AKADEMSKE

VJEŠTINE
strategije učenja: primjenjena psihologije učenja, menadžment, logiistika i organizacija učenja, vještine
i tehnike timskog rada, komunikacione vještine, upravljanje vremenom (time management), teorija
pismenosti i kreativno pisanje, razvoj kritičkog mišljenja i kritičke analize.

The CAL Learning Strategies Database

Center for Advancement of Learning CAL - Muskingum College ,

grupa autora
izdanje priredili:
doc. dr Iskra Maksimović
Darko Uremović

Banja Luka, april 2008.

 -zajedničke osnove-
B A NJ A L U K A
grupa autora
Center for Advancement of Learning
Muskingum College
Doc. dr Iskra Maksimović
AKADEMSKE VJEŠTINE
strategije učenja tehnike timskog rada, komunikacione vještine,
upravljanje vremenom i kreativno pisanje

Recenzija:
Prof. dr REFIK Šećibović, redovni profesor
Prof. dr BRANIMIR Čović, akademik
Izdavač:
Panevropski univerzitet “APEIRON”
Banja Luka
1. izdanje, godina 2008.

Odgovorno lice izdavača,

Izdanje priredio
DARKO Uremović

Urednik:
JOVO Vojnović, prof.

Lektor/korektor:
SLAVICA Lukić, prof.

DTP:
DUŠAN Stranatić

Likovno/grafička obrada:
DUŠAN Stranatić, SANJA Šaula

Štampa:
“ART-PRINT”, Banja Luka,
p.o., grafika - dizajn - marketing
Banja Luka
Odgovorno lice štamparije:
VLADIMIRA Stijak- Ilisić
Tiraž 500 primjeraka

EDICIJA:
Filozofska biblioteka – Aristotélēs
- Ἀριστοτέλης -
knj. 2

ISBN 978-99938-29-91-1

Copyright (c) Center for Advancement of Learning Muskingum College.

Permission is granted to copy, distribute and/or modify this document under the terms of the GNU Free Documentation
License, Version 1.2 or any later version published by the Free Software Foundation; with with the Invariant Sections:
Uvod – šta su akademske vještine?, Izgradnja tima i uloge u timu, Upravljanje vremenom (poglavlja 1, 2 i 3)
Uvod u komunikacijske vještine, with the Front-Cover Text “Akademske vještine”, and with the Back-Cover Texts “CIP
katalogizacija”.
A copy of the license is included.
Sadržaj
Uvod 13
Pojam i značenje sintagme “akademske vještine” 15 1. Pažnja
Zašto akademske vještine..? 16 i slušanje
CAL baza podataka strategija za učenje - Center for Advancement of Learning Muskingum College-a 17
Primjena CAL baze u izučavanju “Akademskih vještina” na Panevropskom univerzitetu 19

1. Pažnja i slušanje 21
1.1. Uvodne informacije o pažnji i slušanju  23
1.1.1. Pažnja i pamćenje 23
1.1.2. Komponente posvećivanja pažnje 24
1.1.3. Poremećaj nedostatka pažnje 24
1.1.4. Stanja koja liče na ADD 24
1.1.5. Svrhe strategija za pažnju i slušanje 25
1.1.6. Prednosti strategija za pažnju i slušanje 25
1.2. Specifične strategije za pažnju i slušanje 26
1.2.1. Osnovne zdravstvene potrebe, Slika o sebi i Nadgledanje ponašanja i ishoda u učenju 26
1.2.1.1. Osnovne zdravstvene potrebe 26
1.2.1.2. Slika o sebi 26
1.2.1.3. Nadgledanje ponašanja i ishoda u učenju 27
1.2.2. Uklanjanje unutrašnjih i spoljašnjih ometača; Očuvanje budnosti 28
1.2.2.1. Uklanjanje unutrašnjih ometača 28
1.2.2.2. Uklanjanje spoljašnjih ometača 29
1.2.2.3. Očuvanje budnosti na predavanjima/vježbama 29
1.2.2.4. Ostanite usredsređeni tokom čitanja 30
1.2.3. Usmjerenost na zadatak, organizacija i priprema i ostale napomene 30
1.2.3.1. Usmjerenost na zadatak 30
1.2.3.2. Napomene u vezi s organizacijom i pripremom 31
1.2.3.3. Napomene u vezi s upravljanjem vremenom 32
1.2.3.4. Napomene u vezi s vještinama učenja 33
1.2.3.5. Kompenzaciona sredstva 33
1.2.4. Koncentracija, Slagalica II grupna aktivnost i Vježbanje pažnje 34
1.2.4.1. Koncentracija 34
1.2.4.2. Grupna aktivnost «Slagalica II» 36
1.2.4.3. Vježbanje pažnje 37

2. Pamćenje - memorija  39
2.1. Uvodne informacije o pamćenju 41
2.1.1. Memorijski zadaci 41
2.1.2. Ljudski sistem pamćenja 42
2.1.3. Sistem obrađivanja informacija 42
2.1.4. Uzroci zaboravljanja 43

3
 2.1.5. Stope gubitka pamćenja 44
2.1.6. Evaluacija pamćenja 44
2.1.7. Postavljanje ciljeva vezanih za pamćenje 48
1. Pažnja 2.2. Svrhe i prednosti memorijskih strategija  48
i slušanje 2.3. Specifične memorijske strategije 48
2.3.1. Manipulacije stanjem pamćenja 49
2.3.2. Manipulacije društvenim kontekstom 52
2.3.3. Manipulacije spoljašnjim pomagalima 54
2.3.3.1. Memorijske strategije za učenje 54
2.3.3.2. Strategije fizičkog pamćenja 55
2.3.3.3. Zapamtiti obaveze i odgovornosti 55
2.3.3.4. Poboljšavanje ličnog pamćenja 58
2.3.4. Mentalne manipulacije  59
2.3.5. Asocijativne strategije 66
2.3.5.1. Vizuelno asociranje i Vizuelni svijet slika 66
2.3.5.2. Strategija zamjene riječi 67
2.3.5.3. Povezivanje (sistem veza) 68
2.3.5.4. Strategija poređenja 69
2.3.5.5. Pojmovne karte (fleš ili indeksne karte) 70
2.3.5.6. Riječi-oznake 70
2.3.5.7. Rimovani stihovi, pjesme i poezija 72
2.3.5.8. Povezivanje imena 72
2.3.5.9. Čudesna auta sjećanja 73
2.3.5.10. Mnemonička sredstva 74
2.3.6. Strategije grupisanja 75
2.3.7. Druge memorijske strategije 80
2.3.7.1. Vizuelna elaboracija 81
2.3.7.2. Nizani spiskovi pojmova 82
2.3.7.3. Strategije ponavljanja 82
2.3.7.4. Deklamovanje i pravljenje razmaka između obnavljanja 84
2.3.7.5. Razbijanje uobičajene šeme 84
2.3.7.6. PPRP strategija 85
2.3.7.7. OUPN strategija 85
2.3.7.8. Memorijska svijest 86
2.3.7.9. Organizovanje informacija 86

3. Motivacija  87
3.1. Uvodne informacije o motivaciji 89
3.2. Studentske potrebe 90
3.3. Nastava (katalizator učenja), kontrola, zdravlje, evaluacija 91
3.3.1. Neka nastava postane katalizator učenja 91
3.3.2. Zdravstvena pitanja 92

4
 3.3.3. Poznavanje rezultata evaluacije 92
3.4. Relevantnost, aktivno učenje, težina zadatka, anksioznost / ton glasa  93
3.4.1. Relevantnost (kako da učenje postane korisno) 93
3.4.2. Kako da učenje postane aktivno 94 1. Pažnja
3.4.3. Nivo teškoće zadatka 95 i slušanje
3.4.4. Anksioznost i ton glasa 95
3.5. Razgovor sa samim sobom, sistemi podrške 96
3.5.1. Razgovor sa samim sobom 96
3.5.2. Sistemi podrške 96
3.6. Stvaranje zainteresovanosti 97
3.7. Lični ciljevi, stavovi, pohađanje nastave, želja za učenjem  98
3.7.1. Tabela ličnih ciljeva 98
3.7.2. Promjena stavova 99
3.7.3. Motivacija i pohađanje časova 100
3.7.4. Želja za učenjem 100

4. Izgradnja tima - grupno i kooperativno učenje 101

4.1. Izgradnja tima i uloge u timu 103
4.2. Uloge u timu  105
4.3. Uvodne informacije o grupnom i kooperativnom učenju  109
4.3.1. Opšte radne procedure 109
4.3.2. Pravila ponašanja 109
4.3.3. Uloge članova grupe 110
4.3.4. Radne tabele za studijske grupe 110
4.3.5. Upozorenje 113
4.3.6. Tipovi grupa 114
4.4. Svrhe strategija grupnog i kooperativnog učenja 118
4.5. Strategije - Prednosti strategija grupnog i kooperativnog učenja 118
4.6. Specifične strategije grupnog i kooperativnog učenja 118
4.6.1. Čitanje sadržaja 119
4.6.2. SNS 121
4.6.3. Četiri ugla 121
4.6.4. Višestruko glasanje 122
4.6.5. Tehnika nominalne grupe 123
4.6.6. Slagalica II 123
4.6.7. Dijagram uzroka i posljedice 124
4.6.8. Dijagram sličnosti 125
4.6.9. Odslikavanje 126
4.6.10. Povezivanje imena 127
4.6.11. Studijske grupe 127

5. Vođenje bilješki 129

5.1. Uvodne informacije o vođenju bilješki 131

5
 5.2. Specifične strategije vođenja bilješki 132
5.2.1. Pregled strategija vođenja bilješki 133
5.2.2. Pažnja i slušanje 134
5.2.3. Priprema 134
1. Pažnja
i slušanje 5.2.4. Ključne riječi i ključne tačke 136
5.2.5. Znakovi i nagoveštaji 136
5.2.6. Oblici organizovanja 137
5.2.6.1. Kornelov metod 137
5.2.6.2. Metod dvije kolone 139
5.2.6.3. REAP Strategija 141
5.2.6.4. Format opšteg pregleda 142
5.2.6.5. FOON strategija 145
5.2.6.6. Tematske i pojmovne kartice 145
5.2.6.7. Alternativni formati 146
5.2.7. Učestvovanje 147
5.2.8. Skraćivanje, simboli, stenografska skraćivanja i prikupljanje podataka 148
5.2.9. Registratori 150
5.2.10. Šifrovanje pomoću boja 151
5.2.11. Snimanje na traku 152
5.2.12 Pregledanje bilješki 153
5.2.12.1. Strategija skraćivanja bilješki 153
5.2.12.2. Strategija govorenja o bilješkama 154
5.2.12.3. Strategija razmišljanja o bilješkama 154
5.2.13 Prepisivanje i preuređivanje bilješki 154
5.2.14 Vađenje bilješki iz teksta 155
5.2.15 Vođenje bilješki za istraživačke radove 156
5.2.15.1. Strategija kartica 156
5.2.15.2. Strategija isečenih traka 158
5.2.16 Razni savjeti 161

6. Upravljanje vremenom 163

6.1. Uvodne informacije o upravljanju sa vremenom 165
6.2. Organizacija i upravljanje vremenom kao ključni problemi lične efikasnosti i produktivnosti 166
6.3. Opšte strategije upravljanja vremenom 167
6.3.1. OPŠTI PRINCIP - Izbor prioriteta i usredsređenost na najvažnije i najteže zadatke. 168
6.3.2. Definisanje i analitička razrada ciljeva 168
6.3.3. Svakodnevno planiranje – pravilo 10/90 170
6.3.4. Paretovo pravilo 80/20 170
6.3.5. Analiza posljedica (metod određivanja prioriteta) 171
6.3.6. ABCDE metod 172
6.3.7. Fokus na oblast ključnih rezultata  172
6.3.8. Personalna SWOT analiza 173

6
 6.3.9. Strategija “Kreativnog odugovlačenja” 176
6.3.10. Zakon nametnute efikasnosti  176
6.3.11. Metod “Od težeg ka lakšem” 177
6.3.12. Strategija “Korak po korak” 177 1. Pažnja
6.3.13. Stvaranje velikih segmenata vremena 178 i slušanje
6.3.14. Osječaj za hitnost – mentalna bujica 178
6.3.15. Koncentracija i ometači 179
6.3.16. Radno okruženje i pripreme 179
6.3.17. Unapređivanje ključnih znanja i vještina 180
6.3.18. Fizički faktori efikasnosti 180
6.3.19. Psihološki faktori efikasnosti 182
6.3.20. Zakon nametnutih učinaka - “Pritisnite sebe” 182
6.4. Specifične strategije upravljanja vremenom 183
6.4.1. Samoevaluacija upravljanja vremenom i raspoređivanje obnavljanja gradiva i učenja  184
6.4.1.1. Samoevaluacija upravljanja vremenom 184
6.4.1.2. Razdvajanje aktivnosti obnavljanja gradiva i aktivnosti učenja 184
6.4.2. Odugovlačenje 186
6.4.3. Kako zapamtiti ugovorene sastanke i kako biti tačan 188
6.5. Uvod u planere upravljanja vremenom 189
6.6 Šifrovanje pomoću boja i planeri domaćeg rada 193
7. Organizacija 195
7.1 Uvodne informacije o organizaciji 197
7.2. Specifične organizacione strategije  198
7.2.1. Organizovanje sopstvene sobe 198
7.2.2. Organizovanje prostora za učenje  199
7.2.3. Uvod u organizaciju informacija 199
7.2.4. Šifriranje pomoću boja 200
7.2.5. Registratori 200
7.2.6. Planeri sličnosti i razlika  201
7.2.7. Hijerarhijski planeri (skupovi)  205
7.2.8. Grafikoni  210
7.2.9. Kratki pregledi  217
7.2.10. Grafikon kontinuuma (SKALARNI GRAFIKON)  225
7.2.11. Matrice  227
7.2.12. Mape u obliku riblje kosti 229
7.2.13. Paukove mape  230
7.2.14. Mapa riječi-uzorka (POJMOVNA MAPA, SEMANTIČKA MAPA) 234
7.2.15. Grafikon mišljenja  236
7.2.16. Frajerov model (Frayer)  238
7.2.17. Fleš karte (POJMOVNE KARTE)  239
7.2.18. Spiskovi nizanih pojmova  242

7
 8.Postavljanje pitanja/ preslišavanje 245
8.1. Uvodne informacije o ispitivanju 247
8.2. Specifične ispitivačke strategije 248
8.2.1. Uzajamno ispitivanje 248
1. Pažnja 8.2.2. Pitanja za povećavanje razumevanja 248
i slušanje
8.2.3. Misaono ispitivanje 249
8.3. Razvijanje ispitivačkih veština, nivoi ispitivanja: Vežba 250
8.3.1. Razvijanje ispitivačkih veština 250
8.3.2. Nivoi ispitivanja: Vježba 250

9.Govorne komunikacione strategije 253

9.1. Strategije za prvi govor i improvizovane govore 255
9.2. Umanjiti nervozu prije i za vrijeme govora  257
9.3. Strategije organizovanja informacija za govor 259
9.4. Strategije čitanja i pamćenja za govor 261
9.5. Strategije prezentiranja  262
9.5.1. Komunikacione osnove prezentacije 262
9.5.2. Prednosti i mane prezentacije 263
9.5.3. Priprema prezentacije 264

10.Razumjevanje pročitanog 267

10.1. Uvodne informacije o razumjevanju pročitanog  269
10.1.1. Metakognitivna ponašanja dobrih i loših čitalaca  269
10.1.2. Razlozi za nedostatak razumjevanja  269
10.1.3. Pomoć u rješavanju problema 270
10.2. Svrhe strategija razumjevanja pročitanog 270
10.3. Prednosti strategija razumjevanja pročitanog  270
10.4. Specifične strategije razumjevanja pročitanog  270
10.4.1. Raznovrsne strategije 272
10.4.1.1. Opšte popravne strategije  272
10.4.1.2. Povećanje tempa čitanja  272
10.4.1.3. Zahtjevan materijal za čitanje  273
10.4.1.4. Knjige na traci  274
10.4.1.5. Strategije čitanja za ESL/EFL studente  275
10.4.1.6. Priprema za standardizovane testove kroz čitanje 276
10.4.1.7. Vađenje bilježaka iz udžbenika  280
10.4.1.8. Grupna aktivnost za sadržajno čitanje  281
10.4.1.9. Studijske grupe za čitanje 283
10.4.1.10. Grafički planeri za spajanje strategija čitanja i saradnje  283
10.4.1.11. Diskusioni kontinuum  286
10.4.1.12. Stvaranje aktivnih čitalaca kroz debatu 287
10.4.1.13. Razumjevanje pročitanog netekstualnog materijala 288
10.4.1.14. Čitanje tekstova na stranom jeziku  288
10.4.1.15. Čitanje naučnog materijala  289
10.4.1.16. Održati budnost tokom čitanja  291

8
 10.4.1.17. Pisanje rezimea 291
10.4.2. Strategije vezane za zainteresovanost i koncentraciju 293
10.4.2.1. Stvaranje zainteresovanosti  293
10.4.2.2. Poboljšavanje koncentracije  294 1. Pažnja
10.4.2.3. Poboljšavanje motivacije  295 i slušanje
10.4.3. Strategije vezane za vokabular  295
10.4.3.1. Opšti pristup nepoznatim riječima  295
10.4.3.2. Predviđanja zasnovana na kontekstu  296
10.4.3.3. Elementi riječi: afiksi i korjeni 298
10.4.3.4. Antonimi, sinonimi i srodni pristupi  299
10.4.3.5. NZPVS strategija  299
10.4.3.6. OIOUIPP strategija  300
10.4.3.7. KSZR strategija  300
10.4.3.8. Igra vokabulara  301
10.4.3.9. Grafički planeri i grupe  303
10.4.3.10. Pristup «šematski jezik»  303
10.4.3.11. Rječnik u nastavi – šta treba i ne treba raditi  303
10.4.4. Strategije vezane za organizaciju  305
10.4.4.1. Organizacija udžbenika  305
10.4.4.2. Brzo čitanje teksta  309
10.4.4.3. Kreativno mapiranje za sadržajno čitanje  310
10.4.4.4. Medijacijska nastava teksta (MIT) za sadržajno čitanje 311
10.4.4.5. IIČRO strategija 314
10.4.4.6. PIČRRO strategija  316
10.4.4.7. ČPP strategija  317
10.4.4.8. 3PUO strategija  317
10.4.4.9. OAPSN: strategija pažljivog čitanja teksta  318
10.4.4.10. ČŠAP strategija  319
10.4.4.11. Multipas strategija  320
10.4.4.12. PČSO strategija  321
10.4.4.13. PČOO strategija  322
10.4.4.14. Vodiči za čitanje udžbenika  322
10.4.4.15. Vježbe smislenog organizovanja  323
10.4.4.16. ZŽN strategija  324
10.4.4.17. Zvijezda priče / Okvirna mapa priče  325
10.4.4.18. Prikupljanje  326

11. Ispitna anksioznost 329

1.1. Opšte strategije učenja za ispitnu anksioznost 331
11.2. Uzroci napetosti i stresa 331
11.3. Smanjivanje ispitne anksioznosti i stresa 333
11.3.1. Zdravlje, vježbanje, ishrana, odmor, slika o sebi, motivacija i stavovi 334

9
 11.3.2. Učenička odgovornost, očekivanja u pogledu sadržaja i organizacije ispita 335
11.3.3. Priprema 337
11.3.4. Relaksacione tehnike 338
1. Pažnja 11.3.5. Izbjegavanje i oslobađanje stresa i napetosti 340
i slušanje 11.3.6. Kako se izboriti sa krizom 341

12. Priprema za ispit 343

12.1. Uvodne informacije o pripremi za ispit 345
12.2. Specifične strategije ispitne pripreme 345
12.2.1. Pregledi upravljanja vremenom i pravljenja pauza 345
12.2.2. Prepisivanje i organizovanje zabilješki 346
12.2.3. Studijske grupe 346
12.2.4. Vodiči za učenje 347
12.2.5. Organizovanje informacija 349
12.2.6. Interesovanje i pažnja 351
12.2.7. Testovi za vježbanje i radne sveske 351
12.2.8. Sadržaj testa i procedure 353
12.2.9. Priprema materijala i pribora 354
12.2.10. Fizička i mentalna priprema 355
12.2.11. Ispitna anksioznost 356
12.2.12. Bubanje 356
12.3. Strategije vezane za uticaj koji ima tip testa 358
12.3.1. Subjektivni testovi 358
12.3.2. Objektivni testovi 359
12.3.3. Standardizovani testovi 360
12.3.4. Testovi koji se polažu s knjigom i numerički zadaci 360

13.Strategije za polaganje ispita 363

13.1. Uvodne informacije o polaganju ispita  365
13.2. Specifične strategije za polaganje ispita 366
13.2.1. Prije ispita 366
13.2.2. U ispitnoj prostoriji 367
13.2.3. Opšte strategije 367
13.2.4. Ispitni eseji 369
13.2.5. Testovi višestrukog izbora 373
13.2.6. Testovi tačno-netačno  374
13.2.7. Testovi povezivanja 375
13.2.8. Testovi sa popunjavanjem i testovi sa kratkim odgovorima 376
13.2.9. Testovi riječnika  376
13.2.10. Numerički zadaci 377
13.2.11. Kućni testovi 378
13.2.12. Ispiti s dozvoljenim korišćenjem knjige 379
13.2.16. Testovi prepoznavanja i objašnjavanja  379
13.2.17. Usmeni ispiti 380

10
 13.2.18. Nakon ispita 381

14. Pisanje / teorija pismenosti 383

14.1. Uvodne informacije o pisanju  385
14.2. Specifične strategije pisanja  385 1. Pažnja
14.2.1. Strategije pisanja  386
i slušanje
14.2.1.1. Pisanje na času: plan djelovanja  386
14.2.1.2. Pisanje van časa: plan djelovanja 387
14.2.1.3. Odabir teme  388
14.2.1.4. Istraživanje  389
14.2.1.5. Pisanje bilježaka iz referenci  390
14.2.1.6. Organizovanje ideja pomoću mapiranja  391
14.2.1.7. Razvijanje koncepta  391
14.2.1.8. Pisanje prvih/probnih verzija  393
14.2.1.9. Pristupi ili strategije pisanja  394
14.2.1.10. Struktura i organizacija  396
14.2.1.11. Stilski vodiči i priručnici za pisanje 397
14.2.1.12. Uobičajene stilske smjernice  397
14.2.1.13. Fusnote, napomene i bibliografije  398
14.2.1.14. Navođenje, citiranje, parafraziranje i rezimiranje  402

15. Određivanje stilova učenja i odgovarajućih strategija 405

15.1. PRVI KORAK: Odredite vaš stil učenja 407
15.1.1 Modaliteti 407
15.1.2 Moždana hemisfera  408
15.1.3. Dobijanje i naručivanje informacija 409
15.2. DRUGI KORAK : Prepoznavanje odgovarajućih strategija 410
15.2.1. Strategije za one koji uče vizuelno  410
15.2.2. Strategije za one koji uče auditivno  410
15.2.3. Strategije za one koji kinestetički uče 411
15.2.4. Strategija za one koji uče a koji koriste svoju dominantniju levu stranu mozga (analitički procesi).
 411
15.2.5. Strategija za one koji uče a koji koriste svoju dominantniju desnu stranu mozga.  412
15.2.6. Strategije za one koji uče sekvencijalno  412
15.2.7.Strategije za one koji uče na konkretan ali nasumičan način 413
15.2.8. Strategije za one koji uče apstraktno i nasumice 414
15.2.9. Strategije za one koji uče apstraktno i sekvencijalno 414
15.3. KORAK TRI: Pratite svoj napredak 415
15.3.1. Procijenjivanje i aktivnosti 416
15.3.2.4. Podsjetnik za samoprovjeru pred ispit 417

15.3.2.5. Prikupljanje podataka (“debriefing”) za ispit 417

11
 15.3.2.6. Procijena pamćenja (memorije) 420
15.3.2.8. Uzročno pripisivanje 423
15.3.2.9. Postavljanje i ostvarivanje ličnih ciljeva 424
1. Pažnja 15.3.2.10. Podsjetnik za vještine učenja 430
i slušanje 16. Opšte strategije za život poslije fakulteta 433
16.1. Planiranje karijere 435
16.1.1. Odabir glavnog predmeta i planiranje karijere u tom pravcu 435
16.1.2. Koje su vaše trenutne vještine 435
16.1.3. Koji su vam životni ciljevi 435
16.2. Kako obezbjediti prvi (i svaki kasniji) posao 436
16.2.1. Rezimei  436
16.2.1.1. Smjernice za pisanje rezimea 436
16.2.1.2. Kako se pobrinuti za slabe tačke u rezimeu 437
16.2.1.3. Primjer nacrta rezimea 437
16.2.2. Pisma 438
16.2.2.1. Smjernice za pisanje pisama 438
16.2.2.2. Primjeri propratnih pisama 439
16.2.3. Intervjui 440
16.2.3.1. Savjeti za intervjue 440
16.2.3.2. Kako se nositi sa teškim pitanjima 440
16.3.2.3. 50 najčešće postavljanih pitanja na intervjuima  441

Bibliografija po autorima - Database Resources Bibliography by Author’s Last Name 443

Bibliografija po predmetnoj oblasti (Bibliography by Subject Area) 457
Opšti pristup i strategije - Overviews and General Strategies  457
Procjene - Assessment  459
Praćenje postignuća - Attribution and Monitoring  460
Grupno učenje - Group and Cooperative Learning  461
Obrada informacija - Information Processing  462
Memorija - Memory  463
Metakognicija - Metacognition  463
Motivacija - Motivation  464
Vođenje zabilješki i učešće u nastavi - Note taking and Class Participation  465
Organizacija - Organization  465
Rješavanje problema - Problem Solving  466
Razumjevanje pročitanog - Reading Comprehension  466
Testiranje - Testing  468
Upravljanje vremenom - Time Management  469
Pisanje i lektorisanje - Writing and Proofing  469
Specifična područja primjene - Content Areas  470
Index pojmova 473
GLOSAR 479

12
 1. Pažnja
i slušanje

Uvod

13
1. Pažnja
i slušanje

14
Uvod – šta su akademske vještine?

Pojam i značenje sintagme “akademske vještine”

To su vještine koje obuhvataju široki spektar znanja i sposobnosti pojedinca – kao što su komunikacija,
Uvod
pismenost, psihološke vještine, sposobnosti i znanja vezanih posredno ili direktno za proces učenja,
sposobnosti i vještine čitanja i razumijevanja pročitanog, logika, metodika, matematika, naučna 1. Pažnja
saznanja..., i koje su tom pojedincu neophodne da bi uspješno završio studije, ostvario karijeru, te i slušanje
bio osposobljen za doživotno (odn. cjeloživotno) učenje.
Da bi se realizovali navedeni ciljevi studenti bi tokom svog dodiplomskog i postdiplomskog studija
trebali da savladaju klaster znanja i praktičnih vještina koji bi obuhvatao:
Akademske vještine;

Kreativno pisanje i teoriju pismenosti;

Retoriku i komunikacione vještine;

Timski rad i socijalne vještine.

Veći dio znanja, a posebno vještina, obuhvaćenih ovim modulom pretpostavljeni su u okvirima
opštih kompetencija svih svršenih studenata u Evropskoj uniji, koji su minuciozno razrađeni tzv.
Dablinskim deskriptorima studijskih ciklusa i predstavljaju kvalifikacione okvire evropskog prostora
visokog obrazovanja 1.
Akademske vještine predstavljaju interdisciplinarni predmet koji obuhvata znanja i tehničke vještine
iz više užih i širih naučnih i stručnih oblasti koje uključuju, ali se ne iscrpljuju, sa poglavljima iz
primjenjene i opšte psihologije učenja, pažnje, slušanja, motivacije i pamćenja, menadžmenta,
logistike i organizacije učenja, vještine i tehnike timskog rada, osnovne komunikacione vještine,
teorijska i praktična znanja vezana za upravljanje vremenom (time management) te razvoj kritičkog
mišljenja i kritičke analize.

Akademske vještine ovako definisane obuhvataju:

 Pažnju i slušanje,
koji obuhvataju jedan ili više aspekata obrađivanja informacija od strane svakog pojedinca kao što
su: pažnja i koncentracija, ponavljanje, kodiranje i pronalaženje memorisanih informacija. Sa ovim
psihološkim pojavama povezani su elementi vezani za psihološke procese “Pamćenja”.
 Pamćenje 
obuhvata fiziološku osnovu pamćenja, tipove pamćenja i strategije za poboljšanje pamćenja u
raznovrsnim akademskim i društvenim zadacima.
 Motivaciju 
pruža rezime motivacionih strategija. Glavna odlika je faktorska analiza psiholoških motivacija ili
pokretača.
 Vođenje bilježaka
Radovi u ovom odjeljku ispituju strategije vođenje bilježaka i strategije aktivnog učećšća na času
odn. interaktivne nastave. Navedeni su pristupi i za predavače i za studente.
 Organizacija 
elaborira strategije organizovanja fizičkih parametara vezanih za kompleks učenja (prostor, vrijeme,
tehnikalije, logistika) i organizovanja informacija u raznovrsnim akademskim zadacima, kao što
su učenje, kreativan rad, razumijevanje pročitanog i vođenje bilježaka. Najveći dio sadržaja ovog
poglavlja ilustrovan je crtežima i grafičkim organizerima.
 Timski rad, grupno i kooperativno učenje
Ovdje su navedene informacije o pravilima, strategijama i ciljnim zadacima radnih grupa i grupa za
1 The Framework for Qualifications of the European Higher Education Area (Berlin – Bergen Communique-2005

15
 učenje. Dodatni podaci o grupnom učenju navedeni su i u poglavlju o “Razumijevanju pročitanog”.
Uvod  Ispitivanje/preslišavanje
Ispitivačke vještine odnose se na sposobnost da se formulišu pitanja o situacijama, predmetima,
1. Pažnja pojmovima i idejama, kao i da se odgovara na postavljena pitanja. Pitanja mogu poticati od same
i slušanje osobe ili od drugih ljudi. Pitanja mogu da se odnose na upite za koje je potrebno prisjetiti se podataka
zabilježenih u memoriji ili na upite koji funkcionišu na nivou znanja, crpeći odgovore iz baze znanja
koju osoba posjeduje i koji zahtjevaju od osobe da obradi informacije a ne da ih se prosto prisjeti.
Ova pitanja uključuju sposobnost razumijevanja, primjene, analize, sinteze i evalucije informacija.
 Čitanje i razumijevanje pročitanog
Ovaj dio se bavi različitim aspektima razumijevanja pročitanog: riječnikom, organizacijom, te
stavovima i motivacijom. Opisane su i primjene strategija čitanja u određenim oblastima, kao što su
prirodne nauke, društvene i humanističke nauke.
 Ispitni kompleks
Ova razmatranja bave se strategijama vezanim za:
 Ispitnu anksioznost
 Pripremom ispita
 Polaganjem ispita
 Upravljanje vremenom (Time Management XE “time management”),
razmatra opšte strategije upravljanja vremenom bazirane na pozitivnoj selekciji aktivnosti i zadataka
određivanjem prioriteta, uključujući i racionalno odbacivanje neproduktivnih zadataka i obaveza.
Pritom, osnovni kriterij selekcije postaje radna, životna i socijalna relevantnost tih aktivnosti odn.
zadataka. Razmatraju se tehnike povećanja lične produktivnosti i onemogućavanja ometanja, kao
i predupređivanje mehanizama “odugovlačenja”, te specifične strategije upravljanja vremenom
vezane za kompleks učenja i stvaralačkog rada.
 Kreativno pisanje
U ovom poglavlju razmatraju se koraci, vještine i strategije koji čine proces pisanja (eseja,
seminarskih radova, monografija i naučnih radova), osnovi teorije pismenosti, organizacija i
aktivnosti pisanja. Neki tekstovi su napisani za predavače dok su drugi za studente.
 Govorne i komunikacione strategije
U ovom poglavlju se elaboriraju praktične strategije primjenjene retorike.
 Kritičko mišljenje i kritičku analizu

Zašto akademske vještine..?

Ako se uporedi privredni razvoj u svijetu u posljednja tri vijeka može se vidjeti da su u XVIII vijeku
osnova za razvoj privrede bili prirodni resursi, u XIX vijeku to je bio razvoj tehnologije, a u XX vijeku
to je bio razvoj finansija. Krajem XX vijeka analitičari su najavili da će osnova privrednog razvoja
XXI vijeka biti znanje kao osnovni resurs i izvor konkurentnosti. Jer, neće više biti u prednosti ona
privreda odn. ona društva koja imaju pristup prirodnim resursima, tehnologiji i /ili obilju finansijskih
sredstava, već ona koja imaju sposobnost kontinuiranog učenja a to znači sticanje znanja u cilju
stvaranja superiornih proizvoda i usluga na tržištu odn. ostvarivanja koncepta “društva znanja”.

16
Ekonomija i društvo zasnovani na znanju imaju u svojoj suštini kombinaciju četiri nezavisna
elementa: 1) proizvodnju znanja pretežno kroz naučna istraživanja; 2) transmisiju znanja kroz Uvod
obrazovanje i osposobljavanje; 3) diseminaciju znanja kroz informacione i komunikacione
tehnologije; 4) korišćenje znanja u tehnološkim inovacijama.
1. Pažnja
Ekonomija i društvo zasnovani na znanju pretpostavljaju bitno izmjenjene profile poslodavaca, i slušanje
organizatora procesa rada i neposrednih radnih izvršilaca. Osim značajnih zahtjeva vezanih za
znatno povećan kvalifikacioni, tehnološki i obrazovni nivo, mijenjaju se i psihološki, komunikacioni
i mentalni profili budućih radnika jer:
• Poslodavci i lideri žele zaposlene koji će kontinuirano osavremenjavati i dalje usavršavati
svoje vještine i koji će efektivno komunicirati i raditi nezavisno;
• Novoj privredi potrebni su pojedinci koji posjeduju široki rang vještina visokog nivoa i
sposobnosti, kao što su kritičko mišljenje, rješavanje problema, timski rad i vještine donošenja
odluka.
• Ljudi treba da imaju vještine visokog nivoa da bi djelovali, odgovarali, učili dalje i reagovali na
zgusnute promjene koje se intenzivno dešavaju u kratkim vremenskim ciklusima.
Visokoškolske ustanove moraju da razvijaju ili još bolje usavršavaju odgovarajuće vještine i znanja
kod studenata da bi bili uspješni tokom studija i da bi stekli vještine potrebne za XXI vijek, jer
priprema buduće radne snage bez obzira na nivo stečenog obrazovanja zavisiće od sposobnosti
obrazovnog sistema da promoviše kognitivne sposobnosti studenta kao što su logičko mišljenje,
rješavanje problema, analitičke vještine, pažljivo posmatranje i upravljanje podacima i promjenama.
Stoga procesi učenja i savladavanja stručnih vještina za XXI vijek obuhvataju četiri velike kategorije:
• Digitalnu pismenost
• Kreativno mišljenje
• Efektivnu komunikaciju i
• Visoku produktivnost
Digitalna pismenost znači da studenti treba da postignu izuzetne rezultate u oblasti nauke,
tehnologije i kulture koristeći i razumijevajući informacije.
Kreativno mišljenje pripada kategoriji intelektualnih sposobnosti za primjenu informacionih i drugih
savremenih tehnologija u složenim situacijama, kako bi student mogao da razumije posljedice onoga
što radi. Ove sposobnosti su “životne vještine” formulisane u kontekstu digitalnih tehnologija.
Vještine efektivne komunikacije su suštinske za uspjeh u društvu zasnovanom na znanju. Za
uspjeh u bilo kojoj oblasti poslovanja, proizvodnje, istraživanja i drugim kreativnim djelatnostima,
potrebne su vještine: timskog rada, učenja drugih za sticanje novih vještina, pružanja usluga
klijentu, liderstva, pregovaranja i rada sa različitim grupama ljudi. Medjutim, teoretičari ostavljaju i
otvorenu dilemu - koliko god informacione tehnologije mogu da igraju vodeću ulogu u efektivnoj
komunikaciji, one mogu da otvore i različite etičke dileme.
Visoka produktivnost se ne stiče neposredno kao vještina odn. sposobnost u toku obrazovanja,
ali set vještina u ovom klasteru počinju da se izgrađuju već tokom procesa obrazovanja i sticanja
znanja.

CAL baza podataka strategija za učenje - Center for Advancement of Learning Muskingum
College-a
Centar za unapređenje učenja (CAL-Center for Advancement of Learning) na Muskingum koledžu razvio
je bazu podataka posvećenu doživotnom učenju. Stručnjaci Centra pomažu studentima da razviju strategije
neophodne za uspjeh u radu na fakultetskim kursevima i tokom studiranja.
CAL baza podataka strategija za učenje namjenjena je studentima, predavačima, tutorima i savjetnicima.

17
 Mada su namjenjene visokom obrazovanju, neke strategije se mogu primjeniti i u srednjem obrazovanju
Uvod dok druge mogu biti modifikovane kako bi zadovoljile te potrebe. Pored toga, neke strategije mogu uspješno
koristiti i zaposleni.
Kad su studenti u pitanju, pristupačni format baze podataka olakšava korisnicima da ocjene svoje stilove učenja, da
1. Pažnja
prepoznaju odgovarajuće strategije učenja kako bi maksimalno iskoristili svoje prednosti i nadoknadili nedostatke,
i slušanje i kako bi postali odgovorniji za sopstveno učenje. Što se tiče predavača, savjetnika i tutora, baza pruža informacije
relevantne za akademsko savjetovanje studenata i pospješivanje njihovog uspjeha na akademskom polju.
Predavači mogu koristiti informacije iz baze za planiranje efikasnih aktivnosti u učionici.
Knjiga obuhvata i dva značajna praktična dodatka:
ANEKS (1) - Procjena stilova učenja i odgovarajuće strategije
Strategije procenjivanja stilova učenja omogućavaju predavačima i studentima da evaluiraju vlastite slabosti
i prednosti u procesu učenja te da definišu prilagođeni stil učenja pojedinca kojim će se ostvariti maksimalna
efektivnost i efikasnost rezultata učenja, odn. da se profiliše individualizovani kanal za obradu podataka i
upotrebu strategija učenja i kreativnog rada.
ANEKS (2) - Opšte strategije za život posle koledža
Znati svoje nedostatke je važno – ali još je važnije znati svoje prednosti, interesovanja i vrline. Ovaj dodatak
se bavi planiranjem karijere, pripremanjem odgovarajućih rezimea i intervjua i prilagođavanjem poslovnom
okruženju.
Knjiga obuhvata izuzetno obimnu bibliografiju resursa u oblastima koje su obuhvaćene “akademskim
vještinama”.
Bibliografija resursa pruža detaljan spisak referenci raspoređenih prema alfabetskom redoslijedu i prema
funkcionalnom principu na:
o Bibliografiju autora
o Bibliografiju naučnih oblasti odn. tema
Izvjestan broj trenutnih i bivših članova osoblja Centra za unapređenje učenja doprinjeo je ovoj bazi podataka
prikupljajući reference, pregledajući članke i primjenjujući strategije na specifične kurseve.

• Darlene Applegate  • Cindy Krause 

• Katie Barnes-Kerrigan • Guy Laurent 
• John Bower  • Sue McCauley 
• Katrina Buchanan  • Kristy McCormick-Powell 
• Connie Carroll • Karen McGuire 
• Carol German  • Al Mueser 
• Eva Granitsas  • Paul Naour 
• Mary Beth Harms  • Jen Navicky 
• Kyle Harrington • Julie Richesson 
• Marcia Hartman  • Judy Scheltz 
• Kathy Hicky  • Carol Smith 
• Debbie Hurst  • Paul Wesner
• Joan Ihlenfeld  • Ginny Zellers 
• Carole Kerper 

18
Objavljivanjem prevoda ove baze na jezicima naroda BiH u obliku štampane knjige namjenjene za interno Uvod
korištenje studentima na Panevropskom univerzitetu “APEIRON” i u hipertekstualnom obliku prilagođenom
WEB-u odajemo priznanje i zahvalnost svim autorima, akademskom osoblju i ekspertima koji su učestvovali 1. Pažnja
u stvaranju CAL - Learning Strategies Database. i slušanje

 Projekat CAL-ove baze znanja o strategijama učenja je finansiran grantom Ameritecha i

Muskingum College.

Primjena CAL baze u izučavanju “Akademskih vještina” na Panevropskom univerzitetu

Prevod obimne baze znanja o strategijama učenja Centra za unapređenje učenja Muskingum koledža, na
jezike naroda BiH (srpski, hrvatski, bosanski) i formatiranje dobijene građe u formi skripte odn. knjige, ozbiljan
je prevodilački i izdavački poduhvat. Iako je ova baza u “javnom vlasništvu”, tj. dostupna je bez ograničenja svim
zainteresovanim na WEB sajtu Muskingum koledža (http://www.muskingum.edu/~cal/database/), osnovna
prepreka u efikasnom korištenju ove baze znanja od strane studenata iz BiH je nedovoljno znanje engleskog
jezika i nepoznavanje specifične stručne terminologije u oblasti psihologije i menadžmenta učenja.
Nastavna praksa na Panevropskom univerzitetu je pokazala da pored značajnog predznanja engleskog jezika
kojeg studenti donose iz srednje škole i pored “popularnosti” engleskog jezika u BiH, studenti prve i druge
godine ipak nisu u stanju da efikasno koriste, razumiju i proučavaju izvore publikovane na engleskom jeziku.
Studenti prve i druge godine koji studiraju na Panevropskom univerzitetu imaju u obaveznom programu
dva ispita stranih jezika i do četiri dodatna ispita stranih jezika kao opciju u izbornom programu, ali učenje
stranih jezika predstavlja proces koji traje dvije akademske godine. Nažalost, upravo studentima prve i druge
akademske godine, nedostaju znanja u oblastima akademskih vještina odn. ova znanja su im izuzetno
potrebna na početku studiranja, jer postoji značajana razlika u nivou apstraktnosti, obimu i metodu rada koji
se primjenjuju na univerzitetu u odnosu na način rada na koji su studenti navikli u srednjoj školi. Takođe,
evidentno je da na govornom području srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika ne postoji literatura koja pokriva
oblast akademskih vještina, niti u formi prevoda, niti u formi izvornih radova. Klaster “akademskih vještina”
je još uvijek “nov” u akademskoj javnosti sa prostora bivše Jugoslavije i pored njegove izuzetne aktuelnosti
i nasušne potrebe za uvođenjem u akademskoj praksi. Logičko-metodološki i istraživačko-metodološki dio
ovog klastera primjenjivan je i razvijan u akademskoj praksi postdiplomskih studija.
Studenti panevropskog univeziteta “APEIRON” izučavaju klaster akademskih vještina u više predmeta:
“Komunikologija”, “Socijalna psihologija”, “Retorika” i “Filozofija života”. Predmet “Filozofija života” je po svom
sadržaju najbliži sadržajima “Akademskih vještina”, ali je više fokusiran na logičke i metodološke aspekte. Cilj
predmeta “Akademske vještine” je prvenstveno da studentima da praktična i pragmatična znanja, vještine i
tehnička uputstva koja će im pomoći u njihovom akademskom radu i studiranju. Ta znanja i vještine, ukoliko
se savladaju na interaktivan način sa primjenom praktične nastave, pedagoških radionica i seminara, mogu
biti ključna za uspjeh studenata i njihovu tranziciju iz srednje škole ka univerzitetu.
Stoga smo se odlučili da prevedemo najveći dio ove baze znanja i da je pružimo na internu upotrebu
studentima Panevropskog univerziteta “APEIRON” Banja Luka. Štampano izdanje koje će biti na raspolaganju
studentima sa ovog univerziteta nije za eksternu upotrebu, niti je za komercijalne namjene. Troškove izdavanja
i prevođenja ove baze znanja snosi u cjelosti Panevropski univerzitet “APEIRON”, dok će studenti alimentirati
samo neposredne materijalne troškove štampe.
Da bi ovo izdanje “ugledalo svjetlost dana” zaslužni su:
Doc. dr Iskra Maksimović koja je pionirski uvela sadržaje “Akademskih vještina” u okviru predmeta “Filozofije
života” na Panevropskom univerzitetu, ulažući velike napore u interaktivnoj nastavi ovog predmeta i razvijajući
pedagoške radionice prilikom izvođenja nastave i obrade ovog predmeta. Doc.dr Iskra Maksimović je koordinisala
prevođenje obimnog materijala CAL baze-znanja koja predstavlja osnovu za ovu publikaciju, a takođe je pročitala,
terminološki ispravila i izvršila redakciju cjelokupnog teksta. Doc.dr Iskra Maksimović je i autor pojedinih poglavlja:
Šta su akademske vještine, Izgradnja tima i uloge u timu, Komunikacijske vještine i prezentovanje.

19
 Prof. dr Refik Šećibović koji je kao osnivač BOŠ-Beogradske otvorene škole i AAOM-Akademske obrazovne
Uvod mreže u Srbiji doprinjeo uvođenju alternativnih oblika nastave i komunikacije u nastavnom procesu, te
uvođenju pojedinih sadržaja “akademskih vještina” u edukativnu praksu postsekundarnog obrazovanja.
Posebno je u tom kontekstu značajan njegov rad u reformi visokog obrazovanja, te uvođenju klasterskog i
1. Pažnja modularnog koncepta izgradnje kurikuluma, odn. tretiranje vještina kao ravnopravnog izvora kompetencija u
i slušanje oblasti visokog obrazovanja. Praktični podsticaji, primjeri i sugestije koje nam dao prof. Šećibović pomogli su
da profilišemo sadržaj predmeta “Akademske vještine”, te da ustrajemo u ovom poduhvatu.
Darko Uremović, kao odgovorno lice izdavača i predsjednik Upravnog odbora Panevropskog univerziteta,
uložio je velike napore u priređivanju ovog izdanja, elektronskoj obradi sadržaja, koordinaciji velikog broja
subjekata koji su uključeni u ovaj poduhvat, a lično je obradio poglavlje “Upravljanje vremenom”, kao doprinos
rješavanju problema sa kojima se suočava u vlastitoj projektantskoj i menadžerskoj praksi.
Prevodilac prof. Tijana Maksimović je uložila ogroman napor prevodeći ovo obimno izdanje sa velikim
brojem stručnih termina, ali i prevodeći odn. redizajnirajući veliki broj slika i grafikona koje se nalaze u ovoj
publikaciji.
Studenti i radnici Panevropskog univerziteta koji su uložili velike napore u lektorisanju, grafičkom dizajnu i
prelomu ove vanserijske publikacije.
Na ovo izdanje se primjenjuju “copyright” autorska prava iz: The GNU Free Documentation License:

A copy of the license is included.

The license uses grants free access to our content in the same sense as free software is licensed
freely. That is to say, content of “Akademske vještine” can be copied, modified, and redistributed
so long as the new version grants the same freedoms to others and acknowledges the authors of
the articles used (a direct link back to the article satisfies our author credit requirement). Articles
included in this publication therefore will remain free under the GFDL and can be used by anybody
subject to certain restrictions, most of which serve to ensure that freedom.To fulfill the above goals,
the text contained in this publication is copyrighted (automatically under the Berne Convention)
by Ameritech and Muskingum College contributors and licensed to the public under the GNU Free
Documentation License (GFDL). The full text of this license is at Wikipedia:Text of the GNU Free
Documentation License.

20
 1. Pažnja i
slušanje
1.1. Uvodne informacije o pažnji i slušanju
Pažnja je sposobnost da se mentalno koncentrišemo i pažljivo usredsredimo. Slušanje se odnosi na
usredsređivanje da čujemo nešto. Moramo obratiti pažnju kako bismo uspješno slušali, ali pažnja je važna i
pri obavljanju drugih zadataka kao što su čitanje, pisanje, polaganje ispita i pregledanje informacija.
Kvalitet i kvantitet pažnje je vitalan za proces učenja. Proces poklanjanja pažnje utiče na sposobnost 1. Pažnja
studenta da prebaci nove informacije iz čulnog pamćenja u kratkoročno. Moramo očuvati visok nivo pažnje i slušanje
tokom ponavljanja kako bi se informacije preselile u kratkoročno pamćenje.
 Pažnja i slušanje su intrinsički povezani sa «Kodiranjem i pronalaženjem» i «Pamćenjem».
Pogledajte te stranice za dodatne informacije.

1.1.1. Pažnja i pamćenje

«Najvažniji činilac sistema pamćenja za poboljšanje samog rada pamćenja jeste proces pažnje.
Vjerovatnoća da će informacija u radnom pamćenju biti upijena ili izazvati da se pojave određeni tragovi
iz dugoročnog pamćenja zavisi od toga koliko snažno posvetimo pažnju informaciji u radnom pamćenju»
(Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 9).
«Slaba pažnja ograničava jasnost informacije koja može biti upijena u dugoročno pamćenje ili koja
može podstaći pojavljivanje željenog sjećanja iz dugoročnog pamćenja. Kada se više pažnje pokloni radnom
pamćenju, informacija je jasnija i olakšava upijanje ili pojavljivanje. Više jasnijih detalja će biti zabilježeno u
dugoročnom pamćenju, a vjerovatnoća da ćemo ih se kasnije prisjetiti će porasti. Stoga, učeći da povećamo
nivo pažnje, možemo poboljšati kvalitet rada pamćenja» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 9).
«Kada obraćamo pažnju na sadržaj radnog pamćenja, nivo intenziteta nije jedini činilac koji varira.
Naša pažnja se takođe mijenja i u odnosu na različite detalje ideja, slika i percipiranih elemenata koji se čuvaju
u radnom pamćenju. Drugim riječima, više pažnje poklanjamo nekim detaljima nego nekim drugim. Naravno,
oni detalji kojima poklonimo najviše pažnje će vjerovatnije biti zabilježeni nego oni na koje ne obraćamo
pažnju. . . . voljno raspoređujemo pažnju na sadržaj radnog pamćenja. Oni detalji u radnom pamćenju na koje
obratimo više pažnje vjerovatnije će biti zabilježeni u dugoročnom pamćenju i kasnije će se iz njega pojaviti»
(Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 10).
«Nivo i raspoređenost pažnje kombinuju se u ukupnoj količini pažnje posvećene svakom detalju
određene misli u radnom pamćenju. . . . Razlika između nivoa i raspoređenosti pažnje je važnja za pamćenje
zato što mnoge manipulacije koje možemo obaviti radi povećanja nivoa nemaju uticaja na raspoređenost
pažnje. Obrnuto, mnoge od manipulacija koje mijenjaju raspoređenost pažnje (prenoseći pažnju na određene
detalje u radnom pamćenju) često nemaju nikakvog dejstva na ukupni nivo intenziteta» (Herrmann, Raybeck
i Gutman, 1993, str. 10-11).
Odnos između pažnje i pamćenja prikazan je sljedećem modelu obrađivanja informacija.

ponavljanje

SENZORSKO pažnja KRATKOROČNO

INPUT OUTPUT
PAMĆENJE PAMĆENJE

kodiranje pronalaženje

DUGOROČNO
PAMĆENJE

23
 1.1.2. Komponente posvećivanja pažnje
Postoje četiri komponente poklanjanja pažnje, od kojih svaka utiče na našu sposobnost da održimo
pažnju (Coleman, 1993, str. 1-29).
1. Pažnja • Studentova zainteresovanost za temu i način na koji su informacije predstavljene.
i slušanje
• Motivacija za učenje, na koju utiče zainteresovanost za materijal kao i prethodni uspjesi i neuspjesi.
• Sposobnost da se razlikuju važnije od manje važnih informacija. Vještina u ovoj oblasti može se
pospješiti traženjem ključnih riječi u govoru ili pisanom materijalu (npr. «sljedeća tri činioca», «da
zaključimo», «pored toga» i «najvažnije razmatranje»), osluškivanjem promjena u govornikovom
glasu, upotrebom informacija na tabli ili projektoru, traženje gestovnih nagoveštaja (tj. pogled,
blizina, stav) ili uočavanjem ponavljanja određenih ideja u govoru.

• Budnost, ili sposobnost usredsređivanja na temu i zanemarivanje svega što ometa pažnju.

1.1.3. Poremećaj nedostatka pažnje

Poremećaj nedostatka pažnje (ADD – Attention Deficit Disorder) je skup odlika ponašanja uočenih
u različitom stepenu i kod djece i kod odraslih: pažnja kratkog trajanja, teškoća pri koncentrisanju, lako
odvlačenje pažnje i teškoća u kontrolisanju nagona (Coleman, 1993, str. 1-29). Propratni oblici obuhvataju
teškoće u praćenju uputstava ili povinovanju pravilima, teškoće u jezičkoj obradi, slabe organizacione vještine,
slabe društvene vještine, nizak nivo samopoštovanja i slabe perceptualne motorne vještine. Karakteristike
ovog poremećaja su najuočljivije u «nestrukturisanim, bučnim ili visoko-stimulativnim situacijama» (Coleman,
1993, str. 4).
Primarni ADD je nasljedan. Sekundarni ADD može nastati usljed raznovrsnih uzroka, uključujući
poremećaje raspoloženja, primarne neurološke poremećaje, neke hromozomske poremećaje, prenatalne
povrede, postnatalne povrede ili bolesti, prevremeno rođenje ili izloženost prevelikim nivoima radijacije. Neki
stručnjaci smatraju ADD poremećajem učenja. Međutim, studenti bez poremećaja učenja ili ADD mogu imati
teškoće u posvećivanju pažnje.

1.1.4. Stanja koja liče na ADD

Stanja i situacije koje nisu ADD mogu uticati na sposobnost studenta da posveti pažnju (Coleman,
1993, str. 1-29). To su:

• poremećaji učenja

• napadi bolesti
• nedostatak motivacije usljed kućnog okruženja u kojem se učenje ne cijeni ili zbog prethodnih
neuspjeha u akademskim aktivnostima

• dosada kod naprednih ili nadarenih studenata

• fizičko ili seksualno zlostavljanje

• porodični stres i nasilje

• hronični nedostatak sna

• slaba ishrana

• Hiršprungova bolest (teškoće u varenju)

• hipertiroidnost (preterana aktivnost tiroidne žlezde)

24
1.1.5. Svrhe strategija za pažnju i slušanje
Primarna svrha strategija vezanih za pažnju jeste da pruže alternativu koja ne obuhvata uzimanje
lijekova za poboljšanje koncentracije i pažnje.

Strategije za poboljšanje pažnje i slušanja mogu se primjeniti na više akademskih situacija, kao što su: 1. Pažnja
i slušanje
• tokom predavanja

• tokom čitanja zadatih tekstova

• tokom individualnih časova

• pri obavljanju domaćih zadataka

• tokom grupnog učenja

• tokom polaganja ispita

1.1.6. Prednosti strategija za pažnju i slušanje

Strategije za pažnju su korisne na više načina. U akademskom smislu, unaprjeđene vještine
posvećivanja pažnje mogu pozitivno da utiču na uspješnost studenta u pisanju bilježaka, učestvovanju
na času, čitanju, praćenju uputstava, obavljanju zadataka, grupnom učenju, pripremi za ispit i polaganju
ispita. Studenti sa selektivnom pažnjom ili ADD imaju otežan proces učenja. Stoga, strategije osmišljene da
pomognu u poklanjanju pažnje su vitalne za njihov akademski uspjeh.
U društvenom smislu, unaprjeđene vještine poklanjanja pažnje mogu pozitivno da utiču na sliku koju
student ima o sebi i njegovo samopoštovanje jer počinje da uočava svoje prednosti i slabije strane. To, opet,
može uticati na studentovu spremnost da učestvuje u grupnim aktivnostima, uspješnost u grupnim aktivnostima,
osjećaj organizovanosti i kontrole i sposobnost da se prikladno ponaša u nestrukturisanim situacijama.

25
 1.2. Specifične strategije za pažnju i slušanje

1.2.1. Osnovne zdravstvene potrebe, Slika o sebi i Nadgledanje ponašanja i

1. Pažnja ishoda u učenju
i slušanje
1.2.1.1. Osnovne zdravstvene potrebe
Budući da nesposobnost poklanjanja pažnje može biti uzrokovana ili pojačana lošim zdravljem,
važno je da studenti ispune osnovne zdravstvene potrebe. Ova strategija je dobar «prvi korak» u rješavanju
teškoća pri poklanjanju pažnje i slušanju zato što je prilično direktna, vjerovatno je jedna od najlakših strategija
za primjenu i može riješiti jedan od osnovnih uzroka nedostatka pažnje.
Zdravlje je stalan, kontinuiran proces. Ne možemo se baviti dobrim zdravljem jedne nedelje, a
naredne ne. Stoga, važno je da dobre zdravstvene navike postanu dio rutine svakog studenta.

Sljedeće aspekte osnovnih zdravstvenih potreba trebalo bi razmotriti i ocijeniti sa studentima.

San

• Da li se student dovoljno odmara i spava?

• Da li student ima rutinu u spavanju ili je spavanje haotično?

Ishrana

• Da li student jede dva ili tri uravnotežena obroka dnevno?

• Da li student pretjeruje u brzoj hrani, cigaretama ili drogama i alkoholu?

Fizičko stanje

• Da li su studentov sluh i vid provjereni?

• Da li je student pregledan za poremećaj nedostatka pažnje?

• Da li je student pregledan da li boluje od afektivnih, neuroloških ili hromozomskih poremećaja?

• Da li student traži odmah ljekarsku pomoć čak i za manje bolesti?

Vježbanje

• Da li student redovno vježba?

Mentalno zdravlje

• Da li se student preprekama pristupa mirno i racionalno ili stresno i iracionalno?

• Da li se student suočava sa stvarnošću ili je izbjegava?

• Da li se student pretjerano brine?

• Kako student podnosi stres?

• Za više informacija o zdravlju i procesima učenja, pogledajte «Manipulacije stanjem pamćenja» u
poglavlju o pamćenju.

1.2.1.2. Slika o sebi

Student koji ima problema sa posvećivanjem pažnje i slušanjem često ima slab uspjeh u školi
i društvenom okruženju; to, opet, može negativno uticati na sliku koju on ima o sebi. Slika o sebi može u
velikoj mjeri uticati na proces učenja. Pronađite više informacija o slici o sebi u odjeljku «Uklanjanje unutrašnjih
ometača».

26
 Sljedeće savjete mogu koristiti predavači, savetnici, tutori i roditelji kako bi pomogli studentu da
pobojšava sliku o sebi. Stavke 7 do 14 definisao je Koleman (Coleman,1993, str. 90-96).

• Pomozite studentu da utvrdi svoje vrline.

1. Pažnja
• Ohrabrite studenta da se stalno podsjeća na te vrline.
i slušanje
• Povećajte studentovu svijest o njegovim ambicijama i ciljevima, i dugoročnim i kratkoročnim.
• Pomozite studentu da razvije realističan plan djelovanja za ostvarenje svojih ciljeva.
• Ohrabrite studenta da stalno procjenjuje svoj napredak ka ciljevima, uključujući i razloge zašto su
ciljevi dostignuti, odnosno zašto do toga nije došlo.
• Pohvalite i nagradite studenta za obavljanje zadataka ili ostvarivanje ciljeva, i ohrabrite ga da i sam
to uradi.
• Primjetite i pohvalite dobro ponašanje, uključujući ponašanje u učenju i društveno ponašanje;
pozitivno ohrabrenje je važno za mlađe studente kao i studente na visokoškolskim ustanovama.
• Koristite «opisne» pohvale umjesto ocjenjivačkiih komentara; na primjer, možete prokomentarisati da
studentov istraživački rad «dobro koristi primjere i statističke podatke» prije nego da je «odličan rad».
• Izbjegavajte potcenjivačke i ponižavajuće komentare, i izbjegavajte poređenje studentovog
napretka sa drugim studentima.

• Pružite studentu jasna i jednostavna uputstva o zadatku; koristite što je moguće više čula.

• Vježbajte društvene vještine sa studentom.

• Pružite studentu društvene ili akademske situacije u kojima će biti uspješan.

• Ograničite broj odluka koje student treba da donese.

• Razgovarajte o studentovim problemima nasamo.

1.2.1.3. Nadgledanje ponašanja i ishoda u učenju

Poglavlje «Nadgledanje» sadrži informacije i strategije za procjenu vještina učenja, uzročno
pripisivanje, prikupljanje podataka za ispit, procjenu vještina upravljanja vremenom i procjenu podložnosti stresu.
Samonadgledanje ponašanja u učenju
• Uputite studenta u ocenjivanje njegovog ponašanja u učenju, nudeći povratne informacije o
«tačnosti» njegove procjene.
• Student će ili postati siguran u svoju sposobnost ocjenjivanja samog sebe, ili će postati svjestan
svojih netačnih pretpostavki.
Samonadgledanje ishoda učenja
• Uputite studenta u vođenje pisanih bilježaka o tome kako su zadaci obavljeni, ocjenama zadataka,
profesorskim komentarima, proseku ocjena, Itd.

• Pomozite studentu da nauči da povezuje uloženi trud i ishode za svaki zadatak.

• Uspješni studenti su uvijek svjesni svog akademskog statusa.

27
 1.2.2. Uklanjanje unutrašnjih i spoljašnjih ometača; Očuvanje budnosti

1.2.2.1. Uklanjanje unutrašnjih ometača

1. Pažnja Unutrašnji ometači su izvori ometanja koji se javljaju u pojedincu. Obuhvataju nezainteresovanost,
i slušanje nedostatak motivacije i nisko samopoštovanje. Strategije opisane u poglavlju «Motivacija» su relevantne i za
uklanjanje unutrašnjih ometača.

Nezainteresovanost
• Stvorite zainteresovanost prikupljajući informacije o temi iz raznovrsnih izvora – predavanja,
tekstova, časopisa, televizije, radija i od drugih studenata.
• Povezivanjem novih informacija sa starim znanjem i njihovim primjenjivanjim na svakodnevni život
često nove informacije postaju relevantnije i zanimljivije.

• Aktivno koristite novo znanje postavljajući pitanja, predviđajući sljedeće korake, razgovarajući i pišući.

• Personalizujte nove informacije i povežite ih sa stvarima koje se vas lično tiču.

• Koristite novo znanje na drugim časovima.

• Radite sa kolegama iz razreda na očuvanju zainteresovanosti za temu ili zadatak.

Motivacija

• Odredite specifične ambicije ili ciljeve koji se mogu ostvariti kroz uspjeh u školi ili na nekom času.

• Usredsredite se na pozitivne aspekte kursa ili predavača.

• Zamislite sebe kao uspješnu osobu.

• Učinite informacije relevantnim za vas lično.

• Koristite novo znanje na nove načine.

Samopoštovanje i razgovor sa sobom
Razgovor sa sobom se odnosi na proces iznošenja stavova na nivo svijesti. To je ono što sami
sebi govorimo i to odslikava naše samopoštovanje. Razgovor sa sobom može biti negativan, pozitivan ili
neutralan. Samopoštovanje i slika o sebi su takođe obrađeni u ovom poglavlju.
Negativan razgovor sa sobom

• Neuspješan student ima tendenciju da se upusti u negativan razgovor sa sobom.

• Komentari mogu obuhvatiti «Nikad neću položiti ovaj ispit» ili «Nije mi mjesto na fakultetu».

• Takvi studenti moraju postati svjesni ovog ponašanja i njegovih posljedica.

• Fasilitatori bi trebalo da pomognu studentima da zamjene negativan sa neutralnim ili pozitivnim
razgovorom sa sobom.
Pozitivan razgovor sa sobom

• Ovo je proces davanja prikladnih prijedloga samom sebi radi pozitivnog uticaja na sopstvena osjećanja.
• Izjave mogu obuhvatiti «Vrlo sam pripremljen za ovaj ispit» ili «Mogu da završim istraživački rad
na vrijeme».

• Uspješni studenti imaju tendenciju da se upuste u pozitivan razgovor sa sobom.

28
1.2.2.2. Uklanjanje spoljašnjih ometača
Spoljašnji ometači su izvori ometanja koji potiču izvan studenta. Obuhvataju faktore iz okruženja
kao što su buka, ljudi, predmeti i mirisi. Drugi spoljašnji ometači su vezani za loše upravljanje vremenom,
organizaciju ili vještine učenja. Lični problemi su još jedan spoljašnji izvor ometanja. 1. Pažnja
Faktori okruženja i slušanje
• Prostor u kom učimo treba da bude lišen ometača kao što su buka ili kretanje ljudi. Podesite svjetlo
tako da ne blješti ili ne sija direktno u oči. Ne treba da bude ni pretamno ni presvjetlo. Izbjegavajte
da sjedite u sjenci. Prostorija bi trebalo da ima prijatnu temperaturu. Ako ne možete da kontrolišete
temperaturu prostorije, prikladno se obucite. Oblačenje u slojevima je bezbjedna alternativa.
Izbjegavajte da sjedite na krevetu, kauču ili previše tapaciranoj stolici jer će vam u njima biti previše
udobno.
• U učionici, student bi trebalo da odabere mjesto udaljeno od prozora, vrata, prijatelja, zidnih karata
i časovnika. Često je korisno sjesti u prednji dio učionice i izbjegavati sjedišta na krajevima redova.
Nađite «centar energije» prostorije na osnovu predavačevih postupaka. Sjedite tamo gdje drugi aktivni
studenti sjede. Opet, treba se obući tako da možete lako da se prilagodite temperaturi prostorije.
Upravljanje vremenom, organizacija i vještine učenja
Ove teme su obrađene na drugim mjestima u ovom poglavlju budući da pripadaju pažnji i slušanju;
pogledajte «Napomene u vezi s upravljanjem vremenom», «Napomene u vezi s organizacijom i pripremom»
i «Napomene u vezi s vještinama učenja» za više informacija.

 Ove teme su obrađene i u poglavlju «Opšte strategije učenja» budući da pripadaju akademskim
vještinama uopšte; pogledajte poglavlja «Upravljanje vremenom» i «Organizacija» za više
informacija.

Lični problemi
Važno je prepoznati lične probleme koje student doživljava. Izvjestan stepen saosjećanja je
koristan, kao i pomaganje studentu da odredi u čemu leži problem. Međutim, podjednako je važno izbjeći
ohrabrivanje ili pokušaje mješanja u problem ukoliko nemate posebnu obuku. Uputite studenta profesionalnom
savjetniku umjesto toga. Poglavlje «Anksioznost pred ispit» sadrži neke informacije u vezi sa oslobađanjem
od napetosti.

1.2.2.3. Očuvanje budnosti na predavanjima/vježbama

Sljedeći savjeti mogu vam pomoći da bolje pratite predavanja/vježbe. Pogledajte i strategije
navedene u okviru «Uklanjanje spoljašnjih ometača», «Uklanjanje unutrašnjih ometača», «Napomene u vezi
s organizacijom i pripremom» i «Koncentracija» u ovom poglavlju.
• Budite spremni i organizovani za predavanja/vježbe (vidite «Napomene u vezi s organizacijom i
pripremom»).
• Motivišite se za predavanja/vježbe i razvijte interesovanje za temu (vidite «Uklanjanje unutrašnjih
ometača» i «Koncentracija»).
• Prikladno se odmorite kako ne biste došli u iskušenje da zaspite na predavanju/vježbama.
• Sjedite tamo gdje je mjesto dešavanja; odaberite odgovarajuće sjedište (vidite «Uklanjanje
spoljašnjih ometača»).
• Budite «oportunist», pronalazeći oblasti zajedničkog interesovanja između vas i predavača.
• Zapitajte se «Zašto je ova informacija važna?» i «Kako će mi pomoći?»
• Odredite govornikov i prilagodite mu se. Da li želi da obavjesti, ubjedi ili zabavi?
• Pokušajte da čujete centralne teme prije nego izolovane činjenice. Povežite činjenice i teme ili
različite teme međusobno čak i kada predavač ne uradi to eksplicitno.

29
 • Radite na vještinama pisanja bilježaka (vidi «Vođenje bilježaka»).
• Budite aktivni tokom predavanja/vježbi. Stalno hvatajte bilješke. Ostavite marginu sa strane da
biste zapisali ključne riječi i pojmove. Postavljate pitanja (koristite spisak pitanja koji ste unaprijed
1. Pažnja pripremili) i odgovarajte na pitanja. Predvidite šta će biti obrađeno sljedeće. Tokom pauza u
predavanju možete zapisati pitanja u svojim bilješkama, podvući važne termine i pojmove, ili
i slušanje
povezati materijal sa predavanja sa pročitanim zadatim tekstovima.

• Isplanirajte da sumirate sadržaj predavanja u narednih 8 sati; radite sa prijateljem ako je potrebno.
• Ako ništa drugo ne uspije, duboko udišite kako biste povećali dotok kiseonika. Ili, skinite jednu cipelu.
To uspostavlja temperaturnu razliku u vašem tijelu što vam može pomoći da ostanete budni.

1.2.2.4. Ostanite usredsređeni tokom čitanja

Sljedeći savjeti vam mogu pomoći da ostanete usredsređeni tokom čitanja zadatih tekstova.

• Odaberite odgovarajuće mjesto za čitanje (vidi «Uklanjanje spoljašnjih ometača»).

• Motivišite se i razvijte interesovanje za temu (vidi «Uklanjanje unutrašnjih ometača» i
«Koncentracija»).

• Prikladno se odmorite kako ne biste došli u iskušenje da zaspite.

• Isprobajte SQ3R strategiju ili strategiju Pregledanje-čitanje-obnavljanje za čitanje (vidi
«Razumjevanje pročitanog»).

• Radite tokom kratkih vremenskih intervala i pravite pauze između njih.

• Pomiješajte predmete ili zadatke kako biste izbjegli dosadu.

• Nagradite sebe na kraju čitanja.

1.2.3. Usmjerenost na zadatak, organizacija i priprema i ostale napomene

1.2.3.1. Usmjerenost na zadatak

Ostati usredsređen na cilj pri obavljanju zadataka može biti teško za studente sa nedostatkom
pažnje. Sljedeći prijedlozi mogu pomoći studentima da ostanu usmjereni na zadatak. Studenti mogu sami
primjeniti ove strategije ili zatražiti pomoć fasilitatora.

Učiniti zadatak definitivnim

• Odredite šta mora biti urađeno da bi se obavio zadatak.

• Budite sigurni da ste potpuno razumjeli uputstva i očekivanja vezana za zadatak.

• Zatražite pojašnjenje uputstava od predavača radije nego od drugih studenata.

Podjeli pa vladaj

• Podjelite zadatak na manje dijelove, lakše za rukovanje.

• Razvijte neku vrstu strukture koja je smislena studentu.
• Razvijte vremenski raspored za obavljanje svakog od dijelova.
• Radite na jednom po jednom dijelu, prelazeći na drugi dio kada dosada počne da se pojavljuje.
• Organizujte svaki dio zadatka u odvojene fascikle.
• Nagradite sebe nakon završetka svakog od dijelova zadatka.

30
  Pogledajte poglavlje «Upravljanje vremenom» i «Organizacija» za strategije raspoređivanja i
organizacije.
1. Pažnja
Osjetite snažnu potrebu da obavite zadatak i slušanje
• Povežite obavljanje zadatka sa svojim akademskim ciljevima.
• Povežite obavljanje zadatka sa svojim kratkoročnim ciljevima, dugoročnim ciljevima i ambicijama.
Počnite po svaku cijenu
• Pokušajte da ignorišete teškoće do kojih predviđate da će doći.
• Ne mislite na ono što biste radije radili ili jednostavno odredite vrijeme za koje ćete ih obaviti i
uklonite ih s puta.
• Ako vam druge obaveze zamagljuju koncentraciju, napravite spisak onoga što treba kasnije da
obavite; tako ćete ih privremeno ukloniti iz misli.
• Za više informacija pogledajte odjeljak «Koncentracija» u ovom poglavlju.
Pripremite efikasan prostor za učenje
• Za savjete, pogledajte odeljke «Uklanjanje spoljašnjih ometača» i «Napomene u vezi s organizacijom
i pripremom».
Koncentrišite se
• Radite na strategijama koncentracije koje će vam pomoći da ostanete usredsređeni.
• Za specifične prijedloge vidite odjeljak «Koncentracija» u ovom poglavlju.
Umanjite stres
• Suočite se direktno sa ličnim problemima i izvorima stresa.
• Za više informacija pogledajte odjeljak «Uklanjanje spoljašnjih ometača”.
Evaluirajte
• Stalno, objektivno i realno evaluirajte napredak ka završetku zadatka.
• Ako je potrebno, zatražite pomoć nekog drugog (predavača, savjetnika, tutora, roditelja, prijatelja
od povjerenja) za evaluiranje napretka.

1.2.3.2. Napomene u vezi s organizacijom i pripremom

Organizovanost i pripremljenost za učenje uklanja jedan od snažnih ometača koji mogu spriječiti
pažnju i slušanje. Ako ste organizovani i pripremljeni, imate jednu brigu manje! Organizovanost i pripremljenost
za predavanje/vježbe i učenje može poboljšati pažnju i slušanje. Dodatne strategije su opisane u poglavlju
«Organizacija».
Organizacija i priprema za predavanje/vježbe
Razmislite o temi prije predavanja/vježbi; pet minuta provedenih u odlasku na predavanje/vježbe
savršeno su vrijeme za ovo.
• Stignite ranije na predavanje/vježbe kako biste mogli da odaberete mjesto u dijelu učionice u kom
ima najmanje ometanja (vidi odjeljak «Uklanjanje spoljašnjih ometača»).
• Dok čekate da predavanje/vježbe počne, pregledajte bilješke od prethodnog dana kako biste ušli
u predmet.

• Ponesite odgovarajuće materijale na predavanje/vježbu: sveske, knjige, olovke, hemijske, digitron, itd.

• Završite zadatke na vrijeme.

31
 • Pročitajte zadate tekstove prije nego što treba da budu obrađeni na predavanju/vježbi (čak i za
matematiku). Morate ih jednom pročitati, tako da je najbolje obaviti to prije predavanja/vježbi. Ako
nemate vremena da pažljivo pročitate tekstove, barem ih pregledajte kako biste uočili glavne ideje.

1. Pažnja • Ponesite kratak opis tekstova ili rezime ključnih ideja na predavanje/vježbe.
i slušanje • Pripremite spisak pitanja o tekstovima i prethodnim bilješkama; bićete spremni da postavite
inteligentna pitanja kada osjetite da vam se pažnja gubi.

• Organizujte radove koje ste radili za taj kurs u fascikle ili registratore.

Organizacija i priprema za učenje

• Nađite posebno mjesto za učenje, ili mjesto koje se može vremenom povezati sa učenjem.
• Organizujte svoj radni prostor (sto, knjige, sveske, pribor) i neka vam sve što vam je potrebno
bude pri ruci. Savjeti su dati u odjeljku «Prostorna organizacija» u poglavlju «Organizacija».
• Radite u prostoru lišenom «ometača» (vidi «Uklanjanje spoljašnjih ometača»).
• Razvijte redovnu rutinu u jelu, učenju, odmaranju i vježbanju.
• Razvijte dnevne rasporede aktivnosti i nedjeljne planove, i držite ih se. Specifične strategije su date
u poglavlju «Upravljanje vremenom».

• Napravite sebi podsjetnike o zadacima i postavite ih na uočljiva mjesta u svojoj sobi.

• Razdjelite velike projekte na zadatke lakše za rukovanje, zatim odredite rokove za završavanje tih
manjih zadataka. Vidi poglavlje «Upravljanje vremenom» .

• Radije kupite sopstvene knjige nego da ih pozajmljujete.

1.2.3.3. Napomene u vezi s upravljanjem vremenom

Mada je upravljanje vremenom obrađeno detaljnije u poglavlju «Upravljanje vremenom», neke
osnovne tačke su relevantne za razgovor o pažnji i slušanju.
Odabir kurseva
• Broj časova predavanja/vježbi kao i njihov sadržaj trebalo da pažljivo budu razmotreni pri odabiru
kurseva.
• Student koji ima problema sa pažnjom trebalo bi da odluči da se ne upiše na časove koji su duži od
50 minuta ako je to moguće, naročito kurseve sa predavanjima u kojima su studenti malo aktivni.
• Student koji ima teškoća sa pažnjom trebalo bi da odabere da se ne upiše na spojene kurseve koji
idu jedan za drugim bez pauze između.
Lično vrijeme
• Trebalo bi urediti dnevne, nedjeljne, mjesečne i semestralne rasporede kako bi pomogli u upravljanju
vremenom.

• Trebalo bi odrediti vrijeme u rasporedu za adekvatno vrijeme za učenje kao i slobodno vrijeme.
• Vrlo je važno da studenti periodično evaluiraju kako su isplanirali da provedu vrijeme i kako su ga
zapravo proveli. To pomaže u razvijanju svijesti o praksi upravljanja vremenom.

• Studentima bi priprema za predavanje/vježbe trebalo da postane dio svakodnevne rutine.

• Različiti predmeti i aktivnosti bi uvijek trebalo da budu pomiješani tokom kratkih perioda učenja
kako bi se izbjegla dosada.

32
Susreti sa tutorom
Zahvaljujući sljedećim strategijama susreti sa tutorom (i druge intenzivne sesije učenja) mogu
postati produktivniji za studente koji imaju nedostatak pažnje.
• Podjelite svaki sastanak na različite zadatke, provodeći 15-20 minuta na svakom. 1. Pažnja
i slušanje
• Obnavljajte na početku i na kraju svakog sastanka i/ili svake nove aktivnosti.
• Razmotrite promjenu rasporeda sastanaka kako biste pronašli optimalno vrijeme koje odgovara
studentovoj zainteresovanosti ili nivou aktivnosti.
• Podjelite zadatke na realne vremenske okvire konsultujući dnevne, nedjeljne, mjesečne ili
semestralne planove.
Grupno učenje
Zahvaljujući sljedećim strategijama grupni sastanci mogu postati produktivniji za studente koji imaju
problema u učenju.
• Ciljevi i očekivanja studijske grupe bi trebalo da budu jasno određeni.
• Grupa bi trebalo da se sastaje tokom kratkih vemenskih intervala ili bi trebalo da podjeli sastanak
na manje zadatke, provodeći 15-20 minuta na svakom zadatku.
• Grupa bi trebalo da se sastaje u prostoru bez ometanja (vidi «Uklanjanje spoljašnjih ometača»).
• Ako studenti sa nedostatkom pažnje imaju loše društvene vještine ili kontrolu impulsa, trebalo bi da
budu postepeno uvedeni u situacije grupnog učenja; pored toga, nadgledanje medijatora bi moglo
biti korisno dok se student ne privikne na situaciju.

1.2.3.4. Napomene u vezi s vještinama učenja

Vještine učenja, kao što je razmotreno u drugim poglavljima, mogu pomoći u održavanju pažnje kod
studenata.

 Poglavlje «Praćenje» nudi strategije za ocjenjivanje sopstvenih vještina učenja.

• Strategije kao što je SQ3R, opisana u poglavlju «Razumijevanje pročitanog», pomažu

studentima da održe pažnju tokom čitanja.
• Šifrovanje pomoću boja i markera pomaže studentima da obrate pažnju na važnije
informacije.
• Vizuelna pomagala kao što su tabele, grafikoni, fleš-karte i vremenski nizovi
mogu pomoći studentima da se usredsrede. Oni su detaljno obrađeni u odjeljku
«Organizovanje informacija» u poglavlju «Organizacija».
Strategija upravljanja vremenom, kao što su razdvajanje obnavljanja i vremenski planeri, pomažu
studentima da održe pažnju na zadatku koji rade.

1.2.3.5. Kompenzaciona sredstva

Kompenzaciona sredstva su često korisna za studente sa nedostatkom pažnje. Udžbenici ili zadati
tekstovi snimljeni na traku pomažu studentu da se usredsredi dok čita.
Snimanje predavanja pruža prilično potpunu, trajnu, audio bilješku predavanja. Studenti mogu
koristiti trake da poboljšaju kvalitet bilježaka ako imaju problema da održe pažnju tokom čitavog časa. Vidite
«Vođenje bilježaka» za više informacija.
Koristite računare ili programe za obradu teksta da bi studenti ostali aktivni, što pak pomaže i u
održavanju pažnje.

33
 1.2.4. Koncentracija, Slagalica II grupna aktivnost i Vježbanje pažnje

1.2.4.1. Koncentracija
1. Pažnja Uputite studente da ojačaju samo dobre koncentracione strategije. Drugim riječima, ne ojačavajte
i slušanje ponašanja u učenju koja predstavljaju slabe koncentracione strategije. Studenti bi trebalo i da budu svjesni
prepreka koncentraciji i izvora ometanja u svom prostoru za učenje i da ih analiziraju. Pogledajte odjeljke
«Uklanjanje spoljašnjih ometača» i «Uklanjanje unutrašnjih ometača» za detaljnije savjete.
Loše koncentracione navike
Navedene su loše koncentracione navike kojih bi studenti trebalo da postanu svjesni i da pokušaju
da ih promjene kako bi poboljšali koncentraciju:

• Prelazak na drugu aktivnost učenja zbog nemogućnosti koncentrisanja na dotični zadatak.

• Odabir prostora za učenje ili sjedišta u učionici sa poznatim ometačima.

• “Ulijetanje” u zadatak bez razumijevanja uputstava, razmatranja svrhe zadatka ili povezivanja
zadatka sa kursom u cjelini.

• Energično raspravljanje sa predavačem na času ili potpuno izbjegavanje učešća u času.

• Radimo nešto drugo ili razmišljamo o pokretanju nečeg drugog dok sjedimo da učimo.
Uslovi neophodni za koncentraciju

Sljedeći spisak navodi uslove neophodne za koncentraciju.

• Uklonite spoljašnje i unutrašnje ometače.

• Postarajte se da budete zdravi i odmorni.

• Ispunite organizacione i potrebe upravljanja vremenom.

• Izbjegavajte da sanjarite o onome što želite da uradite time što ćete da odredite vrijeme u rasporedu
kada ćete ih zaista i uraditi.

• Izbegavajte zabrinutost o onome što morate da uradite tako što ćete napraviti spisak i kasnije to obaviti.

• Potpuno shvatite svrhu, uputstva i očekivanja koje zadatak nosi.

Memori i Joder (Memory i Yoder 1988) uradili su šestodijelni vodič za poboljšavanje koncentracije.
Svaki dio odgovara ciljevima strategije, i poseban plan djelovanja za pristupanje svakom od datih ciljeva.
• Obezbjedite razumijevanje.

o Saslušajte ili pročitajte uputstva i smjernice pažljivo.

o Saznajte očekivanja koja treba ispuniti.

o Potražite objašnjenje od predavača ako je potrebno.

o Ne otpočinjite zadatak dok ne razumijete u potpunosti sva uputstva i očekivanja.

• Održite zaineteresovanost za temu.
o Razvijte zainteresovanost za predmet tako što ćete razgovarati sa drugim studentima
koji su uživali na času ili im je to glavni predmet, tako što ćete čitati članke iz časopisa ili
gledati televizijske programe vezane za temu.
o Razvijte zainteresovanost za zadatak tako što ćete prethodno pregledati materijal kako
biste pronašli dijelove koji vas zanimaju, usredsrediti se na glavne ideje prije nego na
detalje ili potražiti opšte principe i šira objašnjena.

34
 o Izbjegavajte sanjarenje o onome što biste radije radili tako što ćete da odvojite vrijeme u
svom rasporedu da to i obavite.
o Obezbjedite raznovrsnost u učenju tako što ćete raditi na jednom predmetu ili zadatku
kratko vrijeme ili tako što ćete varirati aktivnosti u svakoj sesiji učenja. 1. Pažnja
• Nađite cilj. i slušanje

o Povežite zadatak sa specifičnim kratkoročnim ili dugoročnim ciljevima.

o Razmotrite cilj ka kome ćete ići, kao što je rok završetka, nivo kvaliteta, nivo napretka ili
ocjena.
• Održite šemu pažnje.

o Budite svjesni dobrih i loših koncentracionih navika.

• Pretvorite dobre procedure u navike.
o Dokumentujte upotrebu koncentracionih strategija i akademske ishode u njihovoj
primjeni.

o Uvijek radite u za to određenom prostoru za učenje u kom nema ometanja.

o Učite u slično vrijeme svaki dan kako biste razvili rutinu.

• Nagradite produktivnost.

o Nagradite sebe kada sprovodite dobre koncentracione navike.

Strategija sinopsisa u 60 sekundi

Hofmanova (Huffman 1992-1993) strategija sinopsisa u 60 sekundi se koristi u paru sa vodičem
koji su osmislili Memori i Joder za poboljšanje koncentracije (vidi prethodni dio). To je grupna aktivnost za
uvođenje, osnaživanje i primjenjivanje savjeta za poboljšanje koncentracije.
Strategija sinopsisa u 60 sekundi ima nekoliko prednosti. Prvo, to je aktivan proces koji zahtjeva
upotrebu više vještina kao što je čitanje, pisanje, govor, slušanje, primjena informacija, analitičko obrađivanje
i saradnja. Drugo, to je interaktivan proces, koji omogućuje studentima da međusobno reaguju i uče. Treće, to
je efikasan proces, koji izlaže studente velikoj količini informacija u kratkom vremenu. Konačno, ova strategija
se može izmjeniti tako da zadovolji studentove potrebe. Na primjer, tutori mogu da rade jedan-na-jedan
sa studentom obrađujući svaku od Memori i Joderovih strategija tokom nekoliko nedjelja. I, nakon što su
koncentracione strategije predstavljene i razmotrene, studenti mogu da vježbaju razvijanje sinopsisa u 60
sekundi za drugi materijal, i pisani i usmeni.
Koraci u strategiji sinopsisa u 60 sekundi su sljedeći.

