Instalacija Linux-a

Priprema za instalaciju

Kao što sam vec spomenuo, kroz tekst cemo se baviti instalacijom SuSE C najpopularnije
distribucije medju Linux korisnicima . Pored toga radi se o distribuciji koja se veoma
orjentisala prema krajnjem korisniku i koju je relativno lagano instalirati. Medjutim,
treba da kažem da je gotova svaka vodeca distribucija veoma slicna te vam je najbolje
odabrati onaj Linux koji se najviše koristi u okruženju u kojem radite/živite. Prvo što je
potrebno za instalaciju jeste da nabavite isti. To možete uciniti preuzimanjem sa stranice
openSuSE projekta ili jednostavno popunjavajuci narudžbenicu na oficijelnim stranicama
Udruženja Linux korisnika

Planiranje

Planiranje je jedan od najvažnijih faktora za uspješnu instalaciju bilo kojeg operativnog

sistema. Vaš instalacijski plan treba da pokrije kako instalirati, gdje instalirati, i šta bi ta
instalacija mogla obuhvatiti. Planiranje nije uvijek baš zabavan proces, pa vam se nekada
može uciniti da ste se vratili mnogo godina unazad. Dakle, prvo što trebate uraditi jeste
napraviti popis svih uredjaja na vašoj mašini kako bi mogli znati sa cime radimo. Ovo je
veoma važan korak, jer prilikom instalacije postoji mogucnost pojave problema sa vašim
hardverom. Ovo je vjerovatno i najdosadniji dio prilikom priprema za instalaciju, kao i pri
instalaciji uopste, ali vas može spasiti nepotrebne glavobolje i postavljanja pitanja na
forumima te samim tim poštedjeti odgovora tipa “RTFM”.

Popišite sve o monitoru, tastaturi, mišu, modemu, skeneru, štampacu i ostalom hardveru
koji imate spojene za racunar. Dalje, potrebno je da saznate koji hardver imate „u vašoj
mašini“. To je obicno nešto teži dio, jer mnogi korisnici racunara zapravo ne znaju kako da
dodju do tih informacija. Ukoliko na svom racunaru imate instaliran neki drugi operativni
sistem kao što je Microsoft Windows onda postoje mnogi alati za odredjivanje tog
hardvera (npr. Everest, op.ur.). Takodjer, veliki dio potrebnih informacija možete saznati
direktno iz BIOS-a na vašem racunaru. Na mnogim mašinama, prilikom paljenja dovoljno
je pritiskati tipku Del ili F1 za ulazak u BIOS. Sa obzirom da je Linux portabilan
operativni sistem (ima mogucnost rada na raznim platformama) jedna od stvari koju
svakako treba da znate jeste koji tip procesora imate. Svakako treba da znate informacije o
sljedecem hardveru spojenom na vaš racunar: hard disku, CD-ROM-u, RAM-u, zvucnoj i
grafickoj kartici.

Sada kada ste popisali sav svoj hardver koji imate bilo bi veoma dobro da na Internetu
potražite listu hardvera sa kojim Linux funkcioniše bez problema i uporedite je sa svojom
listom hardvera. Ovaj korak nije toliko bitan, jer Linux bez problema funkcioniše sa
najvecim dijelom raspoloživog hardvera kojeg imamo danas na tržištu. Ukoliko je vaš
racunar spojen u mrežu bilo bi korisno da saznate informacije kao što su: ime domene, IP
adresa, Netmask, Gateway i ostale. Za ove informacije kontaktirajte svog mrežnog
administratora.
Pocetak instalacije

Prije svega potrebno je da u BIOS-u podesite da je vaš primarni boot uredjaj CD/DVD
ROM (postupak ulaska u BIOS sam objasnio u tekstu iznad). Dakle, kada ste to uradili
ubacite svoj instalacijski medij i na monitoru ce se ubrzo pojaviti pozdravni ekran. Ubrzo
nakon toga pojavit ce se ekran na kojem možete da odaberete šta zapravo želite da radite:
instalirate Linux operativni sistem, da provjerite svoju memoriju ili da instalirate
operativni sistem sa posebnim opcijama. U ovom tekstu opisat cemo uobicajenu instalaciju
SuSE Linuxa pod pretpostavkom da nemate “egzoticnog” hardvera.

