredbenim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedećih redova:

216 NIZOVI I REDOVI
∞
X 1
(a) ,
n=1
nsin na
∞
X 1 1
(b) log 1 + .
n=1
n n
17. D’Alembertovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedećih redova:

∞
X n!
(a) ,
n=1
10n
∞
X 3n2 − 5
(b) .
n=1
n 2n
18. Cauchyjevim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedećih redova:

∞
X 3n
(a) ,
n=1
2n · arctgn n
∞
X 2
(b) nn sin .
n=1
n
19. Ispitajte konvergenciju sljedećih redova:

∞
X nn
(a) ,
n=1
(n!)2
∞
X (2n − 1)!
(b) ,
n=1
2 · 4 · 6 · · · 2n
∞
X 2n (n!)2
(c) ,
n=1
n2n
∞ n
X n 2 · (2n)n+1
(d) ,
n=1
n!
∞
X 1
(e) n
,
n=1
n
∞ n(1+√n)
X n
(f) √ ,
n=1
n+ n
∞
" 2 #n2
X 1
(g) 1+ ,
n=1
n
∞ 2n
X 1 n+1
(h) .
n=1
2n · n2n n
20. Ispitajte konvergenciju reda
1 2b 3b nb
1+ + 2 + 3 + ···+ n + ··· ,
a a a a
u ovisnosti o parametrima a, b > 0.
21. Raabeovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedećih redova:

∞
X 4n (n!)2
(a) ,
n=1
(2n)!
∞
X (2n − 1)!
(b) 2.
n=1 (2 · 4 · 6 · · · 2n)
22. Ispitajte konvergenciju reda

∞
X n!
,
n=1
(a + 1)(a + 2)(a + 3) · · · (a + n)
u ovisnosti o parametru a > 0.
23. Ispitajte konvergenciju sljedećih redova:

1 1 1 1 1
(a) 1 + − + + − + ···,
2 4 8 16 32
sin 2 sin 3 sin n
(b) sin 1 + 2 + 2 + · · · + 2 + · · · .
2 3 n
24. Leibnizovim kriterijem ispitajte konvergenciju sljedećih redova:
∞
X 1
(a) (−1)n−1 ,
n=1
n
∞
X p
(b) (−1)n+1 n2 + 1 − n ,
n=1
∞
X 1
(c) (−1)n .
n=1
(ln n)n
25. Odredite područje konvergencije i ispitajte ponašanje na rubu područja ko-

nvergencije sljedećih redova:
∞
X x2n+1
(a) (−1)n ,
n=1
(2n + 1)!
∞
X (x + 1)2n+1
(b) (−1)n ,
n=1
n2
∞
X xn
(c) √ ,
n=1
n2 + 1
218 NIZOVI I REDOVI
∞
X xn
(d) ,
n=1
n · 10n
∞
X 3n
(e) (−1)n ,
n=1
n · (x − 5)n
∞
X (−x2 + 3x + 2)n
(f) .
n=1
n · 2n
26. Odredite područje konvergencije reda

2!(x − 1)2 n!(x − 1)n
(x − 1) + + · · · + + ··· .
22 nn
27. Razvijte u MacLaurinov red funkciju
2
(a) f (x) = ,
1 + 2x
x2
(b) f (x) = ,
1−x
x2 + 1
(c) f (x) = ,
2+x
7
(d) f (x) = .
(3x + 2)(2x − 1)
28. Razvijte u Taylorov red funkciju f u točki x0 ako je:
1
(a) f (x) = i x0 = 1,
3 − 2x
(b) f (x) = e2x−6 i x0 = 3,
√
(c) f (x) = ln x − 1 i x0 = 2,
2+x
(d) f (x) = ln i x0 = −1,
3 + 2x
π π
(e) f (x) = sin 2x − i x0 = ,
2 2
te odredite područje konvergencije dobivenog reda.
29. Uz pomoć MacLaurinovog razvoja funkcije f (x) = ex izračunajte sumu reda
∞
X 1
n · n!
.
n=0
2
1
30. Razvijte u Taylorov red u točki x0 = −1 funkciju f (x) = ln 4 , odre-
1
+2 3x
dite područje konvergencije dobivenog reda i izračunajte sumu reda
1 1 1 1
1− + − + − ··· .
2 3 4 5
6.32 Rješenja 219
6.32 Rješenja
1. a = 1, nε = 20000.
2. Gomilišta niza su 0 i 3.
3
3. Gomilišta niza su -1 i 1, inf an = −2, sup an = , lim inf an = −1, lim sup an =
2
1.
1 8
4. a = , b=− .
3 3
5. (a) 3,
(b) +∞,
(c) e2 ,
(d) e,
1
(e) √ .
e
1
6. (a) − ,
2
(b) 2.
7. (a) 0,
(b) 0.
1
8. (a) ,
2
1
(b) ,
3
1
(c) .
6
2
9. .
3
10. − ln 2.
11. c = 6.
1
12. .
6
11
13. .
18
1
14. .
4
1
15. .
3
220 NIZOVI I REDOVI
∞
1 X1
16. (a) an > i divergira ⇒ red divergira,
n n=1 n
∞
1 X 1
(b) an < i konvergira ⇒ red konvergira.
n2 n=1 n2
an+1
17. (a) lim = +∞ ⇒ red divergira,
n→∞an
an+1 1
(b) lim = ⇒ red konvergira.
n→∞ an 2
√ 3
18. (a) lim n
an = ⇒ red konvergira,
n→∞ π
√
(b) lim n an = +∞ ⇒ red divergira.
n→∞
an+1
19. (a) lim = 0 ⇒ red konvergira,
n→∞ an
an+1
(b) lim = +∞ ⇒ red divergira,
n→∞ an
an+1 2
(c) lim = 2 ⇒ red konvergira,
n→∞ an e
an+1
(d) lim = 0 ⇒ red konvergira,
n→∞ an
√
(e) lim n an = 0 ⇒ red konvergira,
n→∞
√ 1
(f) lim n
an = ⇒ red konvergira,
n→∞ e
√
(g) lim n an = e2 ⇒ red divergira,
n→∞
√ 1
(h) lim n
an = ⇒ red konvergira.
n→∞ 2
√ 1
20. lim n
an = ⇒ red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n→∞ a
Za a = 1 je lim an = +∞ pa red divergira.
n→∞

an+1 1
21. (a) lim n 1 − = − ⇒ red divergira,
n→∞ an 2

an+1 3
(b) lim n 1 − = ⇒ red konvergira.
n→∞ an 2

an+1
22. lim n 1 − = a ⇒ red konvergira za a > 1, divergira za a < 1.
n→∞ an
1
Za a = 1 je an = pa red divergira.
n+1
∞ ∞ n
X X 1
23. (a) |an | = je geometrijski red za q = 12 < 1 ⇒ red apsolutno
n=0 n=0
2
konvergira ⇒ red konvergira,
6.32 Rješenja 221
1 P∞ 1
(b) |an | ≤ 2 i n=1 n2 konvergira ⇒ red apsolutno konvergira ⇒ red ko-
n
nvergira.
24. Prema Leibnizovom kriteriju redovi konvergiraju.
25. (a) R,
(b) [−2, 0],
(c) h1 − e, 1 + ei,
(d) [−1, 1i,
(e) [−10, 10i,
(f) h−∞, 2i ∪ [8, +∞i,
(g) h−1, 0i ∪ h3, 4i.
26. h1 − e, 1 + ei.
∞
2 X

27. (a) = (−1)n 2n+1 xn , x ∈ − 21 , 12 ,
1 + 2x n=0
∞
x2 X
(b) = xn+2 , x ∈ h−1, 1i,
1 − x n=0
∞
x2 + 1 1 1 X n x
n
(c) = − x+5 (−1) n+1 , x ∈ h−2, 2i,
2+x 2 4 n=2
2
∞
" #
n+1
7 X 3

(d) = − − 2n+1 xn , x ∈ − 21 , 12
(3x + 2)(2x − 1) n=0 2
∞
1 X

28. (a) = 2n (x − 1)n , x ∈ 12 , 32 ,
3 − 2x n=0
∞
X 2n (x − 3)n
(b) e2x−6 = , x ∈ R,
n=0
n!
∞
√ 1X (x − 2)n
(c) ln x − 1 = (−1)n+1 , x ∈ h1, 3],
2 n=1 n
∞
2+x X (x + 1)n

(d) ln = (−1)n+1 (1 − 2n ) , x ∈ − 23 , − 12 ,
3 + 2x n=1 n
∞
π X 22n π 2n
(e) sin 2x − = (−1)n x− , x ∈ R.
2 n=0
(2n)! 2
∞
X 1 √
29. = e.
n=0
2n · n!
∞ ∞
1 3 X (−1)n n
X (−1)n−1
30. ln 4 = 4 ln + 4 (x + 1) , x ∈ h−6, 4], = ln 2.
1 5 n 5n n
3x + 2 n=1 n=1
222 NIZOVI I REDOVI
A.
DA/NE KVIZ
A.1 Osnove matematike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

A.2 Linearna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A.3 Vektorska algebra i analitička geometrija . . . . . . . . . . . . . 236
A.4 Funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
A.5 Derivacije i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
A.6 Nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
U sljedećim poglavljima nalazi se DA/NE kviz iz gradiva koje se obraduje u istoime-

nim poglavljima na vježbama i na predavanjima. U svakom poglavlju nalazi se sto
tvrdnji, pri čemu je svaka tvrdnja ili točna ili netočna, odnosno na svaku tvrdnju se
može odgovoriti s DA ili s NE. Točna rješenja se nalaze na kraju svakog poglavlja.
A.1 Osnove matematike
1. ”Je li danas ponedjeljak?” je sud.
2. [τ (A ∧ B) = ⊤] ⇒ [τ (A) = ⊤ ∧ τ (B) = ⊥].
3. Implikaciju označavamo s ⇔.
4. [τ (A ⇒ B) = ⊥] ⇒ [τ (A) = ⊤ ∧ τ (B) = ⊥].
5. [τ (A ⇔ B) = ⊥] ⇒ [τ (A) = ⊥ ∨ τ (B) = ⊥].
6. ”A je brži od B” je predikat.
7. τ [(∃!x ∈ Z) x2 = 4] = ⊤.
8. Za svaki skup X vrijedi X ∈ 2X .
9. Ako je X = {A, 1} tada je 2X = {{A}, {1}}.
10. Binarna relacija na skupu A je svaki podskup skupa A × A.
11. Binarna relacija R na skupu A je tranzitivna ako je x R x za ∀x ∈ A.

