Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

SADRŽAJ
1.UVOD ..................................................................................................................................... 1
2. PROJEKTOVANJE VJETROELEKTRANA ....................................................................... 2
2.1. Mjerenje vjetropotencijala na lokaciji vjetroelektrane .................................................... 4
2.2. Izračun energije ............................................................................................................... 5
2.3. Gubitci zbog zavjetrine ................................................................................................... 5
2.4. Uticaj buke ...................................................................................................................... 6
2.5. Električni proračuni ......................................................................................................... 7
2.6. Treperenje sjene .............................................................................................................. 7
2.7. Vizualni uticaj ................................................................................................................. 7
2.8. Priključak na elektroenergetski sistem ............................................................................ 8
2.8.1. Priključak ..................................................................................................................... 9
2.8.2. Vođenje ........................................................................................................................ 9
2.8.3. Strateška razmatranja u planiranju ............................................................................. 10
2.9. Troškovi i cijene ............................................................................................................ 11
2.10. Prednosti i nedostaci vjetroelektrana ........................................................................... 13
3.PROGRAMSKI PAKETI ZA OPTIMALNU IZGRADNJU VJETROELEKTRANA ....... 15
7. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 16
LITERATURA ......................................................................................................................... 17
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

1.UVOD

U današnjem svijetu se sve više koriste programski paketi specijalizirani za optimalno

planiranje izgradnje i rada vjetroelektrana. U ovom maturskom radu opisuju se mogućnosti i
namjene raznih programskih paketa i načini njihovog rada. Da bi se mogla ocijeniti korisnost i
složenost tih programskih paketa također će na početku biti riječi i o tome što je sve potrebno
za jedan uspješan projekt planiranja, izgradnje i rada vjetroelektrane, koja su tehnička, ekološka
i ekonomska ograničenja, te načini na koje se sve to proračunava i ocjenjuje. Proučit će se neki
programski paketi koji se nude na tržištu uz usporedbu njihovih mogućnosti, a bit će spomenuti
i neki koji se koriste u okviru samih projektantskih kuća za vlastitu upotrebu. Kroz taj primjer
će se detaljno prikazati sve mogućnosti tog paketa. Programski paketi obično imaju razne
module u svrhu različitih proračuna za projekt vjetroelektrana. Neće se detaljnije ulaziti u
načine na koji programski paketi proračunavaju i analiziraju podatke, samo u rezultate njihovog
rada i pojednostavljenje koje oni predstavljaju za projektante. U svrhu svega izrečenoga ovaj
rad se sastoji od tri veća poglavlja:

• Projektiranje vjetroelektrana
• Programski paketi za optimalnu izgradnju vjetroelektrana

1
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

2. PROJEKTOVANJE VJETROELEKTRANA

Razvoj svake vjetroelektrane počinje odabirom lokacije za izgradnju. Obično se izvidom na

terenu u obzir uzima nekoliko potencijalnih lokacija. Nakon toga se na osnovu tehničkih,
ekonomskih i ekoloških ograničenja odabire najpovoljnija lokacija. Početna tehnička analiza
uključuje procjenu vjetropotencijala na određenoj lokaciji. Također se provjerava da li je
tehnički i ekonomski moguć priključak s određene lokacije na prijenosnu ili razdjelnu mrežu.
Proučavaju se i pristupni putevi, vlasnička prava i uticaj na okolinu (posebna mjesta kao što su
nacionalni parkovi ili neka povijesna mjesta, vizualni uticaj, blizina naselja, flora i fauna na
lokaciji, arheološko ili povijesno nasljeđe, rekreacijska zbivanja u području, uticaj na radare i
ostale telekomunikacijske uređaje, blizina zračnih luka itd.).

U drugoj fazi se već odabrana lokacija detaljnije ispituje. Detaljnije se proučavaju tehnički
zahtjevi, posebno se tačnije mjeri vjetar na samoj lokaciji, da bi se odredio najpovoljniji dizajn
vjetroagregata i njihovo pozicioniranje na lokaciji kao i moguća količina proizvodnje energije
i ekonomska isplativost. Provjerava se potreba za gradnjom dodatnih pristupnih cesta, kao i sve
prepreke na koje se može naići pri gradnji, uključivo i mogućnost pristupa za teška teretna
vozila. Na temelju svega toga radi se i tačnija ekonomska analiza, da se provjeri izvedivost i
isplativost projekta. Određuju se i specifična ograničenja uzrokovana okolišem. Treća faza
nastupa samo ako su prva i druga pokazale da je predložena elektrana ekonomski isplativa i
ekološki i tehnički izvodiva. Definira se željeni izgled i smještaj vjetroagregata na lokaciji. Do
početka četvrte faze su detaljno razmotreni svi aspekti prikladnosti lokacije. Nakon toga se
pristupa izgradnji. Ove kratke smjernice za izvođenje projekta vjetroelektrana se odnose u
najvećem dijelu kako na obalne (kopnene), tako i na priobalne vjetroelektrane. Ipak postoje i
neke specifičnosti kod priobalnih elektrana (na Sl. 1 je primjer priobalne vjetroelektrane).

Vjetroagregati za priobalne elektrane imaju u osnovi istu tehnologiju kao i obalne elektrane.
Glavna razlika je u veličini, jer se u priobalnim elektranama koriste samo najveći vjetroagregati,
danas 3MW i visine tornja 80m s promjerom lopatica 40m, s tendencijom za prelazak na
vjetroagregate od 5 MW (BWEA Briefing Sheet [2005]). Ta razlika proizlazi iz činjenice da su
fizičke zapreke pri transportiranju velikih komponenti kao što su lopatice rotora puno manje za
priobalne elektrane i cijena izgradnje je skoro pa jednaka bez obzira na veličinu vjetroagregata,
pa je ekonomski gledano bolje koristiti što veće vjetroagregate, s boljim prinosom energije.
Osim ove, postoje i druge razlike i specifičnosti u 2 odnosu na obalne vjetroelektrane.
Strukturne komponente moraju biti dobro zaštićene protiv korozije slanom vodom. Rade se
obično u vodama do 30 m dubine, iako je moguća gradnja i u dubokim vodama, ali je situacija
takva da je to ekonomski neisplativo s obzirom na sadašnju tehnologiju.