• Podjelite grupu na parove ili grupe od po tri studenta.

• Dodjelite svakoj grupi jedan od šest odjeljaka Memory i Yoderove strategije za poboljšanje
koncentracije.
• Svaka grupa zatim čita i obilježava svoj odjeljak. Koje su ključne tačke tog odeljka? U kakvom su
odnosu dati prijedlozi sa ličnim iskustvom?
• Svaka grupa potom organizuje svoje informacije i razvija plan za njihovo predstavljanje ostalim
studentima. Postoji vremensko ograničenje od 60 sekundi za predstavljanje.
• Svaka grupa održava svoju prezentaciju sinopsisa u 60 sekundi. Članovi grupe se mogu smjenjivati
ili mogu odabrati prezentera. Podstaknite prezentere da koriste anegdote i svjedočanstva.
• Nakon prezentacije svake grupe, kompletna studentska grupa ocjenjuje strategiju i dodaje još
primjera i ličnih iskustava vezanih za nju.

35
 • Nakon što su završene sve grupne prezentacije i sve strategije procjenjene, otvoren je prostor za
studente da podjele dodatne strategije koje su koristili za poboljšanje koncentracije.
• Kompletna grupa potom razmatra u kojim situacijama bi određene strategije bile najuspješnije ili
1. Pažnja najmanje uspješne.
i slušanje • Svaki student to unosi u svoj dnevnik povezujući strategije sa budućim zadacima na kursu.

• Studenti su ohrabreni da evaluiraju svoj nivo koncentracije tokom semestra.

1.2.4.2. Grupna aktivnost «Slagalica II»

Strategija slagalice se koristi za razvijanje vještina i stručnosti potrebnih za uspješno učestvovanje
u grupnim aktivnostima. Ona se usredsređuje na vještine slušanja, govorenja, saradnje, razmišljanja i
rješavanja problema.
• Slušanje – Studenti moraju da aktivno slušaju kako bi naučili traženi materijal i bili sposobni da ga
prenesu drugima u svojim originalnim grupama.
• Govorenje – Studenti će biti odgovorni za prenošenje znanja stečenog u jednoj grupi i njegovo
ponavljanje novim slušaocima u svojim originalnim grupama.

• Saradnja – Svi članovi jedne grupe su odgovorni za uspjeh ostalih u grupi.

• Razmišljanje – Kako bi se uspješno završila aktivnost u originalnoj grupi, mora postojati razmišljanje
na nekoliko nivoa o onome što je naučeno u ekspertskoj grupi.
• Kreativno mišljenje – Grupe moraju osmisliti nove načine za pristupanje, podučavanje i predstavljanje
materijala.
Uputstva za strategiju slagalice su data u sljedećem pasusu. Informacije o ovoj strategiji su preuzete
iz Biltena Muskin Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14.
septembar, 1994).

• Definišite grupni projekat na kom će svi studenti tog kursa (godine) raditi.
• Nasumično podjelite sve studente na grupe od po 4-5 studenata, u zavisnosti od ukupnog broja
studenata na kursu(godini), i dodjelite broj (1 do 4-5) studentima u svakoj od njih.
• Dodjelite svakom studentu/broju temu u kojoj će postati ekspert.
• Teme mogu biti povezani aspekti neke teme opštijeg sadržaja.
• Na primjer, na času računarstva opšta teme bi mogao biti hardver a teme bi mogle biti centralni
procesor (student #1), memorija (student #2), input uređaji (student #3) i autput uređaji (student #4).
• Podijelite studente u ekspertske grupe na osnovu njima dodjeljenih brojeva i tema.
• Obezbjedite ekspertima materijale i izvore neophodne za učenje o njihovim temama.

• Ekspertima bi trebalo pružiti priliku da steknu znanje kroz čitanje, istraživanje i diskusiju.

• Ponovo spojite originalne grupe.

• Eksperti potom podučavaju ostatak grupe onome što su naučili.

• Smjenjuju se dok svi eksperti ne predstave svoj novi materijal.

• Grupa predstavlja rezultate cjelokupnom auditorijumu, ili mogu da učestvuju u nekoj aktivnosti
ocjenjivanja.

36
1.2.4.3. Vježbanje pažnje
Tehnike vježbanja pažnje razlikuju se od strategija održavanja pažnje zato što navodno stvaraju
trajna povećanja u kapacitetu pamćenja (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993). Istraživanja sa normalnim
odraslim osobama, međutim, pokazuju da su ove tehnike efikasnije za specifične zadatke prije nego za
pažnju uopšte. Kod pacijenata sa oštećenjem mozga, rezultati više ohrabruju ali, opet, vjerovatno je da je
1. Pažnja
u pitanju uticaj na samopouzdanje i vještine vezane za posebne zadatke prije nego na opštu sposobnost i slušanje
posvećivanja pažnje.
Herman, Rajbek i Gutman (Herrmann, Raybeck i Gutman 1993) opisuju nekoliko tehnika za
vježbanje pažnje.
• Jedan od metoda vježbanja pažnje obuhvata vježbanje osluškivanja slabih zvukova ili traženje
prigušenih svjetala pogledom. Ovaj metod je usmjeren na sposobnost održavanja pažnje.
• Druga tehnika uključuje vježbanje obavljanja dvije stvari u isto vrijeme kako bi se povećala
sposobnost podjele pažnje.
• Treća metoda obuhvata prepoznavanje detalja na vizuelnim slikama ili zvukova u muzici kako bi se
ojačala sposobnost uočavanja detalja.
• Još jedna tehnika uključuje vježbanje koncentrisanja u okruženju ispunjenom ometačima kako bi se
povećala sposobnost odupiranja ometanju.
• Alternativa metodama vježbanja pažnje jeste jednostavna praksa; odaberite situaciju u kojoj želite da
poboljšate pažnju i zatim se iznova i iznova postavljajte u tu situaciju i vježbajte posvećivanje pažnje.

37
1. Pažnja
i slušanje

38
 1. Pažnja
i slušanje

2. Pamćenje -
memorija

39
1. Pažnja
i slušanje

40
2.1. Uvodne informacije o pamćenju
Pamćenje je generativan, interaktivan, stalan mentalni proces pohranjivanja i pronalaženja znanja ili
iskustava. Studentova sposobnost da koristi svoje pamćenje i manipuliše njime u velikoj meri utiče
na njegove procese učenja.
Postoje tri elementa pamćenja: senzorsko pamćenje, kratkoročno pamćenje i dugoročno 1. Pažnja
pamćenje. Senzorsko pamćenje (SP) čuva informacije oko 20-30 sekundi, nakon kojih se one gube ukoliko
i slušanje
se ne pohrane u kratkoročnom pamćenju; ikone i odjeci (ehoi) su uobičajeni oblici kratkoročnog senzoričkog
pohranjivanja. Kratkoročno pamćenje (KRP) zadržava informacije privremeno. Dugoročno pamćenje (DRP)
obuhvata trajno pohranjivanje informacija.
«Sistem pamćenja je smješten u mozgu i produženoj moždini, na vrhu kičemene moždine. ... 2. Pamćenje
Dobro je poznato da različiti dijelovi mozga obavljaju različite memorijske funkcije, a ispostavlja se da je - memorija
dio produžene moždine uključen u pohranjivanje informacija u dugoročno pamćenje. Sljepoočni režnjevi ...
su takođe uključeni u bilježenje pamćenja. Pored toga, različiti tipovi pamćenja su smješteni u posebnim
dijelovima mozga. ... Budući da je memorijski sistem sačinjen od moždanog tkiva, na rad vašeg pamćenja
naravno direktno utiče stanje vašeg mozga. Loše zdravlje, zamor, neuhranjenost i konzumiranje droga mogu
dovesti do lošeg rada pamćenja» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 6-7).
«Kada nas pamćenje izda, to se događa na jedan od tri načina. Može se desiti da ne uspije da
pohrani nešto prvobitno u pamćenje; može se desiti da ne uspije da tokom vremena sačuva ono što je
prvobitno pohranjeno; ili se može desiti da ne uspije da se prisjeti nečeg, uprkos uspješnom pohranjivanju
i retenciji (zadržavanju)» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 7). To se često označava kao «pseudo-
zaboravljanje» zato što informaciju nikada zapravo nismo zaista znali. Još jedan oblik pseudo-zaboravljanja
se naziva mentalna zamagljenost; ono potiče od nepotpunog učenja usljed kog jasan neurološki trag nikada
nije u potpunosti zabilježen u mozgu.
«Aspekt memorijskog sistema najvažniji za poboljšanje rada pamćenja jeste proces posvećivanja
pažnje. Vjerovatnoća da će informacija u radnoj memoriji biti upijena ili dovesti do tog da se određeni tragovi
jave iz dugoročne memorije zavisi od toga koliko pažnje posvetimo informaciji u radnoj memoriji» (Herrmann,
Raybeck i Gutman, 1993, str. 9). «Dobro pamćenje zahtjeva sposobnost da se posveti visok nivo pažnje svim
memorijskim zadacima i da se kontroliše raspodjela pažnje» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 9).


Za više informacija o pažnji i pamćenju videti u dijelu o Pažnji i slušanju.

2.1.1. Memorijski zadaci

«Tačnost i efikasnost vašeg memorijskog sistema – što se tiče i radnog i dugoročnog pamćenja
– suštinski zavisi od toga kako vaše manipulacije zadovoljavaju potrebe pažnje koje postavljaju određeni
memorijski zadaci koje vaše učenje zahtjeva. Različiti zadaci imaju različite potrebe pažnje zato što vas svaki
zadatak iskušava na različite načine» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 11).
«Postoje tri vrste komponenata memorijskih zadataka koje utiču na pažnju koju im poklanjate i
uspješnost pamćenja» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 11-14).

1. Komponente memorijskog zadatka

o Fizičko i mentalno stanje pojedinca

o Kontekst zadatka (pojedinačni ili društveni kontekst)

o Fizičko okruženje u kom se zadatak odvija

o Mentalni zahtjevi zadatka

o Namjera

41
 2. Priroda informacije obrađenih u memorijskom zadatku

3. Automatska nasuprot namjernoj/promišljenoj uspješnosti memorijskih zadataka

1. Pažnja
i slušanje
2.1.2. Ljudski sistem pamćenja

2. Pamćenje
CENTRALNI
- memorija PROCESOR

DUGOROČNO
PAMĆENJE
upijanje
Beleženje
RADNO
ČULA PAMĆENJE izbijanje Prisećanje

Prema mišljenju Hermana, Rajbeka i Gutmana (Herrmann, Raybeck i Gutman,1993, str.8), ljudski
sistem pamćenja je sačinjen od četiri funkcionalne komponente: čula, radne memorije, dugoročne memorije
i centralnog procesora. Informacija se prima preko čula i prenosi od njih do radne memorije. «Centralni
procesor kontroliše koliko se pažnje posvećuje sadržaju radne memorije» (Herrmann, Raybeck i Gutman,
1993, str. 8). Informacije se mogu kretati između centralnog procesora i radnog pamćenja.
I ono što je novo percipirano i dugoročna sjećanja koja su upamćena mogu biti pohranjena u radnoj
memoriji. Ukoliko se njima ne pozabavimo, informacije u radnoj memoriji nestaju za približno jedan minut.
Procesom upijanja informacije se kreću od radnog do dugoročnog pamćenja. Proces izbijanja obuhvata
prisjećanje informacija u dugoročnom pamćenju i njihovo pomjeranje u radnu memoriju.
Bilježenje je proces putem kog se informacije pohranjuju u dugoročnom pamćenju. Prisjećanje
se dešava kada se pohranjene informacije uspješno stimulišu novim informacijama koje su sa njima u vezi;
sjećanje tada izbija u radnu memoriju. Strategije dugoročnog pamćenja oslanjaju se na tri suštinske vještine:
prepričavanje (iskazivanje informacija sopstvenim riječima), organizovanje i smanjivanje količine materijala
koji treba zapamtiti.

2.1.3. Sistem obrađivanja informacija

Model sistema obrade informacija prikazuje odnose između senzorskog, kratkoročnog i dugoročnog
pamćenja. Četiri procesa pomoću kojih se informacije kreću od jednog tipa pamćenja do drugog takođe su
prikazane na modelu. Ti procesi su pažnja, ponavljanje, kodiranje i pronalaženje.

42
 ponavljanje

1. Pažnja
SENZORSKO pažnja KRATKOROČNO i slušanje
INPUT OUTPUT
PAMĆENJE PAMĆENJE

kodiranje pronalaženje 2. Pamćenje

- memorija
DUGOROČNO
PAMĆENJE

Sposobnost da se posveti pažnja je od ključne važnosti za pamćenje zato što je to proces putem
kog se informacije kreću od senzornog do kratkoročnog pamćenja.


Više informacija možete naći u dijelu o pažnji i slušanju

Ponavljanje obuhvata nekakav rad ili djelanje koje uključuje novu informaciju. Osoba mora
održati nivo pažnje tokom ponavljanja kako bi informacija bila pohranjena u kratkoročno pamćenje. Dužina
vremenskog perioda tokom kog se informacija zadržava u kratkoročnom pamćenju proporcionalna je količini
koja može da bude pohranjena i kvalitetu memorije.
Kodiranje je proces povezivanja nove informacije sa postojećim znanjem kako bi ona postala
smislenija. Informacije se na taj način prenose iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.

2.1.4. Uzroci zaboravljanja

Zaboravljanje se razlikuje od grešaka u radu pamćenja po tome što zaboravljanje obuhvata

nesposobnost da se prisjetimo nečega što je zabilježeno u dugoročnom pamćenju dok greška u pamćenju
obično označava nesposobnost da se uopšte zabilježi informacija u dugoročnom pamćenju.
Procesi odgovorni za zaboravljanje mogu se grupisati u dvije kategorije na osnovu njihovih
posljedica (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 106-112).

• Nedostatak raspoloživosti
o «Neki procesi uništavaju djelimično ili potpuno pamćenje i, stoga, originalne informacije
nisu više raspoložive u pamćenju. ... Vjeruje se da je nekoliko procesa uključeno u gubitak
informacija iz pamćenja. Najpoznatiji takav proces je osipanje – u kom se trag fiziološki
rasipa. Zna se da moždane ćelije odumiru usljed posljedica konzumiranja alkohola
i visokih temperatura koje prate bolest. Može se očekivati da gubitak tih ćelija omete
pamćenje» (Herrman, Raybeck i Gutman, 1993, str. 107). Tragovi pamćenja mogu biti i
selektivno izmenjeni, prebrisani skorijim iskustvima ili nesvjesno iskrivljeni.

43
 • Nedostatak dostupnosti
o «Drugi procesi omogućavaju da tragovi ostanu netaknuti u pamćenju ali ih čini
manje dostupnim za procese pronalaženja. ... Postoji nekoliko procesa koji umanjuju
1. Pažnja dostupnost tragova koji ostaju raspoloživi u pamćenju. Do toga može doći usljed voljnog
neposvećivanja pažnje memorijskom tragu – odnosno, ne ponavljajući trag kad je to
i slušanje moguće. Voljno neposvećivanje pažnje je korisno u izbjegavanju kasnije prisjećanja
trivijalnih informacija ili svakodnevnih događaja» (Herrman, Raybeck i Gutman, 1993,
str. 107-108). Memorijski tragovi takođe mogu biti namjerno ugušeni ili nesvjesno
potisnuti. Pored toga, dostupnost može biti umanjena neodgovarajućim nagovještajima
2. Pamćenje
za pronalaženje. Nedostupnost memorijskog traga može biti djelimična ili potpuna.
- memorija

2.1.5. Stope gubitka pamćenja

U studiji koja je prvi put objavljena u XIX vijeku Herman Ebingaus (Hermann Ebbinghaus,1913)
je iznio stope zaboravljanja besmislenih slogova. Statistika lijepo ilustruje potrebu za strategijama koje bi
poboljšale kratkoročno i dugoročno zadržavanje informacija.
Vrijeme proteklo od prvog učenja Procenat zapamćenog materijala Procenat zaboravljenog materijala
Nakon 20 minuta 53% 47%
Nakon 2 dana 31% 69%
Nakon 15 dana 25% 75%
Nakon 31 dana 22% 78%
Posljednji interval ima posljedice na sveukupnu pripremu za ispit. Bez stalnog obnavljanja, većina
informacija će biti izgubljena iz pamćenja.
U drugoj studiji Špicer (Spitzer,1939) je iznio stope zaboravljanja udžbeničkog materijala. Još jednom,
statistika ilustruje potrebu za strategijama koje bi poboljšale kratkoročno i dugoročno zadržavanje informacija.
Vrijeme proteklo od prvog učenja Procenat zapamćenog materijala Procenat zaboravljenog materijala
Nakon 1 dana 54% 46%
Nakon 7 dana 35% 65%
Nakon 14 dana 21% 79%
Nakon 21 dana 18% 82%
Nakon 28 dana 19% 81%
Nakon 63 dana 17% 83%
Nakon jedne sedmice, količina zapamćenog materijala značajno opada. Posljednji interval ima posljedice
na sveukupnu pripremu za ispit. Bez stalnog obnavljanja, većina informacija će biti izgubljena iz pamćenja.

2.1.6. Evaluacija pamćenja

Pamćenje je raznovrsno i zavisno od zadatka. Student može imati dobro pamćenje za određene
zadatke, kao što je pamćenje brojeva, ali loše pamćenje za druge zadatke, kao što je pamćenje imena. Pored
toga, mnogi studenti nisu svjesni svojih specifičnih memorijskih sposobnosti. Stoga, od ključne je važnosti da
studenti evaluiraju svoje memorijske sposobnosti kako bi se mogao razviti odgovarajući skup memorijskih
strategija. Takve procjene je najbolje da obave profesionalci, ali ovdje su date dvije procedure koje mogu pomoći
u izradi parcijalne evaluacije memorijskih sposobnosti (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 23-29).
Svrhe alatki za evaluaciju pamćenja su dvostruke. Prvo, ove procedure povećavaju svijest o radu
pamćenja i daju studentima jasniju sliku o tom kako njihovo pamćenje funkcioniše u svakodnevnom životu.
Drugo, one predstavljaju sredstvo pomoću kojih se mogu utvrditi relevantni i realistični ciljevi za unapređenje
pamćenja.

44
 Te dvije procedure za evaluaciju pamćenja su memorijski upitnici i dnevnici pamćenja
(Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993).
• Memorijski upitnik
1. Pažnja
Memorijski upitnici su usmjereni na četiri tipa memorijskih zadataka: znanje, događaji, namjere i akcije.
i slušanje
Primjer memorijskog upitnika:

o Da biste popunili memorijski upitnik, slijedite ove korake:

 Zamislite da ste u kvizu i da vam postavljaju pitanja o navedenim temama. 2. Pamćenje

- memorija
 Naznačite da li ste se sreli sa tim predmetom tokom studija, na poslu, itd. tako
što ćete zaokružiti «Da» ili «Ne».
 Za sve «Da» teme, procjenite koliko često ne biste mogli da se sjetite odgovora
na pitanje koristeći brojeve 1 (nikad ne bih zaboravio) do 7 (uvijek bih zaboravio).
Zapišite broj u praznom polju pored odgovarajuće teme.
1 2 3 4 5 6 7
Nikad ne Ponekad Zaboravim tu i Zaboravim Zaboravim Zaboravim Uvijek
zaboravim zaboravim tamo polovinu puta prilično često vrlo često zaboravim
Poljoprivreda Da Ne _____
Antropologija Da Ne _____
Umjetnost Da Ne _____
Biologija Da Ne _____
Hemija Da Ne _____
Kuvanje Da Ne _____
Gluma Da Ne _____
Ekonomija Da Ne _____
Engleski Da Ne _____
Bonton Da Ne _____
Strani jezik Da Ne _____
Geologija Da Ne _____
Geografija Da Ne _____
Istorija Da Ne _____
Higijena Da Ne _____
Pravo Da Ne _____
Književnost Da Ne _____
Matematika Da Ne _____
Muzika Da Ne _____
Filozofija Da Ne _____
Fizika Da Ne _____
Politika Da Ne _____
Religija Da Ne _____
Pisanje Da Ne _____
Društvene nauke Da Ne _____
Sociologija Da Ne _____
Pozorište Da Ne _____
Pročitane knjige Da Ne _____
Aktuelne vijesti Da Ne _____
Starije vijesti Da Ne _____
Zanimanje Da Ne _____
Hobiji Da Ne _____
Kućne popravke Da Ne _____
Vicevi Da Ne _____
Speling Yes No _____
Često korišćeni telefonski brojevi Yes No _____
Svakodnevni podaci Yes No _____
Informacije naučene na poslu Yes No _____

45
 Sportovi Yes No _____
Kako se orijentisati u mjestima u kojima ste živjeli Yes No _____
Priče Yes No _____
Poznata imena Yes No _____
Zakazane obaveze Yes No _____
1. Pažnja Imena ljudi koje dugo poznajete Yes No _____
i slušanje • Dnevnik pamćenja

o Dnevnici pamćenja se takođe bave znanjem, događajima, namjerama i akcijama.

o Sa ovim oblikom evaluacije, studenti vode evidenciju o neuspjehu pamćenja u specifičnim
2. Pamćenje
zadacima. Na primjer, oni bilježe kada ste zaboravili ime, zakazanu obavezu ili informaciju
- memorija
na ispitu.

o Da biste koristili dnevnik pamćenja, sljedite ove korake:

1. Odaberite memorijske zadatke koje ćete dokumentovati. Predloženi tipovi
informacija za bilježenje u dnevniku su dati niže. Dodajte ili oduzmite zadatke
po potrebi.
2. Upotrijebite parče papira iz sveske ili karticu 5 x 7 da napravite obrazac za
bilježenje grešaka u pamćenju.
3. Iskopirajte obrazac 14 do 28 puta kako biste mogli da bilježite greške memorije
tokom nekoliko nedjelja. Jedan mjesec bilježenja je poželjan, a predlaže se
barem jedna nedjelja bilježenja. Ocjenite svoje bilješke što je prije moguće
nakon greške.
4. Svaki put kada zaboravite nešto sa spiska, štiklirajte odgovarajući zadatak i
napravite kratku zabilješku o okolnostima ili kako da izbjegnete neuspjeh
pamćenja u budućnosti. Ocjenite bilješke što je prije moguće nakon greške.

5. Nakon što ste neko vrijeme vodili dnevnik, evaluirajte rad vašeg pamćenja:

 Izračunajte koliko toga ste zaboravili za svaki tip zadatka.

 Razmotrite koliko često ste se susreli sa određenim memorijskim
zadatkom svaki dan; veliki broj neuspjeha može biti povezan,
djelimično, sa velikim brojem dnevnih susreta sa zadatkom.
 Za svaki od zadataka, ocjenite rad vašeg pamćenja na skali od 7 gde
je 1 visok procenat neuspjeha po pokušaju a 7 nizak.

 Zabilježite ocjene u dnevniku.

 Zabilježite ocjene u memorijskom upitniku.

46
 o Predloženi memorijski zadaci za bilježenje u dnevniku pamćenja.
 Znanje – Zaboravljate neke informacije koje ste naučili na studijama, na poslu
ili u nekoj drugoj situaciji.
 Događaji – Događaji obuhvataju skorašnje podatke, imena ljudi koje znate i
1. Pažnja
skorašnje događaje.
i slušanje
 Aktuelni podaci – Na primjer, treba da se sjetite telefonskog broja ili adrese koju
ste pre par trenutaka pročitali u imeniku, ali otkrivate da ste zaboravili dio ili sve
od onoga što ste htjeli da zapamtite i morate ponovo da pogledate imenik. 2. Pamćenje
- memorija
 Imena koja znate – Ne možete da se sjetite imena ljudi koje znate.
 Skorašnji događaji – Zaboravljate detalje filma, emisije ili nekog događaja dok
razgovarate o njima sa drugim ljudima koji su takođe prisustvovali događaju.

 Namjere – Namjere obuhvataju zaboravljanje da se nešto uradi ili ponese.

 Zaboravljate šta da uradite – Trebalo je da donesete nešto na čas ali
zaboravljate šta je to.
 Zaboravljate šta da ponesete – Nakon što ste izašli iz sobe, otkrivate da morate
da se vratite po nešto, možda knjigu, koju ste namjeravali da ponesete ali ste
je zaboravili.

Dnevnik pamćenja
Dan i datum _____________________________
Memorijski zadaci:
Opisi grešaka pamćenja

• Znanje
• _________________________________________________
• _________________________________________________
• Događaji – Nedavni datumi _________________________________________________
• _________________________________________________
• Događaji – Imena koja znate
• _________________________________________________
• _________________________________________________
• Događaji – Nedavni događaji
• _________________________________________________
• _________________________________________________
• Namjera – Zaboravili ste šta da uradite
• _________________________________________________
• _________________________________________________
• Namjera - Odnijeti
• _________________________________________________
• _________________________________________________
• Drugo
• _________________________________________________
• _________________________________________________

47
 2.1.7. Postavljanje ciljeva vezanih za pamćenje

Postavljanje ciljeva za unapređenje pamćenja bi trebalo obaviti tek nakon što je rad memorije
1. Pažnja evaluiran (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 29-30). Alatke vezane za rad pamćenja, poput onih
i slušanje opisanih u odjeljku Evaluacija pamćenja, pružaju studentima informacije za razvijanje plana za pristup opštim
i specifičnim memorijskim zadacima.
Prvo, studenti moraju razmotriti koji su opšti memorijski zadaci – znanje, događaji, namjere i/
2. Pamćenje ili akcije – najavažniji za njihove memorijske ciljeve. Zadaci su odgovarajuće rangirani od najvažnijih do
najmanje važnih. Dnevnik pamćenja je koristan u ovoj fazi postavljanja ciljeva.
- memorija
Potom, studenti bi trebalo da razmotre ciljeve vezane za specifične zadatke, koji odgovaraju
zadacima u memorijskom upitniku. Studenti određuju koji specifični zadaci su najvažnijih za njihove
memorijske ciljeve.
Konačno, studenti biraju skup memorijskih strategija osmišljenih da pomognu ciljevima vezanim
za rad pamćenja. Informacije o raznovrsnim memorijskim strategijama se mogu naći u odjeljku Specifične
memorijske strategije.

2.2. Svrhe i prednosti memorijskih strategija

Memorijske strategije imaju tri primarne svrhe:

• da povećaju svijest o procesima pamćenja.
• da povećaju svijest o sopstvenim memorijskim sposobnostima (manama i vrlinama).
• da neutralizuju tendenciju zaboravljanja.
Budući da memorijske vještine prožimaju većinu akademskih zadataka, uspješnost u toj oblasti
može imati dubinski, pozitivan uticaj na akademski uspjeh. Jedna od najočiglednjih oblasti u kojima to važi
jeste polaganje ispita. Međutim, obavljanje drugih, manje očiglednih zadataka može biti poboljšano pomoću
memorijskih strategija: vođenje bilježaka, razumijevanje pročitanog i rješavanje problema.
Memorijske strategije mogu poboljšati naš uspjeh u situacijama interpersonalne, grupne i
organizacione komunikacije. Kako nas drugi vide je često pod uticajem našeg izvođenja memorijskih zadataka
kao što je pamćenje imena ili zakazanih obaveza.

2.3. Specifične memorijske strategije

Ovdje predstavljene memorijske strategije uređene su u okviru četiri kategorije: manipulacije

pamćenjem, strategije asociranja, strategije grupisanja i druge strategije. Kombinacije memorijskih
strategija se mogu koristiti radi povećanja vjerovatnoće prisjećanja.

Strategije manipulacija pamćenjem

Cilj manipulacija pamćenjem je poboljšanje memorijske sposobnosti. Memorijske manipulacije
pokušavaju da indirektno ali do optimalnih mogućnosti uvećaju pažnju tako što pristupaju osnovnim
komponentama memorijskih zadataka (vidi Uvodne informacije o pamćenju za priču o Memorijskim zadacima).
Postoje četiri tipa manipulacija pamćenjem, od kojih je svaka usmjerena na različitu komponentu
memorijskih zadataka: manipulacije stanjem pamćenja, manipulacije društvenim kontekstom, manipulacije
spoljnim pomagalima i mentalne manipulacije.

48
 Svaki tip manipulacije ima nekoliko opštih i specifičnih manipulacija, od kojih su ove druge efikasnije
u pospješivanju rada pamćenja. Izbor opštih i specifičnih manipulacija zavisi od tipa memorijskih zadataka,
ličnih sklonosti i interesovanja i istomišljenosti memorijskog zadatka.
Važno je primjetiti da su jednom studentu obično potrebne raznovrsne manipulacije ili strategije za 1. Pažnja
pristup različitim memorijskim zadacima. Drugim riječima, nijedna manipulacija neće biti dovoljna za sve situacije
učenja. Studenti bi trebalo da savladaju raznovrsne strategije, da razviju «repertoar» memorijskih strategija.
i slušanje

Manipulacije pamćenjem se primjenjuju u četiri koraka: odabrati odgovarajuću manipulaciju,

modifikovati je specifičnom zadatku kojim se treba pozabaviti, primjeniti manipulaciju i ocjeniti rezultate
upotrebe manipulacije (Herrmann, Raybeck and Gutman, 1993). 2. Pamćenje
- memorija

2.3.1. Manipulacije stanjem pamćenja

Stanje sistema pamćenja zavisi od fizičkog i mentalnog stanja onog ko uči (Herrmann, Raybeck
and Gutman, 1993, p. 33-63). Mada se rijetko tako posmatra, mentalno i fizičko stanje studenta je
«najvažniji pojedinačni faktor» u obavljanju nenamjernih memorijskih zadataka i jedan od glavnih faktora u
obavljanju namjernih memorijskih zadataka.
U zavisnosti od prošlosti, manipulacije za pobojšanje stanja memorije mogu uticati na studenta
minimalno, ili mogu zahtjevati veće promjene načina života. Manipulacije stanjem pamćenja su dobar prvi
korak u poboljšanju pamćenja, ali možda neće moći da potpuno riješe probleme sa greškama u pamćenju.
Loše fizičko i mentalno zdravlje utiče na procese pamćenja na brojne načine. Prvo, ono ometa
senzorne organe tijela da detektuju informacije. Drugo, slabo zdravlje smanjuje sposobnost moždanog
centralnog procesora da pristupi informacijama u radnom pamćenju. Zauzvrat, mala je vjerovatnoća da će
te informacije jasno biti pohranjene u dugoročnom pamćenju ili da će biti uspješno upotrebljene kao okidač
za prisjećanja informacija iz dugoročnog pamćenja. Konačno, loše zdravlje ometa fiziologiju dugoročnog
pamćenja tako da upijanje i izbijanje informacija trpi negativan uticaj.


Za više informacija o fizičkoj kondiciji pogledati Bazične zdravstvene potrebe u okviru dijela o
Pažnji i slušanju.

Fizička vježba
Vježbanje je važno za stimulisanje čula, oslobađanje stresa, poboljšanje sna, varenja i očuvanje
snage, što sve pozitivno utiče na memorijsku sposobnost. Neki dokazi ukazuju da je vježbanje posebno
efikasno za kratkoročno pamćenje. U smislu vremena i energije, dnevna 20-minutna šetnja može biti dovoljna
za poboljšanje rada memorije.
Energetski ciklusi
Većina ljudi doživljava vrhunce i padove u nivou energije tokom dana i nedelje. Uobičajeni dnevni
vrhunac je između 11:00 ujutru i 4:00 popodne. Što se tiče nedeljnih vrhunaca, petak i subota obično
predstavljaju vrhunac u radu pamćenja.
Da biste odredili svoju šemu energetskih ciklusa, obratite pažnju na nivoe budnosti tokom dana
i nedjelje. «Jutarnji ljudi» mogu imati vrhunce ranije tokom dana, dok «večernji ljudi» često imaju vrhunce
kasnije tokom dana. Vaš raspored jela i vježbanja takođe može imati uticaja na energetske cikluse.
Prekidi u rasporedu mogu u velikoj mjeri da utiču na rad pamćenja. Nakon što su procjenili energetske
cikluse, studenti treba da isplaniraju da obave svoje najvažnije memorijske zadatke tokom perioda vrhunaca.
San i učenje tokom sna
Adekvatan i redovan odmor je vitalan za dobro funkcionisanje pamćenja. Dobre navike u
spavanju obuhvataju odlazak u krevet u isto vrijeme svake noći, obezbjeđujući minimalan broj sati svake
noći, izbjegavajući upotrebu sredstava za spavanje, izbjegavajući da jedete ili pijete prije odlaska u krevet i
izbjegavajući stresne situacije prije odlaska u krevet.

49
 Učenje tokom sna je mit. Ne postoje dokazi koji bi potvrdili tezu da slušanje traka tokom spavanja
pomaže učenju. Nakon što smo potpuno zaspali, nikakvo učenje se ne odvija. Međutim, postoje dokazi da
odlazak u krevet odmah nakon učenja, umjesto bavljenja drugim aktivnostima, zaista pomaže pamćenju.
Senzorske poteškoće
1. Pažnja
i slušanje Loš vid ili sluh utiči na pamćenje tako što ometaju čulno bilježenje informacija. Studenti koji sumnjaju
da imaju takvih teškoća treba odmah da potraže pomoć ljekara i trebalo bi da izbjegavaju da se izgovaraju na
čulne teškoće za loše memorijske sposobnosti.
Ishrana
2. Pamćenje
- memorija Redovna i uravnotežena ishrana pomaže u radu pamćenja. Dobre navike u ishrani uključuju
izbjegavanje velikih količina hrane prije memorijskih zadataka, uzimanje uravnoteženih obroka, konzumiranje
obroka redovno, i izbjegavanje pretjeranih količina brze hrane.
Neki nutricionisti tvrde da vitamini pospješuju rad memorije, mada ima malo kliničkih studija koje
podržavaju tu tvrdnju. Vitamini obuhvataju holin, B-kompleks, jod, mangan, folnu kiselinu i L-tirozin. Ako se
ovi vitamini ne uzimaju kroz hranu, mogu se dobiti kroz vitaminske dodatke.
Hrana koja se navodi kao korisna za pamćenje obuhvata govedinu, svinjetinu, bubrege, džigericu,
ribu, morske plodove, mlijeko, jaja, sir, povrće, morske alge i crni luk. Smatra se da hrana sa visokim sadržajem
šećera, kao što je limunada, pomaže u prisjećanju. Opet, postoji malo dokaza koji bi potvrdili ove tvrdnje.
Bolest
Preduzimanje preventivnih koraka radi izbjegavanja bolesti je možda najbolji način da se predupredi
nedostataki pamćenja usljed bolesti. Prevetivni koraci obuhvataju dobre navike u vježbanju, ishrani i spavanju.
Međutim, većina ljudi se s vremena na vrijeme razboli. Tokom kratkoročnih bolesti, pokušajte da uredite svoj
raspored učenja tako da obavljate memorijske zadatke onda kada se osjećate najbolje. Možda se zadaci
mogu odložiti dok vam se stanje ne poboljša. Za dugoročne bolesti, postarajte se da lijekovi nemaju propratne
efekte koji ometaju rad pamćenja.
Bolesti pamćenja
Bolesti pamćenja obuhvataju Alchajmerovu bolest, Koršakov sindrom, šlog i niski krvni pritisak.
Izuzev ovog posljednjeg, ove bolesti rijetko pogađaju mlađe studente. Trebalo bi se obratiti ljekaru ako postoji
sumnja da bilo koja od ovih bolesti utiče na rad pamćenja.
Štetne supstance
Alkohol i druge droge mogu ozbiljno da oslabe rad memorije. Alkohol je naročito problematičan zato
što je relativno lako do njega doći, pogoršava moždanu hemiju, pruža izgovor za zaboravljanje učinjenog, i
može trajno da ošteti sistem pamćenja. Za marihuanu se takođe pokazalo da oštećuje pamćenje. Stimulativna
i halucinogena sredstva takođe mogu da utiču na rad pamćenja.
Blaga stimulativna sredstva
Dejstvo stimulativnih sredstava, kao što su kofein i nikotin, na rad pamćenja razlikuju se u zavisnosti
od pojedinčevog zdravlja, odmorenosti i zadataka. Izneneđujuće je da je malo studija sprovedeno u cilju
ispitivanja odnosa između pamćenja i stimulativnih sredstava koja se ne dobijaju na recept.
Odmorni studenti bi trebalo da izbjegavaju stimulativna sredstva, budući da ona izazivaju nervozu
i nemogućnost koncentrisanja. Nedovoljno odmorni studenti koji rade pod vremenskim pritiskom mogu imati
koristi od blagih stimulativnih sredstava koja se odgovorno konzumiraju, ali željeni efekti mogu biti kratkog
daha. Uzimanje takvih sredstava nikad ne bi trebalo da pređe u naviku; umjesto toga, promjenite način
života. Za nikotin se pokazalo da loše utiče na pamćenje. Snažna stimulativna sredstva poput amfetamina
izazivaju snažnu zavisnost i trebalo bi ih izbjegavati po svaku cijenu.
Mentalna stanja
Studentovo stanje uma može uticati na strukturu mozga, umanjujući efikasnost sposobnosti
dugoročnog pamćenja da upija informacije ili da se one iz njega pojavljuju. Pored toga, mentalna stanja
dubinski utiču na studentovu sposobnost koncentrisanja.

50
 
Pogledati dio o pažnji i slušanju.

Smanjena koncentracija
Oslabljena koncentracija može nastati kao posljedica ekstremnog načina života, bilo da je on
1. Pažnja
zbrkan i haotičan ili strukturiran i predvidljiv, ili kao posljedica ekstremnih uslova okoline, kao što su buka,
udobnost i temperatura. Kako bi pomogao u ojačavanju koncentracije do maksimuma, stoga, pojedinac bi i slušanje
trebalo da pokuša da dostigne «sredinu» kada su u pitanju stil života i uslovi u kojima se uči.


Pogledati dio o pažnji i slušanju..
2. Pamćenje
Stres - memorija
Još jednom, premalo ili previše stresa mogu biti pogubni po pamćenje. Previše stresa čini osobu
podložnom za bolesti, a premalo čini osobu previše opuštenom. Cilj je, stoga, kontrolisati stres.


Pogledati anksioznost testova.

Raspoloženja
Ekstremno pozitivno raspoloženje može ometati pamćenje zato što je usljed njega teško usredsrediti
se na memorijski zadatak pred nama. U zavisnosti od svog intenziteta, negativno raspoloženje ometa pamćenje
na više načina, umanjujući pažnju, mijenjajući moždanu hemiju ili ispunjavajući osobu preteranom energijom.
Opuštanje
Opuštanje poboljšava pamćenje time što umanjuje stres i dekoncentrisanost. Različiti ljudi se
opuštaju na različite načine, kao što su vježbanje, razgovor i slušanje muzike. Oblik opuštanja koji se najčešće
povezuje sa poboljšanjem rada pamćenja jeste joga. Tvrdi se da skupovi položaja tijela usredsređenih na
kičmu ili spuštanje glave ispod tijela osnažuju pamćenje jer razvija tehnike opuštanja mišića. Drugi sistemi
relaksacije su transcedentalna meditacija, zamišljanje pozitivnih situacija, čulno lišavanje, kontrola alfa-talasa,
neurolingvističko programiranje i Biofidbek. Tehnike opuštanja bi trebalo pažljivo odabrati uz konsultaciju sa
iskusnim ljudima budući da je poznato da neke tehnike mogu izazvati negativne efekte.


Pogledati anksioznost testova

Vježbanje pažnje
Tehnike vježbanja pažnje razlikuju se od drugih zato što navodno dovode do trajnih povećanja
kapaciteta memorije. Istraživanja sa normalnim odraslim osobama, međutim, ukazuju na to da su ove tehnike
efikasnije za specifične zadatke prije nego za pažnju uopšte. Među pacijentima sa oštećenjem mozga,
rezultati su u većoj mjeri ohrabrujući ali, opet, vjerovatno je da se utiče na samopouzdanje i vještine vezane
za specifične zadatke prije nego na opštu sposobnost posvećivanja pažnje.
Jedan od metoda vježbanja pažnje obuhvata vježbanje osluškivanja slabih zvukova ili traženje
prigušenih svjetala. Ova metoda je usmjerena na sposobnost održavanja pažnje. Druga tehnika uključuje
vježbanje obavljanja dvije stvari istovremeno kako bi se povećala sposobnost raspodjele pažnje. Treći metod
obuhvata razaznavanje detalja na vizuelnim slikama ili zvukova u muzici kako bi se pospješila sposobnost
otkrivanja detalja. Postoji i tehnika koja obuhvata vježbanje koncentrisanja u ometajućim sredinama kako bi
se povećala sposobnost odoljevanja faktorima koji odvraćaju pažnju. Alternativa metodama vježbanja pažnje
jeste jednostavna vježba; odaberite situaciju u kojoj želite da poboljšate pažnju i zatim se dovodite u tu
situaciju iznova i vježbajte posvjećivanje pažnje.
Stavovi
Stavovi o sadržaju ili tipu memorijskog zadatka mogu i da ometaju i da pospješe pamćenje zato
što stvavovi utiču na motivaciju i pažnju. Budući da su stavovi često duboko ukorjenjeni u pojedincu, može
biti teško promjeniti ih. Ali stavovi nisu statični, a uvijek postoje načini da se izmjene. Postoje tri komponente
stavova koje se mogu mijenjati: uvjerenje, jačina i predznak (pozitivan ili negativan).

51
 
Pogledati dio o pažnji i slušanju i dio o motivaciji

Stavovi o sadržaju memorijskog zadatka koji vode do grešaka u pamćenju jesu nedostatak
interesovanja, umjereno negativne informacije i informacije koje lično uznemiruju studenta. Povećavanje
1. Pažnja interesovanja za temu dato je u poglavlju o pažnji i slušanju i motivaciji. Umjereno negativne informacjie
i slušanje će vjerovatno biti zaboravljene ili potisnute, pa pokušajte da posmatrate te informacije u pozitivnijem svjetlu
ili natjerajte sebe da aktivno razmišljate o takvim informacijama. Informacije koje se lično doživljavaju kao
negativne mogu biti potisnute ili podstaknute samo povezanim sjećanjima. Najbolje je da se takvim situacijama
pozabave profesionalci. Informacije koje se lično doživljavaju kao negativne mogu biti i iskrivljene; pojedinac
2. Pamćenje mora biti otvoren za uključivanje drugih.
- memorija Na stavove o tipovima memorijskih zadataka utiče pojedinčev nivo svijesti o sopstvenim memorijskim
vještinama. Nažalost, većina ljudi ima netačno viđenje svojih vještina u različitim memorjiskim zadacima. Prvo,
pojedinac mora ocjeniti svoje memorijske vještine (vidi evalaucija pamćenja u Uvodnim informacijama o pamćenju).
Drugo, pojedinac mora uvidjeti da negativni stavovi prema zadatku imaju negativne posljedice po pamćenje ali
da pozitivni stavovi prema zadatku obično pospješuju upamćivanje. Trebalo bi uložiti trud da se negativni stavovi
zamjene onim pozitivnim. Opet, pogledajte poglavlja Pažnja i slušanje i Motivacija za više informacija.

2.3.2. Manipulacije društvenim kontekstom

Društveni kontekst je društveni milje onog koji uči. On obuhvata protok informacija u društvenim
kontekstima i kako se na rad pamćenja utiče u durštvenim situacijama i kako se on u njima doživljava.
Greške u radu pamćenja koje izazivaju da pojedinac zaboravi imena, zakazane sastanke, ispite
ili druge vitalne informacije mogu ozbiljno da opterete međuljudske odnose. Vjerovatnije je da će pojedinac
doživjeti neuspješan rad pamćenja u društvenom kontekstu nego kada je sam.
U društvenom okruženju, greške u pamćenju mogu se desiti zbog tri stvari: nedostatak saopštavanja
namjera memorijskog zadatka, ometanja pažnje ili nedostatka saopštavanja rezultata memorijskog zadatka.
Prepoznavanje očekivanih memorijskih zadataka i namjera
Jedan od razloga zašto pamćenje griješi u društvenim situacijama jeste nedostatak saopštavanja
namjera memorijskog zadatka (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 65-77). Ponekad ljudi imaju teškoća
u prepoznavanju očekivanih memorijskih zadataka i namjera.
Međuljudski sukobi mogu se razviti ako ljudi imaju različita očekivanja u vezi sa onim što čini
uspješan rad pamćenja. Tuđe viđenje pojedinčevog pamćenja je često zasnovano na ranjijoj uspješnosti
njegovog pamćenja, stereotipima vezanim za pamćenje i povratnim informacijama. Pojedincu čije pamćenje
ima dobru reputaciju mogu se diviti zbog te osobine, ali on može biti i opterećen dodatnim dužnostima upravo
zbog te vrline. Pojedinac čije pamćenje ima lošu reputaciju možda neće biti predmet divljenja, ali vjerovatno
neće biti opterećen dodatnim obavezama.
Stereotipi o očekivanjima vezanim za sposobnost pamćenja često su zasnovani na uzrastu,
zanimanju, polu i supružničkim ulogama. Stereotipi vezani za pamćenje utiču na to kako ocjenujemo druge,
kako nas drugi ocjenjuju, na očekivanja koja imamo od drugih i očekivanja koja drugi imaju od nas. Zato
što je obično teško izmjeniti stereotipe koje drugi imaju, bolje je za pojedinca da se usredsredi na promjenu
sopstvene uspješnosti pamćenja kako bi izmjenio ocjene drugih. Ako drugi uspješnost vašeg pamćenja
doživljavaju kao nerealno visoku, sve je u redu i samo probajte da se opustite. Ako drugi uspješnost vašeg
pamćenja doživljavaju kao nerealno nisku, preduzmite dodatne korake da se pripremite za zadatak i iskoristite
strategije u ovom poglavlju.
Povratne informacije koje vam drugi daju o vašem pamćenju trebalo bi da uzimate s oprezom. U
zavisnosti od njihovih dubljih motiva, mogu lažno da uljepšaju ili kritikuju. Postoji šest uobičajenih «memorijskih
spletki». Memorijske uvrede obuhvataju namjerno skretanje pažnje na neuspješnost pamćenja. Memorijske
pohvale obuhvataju pretjerano hvaljenje za relativno male uspjehe pamćenja. Memorijski alibiji su u pitanju
kada drugi smišljaju izgovore za vaš memorijski neuspjeh. Memorijske optužbe obuhvataju tvrdnju da je

52
određeni memorijski zadatak bio vaša obaveza a ne tuđa. Memorijska nesaradnja se dešava kada drugi
odbijaju da pomognu u memorijskom zadatku. Memorijska prevara je kada se tvrdi da je vaše pamćenje
pogriješilo iako obje strane znaju da nije tako.
Ponekad možemo doći u iskušenje da iskoristimo prijatelje i poznanike kao «ispomoć za pamćenje» 1. Pažnja
da odgovore na pitanja umjesto nas, da nas podsjete na nešto ili da na neko vrijeme pohrane informacije
u pamćenju. To ponašanje bi trebalo izbjegavati zato što «ispomoć» možda neće moći da obavi memorijski
i slušanje
zadatak ništa bolje od vas, može pružiti netačnu informaciju namjerno ili slučajno ili može očekivati nešto
zauzvrat kasnije.
Društveno ometanje pažnje 2. Pamćenje
Društveno ometanje pažnje je drugi razlog za neuspjeh društvene memorije zato što obično ima - memorija
negativan uticaj na rad pamćenja (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 65-77). Do ometanja može doći usljed
društvenog pritiska da se zadatak obavi na određen način ili usljed uticaja grupa sa kojima smo povezani.
Društveni pritisci mogu poticati iz kritičkih ocjena drugih o našim memorijskim sposobnostima. Ili,
društveni pritisci mogu nastati kada pojedinac ima mišljenje o nekom memorijskom zadatku koje se razlikuje
od stava ostatka grupe. Obje situacije dovode do manjka samopouzdanja u uspješnost svog pamćenja.
Suprotstavljanje takvom pritisku je teško, ali pojedinac bi trebalo da pokuša da odbrani svoje viđenje a da ne
postane previše defanzivan. Izbjegavajte da preispitujete sjećanja samo da biste izbjegli društvene pritiske.
Pokušajte da pronađete dokaze kojima biste potkrepili svoja različita sjećanja.
Zbližavanje sa određenim grupama može učiniti pristrasnim tačnost i sadržaj naših sjećanja.
Istraživanja pokazuju da ćemo najvjerovatnie zapamtiti informacije koje su u skladu sa našim političkim,
vjerskim i društvenim uvjerenjima. Kako biste izbjegli pristrasno pamćenje, prikupite informacije iz raznovrsnih
izvora i obratite posebnu pažnju na stavove suprotne svojim.


Više informacija o društvenom ometanju pažnje vidjeti u dijelu o pažnji i Slušanju.

Saopštavanje memorijskih rezultata

Treći razlog zbog kog pamćenje može biti neuspješno u društvenim situacijama jeste nedostatak
saopštavanja rezultata memorijskog zadatka (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 65-77). Ubeđivanje
drugih da su vaša sjećanja tačna može biti uspješnije ako pažljivo odaberete jezik kojim ćete ih iskazati.
Pazite na izraze, sadržaj i jezik pri saopštavanju sjećanja.
Vjerodostojnost je često ugrožena pretjeranim ili nedovoljlnim izražavanjem sjećanja. Neverbalni
signali pomažu u odavanju samopouzdanja pri iskazivanju sjećanja.
Vjerovatnije je da će drugi povjerovati sjećanjima čiji je sadržaj konzistentan i logičan nego onima
sa očiglednim nedosljednostima i kontradikcijama. Pružanje dokaza može pomoći u ovom smislu.
Određene riječi utiču na kredibilitet sjećanja zato što označavaju različita stanja pamćenja. Riječi poput
«mislim» ili «vjerujem» odaju nesigurnost što može navesti druge da odbace vaša sjećanja. Sa druge strane, riječi
poput «garantujem» ili «kunem se» mogu navesti druge da posumnjaju da prikrivate neuspješnost pamćenja.
Memorijski bonton
Način na koji sjećanja procjenjujete vi ili drugi zavisi dijelom od međuljudskih odnosa. Netačne
ocjene i/ili njihovo nediplomatsko iskazivanje mogu obojiti buduće odnose između ljudi. «Sve se vraća, sve se
plaća.» Kako biste izbjegli da primite neopravdane kritike na račun vašeg pamćenja, sljedite sljedeća pravila
bontona pri ocjenjivanju tuđih sjećanja (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993).

• Nemojte svjesno isticati nedostatke tuđeg pamćenja ukoliko niste pozvani da to uradite.

• Budite ljubazni pri ispravljanju netačnih sjećanja druge osobe.

• Ignorišite nebitne ili trivijalne greške u pamćenju.

• Ne skrećite pažnju na nenamjerno ponavljanja sjećanja, naročito među starijim osobama.

53
 • Ako morate da prekinete razgovor, prisjetite se prije toga o čemu je razgovarano.

• Pamtite uspješno pamćenje drugih, a zaboravite neuspjehe.

1. Pažnja
i slušanje
2.3.3. Manipulacije spoljašnjim pomagalima
Manipulacije spoljašnjim pomagalima bave se fizičkim okruženjem onog ko uči (Herrmann, Raybeck
2. Pamćenje i Gutman, 1993, str.121-147). Fizički stimulusi, prije nego mentalni procesi, koriste se za pospješivanje rada
pamćenja. Spoljašnja pomagala su često efikasnija od mentalnih manipulacija zato što fizički stimulusi bilježe
- memorija življe tragove u pamćenju i zato što su fizički stimulusi moćni i pokreću brže reakcije pamćenja.
Spoljašnja pomagala se široko koriste za ispomoć pamćenju. Neki komercijalni memorijski proizvodi
koriste manipulacije fizičkim stimulusima, a ljudi često nesvjesno koriste neformalna spoljašnja pomagala.
Zapravo, istraživanja ukazuju da je nesvjesna upotreba spoljašnjih pomagala uobičajenija nego upotreba
mentalnih manipulacija.
Neki kritičari tvrde da preveliko oslanjanje na spoljašanja pomagala može umanjiti ukupne
memorijske sposobnosti. Međutim, dokazi ukazuju da takve posljedice zavise od vrste zadatka. Drugim
riječima, upotreba spoljašnjih pomagala za jedan zadatak može zaista umanjiti memorijske sposobnosti za taj
zadatak, ali drugi memorijski zadaci neće biti pogođeni. Na primjer, upotreba «brzog pozivanja» na telefonu
može umanjiti sposobnosti pamćenja telefonskih brojeva, ali neće uticati na sposobnost pamćenja drugih
oblika informacija.
Ako student visoko vrednuje određene memorijske sposobnosti, savjetuje mu se da izbjegava
spoljašnja pomagala pri obavljanju tih zadataka. Sa druge strane, korišćenje memorijskih pomagala za memorijske
sposobnosti koje student smatra nebitnim može unekoliko ukloniti mentalni teret obavljanja tih zadataka. Stoga,
student bi trebalo da odluči kojim memorijskim zadacima želi da pristupi koristeći spoljna pomagala.
Tri smjernice se mogu koristiti pri izboru i upotrebi manipulacija spoljnim pomagalima. Prva, i
vjerovatno najvažnija, jeste svrha pomagala. Neke manipulacije utiču na bilježenje informacija u pamćenje,
neke utiču na pronalaženje, a druge na retenciju (zadržavanje). Spoljna pomagala se razlikuju prema
zadacima. Spoljna pomagala se razlikuju i u zavisnosti od konteksta. Drugi faktor koji treba razmotriti jeste
uspješnost spoljašnjeg pomagala. Kako bi bili efikasni, fizički stimulusi bi trebalo da smisleno budu povezani
sa željenim memorijskim zadatkom. Na primjer, uprkos tome što je simbol za pamćenje, vrpca vezana oko
prsta je tako uopštena, i nevezana za specifičan zadatak,da nije uspješno spoljašnje pomagalo. Treće, trebalo
bi uzeti u obzir lično iskustvo i sklonosti pri odabiranju spoljnjeg pomagala. Faktori koje treba uzeti u obzir
obuhvataju vremenski input potreban za učenje i upotrebu pomagala i tip obuhuvaćenog fizičkog stimulusa.
Strategije spoljašnjih pomagala mogu biti grupisane prema ciljanom memorijskom zadatku. Iako
postoje mnogi memorijski zadaci za koje spoljna pomagala još uvijek nisu razvijena, postoje strategije
raspoložive za sljedeće kategorije: učenje, fizičko pamćenje, obaveze i odgovornosti i lično pamćenje. Svaka
od njih je opisana u narednim odjeljcima ovog poglavlja, a specifične manipulacije razmotrene su u okviru
svake kategorije. Još dvije kategorije mentalnih manipulacija razmotrene su na drugim mjestima u ovoj knjizi;
manipulacije pažnjom obrađene su u poglavlju Pažnja i slušanje a strategije ponavljanja su opisane u
kasnijem odjeljku ovog poglavlja.

2.3.3.1. Memorijske strategije za učenje

Mada se obično vezuje za školu ili visokoškolsku ustanovu, učenje se obavlja i na poslu i kod
kuće. Stoga, sljedeće strategije su potencijalno široko primjenljive za raznovrsne memorijske zadatke. Prema
Hermanu, Rajbeku i Gutmanu «spoljna pomagala pomažu učenju na dva načina: time što olakšavaju učenje
i time što pružaju spoljne izvore ukoliko bismo zaboravili nešto ranije naučeno» (1993, str. 126). Sledeći opisi
strategija su preuzeti iz istog izvora.
Vođenje bilježaka
Pisanje bilježaka tokom časa ili na sastanku usredsređuje našu pažnju na nove informacije,

54
pospješujući bilježenje važnog materijala u pamćenje. Vodiči za učenje takođe pomažu u bilježenju informacija
za ispite. Bilješke i vodiči za učenje pomažu u manipulisanju i organizovanju pravih informacija, ali moraju biti
zamjenjeni mentalnim manipulacijama za uspješan rad pamćenja. Bilješke mogu poslužiti i kao memorijski
okidači za vizuelne studente.
1. Pažnja

Za više informacija videti dio o vođenju bilježaka, zatim dio o pripremanju testova. i slušanje
Nastavne mašine i softver
Računarski softverski paketi koji olakšavaju i/ili ubrzavaju učenje za raznovrsne teme mogu se
kupiti u većini računarskih prodavnica.
2. Pamćenje
- memorija
Memorijska umjetnost
Unaprijed pripremljeni paketi slika, crteža, mapa i skica koji pomažu u pamćenju su dostupni.
Iako je to neuobičajena strategija, memorijska umjetnost može pospješiti efikasnost određenih mentalnih
manipulacija.
Sujeverna pomagala za pamćenje
Sujevjerna pomagala za pamćenje obuhvataju predmete, poput dijelova odjeće, za koje se
vjeruje da donose sreću u memorijskim zadacima. Takvo uvjerenje je obično zasnovano na prethodnim
memorijskim uspjesima. Mada ne utiču neposredno na pamćenje, sujeverna pomagala za pamćenje pružaju
samopouzdanje potrebno za dobro funkcionisanje pamćenja.
Izvori znanja
Budući da je mali broj ljudi koji mogu da zapamte svaki detalj o nekoj temi, često je korisno konsultovati
izvore znanja kako bi se dokumentovale informacije koje će vjerovatno biti zaboravljene. Izvore znanja može
razviti pojedinac (tj. bilješke) ili ih može kupiti u obliku knjiga ili priručnika, rječnika, enciklopedija.

2.3.3.2. Strategije fizičkog pamćenja

Fizičko pamćenje se odnosi na upamćivanje određenih akcija kao što je vožnja bicikla, zamjena
probušene gume ili igranje ragbija. «Uspješno upamćivanje akcije obuhvata upamćivanje dijelova te akcije i
preciznost redosljeda u kome se ti dijelovi spajaju u cjelinu» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 125).
Za akcije koje se redovno obavljaju, prosta vježba često poboljšava pamćenje. Rijetko obavljane akcije, sa
druge strane, nisu podložne vježbi; spoljašnja pomagala su najefikasnija u tom slučaju.
Dokumentovanje u koracima
Ova manipulacija obuhvata podjelu akcije na manje korake i dokumentovanje svakog koraka, obično
pismeno. Pismena dokumentacija može biti u obliku bilježaka, grafikona ili podsjetnika. Usmena dokumentacija
može se stvorii pomoću diktafona/kasetofona. Ilustracije ili dijagrami svakog koraka poboljšavaju dokumentovanje.
Sve veća popularnost video rekordera čini vizuelno dokumentovanje takođe izvodljivim.
Priručnici sa uputstvima
Priručnici sa uputstvima pružaju unaprijed zabilježenu dokumentaciju koraka potrebnih za obavljanje
neke fizičke akcije.
Sport
Kako biste upamtili atletske pokrete, napravite njihove skice koristeći obilježja polja (npr. aut-linije,
mreže, itd.) kao referentne tačke. Obilježja polja služe kao spoljašnji stimulusi za podsticanje pamćenja pri
izvođenju pokreta.

2.3.3.3. Zapamtiti obaveze i odgovornosti

Obaveze da se posjete određeni događaji i ispoštuju rokovi javljaju se u školi, na studijama, na
poslu i u kući. Uspjeh u školovanju ili na poslu može zavisiti od pamćenja i obavljanja različitih obaveza.

55
 Sljedeće strategije mogu pospješiti upamćivanje niza memorijskih zadataka koje student ili zaposleni sreće
svakodnevno (Herrman, Raybeck i Gutman, 1993).
Zapamtiti obaveze
1. Pažnja Većina obaveza zahtjeva da upamtimo detalje i obavimo zadatke do određenog datuma. Moramo
i slušanje stalno biti u toku sa svojim dnevnim i budućim obavezama kako bismo uspješno isplanirali završavanje
zadataka na vrijeme.
«Koristan način da se pozabavimo opterećenjima po pamćenje koja nameću obaveze jeste da
koristimo sistem bilježenja koji će umjesto nas urediti te detalje. Za mnogo ljudi, glavni sistem bilježenja je
2. Pamćenje
agenda ili neki obik bilježaka, kao što je spisak stvari koje treba uraditi» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993,
- memorija str. 128-129). Kalendari su takođe efikasna spoljašanja pomagala za pamćenje obaveza i njihovih rokova.
Zabilježite kada vam misao o predstojećoj obavezi padne na pamet u neobičnom trenutku. Zatim koristite tu
bilješku kao podsjetnik ili je prepišite u agendu, kalendar ili spisak za obavljanje poslova. Držite blokčiće za
podsjetnice kod kuće, na fakultetu, na poslu - njihova pristupačnost je ključna za uspjeh. Neka vam vođenje
bilježaka o obavezama postane svakodnevna navika.
Strategija noćnog pisanja
Misli o predstojećim obavezama i odgovornostima često se javljaju kasno noću dok se pripremamo
za spavanje. Zapravo, takve misli nas mogu spriječiti da zaspimo jer se brinemo da li ćemo zaboraviti ili
ne i da li ćemo uspjeti da obavimo zadatak. Neka vam blok, olovka i lampa budu pored kreveta kako biste
pribilježili obaveze i namjere. Mogu se nabaviti i olovke čiji vrhovi svetle. Spoljašnja pomagala će pospješiti
pamćenje i, kao dodatni bonus, umanjiti stres tako da možete mirnije da spavate.
Upravljanje vremenom
Za obaveze i odgovornosti koje se javljaju u utvrđenom ritmu, pomagala za upravljanje vremenom
pomažu u uspostavljanju i održavanju ličnog rasporeda. Rutina nam omogućuje ponavljanje potrebno za
pamćenje stvari.


Pogledati dio o upravljanju promjenama

Elektronski notes
Prenosivi elektronski notesi obuhvataju laptop računare i manje, džepne. I jedni i drugi su opremljeni
da pohranjuju podatke, obavljaju računske operacije i pružaju podsjetnike za zakazane obaveze. Veći modeli
imaju i telefonske terminale.
Zapamtiti zakazane sastanke
Mada nije uobičajeno, zaboravljanje sastanka se dešava. A kada se desi, može mati dubok
negativan uticaj na to kako nas drugi posmatraju. Zbog toga, raznovrsna spoljna pomagala su razvijena kako
bi se izbjeglo zaboravljanje sastanaka.

• Dokumentovanje

o Poput obaveza, sastanci se mogu bilježiti u agendama, u bilježnicama ili na kalendarima.

o Postoje raznovrsni oblici, uključujući dnevne, nedjeljne, mjesečne i godišnje planere.

• Višestruke zabilješke
o Kako biste se obezbjedili da ne zabroavite sastanke, vodite višestruke bilješke o budućim
sastancima.

o Koristite agende, spiskove za obavljanje, dnevnike ili kalendare.

o Vodite višestruke bilješke na različitim lokacijama.

o Vođenje višestrukih bilježaka pruža dodatno uvježbavanje detalja koje treba zapamtiti i
pruža nekoliko fizičkih stimulusa za pokretanje sjećanja.

56
Memorijski satovi
Ovi uređaji mogu da memorišu šifrovane poruke, uključujući alarm u tačno vrijeme i prikazujući
poruke. Neki memorijski satovi su opremljeni hardverom za povezivanje sa mikroračunarima.
Tajmeri i /tajming uređaji 1. Pažnja
i slušanje
Tajming uređaji su programirani da pohranjuju informacije o obavezama i da podsjete korisnika u
odgovarajuće vrijeme pomoću svjetla ili zvuka.
Tajmeri su manje sofisticirani od tajming uređaja zato što ne čuvaju poruke i rade u ograničenom
vremenskom okviru. Tajmeri mogu biti mehanički, poput tajmera na navijanje koji se koriste u kuvanju, ili mogu 2. Pamćenje
biti elektronski, poput džepnih digitalnih tajmera. Satovi sa alarmom se mogu takođe koristiti kao podsjetnici - memorija
za kratkoročne zadatke.
Dokumenta za podsjećanje
Napravite dokumentacionu kutiju za čuvanje «memorijskih» indeksnih kartica. Koristite kutiju bez
poklopca ili izrežite prednju stranu kutije. Na karticama, zabilježite datum i šta treba uraditi tog dana. Uredite
kartice prema hronološkom redu i stavite ih u dokumentacionu kutiju sa prvim danom na početku. Odstranite
kartice svaki dan kao podsjetnik obaveza.
Prenosno memorijsko mjesto
Odredite dio odeće (džep na košulji, pregradu u novčaniku, tašni) kao prenosivo memorijsko mesto.
Smještajte sve prenosive predmete koje ne želite da zaboravite, kao što je digitron, avionske karte, računi, na
to mjesto i često ga provjeravajte.
Uočljivo smještanje
Odredite mjesto u svojoj sobi, kancelariji ili kući za smještanje stvari koje morate ponijeti pri polasku.
To mjesto treba da bude prigodno smješteno blizu izlaza. Razvijte naviku da ga provjerite svaki put kad
odlazite. Ako je predmet prevelik da bi se smjestio na ovo mjesto, postavite bilješku tu kao podsjetnik.
Sjetiti se potrepština
Ako se određene potrepštine, kao što je selotejp, blokčići, markeri i papir, uobičajeno koriste u
dnevnim aktivnostima, napravite prenosiv paket opreme i držite ga na prethodno pomenutim mjestu.
Upotreba telefona
Nekoliko tipova uređaja za pohranjivanje telefonskih brojeva su dostupni na tržištu. Većina čuva
često korišćene brojeve i za njih vezane informacije. Usluge automatskog pozivanja pomažu u oslobađanju
opterećenja pamćenja telefonskih brojeva. Kako biste upamtili sadržaj telefonskih razgovora, zapišite bilješke
ili snimite razgovor. Ako odaberete ovo drugo, preporučuje se da druga strana bude o tome informisana.
Zabilježite na dokumentima o razgovoru datum i vrijeme poziva.
Organizacija prostora
Napravite radno okruženje koje pomaže pamćenju tako što ćete urediti svoj radni prostor. Raznovrsni
organajzeri su dostupni na tržištu; oni sadrže olovku i držače za olovke, pregrade za fascikle, i kutije za
dokumenta. Kada se stvari čuvaju na uređenim mjestima, lakše je zapamtiti gdje ih potražiti. Organizacija ne
mora biti pod konac, već samo predvidljiva.


Za više informacija vidjeti dio o Organizaciji

Strani jezici
Rječnici ili elektronski programi za prevođenje mogu pomoći u pamćenju stranih riječi i izraza. Ili,
riječi i izrazi iz stranih jezika mogu se koristi kao «okidači» za pamćenje.
Sjetiti se svojih stvari
Označite lične stvari jasno i očigledno. Koristite etikete za prtljag, obojene kaiševe za kamere i

57
 fotoaparate ili kutije za muzičke instrumente, i omote za pasoš.
Simbolično podsjećanje
Promjena neposrednog fizičkog okruženja služi kao brz i lak podstrek za pamćenje. «Neobičan
1. Pažnja položaj nekog predmeta povećava vjerovatnoću da ćemo se sjetiti [neke obaveze] zato što prizor predmeta
i slušanje «na pogrešnom mjestu» predstavlja očigledan simbol koji treba da nas podsjeti» (Herrmann, Raybeck i
Gutman, 1993, str. 131).
Ova strategija je naročito korisna kada nemamo vremena da dokumentujemo obavezu ili kada
dokumentacija nije od koristi. Može se koristiti i kao rezervna strategija za satove sa alarmom, agende ili
2. Pamćenje druga spoljna pomagala. Uspješnost simboličkog podsjećanja može se uvećati kada izmjena okruženja ima
- memorija neko značenje ili je na neki način povezana sa informacijom koju treba zapamtiti.

Primjeri simboličkog podsjećanja su:

• Zategnete kaiš za jednu ili dvije rupe više.

• Okrenete ručni časovnik ili ga premjestite na drugu ruku.

• Nosite upadljiv nakit «za podsjećanje» ili neobičnu odjeću «za podsjećanje».

• Neobično postavite nameštaj.

• Stavite zihernadlu ili spajalicu u rupu od dugmeta na košulji ili u džep-

• Promjenite džep u kom nosite novčanik.

• Nosite neki predmet dok ne obavite memorijski zadatak.

2.3.3.4. Poboljšavanje ličnog pamćenja

Zadaci iz ličnog pamćenja obuhvataju prisjećanje da se urade stvari vezane za lične finansije,
zdravlje, imovinu, kućne poslove i ličnu prošlost. Očito, važno je za osobe koje su zaposlene ili imaju porodice
da paze na takve stvari. Međutim, studenti se takođe često suočavaju sa ovim važnim memorijskim zadacima,
naročito oni koji žive samostalno po prvi put u životu i odvojeni od roditelja i porodice.
Lične finansije
Ima mnogo memorijskih zadataka koji su potrebni za vođenje računa o ličnim finansijama. Među
njima jedan od najvažnijih je zapamtiti da se plate računi na vrijeme. Za studente koji žive sami po prvi
put, fakultetske godine mogu označiti početak uzimanja kredita; dobar početak je ključan, a sjetiti se da se
računi plate na vrijeme je visok prioritet. Pokušajte da koristite kalendar da jasno označite datume dospjeća
računa, ili napravite indeksnu karticu za svaki mjesec sa rokovima dospjeća i iznosima za svaki račun.
Jasno obilježavanje računa takođe pomaže. Za one koji još uvijek imaju poteškoća da se sjete da plate
račune, prijavite se za usluge direktnog skidanja sa tekućeg računa u svojoj banci. Odolite iskušenju da
odložite sravnjivanje čekovne knjižice; ako je to problem, uložite u specijalne digitrone i druge uređaje koji
obračunavaju stanje na knjižici i kreditnim karticama.
Zdravlje i fizička sprema
Uspjeh na studijama i u drugim aktivnostima zahtjeva dobro zdravlje i fizičku pripremljenost.
Razvijte redovnu rutinu u jelu, spavanju i vježbanju (vidite poglavlje «Upravljanje vremenom» za ideje).
Osmislite «sistem drugara» kako biste se sjetili i bili motivisani za dnevno ili nedjeljno vežbanje.
Zapamtite da uzmete lijekove tako što ćete okačiti podsjetnike, kupiti bočice za pilule obilježene
danima u nedjelji ili mjesecu, ili spremiti sve pilule za taj dan u posudu i provjeriti preostali broj pri svakom
uzimanju lijeka. Postoje i uređaji koji emituju zvuk ili svjetlo u vrijeme kada treba popiti lijek.
Vođenje evidencije o ličnim stvarima
Vođenje evidencije o ličnim stvarima može biti poseban izazov kada živite sami u studentskim
domovima. Jedan od najjednostavnijih načina da se to učini jeste biti organizovan (vidite poglavlje

58
«Organizacija» za ideje). Organizovanje ne zahtjeva da budemo uredni, već samo da razvijemo stalnu i
predvidljivu šemu ostavljanja predmeta.
Razvijte «knjigu pamćenja» za bilježenje opisa i lokacija vrijednih stvari kao što su polise osiguranja,
testamenti, pasoši, nakit, itd.. Za često korišćene predmete, kao što su tašne ili kišobrani, obilježite ih jasno 1. Pažnja
ili upadljivo izmjenite njihov izgled kako biste izbjegli da ih zaboravite. Odredite posebno mjesto za čuvanje
ključeva, kupite velik šaren privjesak za ključeve ili kupite privjesak sa biperom/koji pišti. Odredite svesku u
i slušanje
kojoj ćete bilježiti kome ste pozajmili knjige ili bilješke i adrese i telefonske brojeve tih ljudi.
Kućni poslovi
2. Pamćenje
Razvijte redovnu rutinu ili raspored za obavljanje dnevnih ili nedjeljnih kućnih poslova (vidite
poglavlje «Upravljanje vremenom» za ideje). Postavite podsjetnike na prekidače za svjetlo kako biste se - memorija
sjetili da ih isključite kada nisu u upotrebi, ili kupite tajming uređaje za automatsko uključivanje i isključivanje
svjetla i kućnih uređaja. Postavite šoping-listu (za namirnice, kozmetiku, poklone, itd.) na uočljivo mjesto kako
biste zapamtili šta treba da kupite. Nabavite naveliko punjenja za heftalicu kako ne biste morali često da se
podsjećate da ih kupite.
Lična istorija
Odredite svesku u kojoj ćete bilježiti datume i detalje bolesti, lijekova, injekcija, ljekarskih kontrola,
sistematskih pregleda i zakazanih posjeta doktoru. Koristite kalendar da zabilježite datume posebnih događaja
kao što su rođendani, vjenčanja i porodična okupljanja, i steknite naviku da redovno provjeravate taj kalendar.
Zabilježite važne događaje u dnevniku, pomoću fotografija, video-zapisa, kolaža ili suvenira.

2.3.4. Mentalne manipulacije

Mentalne manipulacije obuhvataju mentalni sadržaj svijesti koji utiče na bilježenje, retenciju i
prisjećanje (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 79-118). Oni definišu mentalnu manipulaciju kao
«mentalnu šemu, prikaz ili ključ koji pomaže ... u memorisanju informacije» (Herrman, Raybeck i Gutman,
1993, str. 79).
Herman, Rajbeck i Gutman (1993) primjećuju da je najbolji pristup poboljšanju pamćenja
usavršavanje više ovih mentalnih manipulacija budući da nijedna strategije nije adekvatna svakoj situaciji.
Pored toga, oni upozoravaju da pojedinac koji nastoji da poboljša rad pamćenja mora da obrati pažnju na
fizičko stanje, društveni kontekst i fizičko okruženje takođe.
«Mentalne manipulacije su bitne ne samo za namjerne memorijske zadatke, u kojima ste svjesni
informacije koju morate da naučite ili pronađete u pamćenju. ... Slučajni zadaci, u kojima se informacija
automatski kodira u dugoročno pamćenje ili iz njega izbija, ne mogu se obaviti bez mentalnih manipulacija.
... Mentalne manipulacije funkcionišu tako što pojačavaju vašu pažnju na informaciju tokom faza učenja,
retencije i pronalaženja u procesu pamćenja. Manipulacija izaziva da obrađujete – na neki način – tu
informaciju, a vaša uvećana pažnja dovodi do jednog ili dva mentalna procesa koji utiču na memorijske
tragove u vašem dugoročnom pamćenju. U jednom procesu, nova informacija može biti upijena iz radnog
u dugoročno pamćenje. U drugom procesu, vaša pažnja može da aktivira postojeće tragove u dugoročnom
pamćenju koji imaju sličan informacioni sadržaj» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 81-82).
Pošto je potrebno vremena i energije da se koriste mentalne manipulacije, one neće uvijek biti
najefikasnije strategije za određeni memorijski zadatak. Neke od strategija ne odgovaraju određenom stilu
učenja, pa u tom slučaju one neće biti efikasne. Ovdje opisane memorijske manipualcije su uopštene; kako
bi bile uspješnije, potrebno je modifikovati ih prema određenom memorijskom zadatku. Poznavanje nekoliko
manipulacija pomaže u pripremi studenata za raznovrsne memorijske situacije.
Mnoge od strategija mentalnih manipulacija opisanih u narednim odjeljcima ovog poglavlja pominju
se i na drugim mjestima, na primjer u poglavlju o Pamćenju, kao i u drugim odjeljcima u poglavlju Strategija
učenja opšte svrhe. Obrađene su sljedeće teme: manipulacije atributima, asocijativne manipulacije,
manipulacije pronalaženjem i manipulacije retencijom.

59
 Manipulacije atributima
Manipulacije atributima odnose se na strategije koje se fokusiraju na odlike ili svojstva informacije
koju treba zapamtiti. «Manipulacije atributima su osmišljene da pospješe upamćivanje više atributa nego što
1. Pažnja biste inače uočili. Što više atributa uključite u memorijski trag, tim bolje. Svaki dodatni atribut pruža još jedan
način da se pronađe trag» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 93). Što je više svojstava sačuvano
i slušanje u pamćenju, to je jači memorijski trag i bolje ćete razumjeti materijal. Manipulacije atributima «su korisne
za učenje informacija koje su isprva teške ili nezanimljive, ili koje se moraju upamtiti posebno detljano»
(Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 93).
2. Pamćenje Sljedeće strategije manipulacije atributima su preuzete od Hermana, Rajbeka i Gutmana(1993), uz neke
- memorija dodate primjere.
Izmamljivanje osjećanja
Usredsredite se na osjećanja sreće, bijesa, itd. pri upamćivanju informacija. Izvucite na površinu ta
osjećanja kada ponavljate i prisjećate se informacija.
Ocjenjivanje atributa
«Napravite ocjene vezane za prirodu elemenata. Na primjer, ocjenite koliko «bogato» zvuči svako
od imena koje treba da naučite (kao što «Abercrombie» zvuči imućnije od, recimo, «Smith») (Herrmann,
Raybeck i Gutman, 1993, str. 93).
Opis
Koristite riječi koje stimulišu čula da verbalno opišete ono što planirate da naučite. Proučavajte svoj
opis iznova i iznova. Na primjer, stijena je vrlo gusta i teška, ima crne, bijele i ružičaste minerale i ima grubu
hrapavu površinu.
Analiza značenja (semantika)
«Razmotrite značenje informacije i suptilne varijacije u značenju. Na primjer, da biste zapamtili da je
Bill mehaničar, analizirajte značenje riječi «mehaničar»: onaj koji popravlja mehanizme, obično automobilske,
ali i druge mašine» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 93).
Fonetska analiza
Ponavljajte glasove u informaciji ili u sa njom povezanim riječima. Na primjer, kako biste zapamtili
da je granit vulkanska stijena, izgovorite slogove «vul-kan-ska» i ponavljajte ih.
Odredite prioritete
Razmotrite relativnu važnost informacija koje treba zapamtiti. Na primjer, imajte na umu da je
zapamtiti sastanak sa profesorom važnije nego zapamtiti klupsko okupljanje.
Postavljajte pitanja
Postavljajte pitanja ko? šta? gdje? kada? kako? i druga pitanja kako biste upamtili informaciju. Na
primjer, kako biste zapamtili da se istraživanje vašeg profesora fokusira na fiziologiju mozga, postavite mu
dosta pitanja o tome.
Povezivanje sa ličnim iskustvom
Povežite nove informacije sa vama lično: vašim osjećanjima, uverenjima ili prošlim iskustvima.
Na primjer, da biste zapamtili detalje o Drugom svjetskom ratu, povežite ih sa svojim osjećanjima o ratu ili
članovima vaše porodice koji su možda služili u ratu.
Vremensko uređivanje
Razmotrite vremenski period koji je protekao između izlaganja različitim informacijama. Na primjer,
proteklo je pet minuta između susreta sa Daveom i Cassie, i deset minuta između susreta sa Cassie i Marge.
Razumijevanje iz višestrukih izvora

60
 Pristupite novim informacijama iz nekoliko perspektiva kako biste poboljšali razumjevanje. Na
primjer, da biste zapamtili informacije za govor, naučite ih iz više izvora.
Vizuelna analiza
Usredsredite se na vizuelne odlike informacija koje treba naučiti, povezujući slova informacije sa 1. Pažnja
vizuelnom slikom informacije ili neke povezane informacije. Na primjer, kako biste zapamtili da je bazalt i slušanje
vulkanska stijena, zamislite «v» kao obrnut vulkan, «ans» kao niz vukanskih ostrva poput Havaja, itd.

Asocijativne manipulacije 2. Pamćenje

- memorija
Asocijativne manipulacije povezuju različite memorijske tragove, čime pomažu u njihovom bilježenju
i prisjećanju. Korisne su za pamćenje povezanih informacija ili informacija koje su teške za razumijevanje
(Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993).
Asocijativne manipulacije su podjeljene u dvije kategorije. Jednostavne asocijativne manipulacije su
najbolje za ograničene informacije i koriste samo dva međusobno povezana traga. Jednostavne asocijativne
manipulacije uključuju verbalno asociranje, prošle i sadašnje događaje, smislene veze, fonetske veze i
vizuelne veze. «Organizacione manipulacije ojačavaju elemente u jednom tragu i asocijacije između njih.
Koriste se kada informacije koje morate naučiti obrazuju specifičnu strukturu» (Herrmann, Raybeck i Gutman,
1993, str. 96). Četiri organizacione manipulacije su grupisanje, prikazivanje kroz dijagram, nizanje i prostorno
uređivanje. Za dodatne asocijativne tehnike, vidi odjeljak «Asocijativne strategije».
Verbalne asocijacije
Verbalne asocijacije mogu direktno ili indirektno da povežu elemente nekog spiska na osnovu
samih riječi. Na primjer, da biste zapamtili mlijeko, sir, hljeb i puter sa spiska za kupovinu, sjetite se da su
mlijeko i sir povezani zato što su mliječni proizvodi, sir i hljeb su povezani kao topli sendviči sa sirom, a hljeb
i puter su povezani.
Prošli i sadašnji događaji
Povežite sadašnje (nove) i prošle (stare) događaje. Na primjer, povežite predavanje o marketingu
sa iskustvima koja ste stekli tokom letnje prakse prošle godine.
Smislene veze
Potražite sličnosti, razlike ili druge smislene veze između dva elementa koje treba zapamtiti. Na
primjer, kako biste zapamtili da je jedna zemlja u ratu, zabilježite druge zemlje koje učestvuju u sukobu.
Fonetske veze
Potražite glasovne sličnosti između dva elementa koje treba zapamtiti. Na primjer, španske riječi za
«crveno» i «oko» zvuče slično: «rojo» i «ojo».
Vizuelne veze
Potražite sličnosti u slovima koje čine dvije riječi koje treba zapamtiti. Na primjer, uočite sličnosti
između dvije zemlje koje treba upamtiti, kao što su «Gana» u Africi i «Gvajana» u Južnoj Americi.
Grupisanje
Organizujte elemente u skupove zasnovane na sličnim značenjima ili glasovima. Na primjer, kako
biste zapamtili da su Spenser, Morgan i Tyler bili kulturni evolucionisti ali Dunnell i Holland su darvinovci u
antropologiji, zapamtite da prva grupa ima glas «r» a druga grupa ima glas «n». Vidite «Strategije grupisanja»
za više metoda.
Prikazivanje pomoću dijagrama
Koristite grafikone, uzajamno presječene krugove i druge dijagrame da skicirate odnos elemenata
koje treba upamtiti. Na primjer, da biste zapamtili da su kvarc, mika i feldspat silikatni minerali, dok su hematit
i limonit oksidni minerali, grupišite ih u dvije kategorije i nacrtajte krugove oko svake grupe.