Izbor jezika

U ovom koraku možete samo izabrati jezik. Zahvaljujuci Linux korisnickim grupama iz
Bosne i Hercegovine Linux operativni sistem je lokaliziran te nakon instalacije možete
izabrati bosanski jezik i bosanski raspored tastature. Uobicajeno je postavljen engleski
jezik i engleski raspored tastature. Nakon izbora jezika i tastature pritiskom na Enter
prelazimo na sljedeci instalacijski korak.
Osnovno podešavanje sistema

Nakon odabira jezika instalacioni program ce sam pokušati prepoznati o kojoj se

konfiguraciji radi, pokušat ce postaviti particijsku tabelu, raspored tastature i vremensku
zonu.

Izbor tipa instalacije

U ovom koraku potrebno je da odaberete tip instalacije. Neki od navedenih tipova jesu:

Nova instalacija – Odabirom ove opcije dolazi do nove instalacije Linux sistema na vaš
racunar. Treba napomenuti da ce doci do prepisivanja operativnog sistema ukoliko ga
imate, što ce uzrokovati gubitkom svih vaših podataka.
Nadogradnja Linux distribucije – Odabirom ove opcije doci ce do nadogradnje postojece
verzije Linux distribucije koju imate na noviju.

Popravak postojece instalacije – Odabirom ove opcije dobit cete nešto slicno Recovery
konzoli pod Microsoft Windows operativnim sistemom. Neke Linux distribucije kao što je
SuSE Linux ovaj dio imaju izveden potpuno u grafickom okruženju.

Particioniranje hard diska

Prije nego što krenete sa ovim korakom treba da kažem da za ove operacije postoji veliki
broj Microsoft Windows aplikacija koje ovaj posao obavljaju veoma dobro, kao što je
Partition Magic. Ukoliko niste particionirali svoj hard disk u pripremi za instalaciju onda
to jednostavno možete uciniti iz instalacijskog programa. Mnogi od tih alata podržavaju
automatsko particioniranje iz grafickog moda, ali iz prakticnih razloga savjetujem vam da
izaberete rucno particioniranje diska.

Medjutim, prije samog postupka particioniranja treba da ukažem na razlicitost

imenovanja Linuxovih particija. Kod Microsoft Windows operativnog sistema particije
imenujemo slovima C:, D: i tako dalje. Kod Linux operativnog sistema particije se
oznacavaju sa /dev/hdaX (gdje hda pokazuje da imamo standardni IDE HDD, a X
oznacava broj particije). Ukoliko imamo dva IDE HDD-a, oni ce biti oznaceni sa /dev/hda i
/dev/hdb. Ukoliko imamo SCSI HDD on ce biti oznacen sa /dev/sda. Sada kada znamo
notifikaciju hard diskova i particija možemo reci nekoliko stvari o samom particioniranju.
Prilikom particioniranja hard diska potrebno je da napraviti glavnu, native, particiju na
koju ce biti instaliran vaš Linux operativni sistem, te je potrebno da odaberete datotecni
sistem za istu, i potrebno je da kreirate swap particiju.