Prednosti su da nema zapreke za vjetar koji je jednolike brzine i ne gubi se njegova snaga zbog
neravnog terena. S druge strane kompliciranije je njihovo smještanje u vodu, potrebno je mnogo
kabela za spoj na mrežu. Potrebno je imati i ekipu za održavanje koja može i po lošem vremenu
pristupiti vjetroagregatima.

2
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

Slika 1 North Hoyle (BWEA Briefing Sheet [2005])

Priobalne elektrane imaju veći potencijal, ali još uvijek i veću cijenu po instaliranom kWh zbog
težih uvjeta održavanja. Kako nema topografskog uticaja na vjetar (što je najvažniji uticaj za
isplativost i proizvodnju u obalnim elektranama) ovdje dominiraju neki drugi faktori kod
promatranja i ponašanja vjetra. Mjerenje je puno skuplje zbog skupoće stupova za anemometre,
ali jedan stub pokriva puno veće područje na kojem se mogu primijeniti isti podatci o vjetru
zbog nedostatka topografskih uticaja. Potrebno je uzeti u obzir i valove koji negdje dosežu i
12m u visinu i to može uzrokovati promjenu srednje brzine vjetra u vrijeme dok ih ima, kao i
uticaj zavjetrine koji je na priobalnim lokacijama veći nego na obalnim.

S većim prodorom energije vjetra u elektroenergetski sistem potrebno je poboljšati predviđanje

proizvodnje električne energije za 1 sat, 2 sata ili jedan dan unaprijed kako bi se uravnotežila
proizvodnja u elektroenergetskom sistemu. Prognoza vremena je u tome jako važna, s
povećanjem broja vjetroelektrana. Osim programskih paketa za projektiranje postoje i paketi
za kontrolu rada, nadzor i prikupljanje podataka o radu vjetroelektrana. To su SCADA1 sistemi
koji povezuju sve vjetroagregate, podstanice, i meteorološke postaje u centralno računalo koji
služi kao centar vođenja vjetroelektrane.

3
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

2.1. Mjerenje vjetropotencijala na lokaciji vjetroelektrane

Iako se iz računalnih modela i baza podataka može procijeniti brzina vjetra na određenoj
lokaciji, zbog jake ovisnosti prinosa energije (a samim time i ekonomske isplativosti) o brzini
vjetra, potrebna su tačnija mjerenja na samoj lokaciji. Mjerenja se obavljaju pomoću
anemometara, koji su pričvršćeni na visoke stubove, na visinu na kojoj će se nalaziti
vjetroagregati. Potrebno je obično više stubova na lokaciji u vremenu od barem šest mjeseci, a
preporuča se da to vrijeme mjerenja bude i jednu godinu ili više. Brzina vjetra je glavni
parametar od kojega se kreće pri projektiranju svih vjetroagregata na lokaciji, njihovom
prostornom smještaju i broju. Isto tako je ishodište svih proračuna o ekonomskoj isplativosti i
proizvodnji energije. Za primjer, ako se dugoročno vrijednost srednje brzine vjetra poveća za
67% sa recimo 6 m/s na 10 m/s, proizvodnja energije se poveća za 134%. Kako osnovna cijena
izgradnje vjetroelektrana jako malo ovisi o brzini vjetra, jasna je osjetljivost ekonomske
isplativosti o brzini vjetra. Isto tako osjetljivost doprinosa energije o brzini vjetra ovisi i o
njegovoj brzini.

Zbog toga je potrebno uložiti maksimalan trud da bi se produžio vremenski period i povećala
kvaliteta i geografska pokrivenost mjerenja na lokaciji. Pošto se mjerenja izvode na samom
početku projekta potrebni su neki kompromisi. Također je bitno za određenu lokaciju poznavati
i smjerove iz kojih puše vjetar (Ruža vjetrova), da bi se odredio optimalan raspored
vjetroagregata zbog što bolje iskoristivosti vjetra iz svih smjerova. Još jedna važna
karakteristika vjetra, osim srednje brzine, je i raspodjela brzina vjetra. Npr. ako postoje dvije
lokacije, jedna s srednjom brzinom vjetra od 9 m/s, s tim da puše konstantno i uvijek 9 m/s, a
da na drugoj lokaciji puše 1/3 vremena 4 m/s (ispod granične brzine za rad), 1/3 26 m/s (iznad
granične brzine za rad), i 1/3 9 m/s. Na drugoj lokaciji je prosjek od 13 m/s, iako je proizvedeno
3 puta manje energije nego na prvoj lokaciji gdje je prosjek 9 m/s. Za realističniju raspodjelu
brzine vjetra koristi se Weibull-ova krivulja raspodjele brzine vjetra. To je matematički izraz,
koji prilično dobro odgovara raspodjeli brzina vjetra, iako pri primjeni istog treba biti oprezan,
jer ne odgovara uvijek stvarnim uvjetima. Jedna godina nije dovoljno za kvalitetno mjerenje,
jer odstupanja u brzini vjetra u odnosu na dugoročni prosjek mogu biti i do 10 %, a u proizvodnji
energije to znači 15-20 % odstupanja. Tri godine mjerenja značajno smanjuje ta odstupanja, na
3% u brzini vjetra i oko 4% u proizvodnji energije. Ostali podatci o vjetru mogu biti dugoročna
gustoća zraka na lokaciji, i intenzitet turbulencije vjetra na lokaciji. To ne utiče bitno na samu
proizvodnju energije iz vjetra, nego je važnije pri određivanju opterećenja na vjetroagregat
(lopatice rotora), i samim time određivanje očekivanog vijeka rada vjetroagregata. Postoje dvije
metode za dugoročno predviđanje vjetropotencijala:

1. podatke skupljene na lokaciji uspoređuje se s otprije skupljenim dugoročnim podacima sa

referentne postaje
2. korištenje samo podataka s lokacije.