224 DA/NE KVIZ
12. Binarna relacija R na skupu A je simetrična ako x R y ⇒ y R x.
13. Binarna relacija R na skupu A je tranzitivna ako (x R y ∧ y R z) ⇒ x R z.
14. Binarna relacija R na skupu A je relacija ekvivalencije ako (x R y ∧ y R z) ⇒

x R z.
15. Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, antisimetrična i
tranzitivna.
16. Binarna relacija R na skupu prirodnih brojeva N zadana s m R n ako su m i
n iste parnosti je relacija ekvivalencije.
17. Binarna relacija je relacija parcijalnog uredaja ako je refleksivna, antisime-
trična i tranzitivna.
√
18. Broj 2 je donja meda skupa (3, 10] ⊂ R.
19. Broj 10 je infimum skupa (3, 10] ⊂ R.
20. Broj 3 je infimum skupa (3, 10] ⊂ R.
21. Skup (3, 10] ⊂ R nema supremum.
22. Broj 10 je jedina gornja meda skupa (3, 10] ⊂ Q.

23. Supremum skupa je jedinstven.
1 − x2
24. Funkcije f (x) = i g(x) = 1 − x su jednake.
1+x
25. Ako je f (x) = x3 tada je f (c + d) = c3 + d3 .
26. h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f .
27. h ◦ f = f ◦ h.
28. Kompozicija funkcija je asocijativna.
29. Kompozicija funkcija je komutativna.
30. Za zadanu restrikciju domene restrikcija funkcije je uvijek jedinstvena.
31. Ekstenzija funkcije je uvijek jedinstvena.

1 − x2
32. Funkcija f (x) = je ekstenzija funkcije g(x) = 1 − x.
1+x
33. Funkcija f je surjekcija ako f (x) = f (x′ ) ⇒ x = x′ za ∀x, x′ ∈ Df .
34. Funkcija f je injekcija ako f (x) = f (x′ ) ⇒ x = x′ za ∀x, x′ ∈ Df .
35. Funkcija je injekcija ako u različitim točkama ima različite vrijednosti.
36. Bijekcija je istovremeno injekcija i surjekcija.
37. Identiteta je funkcija zadana s f (x) = 1.

A.1 Osnove matematike 225
38. Za svaku funkciju f kompozicija f ◦ f −1 je identiteta.

1 − x2
39. Funkcija f (x) = je bijekcija.
1+x
40. Funkcija f (x) = 1 je injekcija.
41. Funkcija f (x) = x · sin x je bijekcija.
42. Dva skupa su ekvipotentna ako postoji injekcija izmedu njih.
43. Ekvipotencija je relacija ekvivalencije na skupu svih skupova.
44. Skup je beskonačan ako je ekvipotentan sa svojim pravim podskupom.
45. Skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva imaju jednako mnogo eleme-
nata.
46. Skup prirodnih brojeva je jedini skup koji zadovoljava Peanove aksiome.
n(n + 1)
47. 1 + 2 + 3 + · · · + (n − 1) + n = , ∀n ∈ N.
2
48. Skup prirodnih brojeva je diskretan.
49. Ukupno ima nn različitih permutacija n-tog reda.
50. (n + 1)! = n · n!.

n n n+1
51. Za ∀k, n ∈ N, k < n vrijedi + = .
k k+1 k+1
n
X n k n−k
52. Binomni poučak glasi (a + b)n = a b .
k
k=0

n n n+1
53. Vrijedi + = .
k k+1 k+1
54. Zbroj elemenata u n-tom retku Pascalovog trokuta jednak je 2n .
55. Skup Z ima više elemenata od skupa N.
56. Skup Z je prebrojiv.
57. Q = Z × N.
58. Skup racionalnih brojeva je neprebrojiv.
59. Skup racionalnih brojeva je gust.
60. Skup racionalnih brojeva ima više elemenata od skupa Z.
61. Skup Q prekriva cijeli brojevni pravac.
62. Skup R je unija skupova racionalnih i iracionalnih brojeva.

226 DA/NE KVIZ
63. Skup R je gust.
64. Skup R je prebrojivo beskonačan.

√
65. Za x ∈ R vrijedi |x| = x2 .
66. Za x ∈ R nejednakost |x| < r znači −r < x < r.
67. Nejednakost trokuta glasi |x + y| ≥ |x| + |y|.
68. Za x, y ∈ R vrijedi |x − y| ≤ |x| − |y|.
69. i34 = −1.
70. i127 = −1.
71. i93 = −i6 .
72. Im(3 − 17i) = −17i.
73. |3 − 4i| = 25.
74. arg(3 − 4i) = 5.
75. (2 − 3i)(−3 + 4i) = 6 + 17i.

5 + 6i 1 11
76. = − i.
i−1 2 2
77. z + z̄ = 2 Re z.
78. z̄ · z = (Re z)2 + (Im z)2 .
79. |z̄ · z| = |z|2 .
80. |z̄| < |z|.
81. |z̄ · z| = |z|.

√ π π
82. 1 − 3i = 2 cos − i sin .
3 3
√ √
7π 7π 7 3 7 3
83. 7 cos + i sin =− − i.
6 6 2 2
84. Skup {z ∈ C : |z − z0 | = r} je kružnica radijusa r oko točke z0 .
85. Skup {z ∈ C : |z + z0 | = r} je kružnica radijusa r oko točke z0 .

π
86. Skup {z ∈ C : arg z = 3} je polupravac koji počinje u ishodištu i prolazi kroz
√
točku z0 = 1 + 3i.
87. Skup {z ∈ C : |z − z1 | + |z − z2 | = r, z1 6= z2 } je ili elipsa, ili dužina, ili
prazan skup.
88. Skup {z ∈ C : |z − z1 | + |z − z2 | = 1} je pravac kroz točke z1 i z2 .
A.1 Osnove matematike 227
89. Skup {z ∈ C : |z − 1| + |z + 2| = 5} je elipsa sa žarištima u točkama z1 = −1

i z2 = 2.
π π π π 5π 5π
90. 7 cos + i sin · 3 cos + i sin = 21 cos + i sin .
2 2 3 3 6 6
91. r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) · r2 (cos ϕ2 + i sin ϕ2 ) = r1 r2 (cos(ϕ1 + ϕ2 ) + i sin(ϕ1 + ϕ2 )).
√ 5 5 12
92. 2 cos + i sin = 64(cos 10 + i sin 10).
6 6
√ √ ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ
93. Ako je z = r(cos ϕ + i sin ϕ), tada je n
z = n r cos + i sin
n n
za k ∈ {0, 1, 2, . . . , n − 1}.
110 + 2kπ 10 + 2kπ
94. [32(cos 10+i sin 10)] 5 = 2 cos +i sin za k ∈ {0, 1, 2, 3, 4}.
5 5
√ √
6 2kπ 2kπ
95. 6 −2 + 0i = 2 cos + i sin za k = 0, 1, 2, 3, 4, 5.
6 6
96. Svaki kompleksni broj ima točno dva različita n-ta korijena za ∀n > 2.
i + 1 4 i
97. Jednadžba z+ = ima točno četiri različita kompleksna rješenja.
2−i i−1
98. ex+iy = ex + iey .
99. e2−3i = e2 (cos 3 − i sin 3).
100. |e27i | = 1.
228 DA/NE KVIZ
Rješenja
1. NE 21. NE 41. NE 61. NE 81. NE

2. NE 22. NE 42. NE 62. DA 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. NE
4. DA 24. NE 44. DA 64. NE 84. DA
5. NE 25. NE 45. DA 65. DA 85. NE
6. DA 26. DA 46. DA 66. DA 86. DA
7. NE 27. NE 47. DA 67. NE 87. DA
8. DA 28. DA 48. DA 68. NE 88. NE
9. NE 29. NE 49. NE 69. DA 89. NE
10. DA 30. DA 50. NE 70. NE 90. DA
11. NE 31. NE 51. DA 71. NE 91. DA
12. DA 32. NE 52. DA 72. NE 92. DA
13. DA 33. NE 53. DA 73. NE 93. DA
14. NE 34. DA 54. DA 74. NE 94. DA
15. NE 35. DA 55. NE 75. DA 95. NE
16. DA 36. DA 56. DA 76. DA 96. NE
17. DA 37. NE 57. NE 77. DA 97. DA
18. DA 38. NE 58. NE 78. DA 98. NE
19. NE 39. DA 59. DA 79. DA 99. DA
20. DA 40. NE 60. NE 80. NE 100. DA
A.2 Linearna algebra 229
A.2 Linearna algebra
1. Ako su grafovi dvije linearne jednadžbe paralelni, tada pripadni sustav ima
jedinstveno rješenje.
2. Ako je matrica A tipa 3 × 4, a B tipa 4 × 3, tada je matrica A + B tipa 3 × 3.
3. Matrice A i B, koje su obje tipa 7 × 3, su ulančane i postoji produkt AB.
4. Ako je matrica
P A tipa m × k i B tipa k × n, tada su elementi matrice C = AB
dani s cij = kl=1 ail blj .
5. Ako je matrica A tipa m × k i B tipa k × n, tada su elementi matrice C = AB
dani s cij = ai1 b1j + ai2 b2j + · · · + aik bkj .
6. Množenje matrica je asocijativno.
7. Potreban broj računskih operacija da bi se pomnožile dvije matrice n × n

iznosi 2n3 − n2 .
 
−1 −2 −3 4
1 0 −1  −12 −4 −15 1
8. 0 7 8 9 = .
3 0 −3 −36 −12 −45 3
11 2 12 3
  9  
1 −1 1 −1
9. 2 −1 1 −1  = (−2)8 −2 2 −2 .
3 −3 3 −3
    
1 2 3 −1 1 1 −1 −1 0
10. 0 4 5  0 −1 1  =  0 −4 −1 .
0 0 6 0 0 −1 0 0 −6
11. Simetrična matrica jednaka je svojoj transponiranoj.

  T  
1 1 0 1 1 0 1 1 0
12. 0 1 1 0 1 1 = 2 0 1 1 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
 T    
1 1 0 1 1 0 1 1 0
13. 0 1 1 0 1 1 = 1 2 1 .
0 0 1 0 0 1 0 1 2
14. (AB)T = AT B T .
 