U posljednje vrijeme prisutan je trend pravljenja Linux distribucija koje uopste ne koriste
swap particiju iz jednog prostog razloga što današnje racunarske konfiguracije raspolažu
sa mnogo RAM-a. Kada ste izabrali datotecni sistem za svoju native particiju (jedan od
Linux filesystema: ext2, ext3, IBM jfc, Reiser FS ili neki drugi) i odredili njenu velicinu, te
odredili velicinu za swap particiju instalacijski program nas vodi na sljedeci korak. Ovdje
treba napomenuti da korisnici koji se odluce na rucno particionisanje diska, a imaju
Microsoft Windows operativni sistem, treba da postave tacku montiranja (mount point) na
te particije. Recimo da vam je vaša FAT ili NTFS particija obilježena kao /dev/hda2.
Potrebno je da postavite mount point na nju. Dakle, dvostruki klik na nju, i u polje gdje
piše Mount Point upišite nešto tipa /mnt/windows (ili nešto drugo), kako bi nakon
instalacije neometano mogli pristupiti podacima sa te particije.

Aktivacija swap particije

Jednom kada su particije kreirane, instalacijski program ce tražiti swap particiju (ukoliko
imate jednu od Linux distribucija koja zahtjeva postojanje swap particije). Ukoliko je
instalacijski program ne nadje dobit cete upozorenje nakon kojeg je neophodno da se
vratite na korak particioniranja hard diska i napravite jednu swap particiju. Ukoliko vaš
instalacijski program naidje na više od jedne swap particije pitat ce vas koju želite da
koristite za aktivnu instalaciju. Kada odaberete koju swap particiju želite da koristite
uslijedit ce provjera da li na toj particiji postoje loši sektori (eng. bad sectors) – ukoliko to
želite, te ce uslijediti formatiranje te particije za swap. Nakon toga spremni smo za sljedeci
korak.

Formatiranje particija

Nakon što ste odabrali swap particiju i završili sve sa njom, sljedeci prozor Vam donosi
spisak Linux native particija koje treba da formatirate. Trebate formatirati svaku novu
particiju koju ste napravili prilikom instalacije, te treba da ponovo formatirate bilo koju
drugu particiju koju ste napravili prilikom neke od prethodnih instalacija, a na kojoj se ne
nalazi bilo kakav sadržaj koji želite da sacuvate. Nakon toga, Linux instalacijski program
ce formatirati oznacene particije i odvest ce vas do sljedeceg instalacijskog koraka.

Izbor paketa koje želite instalirati

Mnoge Linux distribucije prave svoj predložak paketa koje možete instalirati.

To cesto nije baš dobro, jer se na vašem sistemu može pojaviti dosta paketa koje ne želite ili
koji vam jednostavno ne trebaju. Zato je uvijek dobro sam izabrati pakete koje želite imati
instalirane na vašem sistemu. Neke distribucije prave predloške prema razlicitim
potrebama. Koliko ce prostora zauzimati vaša Linux instalacija upravo zavisi od vas.
Najmanja Linux instalacija može biti oko 30 MB, te na takvoj instalaciji nema ništa cime bi
se mogao koristiti prosjecan korisnik racunara. Mecutim, potpuna Linux instalacija u
zavisnosti od distribucije može da zauzme od 8 do 10 GB. Svakako prilikom pojedinacnog
izbora paketa trebate obratiti pažnju da neki od navedenih programa koje ste izabrali ne
uzrokuje pad nekog drugog programa ili ne zahtjeva instalaciju još nekog programa. O
tome ce vas u najvecem broju slucajeva obavijestiti instalacijski program.
Odabir vremenske zone

U ovom koraku Linux instalacijski program ce vas pitati koja je vaša vremenska zona i na
kojoj radi BIOS. Nakon toga pitat ce vas u kojoj regiji živite, te ce prema tome pokušati
odrediti neke druge osobine. Nakon ovog koraka instalacijski program nas vodi do
sljedeceg koraka.

Poslije toga potrebno je da potvrdite sve navedene osobine koje ste postavili u koracima
ispred i da se zapocne sa instalacijom operativnog sistema.

Nakon tog dijela instalacije dolazi do završetka osnovnog dijela instalacije koji ukljucuje
kopiranje datoteka na datotecni sistem, instalaciju menija i priprema za prvo podizanje
sistema.
Nakon ovog koraka dolazi do ponovnog pokretanja racunara.