4
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

2.2. Izračun energije

Za procjenu proizvodnje energije vjetroelektrane potrebno je procijeniti dugoročno ponašanje

vjetra i njegove brzine na lokaciji i na visini na kojoj se nalaze vjetroagregati. Potrebno je
procijeniti i gubitke zbog zavjetrine koji su posljedica rada jednog vjetroagregata ispred drugog,
kao i ostale gubitke. Ulazni podatci za procjenu, osim podataka o vjetru su još i raspored
vjetroagregata na lokaciji i njihova visina, karakteristike vjetroagregata (krivulja snage kao
funkcija brzine vjetra i krivulja sile vjetra na visini vjetroagregata kao funkcija brzine vjetra),
procijenjena dugoročna gustoća zraka i razina turbulencije, definicija topografije na lokaciji i u
okolnom području, definicija izgleda zemljine površine na lokaciji i u okolnom području.
Obično se takav proračun procjene radi pomoću programa koji se nazivaju "Wind Farm Design
Tools"3 . U tim alatima se za proračun toka vjetra obično koristi WAsP4 model. Ostali gubitci
se izračunavaju ovisno o specifičnostima svake vjetroelektrane, a uključuju raspoloživost
vjetroagregata, efikasnost prijenosa energije unutar vjetroelektrane, promjene na lopaticama
rotora tijekom vremena (smanjivanje erozijom, zaleđivanje ili zaprljanje tokom vremena),
zapuhe vjetra iznad maksimalno dozvoljene granice kad se vjetroagregat isključuje i čekanje na
smanjenje vjetra da bi se pokrenuo, tačnost instrumenata za prekid rada, vrijeme održavanja,
raspoloživost mreže (ako mreža nije na raspolaganju nema predaje energije) i promjene u
funkciji snage u odnosu na predviđenu. Svi ovi gubitci mogu biti i između 9% i 12% od ukupne
proizvedene energije, te je potrebno i na njih obratiti pažnju.

2.3. Gubitci zbog zavjetrine

Gubitci energije vjetra zbog zavjetrine se pojavljuju kao posljedica smještaja vjetroagregata
jednog iza drugog. Vjetar nakon gubi na snazi (smanjuje se brzina vjetra) i na drugom
vjetroagregatu ima manju snagu od predviđene što se u proračunima označava kao gubitak
energije. O gubitcima energije vjetra zbog zavjetrine najviše ovisi raspored vjetroagregata na
lokaciji, uz naravno same granice lokacije. Razlog je taj što su projekti vjetroelektrana
ekonomski najosjetljiviji na proizvodnju energije, a manje na troškove infrastrukture, tako da
se kao osnovni parametar pri samom dizajnu i smještaju koristi proizvodnja energije, koja pak
dosta ovisi o rasporedu vjetroagregata i gubitcima zavjetrine, koji su različiti ovisno o raznim
rasporedima smještaja vjetroagregata na lokaciji. Otprilike se uzima da, ako su vjetroagregati
smješteni bliže od pet promjera rotora u smjeru najčešćeg vjetra, vjerojatno će gubitci zavjetrine
biti neprihvatljivo veliki. Na mjestima gdje je dominantan jedan smjer vjetra, ili dva međusobno
suprotna smjera povećavaju se udaljenosti u prevladavujećem smjeru vjetra među
vjetroagregatima, a smanjuju udaljenosti okomite na prevladavajući smjer vjetra. U WFDT
programima se sistematski računaju gubitci zavjetrine, za svaki pojedinačni vjetroagregat uz
njihov zadani raspored na lokaciji. Na raspolaganju za proračun ovih gubitaka ima više modela,
od kojih su neki jednostavniji i brže se izvode uz manju preciznost, a drugi kompliciraniji i
samim time precizniji, uz duže vrijeme izvođenja proračuna.

5
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

2.4. Uticaj buke

Buka se definira kao neželjeni zvuk koji smeta ljudima i u skladu s tim postoje propisi koji
ograničavaju razinu buke kako za sve ostale ljudske aktivnosti, tako i za rad vjetroelektrana.
Buka od vjetroagregata proizlazi iz okretanja lopatica rotora, od mjenjačke kutije, generatora i
hidrauličnog sistema. Kao i s drugim uticajima vjetroelektrana, i ovdje percepcija buke ovisi o
lokalnim čimbenicima (ruralno ili urbano područje, topografija), broju i udaljenosti stanovnika
od lokacije vjetroelektrane, i vrsti zajednice koja je pogođena time (stanovnici, industrija,
turistička mjesta). Međudjelovanje ovih faktora povećava ili smanjuje percepciju buke iz
vjetroagregata. Faktori koji utiču na širenje zvuka su: vrsta izvora zvuka, udaljenost od izvora,
brzina vjetra, temperatura, vlažnost, udoline i prisutnost prepreka i zgrada. Najbitniji faktori
koji utječu na širenje zvuka su udaljenost od izvora i vrsta izvora. Tipično je jačina buke iz
modernih vjetroagregata između 100 i 106 dB ovisno o tipu agregata 7 i brzini vjetra pri kojoj
se mjeri (tipično se mjeri pri 8 m/s. Na udaljenosti od 200-300m od vjetroagregata ta jačina je
manja od 50 dB što je umjerena jačina zvuka za ljudsko uho (Sl. 2 prikazuje jačinu zvuka za
razne događaje)

Slika 2 Vrijednosti nivoa buke za oređene izvore

Pošto je skala mjerenja jačine zvuka logaritamska, svaki dodatni vjetroagregat ima doprinos od
približno 3 dB ukupnoj buci vjetroelektrane. Zvuk se smanjuje s udaljenošću od izvora za
otprilike 6 dB svaki put kada se udaljenost udvostruči. Ambijentalna buka u urbanim i
industrijskim sredinama može potpuno prikriti buku iz vjetroagregata, a isto se odnosi na drveća
koja također prikrivaju buku. Još jedna bitna stvar kod zvuka je vrijeme. Vjetroagregati na
nekim lokacijama rade i preko 3000 sati godišnje, a i učestalost buke isto utječe na percipiranu
jačinu zvuka. I taj faktor se mora uzeti u obzir pri proračunu emitirane buke iz vjetroelektrana,
te i on također mora zadovoljavati neke kriterije specifične za svaku zemlju.

6
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

2.5. Električni proračuni

Proizvedenu električnu energiju vjetroelektrane predaje se u elektroenergetski sistem preko

lokalne razdjelne mreže i priključne transformatorske stanice. U tu svrhu je potrebno napraviti
proračune i projekt za lokalnu razdjelnu mrežu; čvorišta, kabele i vodove, transformatorske
stanice. Od posebnog interesa u proračunima su električni gubitci, jalova snaga, i proračun
tokova snaga i struja u pojedinim elementima mreže.

