IGt RESAD KAMilE,

il-
E
;5
ffi
:)
,L
o
4
=
d
G
rG
,{
.L
-{

:g
E
fl
u s
{S-
tr I r '-i{

I rtr:
I'ir
il\
'lliilL,;
 RESAD KADIC

lbpin
jmrf
Re5ad Kadi6
ILHAMIJIN PUT U gMRT
pripovijest
- -
lzdava6: 'Freporod.
- glasilo UdruZenJa llmlje BiH /
Za izdava[a: dr Jusuf Raml6 ,/ Prvo izdanle / Tiraz:
. 5.000 prlmJeraka / Saralevo, 1trt0. g,

Stampa: lP 'Svjetlost. - Sarajevo, OOUR Stamparlia

Sarajevo/ Za Stampariju: Branko Kandid

Naslovna strana:
Hemid Lukovac

Dllolorii prlpovileoti 'llhamiiin put u smil( obiayulvani su u naslflcitn u listr

rPreporcdc od brcia 1. do broia 14. u 19116. godini SARAJEVO
1976.
 Ovo je istinita pripovijest o Abdutvehhabu
bin Abdulvehhabu Zepdevi ilhamiji, koji je
Zivio iivotom pravednika a -umro smr6u mude.
nika u vezirskom gradu Travniku godine 1g21.
Bio je vrstan teolog, gorljiv mistik i hrabar
je na turskom, arapskom i svom
pjesnik. Pisao
materinskom jeziku koji on naziva bosanskim.
Osim zapaZenih teolo5kih spisa ostavio je I
velik broj kasida, po demu se ubraja u naj-
plodnije muslimanske pjesnike svoga doba.
Rodio se i Zivio u Zepdu, u vrijeme bre-
menito nasiljem, nepravdama i porocima, pod
kojim se Bosna grdila i krvarila. potresen sud.
binom zemlje i ljudi, taj produhovljeni asketa
i pravednik nije mogao a da ne jaukne i ne
digne svoj glas protiv svih onih koje je sma-
trao krivcima za zlu sudbinu rodne grude. Nje"
gova protestna piesma
"eudan zeman nasta-
de" zapedatila je zlehudu llhamijinu sudbinu:
tada5nji bosanski vezir, nesmiljeni DZelaluddin
Ali-pa5a, pozvao ga je u Travnik i dao po-
gubiti.
llhamijina mudeni6ka smrt bolno je potre-
sla sve pravdoljubive ljude, o demu svjedode
u kamen uklesani stihovi sa njegova nadgrob-
nog spomenika u travnidkom groblju u potur-
-mahali.
 i
I
li

I
ri
ti
i,
I
I
Prkosedi silnicim'a, on na sviiet ade drugi,
za niim ojerni prijatelii u dubokoi ginu tugi.
l
I prikloniu m,alu glavu, odekuiue' udes hud|
I Sejjid" Vehabb postao ie suih prauednih uzor liudz'
(Sa Ilhamijina nadgrobnog epitafa)
{
I,l

Kad u Zepde stiZe glas da je llhamija pozvan u Travnik,

r)
I
ljudi zastadose prestravljeni. I dok je on prolazio dar5ijom'
Sutke su gledali za njim' kao Sto se gleda za onima koje od-
Vodenaguniliste.Nitimujekopri|azio,nitigakooslovljavao.
ear5ija sL pravila da ga ne vidi, mada su ga svi vidjeli, i- svi
pratili pogledom. A sve onako ispod oka, kriomice' I iz dudana
i i. L"i,ui Jedino mu pricle suludi Baban pa ga smjehulje6i se
pozdravi i ispruZi otvoren dlan. Pogleda u spuStenu paru, na-
smija se i meke6uci utede niz 6ar5iju.
Kad izbi pred Ferhadpa5inu dZamiju, llhamija zastade' Po-
diZe ruke i pode uditi. Ljudima se dinilo da razgovara s mrtvi'
ma. Da ih pita kako im je, je li im teiko' Jer, i njega su ve6
ulbrajali u mrwe. Pa je opet po5ao' ZamiSljen' Duboko spu5tene
glave.
Nod proveo sjede6i. Sdm. Uz upaljenu svije6u' Na ko-
je
ljenima. trtiti' mu je ko doSao, niti kucnuo na pendZer' Mada
su svi znali da bOile. Samo je svije6a u diraku pucketala i ka-
lila se.
Bio je miran. Gotovo ledeno smiren. Premda je predosjeiao
zaito ga DZelalija poziva i Sta ga u Travniku deka' Nikakvu
dobru iile se nadao jer Travnik se, od DZelalijina dolaska, krvljr.r
umivao i u strahu sPominjao.
 CItAV rtrtr le llV(rl lo lrrtril Irrf;err Iiltlrrll.rtla lrlrt erl hrlllil se tijelo ne u56uje dugim zadrZavanjem. Neka braca ne vide
Od mallh no11r.2lvo ao einrlan karl arr rrrl afa;rrli lrrvn €nlvaro tegobu i bol. Lijepo i brzo sve dovr5ite, da vjernici nemaiu ni-
I kad Jo $ (x:ttnt lrrvl prtl lxlEqn u rltarrrlltt, hn lrnlrRrrrrrnrrrnr, larl kakve tegobe ni dosadivanja zbog moje dZenaze. Oprostite moje
nako glotlttlttrll ttlra ro, tt evlle rrovo 6llvnrn Frr t*r irnrlrr lfnri,lr nedostatke. Ja svima opra5tam . .. Ja ne pladem za ovim svije-
IOpnr';ko tttotlrnnn invnga rrnrrlrrlart,6rrllllvrrll Inflrrl;tr11 lritrrr tonr i ne veZem se za njega. Iza5ao sarn vec u prelazni svi-
hodlo, llrorl koiltrr In gurllnanra ttllu I url hrrlnll le Ful ll vu iet..."
stlhovo. S lrrl;orrr nn nlnlln Bez edZela umiranja nema. Nije mu bilo sucleno da umre.
Bilo mu je odretleno da Zivi i pati. Zbog zla, nepravdi i nasilja
.lftrj ntttnthrl, krrrnFlln, njegova vremena.
Ktrralrrlrllo rhrrltln, llhamiju je to razdiralo. Nasil.ie, ponajviSe. U njemu je
lrtro tlorn n,l nlln.l!t vidio korijenje svih zala. Pa je ustao protiv nasilja. Ustao je
Onda so u rJoCnrrlu prRlrncin u loJrrlrlkrr tlqrlrnuu I tr rrlrll onim u demu je bio najjabi: stihom. Skovanim ikaljenim u vatri
inJu toklJu u 2lvdle lrrrn, Snrl rrrrr ln finllt llrrrrn jrr lrnlra irnfino njegove vjere, kojoj je bio neizrecivo odan. Pri tom nije Stedio
prod odl. Blag lrroknko $lolno,rnnllAllolt, n pun ltnnln kno nni:o ni pa5e ni mulle" Da nije bio takav, glave bi se, sigurno, duZe
nanosio.
meda. Nakon dugogodl$nJug llornvkrr I nnrrkovnnln u liltlrtlxrllt
ilutanJa po tekuama od tsuhuro do Sarnrrrkonrln, 1lrllo lo:rvo.
jom darovitoSCu i znanjem zadlvUavao tarnoSnlo $ollrovo, Hrr- "De Ii ti je Halil paSa?
sejn-baba je osjetio vrelu deZnju za rodnim kraJcm Jru so vrrrtirr A musafir AIi-paSa?
u Bosnu i osnovao tekiju u Zivdiiima. llhamija mu je blo ri- I goveda zna5e na5a,
jetko odan i darovit udenik. Husejn-baba ga je uveo u uznosittl de li bi5e laii va5e.
tajne tesawufa i u dervi5ki red Nak5ibendija. Umjesto svoga Postid'te se, sramota je,
dotada5njeg imena: Abdulvehhab bin Abdulvehhab Zepdevi-Zep- pobojte se, grehota je,
dak, uzeo je dervi5ki nadimak llhami, Sto ie reci nadahnoti, jer Sto dinite, promislite,
je neporecivo vjerovao da sve, dime se ljudska du5a hrani i de to bi5e laZi vaSe?"
uznosi, dolazi nadahnu6em BoZjim. Zanesen, pjevao je:
euli su ga, ali hajali nisu.
"llhamiju ni5ta vi5e ne smeta, Onda je za vezira u Bosnu do5ao Dielaluddin Ali-pa5a
otkad nade BoZijega rahmeta, DZelalija. Poslao ga je sultan Mahmud ll, reformator. Refor- -
on ne Zeli ni od koga hirnmeta, mama koje je donio sultan je nastojao spasiti carevinu koja se
Allah, Allah, srcern zbori, derviSu!" od nemoii uveliko drmala i glavinjala. Ni Bosna nije viSe bila
avlija idulistan carevine vec njezina otvorena rana koja je
lz Zivtit,a se vratio u Zepde. Kao imam i hatib Forlrrrrlprr. krvarila iSirila se. Gdje joj sve sinovi nisu ginuli! Bila je dugo
$lno rllarnllr,.. Bio io vrstan alirn, gorlliv srrfija i tlrrrovll lrlnrrrrlk ranjavana i izranjena. Ratovima, bunama, kugom, nasiljem. DZe-
l lorlnrr orl rrrrlplo<lniilh ntrrslirnanskih Jrlsar;rt svo(tn vrnttronn lalija je trebao da zalijeci izatvori te rane. Da je upokori, jer
Oslrrr lnoloikllr l1.rlsrr, rrrrpl:;rro ic I vo/:i brol plonnrnn lriovou lo se od jada i boli propinjala i ujedala.
ntt lnnl.l itmkrrtrt, lttrttkotrt I rtritllskottt lorlktt A lrlrr lo lnfi ttrr Do5ao je iz Edrene, gdje je bio carski namjesnik. Gvozde-
illo lrio In lnriko lroltrnlnrr lkrlloll nrr {ln I lliFlo I rlrtfirr llirr in ne ilaravi, nepokolebiv u odlukama, uden a jo5 viSe nemilo'
olnrlnrr In.lntol.ur rlro11 lrrrlrr rr knllrttn lo llntrln llvlclrr iltrlll srdan, DZelalija, koji je uz to bio i rashodZa, sa zadovoljstvom
lllll nn rlrt r.n tttrttllall l)it ttttt nn lrtllttrtl.rtn vrtl.ll'xtltll lll'r,r se prihvatio zadatl(a kojl mu je sultan povjerio. Srnatrao je da
filnlrrr'l r*, lrl rlttttlnlttla i ;tr llirlolln, ritltluilt ltr na ljutu ranu treba Lrdariti ljutu travu.
"Na intrtt trllllll llrllllrlilnltllc llll 6cltrtrlEl rl+l llf: lrilr,rii=it.r ir]l Pa je i udario ljutu travu.
ottnl nvllel lr*: ltttrtttn lrtlvltllrr tttl uii ttrtl.tt e.= ttll.' rr,l ttterrn je rano pro-
lltl lnrlbltitfrl N::l rt ltrtrtttrl trr;rrtrtltt grllcil'lr:e i ri=lFrltirtslria llel'.r l
Uskoro po niegovu dolasku u Travnik
- a biloi neposlu5nih
ljeie godine 1820. otpode pozivanje sumnjivih
-
l,'
10 lr 1'l
 lrili nlf lnlll, rrrvt Bl6r: grlrl *llrirrrl ilt I lrr rr
I)rvaka. Orri, kojr srr
(torlstvu, a ostali lx)d krvnik(,vltl nr.r'ntn lll nrl,.tri rvil{!ltrr{l
gajtana. Samo u jedntlj okrvrrvllon{rl lrrrvllr krrl rrrrr I. hrrhl lrtlln,,r:
historicari, pogubljeno je lri<lrt:rol grrvlhl Ilrrrrrir'a, l lrrrlllsr rl11;1;1.
noci glavom je platilo sedflnr rprrrlrilrllr Iir; rclnrr'r l.ltl.u rrr, rriir:
smio kretati iz rnjesta u lrtjottto lrrtr gro*rlru,r tr:nkctr!. Pr ovt
dene DZelalijinim muhurom, (lok lru ll(,ln{r alrn}o rrrrrlglt'rlrrlr:
puteve kojim se moglo putovali. Svtl irnrrln rrnrrrrlivr: o'iolrri
morale su pred sudom uzeti dobro illtn(;r! h{rll {.r i,lnti,ttl /il
njihovo pona5anje, a oni koji nisu utor;ll nni:l lrrrrrrrr tlnnll .ru:i('
popisati i opisati pa otpremiti u Travrrik. Nrr ttrrrll ln(ln.r l\u(:r)
u travnidkoj carSlji DZelalija je narcdlo rhr rir pr llriln it,llnrru
arSin s njegovim znakom utisnutim u 1;voir1rr Arr'iirr ir: lrr:lrirlrr
da posluZi kao dvostruka opomena: kao nr$irr prrrvrlrr lorlrr:rl< zir
sve i kao tadna mjera koje se moraju svi J)ri(lrlirvirll
Strah je, po bogzna koji put, lazao ljurlskirrr rrlrrlrrrrrrl A
kad je DZelalijin zulum 'dodijao iticici na zolcrx)i (trirri", lirvi
se llhamija. DiZe svoj glas. Posljednji put. I zapjcvir:
fudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
Sta se hoie, zaboga?
Vei takata nestade,
zlo narn svako postade,
dobrih ljudi nestade,
5ta se hoie zaboga?
Turcin nema amela
krivda pravdu zamela,
pa se pravda umela,
Sta se hocc, zaboga?"
Premda osvjedodeni musliman i sufija, sto se tada poisto-
vjecivalo s pojrnom Turdin, pravdoljubivi llhamija je imao lrra-
brosti da javno osudi nasiljc i kaZe istinu.
Sad je sjr:dio na koljcnirna, nujan iprepu5ten sam sr-'tli,
pa prebirao po uspomenarna i izranjao u stvarnost koja jc trila
mradnija od nor;i koja jc lc2ala nad gradom. Onda sc o<lltrdrro
diZe ipo<;e sJrrcrnali. Krenrro je u neko doba. Prije zorc. l)rrrtrli
su ga prvi piicvci i tlalcki pasji laveZ. Noc je bil:r l.;rnrrur, lr,:.,
mjesedine.
12
. Zurno je napustio kasabu. Nije se osvrtao. Nije dopustio
da ga obhrvaju osjecaji. Noias je sve sredio. Sa samim ,;a;;.
Bez kolebanja. Put 6e mu do kraja ostati ravan i eist. S po-
gledoin uprtim u svjetlo lstine kojoj je odano sluZio.
Boie, da li on to sanja? Kako je ova no6 gluha i nestvarna.
Kao da je sve Zivo pomrlo, pa ostao samo on. I sad ide ispod
tamnog neba i iutljivih debelih brda, dok tu, negdje u bliiini,
stenje .nevidljiva rijeka, zaklonjena mradnim euOoviStima koja
kao ukleta leZe i preZaju uz njezinu obalu. Zar iza mraka ove
dudne noii zaista postoji neki vezirski grad Travnik i u tom
gradu dovjek po imenu Dielaluddin, koji ga poziva i deka
da bi
ga s glavom rastavio. Ako on uistinu postoji, Sta li sad radi?
Spava? Pa kad se probudi i sjeti ko je i Sta je, zar ie opet
nastaviti tamo gdje je juder stao? Zar ce dan koji ce se uskoro
roditi sve ovo izmijeniti ioZiviti? Zapjevace ptite, rodice se i
zaplamtjeti boje, zazujace pdele i poletjeti iz svojih ko5nica u
susret cvjetovima koji ih dekaju, a probudeni ljudi protrace
snene odi i protegnuti udove pa se prihvatiti poslova koji ih
6ekaju. Sve ie se izmijeniti i oZivjeti Sto sad sioji kao ukleto,
mrtvo i gluho. Sve osim njegove sudbine koja ga poziva i deka.
llhamija se strese. Ne od straha vec od vetieine trenutka
koji nastade. Sunce je izranjalo iza brda. Radalo se u ognju
rastopljenog zlata koje se razli po brdima. On u tom dasu
osjeti kako je sitan i beznadajan taj Dielaluddin Ali_pa5a koji
ga poziva u Travnik. dime li se on zanosi i zavarava? Zar da je
on gospodar njegova iivota i smrtil
Glasno potegnu tekbir i od zanosa se zagrcnu.
Uskoro zamade u sumu. Radovao se pjevu ptica i igri ne,
sta5nih vjeverica. lznenaaleni zec dudao je na putu i radoznalo
ga gledao, pa onda skodi, izvi se u skoku i nestade ga.
DZelaluddin Ali-pa5a opet rnu izade pred odi" Golem i pri-
jeteii. llhamija stade. Ne5to vruce oSinu Ea preko srca, ali
samo za trenutak.
Sejtane, nalet te bilo, odlazi mi s odijul DZaba me stra-
5i5 i- isku5ava5! Vrati se onome ko te Salje!
pa mahnu rukom kao da se od nekoga brani i ubrza - Sapnu
korak.
tvrdo
Stani! povik, a iza bukve se ukaza duga6ka
- odjeknu
cijev- Si5ane. llhamija stade.
-- Baci oruZje!
On ispusti zavelljaj i dervisku Staku.
Digni ruke!
-PodiZe ruke. Stajao .ie kao ukipljen. DZuba mu se bila za-
digla do iznad koljena.
13
 Onaj mu pritle s leda. Bio je mlad, plo4at, l)o(l pusatonl.
Stade pred llhamiju, zagleda mu se u llco I sn(lc pogledom - Zove
Zove.
te?

sve do nogu, pa se posprdno nasmlJa I spustl puSkrr. - Ja zna5 li, jadan ne bio, sto te zove?
Koji si?
- Kad dujem, ...
- Putnik, dervi5. - Ne mere bit'zna6u
da ne zna5! Mora da si mu stao na iaziju?
- De su ti pare? - Morebit.
-llhamija -
nespretno
je
izvude kesu. - Okle si?
lz Zepla.
Hajduk uze, odrije5i, pa istrese na dlan nskoliko ubogilr - Ja, 6irne se bavi5? nastavi coravi, gledaju6i rnu u
gro5a. -
kauk i niz dZubu. - Sta li si?
Jesi I' hodZa.
l'ovo sve?
- JeSve.
-
Dervi5 sam.
- Dervi5.
- je
- lh, i ti si mi neki . . .! Kud si pos'o? - llhamija.Ja, koji si, kako ti ime?
U Travnik.
- U Travnik? Nekom? -eoravi mu pride bliZe.
- Veziru.
-Hajduk se izmade pa ponovno diZe puSku. - llhamija, veliS!
llhamija...
- Onaj Sto kazuje pjesme?
Yeziru? Zar si ti njegov . . .? - Onaj ... Sapnu llhamija gledaju6i preda se.
- Ja nisam nidiji, osim BoZS'i. - Pa
- Pa, Sto mu onda ideS?
-
5to, brate, odmah ne kaZe5! Sjedil Slu5avo sam ja
- - o tebi.
mlogo Jesi I' gladan? . .. lbrise, daj meso i pogadul
Zove me.
- Tove te! Poradi 6ega? Ne treba, fala ti.
- - Sto?
Ko to zna. Nesto sam mu, morebit, skrivio ... - Postim.
- Jadan li si, ako te on zove! Uzmi to svoje, pa hajde!
- - - Eh, je baska" Sjedi,
pokaza hajduk odima na swari. -llhamijatose spusti. Sto stojis! Evo, ovdi, na panj.
Jedno su vrijeme Sutke gazili.
Ne mere bit' da ne zna5 Sto te zove? Slu5avo sam ja tvoje pjesrnel Pune su pouke. l, 'nako,
-llhamija je Sutio. kako- 6u rijet, pravedne.
Ako te DZelalija zove, zna ti se! naglasi hajduk I
llhamija se sjetno osmjehnu.
- ga odmjeri.
iskosa - Sta je, Sta se smije5? osmjehnu se i coravi.
je bio neodje - Veli5, da si ih sluS'o . . -
On ni ovaj put niSta ne rede. U mislima - lh, kol'ko put! Na sijelima. .

daleko. - Pa, dto rne nisi poslu5'o?

Uskoro stigo5e. Kraj Sumskog izvora sjedila su ih joS cetvo- - Sto te nisam poslu5'o? Ono iz pjesama?
rica. Sutke su gledali u prido5lice i dekali da lrn pritlu. - lz pjesama.
Ko ti je taj? upita jedan, s pusatorn boqatijim nego - lh-h,
-
u ostalih. - valjda od no2a lll sabllo, iSao rnrr je
Dubok oZiljak, - da sam te poslu5'o, post'o bi evlija! nasrnija se
ispod lijevog uha sve do uvrh 6ela. Odnl kitpr:l blll riu mu sti- coravi. ne meremo svi bit' ni evlije! -
-Al' morerro insani.
snuti. Bio je 6orav u lijevo oko. -Coravi se ljutnu.
Veli da ide u Travnik, veziru. Zovo ryrr, kirio.
-Coravi se diZe. Ba6 tako? Biva, ho6e5 rijet . .
- Govorim .

-
U Travnik, veli5? - po druZini.za tvoje dobro. I tebi, i njirna - pogleda
llhamija
U Travnik potvrdi llhamlJa.
-- - Reci ti to DZelaliji! planu pitaj ga, Sto on
-
D2elallJl?
NJomu.
- je od6oravi.
nije -insan? On je vezir, a gori - hajdukal Mi
svakog smo
- od njega u $totinu voda pripraniJil

14 15
 Svako za se. A on, ako je i vezir, nije reeeno
in""n. da je i
_ Stisni, pa mu to kaZi!
llhamijaSutke pokupi stvari. prije
nego Sto pode zastade
_ das-dva kao da se predomi5lja da li Ol lrn pri
Ja Sta sam imo kazat,, odlasku job ne5to
__ Ha_h, tako, kaz,o sam. rekao.
bivat pa sad iJ";-;. ajluk! Sta je sad?
da ti ne kaZem si",-""i"i"srr,, E, mol ilhamija,
bru stave, ja ri ro - Pade - upita
mi ne5to
doravi.
il?,"r; -
Sto podem,
na um oko ovih va5ih para, pa prije nego
da vam kaZem.
Ako je Boija volja, nek, i to bude. Ja sam svoje odu- __ Hajde, kazuj, da i to dujemo.
Zio . I Bila, vele, neka s.tara Zena, koja je iivjela brez ikog
ga je jedno vrijeme Sutke gledao. svog- Sama, k'o prst. Sazn'o to hrsuz, pa joj se navadio
o",u,?orru, Gledali su ga i na kucu.
Nije b.ilo noci da joj cjos'o u avliju i u5,o u mutvak, pa
Zna5 li Sta... * ..ne.b.i
uzo il'tevsiju, il'ibrik,.
- pode coravi. il'devdir, jer nedeg Uof;rg i-rlupUig
llhamija diZe glavu. u nje nije ni bilo. Starica sve to gteUata i-Sutjeta". goiaf;
se,
* Bilo bi ti najbolje da ostane5 hudnica, da je hrsuz ne ubije ako bi digla huku ! uzUuniia
konr-
mog'o bi. Ako ni5ta, osta6e s nama! JoS si u kuvetu, 5iluk. Hele, vidjele ro komdije, pa
ti gt;;;';; iur"nu. A to je, najprede!
.iaiiti straZi. DoSla
sakrili se u mutvak pa dekaju. A'dekala i ona, hudni"u. straZa,
llhamija je Sutio i kao odsutan
gteaao preda se. uz..pendier koji je gred'o u basdu, kuda je r,r"",
ai"Al"
- Haide, da dujemo, Sta ti veli5. Ne Salim se, vjere mi! avliju. "irurio'u
ffi"il: J3;i"lTi,i""i:i ;"'"'#;, iazuk da o'",i,i"r.,ilr Te noii eto ti hrsuza, lde niz ba5du, ba5 k,o da je
Serbez. I',li habera. Kad dode do pod pendZer, starica
u svorn.
-oz-g;:
llhamija, kao da s6m sa soborn :
u po glasa: ;
razgovara, uzdahnu:
Hrsuzaga! ...
to, Sto
Glavu bi, morebit, i-saduv,o,
- vi radite, ng al, bi izgubio duSu ... Jer -On Hrsuzaga!
se trZe pa stade.
v.alja. N" ,rllr, iru"o ,o;ul Strahobno je
Sta DZetatija radi, at' ni va5e
;" ;;;;" A;Jegovo obaSka, ier on Ne idi, sinak, tamo! preZaju te i dekaju. Hoce da te
je vezir i zaduZen ie da - Vrati
ufate! se, moj sinak, vrati! StraZa je doli, u mutvat<u.-.. _
,pravdu- Li,jf i lO"Oro dini. Kalacete se
I
i vi i on. Gorko 6eie se kajatil Saptala je s pendZera.
kome ti tol Kako ona to rede, 'nako ti na6 hrsuz nagarl uz ba56u.
I
llhan|i.Ma -_ skodi jedan iz druzinc i pr..\'ril Jr'rre I
Hele, straZa dekala, dekala, al'hrsuz ne docfe. eekali ga
jo5 no6-dvije , al', diaba. Kad vidje5e da ga nejma,
-- rbriSe' stani! * viknu coravi i staclo
se okrenu llhamiji: izrrrer'rrr rrjirr ()rrdir odoSe.
digo5e se- i