Drugi dio instalacije

Nakon što se racunar ponovo pokrene pocinjemo sa drugim dijelim instalacije SuSE Linux
operativnog sistema. Taj korak obuhvata postavljanje šifre za administratora, dodavanje
korisnickog racuna, prepoznavanje mrežnih postavki i na kraju prepoznavanje ostalog
hardvera.

Postavljanje šifre za administratora (root korisnika)

Sljedeci instalacijski korak jeste postavljanje šifre za administratora (root korisnika).

Veoma važno je da samo vi raspolažete ovom šifrom jer root korisnik ima apsolutno sve
ovlasti nad sistemom, te ukoliko neko osim vas zna tu šifru veoma lako može prouzrokovati
štetu na vašem Linux operativnom sistemu. Nakon što unesete šifru, koja iz sigurnosnih
razloga treba da bude duža od 6 karaktera, instalacijski program ce tražiti da to potvrdite.
Svakako treba da racunate na to da je Linux case sensitive operativni sistem, tako da
precizno morate voditi racuna o tome kako šta imenujete, pišete ili slicno.
Dodavanje obicnog korisnickog racuna

U ovom koraku Linux instalacijski program tražit ce da unesete ime i prezime korisnika,
njegovo korisnicko ime i šifru koju ce korisnik da koristi. Nakon unosa šifre, instalacijski
program ce tražiti da to ponovo ucinite iz sigurnosnih razloga. Takocer, na ovom
instalacijskom koraku možete odabrati da li želite da korisnik bude automatski prijavljen
prilikom dizanja sistema. Isto možete podesiti i nakon instalacije.

Prepoznavanje mrežnih osobina

U ovom instalacijskom koraku Linux instalacijski program ce probati odrediti koju

mrežnu karticu i modem imate. U najvecem broju slucajeva necete imati problema oko
prepoznavanja mrežne kartice. Mecutim, nešto drugacija je situacija sa modemima.
Najveci broj savremenih racunarskih konfiguracija kojima raspolažemo u našim kucama
ima softverske modeme poznate kao winmodemi. Linux ima dosta problema u
prepoznavanju navedenih, ali u posljednje vrijeme napravljen je veliki pomak i na ovom
polju te je situacija danas dosta drugacija. Eksterni, hardverski modemi ce biti sigurno
prepoznati bez problema. U ovom instalacijskom koraku možete, takodjer, navesti IP
adresu svoga racunara, Netmask, Gateway i ostale osobine Vaše mreže. Isto možete navesti
i nakon instalacije.

Prepoznavanje urecaja na Vašem sistemu

U ovom koraku Linux instalacijski program probat ce prepoznati urecaje koji su

prikljuceni u vaš racunar. Ovdje dolazi do pokušaja prepoznavanja monitora i graficke
kartice, kao i najbolje rezolucije prema istim, zvucne kartice i printera. Ukoliko neki od
urecaja koje je Linux instalacijski program prepoznao ne odgovara onome koji ste zapisali
u pripremama za instalaciju potrebno je da to promijenite rucnim izborom medju
ponudjenim uredjajima (Linux instalacijski program Vam nudi tu mogucnost). Nakon što
to uradite Linux instalacijski program ce navedene stavke zapisati u konfiguracijskim
datotekama.
Poslije ovog koraka instalacija je gotova i na vašem monitoru pokazat ce se ekran sa
cestitkom nakon cega je Linux operativni sistem spreman za korištenje.

Iz svega navedenog možemo zakljuciti da instalacija Linux operativnog sistema, konkretno

SuSE-a, nije nešto cega bi se trebalo bojati. Vjerujem da ce se uskoro i na vašem racunaru
poceti veselo vrtiti ovaj operativni sistem, te se iskreno nadam da vam je ovaj tekst
pomogao da napravite siguran prvi korak.

Sve ovo u PDF formatu...

Preuzeto sa
hardwarebase.net