61
 Nizanje
U glavi uredite elemente prema logičkom redu ili prema redu u kom ste se sa njima susretali. Na
primjer, uredite dijelove govora po redu u kom ih treba preći: tvrdnja koja treba da privuče pažnju, teza,
1. Pažnja pregled, razrada, rezime i završna izjava.
i slušanje Prostorno uređivanje
Uočite prostorno uređenje elemenata koje treba zapamtiti. Na primjer, da bista upamtili nazive
grupa pršljenova, krenite od vrata naniže.
2. Pamćenje
- memorija
Manipulacije strukturom pronalaženja informacija
Prema Herrmanu, Rejboku i Gutmanu (1993), strukture pronalaženja najviše odgovaraju
informacijama koje se moraju savršeno zapamtiti. Često je slučaj da manipulacije strukturom pronalaženja
bilježe informacije uspješnije nego pažnja, ponavljanje, atributne i asocijativne manipulacije. Postoje četiri tipa
struktura pronalaženja, od kojih se svaka razlikuje po primjenljivosti i lakoći primjene: elaboracija, redukcija,
transformacija i tehnička struktura. Manipulacije mogu obuhvatati i kombinaciju ovih metoda.
Elaboracione manipulacije su među najlakšim za upotrebu. Ove strukture se grade na informaciji
koju treba zapamtiti putem njenog kombinovanja sa dodatnim informacijama. Dodatne informacije pružaju šifru
koja pospješuje pamćenje. Zbog toga, sama elaboraciona struktura mora biti upamćena u potpunosti kako
bi manipulacija bila efikasna: elaboracione strategije uključuju akrostihne manipulacije, ad hoc manipulacije,
verbalnu medijaciju, slikovnu elaboraciju, brojčanu elaboraciju, iznošenje principa, ismijavanje, stvaranje
rečenica i stvaranje priča. Dodatne elaboracione manipulacije su opisane na drugim mjestima u ovom poglavlju:
vizuelni svijet slika (vizuelno asociranje), rimovanje i pjesme, povezivanje imena i mnemonička pomagala.
Redukcione manipulacije su zasnovane samo na dijelu originalne informacije. Redukcione manipulacije
su kraće i obično lakše za pamćenje nego elaboracione manipulacije. Međutim, mogu biti dvosmislenije nego
elaboracioni metodi. Nekoliko primjera redukcionih manipulacija obuhvata: skraćivanje, izbjeljivanje, kodiranje
prema prvom slovu, redukciju rečenice i iznošenje rezimea (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993).
Transformacione manipulacije su teže za upotrebu zato što mijenjaju oblik originalne informacije,
iako je transformisana informacija povezana sa originalnim materijalom. Međutim, mogu biti manje
dvosmislene od redukcionih metoda i kraće od elaboracionih struktura. Transformacije su možda najbolje
strukture pronalaženja za razumijevanje i usvajanje, i stoga im se može dati prednost u situacijama kada
informaciju treba razumjeti, a ne samo registrovati. Pet transformacionih manipulacija je opisano niže:
nalaženje sinonima, nalaženje kontrasta, nalaženje člana klase, nalaženje homofona i sveobuhvatno
generisanje (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993).
Tehničke manipulacije, koje su zasnovane na unaprijed memorisanim strukturama, spadaju među
najtežim za upotrebu. Nazivaju se «tehničke» zato što zahtjevaju prethodnu pripremu i uputstva. Za razliku od
drugih oblika struktura pronalaženja, specijalne šeme kodiranja koje se koriste u tehničkim manipulacijama
nisu povezane sa novim materijalom koji treba naučiti. Uprkos posebnom trudu potrebnom za upotrebu
tehničkih manipulacija, pokazale su se kao vrlo efikasne u poboljšanju rada pamćenja. Veze, vezane riječi,
loci (kuća pamćenja) i konverzije broj-slovo su četiri tehničke manipulacije.
Akrostihne manipulacije
Ovaj tip manipulacija je sličan PRVOJ mnemoničkoj strategiji opisanoj u daljem tekstu. Kratka
pjesma ili stih je sačinjen koristeći svako slovo novog elementa tako da oformi riječ koja opisuje taj element. Na
primjer, da biste zapamtili Bilovo ime, razradite ga tako što ćete reći da je Bil Bledi Interesantni Luizijanac.
Ad hoc manipulacije
Ad hoc manipulacija koristi kraće ili duže pjesmice. Postoje objavljene zbirke uobičajenih ad hoc
manipulacija korišćenih za upamćivanje određene informacije (npr. Pugh, 1970). Na primjer, «Kolumbo
preplovi daleke pučine, hiljadu četiristo devedeset druge godine».
Verbalna medijacija

62
 Povežite pojam sa riječju koja ima utvrđenu vezu sa njim. Na primjer, kako biste zapamtili da Bill
baca dobru spinovanu loptu, povežite bejzbol sa rundom sa spinovanom loptom.
Slikovne elaboracije
1. Pažnja
Slikovne elaboracije mogu imati četiri oblika.
i slušanje
• Kolorne manipulacije obuhvataju slikovno prikazivanje pojma koji treba zapamtiti u jednoj boji na
podlozi različite boje. Na primjer, da biste zapamtili neuron, naslikajte ga u neutralnoj boji na crvenoj
pozadini.
• Boje sa maniplacijama osjećanjima obuhvataju prikazivanje pojma u boji koja simboliše vaša
2. Pamćenje
osjećanja ili emocije o njemu. Na primjer, da biste zapamtili pojam koji vam se ne dopada, naslikajte - memorija
ga crvenom bojom.
• Grafičke manipulacije obuhvataju mentalno zamišljanje slova riječi koju treba zapamtiti. Na primjer,
da biste zapamtili ime neke osobe, vizuelno zamislite slova u mislima.
• Manipulacije vizuelne integracije obuhvataju razvijanje pojma u vizuelnu sliku. Na primjer, da biste
zapamtili ime «Deng Xiao-ping», zamislite metak koji udara u zvono («ding»), metak koji razbija
balon («pau») i metak koji udara u zid («ping»).
Brojčane elaboracije
Koristite uobičajene numeričke iskaze (telefonski brojevi, valute, godine, poštanski kodovi, itd.) da
zapamtite brojeve. Na primjer, da biste zapamtili procenat azota i kiseonika u atmosferi, 78% i 22%, zapišite
ih kao novčani iznos $78,22.
Iskazivanje principa
Potražite i opišite šemu ili pravilnost u novom materijalu. Na primjer, nakon što ste odgledali
pozorišni komad, utvrdite da li je u pitanju komedija ili tragedija i opišite aspekte komada koji su vas doveli do
tog zaključka.

Ismijavanje
Načinite pojam koji treba upamtiti što smješnijim ili duhovitijim što je moguće. Pokušajte da pretvorite
pojam u smiješno ime ili igru riječi. Na primjer, «Pera-ždera» ili «Ivan-bonvivan».
Obrazovanje rečenica
Upotrijebite nove informacije kao dio istinite ili netačne rečenice. Tačna rečenica je korisna za
povezivanje bliskih pojmova. Neispravna rečenica bi trebalo da bude upadljivo neistinita kako biste izbjegli
mješanje sa činjenicama. Na primjer, da biste zapamtili novog poznanika, razvijte rečenicu kao što je «Upravo
sam upoznao Johna Gatesa, električara iz Klivlenda».
Smišljanje priča
Izmislite priču koja sadrži nove informacije. Opet, ona može biti istinita ili lažna. Na primjer, «Alan
Turing je razvio prvi digitalni računar, Colossus, kako bi razbio nacističke šifre tokom Drugog svjetskog rata».

Skraćenice
Pomoću nekoliko slova iz dotične riječi, napravite kraću riječ. Na primjer, zapamtite «foto» umjesto
duže «fotosinteze».
Izbjeljivanje
Zamislite novi pojam u crno-bijelom. Na primjer, da biste zapamtili antičkih sedam svjetskih čuda,
zamislite ih bez boje.
Šifrovanje prema prvom slovu
Rasporedite prva slova svakog pojma na spisku u akronim. Dobro poznati primjer je «HOMES»

63
 (kuće) za pamćenje pet Velikih jezera (Huron, Ontario, Michigan, Erie, Superior). Ova strategija je detaljnije
prikazana u odjeljku «Mnemonička pomagala».
Skraćivanje rečenica
1. Pažnja Oformite nove riječi od prvih slova svakog pojma na spisku. Stavite nove riječi u rečenicu. Dobro
i slušanje poznat primjer je «Every Good Boy Does Fine» za pamćenje linija violinskog ključa u muzici. Ova strategija
je detaljnije prikazana u odjeljku «Mnemonička pomagala».
Iznošenje rezimea
2. Pamćenje Odaberite ključne riječi iz priče ili odlomka teksta koje odslikavaju sveukupnu temu ili suštinu materijala.
- memorija Na primjer, tekst o dva tipa ćelija može se sumirati pomoću dvije ključne riječi «eukariote» i «prokariote».
Pronalaženje sinonima
Zamijenite pojam koji treba zapamtiti najprikladnijim, i najlakšim za pamćenje, sinonimom. Na primjer,
da biste zapamtili da je neka zemlja demokratska, u ponavljanjima je označavajte i kao «slobodnu državu».
Pronalaženje antonima
Zamijenite pojam koji treba zapamtiti odgovarajućim antonimom. Na primjer, da biste zapamtili da
je neka zemlja totalitarna, u ponavljanjima je označavajte kao «totalitarnu» i «neslobodnu državu».
Pronalaženje pripadnika klase
Povežite pojam sa riječima koje su u istoj klasi ili kategoriji sa pojmom. Na primjer, da biste zapamtili
da je neka zemlja demokratska, ponavljajte njen naziv sa drugim poznatim demokratskim državama poput
Kanade i Sjedinjenih država.
Uopšteno generisanje
Ova strategija koristi kombinacije četiri ostale transformacije kako bi odrazila sve moguće odnose i
zvuke informacije koju treba naučiti.
Veze
Utvrdite veze između parova pojmova na uređenoj i neuređenoj listi. Vidite «Povezivanje» (Sistem
povezivanja) u «Asocijativnim strategijama» za potpuniji opis.
Riječi-oznake
Oznake mogu biti alfabetske, verbalne ili slikovne. Oznake predstavljaju brojeve na spisku (npr.
1 = sunce, 2 = cipela, itd.). Koriste se da pokrenu asocijacije na pojmove koji su zaista na listi. Vidite «Riječi-
oznake» u «Asocijativnim strategijama» za potpuniji opis.
Loci (kuća pamćenja)
Kako biste zapamtili spisak pojmova, zamislite vama poznatu građevinu i smjestite po jedan pojam
sa spiska u svaku od prostorija. Vaša «kuća pamćenja» može biti dom, crkva, kancelarija, grad ili pejzaž, dok
god je dotični locus (lat. mesto) lako zapamtiti i vizuelno sebi predstaviti. Dok su mentalne slike memorijskih
loci često dovoljni «okidači» pamćenja, student može i skicirati loci i za njih vezane pojmove. Na primjer, da
biste zapamtili hindu bogove, možete da osmislite sljedeću kuću pamćenja.

Brahma Šiva Višnu

Durga Kali Lakšmi

64
Konverzija broj-slovo

Brojevi i slova se zamjenjuju prema unaprijed određenoj šemi:

• 1 = t, d, đ, dž
1. Pažnja
• 2 = n, nj i slušanje
• 3=m

• 4=r
2. Pamćenje
• 5 = l, lj - memorija
• 6=g

• 7 = c, k, č, ć

• 8 = f, v, h

• 9 = p, b

• 0 = z, s, ž, š
Vokali se ne koriste. Da biste zapamtili neki broj, koristite šifrovana slova da obrazujete navodeću riječ.
Dodajte vokale da obrazujete navodeću riječ, ako je potrebno. Na primjer, da biste zapamtili broj poput
godine kada se Kolumbo iskrcao u Novom svijetu, 1492, koristite slova t, r, b i n da obrazujete navodeću riječ
«turban». Da biste zapamtili riječ, koristite šifrovane brojeve da obrazujete navodeći broj. Na primjer, da biste
zapamtili naziv kompjuterskog mogula Billa Gatesa, obrazujte šifrovani broj 955-610.

Manipulacije retencijom (zadržavanjem)

Različiti tipovi informacija zaboravljaju se različitom brzinom (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993).
Na primjer, akcije koje se temelje na vještinama, kao što je vožnja auta pamte se beskonačno, kao i neki
oblici znanja stečeni u školi, kao što je čitanje i pisanje. Namjere, međutim, imaju tendenciju da se slabo
zadržavaju. Događaji se mogu dobro zadržavati u pamćenju ili ne.
Manipulacije retencijom pokušavaju da preduprede zaboravljanja usljed neraspoloživosti i
nepristupačnosti. Postoji tek nekoliko retencionih strategija, a njihova primjenljivost je po prirodi opšta. U ovom
trenutku ne postoje strategije koje su usmjerene na specifične memorijske zadatke opisane u prethodnom
pasusu. Periodično obnavljanje, izbjegavanje sličnih informacija, odgovarajući san i odmor, i predviđanje
situacije u kojima će prisjećanje biti potrebno jesu opšte retencione strategije.

Za više informacija o uzrocima zaboravljanja, pogledajte «Uvodne informacije o pamćenju».

Periodično obnavljanje
Kako bi izbjegao zaboravljanje informacija koje su nezanimljive ili nepoznate, student mora
da periodično obnavlja. «Retencija počinje iznova svaki put kada se neko pamćenje u potpunosti iznova
bilježi. Obnavljajte često dok niste u stanju da se prisjetite informacije na nivou potrebne tačnosti; shodno
tome, možete rjeđe da obnavljate ukoliko nastavite da se adekvatno prisjećate informacije. Pametno je da
obnavljanje obuhvati neke od vaših prvobitnih manipulacija bilježenjem, kao što su jačina, atributi, asociranje i
strukture pronalaženja. «Predupređuje gubitak usljed propadanja, izmjene, mješanja, potiskivanja i neučenja»
(Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 110).
Izbjegavanje sličnih informacija
Kako biste izbjegli zaboravljanje novih informacija koje se mogu pomiješati sa starim memorijskim
tragovima, izbjegavajte da učite informacije koje su slične po sadržaju. «Na primjer, ako možete izbjeći, ne
pokušavajte da učite istovremeno, ili jedan za drugim, dva strana jezika ili detalje dva izuzetno povezana
projekta na poslu. – Sprječava gubitak usljed mješanja, potiskivanja i neučenja» (Herrmann, Raybeck i
Gutman, 1993, str. 110-111).

65
 San ili odmor
Kako biste izbjegli zaboravljanje nove informacije koja se može pomiješati sa starim memorijskim
tragovima, ako će do retencije doći tokom kratkog vremenskog perioda (npr. jedan do dva dana), spavajte što je
više moguće tokom perioda retencije. «Spavanje vam omogućava da izbjegnete susret sa novim informacijama
1. Pažnja
koje bi se mogle mjiešati sa onim što ste naučili ili koje bi vas mogle navesti da potisnete ono što ste naučili
i slušanje kako biste razmotrili novouočene informacije. – Odlaže propadanje memorijskog traga i sprječava zaboravljanje
usljed miješanja, potiskivanja i neučenja» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 111).
Predviđanje situacija u kojima se treba prisjetiti
2. Pamćenje
Kako biste izbjegli zaboravljanje informacija usljed stresa i pritiska ili zbog straha od zaboravljanja
- memorija pod vremenskim ograničenjem, predvidite situacije u kojima će biti potrebno da se prisjetite tih informacija.
«Pokušajte da zamislite situacije u kojima se od vas može tražiti da se sjetite. To će vam pomoći da se
pripremite da prepoznate, pri obavljanju dotičnog zadatka, navodećih tragova koji su bili prisutni tokom učenja,
i stoga stimulišete sjećanje da se pojavi kada je potrebno. – Sprjiečava zaboravljanje usljed neuočavanja
nagovještaja za pronalaženje memorijskih tragova» (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 111).
Učinite blago neprijatna sjećanja upadljivim
Kako biste izbjegli zaboravljanje neprijatnih informacija, pokušajte da taj materijal učinite upadljivijim.
Neprijatna sjećanja uključuju pisanje zahvalnica ljudima koje ne volite ili informacije o uznemirujućim aktuelnim
događajima. «Ako imate neprijatan memorijski zadatak koji ne želite da zaboravite ... preduzmite korake koji
će dovesti do toga da ne potisnete misli o tom sjećanju. Ti koraci mogu obuhvatiti razmišljanje o razlozima
zašto želite da zapamtite neprijatnu informaciju ili posljedicama koje će usljediti ako ne uspjete da se sjetite.
... – Sprječava potiskivanje, naknadnu izmjenu, namjerno zaboravljanje» (Herrmann, Raybeck i Gutman,
1993, str. 111).

2.3.5. Asocijativne strategije

Asocijativne strategije za pamćenje funkcionišu na tvrdnji - da bi se bilo koja nova informacija
na najbolji način mogla zapamtiti, ona mora biti povezana (asocirana) sa nečim drugim. Povezivanje se
dešava zato što se nova informacija vezuje za raniju, poznatu informaciju ili za lakšu informaciju. Asocijacije
pojačavaju snagu memorijskih tragova i pružaju strukturu za pronalaženje.
Ovom prilikom je razmotreno nekoliko asocijativnih strategija: vizuelno asociranje (vizuelni svijet
slika), strategija zamjene riječi, povezivanje (sistem veza), poređenje, pojmovne kartice, riječi-oznake,
rime i pjesme, povezivanje imena, čudesni auto pamćenja i mnemonička pomagala. Dodatne asocijativne
manipulacije su ukratko opisane u nastavku poglavlja.

2.3.5.1. Vizuelno asociranje i Vizuelni svijet slika

Stvaranje svijeta slika je sposobnost da se stvore mentalne slike stvari koje su prethodno viđene ili
mogu biti vizuelno zamišljene. Vizuelne asocijacije (REFERENCA) se koriste da olakšaju upamćivanje kada
se stare, poznate slike povezuju sa slikama informacija koje treba upamtiti.
Studenti često koriste ovaj metod nesvjesno kao sredstvo za pamćenje informacija. Mogu postati
uspješniji ako prepoznaju ovaj proces i porade na tome da slike učine življim.
Materijal iz raznovrsnih predmeta se može simbolizovati i upamtiti korišćenjem vizuelnih asocijacija.
Apstraktni pojmovi i događaji kao i stvari mogu se unijeti u memoriju pomoću ove strategije.
Vizuelno asociranje je slično vizuelnoj elaboraciji, osim što se vizuelna asocijacija oslanja na
povezivanje slika koje već postoje u pamćenju dok vizuelna elaboracija to ne čini. Pored toga, vizuelno
asociranje obično obavlja sam student i ono se obično ne zapisuje.


Pogledaj dio o vizuelnoj elaboraciji u ovom poglavlju

66
 Uputstva za strategiju vizuelnog asociranja su sljedeća:

• Odredite novu informaciju koju treba zapamtiti.

• Odredite sliku iz postojećeg znanja koja vas podsjeća na novu informaciju. 1. Pažnja
o Neka slika bude velika, sa pretjerano naglašenim svojstvima i povećana do neobičnih ili i slušanje
neprirodnih razmjera.

o Neka slika bude što je moguće bizarnija ili neobičnija.

o Napravite asocijacije koje se razlikuju od onoga što bi se moglo očekivati.

2. Pamćenje
- memorija
o Slike mogu biti statične ili, još bolje, animirane. Kada se pokret doda mentalnoj slici, to
pomaže umu da zadrži informaciju.

o Dodajte zvuke ili mirise slici ako možete.

Dva primjera ilustruju kako bismo mogli da primjenimo memorijsku strategiju vizelnog asociranja.
• Da biste zapamtili da se Bostonska čajanka odigrala 1773, zamislite prekomorski brod sa kostimiranim
ljudima koji bacaju kutije čaja preko palube. Iznad broda zamislite brojeve «1773» kako svjetle na
neonskom znaku na nebu. Osjetite miris morske vode i poslušajte zvuk uzburkanih talasa.
• Da biste zapamtili dijelove računarskog centralnog procesora (aritmetičko-logička jedinica, upravljačka
jedinica, sat, registri i bus), zamislite velik, bučan žut autobus koji ostavlja ljude ispred kancelarije, gdje
upravnik izdaje naređenja, zaposleni grozničavo radi na matematičkim problemima i unosi odgovore u
ogromne plave registre, a ogroman neonski digitalni sat visi iznad glava svih.

2.3.5.2. Strategija zamjene riječi

Strategija zamjene riječi (REFRENCA) je slična vizuelnom asociranju. Ali za razliku od vizuelnog
asociranja, strategija zamjene riječi se koristi za pamćenje informacija koje se ne mogu brzo zamisliti, kao što
su apstraktne informacije, tehničke riječi, strane riječi, brojevi, imena i nepoznate riječi. Riječ koja ne stvara
nikakvu sliku biva povezana sa dobro poznatom riječi koja ima sliku i zvuči kao dio riječi koju treba zapamtiti.
Ta slika se potom koristi za pamćenje prvobitne riječi.
Ključ za korišćenje strategije zamjene riječi je mašta. Često je teško naći riječ za zamjenu i sliku
koja se lijepo uklapa. Studenti bi trebalo da zapamte da je zamisao da se pronađe nagovještaj ili asocijacija
koja će funkcionisati. Nije bitno koliko je ekscentrična slika sve dok je efikasna.
Uputstva za upotrebu strategije zamjene riječi su sljedeća.
• Odredite riječ ili termin koji treba upamtiti.
• Sjetite se neke dobro poznate riječi s upečatljivom slikom koja zvuči slično novoj riječi. Koristite
smjernice date u «Vizuelnom asociranju» za razvijanje efikasne slike.
• Povežite sliku s novom riječi.
Slijede dva primjera strategije zamjene riječi.
• Kako biste zapamtili da su krabe ljuskari, zamislite krabu kako jede, nosi ljusku jajeta ili hoda po
velikoj ljusci jajeta.
• Kako biste zapamtili dijelove cvatne biljke, mogu se koristiti tri riječi i slike za zamjenu.
o Za peteljku, zamislite cvijet na nečijem potiljku.
o Za prašnik, zamislite čovjeka iz sanitarnog preduzeća kako zaprašuje neku prostoriju
protiv štetočina. Šištavi zvuci povezani sa prskanjem i miris hemikalija čine sliku življom.
Zaprašivanje se može bliže povezati s cvjetovima ako zamislite sliku cvijeta koji vene u
zaprašenoj prostoriji.
o Za tučak, zamislite dva namrgođena cvijeta u tuči.

67
 2.3.5.3. Povezivanje (sistem veza)
Povezivanje, poznato i kao sistem veza (REFERENCA), memorijska je strategija u kojoj se stvaraju
mentalne slike ili asocijacije za po dva elementa. Prvi element pomaže nam da se sjetimo drugog, drugi
1. Pažnja element nam pomaže da se sjetimo trećeg, i tako dalje dok se ne napravi «lanac» asocijacija za onoliko
elemenata koliko je potrebno zapamtiti. Ova strategija se može koristiti za raznovrsne predmete, a naročito
i slušanje je korisna za pamćenje spiskova podataka.

Uputstva za upotrebu strategije povezivanja su sljedeća.

2. Pamćenje • Odredite spisak podataka koje treba zapamtiti.

- memorija • Uredite spisak elemenata prema određenom redosljedu, ukoliko tako treba da se zapamte.
• Pogledajte prvi par elemenata. Stvorite živu mentalnu sliku koja povezuje ta dva elementa. Pogledajte
informacije o strategiji vizuelnog asociranja za prijedloge o stvaranju efikasnih mentalnih slika.
• Pogledajte sljedeći par elemenata, koji su pod brojem dva i tri na spisku. Razvijte živu mentalnu
sliku koja ih povezuje.

• Ponavljajte ovaj proces sve dok svi elementi spiska ne budu povezanii.
Sljedeća ilustracija strategije povezivanja se koristi za pamćenje dijelova uha koji prenose zvučne
talase do mozga (bubna opna, čekić, nakovaj, uzengija, ovalni prozor, kohlea/puž i slušni nerv). Pomoću
mentalnih slika, ovi elementi se povezuju na sljedeći način:

• Zamislite da bubanj udara ogroman čekić.

• Zamislite čekić kako leži ispod nakovnja.

• Zamislite nakovanj kako jaše konja sa «stopalom» u uzengiji.

• Zamislite kako se uzengija zanjiše i razbije ovalan prozor.

68
 1. Pažnja
i slušanje

• Riječ cochlea (lat. puž) nije lako vizualizovati, tako da bi student mogao ili da zamisli slovo «c» 2. Pamćenje
pomoću ovalnog prozora, ili bi mogao da zamisli puža kako puzi kroz ovalan prozor budući da
cochlea podsjeća na puža.
- memorija

• Zamislite puža kako jaše munju koja predstavlja nekoliko slova «n» povezanih zajedno. «N»
označava nerv i elektrohemijski nervni impuls.

2.3.5.4. Strategija poređenja

Strategija poređenja obuhvata pronalaženja sličnosti, bilo figurativne ili bukvalne, između dvije
stvari koje se moraju povezati i zapamtiti. Ova strategija je naročito efikasna za pamćenje specifičnih detalja
ili važnih funkcija ili pojmova. Može se primjeniti na gotovo sve predmete.
Ako je moguće pronaći neki zajednički odnos između dvije stvari, lakše ih je zapamtiti. Strategija
poređenja se često nesvjesno koristi kao memorijsko sredstvo. Razmotrite načine na koje bi se ova strategija
mogla koristiti svjesnije.
Ovdje su data opšta uputstva za upotrebu strategije poređenja. Budite kreativni i smislite druge
načine da se porede elementi koje treba upamtiti.

• Odredite elemente koje treba upamtiti.

• Potražite sličnosti između tih elemenata. Neki od prijedloga su:

o Slični glasovi u nazivima elemenata

o Slična slova u nazivima elemenata

o Broj slova u nazivima elemenata

o Broj slogova u nazivima elemenata

o Abecedni redosljed elemenata

o Prethodna iskustva ili prethodno znanje

69
 2.3.5.5. Pojmovne karte (fleš ili indeksne karte)
Strategija pojmovnih kartica se bavi vještinom prepoznavanja pojmova ili termina. Kod ove strategije
memorisanja, jedan podatak se ispisuje na prednjoj strani kartice a drugi, sa njim povezan podatak se ispisuje
1. Pažnja na pozadini. Jedna strana kartice se potom koristi kao pomoć za pamćenje informacija sa druge strane.
Pojmovne karte se još nazivaju i fleš karte ili indeksne karte.
i slušanje
Pojmovne karte su svestrana strategija koja se može koristiti za bilo koji predmet učenja. Dobra je
strategija za pamćenje uparenih informacija kao što su riječi i definicije, događaji i datumi, ljudi i ostvarenja,
i riječi maternjeg jezika sa prevodima na strani jezik. Može se čak i kombinovati s drugim memorijskim
2. Pamćenje strategijama kao što su vizuelna elaboracija, vizuelno asociranje.
- memorija Sličan metod je strategija nizanih spiskova pojmova, gde se svi termini nižu na zasebnim karticama
a ne na jednom parčetu papira. U poređenju s metodom nizanog spiska pojmova, pojmovne karte su lakše
za manipulaciju ali zauzimaju više prostora.

Koraci za pisanje pojmovnih kartica su:

• Zapišite termin ili pojam na jednoj strani karitce veličine 7 x 12 cm. Studenti mogu i da upotrijebe
neki simbol na prednjoj strani kartice kako bi pomogli asociranje i podstakli pamćenje.

• Zapišite definiciju ili opis termina ili pojma na drugoj strani kartice.
o Činjenični podaci koji se postavljaju na pozadinu indeksnih kartica bi trebalo da budu
sažeti i konkretni.
o Duge definicije i objašnjenja otežavaju povezivanje novih podataka sa starim
informacijama.

• Dodajte primjer primjene dotičnog termina uz opis na pozadini kartice.

• Vježbajte određivanje definicije ili opisa putem ponavljanja.

Dva primjera pojmovnih kartica data:

Prednja strana:
Teorija
Zadnja strana:
Bilo kakav apstraktan prikaz ili objašnjenje pojave.
(pr.) Teorija relativnosti (pr.) Teorija evolucije
Prednja strana:
8. amandman
Zadnja strana:
Kaucije, globe, kazne
(1791)

2.3.5.6. Riječi-oznake
Strategija riječi-oznaka bavi se vještinom memorisanja spiskova. Koristi se pri memorisanju
spiskova podataka koji moraju održati određen numerički redosljed (npr. stavks #1 na spisku mora biti prva,
potom stavka #2, itd.).
Strategija riječi-oznaka koristi ključne riječi i vizuelno asociranje kako bi se upamtile stavke nekog
spiska. Riječi-oznake su riječi koje se koriste za pamćenje broja neke stavke na spisku. To su riječi koje se
lako pamte i vizuelno prikazuju. Riječi-oznake se povezuju sa ključnim riječima za svaku od stavki na spisku.

70
Ovo je asocijacijska strategija zato što su riječi-oznake nešto što se već zna a povezuju se sa ključnim
riječima na spisku koje treba upamtiti.

Uputstva za strategiju riječi-oznaka data su niže.

• Smislite riječ-oznaku koju ćete povezati sa svakim brojem na spisku. Postoji nekoliko načina da se 1. Pažnja
osmisle riječi-oznake. i slušanje

o Jedan način je da se koriste poznate riječi koje se rimuju sa brojevima i koje stvaraju žive
slike u mislima:
2. Pamćenje
- 1 = medan
- memorija
- 2 = sva

- 3 = pri

- 4 = zefiri

- 5 = let

- 6 = vijest

- 7 = gledam

- 8 = ko sam

- 9 = krevet

- 10 = treset

o Još jedan način je da se koriste riječi čije slike podsjećaju na dotični broj:

- 1 = čarobni štapić

- 2 = labud

- 3 = djetelina s tri lista

- 4 = sto s četiri noge

- 5 = petokraka zvijezda

- 6 = slonovska surla

- 7 = zastava na stubu

- 8 = pješčani sat

- 9 = lula koja se dimi

- 10 = palica i lopta

- 11 = špageti

- 12 = digitalni časovnik u podne

• Odaberite ključnu riječ ili ideju iz svake stavke u spisku.

• Povežite neku sliku s ključnom riječi ili idejom (vidi strategiju «Vizuelno asociranje» u ovom
poglavlju za ideje).

• Dovedite u vezu riječ-oznaku i sliku sa odgovarajućom stavkom na spisku.

• Proces prisjećanja će biti podstaknut ponavljanjem rimovanih riječi-oznaka, slike i stavke koju treba
upamtiti.

71
 2.3.5.7. Rimovani stihovi, pjesme i poezija
Ritam pjesme može biti ispomoć u zapamćivanju određene informacije. Strategija rimovanja
pomaže studentima da zapamte spiskove, pravila, proste činjenice, pojmove i druge oblike informacija za
1. Pažnja gotovo svaki predmet.
i slušanje Rima je još jedan oblik asociranja. Informacije se mogu povezati sa ritmom pjesme koju student već
zna, ili se inforamcije mogu ponavljati u ritmu koji je osmislio student. Većina studenata je upoznata s ovom
strategijom, jer je većina učila abecedu pomoću pjesmica i rime kao pomoći za pamćenje. Ova strategija je
naročito korisna kada se kombinuje za vizuelnim asociranjem.
2. Pamćenje
- memorija Da biste upamtili informacije pomoću rimovanih stihova, pjesama i poezije, slijedite ove korake.

• Odredite nove informacije koje treba upamtiti.

• Pokušajte da povežete novu informaciju sa nekom pjesmom ili melodijom koju od ranije znate.
Poznate melodije kao što je “Old MacDonald” ili “Bingo” su često efikasne.

• Ako nijedna pjesma ne pomaže, pokušajte da pretvorite informacije u običnu pjesmu.

• Ako ne možete da osmislite pjesmu, ponavljajte informacije u ritmu kako biste pomogli pamćenje.

2.3.5.8. Povezivanje imena

Pamćenje imena je lakše kada se imena povežu s drugim riječima ili, još bolje, djelima. Jedna
od svrha ove strategije jeste da se poveća pojedinčeva svijest i pažnja kada čuje ili vidi nova imena. Ako je
memorijski zadatak intencionalniji, rad pamćenja teži da se poboljša. Poboljšano pamćenje imena je važno
za socijalizaciju i za smanjivanje stresa pri susretu s novim ljudima. Strategije povezivanja imena mogu se
koristiti individualno ili u grupnim kontekstima.
Strategije povezivanja imena za pojedinačnu upotrebu

Ponavljanje

o Kad god čujete ili vidite novo ime, ponovite ga naglas pri pozdravljanju te osobe.
o Na primjer, možete da kažete, «Pera Perić. Drago mi je što sam vas upoznao, Pero
Periću.» Potom ponovite ime nekoliko puta u mislima.

• Vizuelno zamišljanje

o Kad god čujete ili vidite novo ime, zamislite u sebi nešto što vas podsjeća na dotično ime.
o Na primjer, ako sretnete nekog ko se zove Ljiljana Zečević, zamislite zeca kako preskače
preko cveta ljiljana.
Strategije povezivanja imena za grupnu upotrebu

• Grupni niz

o Obrazujte krug od članova grupe.

o Svaka osoba se predstavlja na smjenu izgovarajući svoje ime uz jednu opisnu riječ koja
počinje prvim slovom njegovog imena (npr. «Plavokosi Pera» ili «Visoka Vesna»).
o Nakon što se predstavila, svaka osoba ponavlja sva imena i opisne riječi ljudi koji su se
predstavili prije nje.
o Ova strategija je dobra za probijanje leda na početnim sastancima neke grupe. Opisna
riječ omogućava da se doda humor zadatku, a aktivnost omogućuje da pamćenje imena
postane aktivniji proces.

72
 • Igra klupka

o Obrazujte krug od članova grupe.

o Fasilitator grupe počinje igru bacajući klupko drugom članu grupe i izgovarajući svoje ime. 1. Pažnja
o Nastavite sve dok svi članovi grupe ne kažu svoje ime nekoliko puta. i slušanje
o Ponovo odigrajte igru, ali neka članovi grupe izgovaraju ime osobe kojoj bacaju klupko.

2. Pamćenje
- memorija
2.3.5.9. Čudesna auta sjećanja

Čudesna auta sjećanja (Ellis, 1994, str. 89) se koristi za pamćenje spiskova od najviše dvanaest
elemenata iz gotovo svakog predmeta. Može se kombinovati sa vizuelnim asocijacijama da bi se pojačala
njena efikasnost. Ova strategija je slična strategiji riječi-oznaka, osim što se dijelovi automobila koriste kao
nagovještaji za brojeve na spisku umjesto rimovanih stihova ili simbola.
Uputstva koja daje Ellis (1994) za upotrebu strategije čudesnog auto sjećanja jesu sljedeća.

Napišite spisak pomoćnih riječi za čudesna auta sjećanja. Smislite nove dijelove za vrlo duge spiskove.

o 1 = rešetka (postoji samo jedna rešetka)

o 2 = farovi (postoje dva fara)

o 3 = ukras na haubi (ima tri dijela)

o 4 = vrata (ovo je auto sa četvoro vrata)

o 5 = točkovi (ima pet točkova)

o 6 = prozori (ima šest prozora)

o 7 = antena (hvata sedam stanica)

o 8 = motor (u pitanju je veliki V-8)

o 9 = volan (ima devet prečki)

o 10 = tabla s instrumentima (ima deset komandi)

o 11 = pretinac (ima 11 pruga)

o 12 = vozač (može da upamti 12 stavki)

• Odaberite ključnu riječ ili ideju za svaku stavku na spisku ako su u pitanju stavke od više riječi.
• Povežite svaku stavku sa spiska sa odgovarajućim dijelom auta. Ako redoslijed spiska nije bitan
i stavke se mogu ispremještati, učinite to kako biste efikasnije uklopili stavke sa spiska i dijelove
auta koji su pomoćne riječi.

• Zabilježite asocijaciju za svaku stavku sa spiska riječima i/ili slikom.

• Proces prisjećanja će biti podstaknut ponavljanjem dijelova automobila koji su pomoćne riječi i
odgovarajućih stavki sa spiska i obnavljanjem pisanih ili slikovnih asocijacija.
Ellis (1994) daje sljedeći primjer koji ilustruje kako se strategije čudesnog auta sjećanja koriste za
pamćenje informacija. Za predavanja iz psihologije, studenti moraju da memorišu spisak dvanaest tehnika
pamćenja. Budući da su mnoge stavke sa tog spiska duge, ključne riječi se odabiraju kako bi se upotrijebile
u strategiji čudesnog auta sjećanja. Ključne riječi su ispisane kurzivom.

73
 • Krećite se od opštih ka posebnim idejama.
• Neka informacije budu smislene.
• Pravite asocijacije između novih i starih informacija.
1. Pažnja
• Učite aktivno i učite jednom.
i slušanje
• Vizuelno prikažite sebi odnose među idejama.
• Recitujte i ponavljajte nove informacije.
2. Pamćenje • Smanjite interferenciju pri učenju.
- memorija • Proučite nove informacije.
• Budite svjesni stavova.
• Rasporedite učenje na zadatke.
• Zapamtite nešto drugo.
• Kombinujte tehnike pri pamćenju.

2.3.5.10. Mnemonička sredstva

Naziv «mnemonička» potiče od grčke riječi koja označava pamćenje i odnosi se na upotrebu
pomoćnog sredstva u cilju poboljšanja efikasnosti pamćenja. Ova strategija se koristi za kodiranje i prizivanje
spiskova informacija. Stavke na spisku se mogu pamtiti po određenom redu ili ne.
Nagovještajne riječi ili rečenice se koriste u mnemoničkoj strategiji. Riječ ili izraz koji se koristi kao
mnemoničko sredstvo ne bi trebalo da bude težak za pamćenje koliko same stavke. To bi očigledno poništilo
svrhu strategije. Stoga, nastojte da nagovještajne riječi ili izrazi budu što je moguće jednostavniji.
Najčešće mnemoničko sredstvo, OUPOP strategija, koja obuhvata upotrebu prvog slova svake
riječi na spisku za obrazovanje jedne nagovještajne riječi. Ovaj metod je najlakši za upotrebu kada se
stavke na spisku mogu raspoređivati tako da se obrazuje proste nagovještajne riječi ili rečenice. Povezivanje
nagovještajnih riječi sa nekom slikom takođe pomaže u kodiranju i prizivanju. Ovu strategiju su osmisli
Nejdžel, Šumaker i Dešler (Nagel, Schumaker i Deshler).

• Obrazujte pomoćnu riječ.

o Pomoću početnih slova riječi sa spiska obrazujte riječ koja je lako pamtljiva.

o Ispišite velikim slovima sva slova pomoćne riječi koja se nalaze na spisku.

• Ubacite slovo.

o Ubacite novo slovo ako postojeća slova sama po sebi ne obrazuju riječ.

o Malim slovima ispišite ono što ubacite kako bi bilo jasno da dotično slovo ništa ne znači.

• Preuredite slova.
o Ako redosljed stavki sa spiska nije bitan, preuredite slova kako biste obrazovali najlakšu
i najpamtljiviju pomoćnu riječ.

• Obrazujte pomoćnu rečenicu ili izraz.

o Ako se ne može obrazovati pomoćna riječ, pomoću početnih slova riječi obrazujte
rečenicu ili izraz.

• Probajte sa kombinovanjem.

o Iskombinujte prethodne metode kako biste pronašli najpamtljiviju rečenicu ili riječ.

74
2.3.6. Strategije grupisanja

Strategije grupisanja obuhvataju kategorizovanje stavki koje treba upamtiti prema zajedničkim
odlikama ili nabrajanje nasumičnih stavki prema logičnijem redosljedu, lakšem za pamćenje. Strategije 1. Pažnja
grupisanja se lako mogu kombinovati tako da pomognu pamćenju. i slušanje
Nekoliko strategija grupisanja je ovom prilikom opisano: pisanje koncepta, šifrovanje pomoću
boja, kategorije, grupisanje, raspoređivanje po abecednom redu i ključne tačke.
• Koncepti 2. Pamćenje
• Šifrovanje pomoću boja - memorija
• Kategorije
• Grupisanje
• Abecedni raspored
• Ključne tačke

Koncepti
Strategija koncepta obuhvata organizovanje informacija prema ključnim tačkama i propratnim
detaljima. Korisno je sredstvo kada se veliki skupovi podataka moraju urediti radi lakšeg memorisanja. Pisanje
koncepta je naročito korisno ako materijal ne prati neku logičku šemu. Zapamtite da je razumijevanje ključan
korak u procesu upamćivanja, i iz tog razloga je važno da materijal koji treba zapamtiti bude uređen logički.


Za potpune detalje o strategiji pisanja koncepta, pogledajte «Pisanje koncepta» u poglavlju o
vođenju bilježaka.

Šifrovanje pomoću boja

Strategjia šifrovanja pomoću boja obuhvata grupisanje informacija pomoću vizuelnih stimulusa koje
pružaju boje. Boja, a ne broj ili slova kao kod koncepata, koristi se za označavanje organizavanja podataka.
Korisna je strategija kada student može da unosi oznake na sam materijal.
Šifrovanje pomoću boja je slično konceptima osim što se glavne ideje označavaju određenom
bojom, potkrepljujući detalji drugom bojom, druge podteme trećom, itd. Ili, ideje vezane za jednu temu mogu
se prikazati jednom bojom, ideje vezane za drugu temu nekom drugom bojom, itd.
Pored upotrebe kao memorijskog pomagala, šifrovanje pomoću boja se može koristiti na razne
druge načine.


Za više detalja o šifrovanju pomoću boja, vidi «Vođenje bilježaka», «Organizacija» i «Upravljanje
vremenom».

Jedan od načina za upotrebu šifrovanja pomoću boja radi pomaganja pamćenja putem uređivanja
je prikazan i opisan. Ovaj primjer pomaže u razlikovanju ključnih tačaka od propratnih detalja i činjenica.

• Sakupite materijal koji treba organizovati: bilješke s predavanja, rezimei poglavlja, itd.
• Izaberite ključne tačke materijala. Ako imate teškoća pri ovome, pokušajte s proučavanjem glavnih
podnaslova u svakom od poglavlja u udžbeniku. Oni vam mogu dati ideje za razbijanje materijala
na glavne tačke. Obilježite sve glavne tačke jednom bojom.

• Izaberite propratne detalje za svaku od glavnih tačaka. Obilježite sve propratne detalje drugom bojom.

• Izaberite najvažnije činjenice za svaki od potkrepljujućih detalja. Obilježite sve činjenice trećom bojom.
• Preuredite ili prepišite materijal prema uspostavljenoj šemi boja koristeći olovke s mastilom u boji.

75
 Svaka glavna tačka bi trebalo da bude pražena svojim propratnim detaljima, a svaki propratni detalj
svojim činjenicama.

• Koncept koji tako nastane izgledaće ovako:

1. Pažnja o CRVENA GLAVNA TAČKA
i slušanje
 Zeleni propratni detalj
 Plava činjenica
 Plava činjenica
2. Pamćenje
- memorija  Zeleni propratni detalj
 Plava činjenica
o CRVENA GLAVNA TAČKA
 Zeleni propratni detalj
 Plava činjenica
 Zeleni propratni detalj
 Plava činjenica
 Plava činjenica
 Plava činjenica

Sljedeći primjer pomaže u povezivanju srodnog materijala.

• Sakupite materijal koji treba organizovati: bilješke s predavanja, rezimei poglavlja, itd.
• Izaberite ključne tačke materijala. Ako imate teškoća pri ovome, pokušajte s proučavanjem glavnih
podnaslova u svakom od poglavlja u udžbeniku. Oni vam mogu dati ideje za razbijanje materijala
na glavne tačke. Obilježite svaku glavnu tačku različitom bojom.
• Izaberite propratne detalje za svaku od glavnih tačaka. Obilježite sve propratne detalje na jednu
glavnu tačku odgovarajućom bojom.
• Izaberite najvažnije činjenice za svaku od glavnih tačaka. Obilježite sve činjenice odgovarajućom
bojom.
• Preuredite ili prepišite materijal prema uspostavljenoj šemi boja koristeći olovke s mastilom u boji.
Svaka glavna tačka bi trebalo da bude pražena svojim propratnim detaljima, a svaki propratni detalj
svojim činjenicama i svi treba da budu u istoj boji.

• Koncept koji tako nastane izgledaće ovako:

o CRVENA GLAVNA TAČKA
 Crveni propratni detalj
 crvena činjenica
 crvena činjenica
 Crveni propratni detalj
o PLAVA GLAVNA TAČKA
 Plavi propratni detalj
 plava činjenica
 Plavi propratni detalj
 plava činjenica
 plava činjenica

76
Kategorije
U okviru strategije kategorija, riječi ili termini se uprošćavaju i kategorizuju prema bilo kojoj od
generičkih odlika koje se mogu prepoznati. Ova strategija se najčešće koristi kod memorisanja spiskova
podataka. Cilj je upotrijebiti bilo koji zajednički činilac koji se može uočiti kako bi se napravili kraći spiskovi, 1. Pažnja
lakši za pamćenje od dužih spiskova, težih za pamćenje. Strategija kategorizacije se može kombinovati s
drugim strategijama grupisanja poput šifrovanja pomoću boja i abecednog rasporeda.
i slušanje

Uputstva za strategiju kategorizovanja su slijedeća.

• Sastavite spisak termina, osoba ili pojmova koje treba upamtiti. 2. Pamćenje
• Proučite spisak i potražite bilo kakve sličnosti između stavki. Sličnosti mogu postojati u tipu termina - memorija
(osobe, predmeti, mjesta, datumi) ili u samim terminima (počinju suglasnikom ili samoglasnikom,
vlastite ili zajedničke imenice, broj slogova).

• Podjelite glavni spisak na manje spiskove prema uočenim sličnostima.

Primjer strategije kategorizovanja:

• Postoji deset termina koje treba znati za ispit iz istorije na temu Građanskog rata:

o Monitor

o rob

o Grant

o plantaža

o gradovi

o Lincoln

o Jackson

o pamuk

o fabrike

o Lee

• Termini se mogu grupisati prema tipu termina:

o OSOBE: rob, Grant, Lincoln, Jackson, Lee

o PREDMETI: Monitor, plantaža, gradovi, pamuk, fabrike

• Termini se mogu i grupisati prema sukobljenoj strani s kojom su povezani:

o SEVER: Monitor, Grant, gradovi, Lincoln, fabrike

o JUG: rob, plantaža, Jackson, pamuk, Lee

Grupisanje
Strategija grupisanja se koristi da se ne zaborave središnje stavke sa spiska podataka. Kada se
spisak memoriše, prve dvije i posljednje dvije stavke na spisku je obično najlakše zapamtiti. Stavke između
prvog i posljednjeg para je lakše zaboraviti. Na primjer, na spisku od deset stavki, četiri će biti lako upamćene
a šest će biti lako zaboravljeno.

77
 PRVOBITNI SPISAK

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1. Pažnja
i slušanje lako se lako se lako se
pamti zaboravlja pamti

2. Pamćenje
- memorija OBNOVLJENI SPISAK

List 1 1 2 3 4 5

List 2 6 7 8 9 10

lako se lako se lako se

pamti zaboravlja pamti

Grupisanje obuhvata razbijanje dugog spiska stavki na dva (ili više) manja spiska. To smanjuje broj
«središnjih» stavki koje će najvjerovatnije biti zaboravljene. Grupisanje je slično strategiji kategorija, ali se u
njemu stavke nasumično grupišu. Ova strategija se može kombinovati s drugim strategijama grupisanja, kao
što je šifrovanje pomoću boja ili abecedni redosljed, po potrebi.

Uputstva za strategiju grupisanja su jednostavna i konkretna.

• Odredite spisak informacija koje treba upamtiti.

• Podjelite taj spisak na dva ili više manjih spiskova.

• Memorišite svaki novi podspisak pojedinačno. Koristite memorijske strategije da zapamtite svaki
od spiskova ako je potrebno.
Abecedni redoslijed
Jedna od najjednostavnijih strategija za grupisanje podataka jeste abecedni raspored. Koristi se
prvenstveno za memorisanje nasumično organizovanih spiskova podataka, a oslanja se na preuređivanje
stavki u spisku prema abecednom redu. Ova strategija se može koristiti i sa strategijama grupisanja i
kategorija nakon što su stavke preuređene.

Uputstva za abecedni redosljed su sljedeća.

• Odredite spisak stavki koje treba zapamtiti.
• Ako su stavke na spisku duže od jedne riječi, odaberite ključnu riječ za svaku stavku na spisku.
• Preuredite stavke ili ključne riječi prema abecednom redu.
• Ako prosto raspoređivanje prema abecedi nije dovoljno da se zapamti spisak, pokušajte da ga
iskombinujete s drugim strategijama pamćenja kao što su vizuelno prikazivanje ili mnemonička
sredstva.
Jedna primjena ove strategije je memorisanje devet glavnih sistema ljudskog tijela: cirkulatorni,
mišićno-skeletni, endokrini, reproduktivni, digestivni, limpfni, respiratorni, nervni i sistem za izlučivanje.
Uređivanje ovih stavki po abecednom redu podjeliće spisak na dvije konsekutivne kombinacije slova, «c-d-e»
i «l-m-n», plus slova «r» i «s». Ove grupe pomažu u razbijanju abecednog spiska i smanjuju broj stavki koje
bi mogle biti zaboravljene.

78
 • cirkulatorni

• digestivni

• endokrini 1. Pažnja
• limfni i slušanje
• mišićno-skeletni

• nervni
2. Pamćenje
• reproduktivni - memorija
• respiratorni

• sistem za izlučivanje
Sljedeći primjer raspoređuje po abecedi ključne riječi u spisku stavki sačinjenih od više riječi. Za
predavanje iz psihologije, studenti moraju da memorišu spisak dvanaest memorijskih tehnika (Ellis, 1994).
• Krećite se od opštih ka posebnim idejama.
• Neka informacije budu smislene.
• Pravite asocijacije između novih i starih informacija.
• Učite aktivno i učite jednom.
• Vizuelno prikažite sebi odnose među idejama.
• Recitujte i ponavljajte nove informacije.
• Smanjite interferenciju pri učenju.
• Preučite nove informacije.
• Budite svjesni stavova.
• Rasporedite učenje na zadatke.
• Zapamtite nešto drugo.
• Kombinujte tehnike pri pamćenju.
Pamte sljedeći pojmovi:
• aktivno
• asocijacije
• interferencija
• kombinovati
• nešto drugo
• odnosi
• opšte
• ponavljati
• preučiti
• rasporediti
• smisleno
• stavovi

79
 Ključne tačke
Grupisanje ključnih tačaka se koristi za pojednostavljivanje složenih informacija, čime one
postaju lakše za pamćenje. Ova strategija uzima duge ili složene ideje utkane u tekst knjige i sažima ih ili
pojednostavljuje i grupiše ih prema glavnim idejama i propratnim detaljima.
1. Pažnja
i slušanje Grupisanje ključnih tačaka je najbolje koristiti sa velikim informacionim jedinicama. Ono smanjuje
količinu podataka koji se moraju zapamtiti, čime ovaj proces postaje efikasniji. Naročito je korisno za pamćenje
udžbeničkih informacija kada se ključne riječi ili ideje mogu pronaći u naslovima odjeljaka, dijelovima ispisanim
kurzivom ili masnim slovima.
2. Pamćenje
Uputstva za strategiju ključnih tačaka jesu sljedeća.
- memorija
• Odredite stavke koje treba upamtiti.
• Proučite definicije ili objašnjenja za svaku stavku. Odaberite ključnu poentu, ili informaciju koja je
suštinska za razumijevanje stavke, u svakoj od definicija.
• Uredite ključne poente grupišući ih prema glavnim idejama i propratnim detaljima. Pogledajte
odeljke o konceptima i šifrovanju pomoću boja u ovom poglavlju za više informacija o ovom tipu
grupisanja.

Ovaj primjer strategije grupisanja prema ključnim tačkama zasnovan je na odlomku iz knjige za biologiju:
• «Ćelije se dijele na dvije velike grupe, prvenstveno na osnovu svoje strukture. Eukariotske ćelije
imaju pravo jezgro, membranom ograđen dio u kom se nalazi DNK unutar hromozoma, koji su
složene strukture nalik trakama. Ostatak ćelije je takođe membranama podjeljen na odjeljke
koji obavljaju različite funkcije. Neki od njih su organele, mala tijela s membranom čija struktura
odgovara njihovoj funkciji. Drugi tip ćelija se zove prokariotska ćelija zato što nema pravo jezgro.
DNK je jedan hromozom smješten unutar izdvojene oblasti zvane nukleoid. Unutrašnja membrana
ne dijeli ćeliju na odjeljke, i ima tek nekoliko organela» (Mader, Biology, 1993, str. 64).

Ove informacije se rezimiraju u sljedeće ključne tačke i uređuju u koncept:

• TIPOVI ĆELIJA

o Eukariotske ćelije – ćelije s pravim jezgrom

 jezgro – membranom odrađen odjeljak u kom su smješteni hromozomi

 hromozomi – složene strukture nalik trakama koje sadrže DNK

 odjeljci ograđeni membranom koji imaju određene funkcije

 organele – mala tijela s membranom koja imaju određene strukture i funkcije

o Prokariotske ćelije – ćelije s nukleoidom umjesto pravog jezgra

 nukleoid – izdvojena oblast s jednim hromozomom

 nema odjeljaka ograđenih membranom

 malo organela

2.3.7. Druge memorijske strategije

• Vizuelna elaboracija
• Nizani spiskovi pojmova
• Strategije ponavljanja

80
 • Deklamovanje i pravljenje razmaka između obnavljanja
• Razbijanje uobičajene šeme
• PPDP strategija
• OUPN strategija 1. Pažnja
• Memorijska svijest i slušanje
• Organizovanje informacija

2.3.7.1. Vizuelna elaboracija 2. Pamćenje

Strategija vizuelne elaboracije je oblik mnemoničkih strategija koja je usmjerena na usmeni jezik i - memorija
bavi se vještinama izgradnje vokabulara. Predstavlja adaptaciju nekoliko strategija zasnovanih na istraživanju
koje su sproveli Margo Mastropieri, Joel Levin i Frank Bellezza. Ova strategija koristi mentalne slike kao
nagovještaje za rečeničke definicije. Korisno je upoznati studente s ovom strategijom i provesti ih kroz nekoliko
njenih primjena kako bi se izvještili. Potom studenti mogu samostalno da upotrebljavaju strategiju.
Vizuelna elaboracija je slična vizuelnom asociranju, koje je takođe opisano u ovom poglavlju.

Uputstva za strategiju vizuelne elaboracije su:

• Pročitajte riječ i njenu definiciju iz riječnika.

• Parafrazirajte definiciju zato što njeno prebacivanje u sopstvene riječi pomaže u razumjevanju
značenja i pamćenju definicije.

• Razvijte sliku koja predstavlja definiciju na neki način.

o Sliku bi trebalo nacrtati kako bi postojao konkretan prikaz na koji se student može pozvati.
o Dokazi ukazuju da uspješnost ove strategije ne zavisi od kvaliteta slike ili od toga da li ju
je nacrtao student ili fasilitator.

• Modelujte proces mišljenja dok razmatrate kako slika elaborira definiciju.

• Ponovite proces za preostale riječi.

• Vježbajte prizivanje definicija iz pamćenja na osnovu slika za svaku riječ. Pomislite na sliku kada
izgovarate riječ. Pomislite kako slika predstavlja riječ. Ponovite definiciju riječi.
• Vježbajte dok ne budete u stanju da se prisjetite definicije kad samo čujete ili vidite riječ, bez
gledanja u sliku.

Primjer vizuelne elaboracija:

• Termin: zenit

o Definicija: tačka tačno iznad posmatrača

o Elaboracija: nacrtajte galvu neke osobe sa televizorom marke Zenith tačno znad nje

81
 2.3.7.2. Nizani spiskovi pojmova
Strategija nizanih spiskova pojmova bavi se vještinom prisjećanja termina. Nizani spiskovi
pojmovi su raznovrsna strategija koje se može koristiti za bilo koji studijski predmet. Slična je strategiji
pojmovnih kartica, osim što se svi termini navode na jednom papiru a ne na odvojenim karticama. U
1. Pažnja
poređenju s metodom pojmovnih kartica, nizani spiskovi pojmova se sažetiji oblici informacija ali se njima
i slušanje teže može manipulisati.
Da biste napravili nizane spiskove pojmova, pratite ova uputstva. Postoje dva formata nizanih
spiskova pojmova, napred-nazad i dvije kolone.
2. Pamćenje
• Napišite termin ili pojam na prednjoj strani lista papira.
- memorija
• Na suprotnoj strani papira, direktno u liniji s odgovarajućim terminom navedenim na prednjoj strani,
zapišite se svojim riječima glavnu informaciju ili sliku potrebnu da se prisjetite navedenog termina.
• Stavite srodne termine ili pojmove na isti list papira. Na primjer, papiri se mogu urediti prema
glavnoj temi ili prema poglavlju. Označite bojama svaki list papira prema predmetu kurseva radi
lakšeg prisjećanja.
• Još jedan način za navođenje termina i memorijskih pomagala na različitim stranama papira jeste
da zapišete i jedne i druge na istoj strani papira u dvije kolone, gdje je termin u lijevoj koloni a
memorijska pomagala u desnoj.
Primjer nizanog spiska pojmova u dvije kolone su termini za kurs biologije. Termini su ispisani u lijevoj
koloni a pomoćne riječi su u desnoj.
BIOLOGIJA
teorija apstraktna, predstavljanje
hipoteza provjerljiva, pretpostavka zasnovana na znanju
zakon univerzalan, zakon-posljedica
pojmovi grupisanja, zajedničke odlike

2.3.7.3. Strategije ponavljanja

Strategije ponavljanja su osmišljene radi zadržavanja novih informacija u kratkoročnom pamćenju
dovoljno dugo da se mogu pohraniti u dugoročno pamćenje. Zapamtite, bez ponavljanja informacije nestaju
iz kratkoročnog pamćenja u roku od približno jednog minuta. Svrha strategija ponavljanja je da obezbjede
studentima vještine za «aktivno mišljenje». Strategije ponavljanja pomažu studentima da urade nešto s
informacijama koje treba naučiti.
Prilikom upotrebe strategija ponavljanja, morate uzeti u obzir kvantitet (koliko) i kvalitet (koja vrsta)
potrebnog ponavljanja. Količina ponavljanja direktno utiče na količinu informacija koje se mogu pohraniti u
dugoročno pamćenje. Vrsta informacija koje treba naučiti direktno utiče na ovaj proces i strategiju ponavljanja
koju treba koristiti.
Vježbom se postiže savršenstvo?!
Studente bi trebalo naučiti da pažljivo provjere tačnost informacija koje će ponavljati prije nego što
otpočnu taj proces. Vježbom se možda zaista postiže savršenstvo, ali može se desiti da studenti savršeno
uvježbaju informacije koje su netačne ili nepotpune.
Strategije recitovanja i obnavljanja
Pomoću sljedećih strategija recitovanja i obnavljanja ponavljanje postaje aktivniji proces. Studente
bi trebalo podstaći da koriste ne samo čulo vida (čitanjem) pri obnavljanju informacija.

• Samonadgledanje, ili čitanje naglas sebi ili nekoj drugoj osobi

• Snimanje čitanja ili govorenja na traku i potom njeno preslušavanje tokom obnavljanja

• Stavljanje ponavljanja u realističan kontekst (npr. učenje u ispitnoj prostoriji, smanjivanje ometanja)

82
 • Dnevno raspoređeno obnavljanje, ili raspoređivanje perioda učenja tokom dana
Za više informacija o recitovanju i obnavljanju, vidi odjeljak «Recitovanje i pravljenje razmaka između
obnavljanja» u ovom poglavlju.
Podsjetnici za obilježavanje obavljenih zadataka
1. Pažnja
i slušanje
Kako biste ostali usredsređeni, vodite podsjetnik za provjeravanje tokom učenja: tipovi zadataka
koje treba riješiti, vještine koje treba savladati i glavne ideje, termini, teorije, formule i jednačine koje treba
zapamtiti. Neka opisi zadataka budu što je moguće kraći.
Aktivno učite 2. Pamćenje
- memorija
Efikasno ponavljanje obuhvata baratanje novim informacijama. Nekoliko navedenih prijedloga
mogu se koristiti i za ponavljanje (pohranjivanje informacija u kratkoročno pamćenje) kao i za kodiranje
(pohranjivanje informacija u dugoročno pamćenje). Neke od ovih strategija su detaljnije razmotrene na
drugim mjestima u ovom poglavlju.

• Napravite fleš karte ili pojmovne karte

• Prebacite bilješke u alternativne formate za vođenje bilježaka

• Prepišite bilješke ili ih unesite u računar

• Napravite pitanja zasnovana na materijalu

• Upotrebite nove termine u rečenicama ili u dnevniku

• Radite na primjerima zadataka

• Podučavajte drugog studenta

• Napravite rezimee ili koncepte zasnovane na materijalu

Kako tvrde Herman, Rajbek i Gutman (1993, str. 91-92), «ponavljanje je naročito korisno za dvije
vrste situacija: kada želite da zadržite informaciju u svijesti, ali vam nije bitno da ostvarite dugoročno sjećanje;
ili kada niste motivisani da koristite zahtjevnije ili razrađenije manipulacije da biste ostvarili dugoročno
pamćenje.» Oni predlažu nekoliko strategija ponavljanja za poboljšavanje uspješnosti pamćenja:
• Odigrajte informacije koje treba upamtiti. Na primjer, kada učite sami pretvarajte se da ste neka
istorijska ličnost, ili kada učite sa grupom pretvarajte se da ste atomi koji se šire iz oblasti visoke
koncentracije ka oblasti niske koncentracije.
• Artikulativno ponavljanje obuhvata ponavljanje informacija slog po slog, obraćajući pažnju na
položaj jezik u svakoj fazi.

• Ritmičko ponavljanje predstavlja ponavljanje neke stavke ritmički, po slogovima ili po taktovima.
• Razmaknuto ponavljanje obuhvata ponavljanje informacija naglas ili u sebi sa sve većim
vremenskim intervalia između svakog ponavljanja. Na primjer, recite «opadanje vrijednosti
imovine», sačekajte 1 sekundu, ponovite «opadanje vrijednosti imovine», sačekajte 2 sekunde,
ponovite «opadanje vrijednosti imovine», sačekajte 4 sekunde, ponovite «opadanje vrijednosti
imovine», sačekajte 8 sekundi, itd.
• Kumulativno ponavljanje obuhvata ponavljanje stavki sa spiska u sve većim grupama, počinjujući
od prve stavke svaki put. Na primjer, recite «ćelija», potom recite «ćelija, tkivo», potom recite
«ćelija, tkivo, organ», potom recite «ćelija, tkivo, organ, sistem».

83
 2.3.7.4. Deklamovanje i pravljenje razmaka između obnavljanja
Često recitovanje i obnavljanje su moćna sredstva za borbu protiv zaboravljanja. Činjenica da se
većina zaboravljanja desi u roku od 24 časa od prvobitnog učenja je snažan razlog da obnavljate i, na taj
način, spriječite takvo «isparavanje» znanja (Spitzer, 1993). Zapravo, samo jedan minut obnavljanja nakon
1. Pažnja
učenja može da udvostruči retenciju informacija (Pauk, 1962).
i slušanje
Psiholozi izvještavaju da je samo-recitovanje ili čitanje naglas, najjače oružje za odbranu protiv
zaboravljanja. Postoji nekoliko razloga zašto je to tako (Baron, Byrne i Kantowitz, 1977):
• Studenti su usmjereniji ka cilju i više pažnje obraćaju na razumijevanje sadržaja kada se preslišaju
2. Pamćenje
odmah nakon čitanja.
- memorija
• Recitovanje ima više funkcija. Pored toga što se trudi da nauči materijal, student ga takođe i čuje
dok recituje naglas. Što je više čula uključeno u učenje, to su veće šanse da će ono dovesti do
pamćenja. Slično tome, pisanje tokom recitovanja je razumna aktivnost.
• Provjeravanje onog što recitujete u odnosu na materijal koji treba naučiti otkriva eventualne rupe
ili netačnosti u znanju u ranoj fazi učenja kada se one lako mogu ispraviti. Tačno početno učenje
je od ključne važnosti.
• Dok naš um aktivno «obrađuje» novi materijal, prvobitni neuronski trag (bilješka o nekom iskustvu
koja se nalazi u mozgu) postaje sve dublje utisnut u mozak. Razmišljanje o učenju i aktivno
uključivanje u njega dovodi do prelaska ideja iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.
• Budući da je samo-recitovanje tako uspješno, studenti će imati bogatiju osnovu znanja za koju se
još više novih informacija može vezati. Pamćenje je, stoga, samoojačavajući proces.
Recitovanje i obnavljanje bi trebalo da se obavlja samo nakon što je student odlučio kako su ideje
povezane i nakon što je zabilježio te odnose. Drugim riječima, student mora razumjeti materijal i odnose
unutar materijala prije nego što ga pohrani u pamćenje.
Kako bi recitovanje i obnavljanje bili efikasnije, odredite u rasporedu periode učenja koji kratko traju.
To pomaže da izbjegnete dosadu i gubitak pažnje. Ta kratka obnavljanja bi trebalo da se rasporede tokom cijelog
dana kako bi se potpuno pojačalo pamćenje. Ukratko, kratka i česta obnavljanja su ključna za pamćenje!

2.3.7.5. Razbijanje uobičajene šeme

Ovo je stari pristup pamćenju sličan metodi «vezivanja konca oko prsta». Kod ove strategije, stvaramo
neku neuobičajenu okolnosti koju mentalno povezujemo s nekom informacijom i koja služi da nas podsjeti.
Razbijanje uobičajene šeme često obuhvata da zapravo i uradimo nešto. Međutim, ako nije moguće
obaviti neku radnju, može biti uspješno da smislimo nešto ekscentrično u vezi s dotičnom informacijom.
Razbijanje uobičajene šeme se koristi za pamćenje nekog elementa ili zadatka, naročito kada
pisani podsjetnik neće biti dovoljan ili pamćenje mora da se protegne ne dug vremenski period. Podstaknite
studente da isprobaju ovu strategiju tako što ćete ih zamoliti da iznesu sopstvena iskustva o nečemu što su
propustili ili zaboravili zato što nije bilo ničega što bi ih na to podsjetilo.

Uputstva za razbijanje uobičajene šeme radi sprječavanja zaboravljanja su sljedeća.

• Odredite zadatak ili informaciju koju treba upamtiti.

• Odaberite neku radnju ili mentalnu sliku koja će vam pomoći da se sjetite zadatka ili informacije.
Neka mentalna slika bude što je moguće življa kako biste obezbjedili pamćenje.

• Ponovite radnju ili mentalnu sliku nekoliko puta.

Tri primjera razbijanja uobičajene šeme radi spriječavanja zaboravljanja su:

• Sjetite se da vratite određenu knjigu u biblioteku narednog dana tako što ćete prevrnuti rukav jakne
naopako.

84
 • Student koji uvijek zaboravljaju da napišu ime na pismenom radu mogli bi da kažu sebi: «Kada
dobijem ispitni papir, moja olovka neće pisati sve dok ne upišem svoje ime na svakoj stranici testa.»
Potom stvaraju mentalnu sliku toga.

• Student bi mogao sebi da kaže: « Kada obujem patike ujutru, sjetiću se da se prijavim za teretanu.» 1. Pažnja
i slušanje
2.3.7.6. PPRP strategija
PPRP strategija (Pročitaj, Prekrij, Recituj, Provjeri) se koristi za pažljivo učenje informacija ili
memorisanje informacija. Pomaže u učenju definicija, činjeničnih informacija, matematičkih činjenica kao što 2. Pamćenje
su tablice množenja i prevoda stranih riječi.
- memorija
Koraci u PPRP strategiji su:

• Pročitaj: pročitaj prvi, a potom i drugi put određen dio informacija.

• Prekrij: prekrij materijal parčetom papira.

• Recituj: recituj ono što su pročitao sopstvenim riječima.

• Proveri: provjeri tačnost izdeklamovanog u odnosu na pisani materijal.

2.3.7.7. OUPN strategija

OUPN strategija (Označi, Ukaži, Prikaži, Navedi) je nastavna metoda koju nastavnici koriste kako
bi pospješili studentsko pamćenje pojmova i s njima povezanih činjenica. Ona pomaže u nastavi sadržaja iz
različitih predmeta.

Četiri koraka OUPN strategije su rezimirana niže.

• Označite ključne odlike nove informacije.
• «Evo šta treba da zapamtite...»
• Ukažite na sredstvo koje će pomoći pamćenje.
• «Evo kako ćete to zapamtiti...»
• Prikažite kako se dotično sredstvo može koristiti za pospješivanje pamćenja.
• «Evo kako koristite ovo sredstvo...»
• Navedite studente kako da razrade sredstvo. Kasnije, pružite nagoveštaje na testovima i zadacima.
• «Kako ćete koristiti ovo sredstvo?»

Primjer OUPN strategije obuhvata pomaganje studentima da zapamte devet sistema ljudskog tela.

• «Treba da zapamtite devet sistema ljudskog tela.»

• «Jedan od načina da ih zapamtite je da ih rasporedite po abecedi i grupišete.»

• «To ćete uraditi tako što ćete urediti sisteme prema abecednom redosljedu i potom potražiti šeme
u uređenom spisku. Abecedni spisak je: cirkulatorni, digestivni, endokrini, limfni, mišićno-skeletni,
nervni, reproduktivni, respiratorni i sistem za izlučivanje. Grupšite ove stavke u tri grupe: jedna
grupa počinje sa c-d-e, druga grupa počinje sa l-m-n, a preostale stavke počinju sa r, odnosno s.»
• «Možete da upotrijebite ovo sredstvo na testu tako što ćete napisati nagovještaje c-d-e, l-m-n i
r/s na papir čim ga dobijete. Potom popunite ostatak riječi. Možete da zapamtite da ima devet
sistema po tome što ste u devetom razredu.»

85
 2.3.7.8. Memorijska svijest
Loš rad pamćenja ponekad se može povezati sa nedostatkom svijesti o procesima memorizacije
ili nedovoljno njima posvećenom pažnjom. Aktivnosti vezane za memorijsku svijest pokušavaju da povećaju
1. Pažnja svijest o procesima kodiranja, pohranjivanja i prizivanja u pamćenju.
i slušanje Povećavanje memorijske svijesti obuhvata nekoliko koraka.
• Studenta bi trebalo upoznati s osnovnim procesom pamćenja i uzrocima grešaka u pamćenju (vidi
«Uvodne informacije o pamćenju» u ovom poglavlju).
2. Pamćenje • Student bi trebalo da ocjeni uspješnost rada svog pamćenja na različitim zadacima kako bi procjenio
- memorija koje su mu jače a koje slabije strane.

• Student isprobava specifične strategije kako bi nadomjestio nedostatke pamćenja.

Sljedeće vježbe su osmišljene da unaprijede pojedinčevu svijest o kratkoročnom i dugoročnom
pamćenju.

• Vježba svijesti o kratkoročnom pamćenju

o Telefonski brojevi: Dajte studentu telefonski imenik i zatražite od njega da pogleda
određen broj. Sačekajte 15 sekundi i recite studentu da pozove taj broj preko dečijeg
telefona-igračke. Pitajte studenta kako se sjetio broja.

• Vježba svijesti o dugoročnom pamćenju

o Telefonski brojčanik: Dajte studentu prazan model telefonskog brojčanika i zatražite od
njega da ispiše brojeve (0-9) na odgovarajuće tastere. Zatražite od studenta da pronađe
tastere * i #. Zatražite od studenta da unese abecedna slova na odgovarajuće tastere.
Ova strategija je vrlo korisna za pojačavanje činjenice da puko ponavljanje ne dovodi
obavezno do upamćivanja, već da pojedinac mora da ima namjeru da zapamti kako bi
do toga zaista i došlo.

2.3.7.9. Organizovanje informacija

Organizacione vještine su ključne za većinu procesa učenja, i pamćenje nije izuzetak. Sposobnost
da se efikasno organizuju informacije je jedna od kritičnih vještina potrebnih za upamćivanje.

Postoje dva osnovna načina organizovanja informacija.

• Lijeva polovina mozga
o Kod ovih osoba postoji tendencija da su skloniji logičkim, uređenim, linearnim i nižućim
organizacionim alatkama.
o Primjeri organizacionih sredstava koji mogu biti efikasni za one koji u učenju koriste lijevu
polovinu mozga obuhvataju nizane spiskove pojmova, pojmovne kartice i koncepte.
• Desna polovina mozga
o Kod ovih osoba postoji tendencija da su skloniji kreativnim, šematskim, vizuelnim i
intuitivnim organizacionim alatkama.
o Primjeri organizacionih sredstava koji mogu biti efikasna za one koji u učenju koriste
desnu polovinu mozga obuhvataju vizuelno asociranje, ulančavanje i rimovanje.
Važno je primjetiti da dihotomija lijeva polovina:desna polovina nije uvijek tako crno-bijela kako se
čini. Neki studenti su kombinacija ove dvije kategorije, dok neki drugi studenti koriste jednu ili drugu polovinu
za različite situacije.


Za više podataka o organizacionim strategijama, pogledajte opise drugih strategija u ovom
poglavlju kao i u poglavlju «Organizacione strategije».

86
 1. Pažnja
i slušanje

3. Motivacija

87
1. Pažnja
i slušanje

88
 3.1. Uvodne informacije o motivaciji
Motivacija je unutrašnje stanje potrebe ili želje koje pokreće pojedinca da učini nešto što će
zadovoljiti tu potrebu ili želju.

1. Pažnja
i slušanje
Zadovoljena
Nezadovoljena potreba
potreba

AKCIJA
3. Motivacija

Pošto motivacije potiču iz potrebe ili želja koje su unutar pojedinca, drugi ne mogu da «motivišu» pojedinca
već moraju da manipulišu varijablama iz okoline koje bi mogle dovesti do povećanja ili opadanja motivacije.
Motivatori se nalaze na kontinuumu od intrinsičkih (unutrašnjih) do ekstrinsičkih (spoljašnjih) i
opisuju odnos cilja prema aktivnosti koja je neophodna da bi se on ostvario. Intrinsički motivatori su povezani
sa ciljem i aktivnosti, dok ekstrinsički imaju malo veze sa ciljem ili zadatkom.
Oba tipa motivatora mogu biti djelotvorni. Intrinsički motivatori imaju tu prednost što su konstantni;
drugim riječima, kada pojedinac identifikuje aktivnost potrebnu za ostvarenje cilja, ona ostaje konstantna.
Ekstrinsički motivatori, sa druge strane, obuhvataju prethodnu procjenu okoline svaki put kako bi se odredila
aktivnost potrebna za ostvarenje željenog završetka. Ali ako pojedinac ne može da identifikuje neophodnu
aktivnost – «okidač», ekstrinsički motivatori su logičan prvi korak.

Svrha motivacionih strategija

Osnovna svrha motivacionih strategija jeste da se razvije ili pokrene unutrašnja želja za otpočinjanjem
ili završavanjem neke aktivnosti.

Prednosti motivacionih strategija

Jedna od prednosti motivacionih strategija jeste njihova primjenljivost. Mogu biti primjenjene na
raznovrsne kontekste uključujući fakultet, posao i lična pitanja. Pored toga, mogu se koristiti za bilo koji
predmet ili zadatak.
Fleksibilnost je još jedna njihova prednost. Motivacione strategije mogu biti modifikovane kako bi
zadovoljile potrebe jednog posebnog pojedinca, predmeta ili zadatka. Mogu se koristiti u kombinaciji tako da
formiraju djelotvoran motivacioni program.

Specifične motivacione strategije

Neke motivacione strategije su zamišljene tako da ih koriste studenti, druge su relevantne za
predavače, a neke mogu primijeniti i studenti i predavači. Studenti mogu imati koristi od sljedećih strategija:
osjećaja kontrole, zdravstvenih pitanja, razgovora sa samim sobom, sistema podrške, ličnog grafikona ciljeva i
strategija za motivaciju i pohađanje časova. Predavači mogu da u svoj rad i aktivnosti na predavanjima/vježbama
uključe ove strategije: učeničke potrebe, relevantnost, kako učenje učiniti aktivnim, kako da nastava postane
katalizator učenja, nivo težine zadataka i znanje rezultata evaluacije. Strategije zabrinutost i ton glasa, stvaranje
zainteresovanosti, promjena stavova i želje za učenjem prikladne su i za studente i za predavače.
Važno je zapamtiti da nijedna strategija nije moćnija od drugih i da su strategije međusobno
povezane. Djelotvornost strategija mijenja se u zavisnosti od pojedinca i situacije. Iako nastojimo da se
usredsredimo na one okolnosti na koje najviše reagujemo, kada je jedna okolnost van kontrole, treba da
pokušamo da manipulišemo drugom okolnosti.

89
 3.2. Studentske potrebe
Ova Hoksmajerova strategija (Hoxmeier, 1987) zasnovana je na Maslovljevom (Maslow, 1943) modelu
ljudskih potreba. Maslov je utvrdio pet potreba i rasporedio ih u piramidu, u kojoj niži nivoi predstavljaju
najjače potrebe. Na najnižem nivou nalaze se fiziološke potrebe, ili osnovne potrebe za hranom, vodom,
snom i zaklonom. Sljedeći nivo potreba odnosi se na sigurnost. Potreba za pripadanjem je treći nivo. Ljubav i
1. Pažnja samopoštovanje zauzimaju četvrti nivo potreba. Potreba za samoostvarenjem je najviši nivo. Ove potrebe su
i slušanje hijerarhiijski postavljene, što znači da snažnije potrebe na dnu moraju biti zadovoljene prije nego što slabije
potrebe bliže vrhu mogu da budu ispunjene. Potrebe se mogu javljati i nestajati u različito vreme.

3. Motivacija

Samoostvarivanje

Ljubav i poštovanje
Pripadanje
Sigurnost
Osnovne potrebe (hrana, voda, san)

Očito, osnovne fiziološke potrebe ne bi trebalo koristiti kao motivatore, ali potrebe za sigurnošću,
odobravanjem i samopoštovanjem, kao i samoostvarivanjem mogu. Cilj je da učenje postane osjetljivo na ove
učeničke potrebe. Sljedeći pasusi objašnjavaju kako se to može ostvariti.

Potreba za sigurnošću
Potreba za sigurnošću obuhvata sposobnost da se zadovolje osnovne fiziološke potrebe,
bezbjednost, finansijska sigurnost, poslovna sigurnost i tehnološka kompetentnost. Na dva načina se učenje
može učiniti osjetljivim na studentsku potrebu za sigurnošću.
Upotreba straha
• Strah je kontraproduktivan. Treba izbjegavati upotrebu straha u pokušaju da se studenti motivišu jer
strah urušava njihovu potrebu za sigurnošću i često je suviše dvosmislen da bi bio od pomoći. Umjesto
toga, trebalo bi otkriti načine koji dovode do studentovog osjećanja nesigurnosti pa zatim pokušati da
se podstakne njegov osjećaj sigurnosti konkretnim djelima koja će prevladati taj osjećaj nesigurnosti.
• Primjer, zamislite studenta koji je nesiguran u svoj rad zbog svojih sposobnosti pamćenja. Umjesto
da mu kažete «Pašćete ovaj predmet ako ne poboljšate pamćenje,» upoznajte ga sa raznovrsnim
memorijskim strategijama koje su usmjerene na poseban memorijski zadatak o kome je riječ.
Naglasite ono pozitivno
• Studentima je potrebno da se osjećaju sigurno u svoje sposobnosti i rad. Osmislite zaduženja koja
će im to razviti odnosno izgrađivati. Studenti su motivisaniji da urade nešto ako imaju osjećaj da će
ga uspješno obaviti.

Potreba za odobravanjem i samopoštovanjem

Potreba za odobravanjem i samopoštovanjem obuhvata želju da se bude cijenjen kao član grupe
i kao ljudsko biće. Tražimo potvrdu i divljenje za naše vještine i sposobnosti. Na tri načina se može učenje
učiniti osjetljivim na studentske potrebe za odobrenjem i samopoštovanjem.

 Za više informacija treba pogledati Pažnju i slušanje

90
Pohvala
• Predavači mogu da motivišu studente upućujući im pohvalu čak i za mala dostignuća. Međutim,
trebalo bi izbjegavati neiskrenu pohvalu i moralizatorske komentare. Koristite specifične komentare
poput «Odlično si upotrijebio primjere da ilustruješ glavne tačke u svom radu» prije nego «Rad ti je
1. Pažnja
dobar.» Studenti obično mogu da prepoznaju neiskrene ili suviše tipske pohvale.
i slušanje
Struktura
• Predavači mogu studentima pružiti strukturu potrebnu za uspjeh. Prvo, pružite jednostavna i jasna
uputstva za obavljanje zadatka. Drugo, raspodijelite velika zaduženja na manje, pristupačnije zadatke.
Zatim razvijte strukturiran plan rada za obavljanje svakog mini-zadatka. Izbegavajte upotrebu trikova 3. Motivacija
ili štoseva. Kako studenti postaju stručniji, mogu da nauče da sami postave strukturu.
Podsjećanje studenata na uspjehe i ciljeve
• Podsjećanje na prethodne uspjehe ili buduće ciljeve može biti snažan motivator. Predavači i studenti
podjednako mogu da vode zabilješke o akademskim i društvenim uspjesima u obliku dnevnika;
zabilježite datum i prirodu svakog uspjeha. Koristite dnevnik ili poster da zabilježite kratkoročne i
dugoročne ciljeve, i često se podsjetite spiska za inspiraciju. Pokušajte da povežete trenutni zadatak
sa jednim ili više od tih ciljeva, i naglasite kako će obavljanje zadatka voditi ka ostvarivanju cilja.

 Pogledati lične ciljeve na stranicama poglavlja o praćenju.

Potreba za samoostvarenjem
Motivacija se može javiti iz pojedinčeve potrebe za samoostvarenjem ili potrebe da iskaže
kreativnost i ostvari svoj potencijal. Postoje dva načina da se učenje učini osjetljivim na studentsku potrebu
za samoostvarenjem.
Stvorite iščekivanje
• Motivišite studente da uče tako što ćete stvoriti iščekivanje. Ova strategija nije poput upotrebe «trejlera»
u filmskoj industriji kako bi motivisali ljude da dodju i pogledaju film ili radijska emisija Pola Harvija koja
priča «ostatak priče». U amfiteatru, predavač može da unaprijed predstavi temu i ohrabri studente da
pitaju šta će se zatim desiti ili da unaprijed razviju neko objašnjenje. Stvorite osjećaj napetosti kako
biste motivisali učenje. Studenti mogu da nauče da sami stvore iščekivanje koristeći prethodne lekcije
i obavezne tekstove kako bi iščekivali šta će sljedeće biti obrađeno na času.
Kreativna struktura
• Razvijte jedinstvene i kreativne metode predstavljanja važnih pojmova. Na primjer, odigrajte ratne
bitke ili važne događaje u istoriji. Ili, pružite studentima priliku da primjene svoje znanje na kreativan
način. Neka odglume nastavnike ili vodiče i predstave nove informacije na kreativan način.

3.3. Nastava (katalizator učenja), kontrola, zdravlje,

evaluacija
3.3.1. Neka nastava postane katalizator učenja
Tri strategije pomoću kojih nastava može postati katalizator učenja jesu profesor kao umjetnik,
profesor kao tehničar i profesor kao uzor (Hoxmeier, 1987).

Profesor kao umjetnik

U okviru strategije « profesor kao umjetnik», predavač postaje verbalni dizajner znanja kako bi
motivisao studente. U ovom pristupu, predavač koristi raznovrsne glumačke tehnike, oblike izražavanja i
maštu kako bi uključio studente u proces učenja. Glumačke tehnike obuhvataju pokrete tijela, promjenu
glasa, neverbalne oblike komunikacije i igranje uloga. Humor, originalnost, zadovoljstvo, prijatnost i briga su
oblici izražavanja koji se mogu upotrijebiti kao katalizatori znanja. Maštovitost obuhvata uključivanje u igru

91
 svih čula pri prenošenju znanja.
Profesor kao tehničar
Strategija «profesor kao tehničar» obuhvata nastavu radi povećanja učenja do maksimuma.
1. Pažnja Nekoliko pristupa se može koristiti pojedinačno ili u kombinaciji kako bi se pospješila motivacija za učenje.
i slušanje • Strukturišite program rada prema sljedećoj šemi: obnavljanje prethodnog rada, uvod u ono što se
danas radi, predavanje današnjeg sadržaja, vježbanje današnjeg sadržaja, utvrđivanje današnjeg
rada, uvod u sutrašnji sadržaj.
• Potražite precizne primjere za glavne tačke.
3. Motivacija • Podstaknite zainteresovanost naglašavajući vrijednost novih informacija ili povezujući ih sa
prethodnim znanjem ili ličnim iskustvima.
• Razvijte sposobnost improvizacije.
• Dajte studentima prostor za predah.
• Pružite studentima priliku da postavljaju pitanja.
• Pružite studentima priliku da odgovaraju na pitanja.
• Pružite studentima priliku da dijele lična iskustva.
• Budite osjetljivi na studentske šeme učenja.

Profesor kao uzor

U okviru strategije «profesor kao uzor», predavač prikazuje, kroz svakodnevno vježbanje, prikladne
oblike ponašanja svojstvena uspešnom i motivisanom studentu. Sljedeći prijedlozi pomažu predavaču da
postane dobar uzor.
• Podijelite lična iskustva povezana sa predmetom.
• Pokažite ljubav ka učenju, predavanju i predmetu.
• Pokažite relevantnost informacije naglašavajući njenu vrijednost i vezu sa postojećim
informacijama.
• Pokažite studentima različite načine da se pristupe materijalu iz lekcije.
• Pokažite ljudska osjećanja.

Osjećaj kontrole
Nivoi motivacije mogu biti čvrsto povezani sa osjećajem kontrole u različitim vidovima života.
Visoko motivisane osobe često imaju djelotvorne vještine upravljanja vremenom, organizovane su, imaju
jasno određene lične ciljeve i imaju kontrolu nad fizičkim i mentalnim dobrostanjem.

3.3.2. Zdravstvena pitanja

Dostizanje i održavanje visokog nivoa motivacije je teško ako je pojedinac lošeg fizičkog ili
mentalnog zdravlja. Važno je dovoljno se odmarati, vježbati i ispravno se hraniti. Mentalno zdravlje se mora
nadzirati kako bi se izbjegao pretjeran stres, anksioznost ili depresija. Pojedinci mogu naučiti tehnike za
relaksaciju i prevazilaženje problema.

3.3.3. Poznavanje rezultata evaluacije

Jedna od najzapostavljenijih oblasti učešća u motivaciji jeste precizno poznavanje rezultata
evaluacije. Uobičajeno studentsko pitanje je «Kako mi ide?» Studentima je potrebno da razumiju jasno i
precizno kako su evaluacije utvrđene i zašto su dobili određenu ocjenu. Predavači bi trebalo da objasne šta
je dobro urađeno u zadatku a šta je potrebno za napredak.
Što je specifičniji oblik evaluacije, to više motiviše studente. Prosto navođenje ocjene je jedan od
najgorih metoda evaluacije. Taj pristup ne nudi pozitivno ohrabrenje i nikakve smjernice za budućnost. Pisani
ili usmeni komentari su daleko bolji i trebalo bi uvek da prate ocjene.