T 1 1 1
1 1 1 1 1 1
15. = 2 1 1 1 .
−1 −1 −1 −1 −1 −1
1 1 1
        
1 2 3 1 2 1 2 3
16. −1 2 3 3 4 = −1 1 2 +  2  3 4 + 3 5 6 .
1 −2 3 5 6 1 −2 3
230 DA/NE KVIZ

α β a b α β
17. = a b + c d .
γ δ c d γ δ
7
1 −1 1 −7
18. = .
0 1 0 1
3
a 0 a3 0
19. = .
b a 3a2 b a3
20. 
Proširena matrica sustava x + y + z = 1, x = y, y = 1 + z glasi
1 1 1 1
1 −1 0 0.
0 1 −1 1
21. Ako su x1 i x2 rješenja sustava Ax = b, tada je λx1 + (1 − λ)x2 takoder

rješenje tog sustava za svaki λ ∈ R.
22. Matrica A reda n je gornje trokutasta ako i < j povlači aij = 0.
 
0 0 1
23. Matrica 0 0 0 je gornje trokutasta.
0 0 0
24. Trokutasti oblik proširene matrice sustava uvijek ima 1 u drugom stupcu
drugog retka.
25. U nekim slučajevima trokutasti oblik proširene matrice sustava ima 2 u gor-
njem lijevom uglu.
26. Ako su svi dijagonalni elementi kvadratne gornje trokutaste matrice U
različiti od nule, tada sustav U x = b ima jedinstveno rješenje.
 
8 0 0 1
27. Sustav čija proširena matrica glasi 0 α 0 2  ima jedinstveno rješenje
0 0 1 α
za α 6= 0.
 
1 1 2 1
28. Za rješenje sustava Ax = b, čija proširena matrica glasi 0 2 3 2 ,
0 0 1 α
vrijedi x2 = 1 − 32 α.
29. Broj računskih operacija potreban za rješenje trokutastog sustava dimenzije

n × n je približno n2 .
30. Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako nekoj jednadžbi do-
damo neku drugu.
31. Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako nekoj jednadžbi do-
damo neku linearnu kombinaciju ostalih jednadžbi.
32. Zamjena varijabli odgovara zamjeni dva stupca matrice sustava.
33. Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako neki redak proširene
matrice sustava pomnožimo s nulom.
   
1 −2 1 5 1 −2 1 5
34. Sustavi  2 1 −2 −3 i 8 4 −8 −12 imaju isto rješenje.
−1 −1 0 0 1 1 0 0
35. Približan broj računskih operacija potreban za Gaussovu eliminaciju matrice
n × n je 23 n4 .
36. Pivotiranje je zamjena redaka ili stupaca.
37. Sve elementarne operacije na retcima proširene matrice sustava možemo pro-
vesti množenjem s elementarnim matricama transformacija.
38. Sve elementarne matrice transformacija su regularne.
   
a 1
39. Vektori  b  i  b  su linearno nezavisni za sve kombinacije parametara
c d
a, b, c, d.

40. Vektori 1 i 2 su linearno zavisni.
   
1 2
41. Vektori 2 i  0  su linearno nezavisni.
3 −1
       
1 1 1 2
42. Vektori 2,  4 , 2 i  0  su linearno nezavisni.
3 −1 6 −1
     
1 1 1
43. Vektori 2,  α  i 0 su linearno zavisni za α = 4.
0 −1 1
44. Rang matrice je uvijek manji ili jednak od broja stupaca.
 
1 β −1
45. rang(0 2 1 ) < 3 za β = −3.
2 0 1
46. Neki sustavi od tri jednadžbe i tri nepoznanice imaju točno dva rješenja.
47. Sustav koji ima samo jednu jednadžbu uvijek ima rješenje.
48. Ako trokutasti oblik proširene matrice sustava ima nul-redak, tada sustav
ima beskonačno rješenja.
49. Sustav x + y + z = 1, x = y, y = z, y = 1 nema rješenja.
50. Sustav od tri jednadžbe i pet nepoznanica može imati jedinstveno rješenje.
51. Sustav od pet jednadžbi i tri nepoznanice može imati jedinstveno rješenje.
232 DA/NE KVIZ

1 α 2 3 2
52. Sustav uvijek ima dvoparametarsko rješenje.
1 β 3 4 α
53. Ako sustav ax + by = 0, cx + dy = 0 ima rješenje koje je različito od nule,

tada ima beskonačno rješenja.
54. Homogeni sustav ne mora uvijek biti rješiv.
 
1 β −1 0
55. Sustav 0 2 1 0 ima netrivijalna rješenja za β = −3.
2 0 1 0
     
1 x 0
56. Sustav  1  1 1 −1   y  = 0 ima jedinstveno rješenje.
−1 z 0
     
−1 x x
57. Sustav  0  −1 0 1   y  = 2 y  ima točno jedno rješenje.
1 z z
     
1 x x
58. Sustav  0  1 0 α  y  = 1 + α2 y  ima netrivijalno rješenje za
α z z
bilo koji izbor broja α.
     
α x x
59. Sustav  0  α 0 1  y  = y  ima netrivijalno rješenje za svaki α 6=
1 z z
0.
     
1 x x
60. Sustav  0  1 0 −1   y  = 2 y  ima dvoparametarsko rješenje.
−1 z z

α 1 0
61. Sustav ima netrivijalna rješenja za α 6= β.
β 1 0
−1
a 0 a−1 −ba−2
62. Ako je a 6= 0, tada je = .
b a 0 a−1
−1
a 0
63. postoji za bilo koji izbor brojeva a 6= 0 i b.
b a
64. Ako su sve tri matrice regularne, tada je (ABC)−1 = C −1 B −1 A−1 .
65. Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = n.
66. Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = 1.
67. Ako je A regularna, a B singularna, tada je matrica AB regularna.
68. Rješenje matrične jednadžbe A−1 XB −1 = C dano je s X = CAB.

69. Ako je A regularna, tada je (AT )−1 = (A−1 )T .
70. Ako je A regularna, tada je (A−1 )−1 = A.
71. Ako je A regularna i simetrična, tada je (AT )−1 = A−1 .

 
1 0 1
72. Ako je A =  0 x 0, tada je A−1 = 12 AT za svaki x 6= 0.
−1 0 1
73. Inverzna matrica gornje trokutaste matrice je gornje trokutasta.
 −1  
1 0 −1 1 0 1
74. Ako je x 6= 0, tada je 0 x 0  = 12  0 2x−1 0.
1 0 1 −1 0 1
 −1  
1 0 0 1 0 0
75.  0 1 0 =  0 1 0, za bilo koji izbor broja x.
−x 0 1 x 0 1
 −1  
1 1
1

 2 


 2


76.  ..  = .. .
 .   . 
1
n n
 −1  2

1 0 2 0 1 0 −2 5
1
0 2 3 4 0
2 − 23 1 
− 10
77.   = .
0 0 1 1 0 0 1 − 51 
1
0 0 0 5 0 0 0 5
78. Jedna permutacija brojeva 1, 2, 3, 4, 5, 6 jednaka je (1, 3, 4, 2, 5).
79. Permutacija (1, 3, 4, 2, 6, 5) je neparna.
80. Ukupno ima 2n različitih permutacija od n elemenata.
81. Od svih permutacija od n elemenata, pola je parnih.
82. Sarussovo pravilo vrijedi samo za determinante 3 × 3.

 
1 1 −1
83. det(0 2 1 ) = 7.
2 0 1
84. Determinanta trokutaste matrice jednaka je produktu elemenata na dijago-
nali.
85. det(I) = n.
86. det(A) = det(AT ).
87. Ako u determinanti zamijenimo dva susjedna stupca, ona se ne mijenja.

234 DA/NE KVIZ
88. Za kvadratne matrice A i B vrijedi det(AB) = det(A) det(B).

89. Za regularnu matricu A vrijedi det(A) det(A−1 ) = 1.
90. Ako je determinanta jednaka nuli, tada je matrica singularna.
91. Ako je determinanta jednaka nuli, tada su stupci matrice linearno nezavisni.

1
1

2 1
92. . = n! .
..

1

n

1 7 −5 1 7 −5 1 7 −5
1
93. 0 2 − 23 + 1 0 − 12 = 1 1
2 −2.
6 3 −5 6 3 −5 6 3 −5
94. Determinantu možemo razviti u Laplaceov razvoj samo po onom retku ili
stupcu u kojem ima barem jedna nula.

−1 7 4
6 3 9 3 9 6
95. 9 6 3 = −
−7 + 4
.
−5 3 6 3 6 −5 6 −5 3

1 −1 −1 −1 −1

−1 2 3 4 5

96. −1 1 3 4 5 = 24.
−1 1 1 4 5

−1 1 1 1 5
97. Cramerovo pravilo vrijedi samo za sustave čija je matrica sustava regularna.
−1
a b 1 a −b
98. = .
c d ad − bc −c d
 
2 −1
2 1 1 0 1
99. X = 0 0  je rješenje matrične jednadžbe X− = X.
0 0 1 0 −1
0 1
 
1 1
2 1
100. Zbroj svih elemenata rješenja X matrične jednadžbe X − 0 0  =
0 0
1 −1
X iznosi 4.
Rješenja
1. NE 21. DA 41. DA 61. NE 81. DA

2. NE 22. NE 42. NE 62. NE 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. NE
4. DA 24. NE 44. DA 64. DA 84. DA
5. DA 25. DA 45. DA 65. DA 85. NE
6. DA 26. DA 46. NE 66. NE 86. DA
7. DA 27. DA 47. NE 67. NE 87. NE
8. DA 28. DA 48. NE 68. NE 88. DA
9. DA 29. DA 49. DA 69. DA 89. DA
10. DA 30. DA 50. NE 70. DA 90. DA
11. DA 31. DA 51. DA 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. DA 72. NE 92. DA
13. DA 33. NE 53. DA 73. DA 93. DA
14. NE 34. DA 54. NE 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. DA 75. DA 95. DA
16. DA 36. DA 56. NE 76. DA 96. DA
17. DA 37. DA 57. NE 77. DA 97. DA
18. DA 38. DA 58. DA 78. NE 98. NE
19. DA 39. NE 59. NE 79. DA 99. NE
20. DA 40. DA 60. NE 80. NE 100. DA
236 DA/NE KVIZ
A.3 Vektorska algebra i analitička geometrija

−−
→ −−→
1. Usmjerene dužine AB i CD su ekvivalentne ako dužine AD i BC imaju
zajedničko polovište.
2. Vektor je klasa ekvivalencije usmjerenih dužina.
3. Duljinu vektora a označavamo s |a|.
4. Vektori su kolinearni ako leže u istoj ravnini ili paralelnim ravninama.
5. Vektori su komplanarni ako leže na istom pravcu ili paralelnim pravcima.