.- Uzmi svoje stvari, pa _ Kad, jedno jutro, starica k'o i uv'jek poranita i saSla
hajde! Karl Ii i. l)z'l;tlty;r i'1,*, avliju da zagrabi vode iz bunara. Ona u avliju, , nu ,r"O-uJi;Jur
;:'i;::',#:::''l""l|,t' sui auoi''n' t"'t""'t Ar', krrrr 'r,' r;;,;i,; stoji evo mi ti uzo! A u uzlu sve njezine pokradene stvari.
Hrsuz- joj sve vratio. I povrh .rero joj i odozgo me;,;
Evo mu i kesa. BiJo_ie u plah kat od kuma5a. "uegada joj se zafali
hediju_-i . . . eotlle,
:;prrlrr. r:. orurj koji ga ;e dodekao njoj iiilrrvilr irr:rt r;rorilt
iii;",,;;.'"' I)o "K'o
kaZu,.posve se pro5'o.hrsuzluka. Roe'o poSieno radit, i :iv;et,...
I

lvo li io$ stotinu! Nck ti .sc rrirrftr llhamija se znadajno iska5lja i zaiuije.
:irrirrrrr. r':r, r';.r;rvi i pr,,zi',n.,'t,r-,,",;,,i,i,lil;;,"iilll',i,l,,i,lli'-""' Svi su jedno vrijeme Sutjeli.
sam ti, uzmi svoje stvari pa hajde, dok je za vaktal
l:rl;t li. lrl, lro<:r: rrti lrcbitl,.
jilr;rlr lc. rrrrrrrrhil,
1
- Rek'oioravi.
prosikta
rrru"iih lurrirrrr plrrrr? - llhamija pokupi
.lc.rl i lrrr;;r A trcr:c tni, lrclr,;lrrr, stvari, diZe ruku spram dela i pode.
rri lrclrtrt, ;l Sutke su gledali za njim.
I lrr rrrlrrlirrr rl;r rrnr:rr!
ja
;
- IVla, bi' njega ...! Ko zna koga narn more na vrat
namusalatit'! zareZa jedan.
16 -
',7
 Neka ga, nek' ide!
- skinuce
glave, .N.e6e, nije on od tih... A ako ie do
mu ie D;elalUa,'r,"'i#,r"sto
grijesimo? on je pravednik, da se mi dZaba Ti si taj llhamija? upita neko kroz granje, ali se ne
sio' j;;t,";;:;... R ono sto nam - On ustrepta. Nemir mu
pojavi. - se uvude u srce.
rek'o, sve je 'nako ie
dodade eoi""i"iif,o. I to vise
za sebl. Ti si taj llhamija? opet ie glas, a onaj koji je to
pitao- rastavi grane i stade-pred njega. delenka mu
;e-blistala
na suncu i llhamija du kako mu srce 6as kuca, das zastaje,
pa opet kucne, pa zastane.
Dielalija! pomisli, jer vidje kako u do5ljaka izviruje
Itrhamija ostavi Sumu i izade
na 6istinu. kriva sablja ispod- binjisa. A binjib mu Sirok, zaglsito
Bio je jo5 vise ojatlen nakon poput usirene krvi. "*en,
"u"r"tu
s hajducima. Kako Jest, pogodio si, ja sam D2elalija! _ poWrdi do5ljak.
:l"jJT;'?i'B; iili:tasa: -_ n' siJ b:"r"rii" -llhamija je dekao i Sutio.
* Hej, zemljo!
"1i"-i"#i'il, DZelalija mu se jo5 bliZe primade. Opet je 6uo kako mu
uzdahnu duboko. *
-u nevarjare g""poi,r."r
Te5ko tebi, kad ti srce kuca.
;:r:ililj?:#]:1"," x,r.u, ,"-joilJ
ti sam te u Travnik.
Sunce je prZilo. penjuci - Zvao
Evo me, krenuo sam ...
se sredini neba. put je bio izlo- -
kan, pun rupa i izvarjun" t ur"n;r,
, podobro umoran.
Jedva je to izgovorio, jer su mu usta bila posve suha.
Odludi da predahne. A i
;;;" """""e
je, suoeci po suncu, bilo Ne treba5 i6i, nemoj se mudifl. pogrijeEio sam i kajenr
na domaku. Riieka
-i dotje isioA p-utll'rn-umila se. -Vrati se ku6i. ldi gdje ho6e5. Konj te deka na cesti. I
skala se na suncu ie,srebinom- gii;;-'po'gravarasvjeZlnom. LJe_ pratnja te deka. Da ne ide5 sam. lma hajduka.
Vrbama nacidkane ouale lile-s, na brzacinra. llharnija jasno du topot konja i ljudske glasove.
sad-e. do rijeke, ras.premi
ir""'irlJjr. A ti, kuda 6eS ti?
se i poce-uzimati abdest. - upita llhamija, ne znajuci ni sam
*0"' supnu'tJ os;eti ntezinJ-svlezinu za5to- ga to pita.
k"j;#;Hffi;:| - Ja? . . . Ne znam. U Travnik vi5e ne6u.
- I nemoj.
Dokje staiao na namazu osjeiao se. gotovo
ru je re-bdlera nesdje , bestjelesan. - Tobe do6'o i vise ne6u da grijeSim. Dosta je bilo.
91:r. r
tom izgovarao riiedi moritv6. r.ru"turol""riro
";;;;; u zanosu je Saoa_ - Hajde,sam
onda, sa mnom!
i riietJ, i-r,""Ii.
Uranjao je u vetidanrtr"no ji"rrrn"ruo, - Kuda?
I 9yugu,
milja koje ga obuzimalo. zamtruct od - U Zepde.
Kad predade selam, kao da se prenu - Sta
Bio je okruZen podnevnim mirom,'u-'f,lrOu i ponovno vrail zemlii. - Budidumujezin
tamo?
u Ferhadpa5inoj dZamiji. I ja
je klanjao. Gore, na jabuke pod kolom sam tamo.
To je moja dZamija. Tamo sam imam. I hatib.. .
j,e9es.k;j.n-pir"","iirl biJetiti su se rriltki
obladi6i poput raStrkane janjadi. DZelalija je 5utio. Kao da razmiSlja. duto se kako uzdise.
Mravmu :urno prlde pieko nadlanice. BaS kao da ie zaplakati.
pade u travu. Negdie,'podarje, Otkinuta jabuka
r" euo sam da si bio hodZa. Da si hafiz _ opet 6e llh+
otegnuto dozivlje, pa i on utit nr.r. "" l"lui gras kako nekoga mija.- Usta mu vi6e nisu bila osu5ena.
Zunu"L'fi*n, na jabucl l pode
ktjunom o debro. Kratki, i"pi
iigillt' ,i"*i, odjektvati su u - Jesam, bio sam hafiz. Mnogo sam poboravio . ..
Budi opet!
Je ti mi ovo -
:?!ij,muputponovno
2ijo)?- * pomisli, a mrav
da hladujem u ovoj tjepoti Bo_ - Grije5an sam, brate
Bog je
milostiv.
Sapnu on tronuto.
mija poZetje da se ovdje p"d, ,ib,rr^
preko ruke. llha_ - Dobro,
iuliko,n, zauvijek smtrl, podi 6u kad ti kaie5. A Sta 6u sa sabtjom? Ona
da mu dusa, kao marodas, otprhne ";; l nesi"nu u visrnama. - nede trebati.
mi vi5e
bi to bilo lijepo, kako bi to. . Kako
Slomi je.
- BaS?
18 -
, 2*
19
I

I
 ju najbolje. Nek te ne podsjeca
* To.
DZerariia ootegnu sabrju, ...
tthamiju. On se oJ i.nunu6Ji,i"", "ri'i" l" trgnu I protrudi.
,"rr"i"preromi, vec .asrnu rra Sela i zaseoci kraj kojih je prolazio, provirivali
zelenila. Kuce, pokriven" po"in;ulo, -sr".nororn, su izmeclu
Gore, na odisare su do-
lazili su kiridZije
"""1,,_j1?-:e.konjski a"Oo, , tJudskt gtusovi. pro_ maiinskirn mirom. BadZe su Oinjif*.
bo uederi je bilo jo5 malo
i.trgovci. lsli su u S!ruluun, po.,,i,.,. ostalo. e ulo se kak-o j""i"fir'
Je i
ustao gledao. llhanrija .se dobani Tu i tamo, daleko od
JoF uvijek poJaolr"o, ,n". stajata je u brdu pon"f.u'o"urntjena kucica slidna
viknu neko od jarrada, pokazujuci ::::[!_f""a,
scucurenu. psu koji cudi i deka.
*|x;#l - Nekoga ko eb Ooei..-.*- -,,v,,i
l',:ffi']"' ru- Bilo bi naibolje da okrenem [io"z
mahnu i nesto doviknu. Kao cta Dok-bi me stigli t,na5li . :-prit.rl"- seta. tz ffiog u drugo.
p"d"3:'fl;,#. oa jc pozivao da da ruje. poput crva. I u srcu i , *;;;;. "" rnu se misao i pode
ponovno sjede i okrenu
on zastade i oo-t:I?.,j*nu, "s"ltune,
lice rijeci. 2ollo je tla bude ced me jskuiavari i patitil Ostavi-rn" naret te biro, dokre
"e*.On i'"Ji"rir
Onda ubrza korak^ j-pode poluglasio
Konjanici odjahaSe.
euzur bike rnin hernezdtis-dejtani
ueirl, ._ Rabbi inrri
IGospodaru, ja i[
- Sejtan me jednako salijece
preile i ku5a * $aprru u strahu i
dlanou'tt ol:.1?,.ri;r-;;';;;jJ
se utjedem od sumnji i. ubjdanja";";u;;...
Se;tana i utjedem Ti se, Go_
spodaru, da se oni ne nalaze u OruStuu-mJ*"i.
il:XlJ:t"na
i dohvati stai<u. KrJ;"""preroti. Zaboci torbrr
bisrrrirorrr. Jo$ uviiek Fo.navljao je to po deseti, po stoti pui.
Prije prvog sumraka izbi pred Vranauk.
Malopriia5ni, Zad,udo, Sto
"m"u se
snovidenje s DZelalijorn prariti sulrce vise bliZilo zapadu a sjene postajale
"::_j
putem. bsjedao su qa ponovno m"f.S", ,i, ;;
Il"-":r
pa ie tegobu
ga neprestano oritis.e i m"ori. koJa mu se svoillrr na srcc f,
vra6ao.
fVoe?Sn;i mir i jutro$,,j" Pogled mu se zaustavi na kuli vrandudke
kojstvo bili su posve- i.cezl.i, p"t"l"" sjeti maglajskos kadije Sulejman_ef4iil, tvrcrave i tad se
-pri;e;k*
i uvladio mu se u srce. Uzalud i j",l"f.ofito sve "n,l_
vi$c .o*i"o
"irah putaJeponovio liko godina tamnovao u Vran-duku. f<oll ;e
hove Sto ih je iskovao-u vatri adka it<o;e;e str_ luk" 't u Vranduk na kadi_
"OtlS'uo
obidno bi se govorlto za kaOil"
kad god bi ;";"";i;
cesto puta $aoa_ -
Vranduku, jer je u Vluldyky bita oj" bi tamnovale u
tesko u 2ivor.u ispri_
,t"t#,o'.tno*tao, vratili, a neki "jiho'; tamnica.
ine bj. Sutej.man-efen;;i;1" Nek[ bi se
bio postar istaba-
i nikada se vratio nije. Ne bi' rnu suileno da izade
San dovjek
"llhamiju nista vise ne smeta. na sunce i dode ku6i u. Maglaj. llhamija
otkad nade BoZijega r.ut_"tu,' ga je u dva-tri maha
obitazio. srarac bi uvijek_ka;-;ijele
on ne Zeli ni od koga himmeia, ;i;;;.
li nnu Sljiva bardakliia 1oS. u Zivotu :-i;, Uvijekjebi pitao je
Allah, Allah, srcem zbori dervisu!" za.Zetio! s tugom, bi ponavtjao. Jesam se, braie,
ati n,esretnom kadiji ne bi sualeno Ou Sl;l;, je i datje radata.
mi ie _ ukori sam sebe. . _ BoZe. ;u-# if<ao viSe"l[r"l--,',
- Tanak
daj mi ,itikad, tanak!
snage da izdr.im
llhamija zastade pf.mu.proudi ipredade
Fatihu. stara ka-
i ;;-;"
jetla obraza i dista srca podnes".r,roll"rr pomozi mi, da svi-
mena kula mrko je gledala s Vranduka.'
je usrdno, dok su mu s'uzg i ouo isku5enjel -- molio
zamagllivale iogteO. S vremena
vrijeme zahvatio ot leAun iaLl'""""0o?"i","a i na
pljusnuo sa sve do qrta,
?_X^ stratra i za-
o-1da bl ;il
isve bi mu se oaieinoTa reiniio-iuiiJ ; otaksanjem odahnuo
inestvarno. Tad bi se Odludio je da preno6i u Vranduku.
uarzao i;';il";"; da zeri
i','n"#"; t',n#,nn'1"r1 .i da dim prije o njemu stigao je u Vranluf< prije njega.
Glas
hansku kahvu punu liudi, razgovora Kad ude u
;:il;'i'i,1 tn;r i dima, sve utihnu.
l"lm ;" ill' "
H i?:,'; Tu i :: il i koji su biti
kiridZi.ie ; ;";", Trgovc!
"T;l "* "" ,odsjeti
sreli na putu, a ona dvojica nyegovitr iriplvileOari su da su sa
vali su vise nego Sto su i sami ziali. ieilieriia iz zepea, kazi-
20

21
 l(.rrl trirzvtr :;clirnt, ltotiltu nttt !tlltvall6a i lnlr:1luiirr vritlrrvr!
tlit r;;r lrollc vrrl:. t.l krrlrvi lo lrio |olurrrr.l[, l.rt lr11lsr1; llri li,ru
bili rrpirljcrri, J)al riu $c ll(:u l*rlvrr r n/.1./nnv.ll.r .l'rllrr' l. ,11r1
duje5 li ti, domuze dornuskil KLtpi svoje, i polja!
- Ama,
Zar nakog dojka da nakilja5 i da mu na njegovu muku prista;ef
sram te i stid bilol Da je srece, nrolio bi da mu noge pere6! A
,

kahveodllka bilo nesto vltlrrllo ako lode5, loii u glavul poljal

--- Ha, je I' to taJ'/ rrpilrr lroko lr lrrrrllakl. I tl trrkrrho Neka, nekaaa! polajnak!
snerroikaounjedra. - Ademe! -
lbro! Gon'te - rastegnu
domuza!
onaj.
povileni Hamzaga.
-- Uduni, domuze! --" tkldokrr lrrrrrrliiirr llrrrrr;rr11n, holl lo -I dok dlanom o dlan, momci onoga- skopa5e pa ga visi
Siedio na 5iltetu s druge stron{) krrlrvootllrrkn lllo lrr lo porrit;ur izne-
so5e nego izgura5e. Jedan ga nekoliko puta donvati Sakom iza
ali ljutit covjek, koji je imao oblirrJ l:rlr'lrrrll rr''rr 1;.rit' livl vrata, na Sto on jeknu i svali se preko praga u avli.iu. Momci
oni koji su dolazili u Vranduk I porlrrll tr lrrrn, ..rrrli ,rr r. r rrir<' pritvoriSe vrata.
mu nije zamjerao. Dapade, nekad bi rlrr rrrrrlrrlr:' prtrrr.rr, rrer rrr U kahvi zavlada tisina.
li planuo ina nekog svatrio. Ali, dim ur;lotla lllrrrrrrtln kolrrl; 1r1 Upali fenjere! naredi Hamzaga.
poznavao jer je i sam bio iz 2epi,a, Hamzal;it sr: <lizr: :rrr $llleta. -Zmirkava svjetlost
- zaigra po datlavoj tavanici. Ljudi Ziv-
sade sa Siroke se6ije na kojoj se preko no6r sllrrvirr., prr rrllrrzi nu5e. Neko viknu i porudi kahvu i smreku.
u firale koje su stajale pod secijom i potre u srsror tttrrrriiili. Umalo iza toga vrata se ponovno otvorise. pojavi se llha_
HoS geldun! Bujrum, muderis efendija! mija sa zasukanim rukavima, bez kauka i s mahramom oko
-Prihvati mu torbu i Staku i pomoZe mu da so urJl)ne na vrata- lza njega je stajao onaj iz 6oseta. Bio se okrjunio i gredao
se6iju. preda se.
- Sjedi,
je samo
evo ovdi!
on sjedio. -
pokaza mu rukom na Silte na kojenr
noc .-. .?
Hamzaga, Ziv bio, pusti ga da preno6i! Kud ie sad u
molecivo 6e llhamija.
. Kahva je Sutke gledala, ne vjeruju6i da se Hamzaga moZe -
Hamzaga se diZe.
dotle upitomiti, Dobro, kad ti kaZe5, a ja mu ne bi' dao! Samo, nek,
- Za kahvu si, bezbeli?... A ima i dobre smreke, taman vi5e-ne laje!
je nado5la! nece! mehko ie llhamija, pa se okrenu onorner
Fala ti, Hamzaga. Prvo bi uz'o abdest i klanj'o, pa potlje, - Ne6e,
Hajde, moj sinak,- unidi ...
kad -iftarim. - Kad klanja ak5am, Ilhamija i dalje
ostade na koljenima"
Peke. Vedernje nebo koje se uskoro osu zvijezdama i gotovo poboZna
-Kahva i dalje suti. Nastoji uloviti svaku rijed i prati svaki
.
njihov pokret.
ti5ina u kojoj se jedino 6ura ujednadena pjesma-cvr6aka, uzne-
so6e ga. Duh rnu se vinu visoko iznad Vranduka, a tu, n, truui,
6uo sam da ide5... nadomak hana, ostade njegovo tijelo, poput napustena Satora
- Jah, sam prid zoru. njegove du5e.
- Po5lakren'o
koka na jaje . . . opet 6e onaj isti, matoprija5nji _ Ponovno je bio u zanosu. Da mu se neko toga dasa zagle.
glas.- - dao u lice, vidio bi da je ozareno smirenjem. giti su to -oni
Hamzaga diZe glavu i o5inu pogledom u pravcu ioSeta iz uznositi trenuci za kojima je toliko Zudio, uporno nastojeci da
kojeg se onaj javljao. ih se Sto de5ce dovine. Odlutala iskra ponovno se vracala
svome Praizvoru . ..
Uzeiu abdest i klanja6u napolju
poee- da se rasprema. - tiho ce llhamija i Prenu ga Hamzaga. lsao je ba5dom s fenjerom u ruci.
bio sam se, ako ho6ei, i zabrin'ol Vidim, nejma tel
, .- Pcke, samo ti reci . . . Ademe, daj bardak za abdestal -On Ama,
Sutke ustade.
Motni qa prid vrata i ponesi mahramu! doviknu Hamzaga iza Evo me, Hamzaga ...
kahvcod2aka" - - A i ogladnio si, bezbeli . . .? A kako i nece5, koliki je
Kad llhnnrija izaCle, Hamzaga se diZe i ciknu, iduCi prr-.ko dan!- pricle Hamzaga bliZe.
seiije prcml onome iz 6o5eta. - Ogladnio ...? Pa,
- i nisam ...
22
2g
 Hamzaga ga zadudeno pogleda. Ucini mu se da llhamiia Ma, ono jest, ai', opet Hamzaga ce prijekorno,
tek onako odgovara. Napamet, Sto bi se reklo, - se dinilo
jer mu neprilibnim da se ba5 sad svira. BaS sad kacl
Kad udo5e u kahvu, Zagor se uti5a. llhamija dohvati torbu, llhamija.. .
izvadi komad pogade umotan u mahramu i omalen danak s gru- Ma, muderis efendija, sve hoiu da te pitam, al', ne-
dom kajmaka. kako-mi ... pobe Harnzaga nabadajuci.
-
Hamzaga, ako nije vel'ki zahmet, ja bi'da mi so ovo Pitaj,- brate Hamzaga, pitaj . ..
rastopi ... - Reko5e da si poS'o u Travnik. Da te zove . .. anarno
ostavi to! ... Ve6, najbolje bi bllo da ode$ gort, -
- Ama,
u mojul odaju, pa da tamo iftari5. Ni ja nisam vedor,o, pa mo"
onaj...
Harnzaga, zove...
Zove,
remo zajedno. I meni 6e bit' slade! Tamo se, barem, morc - Ne znam, ti najbolje al' . .
progovorit'. -Hamzaga ne dorede. Kaozna$, .

da se bojao da ce raniti llhamijr_r

-Hamzagatimu
kaZe5...
Kako ako kaZe ono na Sta su obojica rnislili,
ponese torbu. Uspe5e se uz basamake do Nasta Sutnja. Neko, dolje u kahvi, podvrisnu.
kraja hajata, gdje se nalazila Hamzagina odaja. Kad bi mog'o, bio bi rad da ti nekako pomognem
'Vamo, 'vamo, muderis efendija! - Hamzaga
nastavi nesigurno.
-Vrata Skrinu5e. Zuckasta svjetlost fenjera zaigra po sobi. Da mi pomogne5? lrledim? . ..
Minder, zemljana pec sa Sarenim lon6i6ima, do pe6i banjica, - Bi, dina mi, dim god bi mog'ol
pa du5ekluk. Na zidu, do vrata, dugi noZ i mala pu5ka. - Pa, i ja bi te zarnolio.
Afedersum, u mene je 'vako, po be6arskil nasmija - NejmaS me Sta molit'! Sta god mogu! Ti samo reci !
-
se Hamzaga. - Zivnu- Hamzaga. -
Neka, neka, lijepo je ... llhamija ga ponrilova pogledom. Govorio je tiho, gotovo
- Ti sjedi, sad 6u ja! molecivo.
-llhamija sjede na minder, spusti glavu i zalmirje. einilo se je vakat nije prilika, raspitaj
- moj mezar i pobodi arnikakav
Ako se ne vratim,
kao da je zaspao. se za ni5ane. Kad se mogne. Nije hi6a.
Hamzaga se vrati s velikom tepsijom punom sahana. Nek mi se zna za mezat .. .
Hajde, bujrum! Ne, pobogu, tako! ce Hamzaga.
- Hamzaga, ako Boga! Sta ce ti tol'ko? - Taki je vakat doSo, - muklo
moj Hamzaga. lnsan treba bit' na
- Ama, nije ni5ta obadka! Da sam znao da 6e te put sve -sprernan.
-
'vamo nanijet', rnahsuz bi te dodek'o. 'Vako, Sta je dragi Bog Ama, zar baS mora5 iii? Ko te tjera? Ostani! Sutra-
dao . . . Bujrum, evo i smreka! lftari se! dan,- ko doja, kreni, pa se po no6i opet vratl. Potlje 6emo
Jeli su 5utke. Ne5to sumorno ali neiskazano lebdjelo je vidjet'!
u zraku, mada se Hamzaga trudio da bude Sto srdadniji. llhamija se strese. Ko mu to govori kroz usta Hamzagina?
Uzmi, dina ti! Nije Sta, al', ogladnio si... Nije li to onaj isti, koji mu je danas izaSao na san u DZelali-
- jinoj slici i prilici? Onaj dana5nji kojeg je tjerao od sebe,
-KadUzimam, Hamzaga, uzimam.
vedera5e i opra5e ruke, Hamzaga jer mu je ditavim putern Saptao da svrne s puta i bjeZi.
iznese kahvu.
Voli5 li gor6u il' . . .? Ilhamija diZe pogled i o5tro se zagleda u Hamzagine oci,
- Gordu, gordu. pune strepnje za njegovu sudbinu? Tcc, ne mere bit', to mu
-Odozdo, iz kahve, dopirao je sdm Hamzaga iz srca govori! Nije to prijevara ni hinla Sej-
Zagor, a onda kucnu saz i tanska !
zadu se pjesma. Tiha i nekako Zalovita.
- Sapnu on s nekom oporom
Ne mere tako, Hamzaga
Pjevaju . . . frknu Hamzaga ljutedl se. -
gordinorn.
- -
Neka, nek' se vesele. Bolje, ve6 da so Zaloste.
- Ama, Sto ne mere? Ko te tjera da ideS, ko?
-
24 25
 Tjeram ja sam sebo, Zar sad, ktrd flrrrrr krrr'o orru Sto
sam-bio duZan da kaZem i o ovorno vaktu I rl rrovrrllallm llu-
dima u njemu, zar sad da so sakrlvarn I bleillrn'l tjtrrllo bl' se
sama sebe! Ako je ginut', pa, nek se gino. Allulrrr tr urnanetl
Ja sam svoje oduZio. Kol'ko sam znao i mog'o...
Hamzaga htjede ne5to reci ali ne rede, vod sc provrtlr; rra
sediji, ba5 kao da je htio iza6,i iz haljina koje su gu stozale.
Onda odmahnu rukom i Sapnu: Ti najbolje zna$ . .
- Svaki
Obojica su neko vrijeme Sutjeli. za se.
.
eu se zatim kako se vrata s treskom ofuori5e i kako oni
spolja nahrupi5e u kahvu. Sve se odjednom izmije5a: i glasovi,
i psovke, i zapomaganje. Kao da se sva kahva prevrde. Psne-
kad bi se razabrao piskavi Hamzagin glas koji se s nekim
stalno nadvikivao.
Potraja to dejrek sahata, a onda se sve utiSa. lspred hana
se ponovno zadu zveket orulja, ljudski glasovi i topot konja,
dok i to ne utihnu. Kako dode, tako i proile. Kao vjetar. Vrata

se na hanu pritvori5e. Gvozdeni mandal zveknu.

Saz i pjesma se ponovno ocutje5e. Hamzaga ljutito Sapnu: Umalo iza toga Hamzaga od5krinu vrata na llhamijinoj
si ga hajvanu, njemu je sve poravno , ..! sobi i Sapduci upita:
- Blago
llhamija se naka5lja.
- Spava5
li?
Ja 6u, Hamzaga, poranit'. Morebit bi najbolje bilo da Ne spavam.
- necle na sijenu, da nikoga bihuzur ne dinim.
nocim - Uzbihuzurilo te, bezbeli?
NeceS, vjere mi, nitle, ve6 ba5 ovdi! Kad god ustane5 - Sta je? Ko je?
i - ja iu dut'
krene5, i ispratit' te. Zar sad . . . - Pa5alije. Traie hajduke. euli da su ovdi, oko Vranduka.
Htjede jo5 ne5to reii, ali naglo prekide. -
Neko him reko da su u hanu.
dobro, nek bude kako ti kaZe5... pa?
-NekoPa,zalupa na dnu basamaka i viknu: - Odo5e. KiridZije im vele da su hajduci vidani doli, u
'- Hamzagal Hamzaga! - Prima Zepiu. Svu mi kahvu privrnu5e, pasji sinovi! Dvo-
5umi.
Hamzaga ustade. licu kiridZija prave zdrave izubija5e. I to sve harbijama! Da-
A ti, muderis efendija, kako smo se zdogo- ...!
- Ja te me.
TraLe bog da him
vorili. viSe necu bihuzur 6init'. Samo da ti prostrem, llhamija uzdahnu. Sjeti se jutro5njeg susreta s hajducima.
pa ja odoh. Pohvataie ih i pobiti, bezbeli pomisli i bi mu ih Zao. Ko
Hajde, ti, hajde, ja cu to. Du5ek je ovdi? pokaza zna Sta ih je otjeralo u Sumu . . . -
- rukom na du5ekluk. -
- Tivrata.
llhamija spavaj! Do sabaha ima joS vakta
Sve ti je tude. Samo da izvadim. Pa ti potlje prostri. I pritvori - Sapnu
Pri svjetlu svije6e, onako u gadama
Hamzaga
i ko5ulji, nije
-Nakon Sto je klanjao jaciju, llhamija se raspremi i leZe. bio ni nalik na onog sinoinjeg, koiopernog Hamzagu. Sli6io
I
u kahvi se uskoro sve smiri. Jo5 su se neko vrijeme duli Je na oderupanu pticu.
koraci i poneka nejasna rije6, a onda i to presta. No6, puna llhamija viSe ne zaspa. Crna tuga svali mu se na du5u. Bi
zvijezda, sve Zivo uspava... mu Zao i sebe i drugih. U6ini mu se da nikad svanuti ne6e.
PoEe poluglasno uditi, pa u mraku napipa dirak i s mukom
U gluho doba no6i pred hanom se oiuti tutanj. Culo se
uZeZe svije6u. Priele banjici i pode uzimati abdest.
dovikivanje, zveket oruZja i topot konja. Neko snaZno zalupa
dolje na ulazna vrata hana i zavika: Otvaraj! HandZija, ot- Uskoro se javi5e prvi horozi.
varaj! - Kad klanja uze da se sprema, Hamzaga se pojavi na
llhamija se prenu. PridiZe se u du5eku i osluhnu. Crne vratima. Kao da je samo na to dekao.
slutnje hladno ga pomilovaSe. Pa, ba5 nakastio da ideS?...
Vrata na haiatu 5krinu5e. dulo se kako Hamzaga ljutito
- Evo, spremam se.
gunila: Ama, ko je
sad?
- Ma, zar ba5 mora5?
-Otvaral! -llhamija se uspravi.
- i dalje se dula lupa
HandZija, otvaraj! i
-
vikanje. Hamzaga, zaklinjem te velikim Bogom, ne govori
eekaj, crkol Kud si navro, nije jangija! viSe -o tome!
-
26 27
 Hamzaga Sutke izade. tJrnalo iza t(x,it vr;rli t;.:r'.rl,rir rr Oslr.lhnu. ReZanje nije prestajalo. eula se i piska.
rukama. Odi mu se priviko5e na pornrdinu. Ugleda psa. Leiao je u
Nek' ti se najde. Dalel<o je Travnik ... uglu, lspod njega se nesto sitno rnigoljilo i piskalo.
-Uze mu torbr"l i ponese .ie. Kuja sa Sdenadimal Sapnu on i raznjeZi se"
Svitalo je. KiridZije su san-rarili konje. l-larrsl<. l<.1(.:;i :;rr -Kuja bijesrro zalaja. -
gacale po avliji I stresale se. Krupan horoz ponosn, s. i;,;lr'. Eh, hudnice huda, de te je nevolja nan'jelal Gladna
rio oko njih. -
si, bezbeli . . .? Pridekaj, ima ne5ta za tebe, sarno da nadem . . .
Halatri, HamzaEa, ako se ne vidirno zastacle lllr;11qlij;1 sjeti se Hamzagina uzla i pode roviti po torbi. Odvali komarj
kad -izado5e iz avlije. - -
pedena mesa i pode prema uglu"
Hamzaga se tresao. Zagrcnu se pa uhvati llhamiju za rrri<rr Kuja se pridiie i nakostrijeSi. prijeteci zare2a.
i pode je ljubiti. Ama, vidi je! Ne boj se, neiu ti nista! Evo, pa jecli! _
Neka, Flarnzaga, neka! baci joj meso"
- Ntre znaS kako mi je . . . Kuja ga onju5i i zgrabi. Zderalaje hralapljivo. Kosti su
- Nemoj, ne treba se Zalostit' . . . Vei, nejmam ti Sta dat' krckale pod zubima.
-
za uspomenu do ovaj iabenski tespih. Uznri i sjeti me se! I za Evo jo6, evo! pride joj btlie. Sad ju je jasno vidio.
ono Sta sam te molio. Ziv bio! Bila -je zuta. eitavo krupko
- itenadi gmizaro joj je ispocl trbuha.
lzljubiSe se. Hamzaga je Elasno plakao. Tek kacl llhamija Nije viSe reZala.
odmade, on, tarudi suze, doviknu: On se vrati u drugi uEao. Ledirna se nasloni na brvna, a
Halali! ... l, duvaj se! laktovima opre o isturena koljena. Glavu nasloni na ruke i osts
-Malo poguren, u dugoj crnoj nepomidan.
diubi i s torbom preko ra_
mena, llhami.ia .ie polahko odrnicao. Harnzaga je stajao i gledao Gromovi su se sustizali, a kiba nemilice lila. Vjetar je
za njim. Sve dok ne zamade. rnlat!o vratirna i nanosio ki5u pravo u mlin. Kad bi gromovi
protutnjali a vjetar na mahove jenjao, dula bi se sitna piska
Stenadi.
Slike pred llhamijinirn odima pobede se redaii.
Ukaza mu se Zepde. Lijepo, sve u suncu. Fa Ferhaclbegova
dZarnija. Bijela, poput labuda. Ugleda zagasito rnoclre 5are na
Sto je .iutro dalje odmicalo, sparina je sve vise rasla. 6abenskoj serdZadi prostrtoj u mihrabu. Osjeti joj mehko6u na
Tarnni oblaci se pode5e navraditii po svemu se vicrjero da se dlanovima i delu. Tako .iu je uvijek osje6ao kad god bi padao na
sprema nevrijeme. sedZclu. einilo mu se da duje onaj dobro poznati Sum safova
. O,<o podne zagrrnje. Negdje daleko, iza brda.-tr.utanj, l<ao
da dopire ispoc{ zemlje, polahko se i tebko valjao. Ti5ina sve
koji se diZu za njim. I topovi su pucali. Bio je Bajram. Ljudi su
mu prilazili. Grlili se.
pritisnu. Ni Iist da se rnakne. I ptice za5utjele. lnSallah, dugo godina tr zdnavlju i rahatluku. Zajedno.
llhamija je bio rnaSio Zenicu. prve kapi kisr:, krrrprr,: i -
akobogda! .. .

mlake, zatekode ga pokraj Ladve. Progleda i strese se.