Električni gubitci se proračunavaju godišnje na temelju proračuna o uvjetima vjetra i prinosu

energije iz vjetra. Proračunavaju se gubitci u kabelima i vodovima, te opterećenim i
neopterećenim transformatorima (opet ovisi o očekivanom godišnjem prinosu energije). Na
kraju se proračunava ukupni iznosi godišnje preuzete i predane radne energije, uzevši u obzir
proizvodnju svakog vjetroagregata, i gubitke u kabelima, vodovima i transformatorima.

Također se proračunava proizvodnja i potrošnja jalove energije svakog pojedinog

vjetroagregata, na osnovu brzine i smjera vjetra te njezina proizvodnja i potrošnja u kabelima,
vodovima, i transformatorima. Proračunava se i ukupan iznos godišnje preuzete i predane jalove
energije kao funkcije brzine i smjera vjetra, uzimajući u obzir proizvedenu i potrošenu jalovu
energiju u svakom vjetroagregatu, vodu i transformatoru. Na temelju rezultata proračuna
određuje se eventualna potreba za uređajima za korekciju faktora snage na osnovu propisa i
izračunatih ukupnih tokova snage prema i iz elektroenergetske mreže.

2.6. Treperenje sjene

Treperenje sjene je pojava periodičnih promjena u intenzitetu svjetlosti zbog sjene koju bacaju
lopatice i stup vjetroagregata na neko područje. Ta pojava može uticati na stanovnike koji žive
u blizini vjetroelektrana. Slično, površina lopatica reflektira svjetlost kada se one okreću. U
SAD-u se ovi uticaji uopće ne razmatraju kao problem, dok se u Europi vrše analize uticaja
pojave sjene. Uticaj zavisi od lokacije, geografskoj širini i oblačnosti. Uvode se zakonske
obveze o tome koliko sati godišnje se smije dozvoliti treperenje koje utječe na stanovništvo.
Postoje programi (unutar SCADA sistema) koji automatski mogu zaustavljati pojedine
vjetroagregate kada je treperenje na nekoj lokaciji prečesto.

2.7. Vizualni uticaj

Smještaj vjetroagregata utiče na vizualni doživljaj i estetski izgled okoline, posebno na

mjestima gdje ljudi visoko cijene izgled krajolika. Taj vizualni doživljaj krajolika ima direktan
uticaj na udobnost, definiranu kao izvor prikladnosti, ugode i uživanja za ljude. Percepcija
pojedinca u zajednicama koje su utjecane energijom vjetra će ovisiti o njihovom stavu prema
krajoliku i prirodnim ljepotama, postojećem nivou udobnosti i općenitom stavu prema
vjetroelektranama. Moderni vjetroagregati postaju veći u svakom pogledu i samim time više se
ističu u krajoliku. Istovremeno se prostor među njima povećava smanjujući njihovu gustoću u
prostoru. Tako se od manjih, gusto složenih vjetroagregata s većom brzinom okretanja rotora,
dolazi do manjeg broja većih vjetroagregata s manjom brzinom okretanja rotora. Korištenje
kompjuterskih simulacija da bi se stvorila virtualna slika predložene vjetroelektrane pomaže
projektantima i ljudima koji planiraju postorni izgled da razmotre njihov vizualni uticaj.
Vizualni doživljaj je jedan od većih negativnih uticaja na percepciju javnosti prema prihvaćanju
7
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

vjetroelektrana, i njihovo estetsko uklapanje u krajolik doprinosi smanjenju tog negativnog

stava, te je i to bitan uticaj koji se mora razmatrati pri gradnji.

2.8. Priključak na elektroenergetski sistem

Priključak na elektroenergetski sistem je potreban da bi se proizvedena energija predala/prodala

potrošačima/kupcima. U današnje vrijeme je izvedivo da se energija proizvedena u Irskoj
prodaje kupcima u Njemačkoj, a ostvarivost ovisi o povezanosti elektroenergetskih sistema,
tehničkim, ekonomskim, pravnim i političkim razmatranjima tog problema. Ekspanzija energije
vjetra stvara određene probleme za elektroenergetski sistem, prvenstveno zbog njezinog
intermitirajućeg karaktera. To se može djelomično predvidjeti i kontrolirati, ali ne uvijek i
nekad tek u vrlo kratkom vremenu unaprijed. Često su lokacije vjetroelektrana daleko od
potrošača i postojećih elektrana, što zahtjeva promjene u infrastrukturi elektroenergetske
mreže. Tehničke karakteristike energije vjetra nisu iste kao i one konvencionalnih izvora, oko
kojih su izgrađene sadašnje elektroenergetske mreže. Ključna pitanja u povećavanju udjela
energije vjetra u potrošnji su:

• Je li izvedivo prevazići tehničke probleme i u isto vrijeme zadržati kvalitetu opskrbe energijom
koju imamo sada i za koju očekujemo da se nastavi poboljšavati?
• Je li realno očekivati da se ti problemi nadiđu? I ako je, koja je cijena toga, uključivo cijenu
razvoja i pogona elektroenergetskog sistema?
• Kako mogu biti objektivno uspoređeni troškovi raznih potencijalnih rješenja za smanjivanje
štetnih ispuštanja u okoliš?

Veliki elektroenergetski sistemi lakše prihvaćaju električnu energiju proizvedenu iz

vjetroelektrana nego mali elektroenergetski sistemi. Postoje tri šire kategorije problema koje su
bitne kad se razmatra priključak vjetroelektrane na elektroenergetski sistem.

Prvo je trenutno osiguravanje priključka, što se obično radi u dogovoru projektanta sa

operaterom prijenosnog/distribucijskog sistema. Pri tome se mora ustanoviti postoji li u sistemu
dovoljno kapaciteta za zahtjevani priključak vjetroelektrane, te kako će se taj priključak odraziti
na sistem i potrošače na tom području.

Drugo su razmatranja oko vođenja mreže. To se prvenstveno odnosi na prirodu vjetra, koji se
javlja na mahove, i osiguravanje da to ne utječe na stabilan rad sistema.

Treće su šira strateška razmatranja u planiranju za veće količine nove energije iz vjetra.