92
3.4. Relevantnost, aktivno učenje, težina zadatka,
anksioznost / ton glasa
3.4.1. Relevantnost (kako da učenje postane korisno)
Studenti često nisu zainteresovani za neki predmet ili predavanje zato što ne mogu da prepoznaju
kako je dotični materijal relevantan za njihov život ili planiranu karijeru. Ova nezainteresovanost se
može pretvoriti u nedostatak motivacije za pohađanje časova, hvatanje zabilješki, obavljanje zadataka ili 1. Pažnja
učestvovanje.
i slušanje
Predavači mogu poboljšati studentsku motivaciju tako što će učenje učiniti smislenijim (Hoxmeier,
1987). Studenti, uz vođstvo fasilitatora, takođe mogu da rade na povećanju sopstvenih nivoa motivacije tako
što će prepoznati relevantnost predmetnog sadržaja. Tri načina da se to postigne su: naglasiti vrijednost
novih informacija, utvrditi informacione veze sa prethodnim znanjem i pažljivo osmisliti zadatke. 3. Motivacija
Vrijednost informacija
Jedan način da učenje bude smislenije jeste naglasiti vrijednost nove informacije. Nov materijal
može biti važan društveno, ekonomski, kulturno, moralno ili etički. Sljedeće strategije mogu koristiti kako
predavači tako i studenti. Predavači mogu istaći kako su nove informacije od koristi njima lično ili društvenoj
grupi, dok studenti mogu da potraže vrijednost novih informacija u nekim aspektima svojih života.
Pitanja zašto? Koji? Gdje? Kome? Kada?
• Razmotrite vrijednost informacije odgovarajući na ovih pet pitanja. Zašto je ova informacija od
koristi meni ili nekom drugom? Koji njeni aspekti su korisni? Gdje (u kojim situacijama) je od koristi?
Kome je korisna? Kada je ovaj materijal od koristi?
Vremenski okvir
• Podsjetite druge ili sebe o vrijednostima informacije na dugi rok nasuprot vrijednosti na kratak rok.
Da li postoji razlika? Zašto?
Ubacite u kontekst
• Predavač može da opiše aktivne situacije u kojima je informacija upotrebljena i može da ohrabri
studente da isto učine. Neka to bude grupni projekat ili neka studenti vode pojedinačne dnevnike
tokom semestra ili godine.
Informacione veze
Predavači ili fasilitatori mogu pomoći studentima da povežu nove informacije sa prethodnim
znanjem i/ili iskustvima. To motiviše studente zato što pomaže u utvrđivanju vrijednosti informacije i lakše
je zabilježiti i prisjetiti se informacije povezane sa postojećim znanjem. Prethodno znanje može poticati iz
drugih kurseva, preporučenih tekstova, radnog iskustva, društvenih iskustava, medija, porodice itd. Sljedeće
strategije pomažu u uspostavljanju informacionih veza.
Dnevnici
• Ohrabrite studente da vode dnevnike u kojima će bilježiti izvjestan broj novih informacija i povezivati
ih sa prethodnim znanjem. Trebalo bi da označe izvore prethodnog znanja ako je to moguće.
Dnevnici se mogu voditi dnevno ili nedeljno.
Grupni projekti
• Obrazujte male grupe studenata koje će utvrditi veze između novog i postojećeg znanja i navesti
izvore prethodnog znanja. Svaka grupa može da predstavi svoje rezultate ostatku odjeljenja.
Posteri za povezivanje
• Neka studenti pojedinačno ili u grupama osmisle «postere za povezivanje» sa novim informacijama
i prethodnim informacijama sa kojima se mogu povezati.
Osmišljavanje zadataka
Ova strategija je zamišljena da je koriste predavači. Njen cilj je da im pomogne da isplaniraju
djelotvorne zadatke koji naglašavaju relevantnost rada prije nego ostvarenje «važnog posla». Navedene
smjernice pomažu predavaču u osmišljavanju zadataka koji učenje čine smislenijim.

93
 Kada osmišlja zadatak, predavač treba da sebi postavi sljedeća pitanja:
Da li je zadatak vrijedan truda? Na koji način?
Da li zadatak studentima djeluje vrijedan truda?
1. Pažnja Da li su veze sa prethodnim znanjem stečene iz obavezne lektire ili drugih izvora jasne?
i slušanje Da li zadatak pruža studentima priliku da razmotre i procjene relevantnost rada?
Da li je zadatak jasan studentima?
Da li je zadatak konačan?
3. Motivacija Da li je zadatak razuman?
Da li student zna kako da pripremi zadatak?
Da li student ima neophodne vještine i osnove da uspješno obavi zadatak?

3.4.2. Kako da učenje postane aktivno

Studentska motivacija se može povećati ako se učenje učini aktivnim. To naročito važi za one
koji kinestetički uče (Pogledaj poglavlje 1 - Stilovi učenja). Aktivnost poboljšava motivaciju zato što podstiče
studente da koriste više čula i povećava njihovo učešće.
Strategije opisane u narednim pasusima namijenjene su i predavačima i studentima (Hoxmeier,
1987). Često, aktivno učenje je njihov zajednički trud. Strategije se razlikuju po količini učešća predavača i
nezavisnosti studenata.
Dodatne strategije za postizanje aktivnog učenja, kao što je unošenje novine, razmotrene su u
odjeljku Stvaranje interesovanja.
Direktno podučavanje uključuje više predavačevog učešća nego otkrivačke strategije. To može biti
radije odabrana strategija za teške zadatke učenja ili fizičke vještine.

Direktno podučavanje: Metod postepenog uvođenja i postepenog ukidanja (Singer, 1978)

Predavač: Predstavlja vještinu ili zadatak kojem treba da poduči uz pomoć opisivanja ili djelanja.
Predavač: Objašnjava posebne korake u vještini ili zadatku.
Predavač: Pokazuje kako dotična vještina funkcioniše.
Predavač i student (-i): Zajedno rade na primjeru vještine ili zadatka.
Predavač: Osmišlja sličan primjer ili problem.
Student (-i): Primjenjuju novo znanje.
Student (-i): Ponavljaju i objašnjavaju osnovne komponente vještine ili zadatka.

Otkrivačke strategije: Metod problema

Otkrivačke strategije znače više studentovog učešća nego direktnog podučavanja. Mogu biti radije
odabrane za zadatke kritičkog mišljenja ili rješavanja problema. Ovde prikazani metod problema uzet je od
Lumera, Kuna i Tarnera (Loomer, Kuhn i Turner, 1977).
1. Student postaje svjestan problema.
2. Student definiše i razgraničava problem.
3. Student sakuplja dokaze za rješavanje problema.
4. Student formuliše pretpostavljeno rješenje.
5. Student provjerava tačnost svoje pretpostavke.
6. Student rješava problem ili ponavlja korake 2-5.

94
3.4.3. Nivo teškoće zadatka
Nivo teškoće zadatka je blisko povezan sa nivoom anksioznosti i može da poboljša ili omete
motivaciju. Za postizanje najboljih rezultata, zadatak bi trebalo otpočeti na odgovarajućem nivou teškoće i
trebalo bi ga podizati postepeno. Ako se suviše naglo poveća ili započne suviše visoko, studenti mogu biti 1. Pažnja
preopterećeni, neuspješni i nemotivisani. Ako se podiže suviše polako ili se otpočne suviše nisko, studentima i slušanje
može biti dosadno i mogu izgubiti motivaciju.
Izvjestan broj činilaca treba uzeti u obzir pri izboru djelotvorne početne tačke ili stope porasta
teškoće zadatka. Oni obuhvataju studentovu pripremu, mogućnosti, nivo zaintersovanosti, vještine potrebne
za obavljanje zadatka, prirodu zadatka i vrijeme dato za obavljanje zadatka. 3. Motivacija
Korisno je tražiti od studenata povratnu informaciju u vezi sa težinom zadatka. Dajte studentima
priliku da iskažu pitanja i sumnje oko početnog nivoa i stope rasta težine zadatka. Zamolite ih da ih uporede
sa sopstvenim stilovima učenja, sposobnostima i nivoima pripreme.

3.4.4. Anksioznost i ton glasa

Izvjestan nivo anksioznosti, ovde definisan kao zabrinutost za zadatak koji treba naučiti, neophodan
je kako bi došlo do učenja. Bez anksioznosti, malo osoba bi bilo motivisano da obavi zadatke ili da uči. Ako
uzmemo u obzir odnos između pažnje i krive učenja, vidjećemo da anskioznost i uzbuđenost moraju biti blago
povišeni kako bi došlo do učenja. Drugim riječima, tenzija i anksioznost povećavaju motivaciju do izvjesne
tačke. Međutim, ako su anksioznost i uzbuđenost suviše veliki, previše energije je usmjereno ka ublažavanju
anksioznosti i učenje je ometeno. Ukratko, umjeren nivo anskioznosti može motivisati pojedince da obave
zadatke učenja.
Tačka na kojoj anksioznost postaje kontraproduktivna razlikuje se kod pojedinaca. Anksioznost može
nastati usljed postavljanja rokova za završavanje zadataka, povećanja nivoa težine zadatka ili postavljanjem
ciljeva za određene nivoe izvođenja. Takva anksioznost može sama nastati ili je mogu nametnuti drugi.
Ton glasa je još jedan oblik motivacije. Prijatan ton ima najveći pozitivan uticaj na učenje. Za
pojedince koji ne reaguju, blago neprijatan ton može biti efikasan motivator; međutim, može doći do neželjenih
propratnih posljedica. Neutralni tonovi, u većini situacija, imaju malo ili nikakvog uticaja na motivaciju.

95
 3.5. Razgovor sa samim sobom, sistemi podrške
3.5.1. Razgovor sa samim sobom
Razgovor sa samim sobom se odnosi na proces dovođenja naših stavova na nivo svijesti. To je
ono što govorimo sebi i to odražava naše samopoštovanje. Razgovor sa samim sobom može biti negativan,
1. Pažnja pozitivan ili neutralan. Naučiti kako voditi ohrabrujući razgovor sa samim sobom je efikasna motivaciona
strategija. Pojedinac mora biti svoj najbolji prijatelj, a da bi se to postiglo moraju se prepoznati sopstvena
i slušanje
preimućstva i moramo sami sebe podsećati na njih.
Predavač ili fasilitator može izložiti studente procesu pozitivnog razgovora sa samim sobom. Kada
postanu vještiji u ovoj strategiji, mogu nastaviti da sami vježbaju. Neki prijedlozi za primjenu pozitivnog razgovora
3. Motivacija sa samim sobom su navedeni ali mogu biti modifikovani kako bi odgovarali potrebama pojedinca.
• Sastavite spisak individualnih preimućstava i uspjeha.
o Preimućstva se mogu odnositi na društvene vještine, upravljanje vremenom, organizaciju,
pravljenje zabilješki, komunikacione veštine i radno iskustvo. Navedite pozitivne atribute
što je moguće jasnije i preciznije. Na primjer, umjesto da navedete «Posjedujem dobre
društvene vještine,» recite «Umijem da pažljivo i saosećajno slušam.»
• Odaberite format za dokumentovanje individualnih preimućstava i uspjeha.
o Neki ljudi mogu odabrati da prosto napišu spisak atributa. Drugi će poželjeti da naprave
poster, vode dnevnik ili zabilježe sve na traci. Ohrabrite kreativnost izraza. Koristite što
je moguće više čula.
• Razvijte dnevnu rutinu vraćanja individualnim preimućstvima i uspjesima.
o Odvojite specijalni vremenski period svaki dan za vraćanje spisku i podsjećanje na
sopstvene lične prednosti. Ne mora se čitati cjelokupni spisak svaki dan.
• Stvorite naviku vraćanja spisku tokom perioda lošeg raspoloženja.
o Podsjetite se da su uspjesi postignuti u prošlosti i da će ih još biti ostvareno u budućnosti.
• Usvojite spisak preimućstava tako da ga se možete prisjetiti bez provjeravanja dokumentacije.
o Sačuvajte preimućstva i uspjehe u pamćenju kako biste ih se mogli prisjetiti dok idete na
ispit ili se vozite na razgovor za posao.
• Stalno obnavljajte spisak kako biste unijeli nova preimućstva koja se razvijaju kako vi
sazrijevate i doživljavate nove uspjehe.

3.5.2. Sistemi podrške

Ponekad ljudi kao da ne mogu samostalno da se motivišu. Ponekad, pak, samomotivisani ljudi se
pokolebaju i potrebna im je pomoć da se vrate na pravi put. U tim slučajevima važno je znati gdje potražiti pomoć.
Utvrdite motivacioni sistem podrške kod kuće, na fakultetu ili na poslu. Sistem podrške može biti
jednostavan poput «drugarskog sistema» sa pouzdanim prijeteljem ili kolegom, ali može biti i složeniji i da
obuhvati određen broj pojedinaca iz različitih aspekata života kojima se obraćamo u različitim situacijama.
Ljudi u sistemu podrške mogu biti izvori motivacionih strategija ili mogu biti uzori. Provjerite sljedeće
izvore za motivacionu podršku:
• članovi porodice
• profesionalni savetnici
• treneri
• članovi stručnog osoblja u instituciji
• kolege iz razreda
• profesionalni tutori ili studenti-tutori
• duhovnici/sveštenici
• kolege sa posla
• prijatelji

96
3.6. Stvaranje zainteresovanosti
Važno sredstvo povećanja motivacije jeste stvaranje zainteresovanosti za određeni zadatak ili
temu. Nažalost, to može biti lakše reći nego uraditi. Metodi za stvaranje zainteresovanosti će se značajno
razlikovati u zavisnosti od ličnih sklonosti, ličnog iskustva i prošlosti, i konkretne materije. U nastavku su
navedeni prijedlozi za povećanje ili stvaranje zainteresovanosti. Za više informacija, pogledajte odjeljak
1. Pažnja
Promjena stavova.
i slušanje
Novina
Motivišite se da obavite uobičajen ili svakodnevan zadatak dodajuću mu malo novine. Obavite
aktivnost obrnutim redosljedom. Nađite partnera ili zamijenite uloge. Ova strategija je naročito korisna u
početnom periodu predstavljanja zadatka ili teme. 3. Motivacija
Zadatak čija je sadržina da se nauče minerali ili stijene za geološku laboratoriju pruža dobar primjer
upotrebe novine. Studenti se okupljaju u grupe (od tri do pet studenata), s tim da svaki student u grupi dobija
drugačiju stijenu i smišlja ime za nju. Zatim studenti , govoreći o stijenama, započinju razgovor koji naglašava
odlike stijene. «Zdravo Bazalte Boni! Zaista si tamne boje i imaš male minerale.» «To je tačno, Deka Granite.
Ti si mnogo svjetliji od mene i imaš velike minerale. Zaista mi se dopada ružičasti feldspat u tebi.»
Raznovrsnost
Sledeća strategija je pronalaženje informacija o zadatku iz raznovrsnih izvora. Različiti uglovi
posmatranja određene teme često pomažu u stvaranju zainteresovanosti. Neka tema ne mora djelovati
zanimljivo ako je prikazana u knjizi ali može biti zanimljiva u nekom drugom formatu.
Ne oslanjajte se isključivo na udžbenike ili predavanja kao izvore informacija, već ih dopunite
člancima iz časopisa, novina, televizijskim emisijama, radio programima, razgovorima sa studentima,
razgovorima sa drugim stručnjacima ili ljudima koji poznaju temu, muzejskim postavkama, itd. Na primjer,
da bi se naučilo o važnim bitkama u nekom ratu mogu se čitati romani, gledati filmovi ili razgovarati sa
učesnicima ili njihovim potomcima.
Relevantnost
Treća strategija je prepoznavanje relevantnosti zadatka u odnosu na lična iskustva i prethodna
znanja osobe (za više informacija, vidjeti odjeljak Relevantnost). Zadaci često postanu smisleniji kada za njih
vežemo postojeće informacije. Smisleni zadaci poboljšavaju motivaciju.
Na primjer, povežite matematičke geometrijske jednačine sa vašim ljetnjim poslom radnika na
građevini ili vašim iskustvom u naručivanju tepiha ili tapeta. Primijenite novo znanje o odnosima među braćom
i sestrama iz psihologije na sopstvena porodična iskustva. Povežite geološka proučavanja pejzaža sa vašim
znanjem o obrađivanju zemlje.
Personalizovanje
Personalizovanje novih infomracija pomaže da se probudi interesovanje za nezanimiljive teme.
Pokušajte da povežete nove informacije sa pitanjima od ličnog značaja. Na primjer, povežite ono što se
izučava u istorijskim predmetima sa trenutnim političkim pitanjima koja vas zanimaju. Povežite ono što se
radi u okviru bioloških predmeta sa vašim miljšenjem o abortusu ili eutanaziji. Povežite nove informacije iz
sociologije sa ličnim porodičnim pitanjima.
Aktivno korišćenje znanja
Aktivno upotrijebite novo znanje kako bi se razvilo i zadržalo interesovanje za njega. Postavite pitanja
o sebi, svojim kolegama iz grupe i svom predavaču. Predvidite naredne korake na kursu. Razgovarajte o
novim informacijama sa prijateljima, porodicom i drugovima. Razmišljajte o njemu tokom dodatnog slobodnog
vremena dok idete na predavanje ili čekate u redu. Pišite o novom znanju u dnevniku ili smislite priču koristeći
te informacije.
Primjena znanja
Stvorite zainteresovanost primjenjujući novo znanje stečeno na jednom kursu na drugi kurs.
Na primjer, primijenite znanje iz hemije u proučavanju stijena i mineralnog sastava za predmete iz oblasti
geologije. Primijenite informacije iz kursa istorije na kurs iz političkih nauka. Informacije o ubjeđivanju mogu
se primijeniti na kursu marketinga.
Rad sa drugima
Napravite studijsku grupu ili manje formalne sastanke sa kolegama kako biste razgovarali o novim

97
 informacijama. Drugi studenti često mogu da ponude nove načine posmatranja informacija koji bi vam mogli
biti zanimljiviji od onih ponuđenih na predavanju. Drugi studenti mogu da podjele lična iskustva vezana za
nova znanja koja su vam interesantna.

1. Pažnja  Više informacija na stranicama o studijskim grupama u okviru Grupnog i kooperativnog učenja.
i slušanje

3. Motivacija 3.7. Lični ciljevi, stavovi, pohađanje nastave, želja za

učenjem
3.7.1. Tabela ličnih ciljeva
Tabela ličnih ciljeva je strategija za postavljanje realističnih ciljeva i pažljivo procjenjivanje načina
na koji bi se ti ciljevi mogli postići. Ona uključuje motivaciju za ispunjenje određenih ciljeva.
Tabela je podjeljena na šest dijelova/kolona:
• U prvoj koloni treba nabrojati lične ciljeve u učenju. Njih treba napisati što je moguće određenije.
• U drugoj koloni treba nabrojati motivacije za ostvarenje svakog od ciljeva. Koji su razlozi, naše želje
da ostvarimo svaki od njih?
• Treća kolona razmatra ostvarljivost svakog cilja. Koje sposobnosti, vještine, nivo zainteresovanosti
i posvećeno vrijeme je potrebno za postizanje svakog od ciljeva?
• Mjerljivost svakog cilja se bilježi u četvrtoj koloni. Kojim specifičnim jedinicama (npr. datum
završetka) se cillj može izmjeriti?
• Peta kolona je za vrijednost svakog cilja. Zašto su ti ciljevi vrijedni truda?
• Poslednja kolona navodi specifične korake potrebne za postizanje svakog cilja.

Primjer tabele ličnih ciljeva

CILJ MOTIVACIJA OSTVARLJIV MERLJIV VREDNOST KORACI
Uraditi pozorišno Predmet Istraživačke Rok je 30. maj Volim temu 1. Naći reference
istraživanje potreban za vještine 2. Napraviti
diplomiranje Volim da radim bilješke
10-12 strana istraživanja 3. Organizovati
Rad iznosi 50% Organizacija bilješke
konačne ocjene 4. Prva verzija
Potrebna
5. Korektura
korektura
6. Druga verzija
7. Napraviti
kopije
Pročitati poglavlja Pogrešno Upravljanje Pog. 5 u četvrtak Bolja priprema 1. Pregledati
5-9 za istoriju odgovoreno na vremenom za ispit 2. Pitati
15/10 pitanja iz Pog. 6 u petak 3. Pročitati
knjige na prošlom Tiha soba Samopouzdanje 4. Prepričati
testu Pog. 7 u za ispit 5. Ponoviti
SQ3R metod ?? ponedeljak

Pog. 8 u srijedu

Pog. 9 u četvrtak

 Za dodatne informacije pogledati definisanje ličnih ciljeva u okviru dijela o Praćenju u okviru Glavnih
strategija učenja.

98
3.7.2. Promjena stavova
Stavovi veoma utiču na motivaciju. Loše mišljenje o zadacima često se pretvara u nedostatak motivacije.
Slično tome, pozitivni stavovi obično pospješuju motivaciju. Srećom, stavovi su promjenljivi i podložni oblikovanju
i mogu se promijeniti. Sljedeći pasusi nude prijedloge za promjenu stavova kako bi se poboljšala motivacija. 1. Pažnja
Stavovi o sadržaju zadatka i slušanje
Kada se osoba sretne sa zadacima koje smatra nezanimljivim, trebalo bi da joj se ugasi crvena
lampica. Budući da je za većinu ljudi teško da se motivišu da uče stvari koje im nisu zanimljive, poseban
napor treba uložiti kako bi se povećali nivoi zainteresovanosti.
Jedan od načina da se zadrži motivacija za obavljanje nezanimljivih zadataka jeste stalno
3. Motivacija
podsjećanje dugoročnih i kratkoročnih koristi od obavljanja dotičnog zadatka. Kako će pomoći u ostvarenju
ličnih ciljeva? Kako će dovesti do daljih uspjeha? Više detalja naćićete u odjeljku Vrijednost informacija.
Druge strategije za razvijanje interesovanja za sadržaj zadatka obuhvataju dobijanje informacija iz
raznovrsnih izvora, povezivanje novih informacija sa starim znanjem, personalizovanje novih informacija, aktivna
upotreba novog znanja na drugim predmetima, rad sa drugima i unošenje novine u svakodnevne zadatke.
Pored nezainteresovanosti, nedostatak motivacije može nastati i usljed zadataka čiji sadržaj
pokreće snažne negativne emocije. Na primjer, student može imati teškoća da uradi zadatak iz geografije
o zemlji u kojoj je imao izuzetno negativno iskustvo. U tom slučaju, može se pokušati da se razloži događaj
ili iskustvo povezano sa negativnim emocijama, da se utvrde njegovi pozitivni aspekti i koncentriše na te
pozitivnije komponente.
Konačno, zadaci moralno uznemirujućeg sadržaja mogu dovesti do niskog nivoa motivacije. To se
razlikuje od prethodne situacije utoliko što uključuje sadržaj zadatka koji se protivi suštinskim moralnim ili
etičkim idealima. Na primjer, može biti teško obaviti zadatak vezan za eutanaziju ako se osoba izrazito protivi
njoj ili je nalazi uvredljivom. Od ova tri ometača motivacije vezanih za sadržaj zadatka, s ovim je vjerovatno
najteže suočiti se pomoću strategija za učenje.
Stavovi o tipu zadatka
Neki ljudi smatraju određene tipove zadataka neukusnim ili mogu smatrati da oni ne mogu da
budu uključeni u te zadatke. Shodno tome, može im nedostajati motivacije za otpočinjanje ili završavanje tih
zadataka. Na primjer, neki studenti vole da javno govore i izbjegavaju kurseve ili zadatke koji uključuju ovu
vrstu izvođenja. Neki predavači vjeruju da nisu dobri u pisanju prijedloga projekata i izbjegavaju taj zadatak.
Jedna od prvih stvari koju treba učiniti u tom slučaju jeste procijeniti što je objektivnije moguće
individualnu uspješnost u specifičnom zadatku. Može biti da pojedinci imaju netačno viđenje svojih sposobnosti
da uspješno obave određeni zadatak. Slabo izvođenje može biti uzrokovano i drugim uzročnicima a ne samo
nedostatkom sposobnosti, kao što je nedostatak pripreme ili zdravstveno stanje. Napravite lažnu situaciju
koja traži od pojedinca da obavi dotični zadatak ili koristite upitnike da odredite olakšavajuće okolnosti koje
mogu uticati na uspješnost osobe u stvarnim zadacima. Na primjer, student može misliti da je užasan u
polaganju testova. To viđenje može biti zasnovano na neuspjesima iz prošlosti. Koristite strategiju Prikupljanja
informacija o ispitu (opisanu u odjeljku o Praćenju) da biste odredili da li je neuspješnost u zadatku izazvana
nedostatkom sposobnosti ili neodgovarajućom pripremom.
Može se pokušati i sa pravljenjem spiska razloga zašto je zadatak vrijedan truda. Često se dešava
da je pojedinac motivisan da obavi zadatak koji mu se ne dopada zato što njegova ocjena ili posao zavisi od
toga. U drugim slučajevima neophodno je povezati obavljanje zadatka sa dugoročnim ciljevima završavanja
studija ili dobijanja unapređenja.
Ono što predavači mogu da urade jeste da organizuju kurseve tako da obuhvate raznovrsne
zadatke ili da pruže studentima mogućnost izbora zadataka. Na primjer, dajte studentima mogućnost izbora
između predaje pisanog istraživačkog rada ili držanja govora pred studentskom grupom. Neka testovi sadrže
raznovrsna pitanja, kao što su višestruki izbor, popunjavanje i esej.

99
 3.7.3. Motivacija i pohađanje časova
Ponekad je teško motivisati se da pohađamo čas kada smo umorni, nezainteresovani za kurs
ili kada imamo rano čas a nismo jutarnji tip osobe. Sljedeće strategije mogu pomoći da se motivišemo da
1. Pažnja odemo na čas.
i slušanje • Odredite ambicije ili ciljeve koji se mogu ostvariti kroz uspjeh na času.
• Koncentrišite se na pozitivne aspekte krusa; izbegavajte zadržavanje na negativnim aspektima.
• Zamislite sebe uspješnog.
3. Motivacija
• Koristite strategije za Stvaranje zainteresovanosti za dotični predmet.

3.7.4. Želja za učenjem

Kako bi se povećale šanse za akademski uspjeh, treba razviti motiv ili snažnu želju za učenjem.
Sljedeće strategije mogu pomoći da se to postigne.
• Odredite dugoročne i kratkoročne ambicije i ciljeve koji se mogu ispuniti kroz uspjeh na studijama.
• Razvijte realističan životni plan.
• Zamislite sebe uspješnog.
• Pročitajte biografije ljudi koji su uspjeli uprkos nepovoljnim okolnostima.

100
 1. Pažnja
i slušanje

4. Izgradnja
tima - grupno
i kooperativno
učenje

101
1. Pažnja
i slušanje

102
4.1. Izgradnja tima i uloge u timu
Tim je grupa ljudi koja dijeli zajedničko ime, misiju, istoriju, set ciljeva ili zadataka i očekivanja.
Karakteristike tima koji dobro funkcioniše:
 Ciljevi: Članovi tima sa ponosom dijele osjećaj zajedničkih ciljeva i ulažu napore i sredstva u 1. Pažnja
postizanju misije i ciljeva tima.
i slušanje
 Prioriteti: Članovi tima znaju sve korake koje treba poduzeti da bi se postigli ciljevi tima, redosljed
koraka i izvršioce, te vremenske okvire svakog koraka.
 Uloge: Članovi tima znaju svoje specifične uloge u izvršavanju timskih zadataka što pretpostavlja
odgovoran i fleksibilni odnos prema vlastitoj ulozi jer uključuje i dozvolu vještijim članovima tima da
obave određeni specifičan zadatak.
 Odluke: Raspodjela odgovornosti i ovlaštenja, kao i proces donošenja odluka jasno su definisani 4. Izgradnja tima
i prepoznatljivi.
 Sukobi: Sukobi i razlike u mišljenjima rješavaju se otvoreno, te se smatraju važnim za proces
donošenja odluka i lično napredovanje.
 Lične osobine/karakteristike: Članovi tima znaju da je njihova ličnost uvažavana i da su njihove
lične osobine i kvaliteti dobro uklopljeni u radu tima.
 Pravila: Grupna pravila zajedničkog rada su podešena i doživljavaju se od članova tima kao
standardi jedanki za sve članove grupe.
 Efektivnost: Članovi doživljavaju grupni rad i sastanke tima kao produktivnu i efikasnu djelatnost,
te se raduju zajednički provedenom vremenu.
 Uspjeh: Članovi tima jasno znaju kada je tim uspješan i podjednako sa ponosom dijele taj kvalitet.
 Obuka: U okviru tima obezbjeđene su mogućnosti za unapređivanje ličnih vještina i sposobnosti za
rješavanje timskih zadataka, što se od strane članova tima doživljava kao prednost.
Prema navodima autora John Katzenbacha i Douglasa Smitha u publikaciji The Wisdom of Teams“ da bi se
postigao dobar tim moraju da budu zastupljene sljedeće karakteristike:
 Zajedničkih vrijednosti koje dijele svi članovi tima;
 Komplementarne vještine članova tima koji se međusobno dopunjavaju;
 Dobro definisan radni pristup;
 Dobro osmišljeni ciljevi tima;
 Jasno postavljeni radni zadaci;
 Zajedničko i međusobno povjerenje, odgovornost i obaveze;
 Sastav tima nije prevelik;
Interesantni su rezultati dobijeni anketom na internet forumu „Ten3 BUSINESS e-COACH“ o uticaju pojedinih
faktora na uspjeh tima. U tom kontekstu sljedeće vrijednosti su dobile odgovarajuće procente glasova:
• Zajedničkih vrijednosti koje dijele svi članovi tima ....................................................... 37 %
• Zajedničko i međusobno povjerenje, odgovornost i obaveze ...................................... 32 %
• Inspirirajuća vizija u timu . ........................................................................................... 21 %
• Komplementarne vještine članova tima koji se međusobno dopunjavaju . .................... 6 %
• Nagrade za uspjeh . ....................................................................................................... 4 %
Principi funkcionisanja tima:
• Kohezija
• Utvrdjena pravila i principi
• Stalna i iskrena komunikacija
• Jasno definisani ciljevi
• Međusobni uticaji

103
 Izgradnja tima (team building) je strategija i proces koji pomažu timu da se razvije u neformalnu organizaciju
sposobnu da ispuni misiju odn. ciljeve i zadatke zbog kojih je tim izgrađen. „Team Building“ je takođe i proces
osposobljavanja svih članova tima da ostvare postavljene ciljeve.
Izgradnja tima je proces jačanja i osposobljavanja grupe ljudi da postignu zajedničke ciljeve. To je proces
1. Pažnja
koji je potreban da bi se kreirao, vodio i obezbijedio razvoj ove grupe ljudi u kohezivnu jedinicu. To je takođe
i slušanje proces koji inspiriše ljude da brzo prerastu u veoma efikasnu radnu grupu koja ostvaruje uspješne rezultate
za svoju organizaciju.
Proces izgradnje tima može imati različite forme i oblike a u zavisnosti od karaktera i prirode tima.
Izgradnja tima jeste:
• način života
4. Izgradnja tima • odgovornost svakog člana tima
• stalni proces
• razvoj jasnog i jedinstvenog identiteta
• fokusirana na jasnim i konzistentnim ciljevima
• u skladu je sa potrebama i ambicijama svakog člana tima i prepoznaje doprinos svakog člana
• svijest o potencijalima tima kao jedinice
• orijentisana na rezultate
• prijatna i podsticajna;
Izgradnja tima nije i ne može biti:
• kratkoročna
• postavljena bez obzira na ljudska osjećanja
• stegnuta
• rezervisana samo za neke članove tima
• izvinjenje što ne obezbijeđuje ličnu odgovornost
• proces u kome akcije nemaju jasne intencije
• rutinski posao
Faze u procesu izgradnje tima:
– Definisati ciljeve tima;
– Identifikovati probleme koji su mogu pojaviti u ostvarenju ciljeva;
– Pronaći načine da se prevaziđu potencijalni problemi i da se ciljevi ostvare;
Šta obuhvata izgradnja tima?
• Izgradnju međusobnih odnosa;
• Učenje odgovorajućim vještinama;
• Razvoj liderskih vještina;
• Slijed promjena;
• Razvoj novih projekata;
• Prevazilaženje gapova;
• Uvođenje različitih metoda;
Zašto izgradnja tima?
• Da bi se obezbijedila dinamička atmosfera među članovima;
• Da bi se ostvarila otvorena i stimulativna komunikacija;
• Da bi se stimulisala kreativnost;
• Da bi se istražili novi načini strateškog rješavanja izazova;
• Da bi se istražili skriveni problemi;
• Da bi se uvažile invididualne razlike i snage;
• Da bi se razvilo povjerenje;
• Da bi se pozdravile i prihvatile promjene;
• Da bi se pojačala motivacija;
• Da bi se u isto vrijeme uživalo;

104
4.2. Uloge u timu
Uloge u timu zavise od:
• ponašanja pojedinca
• ličnosti pojedinca
1. Pažnja
• zahtjeva posla - kvalifikacije i slušanje
Postoji razlika između uloga u timu i funkcionalnih uloga članova tima. Funkcionalne uloge se odnosi na
zahtjeve posla pojedinca, dok lična uloga u timu podrazumjeva (prema Mereditu Belbinu):

Prednosti
Uloga Karakteristike Prihvatljive slabosti
dobre osobine
• odlično procjenjuje • Zreo • Može da djeluje
talente manipulativno
4. Izgradnja tima
• Pouzdan
• traži prave načine da • Nekad nekritički daje
prevaziđe slabosti • Dobar rukovodilac
• Pojašnjava ciljeve, drugima svoj lični
• odličan je u dvosmjernoj posao
komunikaciji ohrabruje donošenje
odluka
• inspiriše i širi
entuzijazam • Dobro delegira
poslove
Team-leader • razumije teškoće u
Koordinator tima interakciji članova
(Co-ordinator) • ima strog osjećaj za
Traži nove članove tima i prioritete
razvija timski duh. Koordinira • ima sposobnost da
tim i sve uklapa u kohezivni prevazilazi “gapove”
plan • dobro brine o
međusobnim odnosima
• sposoban je da rješava
teškoće
• sposoban da ostvari
uspešnu interakciju sa
drugima
• dobro radi sa
talentovanim ljudima
• najefikasniji u saradnji
sa podstrekačem
• dobar je i u saradnji
“plant”-om kao šefom
• sarađuje sa timskim
radnikom i realizatorom

105
 • entuzijasta, okrenut ka • Voli izazove • Može da izaziva
novim idejama druge i vrijeđa tuđa
• Dinamičan
• prihvata ideje drugih • Voli da radi pod osećanja
pritiskom
• vidi probleme kao • Ima energiju i
1. Pažnja mogućnosti za uspješnu hrabrost da premosti
i slušanje inovaciju, prije nego kao prepreke
propadanje
Podstrekač
Osoba za ideje • predstavlja poseban
(Shaper) problem u radnom
okruženju u interakciji sa
Podržava inovativnost, drugima
vitalnost i energiju tima
• donosi rezultat i uspjeh
4. Izgradnja tima • ostvaruje svoju
promociju i promociju
organizacije
• predmet je ljudskih kriza
• više pažnje posvetiti
drugima u timu da bi
se prevazišli problemi
koje može da izazove
podstrekač
• uspješan šef
• podstrekaču je uspješan
šef monitor/evaluator
• cijeni dinamične kolege
kojima može da vjeruje –
istraživač resursa

• lako se uklapa u sistem • lako se uklapa u • potrebno je da ga

• potrebno je da ga neko sistem neko usmjerava i
usmjerava i podržava ili • stimulativan je za podržava ili predvodi
predvodi kolege • ne slaže se dobro sa
ostalim radilicama
• idealan šef mu je
koordinator
Radilica/pogon • stimulativan je za kolege
(Plant)
• druži se sa
koordinatorom,
istraživačem resursa i
timskim radnikom

106
 • Striktna, precizna čak • Trezven • Nedostaje
i pedantna osoba u mu energija i
ispunjavanju standarda • Strog
• Oštrouman sposobnost da
• Dobro procjenjuje pokrene druge
• Vidi sve mogućnosti
rezultate ljudi • Previše kritičan 1. Pažnja
• Tačno i precizno
• Ne usteže se da prihvati procjenjuje i slušanje
probleme i da se izbori
Nadzornik/evaluator sa njima
Obezbjeđuje visoke • pritajen je i treba ga
standarde i brine o njima otkriti
• potrebna mu je podrška
drugih da bi iskazao
potencijale
4. Izgradnja tima
• najmanje uspješan tim je
onaj koji je sastavljen od
monitora
• najbolji šef mu je
koordinator
• dobro sarađuje sa
koordinatorom i
realizatorom

• najlakši za rad, saradnju • Kooperativan • Neodlučan

i interakciju u prelomnim
• Blag
• najbolji šef mu je je • Prijemčiva situacijama i
podstrekač podložan uticajima
• Diplomata
• sarađuje posebno dobro • Sluša
sa drugim timskim • Gradi
radnicima • Uočava nesuglasice
Timski radnik i smiruje situacije
(Team worker) • dobro radi sa
“radilicama” na razvoju
ideja
• ne dozvoljava • Disciplinovan • U izvjesnoj mjeri
pomjeranja ili nefleksibilan i sporo
nepoštovanja rokova • Pouzdan
• Metodičan odgovara na nove
• voli da precizira i fiksira mogućnosti
• Konzervativan
stvari • Efikasan • Može da bude
• spreman da realizuje u • Pretvara zamisli u malodušan
praksi i radi sa drugima praktična djela
Realizator i da bude šef
(Implementer)
• voli šefove sa jasnim
Obezbjeđuje tok svih zahtjevima (podstrekače
aktivnosti tima i radilice)
• sarađuje i druži se
sa koordi-natorom,
monitorom, istraživačima
resursa
• društven i tolerantan • društven • precjenjuje svoju
• najviše mu odgovara • tolerantan ulogu
podstrekač kao šef • dobro sarađuje sa • loše planira
timskim radnicima pojedinačne
• sarađuje sa realizatorom • teži kooperantskoj poslove/akciju
i timskim radnikom saradnji
• teži saradnji u kojoj
nijedna strana ne
Istraživač resursa maltretira drugu
(Resource Investigator)

107
 • uvijek isprati svaku • Izdržljiv • Sklon da nepotrebno
aktivnost do kraja brine
• Savjestan
• podređen je šefu koji • Brižan • Ne voli da delegira
je inicijator i vrednuje • Traži greške i svoj posao
1. Pažnja rezultate propuste • Može da bude
• Obavlja posao na cjepidlaka
i slušanje • dobro radi sa “planto”-
om, podstrekačem i vrijeme
Onaj koji završava radove istraživačem resursa
(Completer)
• najviše ga cijene
realizatori
• veoma je ponosan na • Usmjeren ka jednom • Doprinosi samo na
svoj rad i svoje radne cilju uskom polju
aktivnosti
4. Izgradnja tima • Samostalan • Suviše se bavi
• ključni faktor mu je cilj • Posvećen tehničkim detaljima i
koji mu šef prenese • Pruža rijetko znanje gubi veliku sliku
i vještine
• potreban mu je šef
Specijalista koji vrednuje znanje i
(Specialist) sposobnosti
• najbolji šef mu je
realizator
• voli šefove koji mu daju
odrješene ruke (timski
radnik, koordinator)
• najbolje se slaže sa
timskim radnikom i
realizatorom

Uloge u malim timovima

• jedan član tima ima više uloga
• tim lider može da preuzme i ulogu koordinatora i inspektora
• osoba koja je zadužena za ideje može da se bavi i spoljnim kontaktima
• realizator može biti i kritičar
• u malom timu menadžer može da ima ulogu planera, onog koji obezbjeđuje i koji štiti realizaciju
procesa
Najvažnija funkcija tima jeste da ostvari zadatke koji su mu dati, postavljeni ili definisani. Timski igrač treba da
bude prijateljski orijentisan u timu, otvoren i spreman da radi u grupi i slijedi instrukcije i tima i onog ko vodi tim.
Lider tima je ključna uloga u timu. Tim je dobar onoliko koliko je dobar njegov lider. Način na koji lider vodi
tim određuje ton ostalih uloga u timu i dešavanja u timu. Lider se mora uvijek fokusirati na pobjedu odn.
uspješnu realizaciju postavljenih ciljeva.
• Vodi – inspiriše – realizuje
• Planira uloge u timu i bira pojedince za ostvarenje tih uloga
• Vodi tim na sastancima
• Obezbjeđuje ostvarenje zadataka, posmatra i prati tim i kvalitet realizacije
• Analizira greške i teškoće
• Uvijek pohvaljuje i slavi uspjeh
• Brine o članovima tima
• Obezbjeđuje odgovorno ponašanje članova tima prema drugima

108
4.3. Uvodne informacije o grupnom i kooperativnom
učenju
Grupno i kooperativno učenje nudi alternative samostalnom učenju. Pomoću ovih strategija, nekoliko
učenika radi zajedno kako bi obavili određeni zadatak. Takvo zajedničko učenje može da vodi predavač ili ga
samostalno može pokrenuti grupa učenika. Ovo drugo se često označava kao “studijska grupa”.
Male grupe su najbolje za zajedničko učenje. Optimalna veličina grupe je tri učenika, ali uspješne
1. Pažnja
grupe mogu imati od dva do pet članova. Veće grupe bolje rade kao forum za razmjenu podataka među
manjim podgrupama. “Svaka grupa funkcioniše kao tim i članovi tima su odgovorni za sopstveno učenje kao i slušanje
i za učenje svojih kolega u timu. ... Svako ima zadatak i aktivno učestvuje. ... studenti moraju osjećati da su
potrebni jedni drugima kako bi završili zadatak grupe” (Mickel, 1993, str. 659).
Da bi bile uspješne, grupe moraju slijediti opšte radne procedure i pravila ponašanja. Pored toga,
članovi grupe bi trebalo da budu svjesni svojih uloga u zajedničkim sastancima. Mogu se napraviti radne
tabele u kojima će se formalno iznijeti ove napomene.
4. Izgradnja tima

4.3.1. Opšte radne procedure

Vrlo često, studijske grupe su neuspješne zato što članovi ne razmatraju načine na koji će
ostvariti ciljeve grupe. Na osnovu sljedećih radnih procedura studenti mogu da preduprijede katastrofe i
da kooperativno učenje učine efikasnijim i efektivnijim. Pravila koja su ovde navedena a koja su definisali
Gomon i Guenzel (1987), mogu izmijeniti ili dopuniti članovi studijske grupe kako bi ih prilagodili sopstvenim
posebnim potrebama.
• Dogovorite željene ishode ili ciljeve grupe.
• Dogovorite grupne aktivnosti i uloge radi ostvarivanja ishoda.
• Dogovorite specifični vremenski raspored za aktivnosti na svakom sastanku.
• Radite pod kontrolom Čuvara vremena.
• Dogovorite se oko obaveza i prirema za naredni susret.
• Evaluirajte grupne ishode i odvijanje sastanka.

4.3.2. Pravila ponašanja

Članovi grupe bi trebalo da dogovore pravila ponašanja za studijske sastanke. Pravila koja su ovde
data (Gomon i Guenzela,1987), mogu izmijeniti ili dopuniti članovi grupe kako bi ih prilagodili sopstvenim
posebnim potrebama.
• Članovi grupe će se složiti da usvoje Opšte radne procedure (vidi prethodno poglavlje) koje je
odredila grupa.
• Članovi grupe će se lično založiti da doprinesu grupi tako što će...
o donositi materijal relevantan za zadatak.
o prethodno pregledati teme koje grupa treba da prijeđe.
o poštovati rokove za aktivnosti.
o obavještavati članove o potencijalnim promjenama rasporeda prije sastanaka.
• U evaluiranju grupnih ishoda i procesa, članovi će se složiti da se drže objektivnog kritičkog
ponašanja a ne ličnih napada.

109
 4.3.3. Uloge članova grupe
Članovi efektivnih studijskih grupa imaju specifične uloge. Svaki član grupe obavlja nekoliko uloga
na datom sastanku; zapravo, za manje grupe biće neophodno da svaki član ima više od jedne dužnosti.
Gomon i Guenzel (Gomon i Guenzela,1987) definišu sljedećih sedam uloga članova grupe. Grupna aktivnost
1. Pažnja koja definiše razlike između uloga članova grupe razmotrena je kasnije u ovom poglavlju.
i slušanje
• Predsjedavajući ili Vođa
o Ova osoba je fasilitator postavljanja agende.
o Drugim riječima, predsjedavajući ili vođa postavlja agendu za određeni sastanak, uz input
drugih članova grupe.

4. Izgradnja tima • Čuvar vremena

o Ova osoba je fasilitator agende.
o Čuvar vremena vodi računa o količini vremena koja se potroši pri svakoj aktivnosti
na sastanku i stara se da unaprijed dogovoreni vremenski rokovi u agendi budu
ispoštovani.
• Onaj koji je zadužen za prostorije
o Ova osoba dogovara datum, vrijeme i mjesto studijskog sastanka sa školskom
administracijom, ako je to potrebno.
o Osoba koja rezerviše prostorije može takođe biti odgovorna za kontaktiranje članova
studijske grupe kako bi ih podsjetio za sastanak.
• Onaj koji brine o resursima
o Ova osoba obezbjeđuje zalihe i resurse za sastanak.
o Resursi mogu obuhvatati knjige iz biblioteke, kolege-tutore ili projektore.
• Evaluator grupnog procesa
o Ova osoba evaluira efektivnost i efikasnost sastanka.
• Proizvođač ili Učesnik
o Ova osoba učestvuje u predviđenim aktivnostima na sastanku.
o U većini slučajeva, svi članovi studijske grupe su učesnici.
• Osoba za resurse
o Ova osoba nije nužno stalni član grupe.
o Osoba za resurse je prisutna kada je potrebno da pruži dodatne resurse članovima
grupe.
o Osoba za resurse može biti član nastavnog osoblja, tutor ili neka druga osoba sa
odgovarajućim znanjem.

4.3.4. Radne tabele za studijske grupe

Radne tabele koriste studentima i pomažu im da ostvare efektivne i efikasne studijske grupe. One
pružaju studijskoj grupi zajednički smjer i svrhu, i stoga bi ih trebalo popuniti nakon svakog grupnog sastanka.
Radne tabele kombinuju: radne procedure, pravila ponašanja i uloge. Posebne aktivnosti i vremenski rokovi
obilježavaju se na radnoj tabeli.
Prazan model radne tabele (Gomon i Guenzela, 1987) koji je ovde prikazan i daje agendu budućeg
sastanka i količinu vremena koja će se utrošiti na različite aktivnosti na sljedećem sastanku. Data su i dva
primjera ispunjenih tabela za studijske grupe za pripremu ispita i obavljanje domaćeg zadatka.

110
 Bilo koja od ovih radnih tabela može se prepraviti prema specifičnim potrebama studijske grupe.
Dobra je ideja iskopirati radne tabele i podijeliti ih svim članovima studijske grupe.
RADNA TABELA GRUPNE AGENDE
• Uputstva 1. Pažnja
o Dogovorite se oko dodjeljivanja uloga. i slušanje
o Utvrdite specijalne uloge.
o Slijedite procedure.
o Radite pod kontrolom čuvara vremena.
• Članovi grupe i dodijeljene uloge
4. Izgradnja tima
IME ULOGA
. .
. .
. .
. .
. .

• Vrijeme, mjesto i datum sastanka

__________________________________________________________
__________________________________________________________
• Pravila
__________________________________________________________
__________________________________________________________
• Procedure

PROCEDURE SPECIFIČNI ISHODI I AKTIVNOSTI

*
*
Dogovorite specifične ishode (2-5 minuta) *
*
*
* __________________(___ min.)
* __________________ (___ min.)
* __________________ (___ min.)
Dogovorite specifične aktivnosti i vremenske odrednice za svaku od njih * __________________ (___ min.)
* __________________ (___ min.)
Ukupno = ___ minuta
Komentari:
*
*
Obavite specifične aktivnosti (Ukupno = ___ minuta)
*
*
*
*
*
Dogovorite obaveze i pripreme za sljedeći sastanak (2-5 minuta) *
*
*
*
*
Evaluirajte grupne ishode i procese (2-5 minuta) *
*
*

111
 DUGOROČNA PRIPREMA ZA ISPIT
Radna tabela studijske grupe
Vrijeme: 60 minuta
• Uputstva
1. Pažnja
i slušanje o Dogovorite se oko dodijeljivanja uloga.
o Utvrdite specijalne uloge.
o Slijedite procedure.
o Radite pod kontrolom čuvara vremena.
• Članovi grupe i dodijeljene uloge
4. Izgradnja tima
IME ULOGE
Majkl Čuvar vremena, učesnik, evaluator
Heder Predsjedavajući, učesnik, evaluator
Džon Osoba koja rezerviše prostorije, osoba za resurse, učesnik, evaluator

• Vrijeme, mjesto i datum sastanka

o 9:30 - 10:30, Učionica 330, 06/11/95
• Pravila
o Učesnici su saglasni da će dati doprinos i slijediti procedure.
• Procedure

PROCEDURE SPECIFIČNI ISHODI I AKTIVNOSTI

Dogovoriti specifične ishode (3 minuta)
Dogovoriti specifične aktivnosti i vremenske
odrednice za svaku od njih (3 minuta)
Obaviti specifične aktivnosti (Ukupno = 48 minuta)
Dogovoriti obaveze i pripreme za sljedeći sastanak
(3 minuta)
Evaluirati grupne ishode i procese (3 minuta)
* Odgovori na pitanja sa posljednjeg sastanka
* Bilješke sa predavanja sa tri poslednja časa
* Set neodgovorenih pitanja
* Navesti odgovore na pitanja (10 min.)
* Uporediti bilješke sa predavanja parafrazirajući i utvrđujući
ključne teme (12 min. za svako predavanje)
* Izlistati nova pitanja i zadati ih članovima grupe (2 min.)
Ukupno = 48 minuta
Komentari:
* Možda će biti potreban dodatni rad na prvom predavanju
* Pitati predavača za dve definicije
* Džon – da iznese odgovore na pitanja
* Svi – da donesu definicije za poglavlje 7 i 8
* Svi – da rade na prvom predavanju
* Odličan sastanak
* Završili na vrijeme
* Malo tračarili
* Odličan sumarni prikaz odgovora na pitanja

112
OBAVLJANJE DOMAĆEG ZADATKA
Radna tabela studijske grupe
Vrijeme: 60 minuta
• Uputstva 1. Pažnja
o Dogovorite se oko dodijeljivanja uloga. i slušanje
o Utvrdite specijalne uloge.
o Slijedite procedure.
o Radite pod kontrolom čuvara vremena.
• Članovi grupe i dodijeljene uloge
4. Izgradnja tima
IME ULOGE
Dejv Predsjedavajući, učesnik, evaluator
Kesi Osoba koja rezerviše prostorije, osoba za resurse, učesnik, evaluator
Džamal Čuvar vremena, učesnik, evaluator

• Vrijeme, mjesto i datum sastanka

o 4:00 - 5:00, Učionica 137, 28/04/96
• Pravila
o Učesnici su saglasni da će dati doprinos i slijediti procedure.
• Procedure

PROCEDURE SPECIFIČNI ISHODI I AKTIVNOSTI

Dogovoriti specifične ishode (3 minuta)
Dogovoriti specifične aktivnosti i vremenske odrednice za * Grupa zajedno radi na “teškim” problemima koristeći
svaku od njih (3 minuta)
Obaviti specifične aktivnosti (Ukupno = 46 minuta)
Dogovoriti obaveze i pripreme za sljedeći sastanak (3
minuta)
Evaluirati grupne ishode i procese (3 minuta)
* Rješenja za tri “laka” problema u domaćem zadatku
* Rješenja za dva “teška” problema u domaćem zadatku
* Svaki član “prepričava” rješenje “lakog” problema uz
input ostalih (4 min. svaki)
metod modela rješavanja probema i osobu za resurse
(17 min. svaki)
Ukupno = 46 minuta
Komentari:
* Pitanje o redosljedu operacija
* Svi – da donesu dva problema za probni test
* Džamal – da se raspita kod profesora o rješenju
nerješenog “teškog” problema
* Svi – da se vide sa tutorom
* Ispoštovan vremenski raspored
* Jedan “težak” problem nerješen

4.3.5. Upozorenje
Kooperativno učenje može biti uspješnije ako se uzmu u obzir sljedeća upozorenja. Neki od ovih
prijedloga se odnose na studijske grupe koje su sami studenti organizovali, dok se drugi više odnose na
predavače koji sprovode kooperativne aktivnosti.

113
 • Za studente
o Pažljivo odaberite članove svoje studijske grupe.
o Postarajte se da studijska grupa uzajamno odluči o načinu provjere da li svi članovi
1. Pažnja doprinose jednako i pošteno grupi.
i slušanje o Na prvom sastanku, odlučite o kaznama za neadekvatan doprinos.
o Držite se programa na sastancima studijske grupe. Sastanci nisu prikladni za ćaskanje,
tračarenje i druge neproduktivne aktivnosti.
o Zapamtite da studijske grupe nisu zamjena za samostalno učenje sveg potrebnog
materijala. Drugim riječima, svrha nije samo podijeliti teret rada već osigurati da razumijete
sav materijal.
4. Izgradnja tima
• Za predavače
o Uputstva i očekivanja u vezi sa zadacima treba da budu jasna.
o Grupne aktivnosti treba da budu povezane sa ciljevima kursa.
o Izmjerite uspješnost količinom naučenog radije nego obavljenim zadatkom.
o Preuzmite odgovornost za formiranje grupa.
o Pomozite izgradnji grupne kohezije tako što ćete zamoliti studente da podijele lične
informacije i iskustva.
o Koristite vrijeme od predavanja/vježbe za grupne aktivnosti; lakše ih je nadgledati nego
grupne aktivnosti van predavanja/vježbe.
o Pružite studentima dodatne informacije ili resurse potrebne za obavljanje grupne aktivnosti.

4.3.6. Tipovi grupa

Studijske grupe se često klasifikuju prema primarnom cilju grupe. Po tom osnovu može se izdvojiti
osam tipova grupa: dugoročna priprema za ispit, obavljanje domaćeg zadatka, sinteza i primjena, obavljanje
specijalnog projekta, rješavanje problema, vođenje bilježaka, strategije učenja i čitanje sadržaja. Svaki od ovih
tipova je opisan, a naznačeni su minimalni potrebni resursi i specifičnije aktivnosti koje se uobičajeno vezuju
za svaku grupu (neke od informacija - Gomon i Guenzel, 1987). Neki tipovi grupa su detaljnije razmotreni u
odjeljku o Studijskim grupama.
• Grupe za dugoročnu pripremu za ispit
o Cillj
 Priprema za ispite
o Potrebni resursi
 Kompletirane zabilješke sa predavanja
 Sumirani prikazi iz obaveznih tekstova
 Umnožni materijal i drugi za kurs relevantni materijal
o Aktivnosti
 Utvrđivanje ključnih tema i njihovo definisanje i objašnjenje
 Sakupljanje svih bilješki sa predavanja i tekstova
 Pisanje setova pretpostavljenih ispitnih pitanja
o Primjer radne tabele grupe za pripremu ispita dat je u odjeljku Radne tabele studijskih grupa.

114
• Grupe za obavljanje domaćeg zadatka
o Cilj
 Obaviti domaće zadatke
1. Pažnja
o Potrebni resursi
i slušanje
 Dobijeni setovi zadatih problema
 Udžbenici ili laboratorijski priručnici
 Digitron, milimetarski papir, olovke u boji ili drugi neophodni pribor
o Aktivnosti
 Grupno rješavanje problema 4. Izgradnja tima
 Pojedinačno rješavanje problema i zatim razmatranje rezultata
 Objašnjavanje rješenja drugim članovima grupe
 Pisanje setova pretpostavljenih ispitnih pitanja
o Primjer radne tabele grupe za oabvljanje domaćeg zadatka dat je u odjeljku Radne tabele
studijske grupe.
• Grupe za sintezu i primjenu
o Cilj
 Integrisanje informacija sa kursa i/ili njihova primjena na problem ili situaciju
o Potrebni resursi
 Sakupljene sve zabilješke sa predavanja/vježbi
 Sumirani prikazi obaveznih tekstova
 Umnoženi i drugi relevantan materijal
o Aktivnosti
 Razvijanje usmenih iskaza pomoću upotrebe tehničkih termina kako bi se
napredovalo od učenja napamet do sinteze i primjene
 Razvijanje informacionih organizacionih pomagala poput matrica, pojmovnih
mapa i grafikona
 Pisanje setova pretpostavljenih ispitnih pitanja
o Grupne aktivnosti koje pospješuju sintezu i primjenu su četiri ugla, slagalica, dijagrami
uzroka i posljedice i dijagrami sličnosti. Svaka od ovih aktivnosti opisana je na drugim
mjestima u ovom odjeljku.
• Grupe za obavljanje specijalnih projekata
o Cilj
 Izrađivanje istraživačkih radova, eksperimenata, istraživačkih projekata itd.
o Potrebni resursi
 Opis projekta
 Zahtjevi projekta (sadržaj i format)
 Referentni materijal
o Aktivnosti
 Razbijanje projekta na dijelove, odjeljke, korake ili komade

115
  Nabrajanje kriterijuma za obavljanje svakog od dijelova
 Razvijanje rasporeda rada za svaki dio (rokovi i odgovorni član /članovi)
grupe)
1. Pažnja  Izrada prvih verzija dijelova projekta
i slušanje  Odluke / uređivanje projekta – prva verzija
 Pravljenje konačne verzije kompletnog projekta
o Višestruko glasanje i nominalna grupa su dve grupne aktivnosti koje pomažu u prioritizaciji
zadataka i izradi specijalnih projekata. Ove strategie su opisane na drugim mjestima u
ovom poglavlju.
4. Izgradnja tima • Grupe za rješavanje problema
o Cilj
 Rješavanje problema
o Potrebni resursi
 Izjava problema
 Uputstva, smjernice i zahtjevi
 Skup osnovnih podataka ili istorijskih podataka
o Aktivnosti
 Razvijanje modela mogućih rješenja
 Evaluiranje mogućih rješenja
 Donošenje odluka o odgovarajućem rješenju
 Razvijanje plana za rješavanje problema
o Grupne aktivnosti koje pomažu u rješavanju problema su SNS, četiri ugla, višestruko
glasanje, nominalna grupa, slagalica, dijagrami uzroka i posljedice i dijagrami sličnosti.
Te strategije su razmotrene na drugim mjestima u ovom poglavlju.
• Grupe za vođenje zabilješki
o Cilj
 Timsko vođenje zabilješki
o Potrebni resursi
 Svaki član grupe donosi svoj dio zabilješki sa predavanja/vježbi
 Audio snimanje predavanja (opciono)
o Aktivnosti
 Razmjena zabilješki sa predavanja
 Razjašnjavanje informacija i ispravljanje neusaglašenih dijelova
 Utvrđivanje glavnih tačaka i propratnih detalja
 Prepisivanje i preuređivanje zabilješki

• Grupe za strategije učenja

o Cilj
 Razmjena strategija učenja za pristupanje zadatku i njegovo obavljanje

116
 o Potrebni resursi
 Uputstva za obavljanje zadatka
 Osnovno znanje o strategijama učenja vezanim za zadatak
1. Pažnja
o Aktivnosti
i slušanje
 Uvođenje i objašnjavanje strategija učenja
 Povezivanje strategija učenja sa zadatkom
• Grupe za čitanje sadržaja
o Cilj
 Poboljšanje studentovog razumijevanja sadržaja zadatih tekstova 4. Izgradnja tima
o Potrebni resursi
 Zadati tekstovi iz iste oblasti
 Audio snimanje čitanja materijala (opciono)
o Aktivnosti
 Upoznavanje nove leksike
 Čitanje zadatka naglas
 Osmišljavanje pitanja vezanih za zadatak
 Odgovaranje na pitanja vezana za zadatak
 Utvrđivanje glavnih tačaka i propratnih detalja
 Evaluacija aktivnosti
o Više informacija o grupnim aktivnostima vezanim za čitanje sadržaja nalazi se u odjeljku
Specifične strategije grupnog i kooperativnog učenja.

117
 4.4. Svrhe strategija grupnog i kooperativnog učenja
Suštinska svrha grupnog učenja je rad sa drugim studentima na obavljanju nekog zadatka. Tačnije, grupno
učenje može imati jedan od nekoliko ciljeva, od kojih je najčešća priprema ispita. Studijske grupe se mogu
formirati i za obavljanje domaćih zadataka, za sintezu i primjenu materijala iz predmeta, za obavljanje
specijalnih projekata, za rješavanje problema, za vođenje zabilješki, za razmjenu strategija učenja ili za
1. Pažnja čitanje sadržaja.
i slušanje
Ovi tipovi grupa su opisani u okviru odjeljka Uvodne informacije o grupnom i kooperativnom
učenju. Specifičniji detalji o nekim tipovima grupa dati su u odjeljku Specifične strategije grupnog i
kooperativnog učenja niže.

4. Izgradnja tima
4.5. Strategije - Prednosti strategija grupnog i
kooperativnog učenja
Postoji nekoliko prednosti rada u grupama.
• Kooperativno učenje pomaže u razvoju vještina i ponašanja, kao što su saradnja i timski rad, može
biti korisno za profesionalne karijere.
• Kada je prikladno obavljen, grupni rad može da razvije odgovornost za učenje kod pojedinca.
• Grupe mogu biti produktivnije i efikasnije od individualnog učenja kod nekih zadataka i za neke
studente (npr. ekstrovertne).
• Kooperativno učenje omogućava studentima da razmjenjuju informacije, strategije i lična iskustva.
• Grupni rad često povećava zainteresovanost za temu i motivaciju za njeno učenje.
• Kooperativno učenje povećava akademsko dostignuće zahvaljujući novom znanju stečenom kroz
grupne aktivnosti.
• Uz odgovorajuće vođenje, kooperativno učenje pospješuje razvoj društvenih vještina.
• Grupni rad često štedi vrijeme u poređenju sa samostalnim obavljanjem zadatka.
• Grupni rad često služi za oslobađanje stresa prije ispita ili važnog zadatka.
• Grupni rad pomaže da se u velikim zadacima izvrši adekvatna podjela na manje dijelove.

4.6. Specifične strategije grupnog i kooperativnog

učenja
Ovom prilikom je razmotreno nekoliko strategija grupnog i kooperativnog učenja. Mnoge od
strategija zahtijevaju uključivanje fasilitatora koji vodi proces, mada se neke mogu modifikovati i primijeniti
u grupu studenata.
Strategija obavljanja zadatka obuhvata: čitanje sadržaja i formiranje studijske grupe. Strategije
rješavanja problema su: SNS, četiri ugla, višestruko glasanje, nominalna grupa, slagalica, dijagrami
uzroka i posljedice i dijagrami sličnosti. Strategije koje podstiču učešće svih učenika su četiri ugla,
slagalica, dijagrami uzroka i posljedice, dijagrami sličnosti i povezivanje imena. Strategije višestrukog
glasanja i nominalne grupe pomažu u procesima postavljanja ciljeva i proriteta. Odslikavanje pomaže
studentima da razumiju ulogu lidera i sljedbenika u grupi. Nekoliko strategija pruža priliku da se grupno
pokriju informacije specifičnog sadržaja: čitanja sadržaja, četiri ugla, slagalica, dijagrami uzroka i posljedice i
dijagrami sličnosti.

118
Sljedeće strategije grupnog i kooperativnog učenja su razmotrene.
• Čitanje sadržaja
• SNS
1. Pažnja
• Četiri ugla
i slušanje
• Višestruko glasanje
• Tehnika nomilnalne grupe
• Slagalica II
• Dijagram uzroka i posljedice
• Dijagram sličnosti 4. Izgradnja tima
• Odslikavanje
• Povezivanje imena
• Studijske grupe

4.6.1. Čitanje sadržaja

Primjer kooperativnog učenja čiji je cilj čitanje materijala iz nove sadržinske oblasti iznio je Mičkel
(Mickel, 1993). Ova strategija je namjenjena predavačima, mada je mogu korsititi i studenti uz vođstvo
tutora s tim da se modifikuje prema studentskim potrebama. Za ovu aktivnost, a u zavisnosti od dužine
zadatih tekstova, može biti potrebno nekoliko dana. Strategiju je bolje uvoditi odjeljak po odjeljak kako bi se
maksimalno razumila očekivanja.
Aktivnost razumijevanja pročitanog u 9 koraka obuhvata sljedeće aktivnosti:
1. Podijelite ukupnu studentsku grupu na grupe od po četiri studenta
o Ako je to moguće, svaka grupa bi trebalo da uključi jednog iznadprosječnog studenta,
jednog ispodprosječnog i dva prosječna studenta.
o Dodijelite svakom studentu nasumično broj (od 1 do 4), bez obzira na njihovu sposobnost.
2. Označite stranice u udžbeniku koje će se koristiti u ovoj aktivnosti kooperativnog učenja.
3. Podijelite leksičke zadatke.
o Dajte studentu #1 u svakoj grupi zadatak da upozna ostale članove svoje grupe sa
novim riječima iz teksta.
o Student #1 nabraja svaki termin i podstiče druge članove da ga definišu. Ako niko od
njih ne umije da definiše ispravno riječ, ona se posebno označava.
4. Podijelite čitalačke zadatke.
o Dajte studentu #2 u svakoj grupi zadatak da pročita naglas novi materijal svojoj grupi
dok ga ostali slušaju.
o Svaki student je slobodan da naglasi važne podatke tokom ovog procesa.
5. Dodijelite ispitivačke zadatke.
o Dajte studentu #3 u svakoj grupi zadatak da postavi grupi pitanja zasnovana na
usmenom čitanju.
o Student #3 bi trebalo da zabilježi odgovore svoje grupe.
o Ako želi, predavač može da razvije ova pitanja unaprijed kako bi obezbijedio da
studenti obuhvate glavne tačke teksta.

119
 6. Dodijelite propratne zadatke.
o Dajte studentu #4 zadatak da vodi propratnu aktivnost koja ojačava opšte i specifične
pojmove iz teksta.
1. Pažnja o Ovde takođe može biti potrebno vođstvo predavača.
i slušanje 7. Spojite grupe i pregledajte rezultate.
o Spojite ponovo sve grupe u jednu veliku grupu kako bi se pregledali rezultati svake
podgrupe.
o Ovo omogućava studentima da usvoje svoje novo znanje.
o Studenti #1 predstavljaju riječi koje su njihove grupe znale ili riječi koje nisu znale.
4. Izgradnja tima
o Studenti #3 predstavljaju odgovore svojih grupa na pitanja.
o Studenti #4 predstavljaju rezultate svojih grupa iz propratne diskusije.
8. Predavač evaluira razumijevanje pročitanog.
o Predavač može da koristi evaluacionu aktivnost da procijeni kako su studenti ovladali
novim materijalom.
o Predavač bi takođe trebalo da evaluira učešće svakog pojedinca u okviru njegove grupe.
9. Studenti evaluiraju grupnu aktivnost.
o Svaki student evaluira aktivnost kooperativnog učenja.
o Sljedeći obrazac omogućava studentu da procijeni svoj rad kao i rad drugih članova grupe.
o Za ocjene od 1 do 5 potrebno je dati objašnjenje na pozadini obrazca.
o Svi obrasci su povjerljivi i vidi ih samo predavač.
o Periodična i nenajavljena upotreba ovog oblika evaluacije održaće studente “u
pripravnosti”.

GRUPNA EVALUACIJA

Tvoje ime:

Datum prezentacije:

Zaokruži svoju ocjenu sebe i svakog od članova tvoje grupe.

Ocijeni članove grupe na osnovu njihovog doprinosa u pripremi prezentacije i ispunjenja
dodjeljene obaveze u grupi.

Ocjene od 1 do 5 moraju biti objašnjene na pozadini ovog obrasca.
5 4 3 2 1
Vrlo dobar Dobar Zadovoljavajući Nezadovoljavajući Loš
IME OCJENA
_________________________ 5 4 3 2 1
_________________________ 5 4 3 2 1
_________________________ 5 4 3 2 1
_________________________ 5 4 3 2 1

• Predavač posmatra i evaluira cijelu grupu.

o Rad cijele grupe evaluira predavač dok se kreće među grupama u radu.
o Svi članovi grupe dobijaju istu ocjenu na osnovu svoje sposobnosti da uspješno rade
zajedno.

120
 • Predavač evaluira razumijevanje pročitanog pomoću tradicionalnih testova.
o Tradicionalni testovi čine četvrto sredstvo evaluiranja aktivnosti kooperativnog učenja.
o Ispit može biti sačinjen od glavnih tačaka koje su grupe iznijele.
1. Pažnja
i slušanje

4.6.2. SNS
SNS strategiju koriste grupe kao osnažujući proces za savladavanje Strahova, Nesigurnosti i
Sumnji. Ona ima dva glavna cilja: da pomogne članovima grupe da postanu svjesni negativnih osjećanja ili
osjećanja nesigurnosti i pomogne im da usmjere svoju energiju na rješavanje ili otklanjanje tih osjećanja.
Jedna od prednosti SNS-a je ta što pomaže studentima da odgovorno prepoznaju, vokalizuju i 4. Izgradnja tima
razriješe sumnje vezane za zadatke i/ili evaluaciju rada. Pored toga, ova strategija je efikasno sredstvo
osnaživanja sposobnosti rješavanja problema kod odraslih.
Uputstva za SNS preuzete su iz Biltena Muskin Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical
College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14. septembar, 1994)
1. Utvrdite problem.
o Grupa razmatra i dogovora se o opštem problemu ili pitanju kojim treba da se pozabave.
o Primjeri potencijalnih problema ili pitanja koji izazivaju zabrinutost obuhvataju loš uspjeh
članova grupe na ispitu, nedovoljno jasne instrukcije za obavljanje zadatka, nedovoljno
razumijevanje jednog ili više glavnih pojmova na času, ili nedostatak discipline na času.
2. Brejnstorming.
o Članovi grupe iznose svoje zabrinutosti u vezi sa problemom.
o Jedan član grupe sastavlja mapu različitih briga.
o Sve brige se moraju iskazati i zabilježiti na mapi prije bilo kakve rasprave.
3. Grupna rasprava.
o Raspravlja se o razlikama između kontrole i uticaja kada je u pitanju njihova povezanost
sa brigama.
o Raspravlja se koje vrste rezultata su moguće.
4. Razmatranje svih pitanja koja izazivaju brigu.
o Članovi grupe se bave svakim elementom na mapi i diskutuju to.
o Neka pitanja se mogu riješiti prostim pružanjem informacija koje su nedostajale.
o Složenija pitanja mogu zahtijevati detaljnije ispitivanje uzroka i posljedica, dodatnih
resursa, ili pomoć izvan grupe.

4.6.3. Četiri ugla

Strategija četiri ugla se koristi da bi se obezbijedilo učešće svih studenata u grupnim aktivnostima.
Ona pomaže u razvoju vještina slušanja, verbalne komunikacije, kritičkog mišljenja i donošenja odluka.
Jedna od prednosti ove strategije je ta što se može koristiti za ojačanje sadržaja kursa, za
razjašnjavanje studentskih vrijednosti i razvijanje razumijevanja razlika u vrijednostima i mišljenjima. Ne samo
da podstiče studente da učestvuju u aktivnostima donošenjem odluka, već ih ona ohrabruje da kognitivno
opravdaju svoje odluke.
Uputstvo za strategiju četiri ugla prikazano je u ovom odjeljku. Informacije o ovoj strategiji su iz
Biltena Muskin Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14.
septembar, 1994).

121
 1. Priprema.
o Napravite četiri velika znaka sa sljedećim natpisima – VEOMA SE SLAŽEM, SLAŽEM
SE, NE SLAŽEM SE, VEOMA SE NE SLAŽEM.
1. Pažnja o Postavite znakove u četiri ugla učionice.
i slušanje o Raspremite uglove i prostor uz zidove tako što ćete ukloniti stolice i stolove u sredinu.
o Pripremite svrstavajuće iskaze na projektoru za upotrebu tokom grupne aktivnosti.
o Svrstavajući iskazi treba da budu tako izraženi da ih studenti lako razumiju. Na primjer,
jedan svrstavajući iskaz bi mogao da glasi “Uzrast u kome je legalno piti u Ohaju treba
smanjiti na 18”. Primjer svrstavajućeg iskaza vezanog za sadržaj na času sociologije
4. Izgradnja tima mogao bi da glasi “Novu adresu nasilnog seksualnog prestupnika bi trebalo dati
susjedima po njegovom puštanju iz zatvora”.
2. Predstavite svrstavajuće iskaze.
o Predstavite prvi iskaz pomoću projektora.
o Dajte studentima vremena da pročitaju iskaz.
o Verbalno ponovite pitanje.
3. Svrstajte se.
o Zamolite studente da odu u ugao koji najbolje opisuje njihov stav o iskazu.
o Recite studentima da u bilo kom trenutku mogu da promijene ugao.
4. Obrazloženje.
o Kada su svi studenti odabrali svoj ugao, nasumično prozivajte jednog po jednog
studenta da daju proste (jednorečenične) iskaze kojima će podržati svoje mišljenje
izloženo u svrstavajućem iskazu.
5. Ponovite ili propratite.
o Nakon što je odgovarajući broj studenata dao svoje izjave, i tako izražena
raznovrsnost stavova, predavač može da predstavi novi svrstavajući iskaz i počne
proces iz početka, ili može da proprati nekom aktivnošću kritičkog mišljenja.
o Jedna aktivnost kritičkog mišljenja obuhvata stvaranje dijagrama sličnosti sa odjeljenjem
(vidi Dijagrami sličnosti).
o Druga aktivnost kritičkog mišljenja obuhvata podjelu odjeljenja na četiri grupe (koje
odgovaraju stavovima) i zahtjev svakoj grupi da pripremi kratak pregled dotičnog pitanja
i svojih mišljenja; pregledi se mogu napisati ili usmeno predstaviti ostatku odjeljenja

4.6.4. Višestruko glasanje

Strategija višestrukog glasanja se koristi kao pomoć za postavljanje ciljeva i prioriteta kada grupe
imaju problema pri donošenju odluka. Primjer primjene ove strategije je odlučivanje o specifičnim ishodima i
aktivnostima pri popunjavanju radne tabele grupnog sastanka (vidi Radne tabele studijskih grupa u odjeljku
Uvodne informacije o grupnom i kooperativnom učenju).
Jedna od prednosti metoda višestrukog glasanja je ta što pruža relativno brzo i demokratsko
sredstvo stvaranja spiskova prioritetnih ideja i ciljeva.
Strategija višestrukog glasanja slična je tehnici nominalne grupe, međutim, višestruko glasanje se
koristi kada ima previše ideja i ciljeva da ih pokrije tehnika nominalne grupe.
Uputstvo za strategiju višestrukog glasanje prikazano je u ovom odjeljku. Informacije o ovoj
strategiji su iz Biltena Muskin Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio,

122
Newsletter, 14. septembar, 1994).
1. Identifikujte problem ili aktivnost.
2. Pomoću brejnstorming tehnike napravite spisak ciljeva ili prioriteta vezanih za taj problem ili
aktivnost. Bilježite ih na papiru ili tabli. 1. Pažnja
3. Svaki član bira tri do pet elemenata koji su mu prvi na listi. Zatim svaki član označava svoje izbore
i slušanje
brojem, gdje je “1” najvažniji.
4. Svode se ocjene prioritetnosti za svaki element.
o Elementi su uređeni prema svedenoj ocjeni.
o Element sa najmanjim ukupnim zbirom imaće najveći prioritet na listi, a element sa
najvećim ukupnim zbirom imaće najniži prioritet. 4. Izgradnja tima
5. Posljednja 1/3 do ½ elemenata na spisku biva eliminisana.
6. Ponovite ovaj proces (korake 3-5) dok ne dobijete prikladan broj ideja.

4.6.5. Tehnika nominalne grupe

Strategija nominalne grupe se koristi kao pomoć u postavljanju ciljeva i prioriteta kada grupe
imaju problema da donesu odluku. Primjer primjene ove strategije je odlučivanje o specifičnim ishodima i
aktivnostima pri popunjavanju radne tabele za grupni sastanak (vidi Radne tabele studijske grupe u odjeljku
Uvodne informacije o grupnom i kooperativnom učenju).
Jedna od prednosti metoda nominalne grupe je ta što pruža relativno brzo i demokratsko sredstvo
za pravljanje spiskova prioritetnih ideja i ciljeva.
Strategija nominalne grupe je slična tehnici višestrukog glasanja. Međutim, tehnika nominalne
grupe se koristi kada postoji samo nekoliko alternativa koje treba rasporediti po prioritetima.
Uputstvo za strategiju tehnika nominalne grupe prikazano je u ovom odjeljku. Informacije o ovoj
strategiji su iz Biltena Muskin Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio,
Newsletter, 14. septembar, 1994).
1. Identifikujte problem ili aktivnost.
2. Pomoću brejnstorming tehnike napravite spisak ciljeva ili prioriteta vezanih za taj problem ili
aktivnost. Zabilježite ih na papiru ili tabli.
3. Svaki član grupe određuje prioritetnost elemenata na spisku brojem, gdje je “1” najvažniji.
Ocjene prioritetnosti za svaki element se svode. Element sa najnižim ukupnim zbirom će imati
najveći prioritet, a element sa najvećim ukupnim zbirom imaće najniži prioritet.

4.6.6. Slagalica II
Strategija slagalice se koristi za razvijanje vještina i stručnosti potrebnih za uspješno učestvovanje
u grupnim aktivnostima. Fokusira se na vještine slušanja, govora, saradnje, razmišljanja i rješavanja
problema.
• Slušanje – Studenti moraju aktivno da slušaju kako bi naučili potrebni materijal i mogli da ga
prenesu drugima u svojim originalnim grupama.
• Govor – Studenti će imati obavezu da prenesu znanje stečeno u jednoj grupi i ponove ga novim
slušaocima u svojim originalnim grupama.
• Saradnje – Svi članovi grupe su odgovorni za uspjeh ostalih u grupi.
• Razmišljanje – Kako bi se uspješno obavila aktivnost u originalnoj grupi, mora postojati

123
 razmišljanje na nekoliko nivoa o onome što je naučeno u ekspertskoj grupi.
• Kreativno mišljenje – Grupe moraju osmisliti nove načine za pristup, predavanje i predstavljanje
materijala.
1. Pažnja
i slušanje Slijedi uputstvo za strategiju tehnika slagalica II. Informacije o ovoj strategiji su iz Biltena Muskin
Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14. septembar, 1994).

1. Definišite grupni projekat na kome će kompletna studentska grupa raditi.

2. Principom slučajnosti podijelite tu grupu na grupe od 4-5 učenika i dodijelite broj (1 do 4-5)
4. Izgradnja tima studentima u svakoj grupi.
3. Dodijelite svakom studentu/broju temu u kojoj će postati ekspert.
o Teme bi mogle da budu dijelovi opšteg sadržaja predmeta.
o Na primjer, na predavanju/vježabama iz računarstva opša tema bi mogao biti hardver
a posbne podteme/zadaci mogu biti centralni procesor (student #1), memorija (student
#2), ulazni uređaji (student #3) i izlazni uređaji (student #4).
4. Podijelite studente u ekspertske grupe na osnovu dodijeljenih brojeva i tema.
o Obezbijedite ekspertima materijale i resurse koji su im neophodni da nauče svoje teme.
o Ekspertima bi trebalo pružiti mogućnost da steknu znanje kroz čitanje, istraživanje i
diskusiju.
5. Ponovo spojite originalne grupe.
o Eksperti zatim podučavaju ostatak grupe onome što su naučili.
o Smjenjujte se dok svi eksperti ne predstave svoj novi materijal.
6. Grupe predstavljaju rezultate čitavoj studentskoj grupi ili mogu da učestvuju u aktivnosti
ocjenjivanja.

4.6.7. Dijagram uzroka i posljedice

Dijagrami uzroka i posljedice razvrstavaju i povezuju uzroke neke posljedice kao što je problem,
događaj ili pitanje. Nazivaju se i dijagrami “riblja kost”. Grupe koriste dijagrame kao kreativan proces za
stvaranje i organizovanje važnijih i manje važnih uzroka neke posljedice.
Jedna od prednosti dijagrama uzroka i posljedice je jačanje članova grupe. Svi učesnici učestvuju u
aktivnosti. Ovo je korisna pomoć kada je cilj grupne aktivnosti u kojoj treba doći do dubinskih uzročnika neke
posljedice. Dijagrami uzroka i posljedice pomažu studentima da razdvoje uzroke i simptome nekog problema,
događaja ili pitanja.
Slijedi uputstvo za strategiju dijagram uzroka i posljedice. Informacije o ovoj strategiji su iz Biltena Muskin
Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14. septembar, 1994).

1. Podijelite kompletnu studentsku grupu na manje grupe.

2. Dodijelite jednu posljedicu (pitanje, problem ili događaj) svakoj grupi. Ako grupe rade bez
predavača ili fasilitatora, svaka grupa bi trebalo da sama izabere posljedicu.
3. Metodom brejnstorming tehnike ili pomoću drugog resursa osmislite uzroke tog događaja.
Zabilježite uzroke na tabli ili papiru.
4. Napravite dijagram uzroka i posljedice.

124
 o Glavna osa dijagrama navodi posljedicu.
o Kraci koji kreću od glavne ose navode glavne uzročnike posljedice; oni odgovaraju
odgovorima na 5 pitanja – kada, gdje, ko, zašto i šta plus kako.
o Manji urzočnici su navedeni pored kraka svakog glavnog uzroka. 1. Pažnja
i slušanje
uzrok uzrok uzrok

K
O

O
R R
K

O uzrok
uzrok U U uzrok

Z
ZR
U

POSLEDICA
uzrok uzrok uzrok
uzrok uzrok uzrok 4. Izgradnja tima
U

U
ZR

ZR

ZR
O

O
K

K
5. Ispitajte spisak uzroka koji su napravile grupe.
o Potražite modele/šeme.
o Razdvojite glavne uzroke od manjih. Napišite ih na dijagram – glavne uzroke na glavne
krake a manje uzroke na manje krake koji kreću od glavnog kraka.
6. Proučite dijagram, uz pomoć dodatnih resursa ako je potrebno, kako biste odredili relativnu
važnost glavnih uzroka.
7. Svaka grupa može da predstavi svoj dijagram ostalima radi diskusije. Dijagrami se mogu koristiti i
za vježbanje odgovaranja na pitanja u esejima koja se odnose na posljedice.

Slijedi hipotetički primjer popunjenog dijagrama uzroka i posljedice (D. Applegate, CAL).

K
A

nakon igre kod kuće sjedi pozadi 2. godina

I
M

AT

nakon zabava M
O

mnogo studenata
I

K
ED

četvrtkom nije mu glavni predmet

E
T

velika prostorija
AT
PE

UČENIK OMETAČ
nezreo sa drugovima ostali se smiju
H
R

O
AZ
N

ne voli predmet sa samim sobom nastavnik ignoriše

EU

R
G

AB

A
O
Č

V
TI

R
EN
V

R
A

4.6.8. Dijagram sličnosti

Strategiju dijagrama sličnosti koriste grupe kao kreativan proces za stvaranje i organizovanje ideja.
Koristi se kada je potrebno napredno i novo razmišljanje usljed zbrkanosti ili složenosti činjenica ili misli.
Jedna od prednosti dijagrama sličnosti jeste zajedničko razumijevanje ideja i njihovih odnosa koje
stiču svi članovi grupe. Pored toga, informacije koje se stvaraju u ovoj strategiji mogu se kasnije koristiti za
druge aktivnosti kao što su složeno rješavanje problema, stvaranje kreativnih ideja i razvoj novih programa.
Svi članovi grupe, čak i oni koji možda izbjegavaju verbalne razmjene u grupnom okruženju, mogu lako da
učestvuju u procesu razvijanja dijagrama sličnosti.

125
 Slijjedi uputstvo za strategiju dijagram sličnosti. Informacije o ovoj strategiji su iz Biltena Muskin
Tehničkog Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14. septembar, 1994).

1. Pažnja 1. Grupa bira problem ili pitanje koje će razmatrati. Kada je tema odabrana, nema više razgovora u
naredna tri koraka.
i slušanje
2. Na karticama veličine 7 x 12 ili velikim Post-It nalepnicama, svaki član grupe ispisuje odgovore na
problem ili pitanje tokom unaprijed dogovorenog vremenskog perioda. Svaki odgovor bi trebalo da
bude napisan na odvojenoj kartici ili naljepnici.
3. Kartice ili naljepnice se zatim izlažu na zidu ili stolu.
4. Svaki član grupe na smjenu ispituje kartice i fizički ih sortira na gomile ili povezane odgovore.
o Ovaj proces se nastavlja dok se sve kartice ne grupišu i svi članovi grupe nisu
4. Izgradnja tima zadovoljni grupisanjem.
o Kako bi se izbjeglo pretjerano regrupisanje, kartica koja je pomjerena više od 10 puta
trebalo bi da se ostavi po strani odvojeno od ostalih.
5. Diskusija se sad može nastaviti.
o Članovi grupe diskutuju o grupisanju i objašnjavaju zašto su postavili kartice na
određene gomile.
o Grupisane gomile se mogu neprestano obnavljati tokom ovog procesa, a nove kartice
koje predstavljaju nove ideje mogu se u svakom trenutku dodavati.
o Kartice se mogu duplirati ako dotična informacija pripada u više od jedne gomile.
6. Grupa bira naslove u kojima će sumirati svaku gomilu kartica. Gomile se mogu i grupisati i staviti
pod druge obuhvatne naslove.
7. Grupa zapisuje konačne naslove i informacije na karticama na dijagram ili u kratkom pregledu.