On pruii korak. Dolje, kraj rijeke, stajao jc rnlirr. .l rr sc Arna, zar opet! Sapnu u strahu, Vrata su pod na,
jedino rnogao sl<loniti. Selo, gore u brdu, bilo jc porl;rlcko. - vjetra silovito
letorn miatila.
., Mlin je bio napu5ten. Napola razvaljr.,rra vnrtr zjapil;r:;rr
Sirom otvorena. Dolje, ispod prorijeclcnih yrorllrir;rr, vorl, r ie
Allahu moj, pomozi mi! Ojacaj rnel
-Gromovi udesta5e.
lazala, uvrtala se u svrtke i klokotala. Bilo iti llolumracno" Njihov tutanj, od kojeg je i zemlja po-
drhtavala, nije gotovo ni prestajao. einilo se da razdirr-r i drvo
on ude iodhuknu. Skide torbu s rnnl(-'r.1,'rrlr pokisro ricr.r i karnen. Plamene znri.ie svjetlica sustizale su se, bjeZeci ispred
i htjede sjesti. U dnu nrlina ne5to se Jronuri:c i zarela. gromova koji su ih gonili.

?R
2g
 jusebbilrurrirrlrr lri lrirrrrrltlri vclrrrr:lrrikglu Hajte, Sta 6ekate, skup'te hi! Da se ide! Vakat jel
min -Subhanellezi
hifetih (l grmljavina slavi Allirlrir zirltv;rljrrlrrr:r Mrr. i rrrr:lcki -Fa5alije pokulja5e iz mlina.
iz strahopo5tovanja . . .l jc
- udioNeStolrolrrr;lasrro.
Smradi se. Pa zastudje. u rlirljirri rlokolrlro zrr.{i$ta I drZedi
Vode, Murataga, vode-eee!
- se rukama za trbuh. -
jauknu ranieni pa5alija,
pode da se primide. Gromovi pomahnitas(). Po rrrllrrrr znllrrbnia Stander. . ., ne znam u Sta 6u? ploska mi je ostala na
kao da kamenje prSti. konju- . . .
-Gore, u..selu,
Led! . on sa zebnjom.
- Sapnu
usplahireni doma6ini su istrcavali lz krrda,
Neka, ja
iu . . .! javi se llhamija, vadefi danak iz torbe
More- u ovome... -
iznosili sofre isadZake, naopadke ih okretali prernil rrr:bu I Led se napolju bijelio. Blistao je na suncu. Bilo ga je za
ezanili. Slijepi melek koji je i5ao pred tufanom, trebalo je da ._
ditav prst.
duje ezan i skrene s puta, pa da odvrati led od njihovih polJa. Dede, napi sel ponudi llhamija ranjenika, vracajuci se
, Pred nrlinom odjednom nasta strka. eitav buljuk pa5alija, -
s punirn dankom. -
mokrih i ustra5enih, skakao je s konja i utrdavao u mlin. Uzne- Pa5alija je poZudnc pio.
mireni konji su njiskali, a ljudi se nadvikivali. Uneso5e jednog Polajnak, polajnak, nemoj naglit'!
ranjenog pa5aliju. Drugog, koji je bio svezan, ugura5e i pribise -On ponovno izatle. Kad se vrati, doravi ga dodeka pogle_
uz pod. dom. Nlijemo ga je preklinjao.
llhamija je Sutke gledao. Kuja je bijesno lajala, stojeil Bi I' i ti?... Dede, dede...
ispred loge u kojoj su se slijepa Stenad jedno preko drugog - Jok
prevrtala. -llhamijanjemu! Stani!
-
ne odmade danak.
prodera se Murataga.
eoravi je k'o rnahnit srkao. Voda
Tufan je
mahnitao. einilo se da ce se nrlin svakog dasa rnu se cijedila niz bradu.
otkrpiti od obalei otisnuti niz vodu. pa5alije umukle pa ustra- Arna, dujeS li Sta ti govorim! i
Seno gledaju i 6ekaju. Neki su i okrvavljeni. Svako se o sebi -
rnu 6anak iz ruku. - ruknu Murataga izbi
zabavio. danak se odvalja i zaklopara. Kuja zarei:a.
niko n! mukajet. Samo vezani cligao glavu i upro
llhan-li.!i
- Velitidarede
Ko da mu dajeb? izdrelji MurataEa odi.
pogled u njega. Pa ga i ne skida. je Zedan . . . -
llhamija ga prepoznade. Bio je to doravi, hajdudki haram- - Nek' crkne! ZnaS li ti ko je on?
ba5a s kojim se juder susreo. I sve mu odjednom postade jasno: -
to su one iste pa5alije koji su noias nahrupili u Hamzagin han - Znam...
Ko?
i otiSli da gone hajduke. Pa su ih ili pobili ili rastjerali. A eo- - lnsan.
ravog su Ziva lrhvatili. Sad ga vode. U Travnik, bezbeli_ Da - lnsan! Hajduk, a jok insan! duje5 li: hajdukl I to naj_
dijeli s njim zajednidku sudbinu . . . goril- Za vje5ala!
e oravi je s mukonr pcku5avao da se pridicne i sjedne"
ne znam ...
- Ti ga takog
Ja ga
Lice mu je bilo l<rvavo i podbuhlo. A onim jednim okom, krup- ne zna5! Vei kakog ga ti zna5? Da rnu, bel6im,
nim i izbuljeninr, jednako je gledao u llhamiju. poqlccl rnu je, nisi -pupak rez'a? * posprdno ie Murataga.
kako se llhamiji dinilo, bio pun jada i prijekora. Nisam, al' jesam se sret'o s njim.
On morebit misll da sam ga ja " . . - s;jcti se I zadrhta. - De si se sret'o?
-Nevrijeme pode da jenjava. Led presta, a i vjetar utihnu. - Juber,
Oblaci naglo prepukoie i ukaza se vedrina. ll;rztyirti se. Sunce - Dodek'ou Sumi. ViSe Zepda.
te, ha? Pa te orobio!
zasja. Sve zamirisa svjeZinom. - Jok vala, nije. Dodekali me drugi, pa me
PaSalije Zivnude" lJstumara5e se. - Bili odveli prid
njega. mi uzeli kesu, pa mi je on vratio. Nudio me da
Momci, Sta je s konjima! Vid'tc t;t;r jr: :; korrjinra! Da jedem.
- pjehe ...1 zavika jedan.
ne bude
- MurataEa je zadudeno gledao. pa se nasmija.
Eno hin pod <lrvetont, MLrrataga, rrt: brirril llaman si ti malo . . .?
- - i zavrtje prstima iznad glave.
-
38
31
 Morebit, al' kazujem kako no io... I Jrara nti mrtvi dignu iz kabura i proZive; kad se dZennet i diehennenr
Kad -je vidio da nejmam vise vei nekol,ko oru*a, <tau1o mi
Je dav'o.
otvore! Kako ierno onda iskat, rnerhameta, kad ga spram dru-
fe gih nismo imali!
stotinu. Nek' ti se na.ide, veli . .
.

l\Iuratagi prekipje. . Murataga htjede ne5to reci, a onda odmahnu rukom i Sutke
To ti njega, haman, branis, ha? *- unese se llhamiji potle.
-
u odi. Dok su 6oravog izvladili za noge, Murataga zastade kraj
Allah mi je svjedok da je 'vako bilo. vrata,
- Ma, stander! Ko si ti? Okle si? dekaj, pones'tega pa5alijama.
- Dervi5. lz Zepta.
-ioravi - re6eod llhamije.
se pogledom oprosti
- De ti je teskera? Daj teskerul On osta s6m. Stajao je neko vrijeme oborene glave, nepo-
- Teskere al' imam kadijino pismo. mi6an i oZalo5cen, sve dok se topot konja posve" ne 'izguUi.
- Daj! De tinejmam,
je? Onda se prenu. Uze torbu, povadi sve- Hamzagine stviri i
-llhamija izvadi pismo. Nosio ga je za pojasom. pode ih redati ispred kuje.
Murataga uze pismo, razmota ga i pode razgledati.
- Evo ti mesa, i pogade, i pite, i . . . sva5ta! Ovo je tvoia
Ovo je nafaka! Tebi je prede vec meni!
- Znam. turski . . . Znab li Sta je u njemu. Kuja je cvilila i
- Kazuj, da dujem. .mahala repom. Slijepa Stenad su se ispod
nje prevrtala i piskala.
-llharnija se iskadlja. E, moj Hamzaga, jesi se osevabio, da samo zna5! _
- on razdragano
Sapnu pa izade iz mlina i sade do vode da uzme
- Stoji,
Ilhamija,
da se Abdulvehhab bin Abdulvehhab Zepdevi, zvani
imam i hatib Ferhadbegove dZamije u Zepdu _ a ja abdest.
sam taj upucuje u Travnik, po zapovjedi carskog valije DZe_ Nije imao gdje klanjati. Napolju je bilo mokro a u mlinu
laluddin -AIi-paSe... nedisto, pa odludi da negdje usput klanja podne. prije nego Str:
pode jo5 jednom se okrenu prema io5etu iz kojeg
BaS tako kale?
- Tako. jepe Stenadi neprestano dopirala.
ie pis-fa sli-
- Pa, Sto ide5 pjehe? Ee ti je konj? l, Sto si sAm? Hej, mahlukatu BoZji, kol'ko ie vas u Zivotu ostat'?...
- S6m? . . . Ja nisam nikad sAm. Allah je iznad mene. A De li- iete se razmiljeti i doklen cete stici?
- su dvoj'ca.
u meni Pa se usput razgovaramo. A onda ibadef Pomisao na coravog jo5 ga vise oZalosti.
dinim. Tad sam najsmireniji . . . A pjehe najvolim, jer necu da Svi smo jadni i demerni! Nek' nam je Milosnik
patim hajvana... -
pomoii!
na
sva5ta sam udar'o, al' na take k'o ti ...! _ odmahnu
- Naobjema Uspe se uza stranu i izatle na cestu.
- jeAporacli
Murataga rukama. ne zna5 Sto te vezir z_at,:t...?
Ne bi'rek'o da si uden pa da Cesta je bila puna lokvi i blata. JoS neistopljen led
toga?
Pravo kaZe5, i nisam. Garib sanr, k'o i mloqi . . . je pod nogama. Htio ne htio, morao je preko mo-krine. Ahrskao
firale
- Murataga, evo konja! Svi su na broju! _ viknu s vrata su mu bile gotovo progledale.
- pa5alija.
jedan Ne zna se u Sta je bilo Zalosnije pogledati. Gotovo dozrele
Hajte, smjestite i ovu dvoj'cu, pa da se ide . . . , A orrda Sljive, modre i jedre, leZale su pod mokrim stablima s kojih
- su visjele polomljene grane, a na ojadalim kukuruzima listovi
- A tiToseti ja kaZem!
se okrenu llhamiji: protli merhameta, lcr ti 'virki k'o
Sto je ovaj rrrogu dohakati! su bili oderupani a strukovi poromrjeni. sridno je bilo i s osta.
llhamija se sjetno osmjehnu. lom ljetinom i vo6em. Samo je nebo bilo disio i umiveno, s
bli.stavom dugom propetom od brda od brda. Cvrkut ptica, gla_
- KoCledam,
za sebe!
nejma merhameta spram druqilr, rroka rla rrr-. i$r:e rri
malodas, kad je siiovulo i rlrrrrlclo. Svi .se
sniji i veseliji no obidno, dopirao je sa svakog grma i OivJta.
jazuka, ja dudna jazukat _ Saptao je llha-
ustravili. Ja kako li ie bit', brate rrroj, knrl :runt:. lr.rrrrrrrri i
planine jedna prima drugoj krenu; kirrl vorlr: provrrr ikirri :;e - Ja 6udna
mija, razgledajudi pustoS oko sebe. Tcc-ccc!
-
s2 33
 Uskoro nabasa na ciganske derge. Bili srr sc rrlorlorili na u mlinu! Znam, znam, kako ne bi' znao. Poslacemo
A-aa,
meraji, uz sami put. Zene su raspuhivalc vatru rsprod c;rnilr i - da
djecu joj
neSto odnesu. Bi6e kostiju i ... na6i 6e se ne5ta,
pokislih dergi, dok su mr5avi konji, JoS uvljek mokrl orl rrevre- ne brini! A ako baS bude dobra kuja, morebit 6emo je uzet'. ..ler,
mena, pasli po meraji. Nekoliko mu5karaca bilo sc okupilo oko znaS kako je, nama to treba...
teleta, objeSena o granu osamljene jabuke-divljakc.
Oim djeca ugleda5e llhamiju, potrda5e mu u susrct. llharnija se rascva.
- je nejmabili, Bog vam dragi dao! AI' 6ete se osevabit'!
Daj nam koju akdu, Bog ti dao, dedol Nemoj proc' a da Eh, Zivi
nam-ne daS! Bog ti dao! pruZali su ruke i vukli ga za dZubu. Ko kad ko obic'. A i ona je BoZji stvor . ..
On zastade. Podari -djeci po akdu-dvije, pa se uputi clo jes', znamo mi to. Samo, vidiS, kako to ide: za
muSkinja.
- Pa,
svakog drukdija pravda! lma insana k'o Sto si ti, koji se i za
Koljete, dobri ljudi? kuju brinu, a o nama niko ni habera! Ovaj vezir je, kako iu ti
- Koljemo, jah! Grom ubio tele, pa nam ga dali. Vidi, sva kazat, ponajgori od svih! Svijet ga, bogami, kune cle stigne!
- koZa sprZena! I meso mu je s ove strane haman pedeno.
mu je A kunemo ga imi! Sta da radimo na ovoj goloj ledini? Kad bl
Vidi! Pocrnjelo! on bio ko 5to si ti, pa da se brine i o kuji koja se okotila, haj"
A, mogu I' vas nesto zamolit', dobri ljudi ...? Bio bi haj! A on ni isnanima Ziva mira ne da! Delva je njemu bacila
vam-vel'ki sevab... grah, pa kaZe da ne6e dugo! A, Delva zna! Samo, on ne zna!
Hajd', da dujemol Morebit se nagodimo. Oko llhamije se bilo sve okupilo. I mu5ko i Zensko, i staro
-llhamija se iska5lja. i mlado, pa 6ak i nekoliko pasa koji su i5li uz dergu i sad se
Gori, u mlinu, leZi kuja. Okotila se, hudnica. Pa, da joj vrtjeli oko teleta. Jedno od djece bilo je kriomice zavuklo ruku
- odnesete,
ne5to to sam vas htio zamolit'. Ne morate danas, u llhamijinu torbu. On to osjeti, pa se okrenu i nasmija:
more i sutra. Niko joj ni5ta nejma donijet'. Bojat' se je, kre- Nejma, ni5ta nejma . . . Ne traZi ...
pa6e, hudnica. I ona i 56enad. A vi ste ovdi, blizu, mogli bi . . . - Ru5ko! sinak,
Dab6e dad! ceriba5a ljutito i mlatnu
Ovdi smo mi, efendija, vavik ovdi! Ovaj novi vezir neda - izvadenom dZigericom- poopsova
dijete glavi. Svi udariSe u smijeh, a
nam-da se maknemo. Skapaiemo, pobogu! Sta je ovo, Sta se ceriba5a ce llhamiji:
ovo radi, ovoga nikad nije bilo! Kotlari su i5li kud su 56eli! A Ni5ta ti ne brini! Kuja 6e svoje dobit'! Pas bio ko
sad, dujemo, ne smiju ni age, ni begi, ni niko drugi brez teskere. - Ve6, de si
slag'o! ti poS'o?
A nama, kotlarima, ne daju teskeru. Ja sam ceriba5a, bio sam U Travnik.
po6'o da pitam, da traZim, pa me pa5alije umalo nisu ubili. - Au-uuu! U Travnik! Hajde, nek ti je sa sre6om.
Kidisali na me k'o vuci! Nisam doS'o ni do kadije, a kamoli Ja, da
do vezira! ... Ne valja ovo 5ta se radi! Kakav je ovo vakat i
-
me tamo na halvu zovu, ne bi'! A veziru bi najvolio poslat' evo
kakav je ovo vezir...? ovo pokaza ceribaSa teletu pod rep.
-Svi ponovno udariSe u smijeh.
Jah uzdahnu llhamija. Vec, ne kazaste mi, ho-
iete- I' me poslu5at'?
- - Zovn'o bi te da ostane5, da malo s nama sjedne5 i je-
bi, nije da ne bi moglo, samo, zna$ kako je: deS,-al' ti, bezbeli ...
- mlogomoglo
Pa,
pa5de jede! Pogotovo kuja kad se okoti! nastavl ce. Fala vam, dobri ljudi . ..
ribasa, vadedi iz teleta jos uvijek toplu utrobu. - - Delvo, reci efendiji Sta ti je palo u grahu! Sta kaZe
Da6u vam ne6ta za hediju. Evo... ovih nekol'ko gpo5a. -
grah za vezira, ha?
To mi- je sve. Da imam vi5e, dao bi', vjeruj sel ... Stara krezava Zena, lica zguZvana kO mu5emali fenjer, iz-
Pa, dobro je i to. Vidim, du6evan si, pa Cemo tc po- vadi lulu iz usta i pljunu pa razgazi.
- A de rede da je kuja?
sluSat'. Ne6e, dugo, veli protumadi
Gori, u mllnu, nije daleko. NeJma nl doJrek sahots. Mlin - Pogodi6e ceriba5a.
kaie,- ubrzo. Hode, akobogda! Delva! - U zemlju 6e,
-
ne melJe, niko u nJ no zalazl, pa, zato .. . llhamija se jo5 jednom zahvali ceriba5i.

34 30
35
 Pripaz'te onaj mahlukat, Zivi bili!
- K'o Sto nas vidi5! Opet ti kaZem: crko ko slag'o! Reko Onda iu pohitjet', da mi je makar
sam-ti! - A do Viteza"
konja,
Lahak i vedar, llhamija krenu cestom. - Nejmam. nejmaS?
Ceriba5a pode da dejredi tele. Vatra pod kotlovima se bila -llhamija pomilova djecu porle.
razgorjela. Spremala se bogata gozba. i
Alahemanet.
-
- za njim. . . - tiho ce seljak, pa se okrenu i osta
Alahemanet.
gledajuci
Zurio je. Neka dudna lahko6a bila ga obuzeta. Odjednom
zastade, pa se sam sebi nasmija:
Sto je llhamija dalje odmicao, tragovi nevremena bili su Ama, kud sam ovoliko pohitio? . . . Ceribada rede da ne
manje vidljivi. Kao da je led samo u prolazu bio dotakao taj bi u -Travnik ni na halvu, a ja . . .
kraj.
Uskoro naicle na selo. Ugleda nisku drvenu munaru na dnu Prvi put, otkako je po5ao iz Zepd,a, po6e rrzmisljati o
sela pa se obradova. DZelaliji. Ovaj put mirno, bez one pritajene zebnle i nemira
Uspe se na sofe i zanijeti podne. Kad doklanja, nekoliko koji su ga pri pomisli na DZelaliju dotad obuzimali. Vec sutra,
seoske djece bilo se okupilo ispred dZamije i radoznalo ga ili za koji dan, na6i ce se s njim o6i u odi. premda nije dvojio
gledalo. Jedno se primade i odiZe njegovu pote5ku dervislu Sta 6e mu kazati, pitao se kako ie te6i taj njihov susret i
Staku prislonjenu uz sofe. razgovor. I, kako izgleda DZelalija. Je li onakav kakvog ga je u
je, je I' teska? snu vidio? Naoko blag i skruSen, a onda, odjednom, kO sjaj
- Sta
firale. - nasmija se llhamija navlabeii gole sablje . . . Kojih je godina? Je li, moZda, hejbet, smrt<nut,
Postariji seljak, obuden u bijele dadorbezne gace i ko5ulju, teZak u pokretima, promukla glasa i opaka pogleda. Ho6e li
sa crvenom tkanicom oko pojasa i Sarenim peSkirom oko 6u- nasrnuti na njega ili ie ga pustiti da mu kaZe Sto nru je na-
laha, primade se. kanio kazati . . . 6ulo se da je DZelalija vjeSt i brz na leziku
Selamun alejkum! kd malo ko, pa da dak i pjesme pi5e, da je hafiz, da se bavi
- Alejkumus-selam. Merhaba ti!
naukom, da voli sve Sto je lijepo . . . pa, ako je sve tako, kako
- Merhaba. moZe raditi ono 5to radi? lli, ba5 mora tako?...
-Seljak je jedno vrijeme Sutke stajao i gleclao u llhamiju. U tim mislima, a da ni sam ne zna kako, llharnija pred sami
fiiljerio ga od glave do pete. ak5am izbi u Vitez.
Haman si jabandZija? Dok je na obali La5ve uzimao abdest, sa dZamije u Vitezu
- Jah, jesam. zaudi ezan. llhamija se potra, spusti rukave na anteriji, obu
- A, more I' se znat' okle si? firale i navude dZubu. Uze stvari pa pohitje. StiZe u dZamiju u
- lz Zepla. posljednji das.
- Pa, nede poSo? Poslije ak6ama, meelu prvima izade iz dlamije. Dok je, sje-
- U Travnik. de6i na sofama, obuvao firale i razmidljao gdie 6e t<onaeiti,
- U Travnik! .. . Lijepo . .. neko ga oslovi:
- li daleko?
- Jesam
Pa, kako cu ti rijet'. .., ako bi pohitlo, do ak$ama bi
Sejh efendija, ma, jesi I'to ti?
-Fenjer
- u Vitez. A potlje ak5ama i ne mere5 u Travnlk. Ne dalu ... pred dZamijom Skrto je osvjetljavao. On diZe glavu
mog'o
i zatrepta, gledajuci u postarijeg omaleSna dovjeka koji je sta.
Ne daju? jao pred njim i osmjehivao se. Bio je u dZubi i s ahmedijom na
- Jok, ne daju diZe seljak glavu I osta otvorenih glavi. Po tome, i po glasu, llhamija poznade da je to dZimijski
usta,- ali ni5ta vi5e ne rede. Samo Je t dalJo glodao u llhamlJu. imam za kojim je malodas klanjao.
Jesam, ja sam ...
36 -
37
 Ti rnene, bezbeli, ne poznaje5, al' ja tebe dobro znanr!
Vid'o- sam te u tekiji u Zivdiiima, ima trijest itol'ko godina!
Zene su se vrtjele oko crveno osvijetljenih ognjista. Doprla bi
Odma' sam te pripozno! Ma5allah, nisi se mlogo ni postar'o! A
poneka izgovorena rijed, koja bi poput ptice prhnula iz ku6e i
ja sam, biva, TopalhodZa, Omer TopalhodZa, imam . . . nestala u sumraku. Ljudi su se usput osipali. Kako bi koji do5ao
do svoje kude, tako bi i skrenuo.
Je l', je
- Ne zna5 l'...
kol'ko rni je drago Sto sam te vidio! ,Ah, moi
Allahemanet...
- Allahemanet, Me5ane....
Sejh-efendija, moj Sejh efendija! sklapao je Topalhod2a ruke -Stigo5e do niska, naherena kucerka. dudao je na brda5cu
na prsima, rohnr:6i od radosti koja- mu se ogledala i na licu i u iznad samog puta.
odima.
Ha-h, evo nas!
Ljudi se pode5e okupljati oko njih. -Stado5e.
Ostalo ih je bilo sedam-osam.
Braio, ovo vam je Sejh llhamija! Svi ste duli za njega! ie se rnalo odmorit', pa iemo, ako-
Bra6o, Sejh efendija
Ako-niSta, slu5ali ste njegove kaside se TopalhodZa - na jaciju. Zovn'o bi vas
- okrenu
dZematlijama, od kojih su veiina bili seljaci u bijelim dadorbez-
bogda,
potijesno, a
u ku6u, al' znate da je u mene
i Sejh efendija je umoran.
nim ga6ama i crnim jelecima, a tek poneki obuden po gracl- A 5to musafir ne bi meni? lma se tle i posijelit' i ko-
ski : u6ohali 6ak5iramaianteriji. - Sto da se pribija u tebe? istupi sredovjedan, nao6it
nadit'!
Ljudi su se propinjali na prste da ga bolje vide. Jedni se dovjek, koji je i po no5nji odudarao- od ostalih. eitavo je vri-
uspeSe i na sofe. jeme i5ao uz njih dvojicu, ali se nije uplitao u razgovor. Sad,
Nek' si nam, doS'o! Bi6e5 mi musafir! Vei, i ne
pitam - te, kud si poS'o?beli nastavi dok je govorio, kao da se otresao na TopalhodZu.
- Bezbeli ce5 u
TopalhodZa.
Travnik? Muderizu?... - - Eh, moj Sinanbeg, ako je po tome, prihijat, ce se insan
i u kaburu, al' nekima ni tamo nece bit' tijesno dodeka
u Travnik...
- Jah, tiho 6e llhamija.
Neka, neka, lijepo!- Pa 6emo, akobogda, do jacije i potlje
TopalhodZa k'o s nokta. A jednako se smjehuljio.
- malo posijelit'. U Travnik, i 'nako, sad ne mere5. Ve6, Neka, neka! lmam-efendija me je prvi zovn'o, pa 6u
jacije -
njernu. A tebi fala, kd
bratu . . . smireno 6e llhamija.
jesu l'ti ovo stvari? A de ti je konj? TopalhodZa se okrenu: -
llharniia dohvati torbu. Sejh efendija, samo da upalirn vidjelo! Ti malo pride-
Nejmam konja, pjehe sam ... kaj. Zna5, uzbrdo je. A mrak . . .
- Ja okle, pobogu?
- lz ZepEa... Kad se bude5 vra6'o, meni ie5l pravo, meni! Ne znain
- Ah, pobogu, Sejh efendija! Bezbeli si se umorio? A kad kud -ieS njemu, kad nejma5 kud! ljutio se Sinanbeg.
- Kad se budem vraio . .. - Sapnu llhamija kao iza sna.
si kren'o? - Jah, kad se bude5 vra6'o.- Ne zna5 kol'ko 6eB ostat' u
Prekjude, prid sabah . .. -
Travniku?
- Ja, je I' tamo, tle si prolazio, bilo leda?
- Bilo je, i vel'ki je zijan bio. Kol'ko 6u ostat'? . . . Ko to zna? . .
-Sinanbeg ga je odozgo gledao. Bio je
.