8
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

2.8.1. Priključak

Traži se najbolja tačka priključka vjetroelektrane, kao i za svaku drugu elektranu. To obično
znači najjeftinije rješenje, ali može biti nekad i najmanje riskantno ili najbrže za izvedbu.
Ponekad kapacitet sistema diktira maksimalan kapacitet vjetrogeneratora. Većina je
vjetroelektrana u Europi priključena na razdjelne mreže, ali dolazak većih kopnenih i posebno
priobalnih vjetroelektrana ukazuje da će se uskoro povećati broj priključaka na prijenosnu
mrežu. Slični problemi se pojavljuju kod priključaka za prijenosnu, kao i za razdjelnu mrežu,
iako je njihova relativna važnost različita. Na razdjelnoj razini je skupljena većina iskustava s
vjetroelektranama. Zbog priključenih potrošača na razdjelnoj razini je potrebno zadržati
kvalitetu energije. Trenutno su razdjelne mreže projektirane da energija teče od prijenosnih
mreža prema potrošačima i nisu aktivno vođene. Distibuirana proizvodnja energije (kao u
slučaju vjetroelektrana priključenih na razdjelne mreže) mijenja količinu, a nekad i smjer
energije u razdjelnim mrežama što može izazvati probleme u pogonu razdjelnih mreža. Visoka
cijena visokonaponske opreme znači da se priključak na prijenosne mreže razmatra samo za
najveće vjetroelektrane, ili za mjesta gdje je prijenosna mreža puno bliža lokaciji od razdjelne.
Dodatni problem je da vjetroelektrane mogu biti izgrađene mnogo brže nego konvencionalne
elektrane i, posebno, brže nego što se može ojačati i prilagoditi prijenosna mreža. To su sve
pitanja i problemi koji postoje za svaki projekt proizvodnje električne energije, no kod energije
vjetra problem je malo kompleksniji zbog nekoliko stvari:

• Tehnologija je nova, i praksa upotrebljavana za prijašnje tehnologije (u načelu s sinhronim

generatorima) nije ovdje primjenjiva.
• Proizvodnja je varijabilna i teže predvidljiva.
• Faktori iskoristivosti kapaciteta su manji nego kod drugih oblika proizvodnje pa je teže
absorbirati cijenu priključka na mrežu, koja je ovisna o proizvodnim kapacitetima.
• Lokacija projekta je često udaljena od jačih dijelova mreže.

2.8.2. Vođenje

Pod ovim se podrazumijeva dnevno vođenje mreže. To se danas prvenstveno odnosi na

prijenosne mreže, dok se razdjelne mreže ne vode aktivno. Zbog porasta distribuirane
proizvodnje električne energije u razdjelnim mrežama sve više se i na toj razini uvodi aktivno
vođenje. Vođenje samo prijenosnih mreža počiva na osnovama toga što postoji relativno mali
broj velikih elektrana, čija se proizvodnja može mijenjati po volji. S druge strane energija vjetra
se sastoji od većeg broja malih elektrana, čija proizvodnja je varijabilna i manje predvidljiva.
Iako je znanost o predviđanju i prognoziranju vremena u stalnom razvoju i u bližoj budućnosti
će imati još važniju ulogu u integraciji energije vjetra, ipak neće na kraju ponuditi cjelovito
rješenje problema. Ako postoji značajan postotak energije vjetra u sistemu, to je još jedna
dodatna varijabla s kojom se mora računati u proračunu mreže da bi se izjednačila proizvodnja
i potražnja. Iz tog razloga proizvodnja energije vjetrom može izgledati kao dodatni rizik na
stabilnost mreže, i zato ima nekih otpora prema energiji vjetra, najčešće kod operatora sistema.
Kada se govori o osobinama energije vjetra da se proizvodi na mahove bitno je razlikovati dva
različita pojma: varijabilnost i predvidljivost.

9
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

Varijabilnost proizvodnje se samo po sebi vidi kao problem, čak ako se i isključi
nepredvidljivost. Međutim mjerenja sa postojećih vjetroelektrana pokazuju da:

• Za velike vjetroagregate razlika u proizvodnji je mala za vremenske periode do nekoliko

sekundi, zbog prosječnog polja vjetra na rotoru, i efekta filtera zbog inercije vjetroagregata
(posebno za vjetroagregate promjenjive brzine vrtnje).
• Za pojedinačnu vjetroelektranu, razlika u cjelokupnoj proizvodnji je mala za vremenski
period do nekoliko desetaka sekundi, zbog prosjeka proizvodnje pojedinačnih vjetroagregata u
vjetroelektrani.
• Za više vjetroelektrana razmještenih na velikom području, kao recimo u nacionalnoj
elektroenergetskoj mreži, razlika u cjelokupnoj proizvodnji je mala za vremenske periode od
minute i niže, pa sve do nekoliko desetaka minuta. Ta pojava se naziva geografska raznolikost.

Operatori sistema samo trebaju riješiti probleme proizvodnje iz većeg broja vjetroelektrana, i
onda je problem samo za koju se varijabilnost treba planirati, i u kojem vremenskom razdoblju.
Analiza postojećih podataka s većeg broja postojećih vjetroelektrana omogućava da se naprave
procjene za najgore scenarije u okviru nekog vremenskog perioda. U kritičnim slučajevima
promjene proizvodnje iz vjetra može se unaprijed postepeno reducirati proizvodnja kroz
nekoliko sati (npr. ako dolazi olujna fronta u jednom će se trenutku zaustaviti svi vjetroagregati
i obustaviti proizvodnju zbog prejakog vjetra).

Što se predvidljivosti tiče zadnjih godina su napravljeni važni koraci s alatima za predviđanje
proizvodnje iz vjetroelektrana. Moguće je temeljem korelacije sa podacima iz najbliže
meteorološke postaje predvidjeti proizvodnju energije u vjetroelektrani. Iako je trenutno to još
u ranoj fazi razvoja, očekuje se znatan napredak na tom području. Te informacije onda mogu
poslužiti operatoru sistema da izjednači proizvodnju i potražnju u svom dijelu mreže, i time se
znatno smanjuje razina nesigurnosti proizvodnje vjetroelektrana. Nepredvidljivost operator
sistema može riješiti na temelju vremenske prognoze, 24 do 48 sati unaprijed. Ako ukalkulira
grešku koja se može javiti pri prognoziranju može sa sigurnošću reći koliko će se u sljedećim
satima preuzeti energije iz vjetroelektrana. Unapređivanje prognoze će pomoći smanjenju te
greške, pa će se više energije moći smatrati sigurnom.