−−→
6. Nul-vektor definiramo kao 0 = P P , ∀P ∈ E.
7. Nul-vektor može biti kolinearan samo s nul-vektorom.
8. Zbrajanje vektora je asocijativno i komutativno.
9. Skup radijus-vektora VO je skup svih vektora s hvatištem u točki O.

−−→
10. Skalarne komponente vektora AB = 2 i − 3 j + 21 k su 2, 3 i 21.
−−
→
11. Ako je A = (1, 4, −π) i B = (e, 3, 4), tada je AB = (e − 1) i − j + (4 + π) k.
12. Duljina vektora a = x i + y j + z k jednaka je |a| = x2 + y 2 + z 2 .
13. |2 i − 3 j + 4 k| = 29.
√ √
14. |2 i − 3 j + 4 k| = 4 − 9 + 16 = 11.
a
15. Jedinični vektor vektora a 6= 0 je vektor a0 = .
|a|
16. Jedinični vektor vektora a 6= 0 ima duljinu jedan, a kolinearan je vektoru a
i ima istu orijentaciju.
17. Nul-vektor nema jedinični vektor.
3 2 5
18. Ako je a = −3 i + 2 j + 5 k, tada je a0 = − √ i + √ j + √ k.
38 38 38
1 1 1
19. Ako je a = √ i − √ j − √ k, tada je a0 = a.
2 6 3
20. Prikloni kutovi su kutovi koje vektor zatvara s vektorima i, j i k.
−4 3 −5
21. Kosinusi smjerova vektora −4 i + 3 j − 5 k su , , .
50 50 50
22. Vektori a1 , a2 , · · · , ak su linearno nezavisni ako
λ1 a1 + λ2 a2 + · · · + λk ak = 0 ⇒
λ1 = λ2 = · · · = λk = 0.
A.3 Vektorska algebra i analitička geometrija 237
23. Vektori −4 i + 3 j − 5 k, i+j i j −5k su linearno zavisni.

24. Svaka dva kolinearna vektora su linearno zavisna.
25. Svaka tri komplanarna vektora su linearno zavisna.
26. Postoje četiri vektora u prostoru koji su linearno nezavisni.
27. Vektori i+j i i su linearno nezavisni.
28. Vektori −4 i + 3 j − 5 k, i + j i j−5k čine bazu prostora.
29. Ako je a = i + k, b = j − k i c = −k, tada vektor d = 2 i + 3 j − k ima u
sustavu (O, a, b, c) zapis d = 2 a + 3 b.
30. a · b = |a| |b| cos ∠(a, b).
31. Ako je a ⊥ b, tada je a · b = 1.
32. Ako je a · b > 0, tada je ∠(a, b) > π/2.
33. i · k = 0.
34. i · i = 0.
35. a · a = |a|.
36. Duljina projekcije vektora a na vektor b jednaka je |b| | cos ∠(a, b)|.
37. a · b = b · a.
1
38. Ako je a = {2, −3, 1} i b = {1, 1, 0}, tada je cos ∠(a, b) = − √ .
28
39. Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina tada je ∠(a, a + b) =
∠(b, a + b).
40. Ako su a i b nekolinearni vektori s duljinama |a| = 2 i |b| = 1, tada je
∠(a, a + 2 b) = ∠(b, a + 2 b).
41. Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina, tada je a + b ⊥ a − b.
42. |a × b| = |a| |b| sin ∠(a, b).
43. a × b = |a| |b| sin ∠(a, b).
44. a × b ⊥ a.
45. Ako je a ⊥ b, tada je a × b = 0.
46. Ako su vektori a i b kolinearni, tada je a × b = 0.
47. i × k = j.
48. i × i = 0.
49. a × a = |a|2 .
238 DA/NE KVIZ
50. |a × b| jednako je površini paralelograma što ga razapinju vektori a i b.

51. a × b = b × a.
52. Ako je a = {0, −3, 5} i b = {0, −2, −1}, tada je a × b = 13 j.
53. Površina paralelograma kojeg razapinju vektori a = {1, −3, 1} i b = {2, 0, 1}
je nula.
54. Površina
√ trokuta △ABC, gdje je A = (1, 3, 1), B = (0, 1, 2) i C = (1, −1, 0)
21
je .
2
55. Trokut △ABC s vrhovima A = (2, 1, −1), B = (−2, 1, 0) i C = (0, 0, 0) je
pravokutan.

1 3 1
56. Točka S = − , , − je središte kružnice opisane trokutu △ABC s vr-
2 2 2
hovima A = (1, 2, −1), B = (−2, 1, 0) i C = (0, 0, 0).
57. U trokutu △ABC s vrhovima A = (0, 0, 0), B = (0, −3, 0) i C = (0, −3, 4)
12
visina iz vrha B na stranicu AC ima duljinu .
5
58. Mješoviti produkt tri vektora je vektor.
59. (a × b) · c = |a| |b| |c| sin ∠(a, b) cos ∠(a × b, c).
60. |(a × b) · c| jednako je volumenu paralelopipeda što ga razapinju vektori a,
b i c.
61. |(a × c) · b| jednako je volumenu paralelopipeda što ga razapinju vektori a,
b i c.
62. (a × a) · b = −(a × b) · b.
63. (a × b) · c = −(b × a) · c.
64. Ako je a = {0, −3, 5}, b = {0, −2, −1} i c = {3, 2, 1}, tada je (a × b) · c = 39.
65. Volumen paralelopipeda razapetog s vektorima a = {−1, −3, −1}, b =
{1, 2, −1} i c = {−1, −2, −1} je 2.
66. Vektori a = {−1, −3, −1}, b = {−1, −2, −1} i c = {1, 2, 1} su komplanarni.
67. Volumen tetraedra ABCD, gdje je A = (2, −1, 0), B = (1, 0, 2), C =
(0, −1, 1) i D = (0, 0, 0), je 5/6.
68. (a × b) × c = b (a · c) − a (b · c).
69. Jednadžba z-osi glasi x = 0, y = 0, z = 2t, t ∈ R.
70. Parametarska jednadžba pravca kroz točku T = (1, 0, 0) s vektorom smjera j
glasi x = 1, y = 0, z = 0, t ∈ R.
71. Parametarska jednadžba pravca kroz točku T = (1, −2, 3) s vektorom smjera
2 i − 3 j + 7 k glasi x = 1 + 2t, y = −2 − 3t, z = 3 + 7t, t ∈ R.
x y−3 z
72. Jednadžba y-osi glasi = = .
0 2 0
73. Kanonska jednadžba pravca kroz točku T = (1, −2, 3) s vektorom smjera
x−1 y+2 z−3
2 i − 3 j + 7 k glasi = = .
2 −3 7
x−1 y
74. Jednadžba pravca kroz točke A = (1, 0, 2) i B = (3, 4, 5) glasi = =
2 4
z−2
.
3
75. Jednadžba pravca kroz točke A = (6, 3, −2) i B = (−3, −4, 5) glasi x =
6 − 9t, y = −3 − 7t, z = 2 + 7t, t ∈ R.
76. Jednadžba pravca koji je presjek ravnina x + y + 1 = 0 i y + z + 1 = 0 glasi
x y−1 z
= = .
1 1 1
x−4 y−3 z−2 x−5 y−1 z+1
77. Pravci = = i = = su jednaki.
−1 2 3 2 −4 −6
78. Jednadžba ravnine kroz točku T = (1, 3, −2) s normalom n = {−1, 2, 1} glasi
(x + 1) + 3(y − 2) − 2(z − 1) = 0.
79. Jednadžba
ravnine kroz točke
A = (1, −1, 1), B = (3, −1, 2) i C = (4, 5, 6)
x − 1 y + 1 z − 1

glasi 2 0 1 = 0.
3 6 5
80. Jednadžba ravnine kroz točke A = (1, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 0, −2) glasi
x y z
= = .
1 3 2
x y−1 z x−3 y−1 z−8
81. Za kut ϕ izmedu pravaca = = i = = vrijedi
1 1 1 2 −2 1
1
cos ϕ = √ .
3 3
82. Točka A = (1, 0, −6) je projekcija točke B = (1, 1, 1) na ravninu y − z + 3 = 0.
83. Točka T = (2, −1, 0) leži na pravcu kroz točke A = (1, 0, −1) i B = (1, 2, −1).
84. Točka A = (1, −2, 1) je ortogonalna projekcija točke B = (2, 1, −1) na pravac
x y+1 z−2
= = .
−1 1 1
x y+2 z−2
85. Točka A = (1, −2, 1) je točka na pravcu = = koja je najma-
−1 0 1
nje udaljena od ishodišta O = (0, 0, 0).
86. Točka T = (1, 2, −1) leži u ravnini koja sadrži točke A = (0, 1, 1), B = (1, 0, 1)
i C = (1, 1, 0).
87. Točke A = (1, 2, 1), B = (1, −1, 1) i C = (1, −4, 1) leže na jednom pravcu.
240 DA/NE KVIZ
88. Točke A = (−3, 1, 1), B = (−1, 1, 1), C = (1, −1, 1) i D = (1, 1, −1) leže u
jednoj ravnini.
89. Točka A = (−2, 4, −2) je točka ravnine x − 2y + z + 12 = 0 koja je najmanje
udaljena od ishodišta O = (0, 0, 0).
x − x1
90. Ako je (a1 i + b1 j + c1 k) × (a2 i + b2 j + c2 k) 6= 0, onda pravci =
a1
y − y1 z − z1 x − x2 y − y2 z − z2
= i = = nemaju zajedničkih točaka.
b1 c1 a2 b2 c2
x−1 y
91. Pravac kroz točke A = (2, −1, −3) i B = (0, 1, 1) siječe pravac = =
1 −1
z+1
u jednoj točki.
−2
92. Ravnine A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 i A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 su paralelne
ili jednake ako i samo ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0.
93. Ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0, onda je presjek ravnina A1 x + B1 y + C1 z +
D1 = 0 i A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 pravac.
x y+1 z
94. Ravnina koja sadrži točku A = (0, 0, −1) i pravac = = ima
1 −1 0
jednadžbu x − y − z − 1 = 0.
95. Ravnina koja prolazi točkama A = (1, 0, 0), B = (0, 1, 0) i C = (0, 0, 1)
paralelna je s ravninom x + y + z + 1 = 0.
x−1 y−1 z
96. Presjek ravnina x − y = 0 i x + y + z − 2 = 0 je pravac = = .
1 1 −2
97. Ravnina kroz točke A = (1, −1, 0), B = (2, 0, 0) i C = (0, 0, 2) je okomita na
ravninu 2x + 3y + z + 1 = 0.
98. Pravac kroz točke A = (1, 0, −2) i B = (2, −1, −1) paralelan je s ravninom
x − y + z − 1 = 0.
99. Pravac kroz točke A = (1, 1, 2) i B = (0, 2, −1) okomit je na ravninu x − y +
3z − 2 = 0.
x−1 y z+2
100. Pravac = = okomit je na ravninu kroz točke A = (1, 0, 0),
1 −1 1
B = (0, −1, 0) i C = (0, 0, 2).
Rješenja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. DA