mnogo viso6ili od
- Elhamdulillah, nas je obi5lo! Bilo je vel'ke ki5e i puhalo llhamije.
-
je, al'leda, Bogu fala, nije bilo. Sto, da te nije vezir zovn'o?
TopalhodZa rhu uze torbu iz ruku i propusti ga na desnu - Jest, on je...
stranu. -Sinanbeg se iskadlja, pa se Sutke okrenu i pode. I drugi
-LjudiNejse, no6as ce5 se odmorit'. Bujrum!
krenu5e za njima. Usput su se sa5aptavali o llhamiji,
se pode5e razilaziti.
Gore, u kuierku, imirnu svjetlost. Topalhodia je silazio s
dok je TopalhodZa jednako ponavljao: Ah, ah, ne zna5 kol'ko upaljenim Iudem u ruci.
mi je drago! Ko bi se nad'o da ce5 nam- izbit'! Bujrum, Sejh efendija! Sta je, Sta bi s njima? ...
Selo je rnirisalo dimom, jomu2om, zrelim travama i ljetom. - Odo5e, razido5e se .. . osmjehnu se llhamija Za-
S La5ve se dulo kreketanje laba. lza otvorenih ku6nih vrala -
lovito. -
38
39
 I je.
bolje Da barem s mirom progovorimo.
-Kad udoSe u kucu, TopalhodZa se pode ispricavati:
Sejh efendija, u mene je malo . . . kako cu
- Afedersum,
ti rijet, sjeroma5ki, al' znatn da ti nisi muhanat... Ja sam ti
sdm u ku6i, pa...
llhamija je tek sad mogao bolje sagledati TopalhoclZLr. U
okra6aloj vehdoj dZubi, nurli lica i plavih odiju, kratke Zute bra-
dice i s osmijehom koji mu nije ni silazio s lica, sav je zradio
nekom djetinjom bezazleno56u. Ali, bio je govordZikl Jednako je
djecu, drZim dZamiju, pa, elhamdulillahl . . . Nek' me dragi Allah
uspazi, a ljudi, kako ho6e. Svakako je ovo kratka v'jeka. Zato
se ni za Sta i ne otimam . . .
llhamija prede pogledonl po sobi. Dvije izlizane ponjave pro-
strte po podu, se6ijica s jastucima napunjenim slamom, zeleno
obojen sanduk i na njemu tanak du5edi6, jastuci i jorgan. I ne_
koliko citaba u pendZeru.
I Ne zna5 kol'ko mi je magbul Sto si mi musafir! _ na-
stavi- TopalhodZa.
!t,

nalazio povoda za to. Sinanbeg je htio da preileS njernu, a ti ve-

I
liS meni ieS! -Eh, jest rni magbul! Ono jest, u njega bi ti
- kod svoje ti,
De, dina Sejh efendija, raspremi set Sjedi lijepo, k0 \ bilo- stoput bolje. Hem kuia, hem prostijerka, hem . . I neyma
da si kuce. Sad 6u ja nama spremit' veceru. Samo, /
Sta nejmal Ko u vezirskom konaku! Nadaleko ga nejma zEoini-
ne znam, Sta bi ti najvolio? jeg! Vidim, nije mu pravo, al' Allah dZellesanuhu
;6 frtiJ aa i
- Sadbi'da
Ja se napijem vode. mene nedim obraduje! Otkako sam se Sinanbegu neke godine
cu ja, sad! Bilo je isrnreke, al', potro5ilo se. Nejse, i zamjerio, jednako pu5e na me. Ne mere da mi zaboiavi i
opet-cu ja zakiselit'. l| halali .. .
I
llhamija je naginjao bardak, a TopalhodZa je nabrajao: ltle6ta?
lma, efendum, mladog sira i jaja, pa mlacenice, pa pite
- Arna, Sejh efendija,
mor'o sam! Krov nam se na mek_
-
tikvenice, pa se more zaklat' i pilica, samo ieS morat, malo -
tebu bio provalio, a i duvarovi, haman, bili legli. pa jamu velim
pridekat', pa... da bi mekteb trebalo iz temelja opravit'il'Ji6'novi. A f,o e",
Ama, Omer efendija, pobogul Nlisam ja doS'o na zija- ako ne6e5 ti velim mu. A on izdreljio odi na me. _ Sto baj
fet! -lznesi Sta je dragi Bog dao! Ubi dvoje-troje jaja i malo ja? veli. - Zato Sto ima5 oklel Nek' ostane neki hajrat i
mlijeka, pa * elhamdulillahl
-
iza tebe -
kaZem Ostade Enes, veli on, pa nek' on diZe
hajrate. - A Enes mu je, biva, sin" E, ne'mere tako, __
sam znao da ie5 izbit', drukdije bi' ja...
-Dok se da
Eh,
opet iu -ja, pa mu kazujem kako je neki - dojk, zgodan k6 i on,
TopalhodZa bavio oko vedere, vrteci se uz ognjiste isto tako govorio i jednako se sakriv'o za sina. pa mu onda
smje5teno u prednjem dijelu nepopodene kuce koja je imala jo5 jedan star al' pametan hodZa nekne da sa sinom po mraku
i dva na sokak okrenuta sobidka, llhamija je umoran kunjao. priko brvna koje je bilo prebadeno priko naka potoka Sto je
krene
Pred odi su mu izlazili dogadaji dana6njeg i judera5njeg dina. tek'o kroz to njihovo selo. Samo, veli mu hociZa, nek' sin's
A sutra ce, akobogda, u Travnik. Pri pomisli na to, .a..be ga. fenjerom ide pozadi tebe, a ti hajde prid njim. Hele, tako i
Ponovno dohvati bardak i napi se. TopalhodZa, koji je bio -za bude. I Sta bi? Nisu dobro ni zakoradili na bivno, a otac ti s
das uSutio, nastavi da govori. Uz to je trao suze, jer ga je dim brvna pa je
ujedao za o1i. - bu6 u vodu! Obe noge polomio.
HodZa, crko, na Sta me navrati! _ zavika iz potoka.
- koje su ti,
Ja sam Sejh efendija, preklani obudovio. lmam i dvi' - Jah, efendum, tako je
5cere, udate. Daleko su odavle. Jedna oko Dervente, - sebe treba da sv'jetri isvojto veli mu hodZa: _ Svak
a druga joS dalje: kod ViSegrada. Da mi je lahko, nije, al' reda isprid -fenjer nosi. Brvno ti je sto i
je saburit'. A sijeda mi je bila, allahrahmetejle, pravi dost! Da Sirat 6uprija, a fenjer su tvoja dobra djela. rue nudei ti hin
je dragi Allah obraduje im'o, zna ti se: ode u dZehenneml DZaba ti je ako onaj Sto iza
- uzdahnu TopalhodZa.
Ja, kako ti je ovdi, jesi I' odavna u Vitezu!
tebe ide, nosi svoj fenjer i svoje vidjelo, pa makar ti i evlad
- Kako nisam, moj Sejh efendija! bio. Od toga ti slaba fajda! . . . I eto, otada,'sinanbeg me odima
lma trijest godinal A, ne rnere. duo si ga . . .
-
kako cu ti rijet: nije mi ruZnol Ljudi k0 ljudi. KO i svugdi. pazim
tako je, rnoj Orner efendija, ba5 tako! Svak' za
se da se ni o Sta ne ogrije5im, kazujem kol'ko znam, uiim - Jahhh,
se! Svak sa svojim fenjerom!

4A
41
 ja
- I velim! ... Eh, evo 6imbur, a evo i mlaienica! A evo
i kukuruza! Da sam barem znao pa da nam ispedem pogadul Ode u a5ikluk, blago si ga njemu! Sapnu TopalhodZa
Al' kad nejma domacice u kuii, tako ti je... vi5e -za sebe, pa izduZi vrat i proviri kroz pendZer
- da vidi ko .ie.
Neka, neka, elhamdulillah i na kr.rkuruzi! Ne valja bit' Salkan, ja ko ce drugi! uzdahnu sjetno.
asija!
- llhamija se iskaSlja -da bi zatomio smijeh, a Topalhodia
Ono jest, Sejh efendija. A da ti pravo kaZem, htio sam nastavi:
se ja- ponovo oZenit, jer nije lahko bit sdm, a i 'nako. .. Al', Ponekad me pitajukako mogu bit' uv'jek horan i znarn
jo5 je teZe dobru Zenu na6'! Netle, uz Ramazan, bio ja na sijelu - je to huja, jer rne, vele,
li Sta nikad ljuta nisu vidjeli. To me
kod muderis-efendije u Travniku. Biva, odem mu ponet<ad, iila- le jednom i muderis efendija pit'o. A ja onda velim: Mude-
ris-efendija, niSta lahde vec plitku vodu zamutit' i -budalasta
let ga udinim, jer, malo je nakih ljudi. A i on mene, vata, paii. insana raZljutit'l Zato se i ne dam! Muderis efendija se na
Drag sam mu neSto, pa eto .. . Nejse, puna odaja ljudi. HodZa i
begova ponajviSe. Progovori neko o Zenidbi, a ja velim da hi to zavalio od sm'jeha. Ne5to mu se - to plaho dopalo . . . pa
ja Zenio. Kako ja to rekoh, kad 'vamo jedan, pude na me! tako iovaj moj Sinanbeg. Nejma Sta nije radio, ne bi I'me
9e i istjer'o na hrastic, pa da se zaboravim i reknem Sto ne treba
Zar te nije stid tako star, i zar ti je do toga, i 'vako, i 'nako,
osu na me, ko da sam, bogami, po Travniku popalio. Ma stander i 5to razurnnu insanu ne prilici. A ja se jednako pravim ne-
ti! velim ja. Da je Zena k6 buha, pa da se neviileno more vje5t. Dok i njemu ne dodija, pa diZe ruke. Sad me, samo po-
- pod jorgan, pit'o bi te
uvu6' jal Sta mi se tu pravi5 Seho i nekad, kO ono ve6eras, k0 obad ujede.
Omer efendija, ne treba se zaboravit'. lnsan treba
- uJah,
evlija!
Kako ja to rekoh, sva odaja prsnu, a moj ti muderis efen- da je svemu umjeren"
dija sag'o glavu, a vidim i on se smjehulji. potlje me bi stid Bezbeli! Neki opet, ovdi u selima, uzeli Sljive kiselit'i
Sto to rekoh prid njim ... - pe6'. Udar'o
rakiju ja i po tome i sa cursa i na sijelima, kad,
llhamija i sam oborio glavu, pa smije li se, smije. Lahko6a vamo jedan, pametnjakovii, veli rni na sijelu: Dobro, hodZa,
iiskrenost koji su izbijali iz TopalhodZe, razgaljivali su ga, mada kad se Sljive mogu jest', 5to se i rakija ne bi - mogla pe6'? I
mu je derner bio u srcu. ona je od Sljival . . . A, znaS Sta sam mu ja na to? . . .

Blago tebi, moj Omer efendija! odmahnu rukorn i llhamija digao glavu pa deka.
- se osmjehnu.
ponovno - Pitam ja njega ima I'on kravu.
'Vako ti je, Sejh efendija! Ja kako mislim, tako i ka. on. - Lijepo, velim ja. A Sta radis - slmam dvije,
mlijekom? - opet
veli
zujem.- Pa se podesto i oprZim. KO i sa Slnanbegom .. . -
6u ja. - sirim, a -nesto izmetem, opet 6e-on.
lrle5to
Do jacije su proveli u razgovoru. llhamija je najvise Sutio A pije5- li mlijeko? pitam ja. Bezbeli- da pijem, -
i slu6ao, a TopalhodZa je govorio. Skakao je s predrneta na on. A jesi I'ikad- -
kravlju balegu jeo? opet 6u -ja.kaZe
On
predmet, ali je tako slikovito i sodno pripovijedao, da ga je bilo izvali- odi, a sva se odaja u5utjela pa 6eka Sta - ie bit'. Kaii,
milina slu5ati. llhamija je za das na sve zaboravio, toliko ga * opet cu ja, jesi l'ikad kravlju balegu jeo? Ma,- hodZa.
je TopalhodZa svojim pripovijedanjem bio zanio. Osjecao je kako nemoj ti mene!- nahorozi se on. Pitam te, -dobar si dojk,
mu se i du5a i tijelo odmaraju. kaii mi jesi l'ikad - kravlju balegu -
jeo? zaintadio ja.
Dok je razlijevao kahvu, TopalhodZa je negodovao: ako cemo tako kd 5to ti pametujes, i balega - je od krave - Jer,
isto
man je adik! K6 kad nejrnam Si5a, ve6 dam u kom5iluk - Ha-da
kO i mlijeko, isto k6 Sto je i rakija od Sljiva. Zar nije?
isprZe, pa nikad ne uhasule kako treba . .. Ve6, Sejh efendija, Ljudi da se podu5e od smijeha, a on se okljunio pa gleda
ti, haman, i ne pu5i5? prida se. Godinu-dvije nije kiselio Sljive, al', kako dujem, opet
Jok, ne pu5im. je pod'o. Mora6u ga ponovo nekako urazumit'.
- | ja sam se prolazio, al' nikako da se prodem. Znam da Pripovijedao tako TopalhodZa sve do pred jaciju, a onda se
-
fe mekruh, pa opet. .. Kamo sre6e da mi je to jedina mahana! digo5e, uze5e abdest i krenu5e u dZamiju. Usput su im se i
Neko prolazeci putem ispod kuie, propjeva. drugi pridruZivali. lSlo se Sutke: njih dvojica naprijed, a ostali
za njima. Mjesec izaSao, pa vidno kao da je dan.

I
43
1,

I
1
 Pa
onda?
- Sejh efendija, hoi li ti u mihrab? - Sinanbeg
potiho, kad izbiSe pred dZamiju. - upita TopallrodZa _-
tobom...
kaZe: Halali se s njim
- ...
Da Bog da nru!
To, biva, s
Drage volje, fala ti . . .
A onda sam se sjetio Sta mi je
-DZematlije, muderis-efendija skoro o tebi kaziv'o . . .
_ navikli na TopalhodZu, ovaj put utihli, pa niti Sta ti je kaziv'o?
ko kahne niti zijevne. A kad llhamija pode u6iti, dinilo se Oa - Kaziv'o da je ozuhurila nekakva tvoja pjesma. Zorli, kale
niko i ne diSe. Glas mu, k6 da iz biljurne da5e dopire. eini se, -
on. To mi je rek'o 'nako usput, pa ga o tome nisam vi5e ni
duSu ti miluje. pit'o. Mislim se: pjesma k'o pjesma. O ahlaku, o dinu, bezbe_
lh, Sejh efendija, da nam hoce5 uz Ramazan izbit', pa da li .. . Pa sad, kad mi Sinanbeg rede, ja to sveza jedno s dru-
nam -vazi5 i klanjaS! opkoliSe ga poslije jacije. gim. Morebit da tako i nije, al' me iubha i strah ufati ... Si_
Vala, kad bi -htio! Ne bi, dina mi, nista Zalilil ... _ go- nanbeg me je najviSe prip'o. Ko kad je zlogovor, da mu Bog
vorili- su drugi. da Sta je za njega...
Slu5ajte vi svog Orner-efendiju, ne treba vam bolji! _
- se
branio llharnija.
Pjesma,
- Tako redeveliS.
muderis-efendija.
- [VIa, ono jest, al' opet. . . - Eh, moj Omer-efendija!
TopalhodZa medu posljednjim izade iz dZamije. Zajedno s - Biva, nije! iivnu TopalhodZa.
njim izade i Sinanbeg, koji mu je nesto potiho govorio, jednako - Jest, ba5 jest!
- Kamo sre6e da je stigla do Stambola,
prijeteci kaiiprstom. a ne-samo do Travnika! Aferirn joj bilo!
Hocemo l', Sejh efendija pride TopalhodZa llha- TopalhodZa se digao na noge, pa zgranuto gleda u llha-
miji, -oko kojeg su se ljudi jednako okupljali. miju. A llhamija ni nalik na sebe. Sav kao da je u vatri. eini
- Moremo.
Zadudo,
..
TopalhodZa je ditavim putem Sutio. Ako bi pone_
se plamti.
- Ja 5ta ie bit', pobogu, Sejh efendija?
Sto i progovorio, vidjelo se da je to na silu, bez one njegove - Nek' bude Sto bit' mora! Allahu u amanet. . . _
reno- ce llhamija. Bio je opet onaj prija5nji: sabran, ali sjetan.
uobidajene lahko6e i vedrine. llhamija to osjeti pa ga upitl:- smi_
je,
- Sta Omer efendija? Ne5to si mi se u5utio. tia ti nije
Sta?. . .
A po
- Svakadem
je, Sejh efendija, ta pjesma zorli?
je istina, u nevakat kazana, zorli ... Svi je vide,
On uzdahnu, pa gotovo pladno pro5apta: -
svi znaju, al' Sute. Pa kad neko prokine i kale, pripidnu se
-SjenaKaz_acu ti, Sejh efendija . . . Kad dodemo kuii . . . i zavidu: zorli!- A nel<o mora kazat'l Vidi5 li ti Sta se radi, moj
tuge pornilova llharniju. Osjeti da je to zbog njega. Omer-efendija? Nije to od juderl Ne.ima Sta nas ne tare i ne
Kad stigo5e kuii, llhamija se Sutke raspremi. Stide dZu-Uu trijebi: dZehalet, ratovi, nasilje, ruSvet, stagod hoce5! pa sad
i sjede. DZelalija doS'o da to smiruje i lijedi. eime? Krvlju i zulumom.
-On Eh, Omer-efer"rdija, da dujem, Sta je?
stao kraj vrata, oborio odi i, dini se, plade.
Da imam stotinu glava, ne bi hi Zalio!
Omer-efendija, pobogu, nismo zar djecal Sta je, _ Neko su vrijeme obojica Sutjeli, dok se TopalhodZa ne ja,/i.
Govorio je mehko i utje5ljivo:
da
iujem! i nije tako k'o Sto se dini. More se to,
Ko zna, morebit
TopalhodZa se zagrcnu, pride ltrhamiji pa mu obgrli koljena -
s BoZjom pomoii, i razmitit'. .
i pode jecati.
.
Neka, Omer-efendija! Ja sam poresidio. I kren,o u Trav-
-
Ama, Omer-efendijal ... nik. -Ako me smrtno Serbe deka, evo me! A tebe, Omer-efen-
Jedva mu otkrpi ruke i pode ga smirivati. A ruke mu sta- dija, molim, ne govori mi vi5e o tome! Kazuj mi ne5to veselo,
radke, koZa na njima zguZvana, puna Zuikastih pjega. ne5to 'nako, ko Sto si mi kaziv'o prije jacije.
Hajde, smiri se, pa mi kaZi Sta ti je. Ustani isjedil
-On se diZe i sjede. JoS je neko vrijeme Smrkao, Kad bi' mog'o...
- Onda
_
kidano ne proSapta:
Obt ispre- te molim, ostavi me sama. Htio bi' da udim. Rano
-
6u krenut'. ln$allah, prije sabaha.
- Sinanbeg rede da, . . . da te vezir. .. zove ...

44 45
 TopalhodZa izacie na prstima. Zastade na vratima i htjede Govore6i to, Ilhamija navude dZubu. Bila mu je pokratka,
ne5to reci, aii kao da se predomisli iSutke pritvori vrata. jedva do koljena. A i rukavi su bili kratki, dopirali su ispod
eitavu bogovetnu noc llhamija je proveo na koljenima. Udio lakata. Bila je uz to i izu5ivana. Hastar je ponegdje provirivao.
ie Kur'an. Polu5apatom. Opet ga je obuzimao onaj uznositi osje- Ti eno uzmi moju. U sobi je, na sanduku .. .
6aj kad mu se duh krilio iznad svega ovozemaljskog. Duba mu - Sejh-efendija... Eapnu TopalhodZa tronuto.
se otvarala, zamiruci od zanosa koji ga proZimao. - Ako nece5 da mi- ovoga dana izade5 iz hatera, posluSaj
U neko doba noci ne5to u kuii lupnu. TopalhodZa, kojl se me! -Bila je na imamu, pa nek ostane na imamu! Mjesio joj je
bio digao, zapretao je pogadu. Zora se mlije6ila. llhamija pre- u mihrabu. Allah mi je svjedok da sam je dista srca i s eisiih
stade s udenjem, ustade i zanijeti sabah. Kad klanja, spreml se nijetom nosio, pa je nosi i ti! ... A sad, hodi da se halalimo.
i pojavi na vratima. I to, brez pladal
Sabah hajrollah, Omer-efendija! llhamija zagrli TopalhodZu. dvrsto ga je drZao, pa ga onda
-TopalhodZa se strese. naglo pusti i brZebolje, ne diZu6i o6iju, obu firale i dohvati
Ah, ti si! Allahrazola, Sejh efendija! ... Jesi I' mogo torbu.
-
zaspat?... Pogada je, evo, pe6ena, a sad 6e i kahva! Allahemanet i halali...
ja
ti, al' sam zapostio. - Ama,
- Fala
Pobogu, pa nisi ni5ta jeo! - idu6izarzabaS...
palhodZa
Pa uzmi ... makar...
- mucao je To-
- njim.
- Kako nisam, zar nisam iftario? .. . Vec ja bi, s BoZjorn Neka, fala ti, nek stoji odgovarao je llhannija ne
pomoii, kren'o. -
osvrduii se.
Ama, kako 6e5, pa nisi nista .. . Da ti makar ne5to spre. Kad sacle na put, okrenu se. TopalhodZa je stajao s rukom
mim-pa ponesi! Ah, pobogu .. .! na ustima i gledao za njim. DiZe ruku i ne5to doviknu, ali llha-
Nemoj,
- na6'. OsimOmer-efendija,
ne5to ako . . .
ne trebal Do iftara ce se, beliim, mija ne razabra Sta rede. Onako, u sabahzorskoj sumaglici, pri_
dinjao mu se gotovo nestvaran.
Ne dorede. Bio se opet vratio zemlji. Dan koji se ratlao" Kad odmade od Viteza ilhamija zastade i opet se osvrnu.
nosio je sa sobom svoje tegobe i brige. llhamija je opet bio du- lzmetlu zelenih kroSanja drveca provirivali su krovovi kuia a
njaludki. medu njima, poput kvodke rnedu piliiima, dizala se dZamija sa
Ama, treb'o si me kucnut', pa da ti ne5to za rudak spre_ svojom tubastorn drvenorn munarom. Stajala je tu kao da osma-
miml- Kud ce5 tako, pobogu! . . . Ah, brate, brate, kamo puste tra i oslu5kuje Sta se zbiva u Vitezu i ko rnu s koje strane
sre6e da je sve ovo san, da nije pladno je nabrajao To. dolazi u pohode.
palhodZa. Bio je u dugim gadama i bez ahmedije, dok mu je Pred odi mu opet izade Topalhodia i neka blaEa toplina
porijetka brada od uzbudenja podrhtavala. einilo se da 6e svl- prostruja mu kroz darnare. Susreo se s njim prvi, a biie i po_
kog dasa briznuti u pla6. sljednji put, ali mu je od prvog videnja u5ao u srce i tu se
- Neka, ne Zalosti se, Omer-efendija. Vec, htio
sto upitat'.
bi' te ne- ugnijezdio kao da ga je oduvijek poznavao. Ilhamija obori pogled
i osmjehnu se. Tijesna TopalhodZina dZuba koja ga je steiala
??? nije bila ni na Sta nalik. Sta li 6e DZelalija pomisliti kad mu se
- De ti je dZuba? on takav pomoli? Ma, zar ie to taj llhamija?
- DZuba? bezbeli. - upita6e se,
- Jah, dZuba. Donesi je!
-TopalhodZa je zadutlen Sunce je u dugim purpurnim strijelama izranjalo iza brda.
stajao. La5va, dotad tamna i tiha poput zmije, odjedanput bljesnu. Ilha_
Hajde, donesi mi svoju dZubu! mija zastade. Rijeka bi ga oduvijek ispunjavala osjedajem stalne
- ude u sobu
On i vrati se s dZubom. llhamija mu je uze. prolaznosti i stalna trajanja. Uvijek ista, a uvijek druga i obnav_
Omer-efendija, rnoja je i bolja I novija od tvoje. Uzml ljana. Kao i ljudi, i drve6e, i ptice. Kao i sve Sto Zivi i mrije.
- si imam i tebi je preda ve6 meni. Ako ti bude
je, jer duga, U toj jutarnjoj distodi i tisini osjeti se lahak i smlren, Oa mu
pokrati je. A meni i ova more dat' ruku. se dinilo * poletjede. Nekoliko prepla5enih 6avki, zavudenih u