4.6.9. Odslikavanje
Strategija odslikavanja upoznaje studente sa ulogama i odnosima moći među liderima i sljedbenicima
u grupi. Ona naglašava potrebu za uzajamnim poštovanjem i saradnjom među članovima grupe sa različitim
ulogama.
Jedna od prednosti odslikavanja je u tome što se studentima iz prve ruke prikazuju prednosti i mane
uloge vođe i uloge sljedbenika. Ona ih takođe izlaže ponašanjima koja podstiču ili ometaju komunikaciju
između lidera i sljedbenika. Kinestetički studenti mogu imati koristi od strategija odslikavanja zato što obuhvata
djelovanje/akciju.
Slijedi uputstvo za strategiju odslikavanje. Informacije o ovoj strategiji su iz Biltena Muskin Tehničkog
Koledža (Muskingum Area Technical College, Zanesville, Ohio, Newsletter, 14. septembar, 1994).

1. Principom slučajnosti podijelite čitavu studentsku grupu na parove i neka stanu jedni nasuprot drugih.
2. Neka jedan partner iz svake grupe bude lider a drugi partner sljedbenik.
3. Opišite i demonstrirajte proces odslikavanja grupi.
o Lider svake grupe će se fizički kretati kao da je ispred ogledala.
o Sljedbenik iz svake grupe će imitirati pokrete lidera.
o Govorenje se može uvesti kada se studenti dobro uvježbaju.
4. Dajte uputstvo parovima da počnu proces odslikavanja u određenom vremenskom trajanju.
5. Nakon tog unaprijed određenog vremenskog perioda, neka partneri zamijene uloge i ponove cijeli
proces.
6. Sa čitavom grupom razgovarajte o tome šta su učesnici osjećali dok su bili vođe, odnosno dok su
bili sljedbenici.
7. Kao grupa razgovarajte o tome zašto je lako i/ili teško biti lider, a zašto je lako i/ili teško biti sljedbenik.

126
4.6.10. Povezivanje imena
Zapamtiti imena je lakše kada se ona povežu sa drugim riječima ili, još bolje, djelima. Jedna od
svrha toga je povećati pojedinčevu pažnju ili svijest kada čuje ili vidi nova imena. Ako je memorijski zadatak
svrsishodniji, rad memorije teži da se poboljša. Poboljšana memorija za imena je važna za socijalizaciju i 1. Pažnja
smanjenje stresa pri upoznavanju novih ljudi.
i slušanje
• Grupa ukrug
o Svaka osoba se predstavlja na smjenu izgovarajući svoje ime uz jednu opisnu riječ koja
počinje prvim slovom njenog imena (npr. “Pametni Pera” ili “Lijepa Lana”).
o Nakon što se predstavila, svaka osoba ponavlja sva imena i opisne riječi ljudi koji su se
predstavili prije nje.
o Ova strategija je dobra za razbijanje treme na prvim sastancima grupe. Opisne riječi 4. Izgradnja tima
pomažu time što zadatak čine duhovitijim, a zahvaljujući ovoj aktivnosti pamćenje imena
postaje aktivniji proces.
• Igra klupka
o Neka članovi grupe naprave krug.
o Fasilitator grupe otpočinje igru klupkom, bacajući ga drugom članu grupe i izgovarajući
svoje ime.
o Nastavite dok svi članovi grupe nisu rekli svoje ime nekoliko puta.
o Odigrajte igru ponovo, ali neka članovi grupe izgovaraju ime osobe kojoj će baciti klupko.

4.6.11. Studijske grupe

Studijske grupe često formiraju i vode sami studenti. Opšta svrha studijskih grupa je da se
zadatak podijeli na manje dijelove koji se dodjeljuju članovima. Podijeli pa vladaj!
Jedna od popularnih funkcija studijskih grupa je pripema ispita, ali raznovrsni zadaci se mogu
obaviti na ovaj način. Oni obuhvataju završavanje domaćih azdataka, vođenje zabilješki, čitanje, rješavanje
problema, sintezu i razmjenu strategija učenja.

Slijede uputstva za formiranje efikasnih studijskih grupa.

• Odredite kolege sa godine ili smjera koji će biti dobri članovi studijske grupe. Dobri članovi
studijske grupe bi trebalo da budu pouzdani i dostojni povjerenja, i trebalo bi da budu sposobni da
obave zadatke na vrijeme.
• Dogovorite sastanak sa studijskom grupom na mjestu gdje vam ništa neće odvraćati pažnju.
• Ispunite radnu tabelu grupne agende (vidi Radne tabele studijske grupe u odjeljku Uvodne
informacije o grupnom i kooperativnom učenju).
o Pređite ukratko zadatak sa članovima studijske grupe: koji materijal treba obraditi, koji
su zahtjevi, kada je rok za završetak zadatka.
o Podijelite posao podjednako među članovima studijske grupe. Materijal se može
podijeliti prema poglavljima, glavnim temama, problemima ili skupovima problema, ili
ispitnim pitanjima.
o Odlučite kako će članovi studijske grupe razmjenjivati informacije: kopije, tabla,
projektor, usmeno, mejlom itd.
• Razmotrite kako će članovi studijske grupe odgovarati za završavanje i razmjenu svojih zadataka.
• Odredite datum, vrijeme i mjesto gdje će se studijska grupa ponovo sastati kako bi razmjenila
informacije.

127
 • Sastanite se sa studijskom grupom ponovo kako biste sakupili informacije i provjerili rezultate.

Slijede primjeri studijskih grupa koje se mogu obrazovati radi obavljanja određenih zadataka.
1. Pažnja
• Studijska grupa za pripremu ispita
i slušanje
o Za test iz menadžmenta, predavač će testirati studente preko zabilješki sa predavanja i
obaveznih tekstova.
o Članovi studijske grupe dijele materijal na sljedeće teme: strategije proizvoda, strategije
procesa, strategije lokacije i strategije ljudskih resursa.
o Svaki član piše kratak pregled svoje teme, kombinujući predavanje i materijal za čitanje.
4. Izgradnja tima
o Svaki član takođe smišlja tri pitanja za esej u vezi sa svojim materijalom.
o Studijska grupa se sastaje da razmijeni informacije.
• Studijska grupa za završavanje domaćih zadataka
o Zadatak za geološku laboratoriju podrazumijeva šetnju po kampusu i prepoznavanje
različitih vrsta stijena.
o Članovi studijske grupe dijele oblast na četiri dijela: oblast oko spavaonica, četvrtastu
dvorišnu oblast, oblast za rekreaciju i južni dio kampusa.
o Svaki član obilazi jednu od oblasti i bilježi kamenje u njoj.
o Zatim studijska grupa obilazi sve oblasti zajedno i svaki član objašnjava svoje reziltate
za svoju oblast.
• Studijska grupa za vođenje zabilješki
o Tri studenta koji su auditivni studenti imaju teškoća u hvatanju zabilješki na
predavanjima iz umjetnosti i književnosti.
o Svaki član grupe hvata zabilješke tokom (otprilike) 18 minuta časa.
o Kada ne hvataju zabilješke, drugi članovi grupe pažljivo slušaju predavanje i samo
zapisuju glavne tačke.
o Zatim se grupa sastaje nakon časa kako bi spojili zabilješke u uređenu cjelinu, provjerili
razlike i prešli glavne tačke.
• Studijska grupa za strategije učenja
o Grupa studenata biologije obrazuju studijsku grupu za uvodni kurs.
o Razmatraju strategije za učenje materijala za ispite.
o Odlučuju da koriste fleš-karte, tabele i uzorke pitanja.
o Svaki član grupe je odgovoran za primjenu jedne od ovih strategija u pripremi ispitnog
materijala.
o Sastaju se da razmjene rezultate.
• Studijska grupa za čitanje
o Zadatak za čitanje teksta iz marketinga se razdvaja na dijelove i dodjeljuje članovima
studijske grupe.
o Svaki član intenzivno čita svoj odjeljak i priprema rezime.
o Zatim svaki član pregleda ostale odjeljke.
o Studijska grupa se sastaje da razmijeni zabilješke i razgovara o tekstu.

128
 1. Pažnja
i slušanje

5. Vođenje bilješki

129
1. Pažnja
i slušanje

130
5.1. Uvodne informacije o vođenju bilješki

Jedna od najvažnijih vještina koje treba naučiti i savladati tokom studija jeste vođenje bilješki. Vještine
vođenja bilješki su takođe korisne i na poslu za bilježenje sastanaka ili seminara.
Vođenje bilješki obuhvata pravljenje trajnog pisanog zapisa o glavnim tačkama i propratnim
detaljima koje možemo konsultovati kasnije. Mada se vođenje bilješki uglavnom koristi za bilježenje usmenih 1. Pažnja
prezentacija, strategije vođenja bilješki se mogu koristiti i za bilježenje podataka iz pisanih izvora. i slušanje
Vještina vođenja bilješki je vjerovatno najteža za auditivne i kinestetičke studente zato što je način na
koji primaju i obrađuju informacije (vidi Prednost/Jačina modaliteta u poglavlju Praćenje). Međutim, svi studenti,
bez obzira na stil učenja, mogu imati koristi od strategija učenja koje su razmotrene u ovom poglavlju.
Mnoge od ovdje prikazanih strategija vođenja bilješki zahtjevaju izvjesnu količinu podučavanja. Kako
bi bile najefikasnije, trebalo bi da ih pojedinačno uvede i ilustruje konkretnim primijerima predavač ili fasilitator.
Svrhe strategija vođenja bilješki
Bilješke nisu samo skupovi informacija. Informacije moraju biti zabilježene ispravno i biti uređene 5. Vođenje bilješki
kako bi bile od koristi kasnije. Strategije vođenja bilježaka su, stoga, osmišljene da poboljšaju našu sposobnost
da vodimo tačnije, potpunije i organizovanije bilješke.
Strategije vođenja bilješki nisu samo za studente. Neke od ovdje opisanih strategija mogu koristiti
predavači u svrhu poboljšanja strukture predavanja i unapređenja studentskog razumijevanja materijala. Ove
strategije se mogu primijeniti i na radnom mjestu.
Prednosti strategija vođenja bilješki
Poboljšanje naših vještina vođenja bilješki upotrebom opisanih strategija predstavlja prednost iz brojnih
razloga. Vještine vođenja bilješki pomažu nam da bolje obratimo pažnju na usmenu prezentaciju ili pisan
dokument zato što zbog njih ostajemo aktivni. Tokom studija, dobre vještine vođenja bilješki pomažu u
razumijevanju materijala, uspješnom pripremanju za ispite i obavljanju zadataka. Takođe poboljšavaju
razumijevanje pročitanog.
Strategije vođenja bilješki su široko primjenljive na raznovrsne zadatke i predmete. Kada se jednom
uvedu i njima se ovlada, strategije često postaju «druga priroda» za pojedinca i stoga za njihovu upotrebu nije
potreban ponavljan rad, za razliku od nekih memorijskih strategija.

131
 5.2. Specifične strategije vođenja bilješki

Ovaj odjeljak o strategijama vođenja bilješki pokriva šta treba zabilježiti pri hvatanju bilješki,
kako zabilježiti informacije, i šta raditi sa bilješkama. Strategije se bave hvatanjem bilješki na usmenim
przentacijama kao što su predavanja, iz pisanih izvora, kao što su udžbenici i iz referentnih izvora kao što su
1. Pažnja istraživački radovi. Pregled odjeljka o strategijama je primjenljiv i za studente i za predavače, a naročito je
koristan kao izvor savjeta za rješavanje problema u primjeni.
i slušanje
Strategije su organizovane u približnom vremenskom slijedu. Nakon odjeljka sa pregledom,
opisane su strategije koje se koriste prije procesa hvatanja bilješki. Za njima slijede strategije korišćene
tokom hvatanja bilješki i, konačno, strategije korišćene nakon hvatanja bilješki.

Sledeće strategije za vođenje bilješki su pokrivene:

• Pažnja i slušanje
5. Vođenje bilješki • Priprema
• Ključne riječi i ključne tačke
• Znaci i nagovještaji
• Oblici organizovanja
o Kornelov metod
o Metod dvije kolone
o Strategija REAP
o Format opšteg pregleda
o Strategija FOON
o Tematske i pojmovne kartice
o Alternativni formati
• Učešće
• Skraćenice, simboli, stenografija i sakupljanje
• Registratori
• Šifrovanje pomoću boja
• Snimanje traka
• Pregledanje bilješki
o Strategija SKRAĆIVANJE
o Strategija RAZGOVOR
o Strategija RAZMIŠLJANJE
• Note taking for Research Papers
• Prepisivanje i preuređivanje bilješki
• Vidi i speluj (Homofoni)
• Vođenje tekstualnih bilješki
o Strategija blokčića
o Strategija isječenih traka
• Razni savjeti

132
5.2.1. Pregled strategija vođenja bilješki

Sljedeća tabela opisuje uobičajene probleme u učenju vezane za vođenje bilješki i predlaže moguće
strategije za studente i predavače.
1. Pažnja
i slušanje
INDIVIDUALIZOVANE STRATEGIJE I METODI ZA PRIMJENU U UČIONICI
PROBLEMI U UČENJU
PODRŠKA ZA STUDENTE ZA PREDAVAČE I TRENERE
* Umnoženi materijala za kurs
* Diktafon i slušalice
Rukopis je nečitljiv (handouts)
* Mikroračunar i program za obradu teksta * Bilješke

Ne može da ostane povezan na internet * Mikroračunar i program za obradu teksta .

Ima teškoća u prepisivanju slova ili reči
Piše i štampa u istom zadatku
Ima teškoća u odlučivanju šta da
uključi u bilješke sa sastanaka ili
predavanja
Ima teškoća u razvijanju grafičkih
organizera za planiranje prepisanja
* Diktafon
* Grafički organizatori1
* Diktafon i slušalice
* Mikroračunar i program za obradu
* Grafički organizatori
* Spiskovi podjeljeni na tačke
* Označavanje i naglašavanje markerima teme koje treba preći
* Spiskovi zasnovani na redosljedu
(podjeljeni na tačke)
* Grafikon koji prikazuju redosljed
* Kolege-tutori
* Posebne potrebe ili pojedinačno
savjetovanje
* Posebni dogovori za zadatke i
ispitivanja
5. Vođenje bilješki
* Posebni dogovori za zadatke i
ispitivanja
* Grafički organizatori za aktivnosti
na času
* Prikaz podjeljen na tačke na projektoru
* napredni organizatori koji pokazuju
* Utvrđivanje šta je najviše a šta
najmanje važno
* Grafički organizatori za predavanja i
ispitna pitanja
* Napredni organizeri za rad u učionici

Ne može da odabere glavne ideje koje * Naglašavanje i obilježavanje
treba uključiti u pisane zadatke
Ima poteškoća u sklapanju rečenica
i pasusa
* Grafički organizatori
* Spiskovi prema redosljedu
* Grafički organizatori za rad na času
markerima * Napredni organizatori za prikazivanje
napretka
* Kombinovanje rečenica
* Upotreba indeksnih kartica
* Kombinovanje rečenica
* Kolege-tutori
* Grafički organizatori kao što su * Povratna informacija (feedback) o
grafikoni redosljeda zadacima

* Upotreba indeksnih kartica ili velikih

papira za grafikone i markera
* Naglašavanje i obilježavanje
markerima

Ima problema u pregledanju, * Mikroračunar i provera spelinga u * Povratna informacija (feedback) o

uređivanju i provjeravanju napisanog
teksta
Obraća malo pažnje na raspored,
razmake i uvlačenje redova
programu za obradu teksta zadacima
* Diktafon i slušalice * Obratiti se savjetniku za savetovanje
* Kolege tutori
* Uređivačke usluge
* Usluge kucanja i uređivanja
* Modelovanju na času
* Kolege-tutori

133
 Sporo piše * Diktafon i slušalice * Audiovizuelna oprema
* Dnevnik za samopraćenje
* Posebne potrebe ili pojedinačno
Izostavlja velika slova i interpunkciju .
1. Pažnja savjetovanje
i slušanje * Kolege-tutori
* Posebne potrebe ili pojedinačno
savjetovanje

Ne zna da piše gramatički * Usluge kucanja i uređivanja .

Ne zna da koristi riječnik
5. Vođenje bilješki
Ima ozbiljne probleme u primjeni
gramatičkih pravila
Ne može da zapamti informacije koje
* Vođenje bilješki po kolanama (Kornel,
je čuo na predavanju ili sastanku
dve kolone)
* Kolege-tutori
* Kombinovanje rečenica
* Posebne potrebe ili pojedinačno
.
savetovanje
* Upotreba metoda trube
* Kolege-tutori
* Elektronski kompjuterizovani rječnici
* Posebne potrebe ili pojedinačno * Obilježavanje grešaka pri
savjetovanje i dnevnik grešaka / ispravki ocenjivanju pisanih radova
* Upotreba indeksnih kartica poređanih
po abecedi
* Usluge uređivanja
* Posebne potrebe ili pojedinačno
savetovanje
* Audiovizuelni i višestruki metodi
prezentovanja
* Naglašavanje i obilježavanje markerima

5.2.2. Pažnja i slušanje

Prvi korak ka poboljšanju vođenja bilješki jesu bolje vještine slušanja i posvećivanja pažnje.
Nemoguće je dobro hvatati bilješke ako se ne može posvetiti pažnja pri slušanju prezentacije ili čitanju knjige.
Dobre vještine slušanja zahtjevaju od osobe da vodi osnovnu brigu o zdravlju, ukloni unutrašnje i spoljašnje
faktore odvraćanja pažnje i održi pozitivnu sliku o sebi.

 Za više informacija o strategijama pažnje i slušanja vidjeti dio o Pažnji i slušanju.

5.2.3. Priprema
Priprema za zadatak hvatanja bilješki jeste strategija efikasne upotrebe vremena za bolje vođenje
bilješki. Dok se ona najlakše primjenjuje na hvatanje bilješki na predavanju, priprema se može koristiti i
za druge zadatke. Postoji nekoliko aspekata pripreme pred zadatak: čitanje zadatih tekstova, pregledanje
prethodnih bilješki, obavljanje domaćih zadataka ili laboratorijskih problema, i obezbjeđivanje potrebnog
pribora; oni su detaljnije opisani u sledećim pasusima.
Priprema prije svakog zadatka vođenja bilješki ima mnoge prednosti. Zahvaljujući njoj materijal
postaje poznat, tako da ga nećemo čuti ili vidjeti po prvi put. Poznavanje, pak, pomaže razumijevanju i
pomaže nam da bolje obratimo pažnju. Priprema pomaže nam da odredimo najvažnije tačke koje treba
zabilježiti i da razlikujemo glavne ideje od prorpatnih detalja. Pomaže nam u pamćenju novog materijala.

134
 Očito, zahvaljujući svojim prednostima priprema je vrlo efektivna i efikasna, naročito kad se uzme
u obzir relativno minimalni vremenski zahtjevi potrebni za primjenu ove strategije. Priprema bi trebalo da
postane dio dnevne rutine svakog učenika.
Zadati tekstovi 1. Pažnja
• Provjerite u silabusu koji su tekstovi zadati za sljedeće predavanje. i slušanje
• Pročitajte ih. Isprobajte neke od strategija u odjeljku Razumijevanje pročitanog kako biste osigurali
razumijevanje materijala.
• Napravite kratak spisak glavnih naslova i ključnih termina u zadatim tekstovima. Oni mogu poslužiti
kao smjernica pri pisanju bilješki na sljedcećem času. Spisak ključnih termina može pomoći kod
teškoća pri «spelingu» ili nepoznatih riječi.
• Iskopirajte bitne informacije iz tekstova. Ako postoji više ilustracija i tabela, iskopirajte ih za čas.
Tako nećete morati da gubite vrijeme precrtavajući ilustracije u svoje bilješke. Može biti korisno da
iskopirate sadržaj kako biste ga koristili kao spisak ključnih termina za teškoće u «spelingu» ili za 5. Vođenje bilješki
nepoznate riječi.
• Odredite pitanja iz tekstova koja mogu biti postavljena na sljedećem času.
Pregled prethodnih bilježaka
• Iščitajte bilješke sa prethodnog predavanja.
• Odredite glavne tačke u predavanju.
• Odredite najvažnije detalje koji podržavaju svaku glavnu tačku.
• Napišite kratak (nekoliko rečenica) sumirani prikaz predavanja.
• Razmotrite kako se predavanje uklapa sa prethodnim, sa zadatim tekstovima, i sa ciljevima kursa
navedenim u silabusu.
• Odredite pitanja iz bilješki koja mogu biti postavljena tokom slijedećeg časa.
Domaći zadatak ili laboratorijski zadaci
• Završite domaći ili laboratorijske zadatke na vrijeme.
• Razmotrite kako se ti problemi uklapaju sa predavanjima sa časa, sa zadatim tekstovima i sa
ciljevima kursa navedenim u silabusu.
• Odredite pitanja iz domaćeg ili laboratorijskih zadataka koja mogu biti postavljena tokom idućeg časa.
Pribor
• Prikupite odgovarajući pribor prije predavanja ili zadatka pisanja bilješki. Pribor obuhvata jedno ili
više od sljedećeg:
o hemijske ili obične olovke
o markere
o olovke u boji
o spravu za bušenje rupa u papiru
o prazan papir ili sveske
o registratori i graničnici
o digitron
o lenjir i/ili uglomer
o bilješke ili koncepti napravljeni tokom čitanja tekstova
o urađeni domaći ili laboratorijski zadaci

• Držite pribor u rancu kako biste mogli lako da ga pronađete i odnesete na čas.

135
 5.2.4. Ključne riječi i ključne tačke
Važan činilac dobrih vještina pisanja bilješki jeste znanje šta zapisati u bilješkama. Razlikovanje
važnih od nevažnih informacija je vještina koja se poboljšava sa pripremom i vježbom.
1. Pažnja Slijedeći prijedlozi mogu pomoći studentima da utvrde ključne riječi i ključne tačke koje bi trebalo
i slušanje zapisati u bilješkama. Za dodatne ideje, pogledajte odjeljak Znakovi i nagoveštaji.
Ključne riječi
Ključne riječi označavaju da je sama informacija ili informacije koja slijedi važna i da bi je trebalo
zapisati. Ključne riječi mogu biti vezane za sadržaj, smijernice ili riječi-nagovještaji.
Ključne riječi vezane za sadržaj, vezane su direktno za temu sadržaja koji treba prijeći. Na primer,
ključne riječi za sadržaj na predavanju iz istorije mogu biti imena predsjednika SAD od 1920. do 1948.
Ključne riječi za sadržaj na predavanju psihologije mogu biti dijelovi neurona. Ključne riječi za sadržaj često
su prikazane masnim slovima ili kurzivom u udžbenicima, i mogu biti pobrojane u sumiranim pregledima na
5. Vođenje bilješki kraju odjeljaka u većini udžbenika. Prepišite ili iskopirajte ove spiskove termina i ponesite ih na čas da vam
pomognu u prepoznavanju i spelingu.
Ključne riječi-smijernice su riječi ili izjave koje su vezane za specifične stvari za koje se očekuje da
ih student uradi. To su često glagoli koji označavaju radnju. Na primjer, riječi «treba» i «konsultujte» su ključne
riječi-smijernice u slijedećim izjavama: «Rad treba predati do četvrtka» i «Konsultujte stranicu 45 u knjizi».
Riječi-nagovještaji ukazuju da slijede važne informacije. Primjeri riječi-nagovještaja su prije svega,
zatim, pored toga, najvažnije, prednosti, mane, razlika, sličnosti, razlozi i tipovi.
Ključne tačke
Postoji nekoliko načina da se utvrde glavne ideje ili ključne tačke u predavanju. Zadati tekstovi i
dodatni materijal koje daje predavač nude dvije alternative.
Udžbenik je odličan izvor ideja. Ključne tačke u predavanju često odgovaraju glavnim naslovima u
poglavlju. Ponesite spisak tih naslova na čas i čekajte da ih čujete tokom predavanja. Prva strana poglavlja
često sadrži opšti pregled materijala. Iskopirajte ga i koristite kao smijernicu za hvatanje bilješki. Pitanja za
obnavljanje na kraju svakog poglavlja obuhvataju glavne ideje u poglavlju. Mogu se javiti kao ključne tačke u
predavanju.
Neki predavači ispisuju pregled svakog predvanja na tabli ili projektoru. Ključne tačke predavanja
će se pojaviti kao glavni naslovi u pregledu. Potrudite se da uočite/čujete taj materijal tokom predavanja.
Umnoženi materijal koji daje predavač može takođe pružiti ideje za utvrđivanje ključnih tačaka.

5.2.5. Znakovi i nagoveštaji

Osluškivanje i traženje znakova i nagovještaja pomažu nam da prepoznamo važne informacije
koje bi trebalo uključiti u bilješke. Ova strategija pomaže u praćenju i povećava tačnost i potpunost bilješki sa
predavanja ili sastanka.
Slijedeći prijedlozi mogu pomoći studentu da razlikuje važan od nevažnog materijala. Za dodatne
ideje, pogledajte odjeljak Ključne riječi i ključne tačke.
• Obratite pažnju na slušanje promjena u glasu predavača. Kada se važna informacija iznosi,
predavačev glas često postaje viši i/ili brži a način govora se može uvećati.
• Gestovni znaci su važni pokazatelji važnosti informacije. Pisanje na tabli ili projektoru su očigledni
nagovještaji. Dodatni gestovi koji označavaju da će važan materijal uslijediti jesu približavanje
studentima, istupanje naprijed na podijumu, izlazak ispred stola, kontakt očima sa studentima,
naginjanje naprijed ili ustajanje iz sjedećeg položaja.

136
5.2.6. Oblici organizovanja
Postoji više načina za organizovanje informacija u bilješkama. Upotrebljeni oblik organizovanja
zavisiće, djelimično, od ličnih sklonosti, studentovog stila učenja, načina prezentovanja materijala i tema.
Student ne treba da koristi isti oblik organizovanja za sve zadatke pisanja bilješki. Stoga, može biti korisno 1. Pažnja
upoznati se sa nekoliko organizacionih stilova. i slušanje
Većina ovdje opisanih strategija namijenjena je studentskoj upotrebi, ali OBLIK jeste za predavače.
• Kornelov metod
• Metod dve kolone
• REAP strategija
• Format opšteg pregleda
• FOON strategija
• Tematske i pojmovne kartice 5. Vođenje bilješki
• Alternativni formati

5.2.6.1. Kornelov metod

U Kornelovom metodu, različiti dijelovi papira iz sveske imaju različite funkcije. Bilješke
se zapisuju na jednoj polovini, ključne reči i pojmovi se bilježe na drugom dijelu zvanom kolona za
podsjećanje, a sumirani pregled se zapisuje na dnu papira.
Kornelov metod je sličan metodu dve kolone i strategiji žetve. Više informacija vezanih za Kornelov
metod obuhvaćeno je u odeljku Pregledanje bilješki.
Kornelov metod pisanja bilješki nudi nekoliko prednosti. Rezultat su organizovanije bilješke.
Omogućava studentima da brzo prepoznaju ključne riječi i ključne pojmove sa predavanja. Bilješke se lako
mogu koristiti kao vodič za učenje u pripremanju ispita. Uređenje informacija je estetski zadovoljavajuće i
lako za pregledanje, zbog čega je lako uočiti određene informacije. Ova strategija se može primjeniti na više
formata prezentovanja.

Uputstva za upotrebu Kornelovog metoda su slijedeća.

• Podjelite papir.
• Koristite pojedinačan papir za sveske i pišite samo na jednoj strani.
• Podjelite papir vertikalno linijom od vrha do dna na otprilike 5 cm od lijeve strane papira.

137
 • Dokumentovanje

o Napišite siljedeće informacije na vrhu svake strane: ime studenta, kurs, datum i broj strane.

• Zapišite bilješke
1. Pažnja
i slušanje o Tokom predavanja, zabilježite glavne ideje i pojmove na desnoj strani papira. To je kolona
za bilješke.

o Parafrazirajte informacije o spstvenim riječima prije nego što ih zapišete.

o Preskočite jedan red između ideja i nekoliko redova između tema.

o Izbjegavajte da zapisujete cijele rečenice; koristite umjesto toga simbole i skraćenice.

o Format ili stil bilješki može se razlikovati, ali izbegavajte da koristite formalni prikaz.
5. Vođenje bilješki Prijedlozi za organizovanje bilješki su:
 Paragrafni stil: Za nestrukturirane informacije, zapišite bilješke u paragrafnom
stilu sa kratkim, telegrafskim rečenicama i izrazima.

 Stil tema i ideje: Za šire informacije o temi, zabilježite teme i ideje.

 Rečenični stil: Za ideje i pojmove, zapišite bilješke u kratkim rečenicama.

 Definicijski stil: Za glavne teme i obilježja, zapišite definicije i objašnjenja riječi
u kraktim rečenicama.

• Pregledajte i razjasnite
o Što je prije moguće nakon časa, pregledajte bilješke u desnoj koloni i razjasnite sve
dvosmislene informacije.

o Uporedite informacije sa knjigom i/ili bilješkama drugih studenata.

o Zatim izvucite glavne ideje, pojmove, termine, mjesta, datume i ličnosti iz desne kolone i
zapišite ih u lijevoj koloni za podsjećanje.

o Napišite sumirani prikaz (rezime).

• Pripremite rezime materijala sa predavanja i zabilježite ga na kraju bilješki.

o Rezime može biti u rečenicama i li kratkim sintagmama. Trebalo bi da obuhvati samo
glavne ideje sa predavanja.

• Učenje

o Koristite oba dijela bilješki za pripremu testova i ispita.

o Strategije obnavljanja koje odgovaraju Kornelovom fomartu su Smanjenje bilješki,
Pričanje bilješki i Razmišljanje o bilješkama.

138
Primer Kornelovog metoda pisanja bilješki:

1. Pažnja
i slušanje

5. Vođenje bilješki

5.2.6.2. Metod dvije kolone

Metod vođenja bilješki u dvije kolone obuhvata podjelu papira na dvije kolone i bilježenje različitih
tipova podataka u svakoj koloni. Sličan je Kornelovom metodu. Glavne razlike između ova dva metoda su u
tome što se, kod metoda dve kolone, ključne riječi i ideje zapisuju dok se hvataju bilješke i ne ponavljaju se
u obe kolone.
Ime
Datum
   
Ključne riječi Opisi

   

Poput Kornelovog metoda, metod dve kolone omogućava lako pregledanje bilješki u potrazi za određenim
informacijama. Bilješke zapisane pomoću ovog metoda mogu se koristi kao vodiči za učenje za pripremu
ispita ili testa.

Uputstva za upotrebu formata dve kolone su slijedeća:

• Podjelite papir

o Koristite pojedinačan papir za sveske i pišite samo na jednoj strani.

o Podjelite papir vertikalno na dve kolone pomoću linije od vrha do dna.

• Dokumentovanje

o Napišite slijedeće informacije na vrhu strane: ime studenta, kurs, datum i broj strane.

139
 • Zabilježite ključne riječi i ideje

o Zabilježite sve ključne riječi, ideje, ličnosti ili događaje u lijevoj koloni.

o Informacije u ovoj koloni moraju biti veoma kratke.

1. Pažnja
i slušanje • Zabilježite opise ili razmatranja
o Za svaku ključnu riječ ili ideju, zabilježite odgovarajući opis ili objašnjenje pored u desnoj
koloni.

• Pregledajte i razjasnite
o Što je prije moguće nakon časa, pregledajte bilješke u desnoj koloni i razjasnite sve
dvosmislene informacije.

5. Vođenje bilješki o Uporedite informacije sa knjigom i/ili bilješkama drugih studenata.

• Učenje

o Koristite obe kolone bilješki za pripremu za testove i ispite.

• Modifikovanje

o Ubacite dodatne kolone ako je potrebno, u zavisnosti od materijala.

o Na primjer, mogli biste da ubacite dodatnu kolonu za bilježenje relevantnih informacija iz
udžbenika kasnije.

Dva primjera metoda dve kolone:

140
5.2.6.3. REAP Strategija
REAP označava Relacioniranje, Ekstenziju, Aktualizaciju i Profitiranje (Devine, 1987). Svrhe ove
strategije su da se organizuju bilješke i sadržaj kursa učini ličnijim za studente. Bilješke sa časa se pišu na
jednoj strani papira a suprotna strana se koristi za bilježenje pokretača pamćenja i povezane informacije. 1. Pažnja
REAP je sličan Kornelovom metodu pisanja beležaka i povezan je sa strategijom Razmišljanje o
bilješkama za pregledanje bilješki. Srodne informacije se nalaze i u motivacionim strategijama u odjeljcima
i slušanje
Stvaranje zainteresovanosti i Relevantnost – Učiniti učenje smislenim.

Uputstva za REAP strategiju su slijedeća:

• Podijelite papir

o Koristite spiralnu svesku ili registrator sa pojedinačnim papirom.

o Podijelite lijevu stranicu na dve kolone pomoću vertikalne linije od vrha do dna. Označite
lijevu kolonu «Pokretači» a desnu kolonu «REAP». 5. Vođenje bilješki
o Ostavite desnu stranicu onako kako jeste. Dodajte ime studenta, kurs, datum i broj strane
na vrhu desne stranice.

• Zapišite bilješke

• Zapisujte bilješke samo na desnim stranicama.

o Koristite kratke rečenice i preskačite redove između važnih ideja.

• Zapišite pokretače
o Kolona pokretača se koristi za bilježenje riječi, izraza ili vizuelnih slika koje će pokrenuti
odgovarajući glavnu ideju u odjeljku za bilješke.

o Pogledajte poglavlje Pamćenje za strategije koje će pomoći pokretanju pamćenja.

o Ispunite ovaj odjeljak odmah ili nedugo nakon časa.

• Zabilježite REAP reči

o REAP kolona bi takođe trebalo da se ispuni odmah ili nedugo nakon časa.

o U REAP koloni, student zapisuje riječi ili fraze koje...

 Dovode u Relaciju materijal sa njegovim/njenim životom

 Dovode do Ekstenzije materijala u spoljašnji svijet

 Aktualizuju materijal; zablježite kako bi informacije mogle da funkcionišu u svijetu

 Profitiraju od ideja – razmotrite kako bi student i društvo mogli da profitiraju od
dotičnih ideja

141
 Primer REAP strategije bilježenja:

Marcus Black 7/9/2008

Astronomija str. 1

1. Pažnja
TEORIJA VELIKOG PRASKA-
i slušanje čas geologije stvaranje svemira od prvobitne čestice
materije, prije 10-15 milijardi g.

zvuk pištaljke DOPLEROV EFEKAT-

promjena talasne frekvencije zbog kretanje
lokomotive tijela

GALAKSIJA-
Mliječni put- veliki skup zvijezda, prešine i gasa sa
naša galaksija strukturom:

eliptičnom

5. Vođenje bilješki spiralnom

spiralnom sa prečkom

5.2.6.4. Format opšteg pregleda

Strategija opšteg pregleda obuhvata organizovanje informacija tako da je sveobuhvatan materijal
praćen specifičnijim ali povezanim informacijama. Drugim riječima, informacije su uređene od opštih ka
posebnim. Ovaj format se može koristiti tokom pisanja bilješki, ili se može upotrijebiti pri prepisivanju i
preuređivanju bilješki.
Opšti pregled je prilično svestran format za organizovanje bilješki zato što se može modifikovati
tako da odgovara ličnim potrebama i sklonostima. Na primjer, opšti pregledi mogu biti formalni ili neformalni
(npr. sa ili bez rimskih brojeva) a simboli za razlikovanje opštih i posebnih materijala mogu biti različiti. Bilješke
u opštem pregledu pomažu studentu da otkrije i razumije odnose i veze između različitih informacija. Blješke
u obliku opšteg pregleda takođe se mogu lako izmjeniti u vodiče za učenje za pripremu ispita.

Uputstva za pisanje ili prepisivanje bilješki u obliku opšteg pregleda su slijedeća:

• Napravite šablon

o Dio zadatka pravljenja opšteg pregleda može se obaviti prije časa.

o Pročitajte zadate tekstove koje treba preći na času, i razvijte «kostur» opšteg pregleda ili
šablon zasnovan na tekstu.

o Upotrebite glavne naslove u poglavlju da obrazujete glavne odjeljke pregleda.

o Detalji se popunjavaju tokom predavanja.

• Uređenje informacija

o Svaki veći odjeljak pregleda treba da pokrije jednu veću temu.

o Uredite informacije u okviru odjeljka od najopštijih do najposebnijih, uvlačeći red u kom
ispisujete informaciju svaki put kada se nivo opštosti promijeni.

o Svi nivoi mogu ali ne moraju biti iskorišćeni.

• Simboli

o Najčešći simboli korišćeni u opštim pregledima su rimski brojevi, velika i mala slova, i brojevi.
o Drugi simboli poput krugova i kvadrata mogu biti dodati ili zamjenjeni ovima prema ličnom
izboru.

142
 • Zapišite bilješke
o Kratke rečenice, simboli, stenografske skraćivanja i skraćenice se mogu koristiti za
pisanje bilješki u opštem pregledu.
1. Pažnja
o Crteži ili slike mogu biti uključeni desno od bilješki ili između redova.
i slušanje
Slijedi primjer opšteg pregleda.

• I. NAJOPŠTIJA INFORMACIJA O NEKOJ TEMI (GENERALNA)

o A. Opštija

 1. Najmanje opšta

 a. najmanje posebna

 (1) posebnija 5. Vođenje bilješki

 (2) posebnija

 (a) najposebnija (specifična)

 2. Najmanje opšta

o B. Opštija

 1. Najmanje opšta

• II. NAJOPŠTIJA INFORMACIJA O NEKOJ TEMI (GENERALNA)

o A. Opštija

 1. Najmanje opšta

 a. najmanje opšta

 (1) posebnija

 (a) najposebnija (specifična)

 (2) posebnija

Primjer formalnog opšteg pregleda.

Marge Feser – Uvod u praistoriju
25/10/95. - Strana 2

POČECI ZEMLJORADNJE

• I. ZEMLJORADNJA U POREĐENJU SA LOVOM-SAKUPLJANJEM PLODOVA

o A. Prednosti zemljoradnje

 1. Efikasnija upotreba zemlje

 a. zemlj.: 1 km2 hrani 50 osoba

 b. lov-s.p.: 25-30 km2 hrani 5-6 osoba

 2. Stabilniji izvor hrane tokom godine (uz skladištenje)

 3. Više slobodnog vremena u nekritičnim godišnjim dobima

143
 o B. Mane zemljoradnje
 1. Neuhranjenost
 a. zemljoradnicima često nedostaje proteina
1. Pažnja
 2. Intenzivan rad u kritičnim godišnjim dobima
i slušanje
 3. Visok rizik ako žetva/stoka propadne

• II. UTVRĐIVANJE PRIPITOMLJAVANJA U ARH. ZAPISIMA

o A. Biljke
 1. Sjeme je krupnije
 2. Opna sjemena je deblja
o B. Životinje
5. Vođenje bilješki  1. Veličina se mjenja
 2. Mekše ili deblje krzno

 3. Različit oblik rogova

Slijedi primjer neformalnog opšteg pregleda.
Marge Feser – Uvod u preistoriju
25/10/95. - Strana 2

POČECI ZEMLJORADNJE

I. ZEMLJORADNJA U POREĐENJU SA LOVOM-SAKUPLJANJEM PLODOVA

• Prednosti zemljoradnje
o Efikasnija upotreba zemlje
o zemlj.: 1 km2 hrani 50 osoba
o lov-s.p.: 25-30 km2 hrani 5-6 osoba
o Stabilniji izvor hrane tokom godine (uz skladištenje)
o Više slobodnog vremena u nekritičnim godišnjim dobima

• Mane zemljoradnje
o Neuhranjenost
 zemljoradnicima često nedostaje proteina
o Intenzivan rad u kritičnim godišnjim dobima

o Visok rizik ako žetva/stoka propadne

II. UTVRĐIVANJE PRIPITOMLJAVANJA U ARH. ZAPISIMA

• Biljke
o Sjeme je krupnije
o Opna sjemena je deblja
• Životinje
o Veličina se menja
o Mekše ili deblje krzno
o Različit oblik rogova

144
5.2.6.5. FOON strategija
FOON strategija je napredna organizaciona predavačka rutina koju nastavnici koriste na
početku časa. Ona pomaže u organizovanju predavanja sadržaja. Ciljevi su - pružiti studentima osnovnu
ideju predavanja i uvodni pregled načina na koji će informacije biti prezentovane. Ova strategije pomaže 1. Pažnja
studentima da prate predavanja i odaberu najvažnije informacije koje će zapisati u bilješkama.
i slušanje
Steknite širu sliku predavanja...

• Fokus predavanja

o O ćemu će biti predavanje?

o Koje su ključne tačke kojima će se pozabaviti?

o Na koja pitanja se studenti nadaju da će dobiti odgovor?

• Organizacija predavanja 5. Vođenje bilješki

o Kako će ključne tačke biti predstavljene?

o Koja sredstva za olakšavanje učenja će biti upotrebljena?

o Koji je slijed aktivnosti koje ćete koristiti tokom ovog predavanja?

• Odnos

o Odnos sa prošlošću: Šta su studenti naučili u prošlosti a olakšaće im učenje?

o Odnos sa budućnošću: Ako studenti savladaju ovaj materijal, kakve će koristi od toga imati?

• Najvažnije što treba naučiti

o Ako studenti ne nauče ništa drugo iz ove lekcije osim jednog, šta bi to bilo?

5.2.6.6. Tematske i pojmovne kartice

Tematske i pojmovne kartice nude alternativu pojedinačnom papiru za pisanje bilješki. Bilješke se
zapisuju ili prepisuju na indeksne kartice veličine 7 x 12 ili 12 x 17. Tema ili pojam se zapisuju na jednoj strani
kartice, a objašnjenje ili opis na drugoj. Obično, samo jedna tema ili pojam se zapisuju na jednoj kartici.
U poređenju sa bilješkama na pojedinačnom papiru, tematske ili pojmovne kartice nude prednost
toga što se mogu iskoristiti na mnogo načina. Kartice mogu biti uređene i preuređene u gomile povezanih
elemenata. Poput Kornelovog i metoda dve kolone, kartice se mogu koristiti za pripremu ispita i samotestiranje.
Međutim, strategija kartica za pisanje bilješki može se upotrijebiti samo za određene tipove informacija,
naročito tematska predavanja. Takođe mogu zahtjevati više upotrebljenog papira.
 Koncept karata možete vidjeti detaljnije u dijelu o Pamćenju.

Generička tematska kartica i popunjen primjer :

 TEMA
Prednja strana

 Glavna ideja
Propratni detalji
Zadnja strana

POLJOPRIVREDNA
REVOLUCIJA

145
 Prednja strana
Zemljoradnja ima mnoge prednosti nad lovom i sakupljanjem
plodova:
1. Pažnja 1. stabilan izvor hrane
i slušanje 2. manje neuhranjenosti
3. efikasna upotreba zemlje
Zadnja strana
Generička pojmovna kartica i popunjen primjer prikazani su niže.

POJAM
Prednja strana
Opis
5. Vođenje bilješki
Zadnja strana
LOGOS
Prednja strana

Ubjedljivi argumenti koji se pozivaju na osećaj za logiku i racionalnost

slušalaca (Aristotel). 
Zadnja strana

5.2.6.7. Alternativni formati

Alternativni formati vođenja bilješki koriste nekonvencionalnije metode organizovanja informacija.
Bilješke se mogu prepisati i preurediti u pojmovne mape, mape-paukove mreže, grafikone i druge formate.
Primjeri mapa-paukovih mreža dati su niže.

 Za kompletni opis i ilustracije pogledati Organizacione informacije u djelu o Organizaciji

Primer 1

Primjer 1

146
 crvene bijela

crne ružičasta

JA
PR
1. Pažnja

UG

BO
i slušanje

Primjer 2 E
MINERALI

ispod 3
3 do 5 5. Vođenje bilješki
taman
preko 5
AJ

staklast ČV
SJ

RS
TI
NA

5.2.7. Učestvovanje
Svrha učestvovanja je da učenje postane aktivniji proces. Što se tiče vođenja bilješki, učestvovanje
na predavanju/vježbama je korisno jer pomaže studentu da bolje razumije materijal. To, opet, poboljšava
tačnost bilješki. Učestvovanje u času takođe pomaže studentu da poboljša pažnju tokom predavanja, što
unaprijeđuje potpunost bilješki .

Saveti za učestvovanje su:

• Ako ne razumijete nešto, zamolite predavača da ga još jednom objasni.

• Ako ste propustili neku važnu informaciju, zamolite predavača da je ponovi.

• Postavljajte relevantna pitanja koja ste osmislili tokom pripreme prije časa (vidite odjeljak Priprema).

• Odgovarajte na predavačeva pitanja.

• Iznosite informacije iz udžbenika koje se odnose na materijal predavanja.

• Ponudite anegdotske informacije koje su povezane sa materijalom predavanja.

Studenti moraju paziti na slijedeće kada učestvuju u diskusijama na času.

• Postarajte se da sva pitanja i komentari budu relevantni za dotičnu temu.

• Neka vam sva pitanja i komentari budu kratki i precizni.

• Izbegavajte da monopolizujete diskusiju ili dominirate u njoj.

• Ne tražite od predavača da ponovi ili objasni informaciju više od jednom ili dvaput. Ako je ne zapišete,
zamolite predavača opet nakon časa ili tokom njegovih konsultacija. Ili, saznajte informaciju od
drugog studenta ili iz udžbenika.

147
 5.2.8. Skraćivanje, simboli, stenografska skraćivanja i prikupljanje podataka
Skraćivanje obuhvata upotrebu skraćenih verzija riječi koje predstavljaju puni oblik riječi. Simboli,
kao što su naša abeceda, apstraktni su prikazi neke riječi ili ideje. Stenografija koristi i skraćenice i simbole.
1. Pažnja Strategija prikupljanja podataka (Hulme, 1993) obuhvata prikazivanje glavnih ideja zadatog teksta (ili beležaka
sa predavanja) u stenografskoj verziji. Kod prikupljanja, vokali se izostavljaju, reči se skraćuju i simboli se
i slušanje koriste da prikažu glavne ideje u tekstu.
Ove strategije su korisne u pisanju bilješki jer omogućuju nam da pišemo brže, nakon što smo
usvojili simbole i stenografske sisteme. To pomaže studentu da održi korak sa predavanjem i zabilježi više
informacija. Pored toga, ovakav materijal zauzima manje prostora u svesci.
Strategija prikupljanja podataka ima dodatnih prednosti. Materijal se prelazi nekoliko puta, što
pospješuje pamćenje. Kroz prikupljanje čitanje postaje aktivniji proces. Kartice sa prikupljenim informacijama
su korisne za pripremu ispita. Ova strategija pospješuje studentovo samopouzdanje (Hulme, 1993).

5. Vođenje bilješki Smjernice za upotrebu skraćenica, simbola i stenografije

Uputstva za upotrebu skraćenica, simbola i stenografije pri pisanju bilješki su:

• Koristite standardne matematičke, naučne i simbole računskih operacija. Primjeri:

o + plus
o // paralela

• Koristite standardne skraćenice i izostavite tačke. Primjeri:

o ministarstvo = min
o Bosna i Hercegovina = BiH

• Koristite samo prvi slog + konsonant reči. Primjeri:

o subj = subjekat
o tot = totalitarizam
o ind = individualizam
• Kako biste napravili razliku između različitih oblika iste riječi, upotrijebite prvi slog riječi, apostrof, i
završetak reči. Primjeri:

o arh’ija = arheologija

o arh’log = arheolog

o arh’ški = arheološki

• Upotrijebite samo početak riječi koji je dovoljan da se napravi prepoznatljiva skraćenica. Primjeri:

o info informacija

o dok dokument

o dost dostignuće
• Izostavite vokale iz sredine riječi, ostavljajući samo onoliko konsonanata koji su dovoljni za
prepoznatljiv kostur reči. Primjeri:

o prblm = problem

o pzdna = pozadina

o krtnje = kretanje

148
 • Obrazujte množinu simbola ili skraćene riječi dodajući ‘i’, ‘e’ ili ‘a’. Primjeri:

o pglvlja = poglavlja

o fe = frekvencije 1. Pažnja
o /e = proporcije i slušanje
• Ispišite kraće riječi u potpunosti. Primjeri:

o na

o u

o ka

o ali
5. Vođenje bilješki
o kao

o za

• Izostavite nebitne glagole. Primjeri:

o je

o bio

o bili
• Ako je termin, izraz ili ime prvobitno u cjelini ispisano tokom predavanja, inicijali ih mogu zamijeniti
kad god se ponovo upotrijebe. Primjeri:

o Drugi svjetski rat DSR

• Koristite simbole za česte veznike ili prijedloge. Primjeri:

o & = i
o vs = protiv
• Osmislite sopstveni skup skraćenica i simbola. Možete razviti odvojene skupove simbola i
skraćenica za različite kurseve ili teme.
Drugi simboli i skraćenice

• kao rezultat / posljedica <--->

• što rezultira u --->
• i / takođe +
• jednako je / isto je =
• najvažnije *
• manje od <
• veće od >
• naročito = nar.
Strategija prikupljanja podataka

Uputstva za Hulmeovu (1993) strategiju prikupljanja podataka su sljedeća.

• Pročitajte tekst.

149
 • Utvrdite glavne ideje zadatka.

• Predstavite glavne ideje pomoću stenografije, simbola i skraćenica.

• Zabilježite prikupljene ideje na karticama.

1. Pažnja
i slušanje • Obnovite lekciju prepričavajući u punim rečenicama glavne ideje predavanja, zasnovanim na
informacijama zabilježenim stenografski na karticama.

Sledeći primer prikupljanja je Hulmeov (1993, str. 404).

• Tekst: Španija pokušava da okonča kubansku pobunu iz 1895.

• «Promena u carinskoj politici SAD prema Kubi bila je činilac koji je doprineo pobuni iz 1895.
Kubanskom šećeru je bilo dozvoljeno da uđe u SAD bez napalte carine svaki put kada bi
Mekinlijev carinski dekret iz 1890. stupio na snagu. Kao posledica toga kubanska industrija
šećera je doživela izuzetan napredak i to se odrazilo na ostrvsku privredu. Ali 1894. godine
5. Vođenje bilješki
nova carinska politika je obnovila znatnu carinu na kubanski šećer što je dovelo do pada cena
šećera. U najboljem slučaju kubanski radnici su bili tretirani tek nešto bolje od robova. Kako se
stanje industrije šećera pogoršavalo, uslovi za kubanske radnike postali su užasni. To je posejalo
nezadovoljstvo koje je vremenom buknulo u pobunu protiv španske vlasti. Simpatizeri u SAD su
brzo odgovorili na poziv za pomoć koji je došao od mobilisanih Kubanaca.»

«Pošto španska vlada nije mogla da zaustavi kubansku pobunu svojim utvrđenim policijskim
metodama, pribegla je oštrijem pristupu. Suprotstavila se gerilskoj borbi pobunjenika okupljanjem
civila iz uzburkanih područja i njihovim smeštanjem u utvrđene gradove. Protiv ove «politike
rekoncentrisanja» pobunila se vlada SAD. Epidemije bolesti pogodile su ove koncentracione
logore i živo su prikazivane u američkoj štampi. Novine su podgrevale situaciju prenaglašavanjem
pričama o španskim zlodelima. Ovo konstantno bombardovanje emocionalnim pričama u vestima
uznemirilo je američki narod i izazvalo njihov zahtev da SAD povede rat radi oslobađanja Kube od
nepravedne španske vladavine.»
• Glavne ideje prikupljene iz teksta su prikazane niže u stenografskom obliku.
• «Mekin carina 1890 – šćr osl. carine = zarada
1894. vraćena carina – pobuna vs Šp.
polic. metod neefksn – geril. borba = pol rekonc
zaraza, SAD prenagl. vesti – pokret za osl. Ku»

• Posljednji korak obuhvata obnavljanje informacija vraćajući stenografske zapise u cijele rečenice.
o Kubanski šećer je u SAD oslobođen carine zbog Mekinlijevog zakona o carini iz 1890.
Zarada izuzetno porasla.

o Carina na šećer povraćena 1894, što je dovelo do kubanske pobune protiv Španije.
o Policijski metodi su bili neefikasni protiv pobune, i kubanskoj gerilskoj borbi Španci su se
suprotstavili politikom rekoncentracije.
o Širenje zaraza i drugi problemi u rekoncentracionim logorima prenaglašeni su u štampi u
SAD, što je izazvalo pokret u SAD za oslobođenje Kube od španske vlasti.

5.2.9. Registratori
Registratori nude brojne prednosti u odnosu na sveske sa spiralom. Prvo, bilješke se mogu lako
ubaciti ili izvaditi u cilju reorganizovanja, prepisivanja ili pregledanja. Drugo, dodatni predmetni papiri mogu se
organizovati i dodati pomoću sprave za bušenje papira. Time se svi predmetni materijali smještaju na jedno
mjesto radi lakšeg učenja. Treće, graničnici se mogu ubaciti radi razdvajanja bilješki prema važnijim temama
ili radi odvajanja bilješki od silabusa, umnoženog materijala, testova, domaćih zadataka ili drugih predmetnih

150
papira. Četvrto, registratore je lako prenijeti iz učionice u sobu ili biblioteku. Peto, registratori omogućavaju
da se lakše pronađe materijal nego u sveskama sa spiralom. Konačno, većina registratora imaju unutrašnje
džepove za smještanja dodatnog papira.

Sljedeći spisak sumira savjete za uspješno korišćenje registratora. 1. Pažnja

• Kupite registrator za svaki predmet svakog semestra. Kupite određene boje za različite predmete i slušanje
ako želite. Na primjer, koristite crvene registratore za glavne predmete, plave registratore za naučne
predmete, zelene za istoriju, itd. Upotreba različitih boja olakšava pronalaženje pravih registratore
kada su potrebni za čas ili učenje.
• Obilježite uži dio i/ili prednju koricu svake sveske imenom predmeta i vašim imenom. Zapišite i svoju
adresu i/ili telefonski broj unutar nje u slučaju da bude izgubljena. Koristite naljepnice umjesto da
pišete markerom direktno na registrator; naljepnice se mogu ukloniti i zamjeniti lakše ako registrator
budete koristili u neku drugu svrhu.
• Kupite granične stranice koje ćete staviti u registratore. Upotrijebite ih da razdvojite različite teme u 5. Vođenje bilješki
bilješkama ili da odvojite bilješke od drugih predmetnih papira kao što su ispiti, umnoženi materijali
i domaći zadaci.

• Preuredite i prepišite svoje bilješke po potrebi.

• Stavite bilješke u odgovarajuće odjeljke registratora.

Kupite ili pozajmite spravu za bušenje papira kao biste mogli da dodate predmetne papire u registrator.
Stavite silabuse, ispite, domaće zadatke i umnoženi materijal u odvojene odjeljke registratora, ili ih dodajte
prema temi iza svakog od odjeljaka bilješki.

5.2.10. Šifrovanje pomoću boja

Šifrovanje pomoću boja se koristi kako bi se napravila razlika između različitih tipova informacija i
organizovale se bilješke. Ova strategija se može koristiti dok se zapisuju bilješke tokom predavanja, ali češće
se koristi nakon časa.
Ova strategija ima nekoliko prednosti. Pruža priliku za obnavljanje sadržaja bilješki, što pomaže u
razumijevanju i bilježenju u memoriju. Šifrovanje pomoću boja pruža sredstvo za pravljenje razlike između
važnog materijala pri učenju za ispit. Takođe omogućava da se bolje organizuju bilješke.
Uputstva za upotrebu šifrovanja pomoću boja radi prepoznavanja različitih tipova informacija i
organizovanja informacija data su u sljedećim pasusima.
Prepoznavanje informacija
Tokom prezentacije, šifrovanje pomoću boja se može korristiti kako bi se napravila razlika između
različiith tipova informacija ili između važnijih i manje važnih informacija.
• Kako bi se napravila razlika između različitih tipova informacija, različita boja mastila se koristi za
svaku veću temu. Na primjer, na kursu o obrazovanju u ranom djetinjstvu, bilješke o predavanju
matematike i prirodnih nauka ispisuju se plavim mastilom ali bilješke o igrama u dvorištu pišu se
crvenim mastilom.
• Kako bi se napravila razlika u važnosti informacija, ključne riječi, imena, datumi ili ideje koji služe
kao pokretači pamćenja bilježe se bojom drugačijom od propratnih ili opisnih informacija. Na primjer,
na kursu fizike, nazivi važnih zakona kao što je Gausov zakon, Kulonov zakon i Lencov zakon pišu
se crvenim mastilom dok se definicije i jednačine ispisuju crnim mastilom.
Postoje mane šifrovanja pomoću boja tokom prezentacije. Potrebna je koncentracija da bi se
sjetili da zamjenimo boje u odgovarajućem trenutku. Priprema prije časa je često potrebna da bi se utvrdile
glavne teme koje bi trebalo zapisati u različitim bojama. Strategija «različita boja = različita tema» je teška za
upotrebu na časovima na kojima se predavač vraća i preskače sa teme na temu.

151
 Šifrovanje pomoću boja za prepoznavanje važnih informacija se češće radi nakon prezentacije.
Prvo, pregledajte bilješke kako bi ste stekli opšti utisak o sadržaju predavanja. Zatim upotrijebite marker da
obilježite važne termine, ličnosti, datume i ideje.

1. Pažnja • Koristite jednu boju da označite sve važne informacije vezane za jednu temu. Zatim upotrijebite
i slušanje drugu boju da označite sve važne informacije vezane za drugu informaciju.
• Ili, možete upotrijebiti različite boje markera za svaki tip informacija, na primjer žutu za termine,
rozu za ličnosti itd.
• Još jedna mogućnost je upotrebiti jednu boju da se označe termini ili ideje a drugu boju da se
označe ključne riječi u definicijama ili opisima. Na primjer, sljedeći termin i definicija sa časa hemije
mogu biti označeni pomoću dve različite boje, ovdje predstavljene masnim i kurzivnim slovima:
izotop = atomi istog elementa sa različitim brojem neutrona u jezgru.
Bez obzira na to kako se boje koriste, važno je biti selektivan u označavanju informacija. Ne želite da
5. Vođenje bilješki završite sa stranicama potpuno ispunjenim bojom. Odaberite samo najvažnije termine i ideje. Ne označavajte
čitavo objašnjenje ili definiciju, već odaberite ključne reči.
Organizovanje informacija
Jedan od načina na koji se šifrovanje pomoću boja može koristiti za organizovanje informacija
razmotren je u odjeljku Isječene trake u okviru Vođenja bilješki za istraživačke radove.
Šifrovanje pomoću boja se može koristiti i za organizovanje bilješki nakon časa. Da biste to učinili,
prvo pregledajte bilješke kako biste stekli opšti utisak o sadržaju predavanja. Zatim uporedite bilješke sa
udžbenikom i/ili silabusom kako biste odredili glavne teme pokrivene u bilješkama. Dodijelite po jednu boju
svakoj od glavnih tema, i obilježite sve informacije koje pripadaju jednoj temi njoj dodjeljenom bojom. Bilješke
se zatim mogu preurediti prema glavnim temama.
Ova strategija je naročito korisna za kurseve na kojima se predavači vraćaju i preskaču sa teme na
temu. Takođe omogućava i da se materijal iz udžbenika uključi u bilješke, čime će te bilješke postati potpunije
i tačnije za upotrebu u pripremi ispita.

5.2.11. Snimanje na traku

Svrha snimanja predavanja ili sastanaka je da se napravi trajan i potpun zapis prezentacije.
Snimanje se vrši tokom časa ili sastanka, a trake se kasnije preslušavaju.
Ova strategija ima nekoliko prednosti. Snimanje je posebno korisna strategija za auditivne studente,
koji često imaju teškoća sa bilježenjem pisanog jezika. Audio-trake pružaju mogućnost koncentrisanja
na sluašnje tokom predavanja ili sastanka i pisanja bilješki kasnije sa traka, koristeći dugmad za pauzu i
premotavanje ako je potrebno. Još jedna prednost je u tome što trake pomažu svim osobama da naprave
potpunije i tačnije bilješke. Konačno, snimanje omogućava osobi da čuje materijal ponovo, što predstavlja
efikasno obnavljanje materijala. Kada se upari sa vizuelnim pregledom, snimanje aktivira dodatna čula, čime
se povećava efikasnost bilježenja u pamćenje.

Savjeti za snimanje predavanja ili sastanaka izneseni su niže.

• Razgovarajte sa predavačem ili govornikom da vam da dozvolu za snimanje. Objasnite zašto je
snimanje neophodno i u koje svrhe će trake biti korišćene.
• Nabavite odgovarajuću opremu. Kupite najmanji mogući diktafon koji snima uz prikladan nivo zvuka
i jasnoće. Poželjni su diktafoni koji automatski okreću na drugu stranu trake bez njenog vađenja.
Kupite kasete sa najdužim trajanjem.
• Eksperimentišite sa kontrolom jačine zvuka pre nego što predavanje ili sastanak počne. Podesite
jačinu tako da snimite govornika ali ne i zvuke u pozadini. Ako je jačina suviše visoka, na snimku
se mogu javiti smetnje.

152
 • Sjedite u prednji dio prostorije kako biste dobili najbolji mogući kvalitet zvuka. Osim ako nije
apsolutno neophodno, izbjegavajte da ostavite diktafon bez nadzora dok snima.
• Kada mjenjate trake ili ih okrećete, budite što je moguće tiši. Pokušajte da ne ometate druge ljude
ili prekidate predavanje ili sastanak. 1. Pažnja
• Zabilježite naziv kursa ili sastanka i datum na traci. Ako imate više od jedne trake po predavanju ili i slušanje
sastanku, napišite «1 od 2» i «2 od 2» na trakama.

• Poslušajte traku što je prije moguće nakon predavanja ili sastanka, dok su informacije još svježe.
• Dopunite informacije koje nedostaju u pisanim bilješkama na osnovu snimljenog materijala.
Prepišite ii preuredite po potrebi.

• Za školska predavanja, koristite trake kada obnavljate za testove ili ispite.

5. Vođenje bilješki

5.2.12 Pregledanje bilješki

Obaveze vezane za vođenje bilješki ne završavaju se nakon što su bilješke zapisane. Kako biste
uspješno vodili bilješke, morate steći naviku pregledanja bilješki ubrzo nakon predavanja ili sastanaka.
Pregledanje bilješki je neophodno iz više razloga. Pregledanje vam omogućava da utvrdite nejasne
ili nepotpune informacije koje morate razjasniti. Pregledanje vam omogućava da osmislite pitanja koja ćete
postaviti na narednim predavanjima ili sastancima. Ako se bilješke ne pregledaju, 70-80% informacija će
zauvijek biti izgubljeno iz pmaćenja i moraće ponovo da bude u njemu zapisano, štp će uzeti dodatno vrijeme
i trud (vidite odjeljak o stopama gubitka pamćenja u poglavlju o Pamćenju).
Pregledanje bilješki ima mnoge prednosti. To je važan prvi korak u pripremi ispita. Pregledanje
je veoma vremenski efikasna forma učenja. Pomaže studentu da razumije «širu sliku» predavanja tako što
će povezati specifične tačke i detalje zapisane u bilješkama. Pregledanje vam omogućava da napravite
asocijacije i uvidite odnose između ideja predstavljenih tokom dužih vremenskih perioda.

Savjeti za efikasno pregledanje bilješki su:

• Uvijek pregledajte bilješke što je prije moguće nakon časa ili neposredno pred sljedeći čas iz tog
predmeta.
• Uporedite sadržaj bilješki sa zadatim tekstovima kako biste razjasnili dvosmislene informacije,
dodali propratne informacije ili crteže i poboljšali razumijevanje.
Tri strategije pregledanja su razmotreni u sljedećim pasusima: Skraćivanje bilješki, Diskusija o
bilješkama i Razmišljanje o blješkama. Druge strategije koje pomažu u pregledanju bilješki su razmotrene na
drugim mjestima u ovom poglavlju: strategija prikupljanja podataka, šifrovanje pomoću boja i snimanje na traku.

5.2.12.1. Strategija skraćivanja bilješki

Strategija skraćivanja bilješki (Bragstad i Mueller Stumpf, 1987) se koristi za skraćivanje bilješki
na njihovu suštinu. Ona pretpostavlja da su bilješke zapisane u Kornelovom stilu, sa kolonom za bilješke sa
desne strane i kolonom za podsjećanje ili test sa lijeve.
• Istražite bilješke tako što ćete pročitati prvu rečenicu svakog pasusa ili segmenta.
• Za svaki pasus, rezimirajte u jednoj ili dve riječi o čemu govori čitavi pasus. Podvucite ili markerom
naglasite te teme.
• Istražite sve teme i odredite koji su najveći mogući «segmenti misli»? zabilježite te glavne koncepte
u koloni za test.

153
 5.2.12.2. Strategija govorenja o bilješkama
Strategija govorenja o bilješkama (Bragstad i Mueller Stumpf, 1987) obuhvata govorenje naglas
kako bi se povećalo razumijevanje informacija i informacije se smjestile u pamćenje. To je izuzetno efikasna
1. Pažnja strategija za učenje i pamćenje podataka. Ova strategija se koristi sa Kornelovim formatom pisanja bilješki.
i slušanje • Pokrijte glavnu kolonu u bilješkama.
• Pogledajte svaku ključnu riječ ili izraz u koloni za test (podsjećanje) i prisjetite se svih relevantnih
informacija iz bilješki koje su vezane za tu temu.

• Izložite informacije svojim riječima, i izgovorite ih naglas.

• Otkrijte bilješke i provjerite tačnost.

5. Vođenje bilješki 5.2.12.3. Strategija razmišljanja o bilješkama

Strategija razmišljanja o bilješkama (Bragstad i Mueller Stumpf, 1987) obuhvata personalizovanje
novih informacija kako bi se stvorilo interesovanje i poboljšalo pamćenje. Za više informacija, pogledajte
odjeljak Stvaranje zainteresovanosti u plogavlju o Motivaciji i REAP strategiju u ovom poglavlju.
• Uzmite u obzir lična iskustva (kod kuće, na poslu) vezana za materijal.

• Razmotrite kako se dotične informacije mogu iskoristi ili su već iskorišćene na drugim kursevima.

• Potražite slične situacije ili osobe sa analognom funkcijom u savremenom društvu.

• Zabilježite lične utiske u različitoj boji u bilješkama ili u posebnom odjeljku sveske.

• Pregledajte lične bilješke prije ispita kako biste olakšali prisjećanje.

5.2.13 Prepisivanje i preuređivanje bilješki

Prepisivanje obuhvata ponovno ispisivanje ili prilagođavanje bilješki kako bi bile urednije, dok
preuređivanje obuhvata izmjenu redoslijeda informacija. Prepisivanje i preuređivanje bilješki omogućava
studentima da aktivno obnove nove informacije i zabilježe materijal u efikasnijim formatima.
Jedna od prednosti ovih strategija jeste ta što pružaju mogućnost da se obnove bilješke, što opet
pomaže u bilježenju informacija u pamćenju. Ne samo da je obnavljanje korisno, već procesi prepisivanja i
preuređivanja čine učenje aktivnijim nego prosto pregledanje bilješki; prije ćemo zapamtiti informacije kada je više
čula uključeno. Ove strategije nam omogućavaju da kombinujemo materijal sa predavanja i iz udžbenika, čime
se bilješke upotpunjuju. Slično tome, prepisivanje i preuređivanje nam omogućava da proverimo tačnost bilješki.
Preuređivanje nas primorava da aktivno razmišljamo o materijalu i da pravimo veze između različitih informacija.
Prepisivanje bilješki
Prepisivanje bilješki se najčešće radi ručno. Šifrovanje pomoću boja se može dodati pri prepisivanju
bilješki, koristeći različite boje mastila za različite teme ili koristeći različite boje mastila za različite tipove
informacija (npr. termine, ličnosti, datume, itd.). Pogledajte odjeljak Prepoznavanje informacija u dijelu o
Šifrovanju pomoću boja za više detalja.
Računari ili programi za obradu teksta takođe se mogu koristiti za prepisivanje bilješki. Neki specijalni
programi, kao što je iscrtavanje šablona, raspoloživi su za ovaj zadatak. Ako se bilješke prepisuju pomoću
softvera za obradu teksta, postarajte se da imate dve kopije na odvojenim diskovima pored odštampane
verzije. Jedna od prednosti prilagođavanja bilješki jeste ta što tako zauzimaju manje prostora (manje listova
papira). Pored toga, prepisivanje bilješki na računaru omogućava nam da uredno i lako dodamo ili obrišemo
informacije kasnije u budućnosti.

154
Preuređivanje bilješki
Preuređivanje bilješki može obuhavtiti promjenu formata bilješki i prepisivanje informacija u tom
formatu. Nekoliko opcija je moguće, uključujući Kornelov metod, metod dve kolone, formate opšteg pregleda,
FOON strategiju, REAP strategiju i tematske i pojmovne kartice. Ovi oblici organizovanja su detaljno pokriveni 1. Pažnja
na drugim mjestima u ovom poglavlju.
i slušanje
Organizovanje bilješki može takođe obuhvatiti odvajanje i prepisivanje različitih tipova informacija
na različita mesta. Na primjer, možemo staviti sve termine i definicije na jedan list papira, sve datume na
drgui, sve ličnosti i njihove doprinose na treći, itd.
Svaki od ovih pristupa organizovanju može se odraditi ručno ili na računaru.
Ako predavač skače sa jedne teme na drugu, može biti potrebno šifrovati informacije pomoću boja
prije njihovog preuređivanja. Kao što je razmotreno u odjeljku o šifrovanju pomoću boja, možemo markerom
označiti informacije vezane za različitime teme u različitim bojama, ili možemo da naglasimo različite oblike
informacija (npr. termine, imena, datume, itd.) različitim bojama. 5. Vođenje bilješki

5.2.14 Vađenje bilješki iz teksta

Vođenje bilješki o zadatim tekstovima nije onoliko uobičajena praksa među studentima koliko bi
trebalo da bude. Postoji nekoliko prednosti vađenja bilješki iz tekstova. Ono poboljšava pažnju i koncentraciju,
što opet može pozitivno da se odrazi na bilježenje informacija u memoriji. Vađenje bilješki iz teksta podstiče
studente da prepoznaju glavne ideje i propratne detalje u tekstu kako bi bolje razumijeli odnose između ideja
i sveukupno uređenje teksta. Ono za posljedicu ima skraćenu verziju teksta sa svim suštinskim informacijama
potrebnim za buduće obnavljanje pred ispit. Konačno, vađenje bilješki iz teksta ojačava učenje materijala koji
se čita, i čini čitanje aktivnijim procesom.
Sledeći pasusi opisuju prijedloge i strategije za vađenje bilješki iz udžbenika kao i istraživačkih ili
referentnih izvora. Prikupljanje podataka, opisano na drugom mjestu u ovom poglavlju, još jedna je strategija
za pisanje bilješki iz pisanog materijala.

• Završite sa čitanjem prije zapisivanja bilješki.

o Mada nije neophodno da studenti pročitaju cijelo poglavlje prije pisanja bilješki, morate
završiti naslovljene odjeljke ili duge pasuse prije nego što ćete odabrati glavne ideje i
parafrazirati. Teško je znati šta zapisati osim ako nemate dovoljno informacija iz kojih
ćete izabrati.

• Saznajte šta da zabilježite.

o Odredite glavne teme zasnovane na naslovima odjeljaka. Pokušajte da odaberete jednu
glavnu ideju po pasusu uz nekoliko propratnih detalja. Potražite riječi odštampane masnim
ili kurzivnim slovima. Predavačevo predavanje bi trebalo da pruži dodatne nagovještaje u
pogledu toga šta treba naglasiti u tekstu.

• Budite selektivni u onome što bilježite.

o Zapamtite da je cilj pisanja bilješki napraviti skraćenu verziju teksta. To znači da morate biti
selektivni u onom što zapisujete u bilješkama. To je vještina koja se poboljšava s vježbom.

• Koristite sopstvene riječi.

o Informacije bi trebalo parafrazirati pre nego što budu zapisane u bilješkama. Vrijeme
provedeno u pokušaju da razumijete pasus i zapišete glavne ideje sopstvenim riječima
najvažnije je vremensko ulaganje koje možete da napravite. Šanse da ćete zapamtiti
veće su ako ovo uradite sopstvenim riječima. Parafraziranje je razmotreno detaljnije u
odjeljku Navođenje, citiranje, parafraziranje i rezimiranje u poglavlju Pisanje i korektura.

155
 • Radite brzo i efikasno.
o Vođenje bilješki ne mora i ne treba da bude naporno i vremenski zahtjevno. Pročitajte,
razmislite, zapišite i nastavite dalje. Nagrada će doći na testu.
1. Pažnja
• Koristite odgovarajući oblik organizovanja.
i slušanje
o Odaberite oblik organizovanja koji će omogućiti brzo i aktivno prisjećanje glavnih tačaka
zadatka. Oblik organizovanja bi takođe trebalo da omogući da uvidite veze između ideja.
Odabrani metod će zavisiti od prirode materijala kao i ličnih sklonosti.
o Kornelov metod organizacije se veoma preporučuje. Pogledajte odjeljak Oblici
organizovanja za detalje o Kornelu i drugim formatima.

5. Vođenje bilješki
5.2.15 Vođenje bilješki za istraživačke radove
Vođenje bilješki o istraživačkim i bibliografskim izvorima slično je vađenju tekstova iz zadatih
tekstova, osim što je poželjan fleksibilniji i manipulativniji format. Zapisujući bilješke na papirnim trakam ili
karticama, možemo lako da preuredimo informacije iz raznovrsnih izvora u željeni redosljed za pisani rad.
Dve strategije za vođenje bilješki za istraživačke radove, Kartice i Isječene trake, razmotrene
su u ovom poglavlju. Ove metode su korisne u svojoj fleksibilnosti i manipulativnosti. Olakšavaju spajanje
informacija iz nekoliko različitih referenci, uključujući lične intervjue, knjige, časopise i novine. Ove strategije
takođe pružaju studentima opšti pregled iz kog mogu napisati prvu verziju rada.

5.2.15.1. Strategija kartica

Strategija kartica obuhvata ispisivanje bilješki na karticama veličine 5 x 7 ili 7 x 12. Budući da se blokčići
sa karticama mogu kupiti u raznim bojama, često je korisno upotrebiti različite boje za različite reference.
Principi rada:

• Zabilježite bibliografske podatke.

o Bibliografski podaci obuhvataju autorovo puno ime, naziv članka ili knjige, naziv časopisa
ili novina (ako je relevantan), broj časopisa ili novina, broj strane, godinu izdanja i grad i
izdavača knjige. Postoji nekoliko opcija za bilježenje bibliografskih podataka.
o Zabilježite potpune informacije na vrhu svake kartice. Mada je manje vjerovatno da će ovaj
pristup dovesti do pomješanih ili izgubljenih informacija, zahtjeva više vremena za rad.
o Zabilježite potpune bibliografske podatke na vrhu prve kartice. Stavite samo autorovo
prezime na vrh narednih kartica. Dok god dve reference nemaju istog autora, ne bi
trebalo da dođe do puno zabuna u bibliografskim podacima.
o Zabilježite potpune bibliografske podatke na prvoj kartici. Dodijelite toj referenci
jedinstvenu vrijednost (npr. 1, 2, 3...) i koristitte taj broj na narednim karticama.

• Pročitajte referentni materijal.

o Nakon što ste pročitali materijal, pronađite glavne ideje i odredite propratne detalje za
svaku glavnu ideju.

• Zapišite bilješke na karticama.

o Zapišite bilješke o glavnim idejama i propratnim detaljima na karticama. Svaku veću
temu, uz njene propratne detalje, trebalo bi smjestiti na zasebnu karticu.
o Zapišite glavne ideje kao naslove u prvom redu kartice; podvucite ih ili zapišite velikim

156
 slovima kako biste ih naglasili. Zapišite propratne detalje ispod glavnog naslova, uvlačeći
red na početku svakog i/ili odvajajući ih crticama. Ako je moguće, pišite samo na jednoj
strani kartice; ako propratni detalji moraju da se nastave na zadnjoj strani, stavite strelicu
na prednjoj strani kako biste se podsjetili da su podaci zapisani i na pozadini kartice.
1. Pažnja
o Osim ako ne pišete direktne citate, koristite skraćenice, simbole i stenografska i slušanje
skraćivanja kao biste sabili informacije. Direktne citate bi trebalo prepisati od riječi do
riječi i označiti znacima navoda. Postarajte se da zapišete broj strane na kojoj se citat
javlja u referenci.

• Ponovite prethodne korake za svaku narednu referencu.

• Preuredite kartice.
o Nakon što ste napisali kartice za sve bibliografske izvore, preuredite kartice prema
željenom redosljedu za istraživački rad. Za više detalja o ovom procesu, pogledajte
5. Vođenje bilješki
odeljak Skiciranje u poglavlju o Pisanju i korekturi.
Ovde je dat primer strategije kartica. Zasnovan je na odlomku iz knjige Arnhajma “Moderni principi
atllestkog treninga” (Arnheim, Modern Principles od Athletic Training,1989, str. 174).
• «Sportisti koji su izloženi produženom stresu zbog preteranog treniranja mogu postati istrošeni.
Termin «istrošen» odnosi se na gubitakj snage, inicijative i uspešne performanse. Ova situacija se
može pripisati veoma raznovrsnim uticajima.»

«Opšti uzrok istrošenosti kod sportista je stres, koji se obično javlja tokom dugog vremenskog
perioda bez odgovarajućeg odmora. Nekada se naziva sportska «iscrpljenost», slično psihološkoj
«iscrpljenosti», koja se dešava na bilo kom polju sa velikim odgovornostima.»

«Postoji bezbroj razloga zašto sportisti postanu istrošeni. Naime, sportista možda trenira previše
i predugo bez odgovarajućeg odmora. ... sportista možda ne jede dovoljno ugljenih hidrata da
uskladišti glikogen za odgovarajuće napajanje.»

«Iako su loše navike u ishrani važan uzrok istrošenosti, često se ona javlja usljed emocionalni
problema koji nastaju iz dnevnih briga, strahova i, najvažnije, anksioznosti. Anksioznost je jedan
do najčešćih uzroka mentalnog i emocionalnog stresa. Odražava se kroz neodređen poduhvat,
osećaj zebnje i uznemirenost. Uobičajeno, anksiozan sportista ne može da opiše problem.
Lupanje srca, kratak dah, znojavi dlanovi, knedla ugrlu i glavobolja mogu da prate anksioznost.»

«Sportisti su mnogo skloniji znacima istrošenosti ako su nagrade za njihov trud minimalne. Loša
sezona često izaziva kod mnogih sportista znakove istrošenosti.»

Kartice za ovaj odlomak su sljedeće.

Arnheim, D.D. (1989) Modern Principles of Athletic Training,

Sent Luis, Times Mirror, str. 174.

DEF ISTROŠENOSTI

• gubitak snage

• gubitak inicijative

• neuspješne performanse
 

157
 Arnheim
UZROCI ISTROŠENOSTI
1. Pažnja • pretjeran trening
i slušanje
• neodgovarajuć odmor

• nepravilna ishrana (nedovoljno ugljenih hidrata)

• emocionalni problemi

o brige

o strahovi anksioznost *

5. Vođenje bilješki • min nagrade

• duga loša sezona

5.2.15.2. Strategija isečenih traka

Strategija isječenih traka (Stoner, 1990) ima istu svrhu kao i strategija kartica, osim što je medijum
donekle različit. Umjesto zapisivanja bilješki na pojedinačnim karticama, bilješke se pišu na listovima
pojedinačnog papira i zatim se zasebne ideje isjecaju pomoću makaza. Opet, to omogućava da lako
manipulišemo redosljedom i organizacijom bilješki.
Stonerova (1990) uputstva za upotrebu strategije isječenih traka jeste sljedeća:

• Zabilježite bibliografske podatke.

o Bibliografski podaci obuhvataju autorovo puno ime, naziv članka ili knjige, naziv časopisa
ili novina (ako je relevantan), broj časopisa ili novina, broj strane, godinu izdanja i grad i
izdavača knjige.
o Ovi podaci se ispisuju pri vrhu papira. Budući da će ovaj dio papira na kraju postati
bibliografija konačne verzije rada, najbolje je zabilježiti bibliografske podatke u obliku
traženom za završni rad.

• Podijelite papir.
o Podijelite papir vertikalnom linijom od vrha do dna na oko 2,5 – 5 cm od desne strane
papira. Ova uska desna kolona će se koristiti kasnije za šifrovanje bilješki.

• Zapišite bilješke.
o Izvadite bilješke iz reference, parafrazirajući glavne ideje i propratne detalje. Preskočite
barem jedan red između redova bilješki, i preskočite nekoliko redova između glavnih
ideja kako biste kasnije mogli da sječete. Uvijek stavite broj stranice sa koje su podaci
uzeti na kraj reda bilješki. Ostavite desnu marginu praznu dok zapisujete bilješke.

• Šifrujte bilješke pomoću boja.

o Nakon što ste zapisali bilješke iz jednog izvora, šifrujte ih pomoću boja tako što ćete
povući liniju u boji duž strane u uskoj desnoj koloni. Markeri debljeg vrha su dobri za ovo.
Koristite istu boju za sve strane bilješki iz istog izvora. Koristite različite boje za svaki
izvor. Ako vam je na raspolaganju samo jedna boja, koristite jednu liniju boje za jednu
referencu, dve linije u boji za drugu referencu, tri linije za treću itd.

158
 • Isjecite bilješke na trake.
o Pažljivo isjecite strane između glavnih ideja ili, ako je neophodno, između pojedinačnih
redova. Ako su redovi odvojeni, postarajte se da su strane numerisane. Sjecite
horizontalno, sa lijeva na desno. 1. Pažnja
• Razvrstajte trake.
i slušanje
o Razvrstajte na trake isječene bilješke iz različitih izvora u gomile koje sadrže povezane
ideje. Svaka gomila treba da predsatvlja glavne teme pokrivene u radu. Dodijelite slovo
(npr. A, B, C itd.) svakoj gomili, i zapišite to slovo u uskoj desnoj margini na svakoj traci
u gomili.

• Rasporedite trake u svakoj gomili.

o Rasporedite trake u svakoj gomili prostorno, vremensko, tematski ili u nekom drugom
logičkom slijedu (pogledajte odjeljak Struktura i organizacija u poglavlju Pisanje i korektura 5. Vođenje bilješki
za detalje). Zapišite broj u uskoj desnoj margini na svakoj traci svake gomile da označite
redosljed traka. Svaka traka bi sada trebalo da ima šifru u boji, slovo i broj.

• Organizujte rad.
o bilješke su sada spremne da budu organizovane u prvu verziju rada. Za više detalja o
ovom koraku, pogledajte Pisanje prvih verzija u poglavlju Pisanje i korektura.
Sljedeći primer strategije isječenih traka zasnovan je na odlomku iz Arnhajmove knjige prikazane u
prethodnom odjeljku. PAŽNJA: referentna linija u boji koju bi trebalo iscrtati na desnoj strani papira nije
označena u primjeru.

• Prvi koraci su zapisivanje bibliografskih podataka i bilješki.

Arnheim, D.D. (1989) Modern Principles of Athletic Training, Sent Luis, Times Mirror, str. 174.
Istrošenost = gubitak snage ili inicijative, neuspješne performanse (174)
Istrošenost izazvana pretjeranim treniranjem bez odgovarajućeg odmora (174)
Istrošenost izazvana nepravilnom ishranom, nedovoljno uglj. hidrata (174)
Istrošenost izazvana emocionalnim problemima (174)
Anksioznost je jedan od najčešćih uzročnika mentalnog i emocionalnog stresa. (174)
• Zatim isjecite trake sa bilješkama.

Arnheim, D.D. (1989) Modern Principles of Athletic Training, Sent Luis, Times Mirror, str. 174.
 