2.8.3. Strateška razmatranja u planiranju

Povećanjem ukupnog kapaciteta proizvodnje energije vjetra, uticaj na elektroenergetski sistem

na nacionalnoj razini će naposljetku postati značajan. Mogli bi biti pogođeni i prijenosna mreža
i postojeći generatori. Rezultat proizvodnje energije iz vjetra na električnu mrežu ovisi o
prodornosti, za koju se koriste dvije definicije:

• Prodornost energije vjetra: godišnja proizvodnja (u GWh) energije iz vjetra kao postotak
cjelokupne potrošnje.
• Prodornost instalirane snage energije vjetra: kapacitet snage (u GW) energije iz vjetra kao
postotak cjelokupne instalirane snage. Oba problema su važna za razmatranje uticaja velike
proizvodnje energije iz vjetra.

10
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

Jedan od problema velikog prodora energije vjetra na tržište je povećanje troškova proizvodnje
iz konvencionalnih izvora zbog smanjivanja njihove proizvodnje da bi se napravilo mjesta za
energiju vjetra. To se dešava zbog toga što konvencionalni izvori onda rade na manjim snagama
od svojih nazivnih, samim time i na manjoj termičkoj učinkovitosti, pa je stoga potrošnja goriva
veća po proizvedenom MWh energije. Drugi razlog povećanja cijene je što će se zbog
varijabilnosti proizvodnje energije iz vjetra, konvencionalni izvori stalno uključivati i
isključivati u mrežu da pokriju razliku, a to isto utječe na cijenu i učinkovitost. Dodatno, ako je
elektrana financirana na temelju neke predviđene godišnje proizvodnje, a ta se proizvodnja više
ne može postići, elektrana postaje ekonomski neisplativa i može se zatvoriti, a financijeri mogu
tražiti naknadu za gubitak.

Još jedan problem je da nova proizvodnja električne energije može, ovisno o lokaciji relativno
prema glavnim potrošačima, povećati ili smanjiti gubitke u mreži. Time se postavlja pitanje tko
bi trebao platiti ili kome bi trebalo biti plaćeno za razliku u gubitcima.

Iskustvo je pokazalo prednosti kombiniranja mješavine potražnje i proizvodnje, pomoću

međupovezanih sistema, omogućujući veću prodornost energije vjetra. Time se smanjuje uticaj
varijabilnosti vjetra. Postoji još načina za sticanje prednosti energije vjetra osim
međupovezanosti:

• Smanjivanje proizvodnje energije iz vjetra kada je ima previše

• Pohrana energije (hidro energija u reverzibilnim hidroelektranama, ili novi načini pohrane)
• Upravljanje potrošnjom
• Smanjivanje troškova rada konvencionalnih proizvođača u varijabilnijem režimu rada, kao
troškove pokretanja, troškove brzih promjena u proizvodnji, i troškove rada na snazi koja nije
snaga najveće termičke iskoristivosti.
• Izgradnja drugih izvora energije, kao što su plinski agregati otvorenog ciklusa koji imaju male
troškove izgradnje (capital cost) i velike troškove goriva, te koje se mogu pokrenuti, zaustaviti
i mijenjati proizvodnju vrlo brzo.

Zaključak oko prodornosti i priključka većih količina električne energije na mrežu je da je

tehnički sve izvodivo, a uz daljnji rad i istraživanje, bit će s vremenom i ekonomski opravdano.

2.9. Troškovi i cijene

Energija vjetra u svijetu se ubrzano razvija, no ipak još uvijek se trenutno samo na nekoliko
mjesta sa velikom i konstantnom brzinom vjetra može ekonomski natjecati s konvencionalnim
izvorima energije. Glavni parametri u ekonomskoj procjeni energije vjetra su:

• Cijena investicije, uključujući pomoćne troškove za osnivanje, priključak na mrežu, itd.

• Troškovi rada i održavanja.
• Proizvodnja električne energije/prosječna brzina vjetra
• Životni vijek vjetroagregata
• Diskontna stopa

11
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

Najbitniji parametri od svih nabrojanih su proizvodnja električne energije i cijena investicije.

U zadnjih par godina u razvoju vjetroagregata su se dogodile tri važne stvari: postali su veći i
viši i stoga se prosječna veličina prodanih vjetroagregata znatno povećala, efikasnost
proizvodnje se stalno povećava (veći vjetroagregati na višim visinama gdje je jači vjetar), i
općenito se investicijska cijena po instaliranom kW smanjila. Kapitalni troškovi kod izgradnje
vjetroelektrane se većinom odnose na cijenu samih vjetroagregata (74-82% ukupnih kapitalnih
troškova). Ostali kapitalni troškovi su: osnivački (1-6% ukupno, 20-25% od ostalih troškova),
električne instalacije (1-9% ukupno, 10-15% od ostalih), priključak na mrežu (2-9% ukupno,
35-45% od ostalih), konzultanti (1-3% ukupno, 5-10% od ostalih), zemljište (1-3% ukupno , 5-
10% od ostalih), financije (1-5% ukupno, 5-10% od ostalih), izgradnja cesta (1-5% ukupno, 5-
10% od ostalih). Cijena po kW tipično se kreće između 900 €/kW do 1150 €/kW ovisno o državi
i lokaciji.

Slika 3 Lijevo – raspodjela cijena kapitalnih troškova izgradnje vjetroelektrana po državama;

desno – raspodjela troškova rada i održavanja vjetroelektrana u ovisnosti o godinama starosti

U konvencionalnim elektranama s druge strane cijene proizvodnje se kreću isto oko 4-5 c€/kWh
pa i više, ovisno o tome da li je riječ o uglju ili plinu, i ovisno o zemlji u kojoj se proizvodi. Isto
tako u ove proračune nisu uračunati vanjski troškovi zbog zagađenja koja prouzrokuju
konvencionalni izvori, i to počevši od kopanja rude za gorivo pa do samog korištenja goriva.
Kada se i to uzme u obzir energija vjetra će uskoro postati i ekonomski isplativija. Vanjski
troškovi su oni koji su skriveni (mogu biti i pozitivni i negativni) i nisu prikazani u sadašnjim
troškovnicima. Troškovi se nazivaju vanjskim jer ih plaća neka treća strana koja nije uključena
u proizvodnju kao što je društvo u cijelini ili čak buduće generacije. Da bi bila pravedna
usporedba potrebno je u obzir uzeti sve vanjske i unutarnje troškove. Vanjski troškovi se mogu
odnositi na one koji utiču na okoliš i one koji ne utiču. Pa tako među one koji utiču na okoliš
ubrajamo i ljudsko zdravlje (nesreće, bolesti), zdravlje stručnih osoba (radnika koji su pod
ujecajem nesreća, buke, stresa), uticaj na udobnost (buka, miris, vizualni doživljaji), sigurnost
i pouzdanost opskrbe, ekološki uticaji, uticaji na klimatske uvjete. Među one koje ne utiču na
okoliš ubrajamo subvencije, troškove istraživanja i razvoja, zaposlenje, uticaj na BNP.