46
47
 vrbak kraj rijeke, tromo prhnu idakiuci odletje. llharnija ih
isprati pogledom dok se posve ne izgubise. JoklamadZija uze da 6ita pismo.
Putem nije gotovo nikog susretao. Tek negdje pred Docem Salju te veziru?
naiale na dvojicu-trojicu pje5aka i konjanika s kojima se u rni-
- Jah,
mohodu pozdravi. Susrete i postarijeg seljaka koji se bio zapu-
- Sama?Satju.
tio u mlin, pa mu pomoZe da ukraj puta pretovari konja jer rnu -
- Sama.
se tovar bio posve iskrenuo i samo Sto nije spuzao zajedno sa
samarom.
- Badi
On
dega?
sleZe ramenima. Bezbeli ie mi se kazati ...
Eh, Bog ti dao, Bog ti dragi dao! JoklamadZija ga -
je u nedoumici gledao. Glava njegova t<onla
- treba. Aseti,se-u
zahvaljivao
ljak -obilazedi oko konja da vidi je li sve kako gotovo je doticala llhamijinu glavu, jer ga je bio po"-u"
Travnik, bezbeli? - u jarak. Osjeiao je vreo konjski dah na o6ru.u. "tierro
u Travnik... Sta ti je u torbi?
- Jah, -
Hajde, s hajrom! A, vala, ako ne mora5 . . .
-Ne dorede Sta je htio redi ve6 nekako Zalovito odrnjeri - eama5ir.
kratku i otrcanu TopalhodZinu dZubu na llhamiji i dotrajale {i- -On Da vidim.
skide torbu od kostrijeti pa izvadi diste
Pa onda ka5iku, mahramu i jo6 ne6to zamotano u
Eace i ko5ulju.
rale na njegovim nogama. bo56u.
Bi rek'o da si hodZa, al'opet zaustavi pogled na je
A to? Sta ti to?
-
llhamijinu dervi5kom kauku.
-Ilhamija Sutke razmota bo56u.
Putnik putnik. Sta je to?
- Jah, Stosam,kaZe5, svi smo putnici, svi nekuda idemo .. .
- eefini... Eapnu on tiho.
-
zami5ljeno ie seljak. Jedni tamo, drugi 'vamo . . . - - eefini? - joklamadZija.
- 'vamo.. . ponovi llhamija i osmje-
Jedni tamo, drugi - lecnu se
- Jah, iefini.
hnu -se, pa se pozdravi sa seljakom i -krenu.
-Rijed pade kao ugrjevrje u vodu. pa kao
da cvrknu. svi se
Bio je nakanio da se zaustavi u Docu i zijaret u6ini Sejh- zbi5e oko njih.
-lbrahim-dedetovo turbe koji je tu podivao jo5 od Fetha, a onda . Dolje, u zakrZljaloj travi na rubu jarka, u razmotanoj bo5di,
i Mejlijin mezar. I ba5 kad htjede da svrne do La5ve da bi pro- bijelili su se bezni 6efini, ilharnijina popudbina s kojom
lat<renuo
mijenio abdest, zastade. Iza okuke na cesti, u oblaku pra5ine, u Travnik.
ukaza se grupa konjanika koji su mu se u trku pribliZavali. llha- Joklarnadii.ie istegli vratove, gledajuci das u define das u
mija se pribi ukraj puta da se skloni, ali se oni zaustavise ba5 llhamiju. Samo l<onji ponekad zahriu i nestrplyiuo uOare topi
pred njim istjera5e ga u sami jarak. Bili su probrani, do zuba tom o zemlju.
naoruZani, zagrnuti u crvene binjiSe i s bijelim turbanima na Sta 6e ti 6efini? . . . Nadas li se, morebit, smrti?
glavi. Konji su im bili razigrani, utili, krupnih i vatrenih odiju, - A, ko joj se ne nada i ko je ne deka? _ rnirno ce llha_
pa su i oni i jahadi utjerivali strah u ljude. Bio je to odred jo- mija.- Neki to zaborave, al'sjetide se kad bude trebalo. Samo,
klamadZija, ljudi iz DZelalijine oruZane pratnje, koji su bili za- bojat'-se je da ne bude dockan...
duZeni da nadziru puteve i klance kako niko, bez putne isprave JoklamadZija se iskadlja i pritegnu pusat.
providene vezirovim muhurom, ne bi mogao po svojoj volji A, Sta si ti, ko si?
vr5ljati zemljom. - Dervi5.
Najoditiji medu njima, i po no5nji i po pusatu, upre prst u - Dervi5. l, veli5, da ne zna5 Sto te Salju
- Onaj i zovu u Travnik?
llhamiju, dok mu se konj jednako propinjao grizuli dZem i raz- ko me zove najbolje 6e znat,.
bacuju6i pjenu oko sebe. -Odozdo, od Viteza, pomoli
se u taj das druga grupa konja-
Teskeru! nika. Jahali su korakom, Sutke. Ne5to sumorno kao Oi je lebdjelo
-llhamija izvadi kadijino pismo s kojim se bio zaputio u nad njima. Bio je to jedan od mnogih bosanskih ajana koji su u
Travnik. to vrijeme pozivani u. Travnik. Dolazlo je s pratnjom, koja nije
bila nimalo veselija od njega.
48
49
 JoklamadZije se uskome5aSe.
Mehmedaga, eto nekih!
-Mehmedaga pogleda u pravcu odakle su konjanici dolazili,
pa prije nego Sto krenu priprijeti llhamiji:
A ti, pravo Travnik! Da nisi nitle skret'o, duje5 lil
- Tamo sam iupo5'o...
- I da se odmah javiS u Konak!
-llhamija potvrdi glavom i pode sabirati stvari pa ih trpati u
torbu. JoklamadZije okrenu5e konje i podo5e u susret doSlja-
cima.
Sutke su prilazili jedni drugima. Joklamad2ije koji su bili
brojniji, opkoli5e doSljake. eulo se kako dvojica meclu sobom
ne5to razgovaraju, ali se nije moglo razabrati Sta govore. Ubrzo
se razdvoji5e, pa joklamadZije poput vihora odjuri5e prema Vi-
tezu a do5ljaci, u pratnji jednog joklamadiije, krenu5e prerna
Travniku. Kad naido5e pokraj llhamije koji je i dalje stajao u
jarku, prodo5e Sutke, poput dZenaze. Ajan, koji je prvi jahao,
bio je sredovjedan, bogato opremljen dovjek, koji u prolazu baci
kratak i odsutan pogled na llhamiju. Odi su mu bile pune o6aja
i tuge, kao u onih koji su se vec unaprijed pomirili sa svojom
zlom sudbinom. Postariji dovjek koji mu je jahao s lijeve strane,
ne5to mu je tiho i povjerljivo govorio jednako prinose6i ruku
srcu ba5 kao da se zaklinje, ali ga on nije ni slu5ao. Samo bi
ponekad sklopio odi pa polahko digao i spustio glavu i pre5ao
dlanom preko lica kao da se budi.
llhamiju zazebe oko srca. Taj kratki susret s joklamadZi-
jama, pa onda s ajanom i njegovom pratnjom, ponovno ga vra-
ti6e stvarnosti. Nije to bio susret i razgovor s hujivim ali 6esti-
tim Hamzagorn u vrandudkom hanu, niti s dobrim i bezazleninr
TopalhodZom, pa dak ni s hajducima i njihovim haramba5om koji
su uza sve imali u sebi ljudstva i samilosti. Ne, to je ovaj put
bilo ne5to posve drukdije. Bio je to susret s vla5iu, hladnom i
be5dutnom poput oStrice sablje, kojoj je svejedno u koga ce i
gdje zasje6i. llhamija se uzbudi i zadrhta, pa sklopi odi i muklo
jeknu: ne ostavi me, ne daj da oni budu jadi od mene!
- BoZe,
Onda sade s puta i spusti se do La5ve pa po6e uzimati
abdest. Dok je vadio mahramu i trao se, Sarena ptidica, nasa-
clena na tanke visoke noZice, spusti se na kamen usred vode i
sitno zacvrkuta. Dugi Sareni repi6 jednako joj je podrhtavao,
pa se dinilo da se cuca na kamenu. U to doletje ista takva pti-
dica, pa zajedno zacvrkuta5e i odletje5e.
Allahu dragi, al' mi je lijepol se llhamija, s
- pomiSljajuii da
tugom li - raznjeZi
6e jo5 ikad vi5e stajati na obali rijeke
50
i slu5ati 5um vode i gledati sjaj sunca, ili plandovati u miru
starih vrba nadnijetih nad rijeku, dok im se podlokano korijenje
ogleda u vodi.
6udnu pod vrbu da predahne, jer se odjutros bio umorio.
Dolje, u tiSaku pod vrbom, ugleda svoju sliku. Udini se sam
sebi nekako dalek i tud, pa pode razmi5ljati.
Eto, ovako ce negdje ostati moje tijelo. Ko zna gdje? . ..
DuSa- 6e se osloboditi i odvojiti od njega, k6 od haljint<e u t<o;o;
je bila. Pa ce onda nestati svih tjeskoba i briga Xole me more.
Hoiu li onda biti smiren i hodu li naii ono u Sta sam tvrdo
vjerovao iSta sam zaLivota uporno traZio? BoZe, snriluj mi se i
ispuni moje nade, oprosti mi grijehe i pokri svo moje sra_
mote! ...
List, otkinut s vrbe, pade u ti5ak. Vodeno ogleclalo zadrhta
i nabra se. Slika se izduZi, razdvoji i izgubi.
Tako ce biti i sa mnom. Nesta6e ovog hudog, clunjalud-
kog -llhamije, ovoga Sto danas hoda, prti svoje dunjaludk-e to-
vare, brine se za nafaku i misli se ho6e li mu orah u ba56i
ove godine ponijeti ili ne6e i Sta de mu uradit nekakav ori
njega joS hudniji DZelalija. Jah, kad bi sav Zivot bio samo u
tome i kad ne bi bilo nideg vi5eg i uznositijeg od toga, onda,
onda...
Ne dovr5i misao. Uspava5e ga umor i jednolidan Zubor vode.
Zaspa onako dude6i, letlima naslonjen na vrbu. U snu mu se od
toga udini da je sav stegnut i u neSto umotan, pa ne moZe da
se makne.
. pa ja sam ovo u mezaru!
Pa . . pomisli u strahu. _
- rne smak'o
DZelalija - A ovo Fto
i evo me sad u mezaru. me steZe
i ne da mi da se maknem i protegnem, ovo, ovo su nasloni
iznad mene...
Hej, Abdulvehhabu bin Hawa, duje5 li nas? zadu se
glas-koji je dolazio odnekle i iz daljine i iz dubine.- Kao ispod
zemlje.
On osluhnu, ali se ne odazva.
Hej, Abdulvehhabu bin Hawa, odazovi se!
- Ovo pomisli i sav se sledi. pa se onda
- rijedisupouke:
suvaldZije!
-
prisjeti "Kad ti dodu dva meleka koji su bliski
Allahu dZelle5anuhu, a koji donose radosnu vijest i koji opo-
minju od strane milostivog Allaha, da te pitaju o tvome Gospo-
daru, o Wome Pejgamberu, o tvojoj vjeri, o tvome imamu i o
tvojoj kibli, nemoj se uplaSiti i nemoj biti tuian pred njima,
nego im odgovaraj jasno i razgovijetno" ...
+
51
 Kad ga po tredi put zovnu5e imenom i imenom njegove Sta im je sve kazivao, pa bilesi i o tome kako bi ponekog znao
majke, on se odazva:
ne samo izruziti vec i ispucati, ali to je biro nekad
Ja sam onaj kojeg traZite. Ja sam Abdulvehhab sln je bio rnlad. Onda pode o ljudima koje je poznavao idavn-o, dok
-
Hawin. do kabura
pratio ili im na smrtnome dasu Sehadet donosio. Sjeti se
- A znade5 li ko smo mi?
Znam.
noga svoEa vaza kad su ljudi plakali dok im je govorio, pa;ed_ga
- Reci kad zna5! q9d" y zanosu ponavljati. Zatim naglo preAe nl neko' mrtio
- Vi dijete koje je upalo u vreo kazan sa sir6etom i koje niko nije
ste suvaldZije: Munkir i Nekir. smio izvaditi dok on nije dosao. r sam se zadudi ooitte ru
- A znade5 li poradi dega smo do5li?
- Da me ispitate. to, pa se zbuni i zaSutje. "ro
- onda! Ko ti je Bog? - eekaj, Abdulvehhabe sine Hawin! Ti nam kazuje5 sarno
- Kazuj,
Bog mi je Allah dZelle5anuhu.
o svojim dobrim stranama, a o onom drugorn nam nista ne
-* Ko ti je Pejgamber? kazujeS! Sta je s dunahima?
Pejgamber mi je Muhammed alejhisselam. . llhamija se usplahiri. pode premetati po parneti, ari nikako
da se sjeti.
- Sta ti je vjera?
- Vjera je islam. Sta je, zar nema clunaha?
-Odgovaraomije smireno - lma, ima, kako nejma!
i razgovijetno, dok ne du rijedi koje - Kazuj, da i njih 6ujemo!
nije odekivao: -On se tada sjeti svoje prve dZube koju je skrojio i Vejsl-
Kazuj dalje? .
lage terzije koji mu je Sio, pa nastavi:
- Sta joS
- Kako si treba da kazujem? Jedva sam dek'o tu svoju prvu dZubu, jer sam istom bio
Zivio i Sta si za Zivota radio!
-On se uhvatio i ne zna odakle bi podeo. uni5o- u mihrab. A i dohu sam jedva nabavio. I ta i za dZubu
i
za Salvare. Kad tamo, Vejsilaga mi krivo skrojio i pot uriio.
- Hajde, kazujl Bio je ve6 i ostario i, haman, i obnevidio. Ni jedno
"u" ji"g;
Pa, zar se ne zna? ... promuca zbunjeno. "i
nije mi rnoglo ni navirit'. Nejma sta mu ruZna nlsam zazelioi-l
Sve se zna, ali hocemo- da od tebe 6ujemo. sad me je stid! Posrije sam mu ib'o i morio ga
- Ne znam odakle bi pobeo... mi haiari.
je umro, hatmu sam mu proubio i poklonio.oa.leOna*o
- A kad se
Odonda otkako zna5 za sebe. mislim: je I' mi se, BoZe, halalio ...
-Do llhamijinih u5iju dopre blejanje janjadi. pa se onda prl- llharniji se udini da neko negdje duboko uzdahnu.
sjeti djetinjstva i pode: lma li joS Sta? Stagod krupnije?
bio dijete, najvolio sam janjad. Kad bi do5o - se uzrnu6io,
- Kad samuvijek
Kurban-bajram, bi' plak'o za kurbanima. Donosio bi him
On ali nikako da se sjeti. Doilo mu da zaptrafe
od muke.
vode i dav'o slanih mekinja, sve dok hi ne bi odveli. Onda,
... A to s DZelalijom kako to bi? Ti, Abdulvehhabe, ustao
onda - carevine,
protiv pa...
Preskodi to, pa govori odonda otkako si se zamomdio i
-
zahodZio! Progovorio sam protiv nasilja . . . Jer, kazano je, ni narJ
hajvanom a nekamoli insanom, nasi-lje se ne srnije provodit,. .
On onda pode da pripovijeda o svom muderisu KarahodZi .

pred kojim je udio, jednako ga hvale6i i Boga mole6i da ga A da si znao, Abdulvehhabe, Sta te deka, Sta bi onda?
- Znao sam da
dZennetom obraduje, pa onda o svom dervi5luku i zanosu koji me nekakav pe5ke5 deka. A u velikih ljudi
ga pri tom obuzimao i o svom nastojanju da pronikne u stvari
-
suipe5ke5i golemi ...
koje su ga zanosile a ipak mu ostajale pokrivene ili samo na- Kad to rede, i sam se zadudi odakle mu takav odgovor.
slu6ene. A govorio je o tome tako lijepo i te6no, da se i sam Jesi li se bojao smrti?
dudio odakle mu naviru tako probrane rijedi koje ranije niti je - Zn?g sam da je moj Gospodar izvor milosti. pouzdavao
spominjao niti znao. Onda nastavi o djeci koju je podudavao i sam -se u Njegovu milost.

52
53
 A sad nam reci, Abdulvehhabe, sine Hawin, ko su oni
koji -su nevino pogubljeni na putu istine?
- Sehiti . ..
- Sapnu on.
Gdje je njihovo mjesto?
- U dZennetu.
-Odjednom zavlada tajac. llhamija lijepo osjeti kako ga po
licu pomilova nekakav mirisan lahor. Zapljusnu ga svjetlost
nura, a Zubor Kevsera dopre mu do uSiju kao najljep5i zvuci
glazbala. Osjeti neodoljivu milinu i lahko6u kakvu nikad u Zi-
votu osjetio nije. Kabur se rastupi, a on progleda i probudi se.
Jedno je vrijeme nepomidno sjedio i zatvorenih odiju na-
stojao da joS koji trenutak uZiva u zanosu koji ga bio obuzeo.
Rijed "Sehit" jo5 uvijek mu je zvonila i u uhu i u srcu i bi
mu neodoljivo Zao 5to se probudio i Sto je to bio samo san-
Ustade da promijeni abdest, pa se sjetan i zami5ljen uputi
do lbrahim-dedetova turbeta.
Crvotodno i nahereno lbrahim-dedetovo turbe i bijeli kamerri
ni5ani okolo njega, obrasli u bujnu travu, uz nel<oliko janjadi
koja su mirno pasla, ponovno povrati5e spokojstvo u llhamijino
srce. On diZe ruke i mrtvima proudi Fatihu, pa se uputi rJo
Mejlijina mezara. Povisok uzglavni niSan, s dervi5kim kaukom
pripadnika kaderijskog reda dervi5a, obiljeZavali su grob ovog
duvenog Sarajlije, o kojem je on ve6 u mladosti toliko sluSao.
"U 6ulahu, duge kose i visoka vrata, dervi5 ugledna roda,
njeZan, otmjen i uden, pjesnik pun znanja, ljubitelj lijepe knjige
i slikar" kako su Mejliju opisivali savremenici, punio je to-
-
plinom llhamijino srce. On ga nije zapamtio. Bio je dijete l<ad
je Mejlija urnro nadomak Travnika, gdje se bio zaputio da od
tada5njeg vezira Abdullah-paSe traZi pomoi za opravku svoje
tekije u Sarajevu. Koliko je bio odan tekiji i tarikatu najbolie
se moglo vidjeti na hakiku sa njegova prstena-peeatnjaka u
koji su bile urezane rijedi: "Prah tekije
- Mehmed Mejlija . . ."
llhamija nad mezarom nazva selam, dudnu i pode polugla-
sno uditi Jasin. Glas mu je milozvudno plovio kroz podnevnu
ti5inu. Zut leptir je jedno vrijeme oblijetao oko Mejlijina ba-
5luka. Zatim se spusti na ha5luk, sklopi krila i smiri se. Pa
opet odletje...
54
Kad proudi i pokloni Jasin, jo5 je neko vrijeme Sutke dudao
kraj mezara. Kao da razgovara s mrtvim Mejlijom. Onda se diZe
i uputi prema turbetu. Skide firale, oturi vrata koja Skripnu5e i
ude. Dodeka5e ga polumrak, Sutnja i hladovina.
, Sve do icindije llhamija ostade u turbetu. Najprije proudi
Jasin pred du6u lbrahim-dedetovu, a onda klanla pod-ne i na-
stavi s udenjem Kur'ana. U6io je na koljenima, spu5tene glave
i zatvorenih odiju. Oslu5kivao je vlastiti glas za koji mir se
ponekad dinilo da i nije njegov. Kad bi otvorio odi ugledao bi
nadgrobnu kuburu pokrivenu zelenom 6ohom i po njof zlatnom
2icom izvezena kur'anska ajeta. pa bi opet nastavio uditi. A
udio je iz dna srca, dok su ga srsi uznositosti sve vise podi-
lazili. Bio je vec s one strane Zivota i nije osjedao nidega osim
spokojstva koje ga posve obuzelo.
Sundana zraka pade mu na lice i vrati ga zemlji. Odtro sje-
divo zbilje zabi mu se u srce, a jedna jedina pomisao, ledena i
nemilosrdna, uskovitla i razbi njegovo maloprija5nje spokojstvo:
DZelalija! Dode mu da zavristi, udini mu se da ce se ugu5iti i
htjede da bjeZi dok se jo5 bjeZati moZe, pa se po6e boriti i
lomiti sa samim sobom.
Allahu moj, ne ostavljaj me! jeknu i s tu-
gom- pogleda u lbrahim-dedetov mezar.- molecivo
Blago si ga njemu,
on je sve svoje obavio, on je Fehit! - uzdahnu i pokri lice
rukarna. -
Sudeci po suncu, mogla je biti idindija. polahko se pribra
pa se diZe i zanijeti da klanja. Kad doklanja i predade selam,
proudi dovu i svesrdno zamoli Boga da ga oja6a, jer se ve6 bio
primakao danu i mjestu gdje 6e se razvezati njegova sudbina.
A kakva ce ona biti, u to nije nimalo sumnjao. Znao je dta ga
deka, i to jo5 od dasa kad je stigao haber iz Travnika. Magla;-
ski kapetan koji ga je pozvao da rnu to saop6i i sam je bio
potresen.
mu je saosje6ajno
- Sejh-llhamija
Travnik. - rekao
Zove te DZelalija
zovu te u
glavom! Ja ti ne mogu -pomodi. Nek'
ti je Allah na pomoci! Kreni sam, jer ne6u da te iko goni. Nit,
si hajduk, nit' ubojica!
Hudi maglajski kapetan! Da je tada znao da ce i on uskoro
doii na red i da se nikad viSe nede vratiti u Maglaj.
55
 Gospodaru moj! Saptao je llhamija izlazeci iz tur_
beta.- Ti najbolje - zbog
zna5 dega me zovu i Sta rne tamo
deka. -Ako je zbog onoga Sto sam kazao, ne daj da rne stralr
uzdrma pa da poreknem ili da se pokajem za ono Sto sam
udinio; ne dopusti da mi se bojazan prikrade u odi niti da se
drhtaj osjeti u glasu mome! pomozi mi da ostanem dvrst i
postojan na putu istine i da sklopim odi s Tvojim imenom u
srcu! A kad budem polagao ra6un na Dan konadnog obraduna,
budi mi milostiv i oprosti grijehe svom grijeSnom robu llha,
miji! Skru5eno Ti se molim, Gospodaru moj!
Sunce se bliZilo smiraju. Gorjelo je vrelinom i sjajem dok
se llhamija primicao Travniku. Bio je i umoran i sjetan. Srce
mu je bilo puno tuge. Ne radi onoga Sto ga je dekalo u Trav-
niku, vei zbog osje6aja da se kroz 6itav svoj Zivot trudio da
bude i ostane dist, da Zivi i radi pravednidki. pa sad, na kraju
Zivotnog puta, Dzelalijina sablja! A onda se opet tjesio da su
to l.iudske stvari i ljudski ar5ini, ali da 6e konadan sud biti
druk6iji.
Pred samim ulazom u Travnik ponovno se zaustavi. Zelio
je da se osvjeZi i promijeni abdest. Htio je pod abdestom uci u
grad. A kad ugleda vrhove Vla5i6a i Vilenice i suncem pozla.
6ene aleme na visoko propetim travnidkim dZamijama, uzbudi
se. Travnik bi ga, kadgod bi ulazio u njega, a to nije bilo desto,
tri-detiri puta u ditavu njegovu Zivotu, uvijek iznova uzbualivao.
Bjelogrud, gosposan grad, pun bijelih nisana kakvih vi5e nema
ni u jednom gradu Bosne; grad oki6en dZamijama od kojih je
svaka drukdija, jer je svaki hair-sahibija Zelio da joj dade ne-
Sto svo.!e; grad pun hladnih i bistrih voda, zelenila i mudrih
ali i opreznih ljudi. Onda ugleda tvrclavu na padinama Vla5iia i
sjeti se Konaka u Gornjoj dar5iji, pa ga odjednom hladan vje.
tar zapuhnu i presijede.
Pri ulazu u grad niko ga ne zaustavi. Nekoliko pa5alija koji
su stajali i razgovarali pred gradskom kapijom i ne obazrijeSe
se na njega. Protle mimo njih, u dudu se pitaju6i gdje su Trav-
ni6ani? Jer, malo je koga usput susretao. A Sto je dalje odmi-
cao, sve se viSe dudio. Travnik, kao da ga je kuga pomorila.
On nije znao da su se Travnidani, otkako je DZelalija doSao,
zafuarali u ku6e prije ak5ama. Ko nije morao taj nije ni silazio
56
u dar5iju. Pa ni iz kude nije izlazio. Strah je jednako lazao
Travnikom. Idanju i nocu. Kraj Konaka se sa strepnjom prola-
zilo. Zurno, s odirna uprtim u zemlju. po ku6ama i du6anima
Sapatom se prepridavalo koga su nanovo doveli i proveli, za kim
je danas ili juder top pukao i ko li je to od bosanskih ajana
ispio svoje smrtno Serbe. Novosti iz tvrdave ipak su dopiiale.
Ni5ta se nije moglo sakriti. Glasovi su kao i Ziva voda: naclu
svoj put i probiju se. DZelalijini ljudi, ma koliko bili v.ierni i
pouzdani, raznosili su novosti. I iz Konaka i iz tvrilave. Tesko
je bilo odoljeti Travnidanima, a ru5vetu pogotovo. A ni DZelalija
se nije trudio da to ostane sakriveno. eak je Zelio da se zna i
duje da 6e on Bosnu i njezine prvake jednom zauvijek urazu_
miti i upokoriti. Ako nece milom, hoie silom! Neka se vi3e ne
zanose da mogu raditi kako su dosad radili, ne bendaju6i ni-
koga. Neka ne misle da je Stambol na kraju dunjaluka pu it n"
moZe rukom dohvatiti, a da su veziri pasja maskara. E, ne6emo
tako! To vam kaZem ja, DZelaludin Ali-pa5al Ljubi6ete vi meni
i noge i rukel Zamiraiete u strahu i od mog imena!
Pred Sulejmanijom dZamijorn Ilhamija zastade. Kad je po_
sljednji put bio u Travniku, a otada je ma5ilo ve6 pet_Seit go.
dina, dZamija je bila posve oharabila, ali ju je nedavno obnoiio
Sulejman-pa5a Skopljak, a uz to je i spolja oslikao, pa je sad
kao dulistan stajala. Zadudo, i tu se, u srcu Travnika, oiOl"tu
malo ljudi, a i cefenci na mnogim ducanirna ispod dZamije bili
su ve6 spu5teni, iako je do ak5ama bilo jo5 oho-ho! Da
ie kao
Sto nije, pomisli llhamija s tugom, sad bi se on svratio do trav_
nidkog rnuderiza Abdurahman efendije i, kao Sto je to nekad
bivalo, ostao bi na rnusafirluku koji dan. Ovako, ni pomisliti nije
smio da ga makar zijaret udini. Jer, nije moglo niii a da se io
ne bi dulo i do DZelalijinilr u5iju doprlo. A da se negdje na
drugo rnjesto uvraia niti je zerio niti mogao. Ni ak6e a kamori
g-ro5a nije imao pa da plati han ili da se negdje u a5dinici
iftari. Pa sve ida je imao, nije mu bilo do toga.-Z'elio je da se
6im prije dokraj6i ovaj njegov tegobni put na kolern je'i trpirr i
padao, i dizao se i visoko krilio. Zato okrenu pravo u Konak.
Putem je Sapatom udio i svojorn derviskom dtakom ravnornyerno
nabadao po sitnoj dar5iiskoj kaldrmi.
Kad izbi u Gornju 6ar5iju, zastade i uzbuden uzdahnu. Ukaza
mu se Konak. Prijetedi je provirivao izmedu drve6a. Golem, dva_
put duZi nego Siri, s rnnogirn prozorima koji su gledali na sve
strane.
Allahu moj, evo me na mjestu gdje mi je sudeno da
- Ojadaj me!
stigneml
57
 _ Prode pokraj sahat-kule i zastade pred kapijom Konaka. Eh, pomalo! se 6au5lar-6ehaja, pri demu
Doceka5e ga do zuba naoruZani straZari. - osmjehnu
mu -bljesnu5e kao snijeg bijeli zubi koji ga odjednom pomla_
-On Stani! Kuda?
izvadi kadijino pismo i pruZi im ga.
di5e.
Nastade kratka Sutnja, pri demu je cehaja i dalje uporno
Gledali su i nadnosili se nad pismo. Jedan mu rede da gledao u llhamiju, i to od kauka do firala, ba5 kao da ga skida
deka, pa se s pismom uputi u Konak. Sunce je joi peklo i llha_ pogledom. Onda dade znak straZaru, ne5to mu potiho iede pa
mija se skloni pod obliZnju lipu pa skide torbu i dudnu. Gluha se okrenu i vrati u Konak. Kadgod bi koraknuo, kaftan bi mu
tuga ispuni mu i srce i du5u. Ovdje, kraj ljudi, osjeti se posve dotaknuo tle. dinilo se da ie se zapetljati u nj.
osamljen. Nestade one njegove unutra5nje punoce. Kao da u
Hajde! naredi straZar i okrenu prema kapiji.
njemu sve odjednom opustje i zamrije. Samo su vrapci na lipi -llhamija namjesti
- torbu i pode.
bez prestanka cvrkutali.
Sunce je krvare6i zalazilo. Blaga svjeZina i mir pode5e se
. Procle dobro pola sahata dok se straZar ne vrati
da potle za njim.
i pozva ga spu5tati nad Travnik.
Hajde, pohiti! poZurivao je straZar nakon dto ma5i5e
Prostrana avlija Konaka bila je puna Sim5ira. S desne stra- - -
kapiju.
ne Sirom otvorenih vrata koja su vodila u unutrasnjost Konaka
jedna razgranata ruZa rasko5no je cvjetala, penjuci se uza zid Sokaci su bili gotovo pusti. poneki rijetki prolaznik ispod
oka bi bacio pogled na njih i ubrzao korak.
do samih prozora na katu. Lule na Sadrvanu, podignutu na_ Kad okrenu5e prema Vla5i6u llhamija znade kuda ce. Gore,
sred avlije, mlazom su todile. pa5alije su s vremena na vrijenre
prolazile avlijom, ulaze6,i i izlazel,i iz Konaka, dok je net<-oliko na brijegu, dizala se tvrdava. llhamiji se dinilo da u njoj nema
ni Zive du5e, ve6 da se pritajila pa samo na njega eeka. Nilema
krupnih golubova, napuhanih gu5a i ra5irenih repova, gucuci ga-
i_..gluha za sve njegove tegobe i muke. Munara na tvrtlavskoj
njalo krotke i sitne golubice koje su im vje5to izmicale. " dZamiji ostro se ocrtavala u predvederlu.
tu i dekaj! * tiho 6e straZar.
-Na Stani
vratima se uskoro pojavi omalen dovjek u dugu bijeiu
U dasu kad stupi5e na presvotleni kameni rnost iznad opli_
ialog Hendeka preko kojeg se prilazilo tvrdavi, zaudi ezan. dla_
kaftanu koji mu je sezao do zemlje i s turbanom od zelenkaste sovi muzejina s travnidkih dZamija dizali su se i brago ploviri
svile na glavi. Lice mu je bilo spuZvasto, poput izvrnute pe_ kroz tiSinu predvederja. u to zau6i i ezan sa dZanrije i tvrdavi.
durke, i bez brade i bez brkova. Bio je misirbaba. Jedno je vri-
jeme Sutke gledao u llhamiju, a onda se sitno, poput rna6ke, Allahu ekber, Allahu ekber. . .
- E6hedu en la ilahe illellah ve eihedu enne Muhammederr
iska5lja. -
Resulullah proSapta llhamija, pa od uzbudenja suho za-
Hajde! straZar.
- SapnuKad
-llhamija koraknu. rnu pride na 6etiri-pet koraka, ona.!
plaka. Sjeti se, ko zna po koji put, Ferhadpadine dZamije. BoZe,
kako se osje6ao 6ist i uznosit kad bi ulazio u mihrabi A kako
diZe ruku. Ilhamija stade. je to sad sve daleko!
Bio je to vezirov dau5lar-iehaja Sulejrnan efendija, jedan od Stani! zadu se povik. je?
najutjecajnijih ljudi u Konaku. - Zovni - dizdaragu,
mi - Kojednogal _ odgovori stra-
dovodim
Ti si?
- bio - upre
prstom u llhamiju. pitao je turski, a glas - llhamijinih leda.
Lar iza
mu je piskav. Sitne pronicljive odi, netremice su gledaie Pridekaj!
u llhamiju. -Stajali su i dekali.Prvi SiSmiSi koji su dolijetali sa tvrdave,
Abdulvehab Zepdevi. nedujno su prolijetali iznad njih.
- llhamija? Pojavi se i dizdaraga. StraZar mu pride i rede nekoliko
- llhamija. rijedi pa se okrenu llhamiji.
- Pjesnik? 'Vamo se!
- lmam sam i hatib FerhadpaSine dZamije u Zep6u. -llhamija pode.
- A pjesnik nisi? Sve mu se dinilo kao ruZan san.
- I to sam, pomalo . .. Hajde, za mnom! naredi dizdaraga i ne pogle-
- - ga.
dav5i