2. DA 22. DA 42. DA 62. DA 82. NE
3. DA 23. NE 43. NE 63. DA 83. NE
4. NE 24. DA 44. DA 64. DA 84. DA
5. NE 25. DA 45. NE 65. DA 85. DA
6. DA 26. NE 46. DA 66. DA 86. DA
7. NE 27. DA 47. NE 67. DA 87. DA
8. DA 28. DA 48. NE 68. DA 88. NE
9. DA 29. DA 49. NE 69. DA 89. DA
10. NE 30. DA 50. DA 70. NE 90. NE
11. DA 31. NE 51. NE 71. DA 91. NE
12. NE 32. NE 52. NE 72. DA 92. NE
13. NE 33. DA 53. NE 73. DA 93. DA
14. NE 34. NE 54. NE 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. NE 75. NE 95. DA
16. DA 36. NE 56. DA 76. NE 96. DA
17. DA 37. DA 57. DA 77. DA 97. DA
18. DA 38. DA 58. NE 78. NE 98. NE
19. DA 39. DA 59. DA 79. DA 99. DA
20. DA 40. DA 60. DA 80. NE 100. NE
242 DA/NE KVIZ
A.4 Funkcije realne varijable
x −2 −1 0 1 2
1. Ako je funkcija zadana tablicom , onda
y = f (x) 0 −2 1 2.5 4
linearnom interpolacijom dobijamo f (−0.5) = −0.5.
2. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup D svih vri-
jednosti nezavisne varijable x za koje izraz f (x) ima smisla.
x3 − 2
3. Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = je skup D = { π2 +
2 cos x
kπ : k ∈ Z}.
4. Formulom F (x, y) = 0 uvijek je odredena točno jedna eksplicitno zadana
funkcija y = f (x).
5. Kod funkcija zadanih formulom F (x, y) = 0 jednoj vrijednosti varijable x
može odgovarati više vrijednosti varijable y.
6. Točka (0, 3) pripada krivulji implicitno zadanoj s x + arcsin(xy) = 0.
7. Krivulja zadana implicitno s x3 + y 3 − 3xy = 0 ima parametarske jednadžbe
3t2 3t
x= 3 , y= 3 , t ∈ R \ {0}.
t +1 t +1
8. Kružnica (x + 1)2 + y 2 − 4 = 0 ima parametarske jednadžbe x = −1 +
2 cos t, y = 2 sin t, t ∈ [−π, π].
9. Kružnica (x + 1)2 + y 2 − 4 = 0 ima parametarske jednadžbe x = 2 cos t, y =
2 sin t, t ∈ [0, 2π].
10. Elipsa 4x2 + y 2 − 4y = 0 ima parametarske jednadžbe x = cos t, y = 2(1 +
sin t), t ∈ [−π, π].
11. Parametarske jednadžbe cikloide glase x = r(t−sin t), y = r(1−cos t), t ∈ R.
12. Funkcija f je omedena ako postoji broj m takav da je |f (x)| ≥ m za svaki
x ∈ D.
13. Funkcija f je omedena ako za svaki x ∈ D postoji broj m takav da je |f (x)| ≤
m.
14. Funkcija f je neomedena ako za svaki m > 0 postoji x ∈ D takav da je
|f (x)| ≥ m.
15. Funkcija f je neparna ako je f (x) neparan broj za svaki x ∈ D.
16. Ako su f i g parne funkcije, onda su i f + g i f − g parne funkcije.
17. Ako su f i g neparne funkcije, onda su i f · g i f /g neparne funkcije.
18. Ako su f i g parne funkcije i ako je definirana kompozicija g ◦ f , onda je i
g ◦ f parna funkcija.
19. Funkcija f je periodična ako postoji broj P 6= 0 takav da za svaki x ∈ D
vrijedi f (P x) = f (x).
A.4 Funkcije realne varijable 243
20. Ako je broj P 6= 0 period funkcije f , onda je i broj P/2 period funkcije f .
21. Da bi postojao lim f (x) funkcija f mora biti definirana u točki x0 .

x→x0
22. Ako funkcije f i g imaju limese u točki x0 , onda vrijedi lim (f · g)(x) =
x→x0
lim f (x) · lim g(x).
x→x0 x→x0
23. Ako barem jedna od funkcija f i g nema limes u točki x0 , onda ne postoji ni
lim (f · g)(x).
x→x0
24. Ako funkcija f ima lijevi i desni limes u točki x0 , onda postoji i lim f (x).
x→x0
25. Funkcija f je neprekidna u točki x0 ∈ D ako postoji lim f (x).

x→x0
26. Ako je lim f (x) = lim f (x), onda je funkcija f neprekidna u točki
x→x0 −0 x→x0 +0
x0 ∈ D.
27. Funkcija f je neprekidna u točki x0 ∈ D ako je lim f (x) = f (x0 ).
x→x0
28. Ako je lim f (x) = lim f (x) = f (x0 ), onda je funkcija f neprekidna u
x→x0 −0 x→x0 +0
točki x0 ∈ D.
29. Funkcija f ima prekid druge vrste u u točki x0 ako je barem jedan od limesa
lim f (x) i lim f (x) ili beskonačan ili ne postoji.
x→x0 −0 x→x0 +0
2x2 − x − 1
30. lim = +∞.
1
x→ 2 −0 4x2 − 1
2x2 − x − 1 1
31. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u točki − .
4x2 − 1 2
2x2 − x − 1 3
32. lim = .
x→1−0 |x2 − 1| 2
2x2 − x − 1
33. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u točki x0 = 1.
|x2 − 1|
2x2 − x − 1
34. Funkcija f (x) = ima prekid druge vrste u točki x0 = −1.
|x2 − 1|
√
x+1−1 1
35. lim =− .
x→0−0 x − x2 2
√
x+1−1
36. lim ne postoji.
x→−1−0 x − x2
√
x+1−1
37. Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u točki x0 = 0.
x − x2
244 DA/NE KVIZ
sin(1 − 2x) 1
38. lim1 = .
x→ 2 4x2 − 1 2
sin(1 − 2x) 1
39. Funkcija f (x) = 2
ima uklonjiv prekid u točki − .
4x − 1 2
1 − cos 3x 9
40. lim = .
x→0 x2 2
2x2 + x − 1 1
41. Funkcija f (x) = 2
ima horizontalnu asimptotu y = u lijevom i
4x − 1 2
desnom kraju.
1 2x2 + x − 1
42. Pravac x = − je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
2 4x2 − 1
x2 + x
43. Pravac x = −1 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 − 1|
x2 + x
44. Pravac y = 1 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 − 1|
x2 + x
45. Pravac y = x + 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = .
|x2 − 1|
1 − cos 3x
46. Funkcija f (x) = nema vertikalnih asimptota.
x2
p
47. Funkcija f (x) = x2 + 1 − x nema vertikalnih asimptota.
p
48. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = x2 + 1−x u lijevom
i u desnom kraju.
p
49. Pravac y = −2x je kosa asimptota funkcije f (x) = x2 + 1 − x u lijevom
kraju.
50. Pravac y = x je kosa asimptota funkcije f (x) = xe−x u lijevom kraju.
51. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xe−x .
1
52. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota zdesna funkcije f (x) = xe− x .
1
53. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = xe− x u lijevom i u
desnom kraju.
1
54. Pravac y = x − 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = xe− x u lijevom i u
desnom kraju.
2x − 1
55. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = ln u lijevom
2x + 1
i u desnom kraju.
1 2x − 1
56. Pravac x = je vertikalna asimptota funkcije f (x) = ln slijeva i
2 2x + 1
zdesna.
√
57. Ako je n ∈ N neparan, tada je funkcija f (x) = n x definirana za sve x ∈ R.
√
58. Funkcija f (x) = n x, n ∈ N je parna ako je n paran i neparna ako je n
neparan broj.
59. Ako je k ∈ Z neparan cijeli broj, onda je funkcija f (x) = xk neparna.
60. Za svaki cijeli broj k ∈ Z \ {0} funkcija f (x) = xk je neomedena.
61. Funkcija f (x) = xk , k ∈ Z \ {0} je omedena ako je k paran i neomedena ako
je k neparan broj.
62. Za svaki cijeli broj k ∈ Z\{0} pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f (x) = xk .
63. Funkcija f (x) = xk , k ∈ Z \ {0} ima vertikalnu asimptotu x = 0 ako i samo

ako je k < 0.
64. Funkcija f (x) = xk , k ∈ Z \ {0} ima vertikalnu i horizontalnu asimptotu ako
i samo ako je k < 0.
65. Funkcija f (x) = xr , r ∈ R \ {0} je strogo rastuća na (0, ∞) ako i samo ako
je r < 0.
66. Funkcija f (x) = xr , r ∈ R \ {0} je omedena za r > 0 i neomedena za r < 0.
67. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xr za svako r ∈ R\{0}.
68. Za svaki a > 0, a 6= 1 funkcija f (x) = ax je strogo rastuća.
69. Za svaki 0 < a < 1 funkcija f (x) = ax je strogo rastuća.
70. Za svaki a > 0, a 6= 1 pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije
f (x) = ax u lijevom kraju.
71. Za svaki 0 < a < 1 funkcija f (x) = loga x je strogo padajuća.
72. Za svaki a > 0, a 6= 1 pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) =
loga x zdesna.
73. Za a, b ∈ (0, ∞) \ {1} i x > 0 je loga x = logb a · logb x.
74. Za a, b ∈ (0, ∞) \ {1} i x > 0 je loga x = loga b · logb x.
75. Funkcije f (x) = sin x i g(x) = cos x su omedene.
76. Funkcije f (x) = sin x i g(x) = cos x su periodične s osnovnim periodom π.
77. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcija f (x) = sin x i g(x) = cos x.
78. Funkcija f (x) = tg x je definirana na skupu R \ {kπ : k ∈ Z}, a funkcija
π
g(x) = ctg x na skupu R \ {kπ + : k ∈ Z}.
2
79. Opća sinusoida f (x) = A sin(ωx + ϕ), A, ω > 0 je periodična funkcija s
2π
osnovnim periodom P = .
ω
246 DA/NE KVIZ
80. Kosinusov poučak za trokut sa stranicama a, b, c i kutom γ nasuprot stranici

c glasi a2 + b2 − c2 = 2ab cos γ.
81. Adicioni teorem za sinus zbroja glasi sin(u + v) = sin u sin v + cos u cos v.
82. sin 3x = 3 sin x cos2 x − sin3 x.
83. sin 3x = 3 sin2 x cos x − sin3 x.
84. sin 3x = 4 sin x − 3 sin3 x.
85. cos 3x = 3 cos3 x − 4 cos x.
h π πi
86. Funkcija f (x) = arcsin x poprima vrijednosti u intervalu − , .
2 2
87. Funkcija f (x) = arctg x je strogo padajuća.
88. Funkcija f (x) = arcctg x ima horizontalne asimptote y = π u lijevom kraju i
y = 0 u desnom kraju.
89. Funkcija f (x) = arctg x ima horizontalne asimptote y = π u lijevom kraju i
y = 0 u desnom kraju.
π
90. Za sve x ∈ [−1, 1] vrijedi arccos x = − arcsin x.
2
π
91. Za sve x ∈ R vrijedi arcctg x = − arctg x.
2

π 3π
92. Za sve x ∈ , vrijedi arcsin(sin x) = π − x.
2 2

π 3π
93. Za sve x ∈ , vrijedi arcsin(sin x) = x − π.
2 2
94. Za sve x ∈ [−π, 0] vrijedi arccos(cos x) = −x.
95. Za sve x ∈ [−π, 0] vrijedi arccos(cos x) = π + x.