12
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

Kako tržišta ne uključuju vanjske troškove u određivanju cijena, potrebno ih je natjerati na to

odgovarajućim porezima ili prilagođenom cijenom struje. Naravno za početak je potrebno tačno
ustanoviti koji su to vanjski troškovi i odrediti kolike iznose se za njih treba plaćati, mada je to
ponekad teško ili gotovo nemoguće (kako staviti cijenu na oboljenje neke osobe, ili smrt, ili na
štetu uzrokovanu ispuštanjem tone CO2). Ipak vrijednost se tome mora na neki način pridati
inače je vrijednost automatski nula što je najdalje od pravedne raspodjele. Na taj način se mogu
potaknuti čišći izvori energije koji će bolje uticati na ljude i okoliš. Nacionalna izvješća zemalja
članica EU iz 2003. (projekt ExternE) pokazuje da, s uključenim vanjskim troškovima, najveću
cijenu proizvodnje pokazuju fosilna goriva (ugalj, lignit, treset, nafta i plin), od čega je plin
najmanje štetan. Obnovljivi izvori energije i nuklearna energija pokazuju najmanje vanjske
troškove i štetnost. EcoSense je kompjuterski model za procjenu vanjskih troškova proizvodnje
električne energije, nastao u zadnjih 10 godina pod okriljem EU.

2.10. Prednosti i nedostaci vjetroelektrana

Kada govorimo o vjetroelektranama kao jednom OIE možemo navesti njegove brojne
prednosti. Vjetroelektrane su poželjan oblik obnovljivog izvora energije, one ne troše gorivo i
ne zagađuju okoliš. Pomažu u borbi protiv globalnog zatopljenja, budući da pri svom radu ne
proizvode štetne stakleničke plinove. Instaliranjem vjetroelektrana umjesto termoelektrana na
fosilna goriva, sprječava se emisija ugljikovog dioksida, a zemlje koje obiluju povoljnim
vjetrovima i koje su se odlučile uložiti u izgradnju vjetroparkova uvelike su smanjile nacionalnu
ovisnost o uvozu fosilnih goriva.

Resursi se troše samo prilikom proizvodnje vjetroelektrane. Materijali poput čelika, betona i
aluminija moraju se obraditi, a pri tom procesu koriste se fosilni izvori energije koji nepovoljno
utječu na okoliš. Vjetroelektrane su sve popularnije među stanovnicima Europske Unije koji su
svjesni činjenice da proizvodnja električne energije iz vjetra smanjuje potrošnju fosilnih goriva
i pomaže u očuvanju okoliša.

Prednost vjetroelektrana je i u tome što se mogu smjestiti podjednako na neobradivim

površinama, morskoj pučini ili poljoprivrednom zemljištu, a prostor između stubova generatora
može se i dalje koristiti. Ispod stubova vjetroelektrane mogu se obavljati poljodjelski, stočarski
i slični radovi kao i ispod visokonaponske mreže.

Koliko će neki vjetropark biti efikasan ovisi ponajviše o meteorološkim karakteristikama

područja na kojem se nalazi. Vjetroelektrane moraju biti povezane sa elektroenergetskim
sistemom što mnogi navode kao jedan od nedostataka ovog OIE s obzirom da ne postoji
efikasan način da se učinkovito akumulira veća količina energije za razdoblje bez vjetra.

Troškovi održavanja znaju činiti značajnu stavku u cijeni dobivene energije vjetra, a osim
navedenog mnogi navode ′nagrđivanje prirode′ kao jedan od negativnih osobina
vjetroelektrana. Jedan od najvećeg problema nekada je bila buka koju stvaraju vjetroelektrane
prilikom vrtnje propelera i pogonskog mehanizma generatora koji je smješten u gondoli. Danas
buka, sa sve savršenijim tehnološkim rješenjima zvučne izolacije je smanjena kao problem.

13
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

Slika 4 Prikaz jačine buke

Na kraju valja spomenuti i moguću ekološku nesreću, odnosno rizik njezina nastanka. Ekološke
nesreće pri radu vjetroelektrana su vrlo rijetke, ali moguće i prvenstveno predstavljaju
sigurnosni rizik.

U svijetu su do sada zabilježeni slučajeva otrgnuća lopatica ili dijelova vjetroagregata, pri čemu
su dijelovi odbačeni i nekoliko stotina metara. Prema do sada dostupnim podacima od oko
30.000 instaliranih vjetroelektrana u Europi bilo je svega 2 do 3 slučaja ekološke nesreće.

Takve nesreće predstavljaju veliku prijetnju sigurnosti koja se može otkloniti jedino pravilnim
smještajem vjetroelektrane na sigurnu udaljenost od naselja te međusobnog odmicanja stupova
vjetroagregata. Kao zaštitu od posljedica takvih nesreća potrebno je locirati pojedine
vjetroagregate na dovoljnu udaljenost (barem dvostruku visinu) od ostalih objekata, prometnica
i putova.