58
59
 Sutke su iSli strmim putevirna kroz Wrcfavu. Oas ispod Ramo, jesi I' isk'o fenjer? pladno 6e .iedan staradl<i
oWorena neba, das opet kroz neke kamene hodnike u koje
Je glas.- -
Skrta svjetlost predvederja jedva dopirara. prodose t<roz "oonll Jesam, beg, jesam, kako nisam!
- grla. odgovori onaj viduci
dio tvrdave, pa pokraj kule s dZebhanom, sve dok se ne ispe$L iz sveg -
na najvi5i dio gdje su se nalazile tamnice. Sta kaZe, hoce I' donijet?
Dizdaraga zastade, predahnu pa povika: _ eelebija, o ee- - Pa,
Ho6e beg, donijeie.
lebijal - A kad?
Neko se odnekle odazva. - Pa, prije sabaha onaj ie tise pa se nasmija.
Dodide! - Ha, Sta kaZe5? -
- se zadu sipljivo - E, braco, jest gluh, k0 top!
.bija. Prvo
l5ao je gegajuci
ka5ljanje pa se onda pornoli i eele_
- Kad 6e donijet', Sta kaZe?
se.
eujeS, eelebija, smjesti ovoga meclu one nove. pa ml - Sad ce, sad, samo Sto nije!
onda- donesi vederu. I zapali fenjere. -Ilhamija se spusti na tle. Osje6ao se posve izgubljen"
Haman je pilav ve6eri" Ai
- Nek'je, donesi. Flajde, vodi ovoga!
tebe dotjeralo, ha?
- Jah...-Sapnu opet ce onaj.
- iuzdahnu.
-6elebija poteEnu kljudeve.
llhamija
- Ne valja, bogami, ne valjal Ja sam ovdi ima ditav mje-
Flajde, Sta deka5!?
-Proclo5e pokraj nekoriko oniskih gvozdenih vrata -
sec. A ova dvoj'ca su taze. Jednog su ju6er dotjerali. I on je,
svedenrh kol'ko se vidi, beg. A drugi je od prekjuder. Ranjen .ie, pa samo
na luk, iza kojih su se duri grasovi. Dopirali su odnekre odozdo, leZi i Suti. Okren'o se pa jednako gleda u duvar. A ovaj stari,
kao ispod zernlje. eelebija bi kraj svakih vrata gundajuci zastao, gluhi, i on je beg. On je otprije. Dotjeralo ga irna dvije hefte.
kao da glasno razmislja u koju 6e 6eliju srn.iesiiti llhamiju. On opet samo uzdi5e. Strah ga. A irna i za5to, ler u bZelali.lu
Stani!
-Pride jednirn vratima, turi kljud u bravu i otkljuba ih.
nejma Salu! Malo, malo, pa istom pukne top. Jedan top, jedan
beg! Mene ne6e. Nisam ni beg ni kapetan. Cigan sam. I kalpo-
Hajde, ulazi! zan, kako se to po turski kaZe. ZnaS, pare sam pravio. Nije
-llhamija se okrenu. Dolje, ispod tvrclave, Travnik
se sve mlogo: pet oka. Samo bakrene. Na5lo mi kaluf za pare, pa goni
vi5e zavijao u sumrak. svjetra su se po ku6ama rojira. sidmidr u Travnik. Sta ie bit', ne znam. Glavno je Ziva glaval Begi I
su sve 6e56e prolijetali. kapetani malo se kutarisavaju. Top im puca svaki dan. Kad je
Ama Sta dekaS, ulazil gurnu ga e elebija. mene 'vamo dotjeralo, ovdi je bilo jod sedam glava. Sve sami
- ude pa ponovno stade.-Dodeka ga mrak.
On begi! Pa odo5e. Sve jedan po jedanl Kako kojeg odvedu, taj se
eelebija, daj nam fenjer Ziv biol javi se neko lz
- zanoseii po ciganski.
mraka, - vi5e ne vraca. Ja samo top dekam.
Uduni, majku til opsova neko iz mraka.
vidiii! - Au, pa ti Zivl A- ja mislio ti si o-hol Vidim, nit' se
- lSie beg, nece ti bit' dZaba. Bi6e pisurmal - nit' govoriS.
mide5
- eekaj! kad ti kaZem! l-Jdavi6u te!
- eekacu ja, - Uduni
Hajde, da vidim, 5uti6u.
- Pohiti, Zivdekat', al'beg ne mere da 6eka, haman $to -
ne plade" ti meni biol Vrata SkrinuSe a eelebija se pojavi s fenjerorn. Neprestano
Vrata se pritvori5e a klju6 okrenu u bravi. llhamija je jo6
Je ka5ljao i stenjao. e inilo se da sav ikripi.
uvijek stajao na istorn mjestu. Firaune, naj fenjer!
- E,Ziv ti meni bio!
Polahko, imaju basamaki! 6e onaj isti g!as, a - A kamo
- ga ruka pridrZa.
nedija Hajde sad,- neopet
boj sel - Pa, bilo je.. jutros!
.?
- na mrak. Okolo
Odi mu se priviknu5e - Ne laj! .. .
njega, po tlima, na_
zirale su se joS tri ljudske prilike. Lica im nije razaznavao. - eekaj onda da pitam beg.
-
60
I 6'l
il
 Zu6kasta svjetlost zaigra po kamenim zidovima 6elije. Si- Eh, moj
sinak, moj sinak, kamo sreie . .
6u5an Cigo, mr5avan ko gladno made, pride starcu koji je sjedio - Neka, dina .

na duSeku prostrtu po zemlji. U drugom kraju ielije sjedio je - rekne5. Eto,titi isiBoga,
da mi
nemoj mi o tome! Znam Sta ho6es
bio k'o evlija, paaa? .. . Sad si zajedno
onaj dana5nji beg kojeg je llhamija susreo nedaleko Viteza. sa mnom i s ovim kalpozanom koji . ..
Sjedio je i gledao kao odsutan, laktom naslonjen na koZne bi-
A brate, Sta ti ja smetam? Sta bi stari beg da nije
sage nabijene kao bubreg. OpruZen uza zid i okrenut ledima le-
mene?- KoSto,
bi mu hizmet dinio? A i tebi sam pomog'o t<ad god
Zao je tre6i zatvorenik, koji bi ponekad tiho jeknuo. Celija je
s! dabar isk'o! Nemoj, brate, tako, de 6e ti du5a?
bila niska, s uskim spolja okovanim mazgalom u zidu i s malo Ne laj, kad ti kaZeml
slame razbacane po tlima. - Suti,Suti, smiri se ilezi! Evo, ija iu do tebe, pa
Beg, doS'o fenjer, daj ne5to na bak5i5! viknu - ako
- Ha? - fenjeru.Cigo.
diZe starac alavu, Zmirkajuci prema Bio
ti i5ta ustreba i ako ti mogu porno6', ti samo reci . . . _ pode
- posve
je sijed, - zabradatio. Zut, svilen koporan isaran na dibuke. da ga smiruje llhamija.
Fala ti .".
bio nru se sav upljesnivio. Glava mu je jednako podrhtavala. - Kad te ugled'o u mlinu, bio sam se prip'o da ne
Daj
- Jah, ne5to eelebiji, i56e! - da sam
pornisliS sam vas ja, morebit, prokaz'o i posl'o straiu na
. . . jah. . . pode
- Eto ti je, sjedi5- na njoj! beg da traZi kesu. vas . . . nastavillhamija tiSe, sjedajuci uz hajduka.
-Ama, efendija,
-Dugo je prebirao po kesi dok ne izvadi dukat. ni u'snu to ne bi'mog,o pomislit'! Nisi ti
- insana. lzdali nas, brate, seljaci. Seljaci! pripali se DZe-
od tijeh
Nah, podaj mu!
- Mlogo mu je!
lalije, pa dojavili cle smo. Zateklo nas na pojati, na spavanju.
- Sut, firaune, Sta se ti mijesa5! obrecnu se eelebija Dvoj'cu su na mjestu ubili, mene izranili, a dvoj'ca su ham-an
- pritle i istrZe dukat iz ruke. Vidi
- ti njega! Ma ja cu pobjegla. Jesu I' se dodepali dume, to ti ne znam rijet... Vec,
pa mu
- da mi je malo vode, izgorjeh od Zetli.
tebe u bunar ako mi se bude5 petlj'o!
Evo, brate, Sto meni ne kaZe5! skodi Ramo i prinese
- NiSta ti ne kaZem, lijepi moj eelebija! Tvoja nafaka,
halal ti bilo! U zdravlju potroSio!
-
bardak. -
Pi kol'ko moreS, ne treba da Zalib, sutra iu opet natodit'.
eelebija gundajuii izade i zakljuda vrata za sobom. -Hajduk otpi pa se zaka5lja.
Gori je kalpozan od mene! nastavi Ramo da grdi.
- mu
Kol'ko - ovih
ie sarno para izmamio za -
petn'est dana! Svaki -
Polajnak, sinko, polajnak, da ti ne polehne opomenu
dan! Daj! Samo daj! Nikad dosta" Hajd, prekinulo te prije sa-
ga llhamija. -
Kad hajduk ugasi Zetl, javi se i llhamija. JoS se nije bio
baha! I ja ti na mezaru kolo igr'o!
omrsio.
Majku ti, al'more5 balegat'! okrenu se onaj Sto je
- uza zid. llhamija ga pogleda
leTao pa- Zivnu. Bio je to hajdudki Vala, ja bi malo ako more . . .
- Bujrumi i tebi,
hararnba5a kojeg su prekjuder ranjena proveli. I on, mada nru kako ne mere!
- Da, morebit, ne postis? upita hajduk, sjeiajuii
je glava bila kao divit modra i sva naduvena a i ono drugo oko - susreta u Sumi kad ga je nuclio
- jelom. se
n.iihova
krvavo i izbuljeno kao da ie ispasti, sav se razgali kad ugleda
llhamiju. Jah, postio sam . . . Eapnu llhamija.
- -
Ama, llhamija,... efendija,... jesi I' to ti? Zar si stig'o?
- Stig'o, stig'o! osmjehnu se llhamija pa se diie i
- A
Pa
nisi se iftario?
sad du . ..
pride- mu. - - Eno,evo,
uzmi moj tain, nisam ga se ni tako. Uzmi, dina ti!
Kako si, moj sinak? Jesi I' mlogo ranjen? -
Da imam Sta bolje. ..
-
Na dva mjesta. Najgore mi je Sto ne rnogu na noge. Onaj mladi beg koji je sjedio naslonjen na bisage i za
-
Kamo srece da su me odmah dokrajdili, jer ginut' je svakako. kojeg se dinilo da niti 5ta vidi niti duje, odjednom skbei.
'Vako se sarno patim. Sav sam u krvi . . . Sad je malo stalo.
Evo, brate, ima svega! Uzmi, k'o svoje! Govore6i, pri-
Gazili me, pasji sinovi . .. nese- pune bisage i spusti ih pred llhamiju. lzvadi
- bo5du, razmo_

62
63
ta je i pode vaditi jelo. Nema 6ega nije bilo. Od dulbastija i pa da ustane, da se digne! . . Gin'te, kad ste budalel ... Ko
pite, pa do baklave. lzvadi, uz to, i nekoliko kru5aka ranki. sam ja i Sta sam? Niko i nista! Nekakav gologuzi Musa odne-
su ove najdrale, miri5u .. . Ja sam ih kalemio kle od Doboja, al' sam im'o petlje da ustanem i Oa traldukuleml
- Meni
dodade sa sjetom. - Al'znaj dobro, da u sirotinju nisam dir'o! Evo llhamije, pa net<,
ve6eg ti sevaba ne treba! kaie! Dovodili su ga meni
- Nek' znaS,
haramba5a. Da ti samo zna5 ko je i kakav je
okrenu mu se
- ovo 6ojk! Malo upre hajduk prstom i,'finariiu.
-
-
je vakih! llhamija je ovo, llhamija, ako si duo! -Neka,neka,ostav'tetosad,nijevakatodtoga
pomirljivo ie llhamija.
euo sam, kako nisam. Jok, ba5 sad! Ja kad 6emo, ako sad ne6emo? Samo mi
- Neka, neka . . . smjerno ce llhamija obarajuci odi. - Sto skuplje nisam prod'o glavu! A vas, begova
je 2ao
- - i kape-
Bujrum! tana, nimalo mi nije Zao, nimalo! Da vi niste ovce,- ni OZelaiila
- Ma, ja bi najvolio kad bi i drugi, ... kad bi i vi sa ne bi bio kurjak! Jakako! A| vama su kosti davno omehdaie
-
mnom. Bilo bi nam, beliim, slade osmjehnu se llhamija. pa nije ni 6udo Sto ste taki!
Zajedno, bezbeli zajedno! dodeka Bamo pa se prima- ,-
Bogami, ovaj burazer . . . pode Ramo, ali ga hajduk
6e i -zasjede. bilo-da zovnem i moga bega? Ha, prekide: -
- on, kupio bi
Ve6, kako
sta kazete? lma mu je e elebija, al' opet . . . Jezik za zube i
ne laj!
Zovni ga, zovni. -Beg je jedno vrijeme ojadeno gledao preda se, pa cliZe
- Beg, zove te dru5tvo da vedera5! Hajde, nejrna Sta nej- glavu i uzdahnu:
- je, sve je k'o Sto kaZe5... Al', sad je kasno...
ma! povika Ramo.
- Ha, 5ta kaZe5? ... - Pravo
Koja su doba? Je I' svanulo ...? _ javi sL stari beg
- Zovu te da vederaS! ustade Farno i viknu mu pravo kao -iza sna.
-
na uho. - Pridekaie5 ti dok ti svane, zajedno s njima! ... _ frknu
Neka, neka,
dete vi ... -
haramba5a. Onda se okrenu Rami: prinesi mi 6abar!
- Sta rnu more5 kad nece. lma ko hoce! A ti, efendija, afedersum. Moram, mudi - Cigo,
me. Ko kad sam nemo-
-Vederali su Sutke. Pomogo5e harambaSi da se namjesti i can . . . lh, grdna rano, Sto me odmah ne ubiie, vec se 'vako
nasloni uza zid. patim k'o niko moj .. .
Vaki zalogaj ne znam kad sam jeol oblizivao se Ramo.
-
E, vidiS, kad ti Sta treba, onda me zoved! _ ljutnu se
- se, brate, da je begovski!
Vidi - Ramo.
- Opet til Arna zar baS ne mere5 zavezat'l ja
iu . . . ustade llhamija i prinese 6abar.
-
haramba5a pogledom.
oSinu ga
- - Neka, neka,
Nemoj ti, efendija, dina - til Stid me je..
Hajde, dobro, zaveza1u kad mi ne daS da govorirn. - Ama, vidi ga! Da ti, bogdo, .

-Beg naglo prestade jesti. Podnimi mogu pomoc, u nedem ve_

se i uzdahnu. iem.-Hajde, ne stidi se, ti si meni ko i moj evlad.
Sta je, da ti nije ruZno? upita llhamija ostavljajuci Ramo ne dade da llhamija vrati dabar vei ga on odnese.
-
zalogaj. -
Pa onda razgrnu slamu na kojoj je hajduk leiaa,-a llhamija mu
Beg muklo jeknu. pomoZe da se smjesti.
Pripo se, bezbeli, jer nije lahko .. . pode Ramo pa
- pogledav5i u haramba5u.
u5utje, - Sad se smiri i gledaj da zaspis. Ako ti Sta ustreba,
Neka, tako vam i treba! I tebi i zovni- me, ja sam ovdi, do tebe.
drugima! dodeka
- tvrdo.
hajduk - Hajduk ni5ta ne rebe, ali se dulo kako Smrknu.
Beg je jedno vrijeme butio, prekrivajuii dlanom oii. einilo I Ramo se povude. Sklupda se u slamu i za6as zahrka. llha-
se da plade. Onda diZe glavu. mija i mlatli beg ostado5e da sijele. Razgovarali su Sapatom.
A Sta nam to treba? Beg je bio iz Vlase_nice. prije pola godine DZelalija mu je
- Da vam D7elalija skida glave, cto Stal Dolazite mu na pozvao brata koji se vi5e nije ni vratio. Uskoro je stigao glas
noge- kao ovce na so! K'o kurbani! Zar nejma niko meclu varna da je pogubljen.

64 65
 Emin je bio puno stariji od mene, al'rano je
- Rahmetli
obudovio. Djece nije imao. Bio je, allahrahmetejle, malo prijek.
neprestano je glavinjao izmedu sna i jave koji su se sve vise
mijeSali, otiskuju6i ga s jedne obale na drugu. Na das bi mu se
Kad je doS'o DZelalija i pod'o da provodi novotarije, on je na
udinilo da ponovno duje Munkira i Nekira kako ga naizm;enice
sav glas ust'o protiv toga. K'o i mlogi. To se, bezbeli, 6ulo, i to
mu je i dohakalo... A kad je mene pozvalo, mada se ni u Sta
dozivaju, ne dopu5tajuii mu da sklopi odi i siriri se.'Onda
iznenada ugleda Celebiju kako mu prilazi s kljudevima i fenie_
nisam petljo', nikakvu se dobru nad'o nisam. Kamo puste srede
.-oT_ u ruci i zove ga da podu zajedno. On mu se nevoljko pri-
da sam potraZio care na drugoj strani umjesto da upravim u
druZi pa Sutke krenu, das lebde6i das koradajuci, i to ive ne-
Travnikl Pravo veli ovaj Sto je hajdukov'o: da mi nismo ovce,
ni DZelalija ne bi bio kurjak! Al' sad, Sta je, tu je! Da mi je kakvim neobidnim putevima kojih se on odnekle kao u snu
sje6a. Zadudo, svuda gdje prolaze vlada zastra5uju6a tisina i
samo dvades't i detiri sahata pa da trknem do kuce, znao bi' pusto5, i nigdje Ziva stvora ne susre6u. poput oblaia koji plovi
Sta bi! lmam sina k'o zlatnu jabuku, jako mu je trin'esta godina,
prolaze iznad gradova, kasaba i sela. A svuda isto: mrtva tisina.
pa da mu babo kaZe Sta 6e i kako ce. Nikome se u ruke Ziv ne
Naiclose tako i iznad stambola kroz koji je on nekad davno, kad
predaji! to bi mu prvo. Podudio bi ga da bude mudriji
- od babe! .. bilo
i junadkiji - Eh, ne6e l' dragi Bog dat' pa da i DZe-
je i5ao na hadZ, bio pro5ao. A i Stambol pust. Nigdje nikoga,
laliji crno jutro svane, da dodeka Sta je zaradio! ni na sokacima ni na trgovima. samo aremi na runirima
k nebu, tek Sto ih ne doti6u. "tr"de
Svak' 6e dodekat' . . .
- - Sapnu llhamija.
Znam, al' te5ko je dekat'.
eelebija, de su insani?
- Pospali. pita ustra5eno.
- -
Ako gleda5 od beSike do motike, tako je k'o Sto kaZe5. - A
-
Samo, ne treba bit' odviSe gladan dunjaluka, jer dunjaludka ie sultan?
- Psst! Spava.
nafaka kratka, pa se je bojat' da se potlje ne ostane gladno... -
Beg je jedno vrijeme Sutke gledao u llhamiju, kao da ga -Alaleiveziri?
nije mogao slijediti u mislima. Onda uzdahnu: - Svi spavaju ...
Od te dudne ti5ine i pustoSi strah i tjeskoba ga sve vise
Bel6im je tako k'o Sto kaZe5, jer ti to bolje znaS. .la
samo- jedno velim: nek' nam je dragi Bog na pomo6i!
obuzimaju. Kad naidu iznad grobalja, neko im odozdo doma-
hiva. I to nedim bijelim, nedim Sto je slidilo na eefine, maOa
Beg se kao satrven diZe i vrati na svoje mjesto, pa se se nije vidjelo ko im domahuje.
podnimi i ostade gledaju6i preda se.
No6 je sporo odmicala. Cinilo se da nikad svanuti neie. - delebija,
de. Hladan
kud me to vodi5?
ga znoj bio oblio. -
pro5apta u strahu pa sta-
Cuk se odnekle sa zidina tvrdave neko vrijeme javljao, pa i on eelebija u to zazvoni klJudevima pa se zlobno nasmija i ne-
umude. Onda bi u 6eliju dopro poneki neodreden glas ili zvuk, stade ga. Zajedno s fenjerom. Niega tek tada obuze str;h. Niie
kao da neko nevidljiv luta okolo tamnica pa se usput o ne5to znao ni kud bi, ni Sta bi. A mrak, prst se pred okom ne viji.
spotakne i prokune. U 6eliji ti5ina. Svijeia u fenjeru polahko I Sutnja. Te5ka i gluha, kao da je sve Zivo u zemlju poleglo.
dogorijeva, pa joj plamen na 6as poraste, rascvjeta se i zatre- U to izbi TopalhodZa. Vedar i nasmijan kakvog ga |e'prvi;ut
peri, a onda Zmirne i smanji se. Svi, osim Ilhamije, pospali. vidio. lde on, ide, a fenjer mu u ruci. Kako ga ltnamiia ugle'da,
Ramo se ponekad u snu poput ribe pra6akne i kao koza kratko tako mu svanu. Priletje mu i zagrli ga.
zamekede, pa se ponovno sklupda i smiri. Onaj mladi beg, koji Sta je, Sta dr56e5? pita ga TopalhodZa.
je dugo i nepomidno bdio i kao opdinjen gledao preda se, na- - lzgubio sam se, pa- ne znam kud bi ... Celebija odnio
slonio glavu na bisage i zaspao. Stari beg, koji je u snu valjao - a mene ostavio sama u mraku. Nigdje Zive
fenjer, OuSe. Sve
jezikom pa se binilo da Zvade, pone5to promrmlJa pa opet na- k'o da je pomrlo... Pa da se makar 6uk javi ... I ;oS me pita5
stavi Zvakati. I hajduk se davno smirio, pa ili spava ili se uSutio. Sta_mi je i Sto me je strah . . . Sap6e on i sve piiUilu
Samo je llhamija kao prikovan sjedio i premetao tespih izmedu uz TopalhodZu. - ""
prstiju, dok bi mu glava s vremena na vrijeme klonula na prsa. Pobogu, Sejh efendija, kako to no6as govoris? _ ukori
Smoren od duga puta i posta a razapet izmedu strepnji I rije- -
ga TopalhodZa. Pogledaj koje su zuijezde na nebul Zar ho6e5
Senosti da na svom posljednjem putu do kraja ustraje i ne klone, -
riJet da i one spavaiu? I zar tvoj Gospodar koji je iznad svega
66 J
67
!
 I

I
I

ovoga, ikad spava? Vidi On i crna mrava u crnoj no6i na crnu I

Cujem, beg, dujem. Samo, nemoj ti zaboravit, da izirles,
karneriu, a nekamoli onoga ko Ga Stuje i sedZdu Mu 6ini. po- I
-- potlje
pa da ne bude. . . I spremi ne5ta ia delebiju.
bogu, Sejh efendija, Sta bi od tvoga itikada!
Uh, da mi ga je makar pljunut'! _ zarela hajduk po
On se postidje i obori odi, pa i ne gleda u TopalhodZu. Naj- -
novno.
gore mu je Sto mu TopalhodZa ponavlja ono Sto je on kroz
ditav svoj Zivot govorio, Pa sad, odjednom! . E, ama da je! Da je Bog dao kozi dug rep, pobila bi cio
BoZe, Sta se svijet!
ovo zbiva sa mnom? Sapnu u strahu.
I Sta 6e tebi- ikako eelebija i njegov fenjer, kad imas
- vidjelo? - Eh, braio, bra6o, zar vam je do toga! _ moledivo ce
llhamija.
svoje nastavi TopalhodZa pa mu prisloni dlan na I
* Ama, kad ne zatvara usta, crko on!
- li, udara.
srce. .A srce, udara
Pa 5ta ti to smeta, burazeru? Ti zadepi u5i ako ne
Al' nejma ljudi, pa me to najvise . . .
- Spavaju, - opet ce on. -
da slu5a5! Vidi ga! . . .
mereS
Sejh efendija, spavaju! Umorili se od dobra i l

- povazdan rade, pa od umora pospali. Tako oni uv'jek.

zla koje
i

- Osaburi, brate, osaburi! I u krupnijim stvarima treba

l
osaburit', a nekamori u tome. Nije dZaba ieeeno da je i Jz"nnui
A kad se ujutro probude, opet 6e nastaviti tle su juder stali. saburom pokriven. Vidi5 da my le drago govorit', pa nek go-
To ti je insansko...
i

vori ... pode da ga umiruje llhamija.

Stari beg se bio uzmudio u snu, pa po6e da premede jezi- -Prgav nekakav ovaj tvoj haramija! . .. Ja zinem, a on
kom i da nekom ne5to nareduje: Zakolj'te tukca, pa... pa - E, ne mere tako!
na me!
ga onda metnite na pilav. . . Hano, - 6uje5 li me, tukca! Ovdi se ne pita on, vec eelebija. I
onaj glavni: DZelali paSal To on.treba da zna!... A ti si ne-
Onda se zaka5lja i probudi, pa sjede na postelju i pode pladno kakav dobar dovjek, vidim ja. Tebi, ejvala! Da su svi taki _
uzdisati. e_h;l
Kljud zadengrlja u bravi a delebija se pojavi na vratima.
I llhamija se probudi. Gledao je zbunjeno oko sebe, dok ne * Hajde, izlazil
shvati gdje je. I bi mu jo5 tegobnije nego malodas. A sav je llhamija prvi dohvati dabar.
bio u goloj vodi. Jok, ja iu dabar! A ti mored bardake * priskodi Ramo
Svije6a se u fenjeru bila ugasila. Kroz uski mazgal u zidu i uze- mu dabar iz ruku.
svjetlost je mutno prodirala. Poput magle. U to se, odnekle iz Neka, efendija, nemoj, daj meni . . . _ Sapnu beg, pa mu
daljine, odu5e ezani. Udilo je na sabah. Glasovi su bili disti i uze -bardake.
tanki kao konac. Drhturili su. Zaudi i ezan sa dZamije u tvrdavi. Kad naido5e pokraj- eelebije, Ramo pode da se umiljava:
SnaZan i zvonak prolomi se kroz praskozorje. iiv ti bio, nemoj da nas gonis! Nemoj Oa tri_
U-uuu, je I' to sabah? javi se pa se diZe i po6e - delebija,
tiS, Bog ti dao! Beg i 'nako jedva ide, pa iko lo5 zavide5, go-
da se- dede i zijeva. - bra6o, Ramo,
Al' sam, sva5ta snio! I pod der- tovo je . . . A, tvoje se zna, rek'o sarn mu . .
gom sam bilesi bio! -Kad tamo, rodila mi Dulbehara sina! Okle
_

delebija se sipljivo zaka5lja i jedva prostenja: _ Hajde, . ..

to, pitam ja nju . . . ni5ta te nisam pit'o! .. .