π 3π
96. Za sve x ∈ , vrijedi arctg(tg x) = π − x.
2 2
97. Pravac y = −1 je horizontalna asimptota u desnom kraju za funkcije f (x) =
th x i g(x) = cth x.
98. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota za obje funkcije f (x) = th x i g(x) =
cth x.
99. Za sve u, v ∈ R vrijedi ch(u + v) = ch u ch v − sh u sh v.
100. Za sve u, v ∈ R vrijedi ch(u − v) = ch u ch v − sh u sh v.
Rješenja
1. DA 21. NE 41. DA 61. NE 81. NE

2. DA 22. DA 42. DA 62. NE 82. DA
3. NE 23. NE 43. NE 63. DA 83. NE
4. NE 24. NE 44. DA 64. DA 84. NE
5. DA 25. NE 45. NE 65. NE 85. NE
6. DA 26. NE 46. DA 66. NE 86. DA
7. NE 27. DA 47. DA 67. NE 87. NE
8. DA 28. DA 48. NE 68. NE 88. DA
9. NE 29. DA 49. DA 69. NE 89. NE
10. DA 30. DA 50. NE 70. NE 90. DA
11. DA 31. DA 51. NE 71. DA 91. DA
12. NE 32. NE 52. NE 72. DA 92. DA
13. NE 33. NE 53. NE 73. NE 93. NE
14. DA 34. DA 54. DA 74. DA 94. DA
15. NE 35. NE 55. DA 75. DA 95. NE
16. DA 36. DA 56. NE 76. NE 96. NE
17. NE 37. DA 57. DA 77. NE 97. NE
18. DA 38. NE 58. NE 78. NE 98. NE
19. NE 39. NE 59. DA 79. DA 99. NE
20. NE 40. DA 60. DA 80. DA 100. DA
248 DA/NE KVIZ
A.5 Derivacije i primjene
1. Derivacija funkcije f u točki x0 ∈ D definirana je formulom f ′ (x0 ) =

f (x) − f (x0 )
lim .
x→x0 x − x0
2. Derivacija funkcije f u točki x0 ∈ D definirana je formulom f ′ (x0 ) =
f (x0 − ∆x) − f (x0 )
lim .
∆x→0 ∆x
3. Ako je f derivabilna u točki x0 ∈ D, onda je f i neprekidna u toj točki.
4. Ako je f neprekidna u točki x0 ∈ D, onda je f i derivabilna u toj točki.
5. Jednadžba tangente na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) glasi y − f (x0 ) =
f ′ (x0 )(x − x0 ).
6. Jednadžba normale na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )), u kojoj vrijedi
1
f ′ (x0 ) 6= 0, glasi y − f (x0 ) = ′ (x − x0 ).
f (x0 )
7. Jednadžba normale na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )), u kojoj vrijedi
f ′ (x0 ) = 0, glasi y = f (x0 ).
8. Jednadžba tangente na krivulju y = arcctg x u točki s apscisom x = 0 glasi
π
y+x= .
2
9. Jednadžba tangente na krivulju y = arcctg x+arth x u točki s apscisom x = 0
π
glasi y = x + .
2
10. Jednadžba normale na krivulju y = x−x + ln x u točki s apscisom x = 1 glasi
x + y − 1 = 0.
q
1−x
11. Jednadžba normale na krivulju y = 1+x u točki s apscisom x = 0 glasi
2x + y = 1.
12. Jednadžba tangente na krivulju x + arccos(xy) = 0 u točki s ordinatom y = 0
2
glasi y = x + 1.
π
13. Derivacija s lijeva funkcije f u točki x je broj f ′ (x− ) =
f (x − ∆x) − f (x)
lim .
∆x→0+0 ∆x
14. Derivacija f ′ (x) funkcije f u točki x postoji ako i samo ako u toj točki postoje
derivacije f ′ (x− ) slijeva i f ′ (x+ ) zdesna.
15. Funkcija f (x) = |2x − x2 | je derivabilna u točki x = 2.
16. Ako je f (x) = |2x − x2 |, onda je f ′ (0− ) = −2 i f ′ (0+ ) = 2.
17. Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f −1 (y) te ako su obje
′ 1
derivabilne i f ′ (x) 6= 0, onda vrijedi f −1 (y) = − ′ .
f (x)
A.5 Derivacije i primjene 249
18. Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f −1 (y) te ako su obje
′ 1
derivabilne i f −1 (y) 6= 0, onda vrijedi f ′ (x) = −1 ′ .
(f ) (y)
19. Ako je funkcija y = f (x) implicitno zadana s xy − e−xy = 0, onda za njenu

derivaciju y ′ = f ′ (x) vrijedi xy ′ + y = 0.
20. Formula za derivaciju funkcije oblika h(x) = f (x)g(x) glasi h′ (x) =

f (x)g(x) g ′ (x) ln f (x) + g(x)f (x)g(x)−1 f ′ (x).
π
21. Ako je f (x) = arctg x + arcctg x, onda je f ′ (x) = za sve x ∈ R.
2
sin x 3 cos x − x sin x
22. Ako je f (x) = √ , onda je f ′ (x) = √ za sve x ∈ R \ {0}.
3
x 3x 3 x
ln x 2 − ln x
23. Ako je f (x) = √ , onda je f ′ (x) = √ za sve x ∈ R \ {0}.
x 2x x
√ √
′ x2 + 1 + x2 − 1
24. Ako je f (x) = arsh x + arch x, onda je f (x) = √ za sve
x4 − 1
x ∈ (1, +∞).
1 1−2x
25. Ako je f (x) = x + x x , onda je f ′ (x) = (1 − ln x)x x + 1 za sve x ∈ (0, +∞).
26. Diferencijal funkcije y = f (x) u točki x je izraz dy = f ′ (x)∆x.
27. Ako je funkcija y = f (x) zadana parametarski s x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ T ,

ψ ′ (t)
onda vrijedi formula f ′ (x) = ′ .
ϕ (t)
28. Ako je funkcija y = f (x) zadana parametarski s x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ T ,
ψ ′′ (t)ϕ′ (t) − ψ ′ (t)ϕ′′ (t)
onda vrijedi formula f ′′ (x) = .
[ϕ′ (t)]2
29. Ako je P (x) polinom stupnja n, onda je P (k) (x) = 0 za sve k ≥ n.
(−1)n−1 (n − 1)!
30. Ako je f (x) = ln(1 + 2x), onda je f (n) (x) = za sve n ∈ N.
(1 + 2x)n
1 n!
31. Ako je f (x) = , onda je f (n) (x) = za sve n ∈ N.
1−x (1 − x)n+1
nπ
32. Ako je f (x) = sin 2x, onda je f (n) (x) = 2n sin 2x + za sve n ∈ N.
2
33. Ako je f (x) = e−3x , onda je f (n) (x) = (−3)n e−3x za sve n ∈ N.
34. Ako funkcija f poprima u točki c ∈ (a, b) ⊆ D svoju najmanju ili najveću
vrijednost na (a, b), onda f nije derivabilna u c.
35. Ako funkcija f poprima u točki c ∈ (a, b) ⊆ D svoju najmanju ili najveću
vrijednost na (a, b) i ako je f derivabilna u c, onda je f ′ (c) = 0.
250 DA/NE KVIZ
36. Ako za funkciju f neprekidnu na [a, b] i derivabilnu na (a, b) vrijedi f (a) 6=

f (b), onda je f ′ (x) 6= 0 za sve x ∈ (a, b).
37. Ako su a i b nultočke funkcije f koja je neprekidna na [a, b] i derivabilna na
(a, b), onda je f ′ (c) = 0 za barem jednu točku c ∈ (a, b).
38. Rolleov teorem ne možemo primijeniti na funkciju f (x) = 2x−x2 , x ∈ [−1, 3].
sin x − x 1
39. lim 2
=− .
x→0 x 2
sin x
40. Funkcija definirana s f (x) = , x 6= 0 i f (0) = 1 derivabilna je u točki
x
x = 0 i f ′ (0) = 0.
x sin x
41. lim = 2.
x→0 1 − cos x
1 − 12
42. lim e x = 0.
x2
x→0
√
3
√
1−x− 31+x 3
43. lim √ √ = .
x→0 1−x− 1+x 2
3x − 1 1
44. lim = .
x→0 tg x ln 3
2x − 2−x 2
45. lim = ln .
x→0 3x − 3−x 3
1

46. lim x − xe x−1 = 1.
x→+∞
p 1
47. lim x− x2 + x = − .
x→+∞ 2
48. lim (x − ln x) = +∞.
x→+∞
3 ln x − 2 ln2 x
49. lim = 0.
x→+∞ x
lnk x
50. Za svaki k ∈ Z vrijedi lim = 0.
x→+∞ x
51. lim xx = 1.
x→0+0
52. lim x−x ne postoji.

x→0+0
1
53. lim x x = 1.
x→+∞
1 √
54. lim (1 − 2x) x = e.
x→0
1
55. lim (cos x) sin x ne postoji.
x→0−0
56. lim (1 − cos x)sin x = 1.

x→0+0
πx 2
57. lim (2 − x)tg 2 = eπ .
x→1−0
58. Derivabilna funkcija f je rastuća na intervalu (a, b) ako i samo ako je f ′ (x) ≥ 0
za sve x ∈ (a, b).
59. Na intervalu (−∞, 2) funkcija f (x) = 1 + 3x2 − x3 je strogo rastuća.
60. Na intervalima (−∞, 1) i (e, +∞) funkcija f (x) = 3 ln2 x − 2 ln3 x je strogo
padajuća.