Istrošenost = gubitak snage ili inicijative, neuspješne performanse (174)
 
Istrošenost izazvana pretjeranim treniranjem bez odgovarajućeg odmora (174)
 
Istrošenost izazvana nepravilnom ishranom, nedovoljno uglj. hidrata (174)
 
Istrošenost izazvana emocionalnim problemima (174)
 
«Anksioznost je jedan od najčešćih uzročnika mentalnog i emocionalnog stresa.» (174)

159
 • Razdvojite trake na gomile povezanih informacija i šifrujte svaku traku u svakoj gomili.

o Bibliografska gomila

1. Pažnja Arnheim, D.D. (1989) Modern Principles of Athletic Training, Sent Luis, Times Mirror, str. 174.
i slušanje o

o Definicijska gomila

Istrošenost = gubitak snage ili inicijative, neuspješne performanse (174) A

o

o Uzročnička gomila

Istrošenost izazvana pretjeranim treniranjem bez odgovarajućeg odmora (174) B

5. Vođenje bilješki o

Istrošenost izazvana nepravilnom ishranom, nedovoljno uglj. hidrata (174) B

o

Istrošenost izazvana emocionalnim problemima (174) B

o

Anksioznost je jedan od najčešćih uzročnika mentalnog i emocionalnog stresa. (174) B

• Poslednji korak je postaviti trake u svakoj gomili po redu i obilježiti ih brojevima.

o Bibliografska gomila

Arnheim, D.D. (1989) Modern Principles of Athletic Training, Sent Luis, Times Mirror, str. 174.
o

o Definicijska gomila

Istrošenost = gubitak snage ili inicijative, neuspješne performanse (174) A1

o

o Uzročnička gomila

Istrošenost izazvana emocionalnim problemima (174) B1

o

Anksioznost je jedan od najčešćih uzročnika mentalnog i emocionalnog stresa. (174) B2

o

Istrošenost izazvana pretjeranim treniranjem bez odgovarajućeg odmora (174) B3

o

Istrošenost izazvana nepravilnom ishranom, nedovoljno uglj. hidrata (174) B4

160
5.2.16 Razni savjeti
Najefikasniji redosljed aktivnosti pri pisanju bilješki jeste: slušati, gledati, misliti, razumijeti, parafrazirati, zatim
zapisati.
1. Pažnja
• Stil pisanja bilješki bi trebalo uskladiti sa tipom prezentacije.
i slušanje
o Predavanja – slušati i pisati bilješke kako predavač govori.

o Seminari – slušati diskusiju, zapisati glavne tačke nakon časa.

o Laboratorija – držati svesku pri ruci radi zapisivanja kratkih bilješki o procedurama i
rezultatima.
• Obratiti pažnju na sljedeće tipove informacija tokom predavanja; ovo je važan materijal koji bi
trebalo zapisati u bilješkama.
5. Vođenje bilješki
o Informacije koje nisu sadržane u zadatim tekstovima
o Objašnjenja manje poznatog materijala u okviru tekstova koji studenti možda neće
razumijeti

o Demonstracije ili primjeri koji pružaju veće razumijevanje teme

o Opšte informacije koje materijal kursa stavljaju u određeni kontekst

• Nastojte da shvatite širu sliku predavanja. Ne gubite vrijeme zapisujući detalje i prepisujući tabele
ili ilustracije koje se mogu naći u knjizi i kasnije prepisati. Umjesto toga, zapišite kratke bilješke o
predmetu o kom se raspravlja.

• Izbjegavajte pisanje punih rečenica.

• Kada ste u nedoumici oko važnosti neke informacije, zapišite je. Provjerite njen značaj kasnije
pomoću zadatih tekstova ili sa predavačem.
• Pišite na sopstvenom papiru iz sveske. Na rezimeima ili umnoženom materijalu koje daje predavač
nema dovoljno mjesta za pisanje bilješki.
• Ne budite škrti sa papirom. Preskačite redove ili ostavljajte prazan prostor da dodate informacije,
razjasnite ih ili napišete pitanja.
• Budite oprezni kada pozajmljujete svoje bilješki drugom studentu. Dajte mu umjesto toga fotokopiju
i uvijek uzmite njegovo ime i telefonski broj. Izgubljene bilješke su nezamjenljive.
• Napravite sopstveni set bilješki. Mada naravno možete da dopunite svoje bilješki tuđim, ne oslanjajte
se isključivo na bilješke koje je zapisao neko drugi. One mogu biti ne tako potpune ili tačne kao
vaše, možda nećete razumijeti tuđe skraćenice ili simbole, i druga osoba možda neće zabilježiti
ono što već zna a vi ne znate.
• Uvek datirajte svoje bilješke. Zapišite dan, mjesec i godinu na vrhu svake strane. Datiranje bilješki
pomaže da se pronađu određene informacije i organizuju bilješke.
• Uvijek numerišite svoje bilješke. Kao i zapisivanje datuma, numerisanje pomaže da pronađemo
informacije i organizujemo bilješke. Ono je naročito korisno ako se bilješke pobrkaju i u njima se
pogubi red.
• Zapišite broj strane na vrhu svake strane. Možda ćete htjeti da počnete od «strane 1» svaki dan, ili ćete
možda odabrati da vam strane teku za svaku lekciju (između ispita) ili za cijeli semestar ili tromjesečje.

• Ako prepisujete ili preuređujete bilješke, postarajte se da ponovo numerišete i datirate strane.
• Provjerite tačnost i potpunost bilješki upotrebom kombinacije sljedećih izvora propratnih informacija:
udžbenik i drugi zadati tekstovi, kolege iz razreda, predavač i tutori.

161
1. Pažnja
i slušanje

5. Vođenje bilješki

162
 1. Pažnja
i slušanje

6. Upravljanje
vremenom

163
1. Pažnja
i slušanje

164
6.1. Uvodne informacije o upravljanju sa vremenom
Savremena civilizacija nameće informaciono obilje kako u kvantitetu informacija, tako i prema broju i
vrsti informacionih i komunikacionih kanala. Naime, fond naučno relevantnih informacija udvostručava se
svakih pet godina a svijet kao globalno selo eksponencijalno umnožava količinu svakodnevnih i trivijalnih
informacija, jer bilo koja zemlja ili geografska regija na planeti postaje faktičko “susjedstvo”. Klasične kanale:
usmena riječ, knjige i novine dopunjavaju i u velikoj mjeri zamjenjuju savremeni mediji, ili bolje rečeno 1. Pažnja
“multimediji” gdje se pisana “gutembergova” civilizacija zamjenjuje audio-vizuelnom civilizacijom, sa novim i slušanje
interaktivnim informacionim kanalima kao što je Internet. Komunikacioni proces se ubrzava, jer su informacije
iz svih kanala trenutno dostupne. Živeći u “informacionom obilju”, teško razaznajemo “komunikacioni šum”
tj. nepotrebne informacije, ili manje potrebne informacije, što bitno smanjuje odn. onemogućava ličnu
efikasnost i produktivnost. Živeći U “civilizaciji treptaja”, digestirane, prerađene i sadržajno pojednostavljene
informacije preuzimaju se iz obilja izvora i prenosnika u treptajima i u instant formi, tako da teško možemo da
obavimo selekciju čak i namjenski disemeniranih informacija. Fokusiranje na predmet sazananja odn. znanja
postaje potreban uslov selekcije informacija ali ne i dovoljan. Proučavanje izvornih informacija postaje često
kontraproduktivno zbog njihovog obilja, dok fokusiranje na predmet sazananja ustvari predstavlja vještinu
pronalaženja i selekcije informacija. U tom procesu gotovo uvijek nam je potreban tutor, jer samo znanje ima
metodološki karakter, tj. bez kritične mase znanja ne možemo ni da postavimo prava pitanja, niti da izvršimo
potrebnu selekciju informacija.
Slično stanje je i kada su u pitanju lične “obaveze” odn. radni “zadaci”. Sporedni efekti ubrzanog radno-
komunikacionog procesa su izraženi kroz multipliciranje obaveza, jer koliko god primjenjivali savremenu 6. Upravljanje
tehnologiju u procesu rada i odlučivanja, faktor humanih kapaciteta, koji su psihološki, biološki i genetički
vremenom
determinisani i koji se ne mogu tehnološki inovirati i ubrzati, predstavlja konačan ograničavajući faktor.
Stoga nam objektivni pesimizam (koji je time i “pozitivan” kada ga prepoznamo i priznamo) kaže da nikad
nećemo uspjeti da preduhitrimo obaveze, već ćemo kaskati za njima, nikad nećemo moći da uradimo sve
planirane zadatke, da pročitamo sve planirane knjige odn. časopise, ili da odgledamo sve filmove. Uvijek
ćemo biti u vremenskom deficitu, imati previše posla a premalo vremena. Nikad stvarno nećemo nadoknaditi
sve zaostatke i uvijek ćemo kasniti u izvršavanju pojedinih obaveza.
Koja su moguća rješenja ovog civilizacijskog problema?

165
 6.2. Organizacija i upravljanje vremenom kao ključni
problemi lične efikasnosti i produktivnosti
Nema nikakve tajne u vezi s upravljanjem vremenom. Svi imamo 24 časa svakog dana i 168 časova svake
nedjelje da jedemo, spavamo, radimo, odmaramo se, vježbamo, idemo na časove i učimo. Cilj je da izvućemo
najviše što možemo iz tih časova; potrebno je odgovarajuće planiranje, ali i korištenje potpuno novih strategija,
te uvid u suštinu problema. Upravljanje vremenom zaista zahteva samodisciplinu i kontrolu dok se promjene
1. Pažnja
u ponašanju ne usvoje i upravljanje vremenom postane svakodnevna navika. Strategije, planovi i rasporedi
i slušanje za upravljanje vremenom su beskorisni ako ih se ne držimo.
Uspješno upravljanje vremenom zahtjeva osećaj ravnoteže. Bilo koja krajnost na kontinuumu vještina
upravljanja vremenom može biti problematična. S jedne strane, savršene vještine upravljanja vremenom ne
čine nas savršenim studentom, rukovodiocem ili radnikom. Moguće je pretjerivati po pitanju vremena, tako
da pojedinac bude toliko obuzet “minutažom” detalja a da se cjelina i smisleni zadaci ne mogu ostvariti. S
druge strane, loše vještine upravljanja vremenom ne čine nas apriori “hendikepiranim”. Neke izuzetne ličnosti
su poslovično “za jedan dan u zakašnjenju i za jednu marku kratki”. Zašto se onda mučiti upravljanjem
vremenom? Glavni razlog za savladavanja metoda, tehika i vještina upravljanja vremenom jeste da damo
strukturu svom životu i, zauzvrat, budemo uspješniji, bolji i “bogatiji”. Upravljanje vremenom je prosto nešto
što činimo radi sebe, da bismo preuzeli kontrolu nad svojim životom.
Za razliku od srednje škole, fakultet zahtjeva da studenti provode mnogo više vremena učeći van učionice,
kao i za ostale aktivnosti praktičnog karaktera van klasične učionice. Osnovno pravilo na fakultetu jeste da
student za jedan sat na času (tzv. “kontaktni” čas) provode dva sata u učenju, te jedan sat ostalih aktivnosti.
6. Upravljanje Na primjer, ako imate neki predmet tri sata nedjeljno, isplanirajte da morate da provedete najmanje šest sati
vremenom učeći taj predmet svake nedjelje, kao i da ćete u prosjeku nedjeljno imati tri sata ostalih aktivnosti u vezi sa
predmetom (laboratorijske vježbe, grupni rad, praktičan rad, različite pedagoške radionice, seminarski radovi,
pisanje eseja itd). Ako student ima ukupno 60 kontaktnih sati jednog predmeta planiranih u Nastavnom planu
u jednom semestru, tada treba da provede barem 120 sati učeći taj predmet tokom semestra i imat će u
prosjeku bar 30 sati ostalih obaveza. Zaista, školovanje je kao posao u firmi!
Na kraju, važno je zapamtiti da prosto odvajanje vremena za učenje neće garantovati da će studenti biti akademski
uspješni. Podjednako je važno da se efikasno iskoristi vrijeme za učenje upotrebom efektivnih strategija učenja
poput onih opisanih u drugim poglavljima ove knjige. Na primjer, odvajanje tri sata za čitanje jednog poglavlja
je gubljenje vremena ako ne razumijete ili ne zapamtite ono što ste pročitali. Slično tome, ako provedete deset
sati prosto iščitavajući bilješke kako biste pripremili ispit, vjerovatno nećete dobiti desetku (ili devetku). Ukratko,
uspjeh u obrazovanju zavisi kako od efikasnog upravljanja vremenom za učenje i obradu pedagoških jedinica
predviđenih nastavnim planovima i programima tako i od efikasne upotrebe tog vremena.
Upravljanje vremenom (time management) je interdisciplinarna naučna oblast primjenjene
psihologije, teorije upravljanja i organizacije, teorije odlučivanja i projektnog menadžmenta koja sa
aspekata navedenih naučnih oblasti proučava problem upravljanja vremenom kao ključnog resursa
izvršenja projekata i zadataka odn. obavljanja životnih i radnih aktivnosti, te praktičnih strategija
odn. metoda rješavanja vremenskog deficita i vremenskih konflikata. Metaforički rečeno, upravljanje
vremenom je u stvari upravljanje životom i preuzimanje kontrole odn. odgovornosti u životu.
Povećavanje lične produktivnosti je pozitivan faktor upravljanja vremenom, ali predstavlja faktor “ublažavanja”,
a ne i rješavanja problema. Ključ rješenja je u primjeni novih strategija upravljanja vremenom, preuzimanjem
kontrole nad svojim vremenom i životom te u promjeni načina razmišljanja odn. pristupa problemu.
Novi pristup problemu pretpostavlja sposobnost i volju da se izvrši pozitivna selekcija aktivnosti i zadataka na
bazi određivanja prioriteta, uključujući i racionalno odbacivanje neproduktivnih zadataka i obaveza. Pritom,
osnovni kriterij selekcije postaje radna, životna i socijalna relevantnost određenih aktivnosti odn. zadataka. To
znači da biramo odn. fokusiramo se na one aktivnosti koje zaista unose pozitivne promene, odn. koje unose
najveće promjene u našim životima.
Uspješni ljudi nisu u mjeri svoga uspjeha sposobniji ili pametniji od onih “neuspješnih”, već rade “prave stvari
u pravo vrijeme”, primjenjujući inteligentno (i često intuitivno) pobjedničke strategije upravljanja vremenom i
obrazce personalne organizacije. Oni posjeduju psihičku sposobnost koncentracije i snažno izraženu “volju”
za rješavanjem pojedinačnih, ali po njih bitnih životnih i radnih problema. Oni su u stanju da svojim analitičkim
sposobnostima (koje se mogu trenirati) ili svojom egzistencijalnom intuicijom (koja je urođena), determinišu
ključne probleme koji utiču na njihov život odn. najvažnije radne zadatke i suočavaju se sa tim problemima i
zadacima bez odlaganja i beskompromisno koristeći sve svoje intelektualne i fizičke potencijale, rješavajući
probleme i obavljajući zadatke kako valja i u cjelosti.

166
6.3. Opšte strategije upravljanja vremenom
Strategije upravljanja vremenom ispunjavaju brojne funkcije. Ove strategije nam pomažu da predvidimo
kada ćemo biti najzauzetiji tako da možemo unaprijed napraviti planove za obavljanje poslova. Drugi cilj
ovih strategija je da pomognu ljudima da budu tačniji, jer nam pomažu da se sjetimo obaveza kao što
su sastanci, zakazani termini i specijalni događaji. Međutim, svakako najvažniji cilj primjene ovih strategija
1. Pažnja
je da unaprijedimo svoj radni proces, postignemo mnogo više - kako u radnom, tako i u materijalnom i
finansijskom smislu -, povećamo svoju efikasnost i efektivnost, da preuzmemo kontrolu nad svojim životom i i slušanje
svojim poslom, te da živimo bogatijim, uspješnijim i ispunjenijim životima.
Jedna od prednosti strategija upravljanja vremenom jeste, da kada ih jednom “naučimo” i usvojimo, nije
potrebno puno vremena za njihovu primjenu! Na primjer, semestarski planeri za studente mogu se napraviti
u nekih sat vremena, a nedjeljne tabele zadataka i obaveza u samo 30 minuta. Potrebno je oko 20 minuta
nedjeljno da se ažuriraju rasporedi, da se dodaju i obnove stavke. Pored toga, ove strategije su vrlo lake za
upotrebu i traže malo upućivanja od strane fasilitatora 2.
S napretkom vještina upravljanja vremenom, kod ljudi se javlja tendencija da doživljavaju manje stresnih
situacija koje nastaju zbog odugovlačenja i/ili pretjeranog angažovanja (pokušavajući da se obavi previše
aktivnosti) u poslovnim zadacima. Ukratko, strategije upravljanja vremenom daju ljudima osjećaj kontrole nad
njihovim životima.
Strategije upravljanja vremenom služe i kao korisno memorijsko pomagalo, podsjećajući nas na obaveze
koje moramo obaviti u određeno doba dana ili nedjelje ili mjeseca. Pomažu nam i da organizujemo određene 6. Upravljanje
aspekte svog života. vremenom
U daljem tekstu su analizirane sljedeće opšte strategije upravljanja vremenom 3, a u zasebnom poglavlju i
određene specifične tehnike upravljanja vremenom kao i tehnike prevazilaženja odugovlaćenja:
(1.) OPŠTI PRINCIP - Izbor prioriteta i usredsređenost na najvažnije i najteže zadatke;
(2.) Definisanje i analitička razrada ciljeva;
(3.) Svakodnevno planiranje – pravilo 10/90;
(4.) Paretovo pravilo 80/20;
(5.) Analiza posljedica (metod određivanja prioriteta);
(6.) ABCDE metod;
(7.) Fokus na oblast ključnih rezultata;
(8.) Personalna SWOT analiza;
(9.) Strategija “Kreativnog odugovlačenja”;
(10.) Zakon nametnute efikasnosti;
(11.) Metod “Od težeg ka lakšem”;
(12.) Strategija “Korak po korak”;
(13.) Stvaranje velikih segmenata vremena;
(14.) Osječaj za hitnost – mentalna bujica;
(15.) Koncentracija i ometači;
(16.) Radno okruženje i pripreme;
(17.) Unapređivanje ključnih znanja i vještina;
(18.) Fizički faktori efikasnosti;
(19.) Psihološki faktori efikasnosti;
(20.) Zakon nametnutih učinaka - “Pritisnite sebe”;
2 Fasilitator (eng. “facilitator”) je osoba koja stručno pomaže grupi ljudi da spoznaju i razumiju njihove standardne
svakodenvne ciljeve i koja im asistira u planiranju načina postizanja tih ciljeva, a da se pri tom ne svrstava ni na jednoj strani su-
protstavljenih mišljenja članova grupe. Fasilitator nastoji da pomogne grupi u postizanju saglasnosti (konsenzusa) za neslaganja
bilo da su te razlike u mišljenjima postojale prije sastanka odn. rasprave ili su nastali tokom samog procesa usaglašavanja, čime
se stvara ključna osnova za buduću akciju odn. realizaciju analiziranih ciljeva. Uloga fasilitatora se može uporediti sa ulogom
babice koja pomaže u procesu kreacije dogovora ali nije i subjekt odn. stvaralac konačnog rezultata.
3 Kategorizacija i opis opštih strategija upravljanja vremenom su preuzeti od jednog od najpoznatijih autora u
oblasti upravljanja vremenom Brajana Trejsija iz njegove knjige Tracy, B. (2001). Eat that Frog! 21 Great Ways to Stop
Procrastinating and Get More Done in Less Time. Solana Beach, CA: Brian Tracy International. http://www.briantracy.com/

167
 6.3.1. OPŠTI PRINCIP - Izbor prioriteta i usredsređenost na najvažnije i najteže
zadatke.
Sve što radimo predstavlja projekt, a život kojim živimo je naš najveći projekat!
1. Pažnja Najveći neprijatelj upravljanja vremenom je taktika “odugovlaćenja”. Odugovlaćenje je psihički fenomen
i slušanje imanentan čovjeku, jer intuitivno želi da izbjegne neugodnosti, obzirom da su “oportunizam” i “konformizam”
dio prirode čovjeka. Stoga ljudi žele da odgode (ponekad i nesvjesno) “teške odluke” i “teške i neugodne
situacije odn. zadatke”.
Najveći neprijatelj implicira i najvažniji element strategije upravljanja vremenom:
Svakodnevno odn. u svim radnim i životnim ciklusima potrebno je da se prvo odabere i izvrši najvažniji, najveći
i najteži zadatak koji ima najpozitivniji uticaj na život i rezultate rada i za koji postoji najveća vjerovatnoća da
će se odugovlačiti.
(Pojedi svoju živu žabu odmah ujutro4)
Vremenska dispozicija pojedinačnih zadataka tokom radnog odn. projektnog ciklusa, takođe mora da uvaži
kriterij najveće relevantnosti zadataka idući od važnijeg ka manje važnom i od težeg ka lakšem.
(Ako moraš da pojedeš dvije žabe, pojedi prvo onu ružniju5)
6. Upravljanje Najvažnija odluka vezana za upravljanje vremenom je izbor prioriteta: šta će se uraditi odmah a šta kasnije.
vremenom Važnije, teže i neugodnije mora da dobije prioritet i da predstavlja izazov, pri čemu rješavanje takvih zadataka
podstiče “pozitivnu ovisnost” (inicira oslobađanje endorfina6). Pozitivna ovisnost je posljedica osječanja
pojačane jasnoće, samopouzdanja i sposobnosti koji proizilaze iz euforije uspješnog rješavanja teških i
neugodnih zadataka.
Ključni psihički kvaliteti koji utiču na ovu strategiju su odlučnost (odluka da se zadaci obavljaju u cjelosti) i
disciplina. Iniciranje pozitivne mentalne predstave o sebi kroz vizuelizaciju sebe kao ličnosti kakvu želite da
ostvarite ima snažan uticaj na ponašanje i motivaciju. (Osoba koju vidite je osoba koja ćete postati – Đim
Katkart).
Uspješni i produktivni ljudi su oni koji se bacaju direktno na svoje glavne zadatke i potom disciplinuju sebe da
rade stabilno i usredsređeno sve dok ih u cjelosti ne obave (Brajan Trejsi Pojedi tu žabu, str. 16).
(Ako već moraš da pojedeš živu žabu, pojedi je odmah7).

6.3.2. Definisanje i analitička razrada ciljeva

Osnovni razlozi za odugovlačenje i uzroci nedostatatka motivacije su neodređenost, konfuzija i neodlučnost
u vezi sa ciljevima i prioritetima ukoliko nisu jasno sagledani i argumentovani. Pojedinci koji imaju jasno
sagledane i postavljene ciljeve, koji su uz to još i analitički razrađeni (tj. definisana je struktura pojedinačnih
koraka i aktivnosti sa uzročno-posljedičnim vezama i razrađenim odn. analiziranim resursima koji su potrebni
za ostvarivanje tih koraka), ispoljavaju i do deset puta veću produktivnost od onih koji ne definišu i analitički
ne razrađuju ciljeve, iako imaju isti nivo obrazovanja i sposobnosti.
Algoritam definisanja i razrade ciljeva:
1º Definišite ciljeve odn. zadatke metodom lične introspekcije, analizom problema ili metodom “brain-
storminga” u kontradiktornoj raspravi sa prijateljima, članovima porodice, u užoj grupi saradnika odn. sa
pretpostavljenim (zavisno od vrste ciljeva tj. da li su lične prirode ili se odnose na posao). Ciljevi moraju
biti jasni, precizni i u cjelosti razumljivi.
2º Ciljevi ili zadaci definisani u prethodnoj tački moraju se materijalizirati u pisanoj formi unutar ličnog
organizera odn. personalnog digitalnog asistenta ili u slobodnoj formi u ličnoj bilježnici odn. rokovniku.

4 Trejsi, B. (2003). Pojedi tu žabu, 21 način da prevaziđete odugovlaćenje i postanete efikasni u biznisu i privat-
nom životu, Beograd: Finesa.
5 “Pojedi tu žabu” je matafora za otpočinjanje dana najtežim i najizazovnim zadatkom koji ima najveći pozitivan
uticaj na život. Žaba je metafora najgorega što nas može snaći, gdje je sve ostalo što slijedi bolje i pozitivnije.
6 Blum, D. (2003). Efekat endorfina. Beograd: Finesa.
7 Ibid.

168
 V
Zapisivanjem se ciljevi kristališu sa opipljivom materijalnom formom i ulaže se nulta energija u njihovu U
realizaciju. Pisani ciljevi/zadaci su jasniji a proces pisanja doprinosi boljoj definiciji i određenosti cilja. t
c
Pri evidentiranju ciljeva treba upotrebljavati sadašnje vrijeme, u afirmativnom a ne u kondicionalnom
obliku i u prvom licu. Time se podsvjesno podstiče prihvatanje i unutrašnja motivacija. Jasni i zapisani 1. Pažnja S
ciljevi snažno motivišu i podstiču na akciju, razvijaju kreativnost, osobađaju energiju i predupređuju p
odugovlačenje.
i slušanje
N
3º Ciljevi odn. zadaci se moraju vremenski odrediti u smislu definisanja rokova za ostvarenje. Definisanjem z
rokova prihvata se konkretna odgovornost za izvršavanje cilja odn. zadatka u cjelosti i time predupređuje c
taktika odugovlačenja. Rokovi se mogu naknadno redefinisati poslije koraka 4º i 5º, ali samo kao r
posljedica objektivnih razloga proizašlih iz dubljeg uvida u strukturu i algoritam realizacije samog cilja
odn. izvršenja zadatka.
4º Utvrđivanje spiska pojedinačnih koraka i aktivnosti odn. pod-zadataka koje je potrebno izvršiti
da bi se ostvario definisani cilj. Spisak se mora neprestano ažurirati u smislu izvršavanja pojedinih
pretpostavljenih aktivnosti i zadataka i u smislu dodavanja novih. Novi i dodatni zadaci i aktivnosti su
prirodna pojava dubljeg uvida u prirodu, sadržaj i kompleksnost cilja odn. zadatka koja nastaje tokom
izvršavanja pojedinih elemenata iz kojih je sastavljen sam cilj.
Pojedinačne aktivnosti odn. zadaci koji pretpostavljaju izvršavanje postavljenog cilja proizilaze iz
činjenice da su večina ciljeva kompleksne voljne tvorevine (odn. svojevrsni projekti) koji pretpostavljaju 6. Upravljanje
izvršenje niza pojedinačnih aktivnosti odn. složenih i manje složenih zadataka. vremenom
5º Izradite plan realizacije postavljenog cilja odn. zadatka. Plan predstavlja analitičku razradu projektnih
zadataka i aktivnosti koje čine postavljeni cilj odn. zadatak sa stanovišta vremenskog i uzročno
posljedičnog struktuiranja tih aktivnosti tj. organizovanja aktivnosti odn. zadataka prema prioritetima
i redosljedu, te definisanja resursa potrebnih za izvršenje Resursi projektnih zadataka mogu biti
vremenski, materijalni, finansijski, humani, psihološko-motivacioni i dr.
Plan je potrebno po mogućnosti vizuelizirati u grafičkom obliku uz pomoć dijagrama toka odn.
gantograma.
6º Planirani koraci u izvršenju plana realizacije moraju se započeti odmah (naredni dan ili što je prije
moguće).
Aktivnosti na izvršenju plana moraju se ugraditi u dnevne rasporede.
7º Odlučnost i disciplinovanost predstavljaju preduslov produktivnosti i lične efikasnosti. Ciljevi moraju
biti predmetom svakodnevnog razmišljanja i pažnje, dok postupna ali sigurna realizacija pojedinačnih
zadataka i aktivnosti vezanih za sprovođenje cilja doprinosi smanjenju moguće anksioznosti izazvane
stresom zbog svakodnevnog bavljenja i razmišljanja o cilju odn. postavljenom zadatku. Pozitivno
razmišljanje, samopouzdanje i optimizam u pogledu realizacije postavljenog cilja i savladavanju
teškoća koje u tom procesu iskrsnu su izuzetno važni psihološki mehanizmi koji doprinose realizaciji
ciljeva odn. zadataka.

 PRAVILO: Jedan od najgorih načina da iskoristite vrijeme jeste da odlično radite nešto što uopšte
ne mora da se uradi8.

8 Brajan Trejsi, Pojedi tu žabu, str. 22

169
 6.3.3. Svakodnevno planiranje – pravilo 10/90
Planiranje je dovođenje budučnosti u sadašnjost kako bismo
mogli odmah da uradamo nešto u vezi s njom
Alan Lejkin
1. Pažnja
i slušanje Pravilo 10/90 kaže da 10 % vremena provedenog u prethodnom planiranju štedi 90 % vremena u izvršenju.
Sposobnost planiranja unapred, prije stupanja u akciju predstavlja mjeru ukupne kompetencije pojedinca.
Prema procjenama sistem-analitičara vrijeme provedeno u planiranju ima efekat uštede 10 puta više radnog
vremena u odnosu na samo vrijeme utrošeno za proces planiranja, pri čemu planiranje aktivnosti povećava
produktivnost za bar 25 %.
Svakodnevno planiranje predstavlja proces stalnog planiranja svih relevantnih, uobličenih i struktuiranih
aktivnosti i zadataka (tzv. netrivijalnih aktivnosti) bez obzira da li su autohtoni ili su dio analitičke razrade širih
ciljeva ili zadataka.
Liste planiranih aktivnosti i zadataka izrađuju se prema vremenskom (hronološke liste) i funkcionalnom
(projektne liste) principu.
Glavna lista predstavlja nesređeni repozitorij svih aktivnosti i zadataka u oviru koje se trenutno evidentiraju
sve ideje, novi zadaci i obaveze koji iskrsnu.
6. Upravljanje
Mjesečna lista se izrađuje krajem mjeseca za naredni mjesec. Može da sadrži stavke prenesene iz glavne liste.
vremenom
Nedeljne liste su skup aktivnosti planiranih za narednu nedjelju. Ova lista se kontinuirano izgrađuje tokom
cijele nedjelje.
Dnevne liste predstavljaju stavke i aktivnosti prenešene iz mjesečnih i nedjeljenih lista namjenjene za
izvršavanje narednog dana.
Planiranje dnevnih aktivnosti treba izvršiti uveće tekućeg dana za naredni dan. U dnevni plan narednog
dana treba uključiti sve aktivnosti koje nisu urađene prethodnog dana. Večernje liste planova omogućavaju
podsvjesnom umu da tokom noći procesira dio planova, što često ima za posljedicu rađanje izvrsnih ideja
kojima se ujutro može ažurirati dnevni plan i/ili ostali srednjoročni odn. dugoročni planovi.
Sve realizovane stavke moraju se ažurno evidentirati kao “završene” uključujući i grafičko predstavljanje
realizacije stavke (precrtana stavka, izmjenjena boja, oznaka posebnom ikonom i sl.) što doprinosi vizuelizaciji
napredovanja, stvara osječaj uspješnosti i podstiče motivaciju i unutrašnju energiju, te jača samopouzdanje
i samopoštovanje. Vidljiv i stabilan napredak u realizaciji planiranih aktivnosti podstiče na dalju realizaciju i
pomaže u prevazilaženju odugovlačenja.
Ralizacija srednjoročnih i dugoročnih planova, aktivnosti i zadataka unosi osječaj kontrole nad životom i
podstiče kreativnost, te razvija pozitivni odnos prema obavezama i samom sebi.
VJEŽBA:
1/ Izradite plan aktivnosti za naredna dvadesetčetiri časa.
Ažurirajte listu tokom narednih dvadesetčetri časa i nakon tog perioda
analizirajte odnos primarnih prema novim stavkama, te sagledajte
razloge naknadnog unošenja stavki u planu aktivnosti.
2/ Izradite listu svih projekata i velikih višeslojnih zadataka važnih za
budučnost. Zadatke sortirajete prema prioritetu a zatim hronološki.

6.3.4. Paretovo pravilo 80/20

Paretovo pravilo9 glasi “20 % aktivnosti odn. zadataka će biti odgovorno za 80 % postignutih rezultata”. Ove
aktivnosti i zadaci predstavljaju tzv. “vitalnu manjinu” skupa zadataka/aktivnosti.
Primjer: 20 % klijenata će biti kupci 80 % proizvoda, 20 % proizvoda ili usluga će ostvariti 80 % ukupnog
9 Vilfred Pareto, italijanski ekonomista, koji je definisao ovo pravilo u ekonomiji još 1895 godine

170
profita, 20 % poslova bit će odgovorno za 80 % stvorene vrijednosti, što znači da će na spisku od 10 stavki
(ili zadataka) u prosjeku dvije biti vrijedne koliko osam ostalih.
Međutim, prosječna osoba najčešče primjenjuje taktiku odugovlačenja upravo sa vitalnim stavkama odn.
zadacima, a zamajavaju se sa onih manje važnih 80 %. To je stoga što je navredniji zadatak najčešće i najteži 1. Pažnja
i najsloženiji. Ali, izvršavanje vitalnih zadataka donosi ogromne benificije, te se moraju nepopustljivo odbijati
zadaci iz donjih 80 % ukoliko nisu završeni oni iz gornjih 20 %. Stoga je pravilo da se odupremo iskušenju da
i slušanje
prvo rasčistimo trivijalne i jednostavnije poslove, jer takva strategija proizvodi gubitak dragocjenog vremena i
inicijative, te motivacije koju imamo na početku radnog dana odn. posla.
“Najteži dio svakog zadatka je njegovo započinjanje” (Trejsi, 2001, str. 32). Zadatak koji je “započet” ima
prirodnu inerciju (koja leži u pokrenutoj motivaciji) da se dalje obavlja odn. da se završi. Važni zadaci iz
vitalne grupe podstiču “ego” pojedinca koji je svjestan njihove važnosti, čime i cijela osoba koja izvršava
takav zadatak dobija na važnosti u vlastitoj percepciji. Nakon završetka važnog zadatka dobijamo osječaj
ogromnog ponosa i zadovoljstva. Ulaganje velike energije u realizaciju nevažnih zadataka često donosi
razočarenje i gubitak opšte motivacije.
Ključna determinanta uspjeha je sposobnost da se razlikuju važni od nevažnih zadataka odn. ciljeva, tj.
sposobnost da se u svakom momentu identifikuje “vitalna manjina” ključnih zadataka. Pojedinac mora da se
disciplinuje tako da uvjek počne od najvažnijih zadataka u okvirima skupa zadataka koji predstoje.
6. Upravljanje
vremenom
6.3.5. Analiza posljedica (metod određivanja prioriteta)
Potencijalne posljedice neke aktivnosti predstavljaju ključne determinante značaja i važnosti te aktivnosti u
arsenalu kratkoročnih i dugoročnih planova. Sagledavanje uticaja i posljedica neke aktivnosti analizira se u
relaciji sa dugoročnom perspektivom i vizijom razvoja i poželjnog odn. očekivanog stanja u budućem vremenu.
Aktivnosti, odluke i ponašanja koja više doprinose ostvarivanju te “priželjkivane” dugoročne perspektive u
viziji “vremenskog horizonta” pojedinca, preduzeća ili neke organizacije su vrednije i važnije.
Postojanje jasnih zamisli o bitnim dugoročnim vrijednostima i postojanje vizije perspektive razvoja doprinosi
profilisanju odluka o kratkoročnim prioritetima. Važne odluke i aktivnosti imaju potencijalno dugoročnije
posljedice a nevažne su kratkoročne ili uopšte ne proizvode bitne posljedice. Odgovor na pitanje koje
su potencijalne posljedice obavljanja ili neobavljanja nekog zadatka predstavlja jedan od kriterija
definisanja prioriteta tog zadatka (prema Brajanu Trejsiju, Pojedi tu žabu 2001, str. 36).

 PRAVILO: “Buduće namjere određuju sadašnje postupke”.

Dakle, sagledavanje odn. postojanje vlastite vizije razvoja i perspektiva poželjnog i očekivanog stanja
i sposobnošću analize posljedica neke odluke odn. izvršavanja neke aktivnosti i zadatka u kontkestu
ostvarivanja te perspektive odn. tog očekivanog stanja, predstavlja ključni kriterij određivanja prioriteta u
kratkoročnim planovima odn. identifikacije tzv. “vitalne manjine” ključnih zadataka.
Sagledavanje perspektive i vizije razvoja je predmetom inovativnog menadžmenta i tehnoloških odn.
ekonomskih predviđanja, a analiza posljedica odluka i izvršavanja zadataka je predmetom risk-menadžmenta
i teorije odlučivanja, dok je upoređivanje rezultata ovih dvaju analitičkih linija predmetom projektnog
menadžmenta.
Stoga, uspješni odlažu trenutno zadovoljenje i žrtvuju se na kratke staze, kako bi uživali u dugoročnim
plodovima svojih napora, dok se neuspješni neposredno zadovoljavaju i ispunjavaju kratkoročne ciljeve,
žrtvujući na duge staze vlastitu prespektivu i budućnost 10.
“Neuspješni rade ono što im ublažava tenziju, dok pobjednici rade ono
čime se ostvaruje cilj” Denis Vejtli.
Zadaci čije izvršavanje ima potencijalno važne pozitivne posljedice, kao i zadaci čije neizvršavanje ima velike
negativne posljedice imaju vrhunski prioritet.

10 Brajan Trejsi, Pojedi tu žabu, str. 36

171
 6.3.6. ABCDE metod
Metod ABCDE je tehnika određivanja prioriteta pridruživanjem određenog stepena prioriteta svakoj stavci
planiranih obaveza odn. zadataka, koji se kreće na skali od 5 stepeni definisanih sa slovima A, B, C, D i E.
1. Pažnja Prioritet “A” imaju obavezne stavke koje su veoma važne i koje se moraju neizostavno izvršiti odn. obaviti.
i slušanje jer se radi se o stavkama koje imaju najveće posljedice na život pojedinca odn. na posao. Ukoliko postoji
više obaveza klasifikovanih sa prioritetom “A” tada opadajući prioritet definišemo sa indeksom 1, 2, 3, ..., tako
da je konačno označavanje prioriteta A-1, A-2, A-3, ... A-n. Prema ovoj notaciji apsolutno najvažnija stavka
markirana je sa prioritetom A-1.
Prioritet “B” imaju zadaci koji bi trebalo da se obave i čije su posljedice umjerene. Ne bi trebalo preuzeti
izvršavanje “B” zadatka ukoliko postoji neobavljen “A” zadatak.
Prioritet “C” imaju zadaci za koje bi bilo dobro da se obave, ali neće biti nikakvih posljedica ukoliko se ne
obave.
Prioritet “D” imaju zadaci odn. obaveze koje mogu da se bez posljedica proslijede drugoj osobi odn.
drugom izvršiocu. Drugima treba prosljeđivati što veći broj nevažnih zadataka, obzirom da i u slučaju
osrednjeg ili lošeg izvršavanja tog zadatka neće biti bitnih posljedica po cjelinu organizacije ili sistema.
Prioritet “E” imaju zadaci koji se mogu bez posljedica odbaciti, a da se to ne odrazi na posao ili život
6. Upravljanje pojedinca. Ovaj prioritet mogu da dobiju i nekada važni zadaci koji više nisu relevantni i koji se obavljaju iz
vremenom navike ili zbog tradicije.
Zadaci klasifikovani sa “A” prioritetom, a naročito zadatak A-1, moraju se izvršiti mobilizacijom svih potencijala
i korištenjem svih voljnih potencijala ličnosti.

6.3.7. Fokus na oblast ključnih rezultata

Kad se usredsrede sve fizičke i mentalne sposobnosti, moć osobe da reši problem
višestruko se uvećava
Norman Vinsent Pil
Oblast ključnih rezultata u radnom procesu nekog pojedinca je skup radnih postignuća koja se moraju nužno
ostvariti da bi se postigao bitan doprinos organizaciji ili projektu, odn. da bi se određeni zadatak obavio sa
najvećim rezultatima.
Primjer: Oblasti ključnih rezltata u menadžmentu su planiranje, organizacija, rukovođenje osobljem, davanje
zaduženja, nadgledanje, procena rezultata i izveštavanje.
Poslovi se uglavnom mogu razložiti na mali broj poslova u oblasti ključnih rezultata i mnogo veći broj u
oblasti sporednih rezultata. Oblast ključnih rezultata predstavlja “Paretovu” vitalnu manjinu od 20 % bitnih
zadataka.
Ostvarivanje ključnih rezultata predstavlja najvažniji element izvršavanja radne obaveze. To je element koji
određuje uspješnost ili neuspješnost na poslu i čije loše obavljanje ugrožava radni status radnika.
Identifikovanje oblasti ključnih rezultata:
 Zadaci odn. aktivnosti za koje je jedino odgovoran izvršioc nekog posla;
 Zadaci odn. aktivnosti koji će ostati neobavljeni ukoliko ih izvršioc posla ne obavi;
 Zadaci odn. aktivnosti koje su pod punom kontrolom izvršioca posla;
 Zadaci koji predstavljaju izlazni parametar rada izvršioca a koji su istovremeno ulazni parametri za
rad drugih izvršioca;

 PRAVILO: Oblast ključnih rezultata u kojoj se postižu najslabiji učinci odn. efeketi određuje visinu
procjene i korištenja ostalih vještina i sposobnosti na poslu.
Stoga je unapređivanje efekata i korekcija negativnih posljedica elemenata iz oblasti ključnih rezultata u
kojima postižemo slabije odn. loše rezultate bitan faktor unapređenja lične efikasnosti i produktivnosti.

172
 VJEŽBA:
(1.) Identifikujte i zapišite oblasti ključnih rezultata u vlastitom poslu, a takođe na
posebnim listama i oblasti ključnih rezultata u vlastitom životu odn. karijeri;
(2.) Izvršite SWOT analizu vlastitih sposobnosti, znanja i vještina u identifikovanim 1. Pažnja
oblastima ključnih rezultata i dodjelite sebi ocjenu za svaki element iz ove oblasti i slušanje
na skali od 1 do 10.
(3.) Liste oblasti ključnih rezultata na poslu, u životu i u karijeri, sa definisanim
ocjenama, analizirajte metodom lične introspekcije, analitički ili metodom “brain-
storminga” u kontradiktornoj raspravi sa prijateljima, članovima porodice, u užoj
grupi saradnika odn. sa pretpostavljenim.
Pokušajte da pred sobom i pred drugima budete objektivni i da odbacite
racionalizaciju i opravdanje svojih slabih strana.
(4.) Identifikujte vještinu čije bi izvođenje sa maksimumom kvaliteta i efikasnosti
ostvarilo najveće efekte u poslu, odn. najpozitivniji uticaj u životu i karijeri.
Identifikujte znanja koja omogućavaju najbolje rezultate u poslu i najpozitivniji
uticaj u životu odn. u karijeri.
(5.) Razradite planove i počnite da ostvarujete program ličnog unapređenja vještine
identifikovane u prethodnoj tački odn. sticanja nedostajučih znanja. 6. Upravljanje
Steknite naviku da tokom života i karijere redovno vršite analizu iz tačaka (1) do (4) i da
vremenom
analizirate rezultate sprovođenja tačke (5).

6.3.8. Personalna SWOT analiza

SWOT analiza, je alat strateškog planiranja koji se koristi za evaluaciju (procjenu): snaga, slabosti, prilika/
pogodnosti i prijetnji uključenih u projektima odn. poslovnim poduhvatima.
• S - Strengths → snaga (atributi organizacije koji podstiču odn. pomažu u ostvarivanju ciljeva);
• W - Weaknesses → slabosti (atributi koji odmažu odn. onemogućavaju postizanje ciljeva);
• O - Opportunities → prilika/pogodnosti (vanjski povoljni uslovi koji pomažu postizanje ciljeva);
• T - Threats → prijetnji (vanjski uslovi koji odmažu postizanje ciljeva);
SWOT analiza podrazumjeva prethodno utvrđivanje ciljeva ili poželjnog krajnjeg stanja poslovnog poduhvata
odn. projekta, kao i identificiranje unutrašnjih i vanjskih faktora koji su značajni za postizanje planiranih
zadataka odn. faktora koji podstiču odn. onemogućavaju postizanje ciljeva poslovnog poduhvata odn.
projekta:
• Unutrašnji faktori mogu da se sagledaju kao “Snage” i “Slabosti” zavisno od prirode njihovog
uticaja na ciljeve organizacije, pri čemu snaga jedne osobe odn. organizacije može da predstavlja
slabost druge;
• Vanjski faktori su – “Mogućnosti” i “Pretnje” koji su elementi vanjskog okruženja.
SWOT matrica

Podsticajni Otežavajući
(u postizanju ciljeva) (u postizanju ciljeva)
Unutrašnji
SNAGE SLABOSTI
(atributi organizacije)
Spoljašnji
MOGUĆNOSTI PRIJETNJE
(atributi okruženja)

173
 Primjer kratke SWOT analize menadžerske profesije:

Snage Slabosti Mogućnosti Prijetnje

Entuzijazam; Slabosti u postizanju rezultata kroz Nove menadžerske Decentralizacija organizacije
1. Pažnja Energija; posredno korištenje lične energije; potrebe zahtijevaju koja ima za posljedicu
i slušanje Poteškoće u oralnom izražavanju rezvoj nove ukidanje odjeljenja u kojima
Imaginacija;
vlastitih stavova; menadžerske je lice zaposleno;
Ekspertna znanja u infrastrukture;
Poteškoće u pisanom izražavanju Eliminisanje potreba za
predmetnim područjima;
apstraktnih ideja; srednjim menadžerskim
Izvrsne preporuke u slojem;
specijalističkim područjima; Posjedovanje ideja koje su međutim
nekoherentne; Formiranje ravne strukture
organizacije;
Ograničena menadžerska iskustva i
ekspertna znanja;.

Personalna SWOT analiza može da se koristiti kao alat za identifikovanje vlastitih snaga, sposobnosti i
talenata s jedne strane i slabosti odn. mana sa druge strane.
Prije izvođenja SWOT analize potrebno je definisati ciljeve odn. poželjno stanje koje želimo postiči u svakoj
od oblasti ključnih rezultata a SWOT analiza treba da odgovori na dole navedena pitanja u kontekstu svakog
6. Upravljanje od tih elemenata.
vremenom
SWOT analizu možemo izvesti i generalno u odnosu na ciljeve odn. poželjno stanje koje želimo da lično
postignemo u domenu vlastitih sposobnosti, znanja, vještina, karijere, profesije ili života.
Rezultati personalne SWOT analize tada prestavljaju ulaz za kreativno generisanje mogućih strategija u
procesu vlastitog razvoja i unapređenja lične produktivnosti. Personalne strategije se utvrđuju višestrukim
postavljanjem i odgovaranjem na sljedeća pitanja postavljena za svaki od identifikovanih atributa personalne
SWOT analize:
• Kako možemo da koristimo identifikovane Snage?
• Kako možemo da otklonimo utvrđene Slabosti?
• Kako možemo da pozitivno iskoristimo utvrđene Mogućnosti/prilike?
• Kako možemo da se odbranimo od svake utvrđene Prijetnje?
Rezultati personalne SWOT analize treba prvenstveno da utvrde posebne talente i sposobnosti koje svaki
pojedinac posjeduje i načine efektivnog anažovanja tih talenata u potizanju životnih i radnih ciljeva.
Identifikujte i inventarišite specijalne oblasti u kojima posjedujete jedinstvene talente i sposobnosti metodom
SWOT analize odgovarajući na sljedeća pitanja:
• Šte naročito dobro radim i u čemu sam zaista dobar?
• Šta mi lako polazi za rukom (šta radim sa lakočom), dok isti posao ili aktivnost drugima teško ide?
• Šta je do sada bilo najzaslužnije za moj uspjeh u radu, u životu i za moju karijeru?
• Koje su najvažnije teške stvari i odluke koje sam u prošlosti donjeo i uradio?
• U čemu najviše uživam radeći svoj posao i šta najviše volim da radim?
• U kojim poslovima odn. aktivnostima dobijam najviše komplimenata i pohvala od drugih?
• Šta od mojih radnih aktivnosti i poslova najviše i najpozitivnije utiče na rad i učinak drugih?
Prirodan psihološki mehanizam uslovljava da čovjek osječa najveće zadovoljstvo radeći poslove i baveči se
aktivnostima koje dobro obavlja i u kojima ostvaruje najbolje rezultate.
Identifikacija ličnih talenata i sposobnosti je bitna zbog sljedećih razloga:
• U pronalaženju profesionalne oblasti i izgradnji karijere;
Ljudi se trebaju baviti oblastima u kojima imaju talente i sposobnosti jer će u tim oblastima ostvarivati
najbolje rezultate sa najefektivnijim korištenjem resursa i osječaće najveće zadovoljstvo u svom radu;
• Omogućava pravilniju i kvalitetniju selekciju metoda u bilo kojem drugom poslu, jer se metodi
prioritetno selekcionišu unutar polja sposobnosti i talenata;

174
 • Predstavlja pomoćni kriterij u profilisanju oblasti ključnih rezultata, jer sposobnosti i talenti predodređuju
rezultate i efektivnost posla, te bitno utiču na uspjeh. Stoga unutar oblasti ključnih rezultata prioritet
imaju poslovi i zadaci koji koresponiraju sa talentima i sposobnostima.
S druge strane, metodom SWOT analize treba da se identifikuju vlastita ključna ograničenja koja 1. Pažnja
predstavljaju limitirajuće faktore u postizanju ciljeva odgovorom na pitanja:
i slušanje
• Šta me usporava? Koji su unutrašnji a koji vanjski faktori?
• Šta određuje brzinu kojom postižem svoje ciljeve?
• Šta me sprećava da postignem planirane zadatke?
• Zašto već nisam postigao svoj cilj?
Identifikacija limitirajućih faktora svakog posla, zadatka ili cilja bitna je za određivanje strategije postizanja tog
cilja i selekcije primjenjenih metoda, jer limitirajući faktori predstavljaju “uska grla” realizacije posla. Limitirajući
faktori su eksterni (uslovljeni objektivnom prirodom posla ili cilja) i interni (uslovljeni ličnim ograničenjima
pojedinaca). Psihološke i organizacione analize pokazuju da interni limitirajući faktori preovladavaju u odnosu
na eksterne faktore.
Identifikacija limitirajućih faktora je bitna zbog sljedećih razloga:
• Jer predstavlja jedan od najvažnijih elemenata lične produktivnosti i efikasnosti. Otklanjanje uskih
grla ili ograničenja su jednako važni zadaci kao i sam primarni zadatak obzirom da bitno utiču na 6. Upravljanje
vremensku osu izvršenja dugotrajnih zadataka. Ponekad je otklanjanje ključnog limitirajućeg faktora vremenom
uslov bilo kakvog izvršenja zadatka.
S druge strane otklanjanje ličnih ograničenja odn. ublažavanje personalnih limitirajućih faktora doprinosi
bilo kojem poslu jer unapređuje opšte kapacitete pojedinca u izvršavanju bilo kojeg zadatka.
• Pomoćni kriterij u profilisanju oblasti ključnih rezultata, jer poslovi i zadaci koji imaju najviše limitirajućih
faktora predodređuju primjenjene metode i prioritete zbog strategija ublažavanja tih kritičnih tačaka;
• Faktori koji multivarijantno određuju konačno vrijeme izvršavanja nekog zadatka nemaju isti značaj.
Pojedini od tih faktora su bitniji od drugih i različito utiču na vrijeme izvršenja zadatka. Faktor koji
ključno određuje brzinu izvršavanja zadatka (bilo da ga ubrzava ili usporava) predstavlja ujedno i
limitirajući faktor tog zadatka. Poznavanje tog faktora određuje i prioritet fokusiranja mentalne energije
odn. predstavlja bitan element menadžmenta vremena i ostalih resursa.
VJEŽBA:
• Identifikujte SWOT analizom specijalne oblasti svojih talenata i sposobnosti
odgovarajući na pitanja postavljena u prethodnom tekstu
• Ukoliko bi bili oslobođeni ekonomskog pritiska (hipotetički veliki dobitak na lutriji) i
bili u mogućnosti da potupno slobodno birate, čime bi se bavili do kraja života?
Kakvu specijalnu pripremu bi zahtijevao ovaj slobodno izabrani posao odn.
životna aktivnost?
Identifikacija slobodno izabranog posla i specifičnih priprema tog posla treba da najozbiljnije
učestvuje u profilisanju vaše buduće i tekuće karijere i profesionalnih aktivnosti!!!
• Izvršite SWOT analizu poslovanja vašeg preduzeća ili SWOT analizu CASE-
study preduzeća.
Posebno utvrdite limitirajuće faktore i definišite ključni limitirajući faktor
poslovanja, a zatim odredite strategiju otklanjanja ili ublažavanja ključnog
limitirajućeg faktora poslovanja
• Identifikujte najvažniji životni cilj (ili cilj u karijeri) i metodom analize posljedica
(Odgovor na pitanje: “Koje bi postignuće u životu i karijeri imalo najveći pozitivan
uticaj?”).
Identifikujete ključni limitirajući faktor ostvarivanja tog životnog (karijernog) cilja
metodom SWOT analize i definišite strategiju otklanjanja ili ublažavanja tog faktora.

175
 6.3.9. Strategija “Kreativnog odugovlačenja”
Strategija “Kreativnog odugovlačenja” je odgovor na tzv. “stihijno odugovlačenje” ili “urođeno odugovlačenje”
koje predstavlja najteži destruktivni element efikasnog upravljanja vremenom.
1. Pažnja Strategija “Kreativnog odugovlačenja” tretira i razvrstava poslove i zadatke u četiri kategorije kao:
i slušanje neizostavne, odložene i odgođene, delegirane i eliminisane, primjenjujući multifunkcionalni metod
određivanja prioriteta koji uključuje analizu posljedica, identifikaciju oblasti ključnih rezultata, instrumente
nametnute efikasnosti, te identifikaciju, SWOT analizom, “vitalne manjine” zadataka i limitirajućih faktora.
Svi poslovi koji nisu neizostavni prema analizi prioriteta, kreativno se odugovlaće, a dio poslova se delegira
drugima odn. eliminiše.
Radni proces je u stvari proces stalnog procjenjivanja i donošenja odluka o prioritetima i o kreativnom
odugovlačenju pojedinih poslova. Iz činjenice da se ne može postiči sve što je planirano i sve što je “nametnuto”
različitim okolnostima na poslu i u životu, proizilazi da određeni poslovi, aktivnosti i zadaci moraju da se
odgode odn. odlože, a određeni poslovi se moraju delegirati drugima, ili da se odbiju odn. eliminišu.
Kreativno odugovlačenje je promišljeno i svjesno odlučivanje da se određeni poslovi i zadaci ne urade odmah,
već da se odlože, a možda delegiraju drugima odn. eliminišu (odbiju) u cjelosti. Kreativno se odugovlaće
poslovi i zadaci koji nemaju veliku vrijednost i ne znače naročit doprinos organizaciji, karijeri odn. životu,
te zadaci koji se rade rijetko i koji se mogu preskoćiti bez stvarnih gubitaka, da bi se oslobodilo vrijeme za
6. Upravljanje neizostavno izvršenje velikih, teških, vrijednih i važnih zadataka koji mogu da imaju značajne dugoročne
vremenom posljedice po posao, organizaciju, karijeru i život. Poslovi iz kategorije “neizostavnih” moraju se završiti
zakonom “nametnute efikasnosti”.
Uslov za preuzimanje novih obaveza i zadataka je završetak nekog od postojećih zadataka ili
redefinisanje prioriteta, tako da se neki od postojećih zadataka počnu kreativno odugovlaćiti.
Recite NE svemu što nije vrijedno trošenja vremena i života!
Kreirajte “NOT-TO-DO” listu!

VJEŽBA:
• Primjenite strategiju “Kreativnog odugovlaćenja” na vaše svakodnevne
netrivijalne životne aktivnosti, definisanjem tih aktivnosti (npr. gledanje
TV, čitanje štampe, čitanje knjiga, rekreacija, hobiji, izlasci i druženje sa
porodicom, izlasci sa prijateljima, umjetničke aktivnosti i dr.) i utvrđivanjem
skale vrijednosti tih aktivnosti prema aksiološkim i utilitarnim kriterijima. Zatim
pokušajte da izvršite repozicioniranje vrednijih aktivnosti po vremenskoj osi, a
na manje vrijedne aktivnosti primjenite tehnike “Kreativnog odugovlaćenja”.
• Dopunite ABCDE listu zadacima koje možete da eliminišete

6.3.10. Zakon nametnute efikasnosti

Zakon nametnute efikasnosti glasi: “Pojedinac nema dovoljno vremena da uradi sve potrebne aktivnosti odn.
zadatke, ali mora imati vremena da uradi najvažnije”.11
(Ako ne možemo da pojedemo sve žabe u bari, moramo da pojedemo najveću i najružniju.12)
Studije su pokazale da prosječan direktor ima 300 do 400 sati zaostalog čitanja i projekta, bilo kod kuće bilo
na poslu (prema navodima B. Trejsi, 2003, str. 48). Stres zbog rokova (pritisak rokova) prouzrokuje greške,
dovodi do defekata i povećanih troškova zbog proizvedenih šteta i probijanja rokova. Primjenom zakona
nametnute efikasnosti negativni efekti “probijanja rokova” i “neizvršenih” poslova se minimiziraju, obzirom da
u zoni stresa ostaju manje važni poslovi i aktivnosti.

11 Brajan Trejsi, Pojedi tu žabu, str. 47

12 Ibid.

176
Instrumenti nametnute efikasnosti:
 Identifikacija najvažnijih aktivnosti odn. zadataka
Primjenom pravila 80/20 i metodom analize posljedica definišu se oblasti ključnih rezultata i zadaci
odn. aktivnosti koji čine “vitalnu manjinu” na osnovu kojih se razrađuju liste prioriteta formatirane 1. Pažnja
po metodu ABCDE.
i slušanje
 Identifikacija poslova i zadataka koje jedino vi možete da uradite i koji se bezuslovno ne mogu
delegirati drugima.
 Identifikacija i kvantifikacija pozitivnih efekata po projekat, organizaciju odn. zadatak koje proizvodi
potpuno i kvalitetno izvršavanje najvažnijih aktivnosti odn. zadataka i negativnih efekata koje
proizvodi neizvršavanje.
 Analiza svrsishodnosti sadašnjih aktivnosti procjenom odluke o otpočinjanju tih aktivnosti u trenutku
njihovog nastanka u svjetlu sadašnjih saznanja.
Da li postoji aktivnost za koju se sa aspekta sadašnjeg znanja danas ne bi ponovo odlučio da se
njome bavim.
 Svakodnevna analiza efektivnosti korištenja trenutnog radnog vremena u funkciji ostvarivanja
nametnute efikasnosti.

6.3.11. Metod “Od težeg ka lakšem” 6. Upravljanje

Metod od “težeg ka lakšem” podrazumjeva da se prvo rade teži poslovi i zadaci, pa onda oni lakši. vremenom
Uobičajeni metod “od lakšeg ka težem” je neprimjeren u oblasti upravljanja vremenom zbog konstantnog
deficita vremena (tako da teži zadaci ne bi uopšte dobili šansu da se obave) i zbog činjenice da je ključni
kriterij odabira redosljeda posla odn. zadatka njihov “prioritet”. Praksa pokazuje da su prioritet i težina zadatka
najčešće direktno proporcionalni, tj. viši prioritet najčešće znači i veću složenost odn. težinu zadatka.
Iscrpljivanje sa gomilom lakših i rutinskih zadataka drastično smanjuje prostor za zaista bitne i kompleksnije
zadatke i pothranjuje kompenzacioni mehanizam “odugovlačenja” odn. smanjuje motivaciju, radnu i psihološku
energiju.
Metodska uputstva za realizaciju ove strategije (prema Trejsiju 2003, str. 81):
• Izradite listu poslova i zadataka za naredni period metodom analitičke razrade
• Lista se uređuje odn. sortira koristeći metod ABCDE i pravilom 80/20.
• Jednoznačno definišite zadatak A-1 (najozbiljnije potencijalne posljedice ukoliko se ne obavi ili se odgodi)
• Izvršite pripreme posla i radnog okruženja za efikasno obavljanje tog zadatka (u skladu sa
preporukama iz tačke 6.3.16. “Radno okruženje i pripreme”)
• Metodom nametnute efikasnosti pristupiti rješavanju ovog zadatka

6.3.12. Strategija “Korak po korak”

(Veliku žabu najlakše ćemo pojesti zalogaj po zaloga13j)
Velike i obimne zadatke i poslove treba analitički raščlaniti na faze odn. pod-zadatke ili manje cjeline (parčiće),
uvažavajući sistemsku struktuiranost svakog posla i potom realizovati faze odn. cjeline ponaosob metodom
“korak po korak”. Čak i ukoliko posao nije raščlanjen na jasno struktuirane faze odn. manje cjeline, potrebno
je otpočeti sa realizacijom prve pretpostavljene cjeline jer će se time povećati motivacija i dublje sagledati
priroda posla u cjelini i njegova struktura.
Ostvarivanje strategije “korak po korak” je istovremeno i jedna od strategija prevazilaženja odugovlačenja.
Otpočinjanje i završavanje prve faze ili prve cjeline obimnog posla ili zadatka pokreće čitav niz psiholoških
mehanizama koji omogućavaju kompletno završavanje posla odn. zadatka. Podsvjesnim “porivom za
dovršavanjem” ili “prinudom da se zatvori krug” aktiviraju se psihološki mehanizmi osječaja sreće, zadovoljstva,
snage, dovršenosti, samopoštovanja, te “efekat endorfina”, što motiviše da se obavi naredni dio posla i tako
dalje do završetka posla.
13 Brajan Trejsi, Pojedi tu žabu, str. 85

177
 Druga tehnika ekspliciranja strategije “korak po korak” je metod rada zvan “švajcarski sir”. Zadatak se
načne tako da se voljno radi jedno izvjesno vrijeme poslije kojeg se privremeno odlaže i prelazi se na drugi
zadatak odn. posao. Nakon izvjesnog vremena se vraćamo na prvobitni zadatak i tako u krug, obavlja se više
zadataka paralelno u istom vremenskom ciklusu (kao kad se u koturu švajcarskog sira prosvrdla rupa).
1. Pažnja
I ovom tehnikom se pokreću slični psihološki mehanizmi kao i kod dijeljenja zadatka na parčiče. Suština
i slušanje je da se “na bilo koji način” otpočne sa izvršavanjem velikih i obimnih zadataka koji svojom masivnošću,
kompleksnošću i dužinom izvršavanja djeluju destimulirajuće i zastrašujuće, te podstiću kompenzacione
mehanizme “odugovlaćenja”.
Put od hiljadu yina14 počinje prvim korakom
Konfučije
VJEŽBA:
• Odaberite bilo koji veliki cilj, zadatak ili projekat s kojim se odugovlaći i
preduzmite samo jedan korak u pravcu dovršenja;
• Otpočnite ciklično raditi na velikom zadatku alocirajući relativno male
vremenske segmente;

6. Upravljanje
vremenom
6.3.13. Stvaranje velikih segmenata vremena
Da bi se uspješno završili veliki, kompleksni i (zbog toga) dugi zadaci, potrebno je izvršavati ih prema
planiranom rasporedu metodom “korak po korak”, tako da se ciklično i u kontinuitetu obezbjede i oblikuju
blokovi vrijednog i produktivnog vremena posvečeni jednom zadatku.
Ovaj metod podrazumjeva kvalitetno planiranje dnevnih i sedmičnih rasporeda sa kreiranim slobodnim
blokovima vremena koji neće biti ometani rutinskim poslovima i u okviru kojih su obezbjeđeni i ostali potrebni
resursi, te alociranje dijelova dužih i kompleksnijih zadataka i drugih zaokruženih poslova tim segmentima
vremena, prema definisanim prioritetima.
Segmenti odn. blokovi kvalitetnog i “neugroženog” vremena iz kojeg su eliminisani svi “ometači” moraju se sistematski
planirati. kao svojevrsne vremenske pregrade radnog dana za smještanje određenih konkretnih aktivnosti.
Ovi blokovi vremena namjenjeni za koncentrisani rad najlakše se planiraju u okviru ličnih organizera ili planera
odn. u okviru PDA (Personal Digital Assistant) uređaja sa odgovarajućim softverom.
Moguće rješenje je alociranje pojedinih vremenskih blokova namjenjenih kompleksnim zadacima, za rad kod
kuće (prije ili poslije radnog vremena), pri čemu se oficijelno radno vrijeme može skratiti. Drugo alternativno
rješenje je da se vrijeme tzv. “praznog hoda” (vrijeme provedeno na putovanju, u prevozu itd.) sistematski
koristi u vidu blokova neugroženog vremena, što zahtjeva pažljivu pripremu.

6.3.14. Osječaj za hitnost – mentalna bujica

Nemojte čekati, nikad neće biti “pravi trenutak”
Napoleon Hil
“Visokoproduktivni ljudi odvajaju vrijeme za razmišljanje, planiranje i određivanje prioriteta. Zatim se brzo i
snažno bacaju u pravcu svojh ciljeva. Rade postojano glatko i kontinuirano i obavljaju ogromnu gomilu posla,
...dok prosječne osobe traće vrijeme u bavljanu aktivnostima male vrijednosti” (Tracy, 2003, str. 90).
Osječaj za hitnost je aktivistički koncept i unutrašnji poriv da se odmah otpočne sa rješavanjem problema i
da se poslovi završe što prije. Osječaj za hitnost ubrzava unutrašnji životni tempo, a zbog “principa impulsa
kretanja” ulaže se manja energija u održavanje tog tempa, nego u pokretanje inertne mase. Što se brže
krećemo kroz život, akumuliramo više energije, stičemo više iskustva, više saznajemo i učimo i postajemo
kompetentniji u struci.
14 yin – tradicionalna kineska mjera za dužinu. Iznosi približno 33,33 metra.

178
Kada se rješavaju važni zadaci “velike vrijednosti” sa ubrzanim tempom aktivnosti ulazi se u posebno
psihološko stanje “mentalne bujice” koju karakteriše viši nivo jasnoće misli, odvažnost, lakoća i preciznost
izvođenja, povećana moć spoznaje i intuicija ... “Osječaj za hitnost umnogome liči na utrkivanje sa samim
sobom” (Tracy, 2003, str. 90, 91).
1. Pažnja
i slušanje

6.3.15. Koncentracija i ometači

Koncentracija ond. duboka usredsređenost na zadatak koji se trenutno obavlja je ključ lične produktivnosti.
Koncentracija podrazumjeva rad bez ometanja i rad na jednom pojedinačnom zadatku u kontinuitetu dok se
ne završi.
Tendencija višestrukog zaustavljanja u radu i ponovnog počinjanja može da višestruko priduži vrijeme potrebno
za obavljanje zadatka, jer svako novo otpočinjanje proizvodi vraćanje na mentalni sklop one faze zadatka
u kojoj smo se nalazili prije prekida i podrazumjeva rekonstrukciju bogatstva misli kroz koju smo prolazili
rješavajući problem. Nakon prekida se mora prevaziči i prirodna inercija svakog posla koji se započinje i
izgubiti dio vremena i energije na ulazak u produktivni radni ritam.
“Samodisciplina, vladanje sobom i samokontrola osnovni su gradivni blokovi karaktera i visokog učinka... a
istrajavanje na prioritetnom zadatku jest istinski test vašeg karaktera, snage volje i rješenosti” (Tracy, 2003, str. 94). 6. Upravljanje
vremenom

6.3.16. Radno okruženje i pripreme

Podsticajno radno okruženje predstavlja bitan element motivacije u izvršavanju poslova i zadataka, a
zajedno sa odgovarajučom pripremom i prethodnim pribavljanjem i prikupljanjem cjelokupnog analitičkog
i emirijskog materijala neophodnog za izvršavanje tekućeg zadatka, predstavlja jedan od bitnih elemenata
lične produktivnosti.
 Uredite radni prostor tako da bude ergonomski udoban i vizuelno odn. estetski privlačan. Ergonomski
zahtjevi za pojedine poslove predstavljaju predmet specijalnih proučavanja i razrađenih pravila koja
treba pronači, saznati i primjeniti.
Urednije i čistije radno okruženje koje je uz to i personalizovano odgovarajučim ličnim elementima
daje osječaj samopouzdanja, djeluje motivirajuće, razvija pozitivne psihološke mehanizme i povečava
produktivnost.
Na primjer: Ergonomski zahtjevi za standardne administrativne i intelektualne poslove pretpostavljaju
odgovarajuću stolicu i stol, osvjetljenje, dostupnost sredstava rada (tastatura, monitor, ulazno-izlazni
uređaji, telekomunikacioni uređaji, organizeri kartica, nosioci optičkih medija itd.), odgovarajući položaj
svih dijelova tijela u operacijama rada na računaru i kucanja na tastaturi, čitanji i pisanju itd. Svi ovi
elementi su utvrđeni detaljnim istraživanjima i precizno kvantificirani o čemu postoje obimni izvori,
uputstva i preporuke.
Vizuelno i estetski privlačan prostor zadovoljava opšte kriterije dizajna interijera i odgovarajućeg stila,
ali i ličnog “ukusa”. To znači da radni prostor mora biti personaliziran odgovarajučim ličnim detaljima u
mjeri u kojoj to ne narušava funkcionalnost prostora i korporativna pravila vizuelnog identiteta.
 Raščistite radni prostor ostavljajući samo elemente tekućeg odn. najvažnijeg zadatka/posla.
Elemente ostalih poslova ili zadataka uredno odložite u odgovarajuće pretince odn. omote sortirane
prema važnosti i prioritetima.
 Prikupite, pripremite i postavite na lice mjesta (na dohvat) svu analitičku građu i ostale materijale
potrebne za izvršavanje tekućeg zadatka (radne materijale, podatke, izvještaje, studije, stručne i ostale
knjige, izvore na elektronskim i optičkim medijima, pristupne lozinke za elektronske baze znanja, E-mail
adrese i druge izvore).
VJEŽBA:
(1.) Pažljivo pogledajte svoje radno okruženje i pokušajte da objektivno odgovorite
na pitanje “Kakva osoba radi u ovakvom okruženju?”, ili da sagledate kakav
bi utisak imala neka druga osoba u susretu sa vašim radnim okruženjem;
(2.) Raščistite odmah svoj radni stol i uredite svoje radno okruženje.

179
 6.3.17. Unapređivanje ključnih znanja i vještina
“Ako ne postaješ bolji, znači da postaješ lošiji”
Pat Rajli – košarkaški trener
1. Pažnja Bitno načelo lične produktivnosti je sistematsko i stalno produbljivanje znanja i unapređivanje vještina u
i slušanje oblastima ključnih rezultata.
Ovo načelo je posebno aktuelno zbog činjenice da znanja i vještine koje pojedinac posjeduje zastarjevaju
velikom brzinom. Cjeloživotno učenje postaje imperativ uspješnog bavljenja bilo kojom profesijom i minimalan
uslov uspjeha u bilo kojoj oblasti. Jedno od načela psihologije učenja i stvaralaštva je da se sve vještine mogu
naučiti, pa čak, u zadovoljavajučoj mjeri i vještine u oblasti umjetničnog stvaralaštva. S druge strane, dublje
znanje omogućava dalje produbljivanje znanja (zbog metodske vrijednosti svakog znanja), a svakodnevno
učenje povećava psihološke sposobnosti i intelektualne kapacitete za dalje učenje i razumjevanje.
Nedovoljne kompetencije za obavljanje određenih zadataka odn. poslova koje proizilaze iz nedovoljnih znanja i
neodgovarajučeg stepena vladanja potrebnim vještinama predstavljaju osnovni razlog odlaganja i odugovlačenja
zbog osječanja nesposobnosti i nestručnosti, te pomanjkanja samopouzdanja. Stalno uvečavanje znanja,
vještina i sposobnosti daje osječaj entuzijazma i u velikoj mjeri povečava psihološku energiju.
 Planirajte i odvojite određeno vrijeme SVAKOG DANA na čitanje literature u oblastima ključnih rezultata,
kao i vrijeme posvečeno učenju.
6. Upravljanje
vremenom  Pohađajte u najvećoj mogućoj mjeri sve neformalne oblike unapređivanja znanja i vještina (kurseve i
seminare odn. profesionalne skupove) vezane za posao. Preduzmite aktivnu ulogu na ovim skupovima
primjenjujući sve tehnike i akademske vještine vezane za sticanje i unapređivanje znanja.
 Izvršite detaljnu i cjelovitu procjenu vlastitih potreba i raspoloživih resursa vezanih za uključivanje
u formalno obrazovanje u sistemu cjeloživotnog učenja (naredni stepen ili ciklus profesionalnog ili
akademskog obrazovanja, formalno obrazovanje u drugoj kompatibilnoj ili interdisciplinarnoj akademskoj
odn. profesionalnoj oblasti). Koristite one oblike formalnog obrazovanja koji su najprimjereniji vašim
bitnim životnim i radnim obavezama (vanredni studij, studij u sistemu učenja na daljinu, korištenje
obrazovnih ICT sistema itd). Saznajte više o tim obrazovnim tehnologijama.
 Prisustvujete bitnim poslovnim sastancima zbog sticanja neposrednih informacija i strateških znanja o
vašem poslu i radnom okruženju.
 Motivišite sebe i svoje radno okruženje na zdrave kompetitivne (takmičarske) obrazce ponašanja.
Donesite odluku da budete najbolji u ključnim oblastima vaše profesije.
 Pribavite i ostale multimedijalne izvore informacija i znanja (audio i video diskove) koje možete
konzumirati prilikom obavljanja rutinskih poslova paralelno sa tim poslovima i koji ne zahtijevaju posebnu
koncentraciju odn. angažovanje specifičnih psiholoških sposobnosti (kao npr. vožnja automobila,
obavljanje rutinskih kućnih poslova, obavljanje repetitivnih poslova niže složenosti itd.);

6.3.18. Fizički faktori efikasnosti

Biofizički faktori odmora, pravilne ishrane, te zdravstveno-kondicionog stanja osobe utiču na ličnu produktivnost
i predstavljaju indirektno faktor upravljanja vremenom.
a) Odmor
Postoji individualni bioritam svakog pojedinca koji nameće periode tokom dana kad je osoba najproduktivnija.
Identifikujete period vašeg fizičkog i intelektualnog dnevnog maksimuma i disciplinujete sebe da taj period
koristite za obavljanje najvažnijih i najtežih zadataka odn. poslova.
Period fizičkog i intelektualnog dnevnog maksimuma je različit za različite ljude, ali najveći broj je najsposobniji
ujutro poslije noćnog sna i odmora (jutarnji tip), jedan broj najviše energije ima poslijepodne a najmanji broj je
najkreativniji i najproduktivniji uveče odn. noću (noćni tip).
Produktivnost odmorne osobe je do pet puta veća od produktivnosti osobe koja je umorna. Psihološkim

180
istraživanjem je utvrđeno da produktivnost počinje da opada poslije osam do devet sati rada. Umorne osobe
rade lošije i prave više grešaka i kad dosegnu plafon obustavljaju radni proces. Najgora solucija za povećanje
lične produktivnosti je nasilno produženje radnog vremena kada se zbog previše rada a premalo odmora
posao obavlja u stanju “mentalne zamagljenosti” sa smanjenom produktivnošću, smanjenim kvalitetom i
velikim brojem grešaka. 1. Pažnja
Pored “dnevnog odmora” i fizičkog oporavka, bitan element ublažavanja i onemogućavanja negativnih
i slušanje
efekata umora je i “sedmični odmor”. Sedmičnim odmorom se dograđuje fizički oporavak osobe, ali što je
važnije, ovim odmorom se omogućava “psihološki oporavak” osobe. Koliko god u okviru radnog procesa
postojali različiti radni zadaci i radne aktivnosti ovaj proces je zbog profesionalnog i specijalističkog karaktera
uvijek “jednoobrazan”. Intenzivno obavljanje radnog procesa izaziva svojevrsno zasičenje tokom sedmice.
Profesionalni karakter radnog procesa uvijek izaziva “psihološki pritisak”. Ma koliko naš posao bio kreativan i
ma koliko nam donosio istinsko zadovoljsto zbog rezultata koje postižemo i mogućnosti da se samopotvrdimo,
u našem radnom procesu ne možemo da se opustimo i istinski relaksiramo, zbog odgovornosti za profesionalne
rezultate našeg posla i zbog činjenice da tim procesom privređujemo za život.
Stoga je nužan bar jedan slobodan dan sedmičnog odmora u kojem ne smijemo da obavljamo ni jednu
aktivnost našeg radnog procesa. Taj dan treba da bude posvećen relaksaciji i sportskim aktivnostima, zabavi,
hobijima, porodici i svojim bližnjim, te svim drugim aktivnostima koji nam omogućavaju i donose psihološki
oporavak (tzv. punjenje baterija).
6. Upravljanje
Po istom principu i zbog istih razloga treba da se planira i realizuje “godišnji odmor”, kao svojevrsno dugotrajnije
“godišnje punjenje baterija”. Godišnji odmor je standardizovan u trajanju od najmanje dvije sedmice. vremenom
b/ Pravilna ishrana
Pravilna ishrana je proces obuhvačen velikom naučnom i praktičnom oblasću savremene dijetetike i
nutricionizma. Od izuzetnog je značaja ne samo za ličnu produktivnost i rezultate rada, već i za zdravlje osobe
u cjelini. Svaki akademski građanin, ali i ostale kategorije stanovništva bi trebali da se detaljnije upoznaju
sa osnovnim saznanjima i praktičnim preporuka iz ovih naučnih oblasti. U okviru akademskih vještina ne
možemo da se detaljnije bavimo ovim predmetom, ali možemo da iznesemo najkraće preporuke.
Pravilna ishrana podrazumjeva kao prvo pravilnu raspodjelu dnevnog konzumiranja jela (u više obroka), te
odgovarajuću dnevnu i ukupnu kvantitativnu i kvalitativnu strukturu unešenih namirnica. Doručak treba da
sadrži najviše bjelančevina, malo masnoće i malo ugljenih hidrata. Ručak treba da sadrži najviše povrća (po
mogućnosti svježeg u vidu salata) i bijelog mesa odn. ribe. Mlječni proizvodi i jaja trebaju da se konzumiraju
umjereno. U najvećoj mjeri moraju se izbjegavati rafinisani bijeli šećer, proizvodi od bijelog brašna, deserti,
gazirani napitci i vještački zaslađeni voćni sokovi, slatke i slane grickalice i peciva.
Šema pravilne ishrane treba uglavnom da slijedi režim sportske ishrane.
c/ Tjelesno vježbanje
Tjelesno vježbanje obuhvata veliki broj različitih kategorija uglavnom fizičkih aktivnosti kojima se jačaju
biološki, fizički i psihički potencijali čovjeka.
Kategorije fizičkih aktivnosti koji spadaju u oblast fizičke kulture su: sport (sa velikim brojem različitih sportskih
grana), fitnes, aerobik, wellness, ples, planinarenje i kampiranje, sportski turizam, sportska rekreacija i dr.
Sve fizičke aktivnosti iz domena fizičke kulture omogućavaju jačanje bioloških i psiholoških potencijala
čovjeka čime pozitivno djeluju na unapređenje njegove radne produktivnosti.
VJEŽBA:
Metodom SWOT analize odredite poželjne i nepoželjne fizičke aktivnosti
odgovarajući na sljedeća pitanja:
• Koje fizičke aktivnosti bi trebalo da radim u većoj mjeri?
• Koje fizičke aktivnosti bi trebalo da radim u manjoj mjeri?
• Koje fizičke aktivnosti ne upražnjavam, a trebalo bi da otpočnem sa njima?
• Koje aktivnosti koje radim štete mome zdravlju i sa kojima bi trebalo da
prestanem?

181
 6.3.19. Psihološki faktori efikasnosti
Psihička i emocionalna stanja utiču na motivaciju koja je bitan element lične produktivnosti i faktor upravljanja
vremenom.
1. Pažnja Preovlađujuća emocionalna stanja pojedinca su subjektivne prirode, uslovljena subjektivnom procjenom
i slušanje dešavanja, a ne i objektivnim karakterom samih događaja. Emocije snažno utiču na motivaciju i psihički
status odn. energiju pojedinca.
Tehnike povećanja motivacije i očuvanja psihološkog integriteta pojedinca:
• Razvoj optimističnog stava prema stvarnosti i optimističnog reagovanja na teškoće i prepreke
svakodnevnog života. Optimizam je prema nekim istraživanjima najvažnija psihološka osobina za
lični i profesionalni uspjeh. Iz optimističnog stava prema stvarnosti proizilaze sljedeći pozitivni i
podstičući obrazci ponašanja:
o Optimisti u svakoj lošoj situaciji pronalaze i otkrivaju elemente “dobrog”;
o Optimisti iz svake prepreke i teškoće izvlače pouke. Teškoće ne dolaze da bi nas mučile,
već da bi nas poučile!
o Optimisti tragaju za rješenjem svakog problema i nastoje da preduzmu akciju u vezi
rješavanja problema, umjesto da krivicu prebacuju na druge;
6. Upravljanje o Optimisti prihvataju odgovornost za sebe i dešavanja oko sebe i ne kritikuju druge tražeći
vremenom izgovore.
• Pozitivne reakcije na postupke i reakcije ljudi u okruženju i situacije koje se dešavaju i pozitivan
pristup i odnos prema životu je izuzetno značajan. Onome koji misli pozitivno i ima pozitivan odnos
prema stvarnosti i koji ima vjeru u sebe i ljude koji ga okružuju, zaista se i dešavaju pozitivne stvari.
Misli i energija moraju biti usmjereni ka budućnosti i na akciju ostvarivanja poželjne budućnosti.
Najčešće postajemo ono što mislimo, stoga treba kontrolisati svoje misli ka pozitivnim ishodima, a sa
optimizmom i vjerom se suočavati sa problemima i rješavati ih.
• Stalno unapređenje samopoštovanja stavom i djelom;
• Prevazilaženje defetizma, sumnji i strahova. Ponavljajte neprestano samom sebi: “Ja to mogu”!
• Okrenutost prema budućnosti kroz planiranje i projekcije poželjnih stanja i vizuelizaciju ciljeva i ideala
nasuprot okrenutosti prema prošlosti što je odlika pesimista.
VJEŽBA:
Metodom SWOT analize i drugim analitičkim sredstvima analizirajte probleme i
reagujte pozitivno odgovorom na sljedeća pitanja:
• Koja je pouka iz problema koji je nastao i koje aktivnosti moram da uradim
da bi predupredio problem u budućnosti?
• Koje je rješenje problema?
• Šta se može učiniti odmah za rješavanje problema?
• Koji je sljedeći korak u rješavanju problema?

6.3.20. Zakon nametnutih učinaka - “Pritisnite sebe”

Vlastiti standardi vezani za lični rad, ispunjenje obaveza, izvršavanje zadataka i ponašanje trebaju da budu
viši od standarda koji određuju pretpostavljeni ili druge osobe, ili koji su uobičajeni u vašem okruženju.
Natjerajte sebe da uvijek ostvarite više od planiranog i više od očekivanog. Naučite se da vremenski
kvantificirate sve poslove i zadatke i da im određujete realne rokove. Držite se vlastitih rokova i pokušajte da
ih sistematski prestižete. Nametanje samopritiska omogućava više obavljenih zadataka, bolje rezultate i
brže završavanje poslova i zadataka. Navika brzog obavljanja zadataka doprinosi stvaranju osobe sa visokim
učinkom i velikim ostvarenjima.

182
Uspješni nameću sebi neprestano visok nivo učinka, dok neuspješnim norme nameću drugi i kontrolišu ih
drugi. Vođe su osobe koji su u stanju da rade samostalno i posjeduju osobine inicijativnosti i samokontrole.
Svaki put kad se obavi težak i izvanprosječan zadatak i kad se “odustane od odustajanja” raste samopoštovanje
(ugled koji čovjek ima u vlastitim očima), što je bitan psihološki motivacioni faktor. 1. Pažnja
VJEŽBA: i slušanje
• Zamislite da morate naredni dan da hitno otputujute na period od mjesec dana
• Utvrdite poslove koje morate svakako uraditi prije odlaska

6.4. Specifične strategije upravljanja vremenom

Efikasno upravljanje vremenom je važan dio učenja. Jedna od važnih stavki u upravljanju vremenom
je da se držite onoga što kod vas funkcioniše. Jedna od uobičajenih greški je pokušavanje da se stvori
pretjerano strog raspored koji ne funkcioniše i zbog čega se razvija osjećanje krivice. Još jedna česta greška
je da kažete sebi da pravljenje rasporeda jednostavno nije za vas. 6. Upravljanje
Sljedeći koraci će vas voditi kroz upravljanje vremenom. vremenom
1. Napravite raspored – Odredite redovno vrijeme i mjesto za učenje svaki dan. – To vam pomaže
da uđete u atmosferu učenja jer se razvija svojevrsni uslovni refleks.
2. Odredite prioritete – Sastavite spisak onoga što treba da uradite i rasporedite ga prema redu
važnosti. Prvo rasporedite ono što je najvažnije.
3. Isplanirajte faze učenja – Prvo uradite teške dijelove. Na taj način, dok “iscrpljeni” dođete do
lakših dijelova, to će biti sve što vam je preostalo.
4. Pripremite se – Prikupite sve što će vam biti potrebno PRIJE nego što počnete s učenjem.
5. Pravite pauze – Nemojte učiti duže od 50 minuta zaredom. Upotrebite preostalih deset da optrčite
oko zgrade ili prezalogajite. Hmm... Možda da optrčite oko zgrade NAKON jela.
6. Izbjegavajte da se zaglavite – Ako nešto ne možete da rastumačite ili razrešite, preskočite taj dio
gradiva i potražite pomoć kasnije. Nije dozvoljeno preskakati poglavlja ili veće cjeline gradiva.
7. Podijeli pa vladaj – Podijelite projekte na manje dijelove i završavajte ih jedan po jedan.
8. Postavite oznake napredovanja – Postavite sebi oznake napredovanja. Možete da odredite i
nagrade za dostizanje tih oznaka.
9. Nagradite sebe – Nagrada može biti mala, na primjer da sebe častite sladoledom, ili veća, na primjer
da kupite novi komad odjeće. Nagrade takođe ne moraju da budu materijalne prirode – možete da
odigrate basket sa prijateljima u parku. Ugodite sebi kad prođete oznaku napredovanja, držite se svog
plana nagrađivanja kako biste savladavanje pojedinih tačaka plana učinili vrednijim dostizanja.
10. Mudro koristite svoje vreme – Koristite dane za teže aktivnosti kao što je učenje, a večeri za
lakše stvari kao što je obnavljanje gradiva.
11. Redovno obnavljajte gradivo – Već smo ovo ranije napomenuli, ali je toliko važno pa je bolje da
ga još jednom pročitate.
12. Recite “Ne!” svim ometačima – Ma kako da su privlačni osim ako su, naravno planirani po
rasporedu.