Uduni, paskovi6u! zareZa hajduk koji kao da je samo _ Jutro je palilo svjetro56u. ilhamija zastade na vratima ierije
to- dekao. - ._
na i dlanom prekri odi. Sunce ga za tren zaslijepi. einilo mu se
Pa sabah je, brate! Vidi ga! Sad 6e delebija da otvori. da je iza5ao iz provaljena kabura punog ,ra'ka i demera, pa
Treba- izlazit'. Treba iznijet' dabar, natodit' bardake, otic' u 6e- poZelje da se tu, na suncu i rosi, zauvijek smiri.
nifu, treba... i-hil Tebi je lahko, ti i 'nako ne ustajes. Ti samo: Hajde, beg, pohiti! poZurivao je Ramo starog bega,
Daj dabar! Bogami, k'o da si paSa! vi5e -ga vuku6i negoli vode6i.
- Noge su mu krecare i sptitate "se
kao da su od krpe. llhamija ga prihvati s druge strane. _ Ha"h,
Svi se uzbudi5e i svi sa demerom dodeka5e novi dan. Niko polahko, samo polahko. . .
ni u koga gledao nije.
Nemoj zaboravit' nato6it' vode! Oba bardaka, 6uje5 li! . eelebija ih nije gonio. pusti ih da istresu i operu dabar,
da se umiju i natode bardake, pa dak i da se protegnu na
- stari beg.
zavika -
suncu. llhamija dospje da i abdest uzme. prije nego tl ih je

68
69
 Hajde ti,jesi l'?
utjerao, eelebija otkljuda jo5 jednu celiju. Ljudi pokuljaSe jedan -llhamija
za drugim, taman kao da se iz rupe izvlade. Bilo ih je petnaestak ustade, navude firale i uze Staku.
ako ne viSe, a svi utudeni i zapubteni. Neko izmedu njih po- Bra6o, allahemanet . . . I halal'te ako se ne vratim
- i sjetno se osmjehnu.
luglasno uzviknu: Eno llhamije! ... Hej' grdna rano, zar i on! Sapnu
- dosti je bilo!
Hajde, ulazi, zavika eelebija prilazeci Hajde, s hajrom ... hoceS ako Bog da...
-
zagrcnu
- - -
se beg.
vratima. Hajde, Sta deka5! .. '
- utlo5e i posjeda5e, jo5 uvijek pod dojmom sunca i
Sutke lRamo se diZe pa, iduci za llhamijom, poie ga tje5iti:
pa
jutra koji ostado5e iza njih. Spolja se dulo kako eelebija na - Ni5ta se ne boj, tamo ne kidisavaju! Nisu nikog, ne6e
ni tebe...
nekoga vi6e.
Hajd', prekinulo te! opsova Ramo. Efendija, zaklinjem te dinom i imanom, kaZi im sve Sto
- Bi I' ti da te malo- umijem? pritle llhamija hajduku ti je- na srcu! Ne ostaj im duZan, tako ti vel'kog Boga! Nek'
koji -je leZao na letlima i gledao -
iznad sebe upola zavrace- vide da te nije strah, da hi se ne boji5! hroptao je hajduk,
s mukorn poku5avaju6i da se pridigne. -
nog oka.
Neka, nemoj ... llhamija zastade, okrenu se, ali ni5ta ne rede vec ga pomi-
- Treba I' ti Sta drugo? lova pogledom.
- Ni5ta mi ne treba, fala ti . ' ' Laj, laj, al' ne6e5 jo5 zadugo! zaprijeti eelebija.
- Beg, kako bi bilo da se malo uZina, ha? Dok se nije -
- Znam ja to i brez tebe, kilo sipljivi! A tom tvom veziru
-
ukvarilo pokaza Ramo odirna na bisage. - kali da mu ovo porudujem: da ga ne bendam i da ga
slobodno
. .- Uzmi- ako moreS. Bujrum, ako joS kogod mari '.. I
se ne bojim ni k'o mog dorata! Ni k'o dorata, duje5 li!
Niko se i ne pomade. Ramo otvori bisage i pode vaditi jelo. l

E, pridekaj, pasji sine, platiies za to, beli 6eS platiti!

llhamija se diZe da klanja. lzvadi iz torbe distu koSulju' pro- - eelebija ma6udi kljudevima. -
I

I prosikta
strije je i zanijeti.
StraZar iz Konaka preuze llhamiju pri izlasku iz tvrdave. l5li
I
Prode ditav sahat pa i viSe, a da niko ni rijedi ne progo-
vori. Svako se bio o sebi zabavio. Samo je Ramo, nakon Sto su istim putem kojim je llhamija pro5le no6i bio doveden. Sad,
je iz bisaga gotovo sve obrao, ponovno legao i zaspao. I stari po danu i po suncu, sve je bilo drukdije. StraZar je bio rnlad
beg- je drijemao. Ostala dvojica Zivi se nisu 6uli. bezbriZan delija koji je, sve dok se ne spusti5e do u grad,
llhamija je poslije namaza sjedio i u sebi udio. Bio je da- tiho pjevu5io.
leko i od Travnika i od Dielalije. Mada mu je srce brZe kucalo a nekakva unutra5nja vatra
Vrata se u neko doba iznenada otvoriSe' Svi su uznemi- udarala u glavu, llhamija je uspravno kora6ao, bez kolebanja i
reno dekali i gledali. strepnji pred susretom koji ga je odekivao. einilo mu se da ga
Kako 'no tebe zovu? upre eelebija prstom u llhamiju' neprestano gleda i prati ono krvavo i izbuljeno haramba5ino
-On diZe glavu. Gledao je-kao da se budi. oko i da jo5 uvijek duje njegov promukli i pun prkosa glas ko-
llhamija.. jim je govorio eelebiji: A tom tvom veziru slobodno kaZi
- Hajde, opremi se!
.

da ga ne bendam i da ga - se ne bojim ni ko mog dorata! Ni

-Strah poput 5i5mi5a proletje 6elijom' Svima se u grlu ne- ko dorata, dujes li!
Sto upoprijedi. llhamija se diZe i htjede uzeti torbu. Pred prvim grobljern na koje naitlo5e llhamija stade.
Ostavi to. l6i 6eS u Konak. Opremi se i dekaj' je sad? i straZar.
eelebija izade i zakljuda vrata. Svi su Sutke gledali u llha- - Sta - zastadetiho
Da prou6im Fatihu 6e llhamija.
miju. Ramo zazinu da ne5to kale, pa upola prekinu: - Ne znam - Zar baS sad mora5?-
Sta 6e5 tamo, jer tamo, kol'ko ja znam . . . - Treba, moj sinak. Ti svoju du5u razgaljuje5 pjesmom, a
Leden mir obuze llhamiju. Onda sjede, spusti glavu i sklopi - obraduje du5e mrtvih. Lijepo je da hi se insan sjeti.
Fatiha I
odi.
nama 6e bit'drago kad nas se kogod sjeti ...
Prode neko vrijeme dok se vrata opet ne otvori5e'

71
70
 StraZar se iskadlja i ni5ta ne rede. llhamija diZe ruke i pode kadifom preko kojih se uzlazilo u divan-odaju duo se tih razgo_
uditi. Mrtvi su mu sad bili mnogo bliZi od Zivih. Kad dovr5i i vor, ali se niko ne pojavi i ne sade. Kad bi neko pro5ao haja-
predade Fatihu, krenu. StraZar za njim. ViSe nije pjevu5io. tom, proSao bi gotovo nedujno, a govorilo se poluiapatom. I
Prolaznici koje su susretali zazirali su od njih isto kao i straZar se ukipio pa se i ne mide. Vrijeme je sporo i zamorno
sino6. Pravili su se da ih toboZe ne vide. eak i djeca koja su odmicalo.
se igrala po sokacima, dim bi ih ugledala prekidala bi igru pa Vrata na desnoj strani hajata Skripnu5e. pojavi se dau5lar-
se pribijala uza zidove i sa5aptavala. -6ehaja Sulejman efendija i potle prema llhamiji. O5tro ga od-
Jah uzdahnu llhamija s tugom Sto li od insana, mjeri i pokaza na Staku:
kad -rnu je najteZe,
- svi pobnu okretati glavu? - A onda se To ostavi i skini firale!
sjeti Hamzage i TopalhodZe pa mu se nekakva milina razli oko -llhamija se prignu pa Sutke izu firale, metnu ih uza zid i
srca i brzo se popravi: Al', eto, ni svi insani nisu isti . .. prisloni Staku uz njih.
- dodeka
Kad izbi5e pred Konak, ih straZa: Sulejman efendija se iska5lja, pa nagladavajuCi svaku rijed
Kad prije, Mumine? iznenadi se jedan od straZara. pode ga upuiivati kako ce se pona5ati kad utle i stane pred
- Pa redeno mi je da pohitim.
- vezira. Pri tom je jednako prijetio kaZiprstom:
- Brzo si, dina mi! Dobro me poslu5aj! Kad stane5 pred njegovu preuzvise_
-U avliji straZar zaustavi llhamiju: nost-vezira, prvo ce5 nazvati selam i pristupiti ruci. Onda sa-
Stander tu i ne mi6i se! stavi ruke na prsima i izmakni se nekoliko koraka. Leda ne
-StraZar utle u Konak, a llharnija ostade u avliji. okreii! Onda stani, obori odi zemlji i dekaj dok te ne bude pi-
Avlija je, kao i uvijek, Zivjela svojim uobidajenim Zivotom. tao. Odgovaraj samo na ono Sto bude5 pitanl Samo na io!
Pa5alije su promicale, das ulaze6i u Konak ili zami6u6i kroz Jesi li razumio?
kapiju na drugoj strani avlije kuda se ulazilo u vrt s nasadima; Razumio sam .. .
golubovi su krupno gukali za golubicama, a pdele zujale i pa- -Sulejman efendija ga joS jednom odmjeri kao da razmislja
dale po rascvalim ruZama. Odnekle, iz mutvaka na drugom kra- nije li ne5to zaboravio.
ju Konaka, povjetarac bi nanio tople mirise jemeka, a Zuta ugo- Sad hajde za mnom!
jena madka drijemala je metlu Sim3irima, samo ponekad po- -llhamija zaZmiri i uzdahnu. Pro5apta bismillu i koraknu.
gledajuci spram golubova koji su je oprezno obilazili. Krvotok mu je snaZno udarao a u grlu ga stezalo. Gospo-
llhamija je stajao i dekao. I Sto je vrijeme dalje odmicalo, daru. ne ostavljaj me samoga i ne dopusti da on bude - jadi od
osje6aj tuge i napuitenosti sve rnu se vi5e uvladio u duSu. mene! zamoli iz dna srca.
Sam se sebi dinio suviSan i od svih zaboravljen. Kao mrtva, - u koju utlo5e nije bilo nikoga.
U sobi
ostavljena stvar. Obuze ga nekakva tjeskoba a grlo mu se
-Sulejman tu
Stani i 6ekaj!
naglo osuSi i umalo da se ne napi vode sa Sadrvana, ali se .- efendija otvori druga vrata i tiho zamade iza njih.
sjeti da je zapostio pa sam sebe ukori kako se mogao dotle llhamija ponovno ostade s6m.
zaboraviti. Soba je bila ispunjena gluhom ti6inom i samo6om. Bila je
me Sejtan ponovo salijeie i iskuiava, bi li me to jedna od onih sumornih prostorija u kojima ljudi Sutke sjede,
- Ovoi skrenuo s puta pomisli u strahu inepode
prestraSio polu- jedva dekaju6i da ih napuste; soba u kojoj se nikad ni5ta ne
- Ti se od sumnji i ubadanja
glasno u6iti: Gospodaru, utjedem zbiva osim briZnih misli i nesigurnih nada onih koji tu dolaze
Sejtana . . . i 6ekaju.
StraZar se vrati i
pozva ga. On proZdre pljuvadku i otegnu Vrijeme kao da nije odmicalo a dekanje je trajalo ubitadno.
rukave na dZubi pa se uspe uz ona dva-tri basamaka preko Velika crna muha, dlakava poput pauka, neprestano se zalijetala
kojih se ulazilo u Konak. i udarala u prozorsko okno nastoje6i da izleti. pri tom je tako
U hajatu ga dodeka hladovina. Avlija, puna sunca, ostade s otegnuto zujala, da se llhamiji binilo da cvili od o6aja.
one strane ulaza. I dalje se vidjelo kako madka bezbriZno dri- On pritle prozoru i od5krinu ga.
jema medu SimSirima. Gore, uvrh basamaka zastrtih crvenom Hajde, hajde na sunce.. . Ako ja moram, ne mora5 ti ...
-
72 73

{
,l
 Muha se odlijepi od okna pa zazuja i odleue. Selam!... Ruci! dopre mu do u5iju piskav Su-
Njega ne5to stegnu u grlu. Pa odjednom zaplaka. - efendijin Sapat.
lejman
Sulejman efendija utle. Tiho pritvori vrata i pritle mu. Pri- On prinese ruku srcu i prignu glavu:
jekorno se osmjehnu, u6ini "hm!" i zaklima glavom:
je sad! Trebao si ranije misliti o tome! ... - Kasno -GlasSelamun alejkum!
mu je bio smiren i blag, kao i uvijek kad bi se javljao
llhamija uzdahnu i nadlanicom otra suze. Sulejman efendija ljudima.
pode ubrzano ponavljati: Alejkumus-selam odgovori DZelalija pa kao da se
Rekao sam ti kako 6e5! Prvo selam, pa onda ruci, pa -
iznenadi. - 5to mu llhamija
Kao da ga zadudi ne prilazi ruci,
onda- se izmakni, ali ne okre6i letla! Gledaj preda se, a ruke mada se Sulejman efendija upadno naka5ljavao.
drZi ... Zavlada tajac.
llhamija ga je slusao, ali niti ga je 6uo niti vidio. U sebi je Pa, efendum? progovori i prestade milovati
sricao rije6i posmrtne pouke: "Kad ti dotlu dva meleka koji su - Govorio
bradu. - Glas mu DZelalija
je turski. je bio ugodan, bez srdZbe.
bliski Allahu dZelle5anuhu a koji donose radosnu vijest od je
- i do5ao. sam .. . Be6eno mi da dotlem, pa sam se
Eto, do5ao
strane milostivog Allaha, nemoj se uplaSiti i nemoj biti tuZan zaputio
pred njima vec im odgovaraj jasno i razgovijetno ... Vidim naglasi DZelalija i pokaza rukom na Silteta koja
A ko je DZelalija pa da se njega pla5im? - razmje5tena
-
sebe.- - upita
Smrtan i prolazan kao i svi. List na vjetru,
sam
rosa na
su bila
Otur!
ispod rnindera.
suncu. -Samo je Bog vjedan! -llhamija zadiZe dZubu pa se polahko spusti.
Ti kao da ne slu5a5 Sta ti govorim! o5tro ce Sulej- DZelalija pogleda u Sulejman efendiju i glavom mu dade
man-efendija. - znak, na Sta se 6ehaja nedujno udalji.
Sve sam 6uo i sve mi je znano odgovori jedva 6ujno. eujem da si imam i hatib u Zepdu nasloni se DZe-
- Onda hajde za mnom. I gledaj kako
- lalija- na jastuke. -
-Kora6ao je kao u snu, dok mu noge neceS!
upadoSe u mehko6u u
- Jesam,
Ferhadpa5inoj
dZamiji.
halije. Odjednom mu se u6ini da ga gleda haramba5ino izbu- Pa, kako ti je u Zepdu?
ljeno oko i da duje njegov proderani i prkosni glas: -* Elhamdulillah, bilo mi je lijepo.
tvom veziru slobodno kaZi ... - A tom A i pjesnik si" dujem. I derviS.".
Selaml Selam! ... Ruci! duo je oitar Sulejman efen- - Ako se moZe re6i da sam pjesnik. A tarikat rni je na
dijin-Sapat. - srcu.-
On se strese. Pa diZe pogled. I umalo da ne ustuknu od | ja sam bio pjesnik DZelalija 6e tiSe: Ali, sad
iznenadenja. DZelalija ga je gledao s ljubopitljivirn osmijehom u vi5e-nisam. Nernam kad. Pogotovo- - ovamo,
otkako sarn doSao
odima. Ni sli6an onome kakva Ea je on zami5ljao. Sjedio je u Bosnu.
na povisoku minderu, miluju6i vrhovima prstiju crnu, u naokrug Znam, paSo. cuo sam.
podrezanu bradu. Odi su mu bile zelene, tek malo zamagljene, - Zar si duo? Zivnu DZelalija. A Sta si jo5 6uo?
i 6udno su odudarale od njegove crne brade. U distoj i njeZnoj - Da si i hafiz.- -
puti njegova lica i lijepo srezanoj punadkoj ruci, bilo je nedega -D2elalija se naglo uozbilji. Gledao je dasak-dva u krupan
gotovo Zenstvenog. Ne bi se moglo re6i da je bio star, a niti zurnurlut svoga prstena, kao da ga prvi put vidi. Onda podiZe
dovoljno mlad, tek o5tra i uspravno usjedena crta iznad obiju pogled. Osmijeh iz njegovih obiju bio je i5dezao.
jasno je govorila da zna Sta ho6e i kako 6e. Prostrana odaja Jest, i hafiz sam. Samo sam i to, naZalost, zapustio . . .
bila je bogato prostrta, puna blagih sjena, a osvjeZena nekim Vee,- htio sam ti ovo reii: moje su pjesme bile drukdije od
prijatnim mirisom koji zapahnu llhamiju. tvojih!
DZelalija 9a je i dalje gledao i smije5io se. llhamija osjeti ubod ba6ene strijele pa prideka da DZela-
Smije se, bezbeli, mojoj dZubi pomisli on i sjeti se lija nastavi.
- - sam u svojim pjesmama velidao carevinu i
TopalhodZe.
- JapadiSaha!
svijetlog
na5eg