1 1
61. Na intervalu (−∞, 0) funkcija f (x) = arctg x− je strogo rastuća.
2 x
62. Funkcija f (x) = xx je strogo rastuća na (0, 1/e) i strogo padajuća na
(1/e, +∞).
1
63. Funkcija f (x) = x x je strogo rastuća na (0, e) i strogo padajuća na (e, +∞).
p
64. Funkcija f (x) = x − x2 + 1 je strogo rastuća na čitavom R.
1
65. Na intervalu (−2, 1) funkcija f (x) = (x − 2)e− x je strogo padajuća.
66. Funkcija f ima globalni maksimum f (c) u točki c ∈ D ako je f (x) ≤ f (c) za
sve x ∈ D.
67. Točka c ∈ D je kritična točka neprekidne funkcije f ako f ′ (c) ili ne postoji
ili je f ′ (c) = 0.
68. Ako neprekidna funkcija f ima lokalni ekstrem u točki c ∈ D, onda je f ′ (c) =
0.
69. Ako dvaput derivabilna funkcija f ima lokalni minimum u točki c ∈ D, onda
je f ′ (c) = 0 i f ′′ (c) > 0.
70. Funkcija f definirana na [−1, 2] s f (x) = x2 , x ∈ [−1, 0] i f (x) = 0, x ∈ (0, 2]

u svakoj točki c ∈ [0, 2] ima globalni minimum jednak 0.
71. Funkcija f definirana na [−1, 2] s f (x) = −x2 , x ∈ [−1, 0] i f (x) = 0, x ∈

(0, 2] nema niti točaka lokalnog minimuma niti točaka lokalnog maksimuma.
72. Funkcija f (x) = 1 + 3x2 − x3 u točki c = 0 ima lokalni minimum jednak 1.

1 1
73. Funkcija f (x) = arctg x− nema niti točaka lokalnih ekstrema niti
2 x
točaka globalnih ekstrema.

1 1
74. Funkcija f (x) = arctg x+ nema točaka globalnih ekstrema.
2 x
75. Funkcija f (x) = xx ima lokalni i globalni minimum u točki c = 1/e.
252 DA/NE KVIZ
p
3
76. Funkcija f (x) = 3x2 − x3 ima lokalne ekstreme u točkama c = 0, c = 2 i
c = 3.
1
77. Funkcija f (x) = (x − 2)e− x u točki c = 2 ima lokalni minimum, a u točki
c = −1 ima lokalni maksimum.
p
78. Funkcija f (x) = x − x2 + 1 nema niti točaka lokalnih ekstrema niti točaka
globalnih ekstrema.
79. Funkcija f je konkavna na intervalu (a, b) ⊆ D ako za bilo koje točke x1 , x2 ∈
(a, b), x1 6= x2 vrijedi: f (tx1 + (1 − t)x2 ) ≥ tf (x1 ) + (1 − t)f (x2 ) za barem
jedan t ∈ (0, 1).
80. Ako za dvaput derivabilnu funkciju f vrijedi f ′′ (x) ≥ 0 za sve x ∈ (a, b),
onda je f strogo konveksna na intervalu (a, b) ⊆ D.
81. Ako derivabilna funkcija f ima infleksiju u točki c ∈ D, onda je f ′ (c) = 0.
82. Dvaput derivabilna funkcija f ima infleksiju u točki c ∈ D ako i samo ako je
f ′′ (c) = 0.
83. Na intervalu (2, +∞) funkcija f (x) = 1 + 3x2 − x3 je strogo konkavna.
84. Točka c = 1 je jedina točka infleksije funkcije f (x) = 1 + 3x2 − x3 .
85. Funkcija f (x) = 3 ln2 x − 2 ln3 x nema točaka infleksije.

1 1
86. Funkcija f (x) = arctg x− je konveksna na intervalu (−∞, 0) i kon-
2 x
kavna na intervalu (0, +∞).
87. Funkcija f (x) = xx je strogo konveksna na (0, +∞).
p
88. Funkcija f (x) = x − x2 + 1 je strogo konkavna na čitavom R.
1
89. Točka c = 2/5 je jedina točka infleksije funkcije f (x) = (x − 2)e− x .
1
90. Na intervalima (−∞, 0) i (0, 2/5) funkcija f (x) = (x − 2)e− x je konkavna.
91. Ako je x0 točka prekida prve vrste funkcije f , onda je pravac x = x0 vertikalna
asimptota krivulje y = f (x).
92. Ako je x0 točka prekida druge vrste funkcije f , onda je pravac x = x0 verti-
kalna asimptota krivulje y = f (x).
93. Ako je lim f (x) = +∞ ili lim f (x) = −∞, onda krivulja y = f (x) nema
x→+∞ x→+∞
horizontalnu asimptotu u desnom kraju, ali zato ima kosu asimptotu.
f (x)
94. Ako postoje lim = k 6= 0 i lim [f (x) − kx] = +∞, onda je pravac
x→+∞ x x→+∞
y = kx kosa asimptota krivulja y = f (x) u desnom kraju.
95. Krivulja y = f (x) može imati i horizontalnu i kosu asimptotu.
96. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = 3 ln2 x−2 ln3 x u desnom

kraju.

1 1
97. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = arctg x− slijeva i
2 x
zdesna.
p
98. Pravac y = 2x je kosa asimptota krivulje y = x − x2 + 1 u lijevom kraju.
p
99. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = x − x2 + 1 u desnom
kraju.
1
100. Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = (x − 2)e− x zdesna, ali ne
i slijeva.
254 DA/NE KVIZ
Rješenja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. NE

2. NE 22. NE 42. DA 62. NE 82. NE
3. DA 23. NE 43. NE 63. DA 83. DA
4. NE 24. DA 44. NE 64. DA 84. DA
5. DA 25. DA 45. NE 65. NE 85. NE
6. NE 26. DA 46. NE 66. DA 86. DA
7. NE 27. DA 47. DA 67. DA 87. DA
8. DA 28. NE 48. DA 68. NE 88. DA
9. NE 29. NE 49. DA 69. NE 89. DA
10. NE 30. NE 50. DA 70. DA 90. DA
11. NE 31. DA 51. DA 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. NE 72. DA 92. NE
13. DA 33. DA 53. DA 73. DA 93. NE
14. NE 34. NE 54. NE 74. DA 94. NE
15. NE 35. DA 55. NE 75. DA 95. DA
16. DA 36. NE 56. DA 76. NE 96. NE
17. NE 37. DA 57. DA 77. DA 97. NE
18. DA 38. NE 58. DA 78. DA 98. DA
19. DA 39. NE 59. NE 79. NE 99. DA
20. DA 40. DA 60. NE 80. DA 100. NE
A.6 Nizovi i redovi 255
A.6 Nizovi i redovi
1. Niz realnih brojeva je funkcija a : N → R

2. Članovi niza realnih brojeva zadani su u točno odredenom poretku.
3. Niz 0, 1, 0, 1, 0, 1, 0, 1, . . . je stacionaran.
4. Niz 1, 1, 1, 2, 2, 2, 3, 3, 3, 4, 4, 4, . . . je monoton.
n
5. Niz an = (−1)n n+1 je monoton.
6. an → a ako (∀ε > 0)(∃nε ∈ N) takav da n ≥ nε ⇒ |an − a| < ε.
7. Broj a je limes niza {an } ako i samo ako svaka ε-okolina broja a sadrži be-
skonačno članova niza, dok se izvan te okoline nalazi najviše konačno članova
niza.
8. Konvergenciju niza možemo dokazati tako da riješimo osnovnu nejednadžbu
konvergencije.
9. Limes niza je jedinstven.
10. Broj a je gomilište niza ako se u svakoj ε-okolini broja a nalazi beskonačno
mnogo članova niza.
11. Limes superior je najveće gomilište.
12. Oznaka za najmanje gomilište je lim sup.
13. Limes je ujedno i gomilište.
14. Svako gomilište je ujedno i limes.
n
15. Gomilišta niza an = (−1)n n+1 su −1 i 1.
16. Niz an = cos nπ
2 ima četiri različita gomilišta.
17. Podniz niza a : N → R je svaka kompozicija a ◦ n, gdje je n : N → N strogo

rastuća funkcija.
18. Podniz niza nastaje iz niza preskakanjem članova.
19. Svaki podniz je takoder niz.
n
20. Podniz {a2n−1 } niza an = (−1)n n+1 glasi 32 , 54 , 67 , . . ..
21. Niz 1, q, q 2 , q 3 , q 4 , · · · konvergira prema nuli za svaki q ∈ R.

22. Ako je g gomilište niza, tada postoji barem jedan podniz tog niza koji teži
prema g.
23. Ako je niz konvergentan, tada svaki podniz konvergira prema istoj vrijednosti.
24. Svaki omeden niz je konvergentan.
25. Svaki niz ima monoton podniz.
256 DA/NE KVIZ
26. Svaki niz ima uzlazan podniz.

27. Svaki omeden i monoton niz je konvergentan.
28. Svaki omeden niz ima konvergentan podniz.
n
29. e = limn→∞ 1 + n1 .
30. 2.923 < e < 2.924.

1 −n
31. e = limn→∞ 1 − n .
32. Limes produkta jednak je produktu limesa ako oba limesa postoje.
33. Ako je an > 0 i lim an > 0, tada je lim(an )x = (lim an )x .
34. lim sinn n = 1.
35. Cauchyjev niz je divergentan.
36. Niz je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev.
37. Niz { n1 } je Cauchyjev.
√
n
38. Ako je b > 0, tada je lim b = 1.
√
39. lim n n = 1.
40. Limes niza možemo odrediti primjenjujući proširenje po neprekidnosti i teh-
nike nalaženja limesa funkcija.
x
41. e = limx→+∞ 1 + x1 .
42. e = limt→0 (1 + t)1/t .