Slijede strategije za poboljšavanje vaših vještina upravljanja vremenom.

183
 6.4.1. Samoevaluacija upravljanja vremenom i raspoređivanje
obnavljanja gradiva i učenja

1. Pažnja 6.4.1.1. Samoevaluacija upravljanja vremenom

i slušanje Postoje dva aspekta samoevaluacije. Jedan je da se odredi da li student ima slabe vještine
upravljanja vremenom i njihove posljedice, pri čemu su prikazana dva upitnika za ocjenjivanje statusa vještina
upravljanja vremenom: refleksivni upitnik i kvantitativni upitnik. Drugi aspekt je da se evaluira napredak ka
poboljšavanju veština upravljanja vremenom...
Evaluirajte napredak ka poboljšavanju veština upravljanja vremenom
Nakon što su studenti utvrdili da su njihove vještine upravljanja vremenom u zaostatku i da to utiče
na njihov rad, i nakon što su otpočeli primjenjivati neke od strategija upravljanja vremenom za nadoknađivanje
toga hendikepa, vrlo je važno da se evaluiraju dvije stvari: efektivnost upotrebljenih strategija i napredak ka
poboljšavanju vještine upravljanja vremenom. Obavite to barem jednom svake dvije sedmice.
Postoji nekoliko načina da se evaluira efektivnost određene upotrebljene strategije upravljanja
vremenom. Prvo što treba da uradite kada osjetite da strategije ne funkcionišu jeste da razmotrite da li je to zato
što pokušavate da uradite previše. Da li ste “zagrizli više nego što možete da progutate”? Da li imate nerealna
6. Upravljanje očekivanja od broja časova i aktivnosti koje možete da obuhvatite? Da li pokušavate da se držite rasporeda koji
vremenom ste postavili u srednjoj školi? To može biti neizvodljivo na fakultetu. Da li koristite dnevnike ili rasporede šifrovane
pomoću boja da ocjenite vrijeme provedeno na akademskim nasuprot društvenim događajima. Zatražite mišljenje
nepristrasne treće strane, kao što je mentor, trener, savjetnik, predavač ili tutor.
Ako i dalje mislite da je raspored realan i da je problem u primjenjenim strategijama, pokušajte da
upotrebite druge strategije upravljanja vremenom. Dodajte motivacione strategije, ili tehnike za poboljšanje
vaše pažnje i koncentracije.
Da biste evaluirali svoj napredak u primjeni strategija upravljanja vremenom, razmotrite kako ste
planirali da utrošite vrijeme a kako ste ga zapravo utrošili. Koristite dva primjera nedjeljnog rasporeda; jedan
primjer je planirani raspored a drugi je bilješka o tome kako je vrijeme zaista provedeno. Uporedite ih nakon
nekoliko nedjelja. Da li ste postigli sve što ste zacrtali? Ako niste, zašto niste? Da li je raspored bio nerealan?
Možda ste potcijenili vreme potrebno za obavljanje zadataka, da li su vam dodijeljeni neočekivani zadaci ili
pokušavate da obavite previše. Ili, možda ste učenje odložili zbog neakademskih aktivnosti. Ako je tako, kojim
tipovima neakademskih aktivnosti ste se bavili tokom vremena raspoređenog za učenje? Da li ste proveli
dvaput više sati učeći van učionice nego što je provedeno na času (što je minimalna akademska norma)?
Ako niste, zašto niste? Koje akadmeske posljedice su uslijedile? Objektivni odgovori na ova postavljena
pitanja su od izuzetne važnosti za evaluaciju vaše efektivnosti korištenja vremena.
Sljedeći pristup je da koristite samo jedan primjerak raposreda. Svaki put kada završite zadatak
prema raspoređenom vremenu, štiklirajte ga. Ako na kraju budete imali puno štikliranih obaveza, vjerovatno
uspješno upravljate vremenom. Ako ima malo toga štikliranog, ne upravljate dobro vremenom. Zašto ne? Da
li je raspored bio nerealan? Ili ste zapostavili učenje na račun drugih aktivnosti?

6.4.1.2. Razdvajanje aktivnosti obnavljanja gradiva i aktivnosti učenja

Učenje se odvija dnevnim ritmom u relativno kratkim fazama. Najbolji način da se iskoristi
vrijeme za učenje jeste da se radi u kratkim vremenskim periodima na različitim predmetima ili zadacima.
Pravljenje razmaka između obnavljanja gradiva i aktivnosti učenja je važno zato što vam pomaže da zadržite
zainteresovanost i koncentraciju. Takođe pojačava razumijevanje i pamćenje pređenih informacija.
Raspon pažnje većine ljudi je 20 do 30 minuta. U kasnijim godinama studija, kao rezultat višegodišnjeg
učenja i intelektualnog rada, efektna pažnja i koncentracija je penje na 60 minuta. Stoga, vrijeme za učenje bi
trebalo da se podijeli na polučasovne (ili jedno-časovne) faze za rad na različitim aktivnostima ili predmetima.
Prelaskom s jednog predmeta na drugi izbjegava se dosađivanje i prezasičenje. Istovremeno kombinovanje
različitih predmeta i aktivnosti pomaže da obradite informacije na raznovrsne načine.
Kako biste izbjegli zaboravljanje informacija koje su nezanimljive ili ranije nepoznate, morate da
periodično obnavljate gradivo. “Pamćenje se obnavlja svaki put kada se neko sjećanje u potpunosti iznova

184
zabilježi. Obnavljajte gradivo tako često dok ne budete u stanju da se prisjetite činjenica na zahtjevanom nivou
tačnosti; shodno tome, možete da obnavljate rijeđe ukoliko je i dalje vaše sjećanje na adekvatnom nivou.
Mudro je da u obnavljanju pamćenja uključite tehnike koje ste izvorno primjenjivali prilikom memorisanja
istih sadržaja (kao npr. motivacija, korištenje atributa, tehnike asocijacije, strukturno pamćenje itd) –
Sprečite gubitak informacija i gradiva zbog postupnog opadanja pamćenja, iskrivljavanja memorijskih slika, 1. Pažnja
međusobnog miješanja sličnih sadržaja, psiholoških pritisaka ili neučenja” (Herrmann, Raybeck i Gutman, i slušanje
1993, p. 110).
Proučite sledeći primjer. Student humanističkih nauka odvaja tri sata za učenje jednog jutra. Pošto
je učenje tokom šest polučasovnih sesija mnogo efikasnije nego učenje tri sata za redom, student planira dole
prikazani raspored učenja. Uočite da su različite aktivnosti kombinovane u okviru plana učenja.
• 6:30-7:00 – Istorija: pregled 6. poglavlja i čitanje prvog odjeljka
• 7:00-7:30 – Istorija: obnavljanje i preuređivanje bilješki sa zadnjeg predavanja
• 7:30-8:00 – Psihologija: pravljenje fleš karti za 3. poglavlje
• 8:00-8:30 – Nagrada: gledanje omiljene jutarnje TV emisije
• 8:30-9:00 – Istorija: čitanje drugog odjeljka 6. poglavlja
• 9:00-9:30 – Sociologija: pregled sutrašnjeg seminarskog zadatka
6. Upravljanje
• 9:30-10:00 – Istorija: čitanje posljednjeg odjeljka 6. poglavlja i obnavljanje vremenom

Sljedeći savjeti mogu pomoći studentima da efikasno rasporede obnavljanje gradiva i da poboljšaju
kodiranje informacija u memoriji.
• Razradite plan djelovanja.
o Razradite plan za učenje, uzevši u obzir aktivnosti koje morate da uradite i koliko vremena
imate za te aktivnosti.
o Bilo koja kombinacija ovih aktivnosti može biti uključena u plan učenja: završavanje čitanja
gradiva, obavljanje laboratorijskih zadataka, završavanje domaćih zadataka, sastanak
sa predavačem ili mentorom, sastanak sa članovima studijske grupe, preuređivanje i
prepisivanje bilješki sa predavanja, ponavljanje (preslišavanje) informacija iz bilješki i
tekstova i pripremanje pomagala za učenje (fleš-karte, pitanja za vježbanje, vizuelna
pomagala, itd.).
o Odabir aktivnosti će zavisiti od prirode zadataka koje treba obaviti (npr. priprema ispita,
priprema za čas), prirode informacija i ličnog stila učenja.
• Rasporedite vrijeme.
o Procjenite koliko će vam trebati vremena da obavite svaku od aktivnosti u planu za
učenje.
o Organizujte svoje sate tako da obuhvatite dosta vremena za obavljanje radnih aktivnosti,
odmaranje i spavanje.
o Dnevne i nedjeljne tabele su efikasna sredstva za raspoređivanje vremena. Primjeri su
dati na drugim mjestima u ovom poglavlju.
o Napravite raspored i držite ga se. Dobar način da se motivišete je da odredite nagrade ili
razmotrite kako će vaši ciljevi biti ispunjeni ako se budete držali rasporeda.
• Napravite razmake između učenja i obnavljanja gradiva.
o Podijelite vrijeme za učenje na zgodne vremenske periode kako biste izbjegli dosadu i
gubitak koncentracije, i, zauzvrat, unaprijedili kodiranje informacija u memoriji. Faze od
dvadeset do trideset minuta su najbolje.
o Kombinujete aktivnosti (pravljenje kratkih pregleda, obnavljanje gradiva, organizovanje
informacija, itd.) tako da informacije budu obrađene na više načina.

185
 o Učenje u kračim (polučasovnim) fazama je mnogo efikasnije od višesatnog učenja zaredom.
• Ponavljanje.
o Kodiranje informacija u memoriji se pospešuje kada obnovite materijal nekoliko puta.
1. Pažnja o Da bi ponavljanje bilo efikasno, od ključne je važnosti da se naprave vremenski periodi
i slušanje obnavljanja gradiva kako bi se različit materijal pokrio u uzastopnim fazama obnavljanja.
o Ili, kombinujete aktivnosti tako da obrađujete informacije na raznovrsne načine u svakoj
fazi učenja.
• Mudro iskoristite slobodno vreme.
o Kratki periodi “odmora” između časova ili prije obroka mogu se efikasno iskoristiti za
obnavljanje gradiva.
o Iskoristite takve prilike za jednostavne zadatke, kao što je pregledanje fleš-karti ili
završavanje nekoliko matematičkih zadataka.

6.4.2. Odugovlačenje
6. Upravljanje Mišel je student prve godine društvenih nauka na lokalnom fakultetu. Tokom prvih nekoliko nedjelja
vremenom predavanja pozvan je da učestvuje u raznovrsnim aktivnostima, od kojih mu svaka oduzima vrijeme za
učenje. Kada treba da odluči da li da ode na koncert ili da čita poglavlja iz osnova ekonomije, Mišel gotovo
uvijek bira koncert. Sam sebi kaže: “Kasnije ću to nadoknaditi”. Ne shvata da će svaki put kada napravi
takav izbor, pretrpjeti posljedice kada za to dođe vrijeme. Kako se semestar nastavlja, posljedice počinju
da se javljaju, to znači da ostaje budan čitavu noć da bi bubao za ispit iz istorije umjetnosti, završava rad
iz filozofije jedan sat prije časa, ali ne može da ga odštampa na vrijeme. Posljedice postaju sve ozbiljnije.
Kako se semestar bliži kraju, Mišel žuri da započne seminarske radove, da pročita zadate tekstove i da se
pripremi za završne ispite, ali ima problema sa spavanjem. Osjeća se preopterećen količinom rada koji mu
predstoji. Zbog pritiska počinje slabije da jede i doživljava blokadu na ispitu iz istorije. Mišelove ocjene na
kraju semestra su niže nego što je predvidio kada je započela školska godina, a mnogo su niže nego njegove
ocjene iz srednje škole. Sličan niz događaja se dešava i narednog semestra. Razmišljajući da ne može da se
izbori s fakultetom, Michael postaju deprimiran i razmatra napuštanje studija.

Da li je Mišel glup? Nesposoban? Nije stvoren za fakultet?

Ne. Mišelova hipotetička situacija je klasičan slučaj odugovlačenja. Odugovlačenje je odlaganje
obaveza za kasnije. Šema odugovlačenja se može javiti kada pojedinac ima slabe vještine upravljanja
vremenom, neodgovarajuće prioritete i nerealno viđenje odnosa uuzroka i posljedice.
Nažalost, ovaj zamišljeni scenario je previše uobičajen na visokoškolskim ustanovama. A
odugovlačenje utiče i na studente i druge ljude izvan akademskog okruženja. Ljudi često odlažu zadatke
koji im se ne dopadaju, kao što je plaćanje računa, pranje sudova, pranje veša, kućne popravke i pisanje
pisama. Postoji nekoliko razloga zašto bi trebalo da izbjegavate odugovlačenje. Prvo, oni koji odugovlače a
loše prođu na nekom zadatku mogu da pripišu neuspjeh nedostatku sposobnosti prije nego lošem upravljanju
vremenom. A kada izgubite povjerenje u sopstvene sposobnosti, teško ga je povratiti. Drugo, odlaganje
zadataka do posljednjeg trenutka često dovodi do stresa i anksioznosti, koji utiču na vaš rad pa čak i zdravlje.
Treće, odugovlačenje često vodi ka osjećanju krivice jer razmišljate o svemu onome što bi trebalo da uradite.
Četvrto, oni koji odugovlače su naročito podložni Marfijevom zakonu, “ako nešto može da pođe loše, poći će”,
zato što ne ostave dovoljno vremena da obave zadatak a kamoli da imaju vremena u rezervi za nepredviđene
teškoće. Konačno, odugovlačenje koje postane navika negativno utiče na način na koji nas drugi vide.
Postoje različiti nivoi odugovlačenja. Jedan način da se “izmjeri” odugovlačenje je učestalost s
kojom pojedinac odlaže zadatke. Neki ljudi odugovlače samo povremeno i sporadično, ili mogu da odlože
neke zadatake, ali uspiju da završe druge zadatke na vrijeme. Ozbiljni odlagači, s druge strane, po navici
odlažu sve vrste zadataka; njihovo ponašanje može postati tako predvidljivo da budu označeni kao uobičajeni
odlagači. Još jedan način da se izmjeri odugovlačenje je da se razmotre posljedice takvih ponašanja. Ako

186
je pojedinac zadovoljan svojim postignućima i uspjehom na zadacima, i ako može da završi zakasnjele
zadatke a da ne doživi stres, onda odugovlačenje možda i nije preozbiljan problem. Samo manje promjene
u ponašanju mogu biti neophodne da bi se izbjeglo odugovlačenje u budućnosti. Međutim, ako ocjene trpe i
stres nastaje usled odlaganja obaveza, onda je odugovlačenje ozbiljan problem. U tom slučaju vjerovatno je
potrebna velika promjena u ponašanju. 1. Pažnja
Ponekad je rješenje u tzv. “kreativnom odugovlačenju” (vidi poglavlje 6.3.9.) tj. u preraspodjeli obaveza
i slušanje
i zadataka prema definisanim prioritetima, tako da se zadaci i obaveze koji su objektivno nižeg prioriteta
odlažu nakon što se obave zaista najvažniji zadaci.
Dakle, kako pojedinac može da izbjegne da upadne u zamku odugovlačenja? Iznjete smjernice
mogu da pruže “odlagačima” strategije koje će im pomoći da razbiju taj začarani krug ponašanja.
Plan protiv odugovlačenja
• Napravite raspored
Odredite posebne vremenske periode za obavljanje zadataka pomoću semestralnih, mjesečnih, nedjeljnih ili
dnevnih planera.
• Motivišite se
Nema nikakve koristi od pravljenja rasporeda ako ga se nećete držati. Radite sa prijateljem kako biste jedan
6. Upravljanje
drugog motivisali. Razmotrite kako će dugoročni i kratkoročni ciljevi biti ispunjeni time što ćete obaveze
završiti na vrijeme. Zamislite kakav je bio osećaj obaviti zadatke na vrijeme i sjetite se kako je stresno bilo vremenom
odlagati rad.
• Ponovo procjenite svoje prioritete
Kako su vam na skali prioriteta raspoređeni uspjeh u školi, društveni život, posao i druge aktivnosti u vašem
životu? Ako vam je škola prvi prioritet, taj posao morate obaviti prije bilo koje druge aktivnosti. Ako odlućite da
uspjeh u školi nije vaš prvi prioritet, ne očekujte visoke ocjene.
• Preuzmite odgovornost
Nemojte smišljati izgovore za odugovlačenje, i nemojte kriviti druge kada vam je pažnja ometena. Reći
“Toliko sam zauzet da nikad ne uspjevam...” je samo izgovor i oblik odugovlačenja. Ostanak na pravom
putu je vaša lična odgovornost. U vašim je rukama.
• Uzročno-posljedični odnosi
Udaljite se na tren i kritički preispitajte uzročno-posljedične odnose u svom životu. Kako objašnjavate
neuspjehe? Kojim činiocima ih pripisujete? Budite iskreni. Da li ste dobili lošu ocjenu na projektu zato što
ste otpočeli kasno ili niste uložili dovoljno vremena u njega? Izbjegavajte racionalizacije poput “Profesor
me mrzi” ili “Nisam razumio zadatak”. Pažljivo ispitajte posljedice svog ponašanja.
• Rad “pod pritiskom”
Neki ljudi za sebe govore da “bolje rade pod pritiskom”. Ako i vi tako mislite, iskreno i kritički ocjenite
ovu tvrdnju. Kada radite pod pritiskom, da li zaista obavljate posao najbolje što možete? Ako nije tako,
odugovlačenje ima negativan uticaj na vas. Ako zaista mislite da dajete svoj maksimum, postarajte se da
pritisak dolazi od vas a ne od nekog drugog.
• Raznovrsnost je životni začin
Napravite dva spiska aktivnosti: “Ono što volim da radim” i “Ono što moram da radim”. Pomješajte aktivnosti
sa oba spiska i radite na svakoj od aktivnosti kratko. Kretanje između zabave i neprijatnih zadataka pomaže
vam da održite motivaciju i zainteresovanost.
• Razmišljajte u malim koracima
Budući da je lakše odložiti obimne zadatke od malih, podijelite velike zadatke na manje dijelove i rješavajte
ih jedan po jedan.

187
 • Budite realni
Neki ljudi odugovlače zato što imaju previše toga da urade. Imaju namjeru da urade sve na vrijeme, ali im
ponestane vremena. Postoje samo 24 časa u danu. Pažljivo ispitajte svoje obaveze i odgovornosti. Da li
je vaš raspored realan? Da li ste uključeni u previše aktivnosti? Nemojte se “rasprodati na sto strana” jer
1. Pažnja
nijedan od vaših projekata neće dobiti punu pažnju koju zaslužuje.
i slušanje
• Usredsredite se na vaše talente i specifične sposobnosti
Neki ljudi su dobri u rezimiranju važnijih ideja. Drugi izuzetno dobro pišu. Neki ljudi dobro funkcionišu u radu s
drugima. Otkrijte koji su vaši talenti i lične sposobnosti. Potom ih ugradite u sve što radite. To će vam pojačati
samopouzdanje i motivaciju da se suočite sa neprijatnim poslom.
• Nagrade
Nagradite se izdašno kada obavite zadatke na vrijeme. Neka nagrada odgovara težini i nezanimljivosti zadatka.

Rezime: sedmodnevni plan protiv odugovlačenja

• Ponedjeljak: osmislite svoje zadatke;
• Utorak: podijelite velike zadatke na manje dijelove;
6. Upravljanje
vremenom • Srijeda: napišite vlastitu “izjavu o namjerama” (mission statement);
• Četvrtak: recite svima o svojim planovima i rasporedima;
• Petak: pronađite nagradu za to što ste obavili zadatke na vrijeme;
• Subota: razrješite sve probleme sada;
• Nedjelja: RECITE NE! svim ometačima i obavezama odn aktivnostima koje nisu vrijedne trošenja
vremena!
Kreirajte “NOT-TO-DO” listu!

6.4.3. Kako zapamtiti ugovorene sastanke i kako biti tačan

Zapamtiti ugovorene sastanke
Jedan od aspekata upravljanja vremenom jeste pamćenje ugovorenih sastanaka i drugih posebnih
obaveza. Vrlo je važno sjetiti se takvih stvari jer to utiče na način na koji nas drugi vide. Sljedeće strategije se
mogu koristiti za pamćenje sastanaka sa profesorima ili šefovima, zakazanih pregleda kod doktora, sastanaka
studijskih grupa i drugih obaveza.

 Za više informacija o ovim strategijama, pogledajte potpune opise u poglavlju “Pamćenje”.

Razbijte uobičajenu šemu

Ovo je strategija “vezivanja vrpce oko palca”. Zamislite ili uradite nešto ekscentrično i neuobičajeno
da biste pokrenuli sjećanje na sastanak. Na primjer, zavežite novčić za olovku da biste se sjetili da se sastanete
sa bankarskim službenikom zaduženim za kredite. Stavite flaster na ruku da biste se sjetili zakazanog
pregleda kod doktora. Recite sebi da će vas kad vidite nekog prijatelja to podsjetiti na neki sastanak.
Ponavljanje
Ponavljajte detalje o sastanku (ko, gdje, kada) iznova i iznova.
Rimovani stihovi i pjesme
Smislite stihove ili pjesmu kako biste zapamtili detalje o sastanku. Često je lakše zapamtiti podatke
kada su ispjevani uz dobro poznatu melodiju.
Ostavite podsjetnike i napomene

188
 Ostavite sebi napomene svuda: na knjigama, ogledalu, vratima, frižideru, volanu, rancu, tašni,
novčaniku, ključevima od kola, računaru i mikrotalasnoj. Naljepnice su vrlo praktične za većinu površina.
Koristite papir i selotejp ako naljepnice ne mogu da se zalijepe.
Vizuelne asocijacije 1. Pažnja
Pokušajte da vizuelno zamislite neku sliku vezanu za sastanak kako bi ona podstakla pamćenje. i slušanje
Kako bi bila uspješna, neka slika bude što je moguće življa, sa bojama, zvukovima, prizorima, mirisima i
kretnjom. Na primjer, kako biste zapamtili sastanak sa tutorom za kurs umjetnosti u 15:00? Zamislite slikara
u jarko crvenoj košulji, kako vrišti dok baca purpurnu, plavu i žutu boju na platno u obliku trojke.
Kako biti tačan
Malo toga će profesore, šefove i profesionalce iznervirati kao ljudi koji kasne na časove i sastanke.
Kašnjenje na ispit ili prezentaciju proizvoda je nezamislivo. Nekulturno je i bezobrazno ući u učionicu ili na
sastanak sa zakašnjenjem. To odaje utisak da dotičnoj osobi taj događaj nije dovoljno važan da bi garantovao
tačnost. Uobičajeno kašnjenje navodi druge da nas posmatraju u negativnom svjetlu. Ovi savjeti imaju za
svrhu da pomognu ljudima da postanu tačniji.
Navijte satove unapred
Podesite satove i časovnike unaprijed onoliko minuta koliko obično kasnite. Na primjer, ako obično
kasnite pet minuta, podesite satove i časovnike da idu pet minuta brže nego što bi trebalo. Potom pokušajte 6. Upravljanje
da zaboravite da žure kako ne biste mislili da imate još vremena. vremenom
Navijte dva budilnika
Ako imate problema sa ustajanjem ujutru, podesite dva budilnika. Jedan bi trebalo da zvoni oko
pet minuta nakon drugog. Za rane sastanke koji su zaista važni, podesite jedan budilnik koji nije na struju u
slučaju da nestane struje tokom noći.
Bez prigušivanja
Kupite budilnike koji nemaju opciju za dremanje (“snooze”) jer vam oni suviše olakšavaju da
ostanete u krevetu.
Brinite o zdravlju
Lakše je biti tačan ako ste odmorni i zdravi.

6.5. Uvod u planere upravljanja vremenom

Postoje četiri glavna tipa planera za upravljanje vremenom: semestralni (ili kvartalni), mjesečni,
nedjeljni i dnevni. Semestralni i mjesečni planeri nam omogućavaju da zabilježimo rokove za važne zadatke,
dok se nedjeljni i dnevni rasporedi koriste za bilježenje redovnih aktivnosti, kao i rokova za zadatke. Svaki
od njih je razmotren i ilustrovan u narednim odjeljcima. Nakon što je student odabrao tip (tipove) planera koji
će najbolje odgovarati njegovim potrebama, trebalo bi da iscrta planer sa potrebnim karakteristikama ili da
napravi kopije modela datih u ovom poglavlju. Postoje raznovrsni ukoričeni vremenski planeri u knjižarima
koji se takođe mogu koristiti. Ako biste radije htjeli svojeručno napravljen planer, razmotrite koja struktura i
odlike su najbolje za vaše lične potrebe. Na primjer, kod nedjeljnih tabela treba da odlučite da li ćete staviti
jednočasovne ili polučasovne vremenske blokove. Ako odaberete one prve, odlučite da li će svaki blok
počinjati na pun čas (npr. 8:00-9:00) ili na pola časa (npr. 8:30-9:30). Trebalo bi i da razmotrite koje podatke
treba zabilježiti, i koliko prostora će biti potrebno da se ispišu ti podaci.
Ako koristite svojeručno pravljen planer, iskopirajte ga u nekoliko primjeraka kako biste mogli da ih
upotrijebite u budućnosti i da biste mogli da uporedite kako ste zaista proveli vrijeme i kako ste planirali da ga
provedete. Kako biste uštedeli vrijeme, zabilježite sve redovne aktivnosti koje se ne mijenjaju prije kopiranja
dnevnih ili nedjeljnih tabela.
Nakon što ste odabrali i iskopirali (ako je potrebno) planere, možete da zabilježite podatke.

189
 Razmotrite koji tipovi informacija će biti unijeti u planer i koje skraćenice će se korsititi. Provjerite nastavne
planove predmeta zbog rokova periodičnih obaveza, i podijelite velike zadatke na nekoliko manjih prije nego
što ih zabilježite u raspored. Možete po želji da pomoću boja obilježite različite aktivnosti u planeru. Na
primjer, napišite časove crnim mastilom, zadatke crvenim a društvene događaje plavim. Ili, zapišite aktivnosti
1. Pažnja jednom bojom a upotrijebite različite markere da napravite razliku između različitih tipova zadataka.
i slušanje Da bi postali efikasno sredstvo upravljanja vremenom, planeri se moraju provjeravati svaki dan ili
svakih nekoliko dana. Neka vam to postane dio svakodnevne rutine. Pored toga, često je neophodno ažurirati
i revidirati planere jer se rokovi mijenjaju ili se dobijaju novi zadaci.
Vrlo je važno periodično procjenjivati koliko se držite rasporeda. Da li se zadaci završavaju do
rokova navedenih u planeru? Da li se vrijeme određeno za učenje i koristi za to? Za više informacija o
evaluaciji, pogledajte odeljak “Samoevaluacija”.
Semestralni planeri
Svrha semestralnih (kvartalnih) planera je da pruže studentu sveopšti uvid u to kada su zakazani
važni studijski projekti i društveni događaji. Semestralni planeri daju pregled važnih obaveza koje pojedinac
ima tokom semestra.
Semestralni planeri su korisni jer pomažu studentu da vidi kada će biti najzauzetiji tokom semestra.
6. Upravljanje Detalnji planovi se potom mogu napraviti unaprijed za obavljanje svih zadataka i aktivnosti na vrijeme. Još jedna
korist od semestralnih planera je ta što pomažu da se umanji napetost koja je izazvana odugovlačenjem. Konačno,
vremenom
semestralni planeri pružaju studentu osjećaj kontrole nad njegovim akademskim i društvenim angažovanjem.
Uputstva za pravljanje semestralnih (kvartalnih) planera
Kupite veliki kalendar ili napravite sopstveni model u skladu sa ličnim potrebama. Upišite datume i
rokove za važne studentske aktivnosti, uključujući:

• ispite i testove

• prezentacije

• istraživačke radove

• laboratorijske zadatke

• grupne projekte

• izlete

Upišite datume važnih društvenih događaja koje ne smijete propustiti. Budite selektivni, ne možete obaviti sve!

• važne sportske događaje

• vjenčanja

• školske plesove

• klupske sastanke i događaje

Postavite kalendar na uočljivo mjesto u sobi gdje ćete često moći da ga provjeravate.
Mjesečni planeri
Mjesečni planeri su slični semestralnim planerima, osim što vam omogućuju da detaljnije isplanirate
akademske i društvene događaje. Više tipova informacija i događaja se može organizovati u mjesečnim
planerima. Ova tehnika upravljanja vremenom je korisna zato što podstiče studenta da podijeli velike zadatke
na manje dijelove i da razvije raspored za završavanje svakog od njih. Još jedna prednost mjesečnih planera
je ta što pomažu u smanjenju napetosti nastalih odugovlačenjem. Pored toga, mjesečni planeri su prenosivi,
za razliku od većine semestralnih. Konačno, mjesečni planeri daju studentu osećaj kontrole nad njegovim
akademskim i društvenim obavezama.

190
Uputstva za pravljenje mesečnih planera
• Kupite prenosiv mesečni kalendar veličine sveske sa odjeljcima dovoljno velikim da se u njih unese
nekoliko informacija. Ili napravite svojeručno prazan model.
• Pogledajte važnije akademske zadatke navedene u semestralnom planeru (ili nastavnim planovima 1. Pažnja
predmeta). Podijelite svaki od zadataka na manje dijelove. Na primjer, istraživački rad se može i slušanje
podijeliti na ove aktivnosti: odabir teme i njeno usaglašavanje sa mentorom, istraživanje u biblioteci,
pisanje prve verzije, korektura i lektura prve verzije, revizija prve verzije, unošenje ispravki i
štampanje konačne verzije.
• Razvijte raspored za obavljanje svakog od zadataka. Osmislite svoja zaduženja za svaki dio i
zapišite ih u mjesečni planer. Koristite primjer istraživačkog rada: tema do 2. nedjelje, istraživanje
do 6. nedjelje, prva verzija do 8. nedjelje, lektura do 9. nedjelje, revizija do 10. nedjelje, predaja
konačne verzije do 11. nedjelje.
• Redovno evalirajte svoj napredak na zadacima u odnosu na rokove u mesečnom planeru. Dobar
trenutak za to je svako nedeljno veče. Nagradite se kada završite veliki zadatak prema rasporedu.
Nedjeljne tabele aktivnosti
Svrha nedjeljnih tabela aktivnosti jeste da se vrlo detaljno isplaniraju aktivnosti kako bi se vrijeme 6. Upravljanje
najbolje moguće iskoristilo. Ova strategija je naročito korisna tokom nedjelje završnih ispita ili prije važnih vremenom
poslovnih aktivnosti, kada imate “milion toga da uradite” u kratkom vremenskom periodu.
Kada bilježite predstojeće aktivnosti u nedjeljenu tabelu, budite što je moguće specifičniji. Svaki unos bi
trebalo da određuje dvije stvari. Za studente, to su tema koju treba naučiti i kako će ona biti naučena. Primjeri
nedjeljnih unosa u planer studenata su: bibliotečko istraživanje za seminarski rad, pisanje prve verzije rada
iz sociologije, čitanje poglavlja 7 iz fizike, završavanje računskih zadataka 1-5, otpočinjanje projekta iz
ekonomije, određivanje memorijskih pomagala za test iz marketinga.
Za zaposlene, to su dva neophodna podatka: projekat na kome treba da se radi i priroda zadatka. Primjeri
nedjeljnih unosa u planer zaposlenih su: pripremanje tabela sa podacima za budžet za narednu godinu,
pripremanje vizuelnih pomagala za prezentaciju proizvoda, korespondencija o projektu renoviranja,
završavanje ponude za projekat zamjene mosta.
Nedjeljne tabele aktivnosti mogu se kupiti u knjižari ili ih pojedinac sam može napraviti. Ukoričeni
planeri kupljeni u radnji imaju tu prednost što su trajni i prenosivi. Planeri iz kućne radinosti, s druge strane,
nude prednosti fleksibilnosti, niske cijene i detaljnijeg planiranja. Kućni planeri štede i vrijeme jer se aktivnosti
koje se ne mijenjaju iz nedjelje u nedjelju mogu ispisati na planeru pre kopiranja, čime se uklanja potreba za
unošenjem istih podataka svake nedjelje.
Nedjeljne tabele aktivnosti se mogu urediti u jednom od dva formata. Obično su podijeljene na
jednočasovne periode. Svaki jednosatni blok može da počne na pun sat 8:00-9:00, 9:00-10:00, itd.) ili na pola
sata (7:30-8:30, 8:30-9:30, itd.), u zavisnosti od rasporeda časova ili rasporeda zaposlenog. Manje uobičajen
ali savršeno prihvatljiv format je prema polučasovnim periodima. Za ovaj tip nedjeljne tabele aktivnosti vrijeme
je podijeljeno na sljedeće blokove: 7:00-7:30, 7:30-8:00, 8:00-8:30, itd. Polučasovni stil omogućava vam da
detaljnije zabilježite aktivnosti, ali jednočasovni format zauzima manje prostora.
Sjetite se ovog osnovnog pravila pri planiranju i usaglašavanju nedjeljnih aktivnosti: provedite dva
sata učeći van časa za svaki sat proveden na času.
Uputstva za pravljenje nedeljnih planera
Uputstva za izradu nedjeljnih tabela aktivnosti su data u daljem tekstu. Primjer tabele napravljene
kod kuće i popunjena tabela napravljena kod kuće prikazani su na kraju ovog poglavlja.
• Osmislite nedjeljnu tabelu aktivnosti koja će zadovoljiti vaše lične potrebe, ili kupite ukoričen planer.
Podijelite polja tabele na jednočasovne ili polučasovne blokove. Označite dane u nedjelji, počev od
nedjelje ili ponedjeljka.
• Prvo što treba zabilježiti u tabelu jesu one redovne aktivnosti čije se satnice ne mijenjaju iz nedjelje

191
 u nedjelju. Kod kućnih planera, zabilježite ove podatke prije kopiranja tabele za buduću upotrebu.
Primjeri redovnih aktivnosti su:
o obroci
1. Pažnja o spavanje
i slušanje o klupski sastanci
o posao
o časovi s tutorom
o sportski treninzi, igre ili vježbanje
• Zabilježite sve druge aktivnosti koje nisu redovni događaji. Provjerite mesečne planere (ili nastavne
planove predmeta) kako biste utvrdili rokove za sve aktivnosti, ne samo one važnije. Podijelite velike
zadatke na manje, i odredite sopstvene rokove za svaki od njih. Procijenite koliko dugo će vam biti
potrebno da završite svaki od zadataka. Ako niste sigurni, odaberite duži period vremena. Napišite
kratke opise svake aktivnsoti na odgovarajućim mestima u nedeljnoj tabeli. Primjeri aktivnosti su:
o čitački zadaci
o sport ili vježbanje
6. Upravljanje o studijske grupe
vremenom o slušanje traka sa predavanja
o prepisivanje ili pregledanje bilješki
o odmaranje i rekreacija
o preuređivanje informacija
o razvijanje memorijskih pomagala
o obnavljanje materijala iz bilješki ili tekstova
o klupski sastanci ili aktivnosti
o obnavljanje gradiva
o sastanci s predavačem, trenerom ili mentorom
o istraživanje u biblioteci
o laboratorijski rad
• Držite popunjenu tabelu, ili njene kopije, na uočljivom mestu gde je možete provjeravati često.
Steknite naviku da periodično pogledate tabelu, na primjer svako jutro ili večer.
Dnevne tabele aktivnosti
Dnevne tabele aktivnosti imaju istu funkciju kao nedjeljni rasporedi – da detaljno isplaniraju aktivnosti
koje treba obaviti tokom dana. Jedina razlika između ova dva planera jeste da dnevne tabele prikazuju samo
jedan dan, dok nedjeljne tabele prikazuju sedam dana aktivnosti na jednom grafikonu.
Dnevne tabele aktivnosti se mogu kupiti ili ih pojedinac može sam napraviti. One prve obično
obuhvataju časove od 8:00 ujutru do 5:00 popodne i dolaze u prenosivom i stonom formatu. One druge se
mogu osmisliti tako da počinju i završavaju sa bilo kojim satom. Vremenski blokovi obično traju jedan sat i
počinju na pun sat, ali ovaj format se može modifikovati da odgovara ličnim željama. Različiti tipovi podataka
se mogu zabilježiti u dnevne tabele, uključujući domaće zadatke, društvene događaje, sastanke i radne
obaveze. Zadaci bi trebalo da budu što je moguće detaljnije opisani; uključite predmet zadatka i specifične
aktivnosti koje treba obaviti. Vidite odjeljak o nedjeljnim tabelama aktivnosti za dalja uputstva.

192
6.6 Šifrovanje pomoću boja i planeri domaćeg rada

Šifrovanje pomoću boja

U pogledu upravljanja vremenom, šifrovanje pomoću boja ima dvije primjene. Može se koristiti za
organizovanje informacija u vremenskim planerima ali i za evaluiranje upotrebe vremena. 1. Pažnja
Organizovanje informacija i slušanje
Kada bilježite informacije u semestralne, mjesečne, nedjeljne ili dnevne tabele, koristite različite
boje mastila da označite različite tipove aktivnosti. Na primjer, možete da zabilježite časove crnim mastilom,
zadatke crvenim, posao zelenim a društvene aktivnosti plavim. Sličan pristup je da ispišete sve aktivnosti
jednom bojom, ali da koristite različite markere da napravite razliku između tipova aktivnosti.
Ocjenjivanje upravljanja vremenom

Šifrovanje pomoću boja takođe predstavlja sredstvo za brzo procjenjivanje koliko je efikasno iskorišćeno vreme.
• Pokušajte da obilježite sve časove markerom u jednoj boji, a sve učenje van časa markerom druge
boje. Ako je vrijeme efikasno iskorišćeno, trebalo bi da bude duplo više ovih drugih časova nego
onih prvih.
• Ili, obilježite sve akademske aktivnosti markerom jedne boje, a sve društvene događaje markerom
druge boje. Ako ima više sati ovog drugog nego onog prvog, trebalo bi da ponovo ispitate svoje 6. Upravljanje
prioritete i rasporedite više vremena za akademske obaveze u budućnosti.
vremenom
• Treći pristup je da iskopirate originalni planer i potom upotrebite markere da označite kad su
zadaci obavljeni. Ako je zadatak obavljen u roku, obilježite ga jednom bojom. Ako je obavljen dan
ili dva nakon roka, obilježite ga drugom bojom. Upotrijebite treću boju da označite zadatke koji
su obavljeni tri ili više dana nakon roka. Ako ima više treće boje nego prve dve, ne upravljate baš
najbolje vremenom.
Planer domaćih zadataka (domaćeg rada)
Sljedeću tabelu možete koristiti da organizujete rokove za završetak zadataka na svakom od
kurseva. “Planerr domaćeg rada” je postavio Mengel (1992). Stavite kopiju planera domaćeg rada na prednje
korice sveski iz svakog predmeta. Zaljepite kopije na tablu u svojoj sobi. Provjeravajte tabelu svaki dan kako
biste se podsjetili predstojećih zadataka. Precrtajte zadatke nakon što ih završite.

KURS:
PREDAVAČ:
DOMAĆI RAD
Rok za predaju Opis Posebni zadaci
. . .
. . .
. . .
. . .
LABORATORIJSKE VJEŽBE
Rok za predaju Opis Posebni zadaci
. . .
. . .
. . .
. . .
RADOVI / PROJEKTI
Rok za predaju Opis Posebni zadaci
. . .
. . .
. . .
. . .
TESTOVI
Rok za predaju Opis Posebni zadaci
. . .
. . .
. . .
. . .

193
1. Pažnja
i slušanje

6. Upravljanje
vremenom

194
 1. Pažnja
i slušanje

7. Organizacija

195
1. Pažnja
i slušanje

196
7.1 Uvodne informacije o organizaciji
Organizacija označava čuvanje stvari na predvidljivim mijestima ili njihovo uredno i strukturirano
uređenje. Postoje dva aspekta organizacije. Biti organizovan znači održavati lični prostor urednim kako bismo
mogli da pronađemo nešto kada nam je potrebno. Biti organizovan takođe obuhvata čuvanje informacija koje
naučimo tokom studija urednim kako bismo ih bolje razumjeli, obradili i zapamtili. Jedno može ići bez drugog, 1. Pažnja
ali obe komponente organizacije su vrijedne vašeg truda da ih dostignete.
Organizacija nije nepromjenljivo pitanje. Postoje različita stanja organizacije koja variraju od osobe
i slušanje
do osobe. Organizacija je lična stvar. Ono što je organizovano po mišljenju jedne osobe ne mora da deluje
organizovano nekoj drugoj. Važno je razviti organizacione strategije koje vama lično odgovaraju. Strategije
opisane na ovoj strani trebalo bi da vam pomognu da razvijete spektar pristupa koji su u skladu sa vašim
ličnim potrebama.

Svrhe organizacionih strategija

Organizacione strategije utiču na brojne aspekte studentskog života. Neke strategije su osmišljene
da organizuju njihov lični prostor. Druge su namjenjene organizovanju informacija iz knjiga, predavanja i
drugih izvora.

Prednosti organizacionih strategija

7. Organizacija
Jedna od prednosti bolje organizovanosti je u tome što ona štedi vreme provedeno u traženju
zagubljenih knjiga, bilježaka i drugih predmeta. To, opet, pomaže osobi da izbegne frustracije, i stres koji
nastaju kad ne uspeva da pronađe nešto važno. Dobre organizacione vještine pomažu u odstranjivanju
jednog činioca koji navodi ljude da odugovlače. Ako ne možete da pronađete zadatak, lako je odložiti njegovo
otpočinjanje. Ako možete da pronađete zadatak, izgubili ste jedan izgovor za odugovlačenje.
Na sličan način, biti organizovan umanjuje uzročnike odvraćanja pažnje. Neki ljudi ne mogu da
počnu projekat ako njihovo uređenje nije uređeno. Ako održavate stvari u nekom vidu reda, možda će vam
pažnja manje lutati i bićete koncentrisaniji na zadatak koji imate. Informacije koje su organizovane lakše je
zabeležiti u memoriji i prizvati iz nje. Proces reorganizovanja informacija nakon što ste ih pročitali, ili čuli na
času odličan je način sumiranja novog materijala. Koristi toga su očite; mogućnost da djelotvorno uredite
informacije pozitivno će uticati na učestvovanje u času kao i uspeh na testu.

197
 7.2. Specifične organizacione strategije
Strategije za organizovanje ličnog prostora i informacija su :
• Prostorna organizacija
• Uvod u prostornu organizaciju
1. Pažnja
• Organizovanje svoje sobe
i slušanje
• Organizovanje prostora za učenje
• Organizovanje informacija
• Uvod u organizovanje informacija
• Šifrovanje pomoću boja
• Registratori
• Bilježnica za sličnosti-razlike
• Hijerarhijske bilježnice (rasporedi)
• Dijagrami
• Kratki pregledi
• Grafikoni kontinuuma (grafikoni skala)
• Matrice (tabele)
• Mape «riblja kost»
7. Organizacija
• Paukove mreže
• Mapa reči-uzorka (pojmovna ili semantička mapa)
• Grafikon mišljenja
• Model resa
• Fleš-karte (pojmovne karte)
• Spiskovi tekućeg pojma (spiskovi razdvojenih stranica rečnika)

Uvod u prostornu organizaciju

Strategije prostorne organizacije bave se održavanjem reda u sopstvenom fizičkom prostoru. Za

studente, važno je da im soba i prostor za učenje budu uredni kako bi lako pronašli materijal za učenje i
kako im ništa ne bi odvraćalo pažnju.

7.2.1. Organizovanje sopstvene sobe

Prostorna organizacija je važna za pronalaženje materijala za učenje i drugih predmeta kada su
potrebni. Ako je soba uredna, manje će nam odvraćati pažnju od akademskih zadataka i uštediće vrijeme
potrošeno na traženje predmeta.
Organizovanje svoje sobe ne znači da ona treba da bude tip-top sređena i uredna. Biti organizovan
znači da stvari imaju svoje mjesto i da možete lako da ih pronađete. Stoga, čak i neuredni i aljkavi ljudi mogu
i treba da budu organizovani.
Organizujte sobu tako da postoji mesto za sve vaše radne materijale i da im možete pristupiti lako.
Organizovanje prostora za učenje je razmotreno u sledećem odjeljku ove strane. Odvojite dio sobe za lične
predmete poput kozmetike, fena za kosu itd. Odredite drugi dio za hranu, posudu za kafu, aparat za kokice, itd.
Uređivanje sobe trebalo bi da postane deo studentove svakodnevne ili nedelje rutine. Može biti
potrebno reorganizovati sobu periodično.

198
7.2.2. Organizovanje prostora za učenje
Prostorna organizacija je važna za pronalaženje materijala za učenje i drugih predmeta kada
su potrebni. Ako je prostor za učenje uređen, predstavlja jedan manje uzročnik odvlaćenja pažnje od
akademskih zadataka i štedi vrijeme utrošeno na traženje stvari. 1. Pažnja
Odvojite poseban dio sobe gde se većina radnih zadataka može obavljati. Obično je pisaći sto središnja tačka i slušanje
prostora za učenje. Prostor za učenje bi trebalo da ima sljedeće odlike. Treba da bude tih i bez ometača poput
postera, prozora, televizije i/ili muzičkog uređaja. Treba da omogućava lak pristup materijalima za učenje.
Treba da bude udoban u smislu temperature i fizičke udobnosti, ali ne toliko udoban da podstiče osobu da
zaspi. Za više informacija o eliminisanju spoljnih ometanja pažnje, pogledajte taj odjeljak na strani Pažnja i
slušanje.
Kupite police ili komode za knjige kako biste razvrstali udžbenike, priručnike za laboratorijske viježbe,
registratore, itd. Cigle i komadi šperploče su relativno jeftina alternativa komodama za knjige.
Kupite nekoliko kutija za papire kako biste razdvojili zadatke, klupske aktivnosti i pisane radove, i
lične papire, račune ili pisma. Razdvojite papire prema prioritetu pomoću fascikli. Na primjer, obilježite fasciklu
sa «Hitno» za zadatke kojima se hitno treba pozabaviti, a drugu fasciklu «Manje hitno» za manje hitne
obaveze.
Neka pomoćne alatke za učenje budu pri ruci, na policama ili stolu. Pomoćne alatke uključuju
riječnik maternjeg i riječnike stranih jezika, riječnik sinonima i stilske priručnike. Postavite planere i rasporede
upravljanja vremenom na istaknuta mesta kao što su površina stola, iznad stola, na vrata, iznad frižidera
ili na ogledalo. Za više informacija, pogledajte strategije upravljanja vremenom na strani o Upravljanju 7. Organizacija
vremenom.
Organizujte pribor za učenje i čuvajte ga na jednom mestu na ili u stolu. Trebalo bi da imate sledeći
pribor pri ruci za obavljanje zadataka: hemijske i grafitne olovke, gumice, markere, olovke u boji, ljepljivu
traku, ljepak, spajalice, heftalicu, spravu za bušenje rupa u papiru, digitron, uglomjer i lenjir. Mogli biste i da
razmislite o tome da napravite «putnu torbu» pribora koju lako možete ubaciti u ranac za upotrebu u učionici
ili laboratoriji.

7.2.3. Uvod u organizaciju informacija

Informacije dobijene na predavanjima, iz udžbenika, filmova i drugih izvora mogu se organizovati
pomoću jedne ili više strategija. Organizacija informacija pomaže pamćenju, pisanju bilježaka, pripremi
za testove, polaganju testova i pisanju. Studenti bi trebalo da pokušaju da koriste nekoliko strategija
organizacije informacija. Tip organizacije će zavisiti od prirode informacija, prirode zadatka koji treba obaviti
i učenikovog omiljenog stila učenja.
Pored šifrovanja pomoću boja i registratora, ovaj odeljak opisuje i prikazuje trinaest pristupa
organizovanju informacija. Barem tri slike date su uz svaku strategiju: prazan model koji se može odštampati
za ličnu upotrebu, opšta slika koja prikazuje kako se organizator informacija koristi i barem jedan ispunjen
primer sa informacijama iz sadržaja određenog predmeta. Tih trinaest strategija su:
1. Planer
2. i sličnosti-razlika
3. Hijerarhijski planeri
4. Grafikoni
5. Sumiranja
6. Grafikoni kontinuuma (grafikoni skale)
7. Matrice (tabele)
8. Mape «riblja kost»
9. Paukove mreže
10. Mapa reči-uzorka (pojmovna mapa ili semantička mapa)
11. Grafikon mišljenja
12. Model resa
13. Fleš-karte (pojmovne karte)
14. Spiskovi tekućeg pojma (spiskovi podeljenih strana rečnika)

199
 7.2.4. Šifriranje pomoću boja
Šifriranje pomoću boja može se koristiti za organizovanje bilježaka sa predavanja, materijala za
učenje i školskog pribora, planera upravljanja vremenom i materijala za pripremu za testove.
1. Pažnja
Bilješke sa predavanja
i slušanje
Šifrovanje pomoću boja se može koristiti za organizovanje bilježaka sa predavanja nakon
časa. Strategija je detaljnije opisana u odjeljku Šifrovanje pomoću boja u odeljku Hvatanje bilježaka. Za
organizovanje bilježaka pomoću boja, prvo ovlaš pregledajte bilješke kako biste stekli opšti utisak o sadržaju
predavanja. Zatim uporedite bilješke sa udžbenikom i/ili silabusom da biste odredili važnije teme obrađene
u bilješkama. Dodjelite boju svakoj od važnijih tema, i obilježite odgovarajućom bojom sve informacije koje
pripadaju svakoj od tema. Bilješke se potom mogu reorganizovati prema važnijim temama.
Ova strategija je posebno korisna za kurseve na kojima se predavač šeta među različitim temama.
Takođe omogućava da se materijal iz udžbenika ubaci u bilješke, čime će one postati potpunije i tačnije za
upotrebu u pripremi ispita.

Materijali za učenje i školski pribor

Koristite boje da organizujete materijale za učenje i školski pribor. Kupite sveske, registratore i
7. Organizacija fascikle različitih boja, i dodjelite svakom predmetu drugačiju boju. Time ćete lakše pronaći potreban mateijal
pre nego što odjurite na čas ili učenje. Naljepnice na disketama za računare takođe se mogu obojiti u skladu
sa određenim predmetima ili zadacima.

Upravljanje vremenom

Još jedna organizaciona upotreba šifrovanja pomoću boja odnosi se na upravljanje vremenom. Sa
jedne strane, boje se mogu koristiti za naglašavanje ili razlikovanje različitih aktivnosti (npr. čas, rad, učenje,
vježbanje, društveni događaji) u planerima upravljanja vremenom. Sa druge strane, šifrovanje pomoću boja
može se koristiti za procjenu navika u upravljanju vremenom. Za više informacija o ovim strategijama, vidite
Šifrovanje pomoću boja na strani o Upravljanju vremenom.

Priprema za test

Šifrovanje pomoću boja može se koristiti na raznovrsne načine tokom pripremanja ispita. Prvo,
pokušajte da ispišete fleš karte o različitim temama u različitim bojama mastila ili na različitim bojama karata.
Drugo, koristite različite boje mastila da uredite informacije u sumiranom obliku. Kako bi se razlikovale glavne
tačke od propratnih detalja, napišite one prve u jednoj boji, a ove druge u drugoj. Kako bi se razlikovale informacije
vezane za različite teme, napišite glavne tačke i propratne detalje za svaku temu u različitoj boji. Treće, odredite
važne informacije u bilješkama ili udžbeniku pomoću markera u boji. Budi kreativni! Smislite druge načine za
upotrebu boja kako bi se označili odnosi i veze između informacija koje treba naučiti za test.

7.2.5. Registratori
Registratori, papir i graničnici se veoma preporučuju za organizovanje bilježaka i drugih papira.
Predmetni papiri, uključujući bilješke, ispite, domaće zadatke, umnožene materijale i silabuse, uspješno
se organizuju pomoću registratora. Registratori nam omogućuju da organizujemo predmetne materijale na
jednom mjestu i lako ih je preneti do učionice ili biblioteke.
Registratori nude brojne prednosti u odnosu na sveske sa spiralom. Prvo, bilješke se mogu lako
ubaciti ili izvaditi u cilju reorganizovanja, prepisivanja ili pregledanja. Drugo, dodatni predmetni papiri mogu
se organizovati i dodati pomoću sprave za bušenje papira. Time se svi predmetni materijali smeštaju na
jedno mjesto radi lakšeg učenja. Treće, graničnici se mogu ubaciti radi razdvajanja bilježaka prema važnijim
temama ili radi odvajanja bilježaka od silabusa, umnoženog materijala, testova, domaćih zadataka ili drugih
predmetnih papira. Četvrto, registratore je lako prenjeti iz učionice u sobu ili biblioteku. Peto, registratori
omogućavaju da se lakše pronađe materijal nego u sveskama sa spiralom. Konačno, većina registratora
imaju unutrašnje džepove za smještanja dodatnog papira.

200
Sljedeći spisak sumira savete za uspješno korišćenje registratora.
Kupite registrator za svaki predmet svakog tromjesečja ili semestra. Kupite određene boje za
različite predmete ako želite. Na primer, koristite crvene registratore za glavne predmete, plave registratore
za naučne predmete, zelene za istoriju, itd. Upotreba različitih boja olakšava pronalaženje pravih registratore
kada su potrebni za čas ili učenje. Obilježite uži dio i/ili prednju koricu svake sveske imenom predmeta i
1. Pažnja
vašim imenom. Zapišite i svoju adresu i/ili telefonski broj unutar nje u slučaju da bude izgubljena. Koristite i slušanje
naljepnice umesto da pišete markerom direktno na registrator; naljepnice se mogu ukloniti i zamjeniti lakše
ako registrator budete koristili u neku drugu svrhu.
Kupite granične stranice koje ćete staviti u registratore. Upotrijebite ih da razdvojite različite teme
u bilješkama ili da odvojite bilješke od drugih predmetnih papira kao što su ispiti, umnoženi materijali i
domaći zadaci.
Preuredite i prepišite svoje bilješke po potrebi.
Stavite bilješke u odgovarajuće odjeljke registratora.
Kupite ili pozajmite spravu za bušenje papira kao biste mogli da dodate predmetne papire u
registrator. Stavite silabuse, ispite, domaće zadatke i umnoženi materijal u odvojene odjeljke registratora, ili
ih dodajte prema temi iza svakog od odeljaka bilježaka.

7.2.6. Planeri sličnosti i razlika 7. Organizacija

Planeri sličnosti i razlika se koriste da grafički ilustruju ili rezimiraju ono po čemu se dva ili više
pojmova razlikuju ili su slični. Vrlo su korisni za šifrovanje informacija za eseje na ispitima. Planeri sličnosti
i razlika mogu biti u tri oblika: kolone, matrica i Venov dijagram. Svaki od njih je opisan i ilustrovan u
nastavku poglavlja.

Planer sličnosti i razlika sa kolonama

Ovaj format nam omogućava da uporedimo dva ili više aspekata opšte teme. Informacije se
uređuju u odvojene kolone radi uočavanja sličnosti i razlika između stavki.

Opšti format organizatora sa kolonama

OPŠTA TEMA

Stavka 1 Stavka 2

detalj detalj
Prva glavna ideja detalj detalj

detalj detalj
Druga glavna ideja detalj detalj

detalj detalj
Treća glavna ideja detalj detalj

201
 Primjer popunjenog planera sa kolonama iz geografije prikazan je niže.

VULKANI
1. Pažnja
i slušanje
Štitasti Naslagani

bazni sastav granitni sastav

Tip Lave nizak nivo silicijuma visok nivo silicijuma

široke strane strme strane

Oblik nizak reljev visok reljef

Erupcije tihe eksplozivne

7. Organizacija
Primjeri Mauna Lua Mt. St. Helens

(D. Applegate, CAL)

Prazan planer sa kolonama

Planer sličnosti i razlika sa matricom

Matrica sličnosti i razlika je slična planeru sa kolonama po funkciji, ali ne i po formatu. Kod ove
strategije, jednostavne kolone se koriste za bilježenje sličnosti i razlika dva ili više pojmova (npr. osoba,
događaja, mesta, ideja). Matrice su takođe razmotrene na drugim mjestima u ovom poglavlju.

202
Format matrice sličnosti i razlika

STAVKA 1 STAVKA 2 STAVKA 3

1. Pažnja
Atribut 1
i slušanje

Atribut 2

Atribut 3

Atribut 4

Popunjena matrica sličnosti i razlika iz istorije i arheologije

7. Organizacija
ANTIČKE CIVILIZACIJE
Bliski istok Egipat Peru

Monumentalna piramide piramide

zigurati
arhitektura hramovi terase

hijeroglifi
Pismo klinasto nijedno
koptsko

Političke
sekularne vjerske vjerske
vođe

Navodnjavanje kanali šaduf kanali

(D. Applegate, CAL)

Nepopunjena matrica

203
 Venov planer sličnosti i razlika

Venov dijagram je grafički planer koji nam omogućava da uporedimo samo dva aspekta opšte
teme. Informacije se uređuju u dva velika kruga koji se međusobno sjeku i od kojih je svaki označen nazivom
1. Pažnja pojma. Odlike koje su jedinstvene za svaki od pojmova ispisuju se u onim dijelovima krugova koji se ne
i slušanje sjeku međusobno. Odlike koje dijele oba pojma ispisuju se u međusobno presječenim dijelovima krugova.
U poređenju sa planerima sa kolonama i sa matricama, sličnosti i razlike su jasnije označene u Venovom
dijagramu.

Venovi planeri se ispisuju u sledećem formatu

:

STAVKA 1 STAVKA 2

7. Organizacija
svojstva svojstva svojstva

jedinstven za sličan kod jedinstven za

stavku 2 obje stavke stavku 2

Primjeri popunjenog Venovog planera iz istorije i komunikacije

NELLIE AMELIA
BLY EARHART

rođena 1867 rođena 1898.

napisala knjigu posle blyeve
putnice
tokom 1890-ih avanturiste prva žena
možda je koja je preletjela
prekoračila put Atlantski okean
za Earthartovu usudile se
da pokušaju
proputovala oko nestala
nemoguće
svijeta na brodu pokušavajući da
za 72 dana preleti oko svijeta

(Hennings, 1993, str. 369)

204
 TRADICIJE U ISTRAŽIVANJU KOMUNIKACIJE
SAD EVROPA

objektivno istorijsko
1. Pažnja
i slušanje
evrocentrično
naglašava kulturno
kvantitativno racionalnost
fokus na kritičko
pojedince
fokus na dijelove
naučno uticaj marksizma

Prazan Venov dijagram

7. Organizacija

7.2.7. Hijerarhijski planeri (skupovi)

Hijerarhijski planeri (skupovi) se koriste za uređivanje informacija koje se kreću od opšte
kategorije ka sve pojedinačnijim kategorijama. Jedna od prednosti hijerarhijskih mapa je ta što one
pomažu studentima da shvate odnose između povezanih termina ili ideja. Uz to, kod hijerarhijskih mapa
studenti mogu da uvide da termini na istom nivou u hijerarhiji imaju nivo opštosti i pojedinačnosti koji se
može porediti. Takođe, hijerarhijske mape su vjerovatno poznate većini studenata u obliku genealogija ili
porodičnih stabala.
Hijerarhijske mape se često uređuju odozgo nadole; drugim rečima, glavni pojam se smjesti na vrh
strane, a njemu podređeni pojmovi se smeštaju ispod. Hijerarhijske mape se mogu crtati i sa glavnim pojmom
na levoj strani, a podređenim pojmovima desno. Ovaj drugi format može biti koristan ako hijerarhija implicira
prostorne distinkcije.
Ovde su opisana i ilustrovana tri hijerarhijska formata: kolona, mreža i stablo. Mreža i stablo su vrlo
slični.

Hijerarhija u kolonama
Ova hijerarhijska strategija obuhvata uređivanje glavnih ideja i propratnih detalja za neku temu u
niz kolona poredanih jedna pored druge. Uključen je i prostor za pisanje rezimirajućeg iskaza.

205
 Opšti format hijerarhije:

TEMA
1. Pažnja GLAVNA IDEJA GLAVNA IDEJA GLAVNA IDEJA
i slušanje

propratni detalj propratni detalj propratni detalj

propratni detalj propratni detalj propratni detalj

propratni detalj propratni detalj propratni detalj

rezimirajući iskaz

7. Organizacija
Primjer popunjene hijerarhije u kolonama sa informacijama iz antropologije

ŠKOLSKA POLITIKA ZA AMERIČKE STAROSJEDEOCE

(početak XX vijeka)

RAZDVAJANJE KULTURNA PROMJENA DISCIPLINA

daleko od kuće jezik fizička

razdvajanje
religija verbalna
plemena

razdvajanje
odjeća mentalna
rođaka
Djeci je uskraćivan kontakt sa kućom, drugom djecom iz plemena i rođacima. Bila su
primoravana da napuste svoje tradicije i svoj evropski jezik, vjeru i odjeću. Militaristički
oblik discipline uključivao je fizičko, verbalno i mentalno zlostavljanje
(D. Applegate. CAL)

206
 Primjer nepopunjene šeme za hijerarhiju u kolonama:

1. Pažnja
i slušanje

7. Organizacija

Mrežna hijerarhija

Mrežni planeri koriste «balone» (ili neki drugi oblik) da urede informacije od opštih ka pojedinačnim.
Može se koristiti da se organizuju uzročne informacije (npr. uzroci inflacije), hijerarhijske informacije (npr.
porodično stablo) ili grananje proceduralnih informacija (npr. sistem organa za varenje).

Primjer opšteg formata mrežne hijerarhije.

TEMA

Osnovna Osnovna Osnovna

ideja ideja ideja

detalj detalj detalj detalj

detalj

207
 Primjer popunjene mrežne hijerarhije pomoću informacija iz računarstva :

RAČUNARSKI
SISTEM
1. Pažnja
i slušanje

hardver softver

operativni
ulazni izlazni aplikacije
sistem
uređaji uređaji

CPU štampač
tastatura
baza obrada
monitor podataka teksta
7. Organizacija miš
radne
mreža
tabele

ALU CU registri bus

Primjer praznog modela mrežne hijerarhije:

208
Hijerarhija u obliku stabla

Planer u obliku stabla, varijacija mrežnog planera, koristi linije da uredi informacije od opštih ka
pojedinačnim. Može se koristiti za organizovanje uzročnih informacija (npr. uzroci inflacije), hijerarhijskih
informacija (npr. porodično stablo) ili grananje proceduralnih informacija (npr. sistem organa za varenje). 1. Pažnja
i slušanje
Primjer opšteg formata hijerarhije u obliku stabla:

B C

D E F G

H I Ј K L
7. Organizacija
М N O P Q R

Ispod su prikazani popunjeni primjeri hijerarhija u obliku stabla pomoću podataka iz sociologije i biologije.

DEVIJANTNO PONAŠANJE

DROGE SEKSUALNO MENTALNE BOLESTI KRIMINAL

prostitucija brojni partneri psihoze neuroze nasilan admini- bez imovina

strativni žrtava

(D. Applegate, CAL)

pronevjera monopol kockanje

209
 CARSTVO BILJAKA

1. Pažnja nezelene biljke zelene biljke

i slušanje
jednoćelijske višećelijske

vaskularne nevaskularne

sjemenaste biljke paprat rastavić mahovine

angiosperme gimnosperme

grašak pasulj hrast kedar bor

7. Organizacija
Primjer prazne hijerarhije u obliku stabla:

7.2.8. Grafikoni
Grafikoni koriste strijelice i kvadrate, krugove ili druge geometrijske oblike da prikažu odnose
između različitih informacija. Obimno se koriste u računarskom programiranju, a mogu se iscrtati tako da
organizuju informacije u širokom spektru predmeta. Naročito su korisni za organizovanje proceduralnih
informacija i cikličnih odnosa.
Ako želite da napravite razliku između drugačijih tipova informacija na grafikonu, možete koristiti
različite geometrijske oblike ili mastilo u različitoj boji. Strijelice povezuju srodne elemente na grafikonu i
ukazuju pravac.

Ovom prilikom je prikazano nekoliko tipova grafikona: ciklični, linearni, lanac događaja i
kombinacije.

210
Ciklični grafikon

Interakcije između niza povezanih događaja ili pojava (npr. računarska mreža, ciklus kretanja vode)
prikazane su na cikličnim grafikonima. Oni obično prikazuju zatvorene sisteme pojava. 1. Pažnja
i slušanje
Opšti format cikličnog grafikona:

2 4

7. Organizacija

Primjer popunjenog cikličnog grafikona sa prikazom koraka u naučnom metodu:

NAUČNI METOD

posmatranja testiranje

obavještenje

(D. Applegate, CAL)

211
 Model cikličnog grafikona:

1. Pažnja
i slušanje

7. Organizacija

Linearni grafikon

Informacije ili pojave koje su neciklično povezane najbolje se prikazuju linearnim grafikonima.
Kod ovog tipa grafikona, pojave imaju početnu tačku i završnu tačku, sa središnjim koracima ili elementima
između. Odnosi su prikazani strijelicama. Linearni grafikoni se mogu urediti odozgo nadole ili slijeva nadesno.
Jedan ili nekoliko geometrijskih oblika se može koristiti za prikazivanje informacija.

Opšti format linearnih grafikona:

1 2 3 4

212
Primjeri popunjenih linearnih grafikona za retoriku, biologiju i matematiku:

DIJELOVI GOVORA MOTIVISANI NIZ

privlačenje pažnje pažnja 1. Pažnja

i slušanje
teza
potreba

pregled
zadovoljenje

razrada
vizualizacija

rezime
akcija

završni iskaz
(D. Applegate, CAL)
7. Organizacija

DIOBA ĆELIJA
MITOZA

Profaza

Metafaza

Anafaza

Telofaza

(D. Applegate, CAL)

213
 SABIRANJE RAZLOMAKA

1. Pažnja
i slušanje pomnoži svedi
nađi
svaki saberi na cijeli
najmanji
razlomak brojioce broj
zajednički
sa 1
imenilac

(D. Applegate, CAL)

Prazni modeli linearnih grafikona:

7. Organizacija

Lanac događaja
Lanac događaja je poseban oblik grafikona koji prikazuje redosljed dešavanja u nekom događaju.
Lanac počinje početnim događajem, a završava se konačnim ishodom.

214
 Opšti format lanca događaja:

uzročni događaj
Događaj 1
1. Pažnja
i slušanje
Događaj 1

Događaj 1

Događaj 1

Događaj 1

Događaj 1
7. Organizacija
konačni ishod

Specifičan primjer lanca događaj za istoriju i arheologiju :

PAD ACTEKA
1519 - 1521

legende i tajanstveni predznaci

Cortesov dolazak

Španci se ujedinjuju sa neprijateljima Acteka

Španci ubijaju Motecuhzomu

dvogodišnja borba

pad prestonice Acteka

(D. Applegale. CAL)

215
 Model praznog lanca događaja:

1. Pažnja
i slušanje

7. Organizacija
Grafikon kombinacija
Grafikoni kombinacija kombinuju aspekte cikličnih i linearnih grafikona da prikažu složenije odnose
među idejama. Korisni su ako postoji nekoliko alternativa u jednom ili više koraka procesa koji se prikazuje.

Uopšteni format grafikona kombinacija:

3d 3c

1 2 4

3а 3b

216
Popunjen primjer grafikona kombinacija koji prikazuje proces pisanja :

PROCES PISANJA
1. Pažnja
Odabrati temu
i slušanje

Obaviti istraživanje

Organizovati ideje

Napisati 1. verziju Izvršiti korekturu

7. Organizacija

Konačna verzija

Napraviti kopije

(D. Applegate, CAL)

Prazan model grafikona kombinacija:

7.2.9. Kratki pregledi

Strategija kratkih pregleda obuhvata organizovanje informacija tako da je uključeni materijal praćen
spoljašnjim, ali srodnim informacijama. Drugim riječima, informacije se uređuju od opštih ka posebnim.
Pravljenje kratkih pregleda je prilično svestran format za uređivanje informacija jer se može
modifikovati tako da odgovara ličnim potrebama i željama. Na primjer, pregledi mogu biti formalni ili neformalni
(npr. sa ili bez rimskih cifara), a simboli za razlikovanje uključenog i spoljašnjeg materijala mogu se razlikovati.
Informacije u obliku kratkog pregleda pomažu studentu da otkrije i razumije odnose i asocijacije između
različitih pojmova i ideja. Pregledi se mogu praviti i za materijal sa predavanja i iz udžbenika.

217
 Sljedeći pasusi opisuju i prikazuju tri oblika kratkih pregleda: konvencionalne pisane preglede,
preglede problem-rješenje i preglede ljudske interakcije. Pisanje kratkih pregleda je obrađeno i u poglavlju
«Vođenje bilježaka».

1. Pažnja Pisani pregledi

i slušanje Koristite glavne naslove u poglavljima u tekstu da napravite glavne stavke pregleda. Svaka glavna
stavka pregleda bi trebalo da pokriva jednu glavnu temu. Uredite informacije unutar stavke od najopštijih
ka najposebnijim, uvlačeći red svaki put kada se nivo opštosti promeni. Svi nivoi se mogu, ali ne moraju,
upotrebiti.
Najčešći simboli korišćeni u kratkim pregledima su rimske cifre, velika i mala slova, i brojevi. Drugi
simboli se mogu dodati ili oduzeti za pravljenje manje formalnog pregleda.
Kratki izrazi, simboli, stenografija i skraćenice se mogu koristiti za bilježenje informacija u pregled.
Crteži ili slike mogu se dodati desno od bilješki ili između redova.

Primjer formata formalnog pisanog pregleda:

I. NAJOPŠTIJA INFORMACIJA O TEMI

A. Opštija
1. Najmanje opšta
7. Organizacija a. najmanje posebna
b. najmanje posebna
(1) posebnija
(2) posebnija
(a) najposebnija (specifična)
(b) najposebnija
B. Opštija
1. Najmanje opšta
2. Najmanje opšta
a. najmanje posebna
b. najmanje posebna
3. Najmanje opšta
a. najmanje posebna
b. najmanje posebna
(1) posebnija

II. NAJOPŠTIJA INFORMACIJA O DRUGOJ TEMI

A. Opštija
1. Najmanje opšta
a. najmanje posebna
B. Opštija
1. Najmanje opšta
2. Najmanje opšta
a. najmanje posebna
b. najmanje posebna
3. Najmanje opšta
a. najmanje posebna
b. najmanje posebna
(1) posebnija
C. Opštija
1. Najmanje opšta
2. Najmanje opšta
a. najmanje posebna

218
III. NAJOPŠTIJA INFORMACIJA O TREĆOJ TEMI
A. Opštija
1. Najmanje opšta
a. najmanje posebna
B. Opštija 1. Pažnja
1. Najmanje opšta i slušanje
2. Najmanje opšta
Primjer popunjenog formalnog kratkog pregleda za arheologiju ( Applegate, CAL):

PORIJEKLO POLJOPRIVREDE

I. POLJOPRIVREDA U POREĐENJU S LOVOM-SAKUPLJANJEM

A: Prednosti poljoprivrede
1. Efikasnije iskorišćavanje zemlje
a. zemljoradnja: 1km2 izdržava 50 ljudi
b. lov-sakupljanje: 25-30 km2 izdržava 5-6 ljudi
2. Pozdaniji izvor hrane tokom godine (uz skladištenje)
3. Više slobodnog vremena u nekritičnim sezonama

B. Mane poljoprivrede 7. Organizacija

1. Neuhranjenost
a. poljoprivrednici često pate od nedostatka proteina
2. Intenzivan rad u ključnim sezonama
3. Visok rizik ako propadne ljetina/stoka

II. PREPOZNAVANJE PRIPITOMLJENIH VRSTA U ARHEOLOŠKIM IZVORIMA

A. Biljke
1. Sijeme je veće po veličini
a. primer: od teosinta do kukuruza
b. primer: pripitomljeni suncokret je barem 5 mm
2. Opne sijemena su deblje
3. Pronalaze se izvan dometa prirodne rasprostranjenosti

B. Životinje
1. Morfologija rogova se menja
a. primer: ovca
2. Veličina tijela se mijenja
3. Promjene u krznu i omotaču
4. Rasprostranjenost pola-uzrasta u zbirkama skeleta
a. malo starih mužijaka
b. mnogo ubijenih mladih mužijaka
c. mnogo starih ženki
5. Pronalaze se izvan dometa prirodne rasprostranjenosti

Primer popunjenog pregleda ali u manje formalnom obliku (D. Applegate, CAL):

PORIJEKLO POLJOPRIVREDE

■ POLJOPRIVREDA U POREĐENJU S LOVOM-SAKUPLJANJEM

• Prednosti poljoprivrede
1. Efikasnije iskorišćavanje zemlje
zemljoradnja: 1km2 izdržava 50 ljudi
lov-sakupljanje: 25-30 km2 izdržava 5-6 ljudi
2. Pozdaniji izvor hrane tokom godine (uz skladištenje)

219
 3. Više slobodnog vremena u nekritičnim sezonama

• Mane poljoprivrede
1. Neuhranjenost
1. Pažnja poljoprivrednici često pate od nedostatka proteina
i slušanje 2. Intenzivan rad u ključnim sezonama
3. Visok rizik ako propadne ljetina/stoka

■ PREPOZNAVANJE PRIPITOMLJENIH VRSTA U ARHEOLOŠKIM IZVORIMA

• Biljke
1. Sijeme je veće po veličini
primer: od teosinta do kukuruza
primer: pripitomljeni suncokret je barem 5 mm
2. Opne sijemena su deblje
3. Pronalaze se izvan dometa prirodne rasprostranjenosti

• Životinje
1. Morfologija rogova se menja
primer: ovca
2. Veličina tijela se menja
7. Organizacija 3. Promjene u krznu i omotaču
4. Rasprostranjenost pola-uzrasta u zbirkama skeleta
malo starih mužijaka
mnogo ubijenih mladih mužijaka
mnogo starih ženki
5. Pronalaze se izvan dometa prirodne rasprostranjenosti

220
Prazan model kratkog pregleda:

I.
A.
1.
a.
(1)
(2)
1. Pažnja
b.
(1) i slušanje
(2)
c.
(1)
(2)
2.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)
3.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)
II.
A.
1.
a.
(1)
b.
(2)
(1)
7. Organizacija
(2)
c.
(1)
(2)
2.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)
3.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)
III.
A.
1.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)
2.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)
3.
a.
(1)
(2)
b.
(1)
(2)
c.
(1)
(2)

Pregled problem-rešenje
Informacije o nekom problemu, kao što je bliskoistočna kriza ili vožnja u pijanom stanju, mogu biti
organizovane grafički pomoću pregleda problem-rešenje. Ovaj pregled ima tri polja za uređivanje informacija.
Problem se navodi u gornjem polju; u pitanju može biti «ko», «šta» ili «zašto». U središnjem polju zapisuju se
pokušana rješenja za problem i rezultati svakog od njih. Krajnji rezultat je rezimiran u donjem polju.

221
 Opšti format pregleda problem-rješenje :

Šta
1. Pažnja PROBLEM Ko
i slušanje Zašto

Pokušana rješenja Rezultati

1 1
RJEŠENJE
2 2
3 3

KRAJNJI
7. Organizacija REZULTAT

Primjer popunjenog pregleda problem-rešenje za sociologiju:

TINEJDŽERSKA
PROBLEM
TRUDNOĆA

Pokušana rješenja
Rezultati
1 obrazovanje
RJEŠENJE 1 bez efekta
2 smanjeno
2 manje rođenja
finansiranje

KRAJNJI Manja socijalna pomoć je smanjila broj

REZULTAT rođenja među međugradskim tinejdžerima

222
 Prazan model pregleda problem-rešenje:

PROBLEM 1. Pažnja
i slušanje

RJEŠENJE

KRAJNJI
REZULTAT 7. Organizacija

Pregled ljudske interakcije

Ova strategija, osmišljena da organizuje informacije o interakcijama između dvoje ljudi (npr. Čerčil i
Staljin) ili dve grupe ljudi (npr. Izraelci i Palestinci), daje kratak pregled ciljeva, postupaka i ishoda dodira dveju
kultura. Gornji nivo određuje ciljeve svake od grupa, srednji nivo rezimira postupke i reakcije između grupa,
a donji nivo navodi krajnje ishode tih interakcija.

Primjer pregleda ljudske interakcije :

Osoba ili Osoba ili

CILJEVI
grupa 1 grupa 2

akcija reakcija

INTERAKCIJA akcija reakcija

akcija reakcija

Osoba ili Osoba ili

ISHODI
grupa 1 grupa 2

223
 Primjer popunjenog pregleda ljudske interakcije za istoriju i arheologiju :

ASTEČKO ŠPANSKI
CARSTVO KONKISTADORI
1. Pažnja

CILJEVI
i slušanje samoočuvanje potraga za blagom
i teritorijima

kidnapovanje i
dobrodošlica
ubistvo
strancima
Motecuhzome
INTERAKCIJA

proterivanje ujedinjavanje
Španaca iz actečkih
prestonice neprijatelja
zauzimanje
odbrana prestonice
7. Organizacija Tenochtitlan
ISHODI

gubitak carstva kontrola nad

depopulacija Meksikom

Prazan model pregleda ljudske interakcije:

CILJEVI
INTERAKCIJA
ISHODI

224
7.2.10. Grafikon kontinuuma (SKALARNI GRAFIKON)
Vremenske linije, stepeni i nijanse značenja mogu se urediti u okviru grafikona kontinuuma ili
skalarnog grafikona. Događaji ili pojave se dodaju između dve krajnje tačke grafikona. Grafikoni kontinuuma
mogu biti usmjereni vodoravno ili uspravno. 1. Pažnja
Ovdje su prikazani opšti formati vodoravnih i uspravnih grafikona kontinuuma. Što se tiče stepeni i i slušanje
nijansi značenja, krajevi kontinuuma predstavljaju dve krajnje tačke. Kod vremenski linija, najstariji događaji
se smještaju lijevo ili na dno, dok se skorašnjiji događaji smeštaju desno ili na vrh.

završna tačka završna tačka

najstarija najnedavnija

najnedavnija završna tačka

7. Organizacija

najstarija završna tačka

Primjeri popunjenih grafikona kontinuuma prikazani su ovde. Prva dva grafikona su vremenske
linije, vodoravna za antropologiju i uspravna za religiju. Treći primer je vodoravan grafikon stepeni za
arheologiju ili botaniku.

100 GODINA TEORIJE KULTURNE ANTROPOLOGIJE

Spenserova Vajtijeva
kulturna evolucija kulturna evolucija simbolijska

1890 istorijski 1940 kulturni 1990

partikularizam proces

(D. Applegale. CAL)

225
 GLAVNI DOGAĐAJI U BIBLIJSKOJ ISTORIJI

RIMSKO CARSTVO Pompej osvaja Judeju

1. Pažnja 63. p.n.e. Herod Veliki
Hrist rođen 6. p.n.e. (?), umro 26. n.e. (?)
i slušanje
HELENIZAM Aleksandar Veliki
328. p.n.e. grčki uticaj

MEKABEJA Seleukid (Sirija)

333. p.n.e. Antioh IV

NAKON PROGONA Vavilonci

538. p.n.e. pokoreni / Persijanci

7. Organizacija VAVILONSKI PROGON pad Jerusalima 587. p.n.e.

538. p.n.e. narod Judeje / Vavilonija

KRALJEVSTVO Saul ujedinio Izrael

1020. p.n.e. David - najveći kralj Izraela
Solomon
podjela - sjever / Izrael
jug / Judeja
Baal = bog plodnosti

SUDIJE Jošua vodi Jevreje da pokore Hanan

1200. p.n.e. Samuel - poslednji sudija‚

PROGON Mojsije vodi iz Egipta u Arapsku pustinju

1280. p.n.e. 10 zapovijesti na Sv. Snaju

PATRIJARHAT Osnivači jevrejske nacije:

MATRIJARHAT Avram, Isak, Jakov
1859. p.n.e.

PREISTORIJA Postojanje I-II Kain / Abel

Stvaranje Noje
Čovjekov grijeh Vavilonska kula

(J. Scheltz, CAL)

226
 FAZE U PRIPITOMLJAVANJU BILJAKA

divlje korijenje obrađivane pripitomljene

1. Pažnja
nezavisno od zavisno od i slušanje
ljudskog djelovanja ljudskog djelovanja
(D. Applegate, CAL)

Prazni modeli grafikona kontinuuma:

7. Organizacija

7.2.11. Matrice
Matrice ili tabele su popularan format za organizovanje informacija. U okviru ove strategije, glavne
teme se navode u naslovima kolona (ili redova). Atributi opisani za svaku stavku mogu ali ne moraju biti
navedeni u naslovima redova (ili kolona). Posebni detalji se ispisuju u poljima nastalim presjekom kolona i
redova; mogu se dodati linije razdvajanja.

Opšta matrica (sa linijama) :

STAVKA 1 STAVKA 2 STAVKA 3

Atribut 1

Atribut 2

Atribut 3

Atribut 4

227
 Primjeri popunjenih matrica iz istorije dati su niže. U prvoj su upotrebljene linije i atributi, dok ih u drugoj nema.

ANTIČKE CIVILIZACIJE
1. Pažnja Bliski istok Egipat Peru
i slušanje
Monumentalna piramide piramide
zigurati
arhitektura hramovi terase

hijeroglifi
Pismo klinasto nijedno
koptsko

Političke
sekularne vjerske vjerske
vođe

Navodnjavanje kanali šaduf kanali

(D. Applegate, CAL)

7. Organizacija

ANTIČKE VLADAVINE
ATINA RIM

Demokratija Republika

Svetost polisa - Rimski senat i narod - suverenitet

interes čitave grupe nasuprot je počivao u narodu a ne u bilo kom
pojedinačnom interesu obliku vladavine

Odluke donošene po principu volje Odluke donošene po principu

većine slobodnih muških građana narodnih skupština (izražavaju volju)
Senat (stvarna vlast)

Takođe i tiranin / vladar Bogati vladali kroz senat (oligarhija)

Kako su osvajali teritorije, pokorenim
Nema procesa naturalizacije muškim žiteljima davano pravo građana

Grad-država Carstvo

(E. Granitsas, CAL)

228
Prazan model matrice:

1. Pažnja
i slušanje

7.2.12. Mape u obliku riblje kosti

Tehnika riblje kosti je osmišljena da prikaže uzročne interakcije nekog složenog događaja (npr.
oružanog sukoba) ili složene pojave (npr. tekstonskih ploča). Ona opisuje glavnu ideju kroz sledećih šest pitanja:
Ko je bio uključen? Šta se desilo? Kada se dogodilo? Gde se dogodilo? Kako se dogodilo? Zašto se dogodilo? 7. Organizacija
Jedna od prednosti tehnike riblje kosti jeste što pomaže studentima da kodiraju informacije na način
koji pospješuje njihovu sposobnost odgovaranja na esejska pitanja. Korisna je strategija za kurseve istorije.
Kao što je ispod prikazano, mapa «riblja kost» je postavljena poput ribljeg skeleta. «Kičma»
mape predstavlja glavnu ideju ili pojam. «Kosti» mape predstavljaju šest pitanja o glavnoj ideji. Propratne
informacije za svako od šest pitanja napisane su pored svake od «kostiju».

Ko Uradio Kada
detalj detalj detalj
šta
detalj detalj detalj

detalj detalj detalj

detalj detalj detalj

Gdje Kako Zašto

Primjer popunjene mape «riblja kost» :

K
A

nakon igre kod kuće sjedi pozadi 2. godina

I
M

AT

nakon zabava M
O

mnogo studenata
I

K
ED

četvrtkom nije mu glavni predmet

E
T

velika prostorija
AT
PE

UČENIK OMETAČ
nezreo sa drugovima ostali se smiju
H
R

O
AZ
N

ne voli predmet sa samim sobom nastavnik ignoriše

EU

R
G

AB

A
O
Č

V
TI

R
EN
V

R
A

229
 Prazan model mape u obliku riblje kosti je dat niže.

1. Pažnja
i slušanje

7.2.13. Paukove mape

Paukove mape se koriste za opisivanje cetralne ideje pomoću tri ključna okvirna pitanja: Šta je
7. Organizacija centralna ideja? Koji su njeni atributi? Koje su njene funkcije? Jedna od prednosti paukovih mapa jeste ta
što pomažu studentima da naprave asocijacije i uvide odnose između centralnih pojmova, glavnih ideja i
propratnih detalja.