74 75
 llhamija ga je gledao u odi: Stani, dekaj! Ja taj tvoj jezik ne razumijem. Govori tur_
,
ski, -pa makar i tim va5im smije5nirn bosansko-turskim, kad za
Sve Sto je veliko i lijepo treba da se pohvali.
- Zar i ti tako mislis? toliko vremena niste mogli da naudite govoriti kako treba.
- Mislim, paSo. Pa5o, svakome je njegov jezik i najdraZi i najslatli. pa i
- A zar carevina i - na5.
nama
na5 svijetli padisah nisu veliki i do, Zato si tu svoju pjesmu i ispjevao na njemu! Na-
-
stojni svake pohvale? upita DZelalija gotovo Sap6u6i, pri - daHm!
stavi, je dujem!
tom je netremice gledao- u llhamiju, a obi mu se suzi5e i kao BoZe, kako je ovaj dovjek o5tar! _ A ja se u prvi 6as
da potamni5e. bio ponadao...
OnizdrZa pogled pa 6e smireno: je, Sta dekas? Zar ne znas turski? pa do malodas
je poput mora, i duga i Siroka, da joj se kraj - Sta ledeno
- Carevina
.
sagledati ne moZe, a voda je na izvoru bistra. Ali, d;k stigne
si govorio!
Znam,- pa5o, ali se osmjehnu DZelalija.
piesma je
- Pjesma, veli5! Ne vrijedajdrugo. Ti to najbolje znai ...
do onih koji je Zedni dekaju, ni noge se u njoj ponefad oplati pjesmu, dervisu! Govori da
ne mogu. -
Joj dujem rijedi. Hodu da mi kaZe5 Sta si mislio i Sta si kroz
DZelalija se na trenutak zamisli, kao da razmislja o onome nju Zelio redi. To hocu!
Sto je llharnija Zelio reci. Na 5ta sam mislio? . . . Na zlo, pa5o, na zlo i nevolju
eudno govori5, derviSu! Ne mislid li, moZda, da si u sam-mislio
tekiji- a da sam ja, DZelaluddin Ali-pa5a, tvoj poslu5ni murid - llhamija
Na kakvo
6e Sapatom.
zlo i na 6iju nevolju?
koji treba da se divi tvojoj mudrosti?... Ne zanosi se, vec od. -
govaraj jasno i razgovijetno, bez tih derviskih mudrolijal - NaRatovi
razjeda!
na5u, na na5u, ve6 dijul Na sve ono Sto nas satire i
su nas izmoriri a toriki nam sinovi izginuli i
llhamija se pomade na Siltetu. ginu, boleStine haraju, dZehalet zavladao, pravda se zatrL a si-
- Zbog toga sam, pa5o, i do5ao ovamo. Dugo sam isao i
jo5 duZe razmi5ljao. O svemu .. .
roma5tvo pritislo pa bune i hajdudija nidu, dok nasilje, ru6vet i
opadine cvjetaju. A oni, koji bi trebali da prednjade i pravdu
I
imao si o 6emul Hajde, da dujem onu tvoju pjesmu kroje i dijele, podev5i od carskih ljudi i alana pa Oo it"m",
-
"dudan zeman nastade" radi koje sam te i pozvao u travnik. govore i rade naopako, misleci samo na sebe i tegledi svaki na
Htio bih da je dujem iz tvojih usta. svoju stranu. ditava se Bosna u ranu pretvorilai Sta se ovo
llhamiju zazebe. radi i Sta 6e biti od nas, zabogal
Hajde, je 6ujem! Dok je govorio, llhamija se pridigao na koljena, ispruZio
-On spusti da
glavu i sklopi o6i. po5utje malo pa pode da reci_ ruke a odi mu pune suza. pa kad zavr5i, kao smoren tionu i
tira. Glas mu je zvudao potresno: spusti glavu.
I DZelalija utihnuo. Suti i gleda. Onda se iska5lja.
dudan zeman nastade,
Pa ti, na sve to, pjesmom ustao?
sve zlikovac postade, - Srcem ustao, paSo, srcem! A ono je u pjesmi.
5ta se hoie, zaboga? - Ho6eS sam li da kaZe5 da nisi ustao ni protiv carevine ni
Vei takata nestade, - sultana i halife
protiv kojemu si, kao musliman, duZan da se
zlo nam svako postade, pokorava5?
dobrih ljudi nestade, ustao ni protiv sultana ni protiv carevine ve6 pro-
Sta se ho6,e, zabaga? - iNisam
tiv zla ovog vremena koje nas satire. A zlu, ma s koje stiane
Turdin nenra amela,
dolazilo, nisam duZan da se pokoravam ve6 da se borim protiv
njega.
krivda pravdu zamela,
Cime? Pjesmom?...
pa se pravda umela.
- - osmjehnu se DZelalija.
Za sablje nisam. Pjesma je moja sablja.
-
76 77
 DZelalija se podninnio pa ne skida odiju s llliamije. !spi- sta je, llhamija, Sto se toliko lomis i premisljas? Budi
tuje svaku crtu njegova lica, posmatra njegove umorne ruke -
razuman! Zar ti nije dra$o Zivjeti? lli misliS da se je lahko s
spu5tene na koljena, dini se da mu osluSkuje otkucaje srca" glavom rastati iu kabur zatvoriti? upita DZelalija blago, go-
pa i sam dah kojim llhamija diSe. Onda ga, po prvi put, oslovi tovo prijateljski. -
imenom. Progovori bez o5trine. llhamija uzdahnu pa prelomi:
llhamija, dobro me poslu5aj! Za mene su carevina i Pa5o, ne traZi od mene da zlo nazovem dobrim, a dobro
- iznad svega! Osim Allaha! A carevini,
padi5ah vef odavno, nije zlim!- KaZeS mi, da su carevina i padi5ah iznad svega i da dru-
lahko. Du5mani sa svih strana nasr6u na nju. Vei su je nadeli gog izbora nema. A gdje su ljudi, paSo? Sta je carevina bez
i Zele da je rastrgaju. I ovdje, u Bosni, koja je nekad bila spokojswa i sre6e njezinih podanika? I Sta je padiSah u takvoj
dulistan carevine, nije ni5ta bolje. Ajani i kapetani digli glavu" carevini? Pa5o, ljudi su predi i od padi5aha i od carevinel Na
svaki bi od njih Zelio biti vezir za sebe, a ne znaju, jadni oni krvi ni5ta dobro niknuti ne6e. Oovjek je najsavr5enije djelo BoZje
bili, da bez carevine nisu niko i niSta! Ona je njihova snaga! i te5ko onome ko ga. oskvrne! Ti to znaS, paSo, hafiz si!
Zato sam i doSao ovamo. Da ih stegnem, da u Bosnu uvedenn DZelalija se diZe. Djelovao je poput isukane sablje. lz njega
red i pokornost i provedem korisne naredbe koje je sultan d*, je izbijala studen, ali ne i mrZnja.
nio, a protiv kojih oni reZe i diZu se. Njihove tvrde bosanske Sam si sebi presudio! mi te je. ei56i si i hrabriji
glave nece ili ne mogu shvatiti da danas pu5u novi vjetrovi,
- koje sam ovdje susreoZao
od svih i zato te Zalim. Kad bih te po-
da carevina mora krenuti novim putevima ako hoie da obstane" Stedio, sam bih sebe iznevjerio, a ti bi postao lo5 primjer za
Zato sam i do6ao ovamo: da ih urazumim i upokorim. Hodu da mnoge. Zato...
zakujem i udvrstim ovaj bosanski tlertlef koji se iz temelja ljulja! Pa5o, nemoj me Zaliti. Smrti se ne pla5im, jer smrti i
nema.- Ja se samo sellm, s nadom i pouzdanjem u svoga Go-
DZelalija za trenutak zastade, pa upre prstom u llhamiju: spodara. Na zemlji sam se oduZio, koliko sam mogao i znao.
I ti, llhamija, i ti si nasrnuo na carevinu! Tvoja bun-
- pjesma Odlazim smiren, jer sanr bio i suvi5e Zalostan. S BoZjom po-
tovna ide od kasabe do kasabe, od usta do usta, a brit- mo6u riie5iiu se svega radi dega sam ovdje toliko patio i Zalo-
kija je i opasnija od svake sablje! Za carevinu i padi5aha pogi- stio se prede llhamija rukama niza se kao da sa sebe skida
beljan si kao i svi oni radi kojih sam i dodao ovamo! eak si i -
svoje vlastito tijelo.
pogibeljniji, jer si 6ist, jer ni6ta za sebe ne traZi5 i jer ti ljudi Gledali su se Sutke. U nenaru5enoj ti5ini odaje 6ulo se
vjeruju. U prvi mah sam bio pomislio da si se urotio zajedno kako kumrija negdje napolju otegnuto gugu6e. Kao da nekoga
s ajanima i kapetanima koji vuku kola ustranu, ustaju6i protiv doziva.
Stambola i dvrste ruke, ne znajudi da bi ih sutradan prvi vjetar llhamija se bio digao.
odnio. Sad, kad sam ti zavirio u du5u, Zao mi te je i Zelio bih Pa5o, prije nego
Sto potlem,
htio bih jo5
ne5to re6i.
ti pomo6i.
- Da dujem.
- Budi milostiviji prema Jer onaj koji nema milo-
llhamija diZe glavu. Pitao je odima. - 6e je traZiti za sebe?ljudima.
sti, kako A trebace je, svima . . . Kad bi
se, llhamija! KaZi to glasno i jasno da te svi dulu. samo jednu noc proveo s onim nesretnicima gore u tvrdavi . . .
- Pokaj
PJesmom se odreci pjesme i saduvaj glavu ili 6e5, kunem ti se Dostal uzviknu DZelalija o5tro.
Bogom velikim, biti pogubljen! Bilo bi mi te 7.ao, ali su carevina -Fijed odjeknu
- Konakom. Sulejman efendiia se pojavi na
i padiSah iznad svega i tu nema milosti! Ni prema kome! vratima i zastade.
llhamija zadrhta. Neka ga vode!
-Dok je llhamija iSao preko odaje, DZelalija ga je pratio
Zar me to prokleti Sejtan opet salijede i nagovara? Ko pogledom. Mada ih je dijelilo tek nekoliko koradaja, ponor iz-
mi to- ovaj put govori kroz usta DZelalijina? Jesu li to proklete
medu njih bio je nepremostiv.
Sejtanove odi koje me gledaju iz glave DZelalijine? Boie, zaStiti Kad dode do vrata, llhamija se okrenu:
me i spasi! Pa5o, kad bude5 umirao, sjeti me se .. .
-
78 79
 Pa zamade iza vrata. Posljednje Sto je DZelalija vidio, bila .. . Daleko, sinak, daleko... uzdahnu llhamija
je kratka i otrcana llhamijina dZuba kojom je bilo zaodjenuto - Ku6a?na svoj dugi i nepoznati put koji
pomi5ljaju6i - ga je 6ekao.
i njegovo siroma5tvo i njegova velidina. Kad stigo5e do Wrdave i kad ga delebija preuze, llhamiia
odjednom osjeti nemir. Obuze ga tuga. Poboja se da mu se
malodu5nost i strah ponovno ne prikradaju, pa sam sebe pode
koriti: Ah, Sta mi ie sad kad sam se...
Hajde, ulazi! mrzovoljno 6e Celebija otkljudavSi vrata.
-Samo Sto je uSao, - beg mu pladu6i potle u susret. Zagrli ga
Pracen straZom i suncem llhamiia je grabio prema tvrdavi. i zajeca.
Osjecao se lahak i dist kao da je okrilatio. Teret koji ga danima On se osvrnu po 6eliji. Sunce je prodiralo kroz mazgal i
i no6ima morio i pod kojim bi ponekad i posrnuo i proplakao, uvlabilo se ispod vrata. Ni haramba5e ni Rame nije bilo. Samo
bio mu je spao sa srca. Donio ga je do Konaka i tu, pred DZe- je star?c sjedio na du5eku i kunjao.
lalijom, razvezao sve one mrtvouzice zavezane dvorove, pa ga De su? upita SaPatom.
spustio i s olak5anjem odahnuo. Da to nije uradio, dinilo rnu
- Odvelo -hi... ob... oboj'cu promuca beg i pro'
se nikad mira ni spokojstva ne bi na5ao. BjeZao bi i od sa- vali -u pla6.
moga sebe. On klonu. Sjedio je neko vrileme posve bespomocan i pra-
Bole, neka Ti je hvala, neka Ti je po stotinu puta hvala zan, kao da mu jo neko i5dupao i srce i dudu. Sve mu se dinilo
5to me- ojada, pa se ne pokolebah i ne posrnuh! zahvaljivao da ga odnekle Sutke gledaju i haramba5a i Ramo. Da su obo-
se skruSeno, dok mu je disto6a smirenja punila -i srce i du5u' jica tu, u 6eliji, samo ih on ne vidi. Cak je i Bamin izvrnuti opa-
Onaj isti straZar koji ga je jutros dopratio u Konak i5ao je nak bio na slami. Pa kad jo5 i stari beg kao iza sna viknu:
Ramo, 'vamo se, vode! ... se sav zgrdi.
-
za njim, dude6i se 5ta je starcu pa tako Zurno grabi prerna tvr' - onpode
Da si hi samo vidio beg kroz suze. Ramo se
tlavi. Kad se podeSe uspinjati uz brijeg, ne moZe a da ga ne - uz staroga, pa cvili-kO godina. Jedva su ga- otkrpili ...
upita:
prikrpio
Eh,Sta bi u Konaku? A hajduk im 'suje i oca i mater, i Stambol i vezira, a sve hi
- Sve lijepo, elhamdulillah. usput pljuje ... i nogama i rukama... Kad su ga
Udarali su ga
- Jesi I'dao dZevap? dovukli do vrata, viknu da te poselamimo. I da mu Sta pro'
- Jesam, Bogu 5u6ur. udi5 . . . A Ramo je jednako cvilio i molio da ga vode veziru,
- Jesi I' se kutaris'o? da mu kaZe da on nije ni beg ni .. .
- Kutaris'o, elhamdulillah, kutaris'o! llhamija pode uditi. Punim glasom. Beg za5uti i smiri se'
- Posve? Pa se samo ponekad trgne i strese.
- Posve, Bogu Sucur.
- Bogami si dobro!
- Dobro, sinak, dobro.
- lh, da sam prije znao pa da ti uzmem muStuluk!
- Jah, je I' de! osmiehnu se llhamija. Dao bi' ja tebi,
- ni5ta nejmam . ..
- i sad, al' nejmam, - Na sahat prije ak5ama eelebija otkljuda vrata pa utle s ioS
sinak,
Ma, ja to samo 'nako ... Nek' si se ti kutaris'o, vidi5 lednim straZarom.
Hajde ti 'vamo! prema llhamiji.
kako- je...
mahnu
-On ga pogleda ali-se ne poma6e. Jedino mu se iabudica
Vidim, vidim. Al' bi6e, akobogda, bolje, ho6e ako-
-
bogda.. .
pope do pod grlo.
Pa, sad 6e5 ku6i, ha? Je I'ti daleko? Hajde, duje5 li!
- Ko? -On pruZi ruku da dohvati Staku, a jednako je gledao u stra-
- Ku6a. Zare.
-
80 81
 Ostavi, Sta ce ti to, hajde!
-Odupre se rukom o tle i polahko se diZe. einilo se kao
da se tek budi i poku5ava shvatiti 5ta se to zbiva. Onda se
naglo uspravi i kao da poraste. Pride begu koji je sjedio i
drhtao kao prut.
ja
-BegHalali, brate, odoh . .
.
procvili i pode mu ljubiti ruke.
Ne Zalosti se i ne boj se! Uzdaj se u Boga, bi6e5 jadi!
-Onda se okrenu starcu koji ga je bezizrazno gledao, pa
mu se osmjehnu.
Hajde, dosti je! viknu -elebija nestrpljivo.
-Opet je bio -
smiren. Koradao je uspravan i dostojanstven
kao da ulazi u mihrab. Bio je ozaren vjednoSdu.
Kad se primade vratima, pode na sav glas uditi :
Allahu ekber. . . Allahu ekber. . .
-Kameni zidovi ielije odgovori5e jekom. Svi nasrhnuie. Stra-
Zari se Sutke razmako5e da ga propuste. Beg ispruZio ruke zq
njim pa nijemo mide usnama. Glas mu se bio posve oduzeo.
Dok je iSao dvoriStem, neprekidno je udio. Glas rnu se
uvladio u celije, a suZnji su Ea kao opdinjeni slu5ali.
Onda sve utihnu. Neko negdje uglas zaplaka.. .
Vijest o llhamijinu pogubljenju brzo se produia. Kao da su
je vjetrovi raznijeli. Ljudi su je sa zebnjom sluiali.
TopalhodZa je ve6 sutradan osvanuo u Travniku. Do5ao je
da se raspita za llhamijin mezar. Flakar Durmo, koji je te noci
pokopao llhamiju, pokazao mu je mjesto gdje je pokopan. To-
palhodZa je dugo dudao i udio kraj svjeZe zatrpanog mezara. Bio
je u llhamijinoj dZubi koju nije stigao da skrati. Podvratio je
ispod koljena i dudao.
Preksutra je izbio i Hamzaga. I on je do5ao da se raspita
za mezar. Htio je da ispuni preuzeti amanet. Kad su putnici iz
Travnika stigli u vrandudki han i donijeli vijest o llhamijinu po-
gubljenju, Hamzaga se sledio. Sutke je iza5ao iz kahve, uspeo
se klecajudi uz basamake i zatvorio u odaju. U samoii se do
sita isplakao. Onda se urnio, opremio konja i krenuo u Travnik.
82
***
Minula je godina i vi5e je llhamija bio pogubljen,
-Travnik i ditava Bosna jos suotkako
uvijek zivjeli u zaptu od
-ozetati.le.a
Najvi5e su strahovali bosanski ajani, koji mu se ni s koje strane
nisu mogli prikuditi jer je, za razliku od mnogih, bio nepodmit-
ljiv. Gvozdeni arSin pribijen na najvidnijem mjestu u travnid_
koj dar5iji i dalje je opominjao da je pravda zi sviju jednaka.
Jesen se bila ve6 davno nadvila nad Travnik i magle su
po ditav dan leZale po vrhovima Vla5iia i Vilenice. U (onaku
se Zivot odvijao po davno ustaljenom redu: prolazilo se tiho, go_
vorilo poluglasno, a DZelalijina je rijed bila prva i posljedrija.
e inilo se da se nikad niSta ni promijeniti ne6e.
A onda je naglo prepuklo, kako se to obidno u Zivotu do-
gada.
Tog kasnog jesenskog popodneva u kojem se zubato sunce
nije ni pojavljivalo, ljudi su Sutke i mrzovoljno obavljali svoje
svakodnevne poslove. Niko nije bio horan ni za razgovor, a
nekamoli za fta drugo. U neko doba dar5ijom je iznenida pro_
tutnjao tatar, pra6en Sutljivim pogledima i neizredenim pita-
njem: Sta li nam sad nosi idonosi?...
StraZari pred kapijom Konaka, kojih je tu uvijek po neko_
liko stajalo, prihvatili su konja, a tatar se uputio pravo u Ko-
nak. Odmah su ga najavili i upustili veziru. Sulejman efendiia
je i5ao pred njim.
DZelalija ga je primio u onoj istoj odaji u koju mu je Sulej_
man efendija uveo i llhamiju. Tatar se po starom adetu poklo
nio, pri5ao ruci, poljubio ferman i pruZio ga DZelaliji, pa se
onda izmakao i stao kraj vrata. DZelalija mu je dao znak da
izade, a zatim je otpustio i 6ehaju. Zelio je da ostane sam,
da u miru prodita i prou6i ferman.
Razlomio je pedate, pogledao carsku turu ipodeo ditati.
Jednom pa drugi put. eelo mu se naglo nabralo. Sklopio je odi,
6'
83
naslonio se na jastuke i jedno vrijeme ostao nepomiCan. Vijest
ga je teSko pogodila: sultan Mahmud ll, koji ga je i poslao u
Bosnu s posebnim uputama koje mu je dao, sad ga je dizao
iz Bosne.
Mada su rijedi fermana bile ki6ene, pune laskavih prizna-
nja za "njegovu preuzvi5enost Sejjid DZelaluddin Ali-paSu, po-
bjednidku sablju sa pobunjenog Peleponeza i vjerni oslonac ca'
revine", razlozi radi kojih ga je sultan dizao nisu bili navedeni'
Da DZelalija jedno vrijeme nije bio divan-katib kod Porte, oda'
kle je i podeo njegov uspon, moZda bi se i zanio tinr laskavinr
rijedima. Ovako, i suviSe je dobro znao Sta se iza njih krije.
Bile su koliko raskoSne toliko i niStavne, poput kratkotrajnog
sjaja duge.
Ko me je sru5io? pitao je sam sebe, dok je mradan i
-
zabrinut koradao odajom. Jesu li to bili ovi naizgled tupi i ne-
pokretni ali i te kako dovitljivi bosanski ajani, koji su zlatom i
svojim starim carigradskim vezama uspjeli da mi podgrizu ko-
ili su to moji zakieti protivnici iz
rijene kod velikog vezira,
Stambola, koji mi ved godinama podmedu klipove i pletu zamke?
I jedno i drugo bilo je podjednako opasno i zato je DZe-
Iija sve brZe, sve nemirnije koradao odajom. Gordina, pomije-
Sana sa strahom, sve mu se vi5e uvladila u duSu. SluZio je
carevini i padi5ahu vjerno i odano, spreman da pode i u vatru
i u vodu, da udini sve, pa i ono protiv dega je u duii ustajao,
pa sad...
Kad su se dauSlar-6ehaja i defterdar u jednom trenutku
pojavili na vratima, DZelalija ih je o5inuo pogledom pa su se
oba hitro i bez rijedi povukli.
Sto je vrijeme dalje odmicalo, DZelalijine crne slutnje sve
su vi5e rasle. Ved se i sumrak bio podeo spu5tati, a on je jo5
uvijek zabrinuto koradao, da na 6as zastane, sjeti se ovog ili
onog dogaclaja ili lidnosti, pa zagrize u kaZiprst lijeve ruke i
opet nastavi korabati. Primakla se ve6 ijacija, a on se joS uvi'
jek nije pomiljao niti davao glasa od sebe. Niko mu nije smio
udi da unese dirake s upaljenim svije6ama ili da ga upita treba
li mu 5ta. eitav je Konak bio utihnuo i dekao, sluteii da su
vijesti koje je tatar donio morale biti i odve6 krupne i zabri-
njavajuce.
Tek negdje kasno iza jacije, DZelalija izade i uputi se u
haremluk. l5ao je 5utke, smrknut, ne gledajudi ni u koga. Su-
lejman-efendija se neodludno uputi za njim, ali kao da se pre'
domisli pa stade i vrati se. Neizvjesnost je i dalje visjela nad
Konakom.
84
U neko doba noci iz haremluka doprije5e krici. Svijece u
Konaku planu5e jedna za drugom. Sve se uzbuni. Hitro probu-
diSe lshak-efendiju, DZelalijina lijednika, sitna ali Zivolazna star-
di6a, porijeklom Grka. Prode Sapat da je veziru naglo pozlilo.
Sve se Sutke ustumara, naslu6uju6i da se zbiva ne5to za-
stra5ujude. RidZali se okupiSe u vezirovoj odaji u prizemlju, jed-
nako se sa5aptavajuci, u ocekivanju kakve 6e im vijesti donijeti
lshak-efendija, jer se niko nije usuclivao da pristupi u haremluk.
Sulejman efendija je po bogzna koji put zavirivao u svaki ku-
tak odaje tralefi ferman, jer je vei od prvog dasa slutio gclje
se krije odgovor na sva zbivanja toga dana. Pri torn se u Zurbi
neprestano zaplitao u svoj dugi kaftan. Za to rrrijeme su iz ha-
remluka i dalje povremeno dopirali dugi i priguSeni krici, koji
su u noinoj tiSini stravi6no odjekivali.
Tek negdje pred zoru, kad su se mnogima sklapale odi oC
sna i umora, pojavi se lshak efendija. RidZali ga okruZi5e.
Nije dobro, nije dobro hitro je Saptao starei6, jed-
nako- ma5u6i svojom sitnom glavicom.
- PaSa hazretleri
povra6a i bunca. Tek se sad malo smirio, - ali nije dobro,stalnonije
nikako dobro. Bojim se . ".
U rano jutro DZelalija se zauvijek smirio. Vijest o smrti
proletjela ie poput strijele Konakom, a odrnah zatim i kroz Trav-
nik. Sve kao da se za trenutak ukodilo. Je li to bio strah Sta 6e
se sada doEoditi ili prenapeto olaksanje Sto je trogodisnja
rnora tako iznenadno prekinuta, te5ko je re6i. Tek ne5to kasnije,
kad je prvo iznenaclenje jenjalo, pronesode se glasovi koji su
se poput bujice valjali i rasli.
Otrov'o sel
- llharnija ga prokleo!
- Na srnrti je zaklanjao i jednako spominjao llhamiju.
- Nije se smirio, dok muodi
i zadnji komad dZigarice nije na
usta-iza5ao ...
Ni desetak dana nakon toga, na llhamijinu grobu zabijeliSe
se ve6 ranije isklesani niSani, s dervi5kim kaukom na badluku.
Nepoznati pjesnik se, u ime svih, svojom pjesmom oduZivao
pogubljenom pjesniku:
Prkoseci silnicima, on na svijet ode drugi,
za njim vjerni prijatelji u dubokoj ginu tugi,
a boravak njegov vjedni rajski bice perivoji,
vrt milosti Svevi5njega otvoren mu Sirom stoji,
.ier poboZan i udevan kao niko do tad bje5e,
zavidnici pohita5e, da mu kletu smrt pospje5e.
85
 Na Zivot mu vjetar zime nenadano hladni pade,
i u gorkoj da5i smrti ispi vodu rajske nade.
Smrt njegova sludila se tokom blage no6i jedno,
u hiljadu dv'je stotine k tom godine trides't sedme,
i prikloniv madu glavu, odekuju6 udes hudi,
Sejjid Vehabb postao je svih pravednih uzor ljudi.

Nekoliko mjeseci kasnije iz Stambola su dopremljeni ra-

skoSni ni5ani, s uklesanim epitafom slidnim okamenjenoj dipki.
Dugo su i zamorno no5eni od Stambola do Travnika, da budu
pobodeni iznad DZelalijina groba, u srcu samog Travnika. Za
razliku od raspjevanih stihova na llhamijinu ba5luku, DZelalijin
epitaf bio je odmjeren i hladan, kao i sam DZelaluddin Ali'pa5a:

Sejjid hadZi hafiz DZelaluddin Ali-pa5a, bivSi bo-

sanski valija, koji je kao valija Rumelije razvio bajrak
protiv pobunjenika na Peleponezu, preselio je u vje6-
nost. Neka Bog osvijetli njegov grob. Za duSu proudi
Fatihu.

86
 A 6sija obijesnik
-
hS6inica javna
irbdest obavezno ritualno pra- aSikluk - ljubavnikuhinja
razgovor
nje - moliwe
prije a5k -
zanos, deZnja za nedim
aiik svijetao -
6det - obiEaj
-
afedersum izvini! oprosti!
afdrim -
bravo! odlidno
TUMAE dga - dobro stoje6i graclanin,
B

- biba
turcizanna i manje poznatih rijedi posjednik
ahlak
- titula dervi5kog starje-
Sine
- moral, dudorede
ahmedija dalma, turban birdia otvor na da5danom
njan -
prvak, odlidnik krovu- kroz koji izlazi dim
eiet - odlomak iz Kur'ana bdjram-nim6z
hjluk - pla6a - sve6ana baj-
ramska molitva
dk6a - para bakldva slatka pita
ikSam- prvi sumrak, prva mo- banjica - kucno kupatilo
liwa -poslije zalaska sunca birdak - zemljani sud za vodu
AllEh Bog basdrnrak
- stepenica
Allah -dZel[e56nuhu -nadgrobni kamen iznad
guii Bog - Svenno- biSluk
All6hu dkber Bog je najvedi glave-
AllAhemdnet - Bogu u amanet, bdl6irn
zbogom! - bdndati
- moida, valjda
priznavati
,AildhrahmetBl'le BoZe, smiluj -
platno
mu se! - bdz
-
Alelhisselarn koji se bezb6ii dobro, dabome, sva-
- epitet
piSe iza imena vjerovjesnika kako -
AlldhrazrilS Neka je Allah za- bihDz0r uznemiren
dovoljan - bildsi - Staviie
alejkumirs-sdldm otpozdrav binjiS
- Siroki ogrtad
na pozdrav selarnun alejkum.
I vama (neka je) spas, mirl bilifir - kristal
5lem bakreni ukras na vrhu
-
bismilla-uimeBoga
-
munare bd5da platno za zamotava-
6lim uden dovjek, vjerski nje -
udenjak
- kut,
dmel red, postupak btdZak ugao
-
onterlja vrsta gornje haljine bijrum izvolite
Ar6in -mjera za duiinu, 68 cm. biliuk - grupa, odred vojske
- -
89
c D2 H I

cdriba5a ciganski starjeSina dZiba badava, besplatno, uza- hdber vijest ibedet molenje Bogu, bogo-
- lud - -
hadt-hodoiaSieuMeku -
sluZenje
diebhAna municija hAliz onaj koji zna cio Kuran ibrik bakreni sud za vodu
dZeh6let - neznanje, neprosvi- -
napamet -
i6indija tre6a dnevna molitva
e jeienost- hiir sreca, dobro izmetlu- podneva i vederi
diehdnnem pakao -
hdir-s6hibiia iftdr vedera kojom se zavr-
6idorbez vrsta debljeg platna dZemdtliia - jedan od onih koji hejat - dobrotvor
hodnik, predsob'lje Sava- dnevni post
iamiSir - rublje, presvlaka -
skupno obavljaju molitvu hirir6t - dobro djelo ift6riti se omrsiti se
ddnak - drvena zdjela hiivin - Zivotinja, stoka imam - sveienik koji
- musl.
dlen{za musl. sprovod
-
diuSlar-6ehrija giavni adutant diinet - raj haktk - crveni poludragi kamen predvodi u skupnoj molitvi
i6jrek -
detvrtina diivap - odgovor, radun haldliti- oprostiti im6n vjera, islam
6il6nka- vrsta perjanice didba - mantija halifa - vrh. vjerski poglavica insdn - bovjek
iimbur - jelo od jaja
- svih -muslimana inSalah- ako Bog da!
cirak - svijeinjak hilija fini 6ilim atiked - vjerovanje
- hilva - slatko jelo -
D himam - kupatilo
hlman - 6ini se, gotovo
c ddrdef drveni okvir za vez hdn - J
alivalir
-
- posuda za cijeilenje hdrim - svrati6te
zabranjeno, grije5no jabdndiija stranac, tualinac
ilulbistija biftek harimija - hajduk, razbojnik -
e6ba Kaba, sveti hram u alulist6n - ruZidnjak hdrbija - ieljezna Sipka za na-
jdcija posljednja vedernja mo-
Meki- ilindh - grijeh litva-
tAr-a zarada - bijanje - ili diS6enje pu5dane jdngija poiar
-
ddfenak krilo ili kanat na sta- cijevi JSsin - 36. poglavlje Kurana
- dudanu
rinskom harimluk Zensko odjeljenje u jizija - pismo
6efini mrtvadke haljine od
-
musl. kuii jAzuk - Steta
-
platna
E
histdr postava jdlek - prsluk
cehdja zastupnik vezira ddiel smrtni 6as hatib - propovjednik jdmek- pripremljeno jelo
6itib - knj'iga -
ef6ndija gospodin h6ter - volja jdk -ne, nije
665e - ugao efindum - gospodine moj hdtma- jedno ditanje cijelog -
cnleh - kapa od vdljdnd vune &ivala -dovitlenja, hvala -
Kurana
cirs - propovjedaonica -
elhirmdulillah hvala Bogu hazretlBri
-
njegova Preuzvi6e-
- dlvEd - potomstvo
dijete, nost K
evlija - svet dovjek hedija dan grob, raka
hi{ta - sedmica
kAbur
eziniti- pozivati na molitvu kadila- svilena bar5unasta
D - hijbet- krupan, golem tkanina
-
hdmierija zemljak, sugrada- kndila Seriatski sudac
deftCrdar 5ef financija - kdhnuti- naka5ljati se
ddrviS - pripadnik derviSkog F
nin -
kdhvodiak otvoreni od1ak za
reda - hizmet dvorenje,
- prijevara
trud - kafe
pripremanje
Fdtiha prvo poglavlje Kurana hinla falsifikator, nesta'
derviSluk
- dervi5ki Zivot fdrrnin- - musl" sve6enik kalpozan
-
- sultanov ukaz
din vjerozakon
Fdlh (F6tih) hddia 5an
-
divan-k6tib dvorski pisar osvojenje (osva.
- naziv za Mehmeda hdroz
- pijevac kasdba provincijski gradii
kasida - pjesma u kojoj se ne'
- zapovjednik tvralave jad, podasni
dizddraga -
gildun!
ddhakati - do6i nekome glave il) h65
-
dobro doSao! Eto ili- neko pohvaljuje ili uzvi-
firale
ddmuz - krmak
gradanska obuia hrsuz lopov
- - suje
d6st - prijatelj hrsuzaga gospodin lopov kat platno za jednu Zensku
ddva - moliwa, blagoslov hrstzluk - lopov5tina, kraala
-
haljinu
-
hfdnica - jadnica
pisar
ovaj svijet
- dvorski
dun'jdluk G kdtib-divan
duSdkluk - zidni ormar za po- - ketil krvnik, ubica
steljinu - girrib htia ljutnja, srdZba kiruk - kapa od debele vunene
- siroma5ak,
Eudnovat
dtvir zi.d govdrdiik pridalica hniiv
- ljutit -
ili pamu6ne tkanine
- - -
90 91
Kdvser
-
rajsko vrelo mubdrek
-
blagoslovljen,
sre, P sel6rnun aldjkum * pozdravljam
kibla (krbla) strana svijeta tan vas
-
kojoj se muslimani pri mol'itvi muddris profesor, nastavnik pediSah car, vladar sdrbez slobodno
medrese- pd5a - turski dostojan- serdZdda-
- visoki
okre6u IKaba) omanji 6ilim na ko
kidisati ubiti, okoneati Zivot muhirnat osjetljiv stvenik, general jem se-obavlja molitva
klAnjati - moliti se Bogu, uz mirhur - pedat paidliia dovjek u sluZbi paSe sdvdb
- pokrete tijela
odredene mujizin- dZamijski sluZbenik peigimber -
- vjerovjesnik - zadobrodinstvo,
grada dobro djelo
BoZja na-
k6il6ja toboZe
- rezidencija koji s- munare pozivlje na pEke
- dobro Sirdt.6tprija most nad paklom
kdnak molitvu p€ndier prozor sdfa - prostor pred
kdtlar - Giganin, kotlokrpa
- nrukirlet zainteresiran p65ke5 - dar, poklon - uzdignuti
kubrira nadgrobni sanduk mtla -vrhovni kadija u sjedi5- pil6v -gusto svarena riza dZamijom
srifija veoma poboZan dovjek
prekriven dohom -
tu provincije -
pi6&rma naknada pekaru za -
suvrildiija
pedenle- kruha ispitivaC, onaj kojl
kimaS vrsta svilenog platna mfmin vjernik, musliman ispituje -u grobu
kumrija - vrsta grlice Minkir -i Ndkir plih
- udva andela dopadljiv
kDrban - ili govede koje koji se pojavljuju pldska- iutura
- bravde
se kolje uz praznik Kurban- mirrid
grobu
kandida't dervi$kog polAinak- polahko
-bajram reda poresiditi - pomiriti se s nedim 5
kriwet snaga, sila musSfir gost posal6miti- pozdraviti
-
kutirrisati rnu5dma - uvo5teno platno predati sdlim-
- zavrsiti dlo
se rijesiti se Sadfvan vodoskok
- rnu5tiklk - nagrada za dobru molitve Scdne - Stene
vijest - p&sat -
Sehddet osnovno
milwak - oruZje vjersko

t - kuhinja osvejdoienje
Sdhit mu6enik, onal koji je
pao -za vjeru
ldla dvorski dostojanstvenik R i6ho pravednik, poboian
- N covjek
rifa polica 56jtan
nafika opskrba -
rahitluk zadovoljstvo
tlavo
- slatki
sdrbe
nikastiti- rahmdtli - umrli, pokojni
napitak
naumiti, odluditi Silte - vuneni du5edic za sje-
M
ndmaz - molitva rdk-r -grobar -
-
namusllatiti nametnuti sa rarndzdn- mjesec posta
denje
Sindra jelove ili hrastove da-
mah[[kat Zivotinje, Ziva bifa -
magbul -cijenjen, drag nekome razgdliti se
-
rije5iti.se brige
-veli- ske za- pokrivanje kuce
- ndsloni drveni potpornji ridiEl dostojanstvenik, 5i5dna duga puika
ka,5 -
mdhrama ubrus
- u
rndndal - zawor grobu Stdrka - Stap
- puSkarnica, zidni ot- rdhnuti cvasti od veselja 50bha - sumnja
rndzgal n€jse kako mu drago r&svet - mito Sucur - hvala
vor u -tamn.ioi -
ni habera -
rnedrdsa viSa musl. vjerska - ni brige -
Skola - nijet
- nakana, odluka
mdlek andeo niSani nadgrobni spomen,ik
mdkr0h- ne6to Sto nije pohva- mfrli - svijetao, svijetla dela
s I
-
ljeno diniti - sabah zora, prva jutarnja mo- tSin objed, dnevna opskrba
mikteb
- musl. osnovna vjerska litva - t6ket - tjelesna snaga
moc,
Skola sibah{ijrolah dobro jutro tarikat- dervi5ki red
mer6ja o - -
- livada
merhdrnet
sibur
$Aburiti-
strpljenje titar po5tar, glasnik
t6ze - svjeZe
m€zar - samilost
grob ohardbiti -
savladati se, strpljivo
tekiia- zgrada u kolioj se okup-
mihrSb - mjesto u prodelju dZa- dka - dotrajati
mjera za tezinu {1,285
podnositi
sadtak Zeljezni ljaju- dervi5i
mije -odakle ima,m p,redvodi u ks) - sif -red vjernikatronoZac
za vrijeme tdkbir ponavljanje rijedi:
molitvi
osev6biti se udiniti dobro
-
molitve Allahu ekber!
minder seiija - sihan bakreni tanjur tdrzija krojad
-
nnisirbaba rnu5karac koji ne- djelo -
snhatl<fila toranj sa satom -
tesivvuf mistika
ma dlaka- po bradi i licu 6tur! sddida - padanje ni6ice za -
- sjedi! tdskera pismo
mlA6enica izmeteno mlijeko
- ozuhririti pojaviti se vrijeme- molitve tdspih - brojanice
- -
92 93
t6be pokajanje vdlija guverner
tfif6n- nevrijeme vAz - propovijed
tira - carski znak v6ziti- propovijedati
tirrbe- mauzolej
-
-
z
U
zihmet trud
uhasuliti urediti zanijetiti- odluditi se na nesto,
uldma -mnoZina od alim, uden - molitvu
zapodeti
- zapt
6ovj'ek
uzbihuzririti se uznemiriti se zimSn - stega
vrijeme
- zgbdan - bogat, doPadljiv
ziiSfet - gozba
V zijSret - obilazak, Posjet
z6rli - silan
vdkat vrijeme, dnevna molitva zirlum- nasilje
-
vlkti-sihat smrtni das -
zumirrlut smaragd
- -

94