43. Red realnih brojeva je zbroj beskonačno pribrojnika koji se nalaze u zadanom
poretku.
44. Red realnih brojeva je zbroj beskonačno pribrojnika koji se nalaze u pro-
izvoljnom poretku.
45. K-ta parcijalna suma reda brojeva jednaka je zbroju prvih k članova reda.
46. Za svaki konvergentan red limes niza parcijalnih suma jednak je nula.
47. Suma reda jednaka je limesu niza parcijalnih suma ako taj limes postoji.
P∞
48. Red n=0 an konvergira za svaki a.
P n−1
49. Geometrijski red p konvergira za svaki p > 1.
P n−1 1
50. a = 1−a za |a| < 1.
P
51. Ako je lim an 6= 0, tada red an konvergira.
52. Konvergentan red ostaje konvergentan ako mu promijenimo prvih 100
članova.
53. Harmonijski red je konvergentan.

P1
54. n = +∞.
P1
55. Niz parcijalnih suma reda n teži u +∞.
P 1
56. Red np konvergira za p > 1.
57. Poredbeni kriterij možemo primijeniti na bilo koja dva reda.
58. Red s pozitivnim članovima je konvergentan ako ima konvergentnu majo-

rantu.
59. Red s pozitivnim članovima je divergentan ako ima divergentnu minorantu.
60. D’Alembertov kriterij konvergencije možemo primijeniti na bilo koji red.
61. Red s pozitivnim članovima konvergira po D’Alembertovom kriteriju ako je

lim an+1 /an < 1.
62. Red s pozitivnim članovima konvergira po D’Alembertovom kriteriju ako je
lim an /an+1 < 1.
63. Red s pozitivnim članovima divergira po Cauchyjevom kriteriju ako je
√
lim n an > 1.
64. Red s pozitivnim članovima konvergira po Cauchyjevom kriteriju ako je
√
lim an < 1.
P 1 P1
65. Red 1 konvergira jer ima konvergentnu majorantu .
n 3 n
P 1 P 1
66. Red konvergira jer ima konvergentnu majorantu .
n3 n2
P n
67. Red konvergira po Cauchyjevom kriteriju.
3n
P P
68. Ako je red |an | konvergentan, tada je red an apsolutno konvergentan.
P P
69. Ako red an konvergira, red |an | ne mora konvergirati.
P n−1
70. Geometrijski red q je apsolutno konvergentan za |q| < 1.
71. Ako je red apsolutno konvergentan, tada članove možemo zbrajati u bilo
kojem poretku.
P cos nπ
72. Red je apsolutno konvergentan.
n2
73. Alternirani harmonijski red konvergira po Leibnizovom kriteriju.
1 1 1 1 1 1
74. 1 − 2 + 3 − 4 + 5 − 6 + 7 − · · · = ln 2.
75. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 je definiran na čitavom skupu R.
76. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 konvergira na čitavom skupu R.
258 DA/NE KVIZ
77. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 konvergira uniformno za ∀x ∈ (−1, 1].
78. Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 konvergira prema nul-funkciji za
∀x ∈ (−1, 1).
79. Ako niz neprekidnih funkcija konvergira uniformno, tada je limes takoder
neprekidna funkcija.
80. Niz funkcija fn (x) = sinnnx konvergira prema nul-funkciji na čitavom skupu
R.
P
81. Red funkcijaP fn konvergira po točkama prema funkciji f na skupu D ako
red brojeva fn (x) konvergira prema f (x) za ∀x ∈ D.
P
82. P
Red funkcija fn konvergira apsolutno na skupu D ako red brojeva
|fn (x)| konvergira za ∀x ∈ D.
P
83. Red funkcija fn konvergira uniformno na skupu D ako niz parcijalnih suma
konvergira uniformno na skupu D.
P n−1
84. Geometrijski red funkcija x konvergira na skupu (−2, 2).
1
85. 1 + x + x2 + x3 + x4 + · · · = 1−x , ∀x ∈ (−1, 1].
1
86. 1 + x + x2 + x3 + x4 + · · · = 1−x , ∀x ∈ (−1, 1).
P∞
87. Red funkcija n=0 fn , gdje je fn (x) = an xn , još se zove i red potencija.
P∞ |an+1 |
88. Radijus konvergencije reda potencija n=0 an xn je broj ρ = lim sup .
|an |
89. Ako je ρ radijus konvergencije reda potencija, tada red konvergira na skupu
R \ [−ρ, ρ].
90. Ako je ρ radijus konvergencije reda potencija, tada red divergira na skupu
R \ [−ρ, ρ].
P1 n
91. Radijus konvergencije reda potencija n x jednak je nula.
92. Pomoću Taylorove formule možemo računati vrijednosti elementarnih funk-

cija do na željenu točnost koristeći samo četiri osnovne računske operacije.
93. Formula za Taylorov razvoj funkcije f (x) glasi f (x) = f (x0 ) +
∞
X f (n) (x0 )
(x − x0 )n .
n=1
n!
94. Formula za MacLaurinov razvoj funkcije f (x) glasi f (x) = f (0) +

∞
X f (n) (0) n
x .
n=1
n
x x3 x5 x7
95. sin x = − + − + ··· , ∀x ∈ R.
1! 3! 5! 7!
X x2n−1
96. sin x = (−1)n+1 , ∀x ∈ R.
(2n − 1)!
x2 x4 x6
97. cos x = 1 − + − + ··· , ∀x ∈ R.
2! 4! 6!
x x2 x3 x4
98. ex = 1 + + + + + ··· , ∀x ∈ R.
1! 2! 3! 4!
x x2 x3 x4
99. ex = 1 + + + + + ··· , ∀x ∈ R.
1 2 3 4
∞
X 1
100. e = 1 + .
n=1
n!
260 DA/NE KVIZ
Rješenja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. DA

2. DA 22. DA 42. DA 62. NE 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. DA
4. DA 24. NE 44. NE 64. NE 84. NE
5. NE 25. DA 45. DA 65. NE 85. NE
6. DA 26. NE 46. NE 66. DA 86. DA
7. DA 27. DA 47. DA 67. DA 87. DA
8. DA 28. DA 48. NE 68. DA 88. NE
9. DA 29. DA 49. NE 69. DA 89. NE
10. DA 30. NE 50. DA 70. DA 90. DA
11. DA 31. DA 51. NE 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. DA 72. DA 92. DA
13. DA 33. DA 53. NE 73. DA 93. DA
14. NE 34. NE 54. DA 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. DA 75. DA 95. DA
16. NE 36. DA 56. DA 76. NE 96. DA
17. DA 37. DA 57. NE 77. NE 97. DA
18. DA 38. DA 58. DA 78. DA 98. DA
19. DA 39. DA 59. DA 79. DA 99. NE
20. NE 40. DA 60. NE 80. DA 100. DA

Matematika 1 - Zbirka Zadataka Ivan Slapnicar 2008 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika 1 - Zbirka Zadataka Ivan Slapnicar 2008 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Slapničar

Split, veljača 2008.

Popis slika xiii

3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA 65

4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 93

5. DERIVACIJE I PRIMJENE 127

6. NIZOVI I REDOVI 179

A. DA/NE KVIZ 223

1.1 Graf parabola y = x2 − 2x i y = 2x2 − x − 3. . . . . . . . . . . . . . 3

4.1 Sinusoida f1 (x) = sin 2x. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

5.1 Presjek kružnog stošca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

Ova zbirka namijenjena je studentima tehničkih i prirodnih znanosti, a u prvom redu

1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . 2

1.1 Nejednadžbe s apsolutnom vrijednošću

Riješite sljedeće nejednadžbe:

(a) |x − 1| < |x + 1|,

(a) Budući da su obje strane zadane nejednadžbe pozitivne, smijemo kvadrirati.

(x − 1)2 < (x + 1)2 ,

(b) Desna strana nejednadžbe može biti i pozitivna i negativna pa ne smijemo

Rješenje ovog slučaja je presjek rješenja kvadratnih nejednadžbi (1.1) i (1.2).

y=x2 -2x y=2x2 -x-3

Slika 1.1: Graf parabola y = x2 − 2x i y = 2x2 − x − 3.

[−1, 0] ∪ h0, 1] = [−1, 1].

1.2 Dokazivanje jednakosti matematičkom indukcijom

Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n vrijedi

što pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak

Jednakost (1.6) dokazujemo slično: uvrštavanje daje

1.3 Dokazivanje nejednakosti pomoću matematičke indukcije

Dokažite matematičkom indukcijom da za svaki prirodan broj n ≥ 2 vrijedi

Rješenje. Označimo s M skup svih prirodnih brojeva n ≥ 2 za koje nejednakost

1.4 Binomni poučak

odredite član koji ne sadrži x.

Član u razvoju binoma koji ne sadrži x dobije se uvrštavanjem onog k ∈ N za kojeg

1.5 Zbroj koeficijenata u razvoju binoma

Odredite zbroj koeficijenata u razvoju binoma

Rješenje. Prema [M1, teorem 1.6] je

Uvrštavanjem x = 1 i y = 1 u gornju jednakost dobivamo traženi zbroj jer vrijedi

Dakle, zbroj koeficijenata u razvoju zadanog binoma iznosi 1.

1.6 Osnovne operacije s kompleksnim brojevima

1.7 Realni i imaginarni dio kompleksnog broja

Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z ako je:

(a) Budući da je i2 = −1, i3 = −i, i6 = i4 · i2 = 1 · (−1) = −1, i7 = i4 · i3 =

1.8 Konjugiranje kompleksnog broja

1.9 Modul kompleksnog broja

Ako je |z| = 1, izračunajte |1 + z|2 + |1 − z|2 .

|1 + z|2 + |1 − z|2 = (1 + z)(1 + z) + (1 − z)(1 − z)

1.10 Algebarski oblik kompleksnog broja

Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

pa je z = −1 + iy. Uvrštavanjem u drugi uvjet slijedi

Dakle, rješenja su y1 = 0, y2 = −2, odnosno z1 = −1, z2 = −1 − 2i.

1.11 Jednakost kompleksnih brojeva

Odredite sve kompleksne brojeve z takve da vrijedi

Izjednačavanjem komponenti kompleksnih brojeva prema [M1, definicija 1.19] sli-

1.12 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja

Odredite trigonometrijski oblik sljedećih kompleksnih brojeva:

(a) Za kompleksni broj z = 1 + i vrijedi Re z = 1 i Im z = 1. Prema formulama iz

Nadalje, kako se z se nalazi u četvrtom kvadrantu, vrijedi

1.13 Potenciranje kompleksnih brojeva

Koristeći trigonometrijski oblik kompleksnog broja izračunajte:

(a) Prema zadatku 1.12 pod (a), trigonometrijski oblik od z = 1 + i je

De Moivreova formula (1.4) za n = 10 daje

(b) Promotrimo kompleksni broj

1.14 Korjenovanje kompleksnih brojeva