EREVAN

Erevan (arm.: Երևան, Jerevan) najveći je i glavni grad Armenije od 1918. godine. [1].
Grad je osnovan 782. pr. Kr. na rijeci Hrazdanu na zapadu zemlje, na istočnoj strani podnožja
planine Ararat. Grad ima vrlo turbulentnu povijest punu raznih bitaka, paleža i potresa. Nakon skoro
tri tisućljeća postojanja, ovaj grad postao je glavni grad Armenije nakon Prvog svjetskog
rata i armenskog genocida. Grad se relativno brzo razvio u 20. stoljeću, kad je od malenog grada s
nekoliko tisuća stanovnika narastao u glavno kulturno, umjetničko, industrijsko i političko središte
zemlje.
Godine 2007., broj stanovnika Erevana procjenjen je na 1.107.800 stanovnika, dok aglomerizacijsko
područje okuplja oko 1.245.700 stanovnika, što je više od 42 % ukupne populacije zemlje

Daleka povijest[uredi VE | uredi]

Ruševine tvrđave Erebuni

„Rodni list“ Erevana

Erevan je jedan od najstarijih gradova koji imaju i pisanu potvrdu o svom nastanku. U ovom slučaju
to je natpis na klinastom pismu u kamenu koja svjedoči o početku gradnje utvrde. Arheološki nalazi
dokazuju da je urartijanska vojna utvrda zvana Erebuni (Էրեբունի) ustanovljena 782. pr. Kr. po
naređenju kralja Argištisa I. na mjestu današnjeg Erevana, kako bi služila kao stražarska utvrda
protiv barbarskih napada sa sjevernog Kavkazа, te je zbog toga jedan od najstarijih gradova na
svijetu. U ovo vrijeme urartijske moći u gradu je napravljen sustav za navodnjavanje. Stoljeće
kasnije, kako bi nadomjestio napušteni Erebuni, kralj Rusa II. nekoliko kilometara sjevernije daje
izgraditi tvrđavu Teišebani.[3] Ovo postaje glavni grad sjeverne pokrajine, te služi kao skladište za
prikupljene proizvode koji se kasnije šalju u glavno središte kraljevstva, Tušpu. Grad su 590. pr.
Kr. opljačkali i spalili Medijci, saveznici Skita.
Pri završetku urartijskog razdoblja, vladajuća dinastija Orontida uvelike doprinosi obnovi grada. Od
6. do 4. stoljeća pr. Kr. grad je jedan od glavnih armenskih satrapskih središta u Ahemenidskom
Carstvu.
Zbog nedostatka povijesnih dokaza, razdoblje između 4. i 3. stoljeća pr. Kr. poznato je kao mračno
doba Erevana.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Rekonstrukcija bagratidskog barjaka

Grad doživljava intenzivniji razvoj u Srednjem vijeku, a prva crkva u Erevanu, crkva sv. Petra i Pavla,
izgrađena je u 5. stoljeću (srušena je 1931. godine). Nakon više pokušaja u 640-ima, Arapi osvajaju
grad 658. godine.[4]. Ovo postaje drugi po važnosti grad u regiji nakon Dvina, koji ostaje glavno
ekonomsko središte sve do 11. stoljeća. Arapi u svom pokušaju ovladavanja armenskim
stanovništvom, što je uključivalo i masovna preobraćenja, nalaze na žestoki otpor stanovništva i
prisiljeni su na kompromise. Od tad vladajuće kalife toleriraju kršćanstvo i daju Armencima široku
autonomiju. U Erevanu je razdoblje mira i prosperiteta trajalo sve do pobuna 740., kad je grad
opljačkan i djelomično zapaljen. Ponovnu djelomičnu autonomiju grad dobiva tek 850., kada na vlast
dolazi budući armenski kralj Ašot I., čime započinje era vladavine Bagratida.
Godine 920., uz pomoć Bizanta, kralj Ašot II. reintegrira Erevan i regiju u kraljevstvo[4]. U 10.
stoljeću, zbog svoje ekonomske i vojne moći, grad postaje središte istočne Armenije. Sve do 11.
stoljeća grad je bio dio bagratidskog kraljevstva, nakon čega je tajno ponuđen Bizantu 1023., da bi
na kraju dospio pod vlast Seldžuka. Nakon smrti kralja 1041., bizantski car Mihajlo V.
Kalafat zauzima Erevan, Ani i dolinu Ararata.[5] Drugi napad Seldžuka bio je vrlo koban za tu regiju,
te se bizantske snage povlače u grad Ani.[6] Seldžuci pljačkaju i pale grad, te na kraju preuzimaju
apsolutnu kontrolu nad kraljevstvom 1064. godine.[6] U 12. stoljeću Gruzija postaje regionalna vojna
sila i ulazi u savez sa Armencima kako bi otjerala turske vladare. Erevan je ponovno zauzet 1201.,
te obnovljen tijekom idućih dvadeset godina, što je razdoblje poznato kao „zlatno doba grada“. Od
1225., počinju turkmenske i mongolske invazije na grad, nakon čega Erevan dobiva mongolsku vlast
koja ipak ima određenu toleranciju prema kršćanima. Od 1256., Erevan postaje glavni grad jednog
od četiri ulusa (regije) u Mongolskom Carstvu. U 13. stoljeću nastupa kriza i glad zbog koje
stanovništvo opet napušta Erevan. Nakon više valova napada, 1387., Tamerlan opostušuje grad i
cijelo okolno područje