14
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

3.PROGRAMSKI PAKETI ZA OPTIMALNU IZGRADNJU

VJETROELEKTRANA

U svijetu se danas sve više koriste specijalizirani programski paketi koji daju potpune podatke
o izvodljivosti i financijskim aspektima izgradnje vjetroelektrana. S njima se za tačno određenu
lokaciju optimira raspored vjetroagregata, izrađuje vizualizacija u prostoru, optimira razdjelna
mreža unutar vjetroelektrane, tačno izračunava moguća proizvodnja električne energije ovisno
o vrsti vjetroagregata i mjerenjima i predviđanjima brzine vjetra te izrađuje financijska analiza
i isplativost projekta, kao i sva potrebna dokumentacija. Na taj način investitor dobija tačne
podatke o izvodivosti i financijskim aspektima izgradnje i rada vjetroelektrane. Programski
paketi su dobili na značaju time što se vjetroelektrane sastoje od više vjetroagregata na jednoj
lokaciji i potrebno je za što bolju učinkovitost optimirati njihov smještaj i rad. Isto tako time su
se povećali troškovi investicije za pojedinu vjetroelektranu, pa je potrebna i financijska analiza
isplativosti. Time su studijske analize o uticaju vjetroelektrana na elektroenergetski sistem i o
uticaju na okoliš postale nedovoljne za izradu projekta. Neki paketi nude mogućnosti za
optimiranje izgradnje i financijsku analizu, neki su SCADA paketi koji služe za upravljanje
radom vjetroelektrana, neki se bave samo procjenom vjetrenih prilika i proizvodnjom energije
u vjetroelektranama, dok postoje u svijetu i interni programski paketi u tvrtkama koje se bave
optimiranjem i projektiranjem vjetroelektrana, i koje si na taj način skraćuju vrijeme rada i
povećavaju učinkovitost. Neki od tih programa su: GH WindFarmer, ReSoft WindFarm,
WindPRO, RETScreen, Second Wind Windfarm SCADA i WAsP. Primjer internih
programskih paketa u tvrtkama je program za razvoj energije vjetra koji je razvijen u "Energy
research Center of the Netherlands". Razvili su više programskih kodova koji pokrivaju
područja simulacije vjetra i valova, dizajn vjetroagregata i lopatica rotora, kao i kodove za
optimiranje rasporeda vjetroelektrana, proračun očekivane proizvodnje energije, financijske
proračune, proračune gubitka zbog zavjetrine i to kako za obalne tako i za priobalne
vjetroelektrane. Još jedna tvrtka koja koristi interne programske kodove za učinkovitije
projektiranje i planiranje vjetroelektrana je "EnergyTech" . Njihove usluge uključuju proračun
isplativosti i proizvodnje energije, optimiranje rasporeda vjetroagregata na lokaciji,
fotomontaže, žičani prikaz krajolika, predviđanje buke, predviđanje treperenja sjene, analizu
podataka o vjetru i vizualni uticaj. Na kraju ovog poglavlja izvest će se kratka usporedba na
temelju opisa svih paketa.

15
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

7. ZAKLJUČAK

Gradnja vjetroelektrane u načelu je pozitivna i poželjna, no ne treba zaboraviti da je

vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne dio prirode. Dokazano je da su vjetroelektrane
najčišći, najučinkovitiji i najisplativiji oblik proizvodnje električne energije, te ako se pažljivo
biraju lokacije izgradnje, djeluje edukativno i investira u zaštitne mjere kako bi se umanjili
mogući štetni uticaji na floru i faunu, izgradnja vjetroelektrana je moguća na zadovoljstvo svih,
protivnika i pobornika ovog obnovljivog izvora energije.

Često se govori, a to je vrlo bitno, o uticaju vjetroelektrana na okoliš – kako na ptice, zagađenje
zemljišta kao i na ljude, zbog uticaja buke, zasjenjenja ili uticaja na krajobraz. Sva su ta pitanja
uglavnom rješiva dobrim odabirom lokacije vjetroelektrane . Apsolutno čista energija, bilo da
se ona dobiva od sunca, vjetra ili vode ne postoji, stoga ni vjetroelektrane nisu potpuno bezazlen
izvor energije. Međutim, u usporedbi sa konvencionalnim tehnologijama proizvodnje električne
energije, uticaj vjetroelektrana na okoliš gotovo je zanemariv zato što ne proizvode štetne tvari,
ne emitiraju onečiščivače u zrak, nisu radioaktivne i ne uzrokuju globalne negativne posljedice
na okoliš i na buduće generacije.

Naša budućnost i budućnost cijelog planeta počiva u obnovljivim izvorima energije, stoga će
vjetroelektrane u budućnosti postati jedan od glavnih izvora energije.

Optimalno planiranje izgradnje vjetroelektrana je u današnjem svijetu vrlo važno zbog

konkurentnosti tako proizvedene energije na tržištu na kojem dominiraju fosilna goriva. Alati
za planiranje izgradnje i dizajna vjetroelektrana uvelike pojednostavljuju i ubrzavaju taj proces,
te time čine vjetroelektrane sve konkurentnijima na tržištu, prvenstveno stoga što se time
dodatno skraćuje proces izgradnje i puštanja u pogon, a i stoga što se smanjuje cijena tako
proizvedene energije po kilovat satu. Na tržištu postoji cijeli spektar programskih paketa koji
se koriste kako pri planiranju i projektiranju, tako i u pogonu vjetroelektrana. Dijele se na
programe za dizajn vjetroelektrana (WFDT) i na programe za upravljanje radom vjetroelektrana
(SCADA). Među programima za dizajn ima jednostavnih besplatnih programa baziranih na
proračunskim tablicama (besplatni RETScreen), kao i manje ili više složenih i, samim time i
manje ili više skupih programskih paketa sa grafičkim interfejsom (GH WindFarmer, ReSoft
WindFarm, WindPRO, WAsP). Među programima za nadzor postoji isto tako više opcija, kao
što su potpuno neovisni Second Wind SCADA sistem uz koji dolazi i cijeli spektar opreme za
mjerenje uvjeta na lokaciji ili GH SCADA koji surađuje s ostalim programskim paketima iste
tvrtka (GH WindFarmer, GH Bladed, GH T-mon). Izbor je stvarno velik, a i mogućnosti odabira
raznih modula i pomoćnih usluga. Na projektantima je da odluče što im najviše odgovara i
shodno tome ulože nešto truda i novaca za puno tačnije i efikasnije projektiranje projekata sa
energijom vjetra u budućnosti.

16
Amil Cerovac Model sistema za upotrebu energije vjetra

LITERATURA

1. Izet Gazdić,Fizika, Tuzla, 2009.god.

2. https://bib.irb.hr/datoteka/504600.Edo_Jerki-diplomski.pdf
3. https://zir.nsk.hr/islandora/object/vuka%3A123/datastream/PDF/view

17