Informacija vezane za raznovrsne teme mogu biti organizovane pomoću paukovih mapa:
Predmeti
• minerali
• ćelije
• Afrika
• atomi
• centralni procesor

Procesi
• mejoza
• metamorfizam
• radioaktivno propadanje
Pojmovi
• altruizam
• evolucija
• operantno uslovljavanje
• ponuda i potražnja
Predlozi s potkrepljenjem
• kontrola naoružanja nije neophodna
• pacijenti oboleli od AIDS-a bi trebalo da koriste eksperimentalne lijekove
• abortus bi trebalo da ostane legalan

Kao što je prikazano, paukove mape imaju tri sastavna dela. Glavna tema ili pojam su smešteni
u krugu u centru strane ili kartice; on predstavlja «telo» pauka. Paukove «noge» predstavljaju glavne ideje
vezane za centralnu temu ili pojam. Propratni detalji se smeštaju na kratke crtice koje polaze od linija na
kojima su glavne ideje.

230
 JA detalj
D detalj

E
A

I
V detalj
N 1. Pažnja
i slušanje

LA
G
ТEMA

Primjeri popunjenih paukovih mapa za sociologiju, dramu, geologiju, istoriju i biologiju:

7. Organizacija
ST

svingeri S neuroze
LE

K
BO
E

prostitucija U psihoze
S

NA
AL

L
TA
NA

EN
М

DEVIJACIJA

nasilje
imovina
alkoholozam
ST

bez žrtava
NO

I
KR

narkotici AV administrativni
IS

MI
NA
Z

(D. Applegate, CAL)

231
 rukopis plan scenario

1. Pažnja
ŠTA SE IZVODI
i slušanje

POZORIŠTEI

PUBLIKA IZVODJENJE

muzika gluma
svjetlo scenografija
7. Organizacija (D. Applegate, CAL) kostimi

crvene bijela

crne ružičasta
JA
PR
UG

BO
E

MINERALI

ispod 3
3 do 5
taman
preko 5
AJ

ČV

staklast
SJ

RS
TI
NA

232
 ćerke

PORODICA
pisma 1. Pažnja
sanitarni PISAC dnevnici
sistem Ustav
i slušanje
časovnik s THOMAS
PRONALAZAČ
kalendarom JEFFERSON
mašina za
kopiranje državni
VIRGINIA
vođa
PREDSJEDNIK

(Roe, Stoodt, and Burns, 1987. p. 121) Kabinet

nasumično diskreciona
unutar malih A 7. Organizacija
IJ
KR

populacija A diversifikujuća
KC
ET

J
LE
N

SE
E

normalizujuća

EVOLUCIONI
PROCESI

3 do 5
JE

između N
MU
ŠA

populacija hromozomska
TA
JE
MI

CI
JA

(D. Applegate, CAL)

Prazan model paukove mreže:

233
 7.2.14. Mapa riječi-uzorka (POJMOVNA MAPA, SEMANTIČKA MAPA)
Mape riječi-uzorka, poznate i kao pojmovne mape ili semantičke mape, pomažu u organizovanju
novih pojmova i njihovih odlika. One rezimiraju odlike neke stavke i pružaju primjere za nju. Mape riječi-
1. Pažnja uzorka mogu se koristiti za organizovanje informacija o ljudima, mjestima ili idejama.
Jedna od prednosti mapi riječi-uzorka je ta što pomažu studentima da povežu suštinske odlike
i slušanje i primjere za važnije i manje važne pojmove. Ove mape takođe pomažu u organizovanju informacija za
odgovaranje na pitanja u objektivnim testovima i esejima.

Postoje četiri dela mape riječi-uzorka. Termin ili pojam se smješta u polje u sredini strane ili kartice.
Neposredno iznad njega je još jedno polje gde se ispisuje glavna kategorija kojoj ono pripada. Ovo polje bi
trebalo da odgovara na pitanje «Šta je to?». Desno od termina ili pojma je niz polja koje ukazuju na njegove
suštinske odlike. Ova polja odgovaraju na pitanje «Kakvo je to?».
Ispod termina ili pojma je niz polja koja pružaju primjere za dotični pojam.

Šta je to?

Kakvo je to?
7. Organizacija

Odlike
POJAM

Primjeri

Primjeri popunjenih mapa riječi-uzorka za sociologiju, hemiju i istoriju/zapadnu civilizaciju:

Šta je to?
tip društva
Kakvo je to?
specijalizacija

racionalnost
GESELLSCHAFT
individualnost

impersonalnost

Amerika Velika Britanija

Primjeri?
(D. Applegate, CAL)

234
 želudac
KISELINA

1. Pažnja
i slušanje
boji u crveno lakmus papir
joni vodonika
kiselina + baza = so
(Walker, 1989, str. 133)

Šta je to?
grčka kultura
Kakvo je to?
harmonija
7. Organizacija
jednostavnost
KLASIČNI

Odlike
PERIOD ravnoteža

red

skulptura epska književnost

Primjeri? (C. Krause, CAL)

(C. Krause, CAL)

Prazan model mape riječi-uzorka:

235
 7.2.15. Grafikon mišljenja
Grafikon mišljenja je matrica redova i kolona za organizovanje nečijih ideja o nekom događaju, pojmu
ili osobi (npr. teoriji evolucije, Ruzveltu i velikoj depresiji). Grafikoni mišljenja se ne koriste samo za organizovanje
1. Pažnja informacija; oni pomažu u razvijanju vještina kritičkog mišljenja i logičko konstruisanje ubjedljivog argumenta. Iz
tih razloga naročito su korisne u pripremi za ispite sa esejima u kojima se traži tumačenje.
i slušanje Prva kolona grafikona mišljenja sadrži oblasti u kojima će glavna tema biti ocjenjena. Druga kolona
navodi pojedinčevo mišljenje o glavnoj temi u odnosu na svaku od oblasti. Treća kolona rezimira informacije
koje potkrepljuju mišljenje. Kolone i redovi mogu biti široki i dugački onoliko koliko je potrebno. Korisno je
napisati naslov za grafikon.

Ovde je prikazan opšti format grafikona mišljenja.

EVOLUIRANE
MIŠLJENJE POTKREPLJENJE
OBLASTI

7. Organizacija

Navedeni su primjeri popunjenih grafikona mišljenja za političke nauke i odnose s javnošću:

SKORAŠNJA AMERIČKA SPOLJNA POLITIKA

POLITIKA MIŠLJENJE POTKREPLJENJE

Slanje trupa u - bez prethodnog plana

jugoistočnu Aziju protiv - nevjerovatni ljudski
(1960-1970) gubici

Priznavanje - pozitivni efekat na

komunističke Kine za američku ekonomiju

- nema vitalnih
Vazdušni napadi u
protiv američkih
bivšoj Jugoslaviji
bezbijednosnih interesa

Humanitarna pomoć
za - pomoć ljudima
u Somaliji

- nedostatak
Vojno prisustvo na
protiv međunarodne
Bliskom istoku
podrške

236
 EVALUACIJA ZAPOSLENIH

Ocjena Razlozi
1. Pažnja
i slušanje
komunikacione - treba da bude strpljiv
3/5
vještine sa klijentima

- Douglass izvještaj
liderstvo 5/5
- predsjedavajući odbora

- u skladu sa
lične vrijednosti 4/5 vrijednostima kompanije
. volonterski rad

- spreman da preuzme
posvećenost 4/5
dodatne obaveze
7. Organizacija
- prethodni rad u PR
iskustvo 5/5 odsjeku

Prazan model grafikona mišljenja :

237
 7.2.16. Frajerov model (Frayer)

Frajerov model je organizacija od četiri polja koje rezimira suštinske odlike centralne ideje, obično
1. Pažnja nekog predmeta, ili procesa, i daje primjere za nju. Jedna od prednosti Frajerovog modela je ta što daje
odlike i primjere ideje, kao i one odlike i primjere koji se na nju ne odnose, što pomaže studentima da
i slušanje povežu informacije za postojeće znanje. Ovo pomaže u ispravnom ocjenjivanju i odgovarajnju na pitanja u
objektivnim testovima kao što su pitanja višestrukog izbora i tačno-netačno.
Gornji red Frajerovog kvadrata je namenjen za odlike centralne ideje, a donji red je za primjere.
Desna kolona je za odlike i primjere koji ilustruju centralnu ideju, a lijeva kolona je za odlike i primjere koji ne
ilustruju centralnu ideju.

Frajerov model se postavlja na sljedeći način.

Odlike Odlike
+ -

7. Organizacija

TEMA

+ -
Primjeri Primjeri

Popunjen Frajerov kvadrat za biologiju:

OSNOVNE ODLIKE NISU ODLIKE

- stvara pokriveno sjeme - broj cvjetova

- stvara cvjetove - broj sjemena
- stvara plodove - vrsta ploda

ANGIOSPERME
PRIMJERI NISU PRIMJERI
- grašak - bor
- trava - kedar
- ruže - mahovina
- javor - paprat

238
 Prazan model Frajerovog kvadrata:

1. Pažnja
i slušanje

7. Organizacija
7.2.17. Fleš karte (POJMOVNE KARTE)
Organizacija uparenih informacija se postiže primjenom fleš karti. Jedna informacija je zapisana na
prednjoj strani kartice, a sa njom povezana informacija se zapisuje na zadnjoj strani. U skladu s tim, jedna
strana kartice se koristi kao nagoveštaj za pamćenje informacije sa druge strane. Fleš karte se još nazivaju i
pojmovne karte ili indeksne karte.
Fleš karte su svestrana strategija i mogu se koristiti za bilo koji predmet proučavanja. Dobra su
strategija za pamćenje uparenih informacija kao što su riječi i definicije, događaji i datumi, ljudi i njihova
ostvarenja, engleske reči i prevodi na stranim jezicima, i formule i simboli. Ova strategija se može uspešno
kombinovati sa memorijskim strategijama kao što su vizuelna elaboracija, vizuelno asociranje. Fleš karte
pomažu u pripremi i za objektivne i za subjektivne testove.
Ovaj metod je sličan strategiji spiskova nizanih pojmova, osim što su svi termini navedeni na
zasebnim kartama, a ne na jednom listu papira. U poređenju sa metodom spiskova nizanih pojmova,
pojmovne karte su lakše za manipulaciju, ali zauzimaju više mjesta.

Predlozi za upotrebu pojmovnih kartica.

Napišite termin ili pojam na jednoj strani kartice veličine 7 x 12. Studenti bi trebalo da koriste i
vizuelnu sliku ili simbol na prednjoj strani karte kako bi pomogli asociranje i da bi podstakli pamćenje. Napišite
definiciju ili opis termina ili pojma na drugoj strani karte. Činjenični podaci stavljeni na pozadinu indeksnih karti
trebalo bi da budu kratki i neposredni. Poduže definicije i objašnjenja otežavaju asociranje novih informacija
sa starim. Ako je moguće, dodajte primjer termina uz definiciju na pozadini karte. Vježbajte određivanje
definicije ili opisa posmatrnajem termina na karticama i ponavljanjem.

239
 Osnovni format fleš karti za termine, ljude, datume ili vremenske periode i spiskove:

1. Pažnja definicija
i slušanje primjeri
POJAM

prednja strana zadnja strana

doprinosi koje je
IME osoba ostvarila
OSOBE

7. Organizacija
prednja strana zadnja strana

DATUM ILI događaji koji su se desili

i zašto su bili značajni
VREMENSKI
PERIOD

prednja strana zadnja strana

1. prvi član spiska

NASLOV 2. drugi član spiska
3. treći član spiska
SPISKA 4. četvrti član spiska

prednja strana zadnja strana

240
 Primjeri popunjenih fleš karti :

bilo kakvo apstraktno objašnjenje

ili prikaz neke pojave 1. Pažnja
i slušanje
POJAM (pr.) teorija relativnosti
(pr.) teorija socijalne ocjene

prednja strana zadnja strana

teorija modifikovanog porekla

ideja prirodne selekcije
ČARLS O porijeklu vrsta
DARVIN rad na Galapagoskim ostrvima
Porijeklo čovjeka

prednja strana zadnja strana 7. Organizacija

počeci pripitomljavanja i
proizvodnje hrane
NEOLETSKI prvi gradovi
PERIOD brz rast stanovništva
razvoj metalurgije
10 000 do 8 000 p.n.e. (stari svijet)

prednja strana zadnja strana

1. pažnja
2. potreba (problem)
MONROOV 3. zadovoljenje (rješenje)
MOTIVISANI 4. vizualizacija
5. akcija
NIZ

prednja strana zadnja strana

(D. Applegate, CAL)

241
 Prazni modeli fleš karti:

1. Pažnja
i slušanje

prednja strana zadnja strana

7. Organizacija prednja strana zadnja strana

prednja strana zadnja strana

prednja strana zadnja strana

7.2.18. Spiskovi nizanih pojmova

Strategija spiska nizanih pojmova usmerena je ka vještinama organizovanja i memorisanja
informacija. Spiskovi nizanih pojmova, koji se ponekad nazivaju riječnički spiskovi na podeljenoj stranici,
svestrana su strategija i mogu se koristiti za bilo koji predmet proučavanja.
Spiskovi nizanih pojmova su slični strategiji fleš karti, osim što su svi termini navedeni na jednom
listu papira, a ne na zasebnim kartama. U poređenju sa metodom fleš karti, spiskovi nizanih pojmova su
sažetiji oblici informacija, ali se njima teže manipuliše. Spiskovi se mogu koristiti za samotestiranje prekrivajući
jednu ili drugu kolonu.

Uputstva za upotrebu spiskova nizanih pojmova:

Podelite list papira na dve kolone. U levoj koloni, zabeležite termine (ili imena, datume i naslove
spiskova) vezane za neku temu.

242
Definicije (ili doprinosi, događaji i elementi spiska) bilježe se u desnoj koloni neposredno nasuprot terminu.
Stavite srodne termine ili pojmove na isti list papira i obilježite temu na vrhu strane. Na primjer, papiri se mogu
urediti prema glavnim idejama ili po poglavljima. Šifrirajte pomoću boja svaki list papira prema predmetima
kurseva radi lakšeg prisjećanja.
1. Pažnja
Opšti format za spiskove nizanih pojmova: i slušanje

TEMA ILI PREDMET

pojam definicija

pojam definicija

pojam definicija

pojam definicija

pojam definicija

osoba doprinosi

osoba doprinosi
7. Organizacija
osoba doprinosi

datum značaj
datum značaj

Primjer popunjenog spiska nizanih pojmova za termine i osobe iz antropologije:

PRIMITIVNI PRIVREDNI SISTEMI

opšti reciprocitet razmjena robe i usluga bez očekivane

trenutne i jednake nadoknade

balansirani razmjena robe i usluga uz očekivanu

reciprocitet trenutnu i jednaku naknadu

distribucija kada se simbolične reprezentacije

resursa razmjenjuju umjesto samih
roba i usluga

tržišni sistem distribucioni sistem zasnovan na novcu

redistribucija robu i usluge sakuplja i isplaćuje

jedna centralna organizacija

potlatch velikoprodajni sistem redistribucije koji

obuhvata periodično uništavanje robe
na svetkovinama (pr. Kwakiuti na
sjeverozapadnoj obali)

Mallnowski privreda stanovnika ostrva Trobriand

H. Hoffman privreda Šipiba i Perua

(D. Applegate, CAL)

243
 Primjer popunjenog spiska nizanih pojmova za geografiju. Ovaj primjer obuhvata vizuelnu
elaboraciju koja treba da pomogne pamćenju.

1. Pažnja GLAVNI GRADOVI JUŽNE AMERIKE

i slušanje nacrtaj zrno
Peru Lima peruanskog
pasulja

Kolumbija Bogota
nacrtaj luk
i kozu

Ekvador Kito
7. Organizacija nacrtaj ključ i
kamion za vuču

Venecuela Karakas
nacrtaj automobil

(D. Applegate, CAL)

Prazan model spiska nizanih pojmova:

244
 1. Pažnja
i slušanje

8.Postavljanje
pitanja/
preslišavanje

245
1. Pažnja
i slušanje

246
8.1. Uvodne informacije o ispitivanju
Ispitivačke vještine odnose se na sposobnost da se formulišu pitanja o situacijama, predmetima,
pojmovima i idejama, kao i odgovara na njih. Pitanja mogu poticati od same osobe ili od drugih ljudi.
Postoje dva nivoa pitanja: pitanja niskog nivoa i pitanja visokog nivoa. Ona prva se odnose na
pitanja za koje je potrebno prisjetiti se podataka zabeleženih u memoriji. Pitanja niskog nivoa funkcionišu 1. Pažnja
na nivou znanja, crpeći iz baze znanja koju osoba posjeduje o nekoj temi. Druga vrsta obuhvata pitanja i slušanje
koja zahtevaju od osobe da obradi informacije, a ne da ih se prosto prisjeti. Pitanja visokog nivoa uključuju
sposobnost razumjevanja, primjene, analiziranja, sinteze i evalucije informacija.
Pitanja visokog nivoa mogu se dalje podeliti na dve grupe: opisivanje i poređenje. Opisna pitanja
zahtevaju od osobe da posmatra i opiše neki predmet pomoću ilustracija, demonstracija, mapa, grafikona ili
tabela. Primjeri opisnih pitanja su “Šta primećujete ovde?” i “Opišite predmet ispred sebe.” Poredbena pitanja
zahtjevaju da osoba ispita dva ili više predmeta ili ideja i pomoću tvrdnji ili ilustracija odredi njihove sličnosti
i razlike. To su vrlo djelotvorna pitanja visokog nivoa budući da podstiču studente da obrade inforamciju
na različite načine. Primjeri poredbenih pitanja su “Koje su sličnosti i razlike između ova dva predmeta?” i
“Uporedite i napravite razliku između ova dva predmeta.”
Pitanja se takođe mogu grupisati i prema broju odgovora do kojih dovode. Neka pitanja su
konvergentna, što znači da postoji samo jedan tačan odgovor. Konvergentna pitanja se ponekad nazivaju
objektivna pitanja. Primjer konvergentnog pitanja je “Koje godine su SAD ušle u koreanski rat?” Divergentna
pitanja, sa druge strane, imaju više od jednog prikladnog odgovora. Mogu se označiti i kao subjektivna pitanja.
“Šta je izazvalo Drugi svetski rat?” je primjer divergentnog pitanja.
Svrhe ispitivačkih strategija
Ispitivačke strategije su korisne predavačima za uspešno planiranje aktivnosti na času, za 8. Postavljanje
osmišljavanje domaćih zadataka i za pisanje ispita. Strategije pomažu predavačima da uklope svoje ciljeve u pitanja/preslišavanje
zadatku sa stvarnim komponentama zadatka. Ostale funkcije ispitivačkih strategija su sledeće:
• da motivišu i zainteresuju
• da rano otkriju pogrešno razumjevanje materije
• da evaluiraju
• da vode mišljenje
• da disciplinuju, upravljaju ili kontrolišu
• da podstaknu učešće pasivnih studenata
• da prikažu jače i slabe strane
• da razumiju kako studenti oformljuju pojmove
• da pomognu studentima da stvore naviku razmišljanja
• da steknu uvid u interesovanja studenata
• da povećaju studentsku inicijativu da postavljaju pitanja
• da pomognu studentima da nauče da oforme značenje
• da pomognu studentima da postave realistična očekivanja
• da sumiraju podatke
• da povežu pojmove
• da obezbede povratnu informaciju od studenata
• da pruže nagovještaje šta treba slušati
Prema Keriju (Kerry, 1982), predavač postavi oko 1000 pitanja nedeljno. Kojim svrhima služe ova pitanja?
• da odrede šta studenti znaju a šta ne znaju
• da razviju veštine kritičkog i kreativnog mišljenja
• da pruže pregled materijala i sadržaja
• da pripreme studente za ono što treba naučiti
• da provjere razumjevanje ili nivo shvatanja
• da privuku pažnju studenata
• da vježbaju vještine doživotnog učenja
• da učenje postane zabavno
• da uključe studente u diskusiju
• da nauče studente da postavljaju pitanja

247
 Za studente, ispitivačke strategije pomažu u kategorizaciji i predvidjanju ispitnih pitanja, što
omogućava uspješniju pripremu. Ove strategije su korisne i za studijske grupe jer usmeravaju trud i
omogućavaju članovima da testiraju jedni druge. One poboljšavaju studentima sposobnost da razjasne,
reorganizuju i tačno objasne nove informacije. Ispitivanje takođe pomaže u samoprocjeni i samostalnom
1. Pažnja praćenju napretka.
i slušanje Prednosti ispitivačkih strategija
Pitanja i tehnike ispitivanja utiču na dostignuća studenata, njihove stavove i vještine mišljenja. Nivo
pitanja teži da dobije sličan nivo odgovora. Uspešnost se može poboljšati ako visoke nivoe pitanja prate
tehnike vremenske pauze, preusmeravanja i istraživanja.
Jedna od prednosti ispitivačkih strategija je to što su fleksibilne i široko primenljive. Mogu se skrojiti
tako da odgovaraju potrebama različitih predmeta, raznih tipova informacija i različitim nivoima stručnosti.
Ispitivačke strategije mogu koristiti i predavači i studenti. Studenti mogu koristiti ove strategije uz
pomoć fasilitatora ili mogu samostalno da razvijaju veštine.

8.2. Specifične ispitivačke strategije

8. Postavljanje
pitanja/preslišavanje Nekoliko ispitivačkih strategija za profesionalce i studente razmotrene su na ovoj strani.

8.2.1. Uzajamno ispitivanje

Studentovo uzajamno ispitivanje odnosi se na interaktivni verbalni dijalog koji prvobitno počinje
pod vođstvom fasilitatora ali se razvija u dijalog samouređen od strane samog učenika. Fasilitator može biti
predavač,mentor ili drugi student.
Proces uzajamnog ispitivanja može se podeliti na četiri komponente. Prva obuhvata sumiranje
informacija. Zatim sledi razjašnjavanje informacija. Treća komponenta je stvaranje pitanja na osnovu
informacija. Predviđanje tokom verbalne interakcije između fasilitatora i studenta je četvrta komponenta.
Studentova verbalizacija, samostalna ili uz pomoć fasilitatora, podstiče obnavljanje, reorganizaciju i
razjašnjavanje novog materijala. Postavljanje pitanja ohrabruje usmeno uvježbavanje i ponovno osmišljavanje
novog materijala. Ove oblike studenti usvoje tokom vremena te tako mogu da se ispituju bez fasilitatora.
Studije ukazuju da uzajamno ispitivanje ohrabruje studente da daju odgovore visokog nivoa
razrađenosti i smanjuje broj odgovora niskog nivoa elaboracije (King, 1990). Veb (Webb, 1989) je otkrio
da kada su studenti obučavani za stvaranje odgovora, uzajamno ispitivanje povećava razumevanje novog
materijala. Uzajamno ispitivanje među studentima pruža kontekst koji vodi studente u izgrađivanje ideja
zasnovanih na znanju koje su tačne i dobro razrađene. Palinscar i Brown (1984) su utvrdili da vođeno
ispitivanje podstiče objašnjenja i elaborirane odgovore među studentima i da oni postepeno tokom vremena
u izvođenju postaju sve sličniji fasilitatoru-modelu.

8.2.2. Pitanja za povećavanje razumevanja

Sljedeći uzorci pitanja koncentrišu se na vještine mišljenja i cilj im je da povećaju studentovo
razumjevanje informacija. Pitanja su podeljena prema kognitivnoj vještini ka kojoj su usmjerena (Dr. Judy
Van Voorhis, Education Department, Muskingum College).

248
Posmatranje i prisjećanje
• Šta ste primjetili/primjećujete u vezi s ovim _____ ?
• Šta ste osjetili/čuli/vidjeli/omirisali _____ ?
• Šta pamtite o ____ ?
1. Pažnja
• Šta ste otkrili o _____ ?
i slušanje
• Kako ste _____ ?
Odnosi, rezimiranje, organizovanje i prepričavanje
• Recite mi svojim riječima kako _____ ?
• Kako bi se to još moglo reći/objasniti/iskazati?
• Po čemu se razlikuju/su slični?
• Šta mislite da ide zajedno? Zašto mislite da ide zajedno? Zašto se ostalo ne uklapa?
• Šta se dogodilo da izazove _____ ?
• Koji su događaji doveli/Šta je dovelo do _____ ?
Predviđanje, zaključivanje i očekivanje
• Koji su po vašem mišljenju razlozi/uzroci za _____ ?
• Koje osjećanje je po vašem mišljenju navelo _____ da se ponaša onako kako se ponjeo/-la?
• Da se _____ promjenilo, šta mislite da bi se desilo/da se ne bi desilo? Zašto mislite da bi se to
desilo? Zašto mislite da se ne bi desilo?
• Šta mislite da se desilo pre toga/juče/ranije/kada _____ ?
8. Postavljanje
• Sudeći prema naslovu/slici, šta mislite da će se desiti?
pitanja/preslišavanje

8.2.3. Misaono ispitivanje

Svrha misaionih pitanja je da podstaknu studente da pažljivo razmisle o materijalu i da obrade
informacije na nov način. Slijede primjeri misaonih pitanja, preuzeti of Kinga (1992).

• Šta je glavna ideja _____ ?

• Kako _____ utiče na _____ ?
• Koje je značenje _____ ?
• Šta bi još bilo primjer za _____ ?
• Objasnite zašto _____ ?
• Objasnite kako _____ ?
• Koji se zaključci mogu izvesti iz _____ ?
• Koja je razlika između _____ i _____ ?
• Po čemu su _____ i _____ slični?
• Kako bih iskoristio _____ da _____ ?
• Koje su prednosti i mane _____ ?
• Šta je najbolji _____ i zašto?
• Ova ideja je važna zato što _____ .

249
 8.3. Razvijanje ispitivačkih veština, nivoi ispitivanja:
Vežba

8.3.1. Razvijanje ispitivačkih veština

1. Pažnja Predlozi za razvijanje boljih ispitivačkih vještina.
i slušanje • Govorite manje ali pitajte više.
• Analizirajte svoja pitanja.
• Koristite više divergentnih pitanja.
• Smanjite broj pitanja na koja se može odgovoriti samo sa “da” ili “ne.”
• Postavljajte više pitanja kako biste otkrili višestruke talente.
• Ne zaustavljajte diskusiju tačnim odgovorom.
• Povećajte vremensku pauzu između postavljanja pitanja i odgovaranja na njih na barem pet sekundi.
• Vodite više diskusija učenik-na-učenika “košarkaškog” tipa.
• Pružite dobro vrijeme za predah.
• Izbegavajte postavljanje višestrukih pitanja.
• Razvijte osjetljive tehnike slušanja.
• Razvijte vrijeme ćutanja.
• Postavljajte pitanja koja su u skladu sa razvojnim nivoom.

8. Postavljanje • Dajte direktna uputstva pomoću zanimljivog materijala.

pitanja/preslišavanje • Modelujte dobre ispitivačke vještine.
• Stvorite atmosferu povjerenja i ohrabrujte pitanja.
• Uključite učenička čitanja kasnije u predavanje, kviz ili zadatke.
• Neka vaši odgovori budu ohrabrujući.
• Pomozite djeci da poboljšaju svoje ispitivačke vještine.

8.3.2. Nivoi ispitivanja: Vježba

Različiti nivoi pitanja usmjereni su ka različitim kognitivnim sposobnostima, uključujući znanje,
razumevanje, primjenu, analizu, sintezu i evaluaciju. Sljedeća vježba, koju je razvila Margaret Farguhar
(Grosset & Dunlap, New York), a sumirala Dr Džudi Van Voris (Dr Judy Van Voorhis,Education Department,
Muskingum College), primenjuje ove nivoe ispitivanja na dobro poznatu priču za djecu.
Priča: Zlatokosa i tri medveda
Zlatokosa je zalutala u kuću tri medvjeda. Okusila je njihovu kašu i otkrila da je jedna činija “suviše
vruća”, druga “suviše hladna” a treća “baš kako treba.” Zatim je isprobala krevete medvjeda, i otkrila da je jedan
krevet “suviše tvrd”, drugi “suviše mek”, a treći “baš kako treba.” Zaspala je u medvjedićevom krevetu, koji je
“baš kako treba.” Kada su se medvjedi vratili, otkrili su da je neko jeo njihovu kašu, sjedio u njihovim stolicama i
spavao u njihovim krevetima. Zatekli su Zlatokosu u krevetu koji je “baš kako treba” i ona je pobegla.
Pitanja
• Nivo 1: Znanje
o Nabrojite likove u priči.
o Šta su medvjedi jeli?
o Gde je bila Zlatokosa kada su je medvjedi pronašli?

250
• Nivo 2: Razumjevanje
o Prepričajte događaje iz priče svojim rečima.
o Zašto se Zlatokosa uplašila medvjeda?
1. Pažnja
o Zašto je Zlatokosa spavala u Medvjedićevom krevetu?
i slušanje
• Nivo 3: Primjena
o Ispričajte šta bi se moglo dogoditi da ste vi bili Zlatokosa.
o Ispričajte priču iz ugla Medvjedića.
o Neka vam podaci iz priče pomognu da napravite model kuće medvjeda.
• Nivo 4: Analiza
o Uporedite Zlatokosino iskustvo sa Crvenkapinim.
o Odredite dijelove priče koji bi se vama mogli desiti.
o Napravite spisak događaja iz priče koji ukazuju da je u pitanju bajka.
• Nivo 5: Sinteza
o Kombinujte crtanje i glumu da napravite nov završetak priče.
o Pretpostavimo da je Zlatokosa pronašla kuću tri rakuna. Šta bi se moglo desiti?
o Šta bi se moglo desiti da je Zlatokosa povela drugaricu u kuću tri medveda? 8. Postavljanje
pitanja/preslišavanje
• Nivo 6: Evaluacija
o Ocijenite da li je Zlatokosa donjela ispravnu odluku kada je pobjegla od medvjeda.
Objasnite.
o Zamislimo da je Zlatokosa na suđenju pod optužbom da je “provalila i ušla na tuđi posjed.”
Odlučite da li je kriva ili ne. Objasnite svoju odluku.
o Ocijenite ponašanje Zlatokose kao gosta u kući medvjeda.

251
1. Pažnja
i slušanje

8. Postavljanje
pitanja/preslišavanje

252
 1. Pažnja
i slušanje

9.Govorne
komunikacione
strategije

253
1. Pažnja
i slušanje

254
9.1. Strategije za prvi govor i improvizovane govore

Strategije za prvi govor

Bilo da je u pitanju predavanje iz retorike, neko drugo predavanje ili društveni kontekst, iskustvo
prvog govora može biti uznemirujuće. Izbjegnite nervozu prateći neke od opisanih strategija. Ovaj odjeljak 1. Pažnja
obuhvata predgovorne strategije i savjete za prezentovanje (K. Buchanan, A. Mueser, CAL).
i slušanje
Predgovorne strategije
Vremensko ograničenje
Uzmite u obzir vremenska ograničenja data za govor. Predavači zaista oduzimaju poene ukoliko
govorite kraće ili duže od propisanog vremena. Na poslovnim sastancima, obično se striktno drže vremenskih
ograničenja. U manje zvaničnim prilikama uobičajeno se smatra prikladnim govoriti samo koliko je za to
određeno. Stoga, kada pripremate govor važno je držati se vremenskog limita.
Organizacija
Organizujte informacije u skladu sa prihvatljivim modelima govora. Poput istraživačkih radova,
većina govora se dijeli na tri dijela: uvod, razradu i zaključak. Uvod bi trebalo da obuhvata element za
privlačenje pažnje, tezu i prikaz. Informacije u razradi se mogu urediti hronološki, prostorno, prema temi,
prema uzročno-posljedičnom nizu, prema slijedu problem-rješenje ili pomoću Monroovog motivacionog niza.
Zaključci obično uključuju sumirani prikaz i završni iskaz. Koristite prelazne elemente između svakog dijela.
Uzmite u obzir slušaoce
Informacije predstavljene u govoru trebalo bi uskladiti sa publikom. Razmotrite svrhu govora u
odnosu na odlike slušalaca. Analiza publike obuhvata demografsku analizu (uzrast, obrazovanje, pol, etničko
porijeklo, prihod, itd.) kao i uzimanje u obzir vjerovanja, stavova, referentnih tačaka i mišljenja publike.
9. Govorne komu-
Koristite vizualne alatke i pomoćni materijal nikacione strategije
Sva vizuelna pomoćna sredstva bi trebalo da budu velika, jasna, u boji i relevantna. Ne stavljajte
previše informacija na bilo koje vizuelno sredstvo. Pomoćni materijali, kao što su statistike, svjedočanstva i
primjeri, dodaju na vjerodostojnosti i održavaju zainteresovanost. Kada koristite pomoćne materijale, uvijek
navedite originalni izvor informacije.
Pripremite kartice
Ako je dozvoljeno, pripremite kartice koje će poslužiti kao podsjetnice tokom govora. Odštampajte
informacije jasno i čitljivo. Ne stavljajte previše informacija na jednu karticu jer biste se mogli zapetljati tražeći
dokle ste stigli na kartici. Izbegavajte cijele rečenice, osim za citate ili drugi pomoćni materijal. Numerišite
kartice kako biste mogli sačuvati redosljed.
Vježbajte, vježbajte, vježbajte
Vježbajte govor koristeći kartice (ako su dozvoljene) iznova i iznova. Radite zajedno sa drugim studentom
i dajte jedan drugom povratne informacije. Vježbanje pred ogledalom je dobar način da vidite kako iznosite
svoju prezentaciju, ali ne treba to pretvoriti u glumu. Bilježite govor na video ili audio traku pri vježbanju.
Budite sopstveni kritičar. Ako će se vizuelna sredstva koristiti tokom govora, obavezno vježbajte sa tom
opremom. Vježba gradi samopouzdanje, poboljšava izvedbu i pomaže nam da izbjegnemo čitanje govora.

Savjeti za držanje govora i prezentovanje

Držanje
Ustanite, govorite jasno i glasno, a kad završite, zaćutite. Budući da je govor tijela veoma važan za
uspostavljanje kredibiliteta, pravilno držanje je obavezno. Postarajte se da govorite glasno, polako i jasno.
Kontakt očima
Prelazite pogledom preko prostorije dok držite govor. Nemojte se usredsrediti na predavača, sudiju
ili pojedinačnog studenta. Održavajte kontakt očima osim kada bacate pogled na svoje kartice.

255
 Govor tijela
Koristite se neverbalnim jezikom i gestovima tokom govora. Oni su djelotvorni u prenošenju stavova
i emocija.
1. Pažnja Srećni završeci
i slušanje Obično je neprikladno reći «hvala vam» na kraju govora.
Improvizovani govori
Početni kao i napredni kursevi komunikacijskih vještina često zahtjevaju da studenti drže
improvizovane govore. Jedan način za njihovu pripremu jeste smisliti teme i vježbati unaprijed. Vježbanje
improvizacije je najuspješnije kada studenti rade u parovima ili malim grupama, mada je moguće i da studenti
koriste ovu strategiju samostalno (D. Applegate, CAL):

Koraci u vježbanju improvizovanih govora

Zahtjevi
Otkrijte zahtjeve za improvizovani govor. Koliko vremena će biti dozvoljeno za pripremu govora?
Koliko dug treba da bude govor? Da li su podsjetnici ili koncepti dozvoljeni? Da li se traži određeni format (npr.
motivisani niz, hronološki, prostorni, itd.)?
Odaberite temu
Smislite temu za vježbanje govora, ili neka vam drugi student zada temu. Primjeri ideja za teme
dati su u tabeli nakon ovog spiska. Takođe treba da razmotrite i tip govora koji treba održati (npr. ubjedljiv,
9. Govorne komu- zabavan, informativan, itd.) i publiku.
nikacione strategije Pripremite govor
Tokom dodijeljenog vremena, pripremite govor. Koristite štopericu ili sat da biste pratili vrijeme.
Napišite govor u obliku koncepta ili na karticama. Prijedlozi za pripremu govora su sljedeći:
• Počnite sa razradom.
• Pokušajte da upotrebite barem tri glavne ideje u razradi.
• Napišite uvod i zaključak nakon razrade.
• Obavezno obuhvatite sve neophodne dijelove govora. Dijelovi će zavisiti od organizacionog
formata koji ste upotrijebili. Na primjer, opšti govori obično imaju četiri dijela: privlačenje pažnje,
tezu, razradu i zaključak/sumirani prikaz. Koristite mnemoničke metode da budete sigurni da ste
obuhvatili sva četiri dijela.
• Ne zapisujte cijele rečenice jer to oduzima previše vremena. Koristite ključne riječi i kratke rečenice
umjesto toga.
• Ako podsjetnici ili koncepti nisu dozvoljeni za vrijeme govora, ostavite minute pripremnog vremena
da pregledate govor. Usredsredite se na ključne riječi koje će se lako zapamtiti. Koristite mnemoničke
elemente, vizualno asociranje ili neku drugu potrebnu memorijsku strategiju.
Održite govor
Održite govor u za to određenom vremenu. Koristite štopericu ili sat da pazite na vrijeme. Ako radite
sami, održite govor ispred ogledala da biste stekli uvid u svoj stil prezentovanja, kontakt očima i gestove.
Mogli biste da snimite govor i kasnije poslušate audio traku kako biste stekli uvid u ton glasa, gramatiku i
brzinu. Ako radite sa još jednim studentom ili studentima, zamolite ih da vam daju povratne informacije o
svemu tome kao i o sadržaju i organizaciji govora. Zapamtite, kritike bi trebalo da budu konstruktivne!
Ponovite čitav proces
Odaberite drugu temu i ponovite proces. Što više budete vježbali pisanje i držanje improvizovanih
govora, to ćete biti manje nervozni i imati više uspjeha. Ako radite sa drugim studentom na smjenu predstavljajte
i kritikujte govore. Velike su šanse da ćete mnogo toga naučiti gledajući i slušajući tuđe govore kao i radeći
na sopstvenim.

256
PRIMJERI TEMA ZA INFORMATIVNE IMPROVIZOVANE GOVORE
TEMA PUBLIKA
kakav je život na fakultetu grupa srednjoškolskih maturanata
vaš omiljeni praznik ili običaj grupa stranih studenata na razmjeni 1. Pažnja
vaš rodni grad grupa vaših kolega na jednom od predavanja
vaš glavni predmet grupa učenika osnovne škole i slušanje
vaše preduzeće ili odsjek novi pripravnici ili zaposleni
znamenitost, grad, park, itd. grupa turista
vaša omiljena knjiga ili film grupa prijatelja
ono što vas najviše iritira grupa prijatelja
najbolji kućni ljubimac grupa studenata
savršena kuća grupa prijatelja

PRIMERI TEMA ZA UBEDLJIVI IMPROVIZOVANI GOVOR

TEMA PUBLIKA
pomozite nekom školskom fondu alumni
uzmite određeni predmet na X fakultetu grupa studenata
ne pijte dok vozite grupa prijatelja
registrujte se da glasate i glasajte grupa studenata
podržite vannastavne sportske timove grupa učenika
prestanite da pušite i pijete brat/sestra ili prijatelj
budite u toku sa vjestima grupa učenika
pridružite se klubu ili organizaciji grupa studenata

9. Govorne komu-
nikacione strategije

9.2. Umanjiti nervozu prije i za vrijeme govora

Strah od govora je uobičajen problem za one koji treba prvi put da govore kao i za veterane. Nervoza
zbog nastupa u javnosti kreće se od leptirića u stomaku i znojenja do gubitka pamćenja i ozbiljne mučnine.
Ovdje opisane strategije pomažu u smanjenju takve nervoze (D. Applegate, K. Buchanan, A. Mueser, CAL;
Ross 1995).

 Pogledati Ispitnu Aneksioznost

Osejćaj sadružništva
Sjetite se da je svako ranije bio u situaciji da drži govor i sjetite se da i ostali iz vaše studentske
grupe moraju to isto da urade prije ili kasnije. Ili, ovako to posmatrajte. Ako ima 25 studenata u grupi i svaki
od njih održi po 5 govora, vi držite samo jedan od 125 govora koji će moći da se čuju na času!
Odvlačenja pažnje
Kako biste razbili tenziju neposredno pred govor i tokom njega, duhovito sebi odvlačite pažnju. Time ćete
skrenuti misli sa nervoze. Na primjer, zamislite da govorite gomili bundeva sa izdubljenim licem. Ili, zamislite da svi
u publici sjede u donjem vešu. Odvlačenje pažnje pomaže smanjenju nervoze i čini publiku pristupačnijom.
Strategije opuštanja
Postoji više strategija koje pomažu opuštanju pred javni govor. Uobičajena tehnika uključuje
duboko disanje. Pristupi vezani za kontrolu mišića, koji obuhvataju stezanje i opuštanje različitih mišićnih
grupa progresivno, često su efikasni sami po sebi ali se mogu kombinovati sa vizualizacijom prijatnih misli i
iskustava. Slušanje umirujuće muzike često pomaža smirivanju nerava. Tehnike dubokog disanja i mišićne
kontrole su naročito korisne zato što se mogu koristiti satima prije govora u osami ili diskretno samo par
minuta prije samog događaja.

257
 Objektivizacija ili racionalizacija
Objektivizacija ili racionalizacija se odnosi na logičko objašnjavanje neprijatnih fizičkih posledica
stresa izazvanog nervozom pred govor. Zamisao je da ako razumijete šta se dešava fizički kada osjećate
nervozu, manje ćete od nje strahovati. Na primjer, pokušajte da logički sebi objasnite da su leptirići u stomaku
1. Pažnja
fizička reakcija (povećana proizvodnja adrenalina usljed stresa ometa varenje i izaziva grčenje stomaka) a ne
i slušanje emocionalna reakcija (biti smrtno preplašen). Izbjegavajte iracionalna, emocionalna objašenjenja stresa.
Ponašajte se «KAO DA»
Poznato i kao kognitivno restrukturisanje ili pozitivni razgovor sa samim sobom, ponašanje «kao
da» se odnosi na namjerne pokušaje da vaš stav i slika o sebi budu pozitivniji tako što ćete se ponašati kao
da se zaista tako osjećate. Postoji nekoliko strategija za ponašanje «kao da», od kojih se neke koriste prije a
neke tokom govora.
• Zamjenite pozitivne iskaze negativnim u pokušaju da promjenite svoj stav i stanje uma. Drugim
riječima, ponašajte se kao da niste uplašeni, nervozni ili zabrinuti čak i ako to jeste. Na primjer,
umjesto da kažete sebi «Pozliće mi» recite sebi «Uspjeću» (Ross, 1995:18). Isprobajte ovu
strategiju prije nego što ćete održati govor.
• Zamislite sebe opuštenog, srećnog i uspješnog dok se pripremate da održite govor.
• Kompenzacija obuhvata preusmjeravanje pažnje sa stresnog držanja govora na podnošljivije i
prijatnije stvari ili aktivno uključivanje u neku drugu aktivnost.
• Tokom govora, koncentrišite se na nepreteća lica u publici ili gledajte u vrhove glava ljudi. Time
uspjevate da održite kontakt očima bez suvišnog stresa.
Kanališite suvišnu tenziju
9. Govorne komu- Oslobodite suvišnu energiju i tenziju prije govora kroz vježbanje ili upotrebu relaksacionih strategija.
nikacione strategije Dok čekate u prostoriji da održite govor, isprobajte tehnike dubokog disanja, zijevanje ili blago «podizanje ili
pritiskanje stolice» kako biste se oslobodili pritiska (Ross 1995). Odvojite vrijeme prije govora da uvježbate
hod od stolice do podijuma ili pozornice. Disciplinujte sebe da privremeno uklonite strah iz vašeg uma i
kocentrišete se na zadatak koji je pred vama.
Tokom govora, kanališite suvišnu tenziju tako što ćete se pomjeriti korak ulijevo ili udesno nakon
svakog odjeljka govora, tako što ćete podići knjigu ili podsjetnicu kod svakog prelaska, koristiti i rukovati
vizuelnim pomagalima, ili pomjeriti stopalo iza podijuma tako da se ne vidi. Kada koristite ove strategije tokom
govora, precizan tajming je obavezan.
Pažljivo odaberite teme za govor
Jedan od načina da se umanji stres jeste odabrati temu govora koja je zanimljiva vama ili o kojoj
već znate nešto. Kada ste zainteresovani za svoj predmet, taj entuzijazam će se prenijeti u vašem glasu i
izrazima lica.
Pomozite svom pamćenju
Nešto anksioznosti se javlja zato što se govornik plaši da će zaboraviti govor. Pomozite svom
pamćenju upotrebom sljedećih strategija prije ili tokom govora.
• Prije govora, odaberite temu o kojoj već nešto znate, stvorite pozitivan stav o temi tako što ćete je
povezati sa stvarima koje poznajete i volite, ili organizujte podatke sistematično (hronološki, prema
temi, prostorno, itd.) tako da ih lakše zapamtite.
• Ako držite govor ex tempore, izbjegavajte memorisanje govora riječ po riječ jer vas jedna
zaboravljena riječ može potpuno izbaciti iz ritma. Umjesto toga, fokusirajte se na glavne ideje i
ključne riječi.
• Napravite vizuelna pomagala koja će pomoći vašem pamćenju. Stvaranje vizuelnih pomagala
zahtjeva aktivno obrađivanje informacija i pomaže skladištenju informacija u dugoročnoj memoriji.
Korišćenje vizuelnih pomagala tokom govora daje nagovještaje vašem pamćenju i pomaže vam da
se prisjetite podataka.

258
 • Ako vam se pamćenje izda tokom govora, ponovite posljednji red ili posljednji dio kog se sjećate
kao smjernicu za nastavak. Ili ako ste blizu kraja, samo sumirajte ključne tačke i završite.
Realistično zamišljajte
Budite što je moguće realističniji kada pristupate govoru. Procjenite publiku realistično, uzimajući 1. Pažnja
u obzir uzrast, obrazovanje, vjerovanja, stavove i druge demografske činioce. Postarajte se da potpuno i slušanje
razumjete zahtjeve i očekivanja zadatog govora; drugim riječima, upoznajte publiku, fizički i fiziološki kontekst,
i moguće ometače pažnje. Procjenite svoju ulogu u komunikacijskom procesu.
Priprema i vježbanje
Anksioznost se često javlja zato što je govornik nepripremljen ili nije prikladno uvježbao govor.
Pripremite koncepte, podsjetnike i vizuelan pomagala dosta unaprijed. Obezbjedite dosta vremena da vježbate
sa prijateljem, ispred ogledala, sa diktafonom ili kamerom. Kad god je to moguće, vježbajte u prostoriji u kojoj
ćete držati govor. Vježba gradi samopouzdanje i pomaže umanjenju stresa. Priprema i vježbanje su relativno
laka rješenja za problem anksioznosti pred govor – sve što je potrebno je vrijeme i planiranje!

9.3. Strategije organizovanja informacija za govor

Organizaciona sredstva prikladna za mnoge kurseve iz retorike i komunikacije obuhvataju fleš-
karte, grafikone, matrice i organizatore sa sličnostima-razlikama (D. Applegate, CAL).
Fleš-karte
9. Govorne komu-
Fleš-karte su korisne za organizovanje komunikacijskih pojmova i definicija, ljudi i doprinosa, i nikacione strategije
spiskova informacija. Primjeri su dati niže.

vođa koji zadobija moć

ubjedljivim argumentima
koji podilaze emocijama
demagog i predrasudama

prednja strana zadnja strana

* argumentovati dokazima -
logos, patos i etos
Aristotel * toposi - situacija ili mjesta
ubjeđivanja

prednja strana zadnja strana

statistike
Vrste primjeri
pomoćnih dokaza
svjedočanstva

prednja strana zadnja strana

Grafikoni
Procesualne informacije u govoru i komunikaciji se lako organizuju pomoću grafikona, poput ovih
dolje prikazanih za dijelove govora i Monroov motivisani niz organizovanja ubjedljivog govora.

259
 DIJELOVI GOVORA MOTIVISANI NIZ

privlačenje pažnje pažnja

1. Pažnja
i slušanje
teza
potreba

pregled
zadovoljenje

razrada
vizualizacija

rezime
akcija

završni iskaz
(D. Applegate, CAL)

Organizatori sa sličnostima-razlikama
9. Govorne komu- Organizatori sa sličnostima-razlikama, poput prikazanog Venovog dijagrama, sumiraju sličnosti i
nikacione strategije razlike između dva pojma, metodologije, teorije ili osobe.

TRADICIJE U ISTRAŽIVANJU KOMUNIKACIJE

SAD EVROPA

objektivno istorijsko
evrocentrično
naglašava kulturno
kvantitativno racionalnost
fokus na kritičko
pojedince
fokus na dijelove
naučno uticaj marksizma

Matrice
Matrice su korisne za organizovanje informacija o ljudima ili teorijama u govoru i komunikaciji.
Matrice vam pomažu da uvidite odnos između različitih podataka.

260
9.4. Strategije čitanja i pamćenja za govor

Memorijske strategije
Mnemoničke
Spiskovi podataka su uobičajene komponente mnogih časova držanja govora i komunikacije. 1. Pažnja
Jedan od načina da se spiskovi šifruju i vraćaju u svijest je upotreba mnemoničkih pomagala. Ako su članovi i slušanje
spiska duge rečenice i izrazi, pokušajte da svedete svaku od njih na ključnu riječ/riječi koju ćete koristiti u
mnemoničkom pomagalu. Uzmite prvo slovo svakog elementa sa spiska i napravite riječ ili rečenicu koja će
vam služiti za navođenje.
Na primjer, tri tipa pomoćnih dokaza za govore su statistike, primjeri i svedočanstva. Oni se mogu
zapamtiti koristeći ovo mnemoničko sredstvo (D. Applegate, CAL):
• SPS
• Standardna Pomoćna Sredstva
• Statistike Primjeri Svjedočanstva
Da biste zapamtili šest dijelova govora, koristite ovu rečenicu za navođenje (D. Applegate, CAL):
• Pažnja, Teza, Prikaz, Razrada, Sumirani prikaz, Zaključni iskaz
Vizuelno povezivanje
Pojmovi, spiskovi i osobe mogu se zapamtiti tako što ćemo ih povezati sa slikama koje vezuju novu
informaciju sa prethodnim znanjem.
Na primjer, upotrijebite ovu sliku da zapamtite pet koraka Monroovog motivisanog niza:
• Pažnja, potreba, zadovoljenje, vizualizacija, akcija 9. Govorne komu-
nikacione strategije
Vozite se putem i iznenada vam auto privuče PAŽNJU kada otpadne auspuh. POTREBNO je da ga popravite
te se odvezete do najbliže MONRO radionice za popravku auspuha. Oni ga poprave i daju vam garanciju
da ćete biti ZADOVOLJNI radom auspuha. Vi zadovoljno VIZUALIZUJETE auspuh kako traje narednih pet
godina. Toliko ste zahvalni da preduzimate AKCIJU i zapisujete zahvalnicu radnji. (D. Applegate, CAL).

Strategije za čitanje
Razumijevanje pročitanog i ispitivanje
Sljedeća strategija je osmišljena prvenstveno da poboljša razumijevanje pročitanih uvodnih tekstova
o govoru (A. Mueser, CAL). Međutim, ovaj pristup takođe pomaže studentima da se samotestiraju i pripreme
za ispite. On kombinuje elemente SQ3R strategije za čitanje, organizaciju informacija pomoću fleš-karti i
uvježbavanja za šifrovanje informacija u dugoročnu memoriju.
• Pregledajte
Počnite tako što ćete pregledati poglavlje koje treba pročitati. Uočite glavne teme, podteme,
dijagrame, grafikone i spiskove.
• Pročitajte
Pažljivo pročitajte poglavlje od početka do kraja. Ako je moguće, pročitajte cjelokupno poglavlje
odjednom; ako to nije moguće, barem ga pročitajte u toku jednog dana.
• Sumirajte
Ubrzo nakon što ste završili čitanje poglavlja, napravite sopstveni sumirani prikaz glavnih tačaka u
tekstu i/ili pročitajte sumirani prikaz poglavlja.
• Pitajte
Napravite pitanja na koja se može odgovoriti spiskovima. Napišite pitanje sa jedne strane fleš-
karte a odgovor (spisak) na drugoj. Primjeri pitanja su: Kojih pet elemenata je uvršćeno u koristan
model javnog govora? Koja tri tipa pomoćnih dokaza postoji uz primjer za svaki? Koje četiri
funkcije ima uvod u govor? Kojih je pet načina da se organizuje govor? Koje su glavne smjernice
u upotrebi vizuelnih pomagala tokom govora?

261
 • Uvježbajte
Uvježbavajte pitanja i odgovore periodično dok ih dobro ne naučite. Koristite fleš-karte da ih
obnovite pred ispite.
Spisak-podsjetnik za teorije
1. Pažnja
i slušanje Teorije komunikacije mogu biti teško štivo. Dvije strategije se predlažu za čitanje teorijskih zadataka.
Prvo, odvojite dovoljno vremena da pročitate teorijski materijal dva ili po mogućstvu tri puta. Drugo, koristite
dolje prikazani spisak-podsjetnik da sumirate teoriju tokom ili nakon čitanja (D. Applegate, CAL).

NAZIV TEORIJE
OSOBE VEZANE ZA TEORIJU:
OBLAST ILI DISCIPLINA U KOJOJ JE TEORIJA RAZVIJENA:
NIVO KOMUNIKACIJE KOJIM SE TEORIJA BAVI:
____ međupersonalni
____ grupni
____ organizacioni
____ masovne komunikacije
ASPEKT KOMUNIKACIJE KOJIM SE TEORIJA BAVI:
____ stvaranje poruka
____ primanje i obrađivanje poruka
____ simboli i značenja poruka
____ komunikacioni sistem
____ neverbalna komunikacija
9. Govorne komu- ____ diskurs i interakcija
nikacione strategije ____ kontekst
GLAVNI POJMOVI I DEFINICIJE:
PRETPOSTAVKE:
OSNOVNA NAČELA ILI PRINCIPI:

9.5. Strategije prezentiranja

9.5.1. Komunikacione osnove prezentacije

Poruka je ono što želite da kažete, pri čemu poruka može biti direktna ili indirektna. Kanal je način slanja
poruka. Može da se ostvari različitim sredstvima jezičkim govorom, vizuelnim sredstvima, govorom tijela....
Komunikacija uvijek pretpostavlja postojanje bar dvije aktivne strane koje komuniciraju što znači kako
odašiljanje tako i prijem poruka.
Pravila dobre komunikacije:
• Imajte jasne misli od kojih polazite u komunikaciji
• Poruku izložite jezgrovito
• Vašu poruku treba da razumiju korektno

262
 Osnovna sredstva komunikacije:

 pisana riječ  vizuelna slika 1. Pažnja

 pisma  fotografije i slušanje
 izveštaji  slike
 zapisnici  crteži
 ugovori  ilustracije
 dokumenta  grafike
 planovi  karikature
 izgovorena riječ  video
 konverzacija  filmovi
 intervjui  kolaži
 sastanci  kombinacija prethodnih metoda
 telefonski pozivi  TV
 debate  novine
 oglasi  posteri
 govori  lifleti
 izlaganja  Web
 simbolični gest/gestikulacija  CD
 gestikulacije lica  kasete 9. Govorne komu-
 ton glasa nikacione strategije
 tišina
 pauza
 pokret
 odsustvo
 prisustvo

Prezentacija se ostvaruje u različitim situacijama i na različite načine. Prezentator (osoba koja

prezentuje) može da stoji ili sjedi, govori nepoznatim osobama ili ljudima koje dobro poznaje, prezentuje
individualno ili kao dio tima, koristi vizuelna sredstva (PowerPoint i dr) ili prezentuje bez njih, postavlja
pitanja koja mogu biti veoma formalna ili sasvim obična.
Postoje brojne varijacije u pogledu nivoa formalnosti prezentacije. Publika može biti jedan čovek ili
stotine slušalaca, a prezentacija može da se realizuju u okviru sastanaka, predavanja, seminara... itd.
Vrste prezentacija obzirom na lokaciju u kojoj se dešava:
• Na fakultetu/univerzitetu
• Na intervjuima
• Na radnom mjestu
• Na sastancima
• Na seminarima, stručnim i naučnim skupovima

9.5.2. Prednosti i mane prezentacije

Prezentacija može biiti namjenjena kupcima, poslovnim partnerima, profesorima, kolegama itd. pri čemu
prezentacija ima prednosti u odnosu na pisani dokumenat. Prezentacija je uvek dvosmjerna komunikacija
u kojoj učesnici postavljaju pitanja i dobijaju potrebne odgovore što je velika prednost obzirom na zahtjeve

263
 razumijevanja i jasnoće prezentovanog sadržaja. Velika prednost prezentovanja je da može da se vidi
reagovanje publike i u skladu sa tim mogu se odmah korigovati pojedini elementi prezentacije. Takođe
vizuleni elementi prezentacije (slike, grafikoni, animacije, audio i video klipovi) i ostali grafički efekti daju
dodatnu prednost prezentaciji. U prezentaciji prezenter/govornik može da primjeni različite tehnike i metode
1. Pažnja komunikacije u daleko većoj mjeri i mnogo efektnije nego prilikom klasičnog govora. Prezenter može sa većim
i slušanje stepenom da kontroliše publiku, informacije i tok diskusije, jer mu na raspolaganju stoji čitav niz materijalnih i
komunikacionih sredstava. Prezenter slijedi svoju strukturu i plan izlaganja a publika to mora da sluša..
Međutim prednosti prezentacije mogu da budu i kontraproduktivne jer prezentacija jasno i nedvosmisleno
pokazuje
• koliko brzo mislite;
• kako možete da konstruišete argumente za i protiv onoga što izlažete;
• koliko dobro iznosite svoje ideje;
• vašu energiju;
• vaš entuzijazam;
• vašu posvećenost ideji ili temi;
• kako radite i funkcionišete u situacijama “pod pritiskom”;
Poslodavci ili klijenti takođe mogu iz prezentacije da procjene:
• koliko mogu da vam vjeruju;
• koliko i da li želite da radite sa njima ili za njih;
• koliko dobro prezenter reprezentuje i svoj tim odn. svoju organizaciju, preduzeće, ustanovu;
Ambivalentan odnos prema prezentacijama:
• U odnosu na klasičan govor i pisani materijal, prezentacija po pravilu zahtjeva veće napore i sposobnosti
9. Govorne komu- autora (jer mora da razmišlja multimedijalno i polivalentno), veće sposobnosti prezentatora (jer
nikacione strategije istovremeno mora da manipuliše sa velikim brojem komunikacionih sredstava i elemenata) povećana
kontrola komunikacionog toka i auditorijuma donosi veću koncentraciju i veće napore, kao i razvijanje
ostalih personalnih komunikacionih kanala kao što je govor tijela, geste idr.
• U odnosu na klasičan govor i pisani materijal, prezentacija po pravilu zahtjeva i povećane napore
auditorija (slušaoca i gledaoca) jer više istovremenih komunikacionih kanala kojima su slušaoci i
gledaoci izloženi djeluju kao ometači u razumijevanju sadržaja prezentacije i fokusiranju pažnje;
• To s druge strane povlači povečanu odgovornost prezentatora na tehnikama osiguranja pažnje i
fokusiranja auditorija;
• Mnogi ljudi ne vole prezentacije zbog veće izloženosti auditoriju koja proizilazi iz veće interaktivnosti
prezentacije u odnosu na govor i zbog manipulacije sa multimedijalnim sredstvima;
• Prezentovanje je nepoznata situacija (svaka publika i sredina su drugačije);
• Značaj i uticaj prezentacije je veći u odnosu na “običan govor”;
• Vrijeme u prezentovanju je ograničavajući faktor . Takođe vrijeme igra veću ulogu u prezentovanju
nego kod klasičnog govora;
• Ostala lična komunikaciona sredstva kao što su simbolični gest/gestikulacija i govor tijela igraju
veću ulogu prilikom prezentacije nego prilikom klasičnog govora;
• Anksioznost prezentovanja ne treba da destimuliše opredjeljenje da se govor zamjeni prezentacijom
potrebu za prezent ne treba se bojati slabe prezentacije ili negativnog efekta prezentacije – sljedeći
put će biti bolje

9.5.3. Priprema prezentacije

Prije nego što počnete prezentaciju treba da uradite:
• odlučite šta namjeravate da kažete
• kako ćete organizovati tehnike podsjećanja
• definišete šta koristite od vizuelnih sredstava
• da li ćete postavljati pitanja publici i koja
• da li i kada ćete dijeliti “handouts” materijale
• da li ćete stajati ili sjediti

264
 • definišite kakav raspored u prostoriji želite
• šta ćete obući
Na početku pripreme neophodno je :
– da definišete svrhu prezentacije 1. Pažnja
– da saznate ko je publika i da prilagodite prezentaciju publici
i slušanje
– da definišete osnovnu poruku koju želite da prenesete publici (samo jedna osnovna
poruka). Poruku treba ilustrovati primjerima, činjenicama, brojkama, istraživanjima,
anegdotama ili pričama, poređenjima...
Struktutirajte prezentacije po principima trodjelne strukture na:
– Uvod
– Sredina
– Kraj
Izvršite detaljan i pažljiv izbor i pripremu vizuelnih sredstava:
– Prezentacioni softver (PowerPoint ili drugi)
– Table (klasične ili elektronske)
– Slajdovi i drugi grafički elementi
– Flip charts
– Projekcioni uređaji
Principi u korišćenju vizuelnih sredstava
– Jednostavnost; 9. Govorne komu-
– Prezentacione stranice (slides) trebaju biti oslobođene “viška” teksta; nikacione strategije
– Prezentacioni elementi (grafički i tekstualni) moraju biti vidljivi i razumljivi;
– Unositi dovoljno slika i drugih grafičkih i vizulenih elemenata (jedna slika zamjenjuje
1000 riječi);
– Pažljivo uključivati brojeve i kvantitativne podatke;
– Uključiti grafikone;
– Voditi računa o bojama i “kolornim šemama”;
– NE ČITATI ono što je napisano na slajdu ili tabli
Vizuelna i komunikaciona sredstva prezentacije ne amnestiraju prezentatora od obaveze da pripremi govorni
dio prezentacije po retoričkim principima dobrog govorništva i po principima dobrog edukatora. Prezentator
mora da razumije sadržaj koji se prezentuje na nivou ekspertnog znanja, te da ima visoke kompetencije u
oblasti u kojoj vrši prezentaciju.
Tokom prezentacije razmišljajte
• gdje stojite
• kako stojite
• koristite bilješke
• koristite vizuelna sredstva
• brinite o svom glasu da vas svi čuju i da zainteresuje publiku
• zadržite pažnju publike i potrudite se da vas slušaju i budu zainteresovani
• tražite odgovore od publike.
Uspješna prezentacija pretpostavlja mnogo napora i rada u pripremi, veliku koncentraciju tokom
realizovanja i maksimalni napor prezentera.

265
 Tokom prezentacije uradite sljedeće:
 Recite publici da će uživati u prezentaciji i šta vi želite da dobijete od njih;
 Pripremite dobru prezentaciju da biste dobili dobar odgovor publike odn. auditorijuma;
1. Pažnja  NE odustajte. Pamtite da slaba prezentacija znaći da će sljedeća biti bolja
i slušanje Nemojte:
 da slušate druge koji vam govore o svojim lošim iskustvima u prezentovanju. A ako baš
žele da vam to kažu samo učite iz tog iskustva
 da budete sigurni i samouvjereni da ako ste imali odličnu prezentaciju da će svaka biti
isto tako uspješna

Koliko ste Koliko je Koliko je vidljiva Kakvi su vaši Kako upravljate

adekvatni za relevantan vaš vaša posvećenost maniri svojim glasom
grupu kontekst

Vaša pozicija i
Govor pokreta lokacija tokom
prezentacije

Kako koristite
Nivo energije za Dobra i uspešna "handouts"
grupu prezentacija

Raspored u
Vaš entuzijazam
9. Govorne komu- za temu
prostoriji

nikacione strategije
Koliko dobro Kako koristite Interakcija sa Izbor vizuelnih Kako "rukovodite"
upravljate beleške publikom sredstava pitanjima
vizuelnim
sredstvima

Prezentacija je dobra prilika da prezenter iskaže i svoje liderske odn. menadžerske sposobnosti, tj.
da pokažete drugima koliko je dobar u ulozi koju ima, koliko ima entuzijazma i koliko je posvećen i
orijentisan na projekat, proizvod ili ideju koju predstavlja.

266
 1. Pažnja
i slušanje

10.Razumjevanje
pročitanog

267
1. Pažnja
i slušanje

268
10.1. Uvodne informacije o razumjevanju pročitanog
Razumjevanje pročitanog se odnosi na sposobnost da se razumiju informacije predstavljene u
pisanom obliku. Mada ovaj proces obično obuhvata razumjevanje zadataka vezanih za udžbenik, vještine
razumjevanja pročitanog mogu uticati i na tumačenje uputstava na ispitima, u laboratorijskim vježbama i
domaćim zadacima i popunjavanje prijava za posao i upitnika. 1. Pažnja
i slušanje

10.1.1. Metakognitivna ponašanja dobrih i loših čitalaca

Studenti sa dobrim čitalačkim vještinama nasuprot onima sa lošim vještinama pokazuju izrazita kognitivna
ponašanja prije, tokom i nakon čitanja zadatka. Sljedeća Kukova tabela (Cook,1989) sumira ova ponašanja.

DOBRI ILI ZRELI ČITAOCI LOŠI ILI NEZRELI ČITAOCI

• Aktiviraju prethodno znanje • Počinju da čitaju bez pripreme
PRIJE • Razumiju zadatak i zadatu svrhu • Čitaju a da ne znaju zašto to čine
ČITANJA • Čitaju ne razmatrajući kako da
• Odabiraju odgovarajuće strategije pristupe materijalu
• Usredsređuju pažnju
• Predviđaju i razmišljaju unapred
• Koristite popravne strategije kada • Lako im biva odvučena pažnja
dođe do nedostatka razumjevanja
• Čitaju kako bi obavili zadatak
• Koriste kontekstualne analize kako
• Ne znaju šta da rade kada dođe do
bi razumjeli nove termine
nedostatka razumjevanja
TOKOM • Koriste tekstualnu strukturu kako bi
• Ne prepoznaju važne riječi
ČITANJA pomogli razumjevanje
• Ne uviđaju nikakvu organizaciju
• Organizuju i integrišu nove
informacije • Dodaju više nego što integrišu nove 10. Razumijevanje
informacije pročitanog
• Samo-nadgledaju razumjevanje tako
što: • Ne uviđaju da ne razumiju
o znaju da dolazi do razumjevanja
o znaju šta se razumjeva
• Razmišljaju o pročitanom
• Misle da je uspjeh posljedica truda
NAKON • Prestaju da čitaju i razmišljaju
ČITANJA • Rezimiraju najvažnije ideje
• Misle da je uspjeh posljedica sreće
• Traže dodatne informacije iz spoljnih
izvora

10.1.2. Razlozi za nedostatak razumjevanja

Do nerazumjevanja pročitanog dolazi iz više razloga. Studenti, uz pomoć fasilitatora ako je to
potrebno, trebalo bi da pokušaju da odrede uzrok(-e) izostanka razumjevanja i zatim da odrede odgovarajuće
strategije čitanja da bi nadoknadili taj nedostatak.
Pet razloga za nedostatak razumjevanja pročitanog su (prva četiri - Twining, 1991).
• Neuspjeh da se razumije jedna riječ
• Neuspjeh da se razumije jedna rečenica
• Neuspjeh da se razumije međusobni odnos rečenica
• Neuspjeh da se razumije kako se informacije međusobno uklapaju na smislen način (organizacija)
• Nedostatak interesovanja ili koncentracije

269
 10.1.3. Pomoć u rješavanju problema
Svrha sljedećih savjeta je da pomognu studentima i fasilitatorima da utvrde razloge za izostanak
razumjevanja pročitanog. Studenti mogu otkriti da su razlozi za nedostatak razumjevanja situacioni, da zavise
od tipa štiva, teme materijala i njihovog sopstvenog mentalnog ili fizičkog stanja. Neće se svi neuspjesi u svim
1. Pažnja kontekstima moći pripisati istom faktoru. Na primjer, nedostatak razumjevanja teksta iz biologije može nastati
i slušanje zbog problema sa rječnikom, dok se nedostatak razumjevanja teksta iz istorije može pripisati organizacionoj
grešci. Stoga, korisno je da studenti budu upoznati sa nekoliko strategija razumjevanja pročitanog kako bi
mogli uspješno da se snađu u različitim situacijama.
• Čitajte raznovrsne materijale. Nemojte se ograničiti na udžbenike.
• Pročitajte dosta materijala. Bilo bi teško procijeniti razumjevanje pročitanog na osnovu jednog ili
dva pasusa. Umjesto toga, pokušajte da pročitate čitav odjeljak ili poglavlje.
• Zaokružite nepoznate riječi dok čitate.
• Nakon čitanja, prisjetite se što je moguće više informacija. Zatim provjerite tačnost i potpunost
vašeg sjećanja. Ako su glavne ideje predstavljene prema određenom redu, provjerite da li možete
da se sjetite tog uređenja.
• Razmislite o tome koliko je dotična tema zanimljiva i koliko već o njoj znate.
• Odgovorite na pitanja o materijalu nakon što ste ga pročitali. Pitanja mogu biti iz same knjige, od
predavača ili tutora ili ih može smisliti student.

10.2. Svrhe strategija razumjevanja pročitanog

Čitanje je jedan od najvažnijih akademskih zadataka sa kojima se studenti suočavaju. Strategije
osmišljene za unapređivanje razumjevanja pročitanog mogu imati više svrha.
10. Razumijevanje
• Da poboljšaju razumjevanje sadržaja prikazanog u tekstu
pročitanog
• Da poboljšaju razumjevanje organizacije informacija u tekstu
• Da poboljšaju pažnju i koncentraciju tokom čitanja
• Da čitanje učine aktivnijim procesom
• Da povećaju lično uključivanje u materijal koji se čita
• Da podstaknu kritičko mišljenje i evaluaciju materijala za čitanje
• Da poboljšaju bilježenje i prisjećanje informacija iz teksta u pamćenju

10.3. Prednosti strategija razumjevanja pročitanog

Poboljšavanje vještina razumjevanja pročitanog može pozitivno da utiče na mnoge aspekte
studentovog akademskog uspjeha. Studenti koji efikasno čitaju i razumiju čitalačke zadatke bolje su
pripremljeni za čas, što dovodi do boljeg učestvovanja u času i tačnijih i potpunijih bilježaka. Uspješnost na
ispitima i testovima može da se uveliko poboljša kako studenti postaju vještiji i efikasniji čitaoci. Studentsko
interesovanje i motivacija za predmet se često poboljšavaju kada oni razumiju čitalačke zadatke. Pored toga,
kako studenti postaju vještiji u čitanju, povećava se njihovo samopoštovanje.

10.4. Specifične strategije razumjevanja pročitanog

Kao što je ranije naznačeno, neuspjesi u razumjevanju pročitanog često se mogu pripisati jednom
ili više faktora: nedostatku interesovanja, nedostatku koncentracije, nemogućnosti da se razumije neka riječ,
rečenica ili odnosi između rečenica, ili nemogućnost da se razumije kako se informacije međusobno uklapaju.
Većina ovde razmotrenih strategija uređena je prema ovim faktorima.

270
 Neke od ovih strategija čitanja mogu koristi sami studenti, dok druge zahtjevaju učešće fasilitatora ili
u početku, kako bi upoznao studente sa strategijom ili stalno, kako bi naglasio ključne ideje. Većina strategija
je osmišljena da ih koriste studenti, ali nekoliko njih je namenjeno upotrebi samo od strane predavača.
• Raznovrsne strategije 1. Pažnja
o Opšte popravne strategije i slušanje
o Tempo čitanja u porastu
o Zahtjevan materijal za čitanje
o Knjige na traci
o Strategije čitanja za studente sa ESL/EFL
o Čitačka priprema za standardizovane testove
o Vađenje bilježaka iz udžbenika
o Grupna aktivnost za čitanje sadržaja
o Studijske grupe za čitanje
o Grafički organizeri za spajanje čitačkih i kooperativnih strategija
o Diskusioni kontinuum
o Stvaranje aktivnih čitalaca kroz debatu
o Razumjevanje netekstualnog pročitanog
o Čitanje tekstova na stranom jeziku
o Čitanje naučnog materijala
o Održavanje budnosti tokom čitanja
o Pisanje rezimea
10. Razumijevanje
• Strategije vezane za zainteresovanost i koncentraciju
pročitanog
o Stvaranje zainteresovanosti
o Poboljšavanje koncentracije
o Poboljšavanje motivacije
• Strategije vezane za rječnik
o Opšti pristup nepoznatim riječima
o Predivđanja zasnovana na kontekstu
o Elementi riječi: afiksi i korjeni
o Antonimi, sinonimi i slični pristupi
o LINCS strategija
o DISSECT strategija
o CSSD strategija
o Igra rječnika
o Grafički organizeri i grupe
o Šematski jezički pristup
o Rječnik u nastavi – šta treba i ne treba raditi
• Strategije vezane za organizaciju
o Organizacija udžbenika
o Brzo pregledanje teksta

271
 o Kreativno mapiranje za sadržajno čitanje
o Posredovano uvođenje teksta (PUT) za sadržajno čitanje
o SQ3R strategija
1. Pažnja o PQ4R strategija
i slušanje o RAP strategija
o SNIPS strategija
o PARTS: strategija pažljivog čitanja/prelistavanja
o REAP strategija
o MultiPass Strategy
o PRSR strategija
o PROR strategija
o Vodiči za čitanje udžbenika
o Vježbe za smislenu/značensku organizaciju
o KWL strategija
o Okviri zvijezde priče/ mape priče
o Prikupljanje

10.4.1. Raznovrsne strategije

10.4.1.1. Opšte popravne strategije

10. Razumijevanje Kada dođe do neuspjeha u razumjevanju pročitanog, nekoliko opštih mogućnosti je na raspolaganju
pročitanog čitaocu. Ako ove strategije ne budu uspješne, čitaocu se savetuje da konsultuje specifičnije strategije opisane
u ostatku poglavlja.
Ako dođe do neuspjeha u razumjevanju pročitanog . . .
• ignorišite taj dio teksta i čitajte dalje.
• sačekajte sa ocjenom i potražite dalje razjašnjenje.
• formulišite probnu hipotezu i čitajte dalje da vidite da li ste u pravu.
• ponovo pročitajte trenutnu rečenicu.
• ponovo pročitajte prethodni kontekst.
• potražite stručan izvor.

10.4.1.2. Povećanje tempa čitanja

Tempo čitanja je mjera brzine kojom čitate. Izračunava se dijeljenjem broja pročitanih riječi brojem
minuta potrebnim da se one pročitaju. Tempo čitanja se najčešće izražava jedinicama riječi po minuti (RPM).
Potrebno je uložiti svijestan napor da bi se unapredio tempo čitanja. Moramo postati svjesni navika
koje umanjuju tempo čitanja i zatim preduzeti mjere da ih eliminišemo. Poluglasno čitanje, čitanje usnama i
regresija su tri takve navike. Čitanje usnama, česta navika, obuhvata pokretanje usana dok čitamo a da ne
proizvodimo zvuk. Poluglasno čitanje se odigrava kada djelimično aktiviramo svoje glasne žice. Nedostatak
koncentracije dovodi do regresije, ili zaboravljanja prethodno pročitane informacije.
Treba upozoriti da brzo čitanje nije efikasno ako ne razumjemo ili pamtimo ono što smo pročitali.
Stoga, važno je razviti fleksibilnost u čitačkim navikama. Prilagodite tempo čitanja tipu materijala koji čitate
i nivou težine. Očito, treba čitati tehničke opise genetike sporije nego novinski članak o odnosima SAD-
Rusije. Pored toga, ne preskačite ilustracije i tabele da biste uštedeli vrijeme. Vrlo važne informacije su često
uvučene u tim pomoćnim formatima.

272
 Još jedna napomena vezana je za običaj poluglasnog čitanja. Mada je istina da ova navika umanjuje
tempo čitanja, može biti neophodna strategija za auditivne studente koju će koristiti tokom čitanja.

Mjerenje tempa čitanja 1. Pažnja

Da biste izmjerili tempo čitanja, pronađite odgovarajući materijalk za čitanje i odaberite dio teksta. i slušanje
Obilježite početak odjeljka. Čitajte određeno vrijeme (koristite štopericu ili sat) ili određenu količinu teksta.
Obilježite kraj odjeljka, i zapišite ukupni broj minuta provedenih u čitanju.
Zabilježite nivo razumjevanja tako što ćete se prisjetiti glavnih ideja iz odjeljka. Ako čitate duže od tri
minuta, treba da se sjetite tri glavne ideje. Ako čitate pet minuta, treba da se sjetite pet glavnih ideja. Zapišite
te glavne tačke.
Izbrojte koliko ima riječi između dve oznake, i podjelite taj broj sa brojem minuta provedenih u
čitanju. To je tempo čitanja, izražen u riječima po minuti (RPM).

Tempo čitanja u porastu

Postavite ciljni tempo čitanja na nešto viši nivo od početnog tempa čitanja. Koristite materijal za
čitanje koji je lak i zanimljiv. Vježbajte barem 15 minuta svaki dan u «pojačanom» tempu. Povećavajte ciljni
tempo malim povišavanjima kako se čitanje poboljšava. Napredak se može pratiti na dnevnom grafikonu na
čijim su osama predstavljeni tempo (RPM) i vrijeme. Bilježite napredak barem dve nedelje.
Prelazite pogledom brže preko teksta. Umjesto da upijate tri riječi po pogledu, upijte šest. Pratite
redove prstom, olovkom, hemijskom ili karticom veličine 7 x 12 dok čitate.
Smanjite regresije povećanjem svijesti o njima i poboljšanjem koncentracije. Kako biste povećali
svijest, koristite kartice veličien 5 x 12 da pokrijete riječi i redove nakon što ih pročitate. Kada regresirate,
moraćete da pomjerite karticu kako biste se sjetili šta ste pročitali. Uskoro ćete primjetiti koliko često morate
da stajete i pomjerate karticu. Kako biste poboljšali koncentraciju, personalizujte temu i napravite pitanja 10. Razumijevanje
vezana za materijal prije čitanja zadatka. Za specifičnije strategije, pogledajte «Stvaranje zainteresovanosti»,
«Poboljšavanje koncetracije» i «Poboljšavanje motivacije».
pročitanog
Ključ za povećanje tempa čitanja jeste vježba. Shvatite da se brzina čitanja neće povećati preko
noći, već da je za taj proces potrebno neko vrijeme. Ne odustajte.

10.4.1.3. Zahtjevan materijal za čitanje

Čitalački zadaci mogu biti zahtjevni ako su informacije visoko specijalizovane ili tehničke, ili ako
je materijal iznad studentovog nivoa pripremljenosti. U tim situacijama je uobičajeno da studenti izgube
interesovanje i motivaciju. Sljedeći saveti mogu im pomoći da preguraju teške zadatke za čitanje.
• Ponavljanje.
o Pročitajte zadatak jednom. Pređite na drugi zadatak za neko vrijeme ili prespavajte.
Ponovo pročitajte materijal kasnije ili narednog dana. Periodično obnavljajte zadatak.
• Popravljanje.
o Konsultujte dodatne izvore da biste naučili osnovne informacije potrebne za razumjevanje
dobijenog zadatka. Mogućnosti obuhvataju udžbenike, učeničke vježbanke ili vodiče za
učenje uz udžbenike, laboratorijske priručnike i uvodne knjige.
• Posavjetujte se sa profesionalcima.
o Dodatna pomoć za razumjevanje teških tekstova može se dobiti od predavača tokom
konsultacija, od asistenata i profesionalnih tutora. Kolege-tutori ili kolege iz viših razreda
mogu takođe pružiti vrijednu pomoć.
• Suštinske riječi.
o Usredsredite se na ključne riječi u tekstu. Naglasite samo glagole i imenice; ignorišite ili
precrtajte nepotrebne pridjeve i priloge. Potražite riječi ispisane masnim ili kurzivnim slovima.

273
 • Pregledajte i rezimirajte.
o Nakon čitanja pregledajte svaki pasus teksta. Utvrdite glavnu ideju svakog od njih. Budite
sigurni da razumijete svaki pasus prije nego što pređete na sljedeći. Pregledajte ponovo
materijal nakon svakog odjeljka kao i na kraju poglavlja. Napravite sopstveni rezime
1. Pažnja
poglavlja i uporedite ga sa rezimeom datim u knjizi.
i slušanje
• Učinite čitanjem aktivnijim.
o Razumjevanje se može unaprediti ako koristite i druga čula osim vida tokom čitanja.
Stimulišite sluh čitanjem naglas ili slušanjem audio-snimaka teksta (vidi «Knjige na
traci»). Zapisujte bilješke tokom i nakon čitanja teškog materijala (vidi «Vađenje bilježaka
iz udžbenika»).
• Učinite čitanje interaktivnim.
o Radite sa drugim studentom. Čitajte jedno drugom, i smjenjujte se u rezimiranju odjeljaka
ili poglavlja teksta. «Podučavajte» jedno drugog težim pojmovima, slobodno koristeći
vizuelna pomagala. Povežite materijal sa ličnim iskustvima.
• Pregledajte ponovo pitanja.
o Ocjenite svoje razumjevanje materijala tako što ćete odgovoriti na pitanja za obnavljanje
na kraju poglavlja ili u studentskim vodičima za učenje ili radnim sveskama. Ako pitanja
nisu raspoloživa, smislite sopstvena pretvarajući naslove odjeljaka u pitanja.
• Riječi i definicije.
o Potražite definicije nepoznatih riječi, čak i ako nisu ispisane masnim slovima ili kurzivom.
Sastavite spisak nepozantih riječi (i definicija) koje se ponavljaju, ili zabilježite riječi i
definicije na audio-trake i slušajte ih tokom obnavljanja. Koristite rječnik da pronađete
riječi koje nisu tehničke prirode, i pogledajte rječnik u knjizi za definicije tehničkih riječi.
10. Razumijevanje Postavite obojenu spajalicu na stranice sa rječnikom kako biste mogli brzo da im pristupite.
pročitanog Dodatne rječničke strategije su razmotrene dalje u ovom poglavlju.
• Druge strategije.
o Druge strategije opisane u ovom poglavlju mogu biti korisne pri susretu sa teškim čitačkim
zadacima.

10.4.1.4. Knjige na traci

Razumjevanje pročitanog se može poboljšati uključivanjem drugih čula, pored čula vida. Jedna od
načina da se čitanje učini aktivnijim jeste da slušate materijal dok ga čitate. Pored čitanja naglas, slušanje
tekstova snimljenih na traku je efikasan način poboljšavanja razumjevanja pročitanog. Naročito je korisno za
studente koji su auditivni studenti (vidi poglavlje «Jačina modaliteta» za definicije i istraživanja).
Knjige snimljene na traku mogu biti napravljene kod kuće ili profesionalno producirane. Kolege iz
grupe, prijatelji ili članovi porodice mogu za vas snimiti trake ako ne želite to samo da učinite. Profesionalni
servisi za snimanje obezbeđuju audio-kasete i/ili kasetofone uz naknadu. Primjer toga je Snimanje za slijepe
(Recording for the Blind), koji obezbeđuju obrazovne i stručne knjige na traci za sve predmete od srednje
škole do postdiplomskih studija. Ova usluga, međutim, dostupna je samo osobama sa oštećenjem vida,
teškoćama u učenju ili drugim fizičkim poremećajima koji ometaju čitanje.
Pri pravljenju sopstvenih traka, imajte sljedeće na umu. Govorite jasno i razgovjetno, prikladnom
brzinom. Pročtiajte i naslove odjeljaka, tabele sa podacima i opise ispod ilustracija. Trebalo bi i da snimite
završetke rezimea poglavlja, spiskove ključnih termina i pitanja za obnavljanje.

274
10.4.1.5. Strategije čitanja za ESL/EFL studente
Razumjevanje pročitanog može naročito biti teško za studente čiji prvi jezik nije engleski. Zadatak
čitanja često više vremena oduzima ESL (English as a Second Language – engleski kao drugi jezik)) ili EFL
(English as a Foreign Language – engleski kao strani jezik) studentima. Sljedeće strategije su zamišljene da
pomognu stranim studentima u razumjevanju pročitanog.
1. Pažnja
i slušanje
Rječnici engleskog kao stranog jezika
Strani studenti koji imaju teškoća sa engleskim vokabularom mogu uspjeti da se snađu prosto
upotrebljavajući rječnike za prevođenje nepoznatih riječi. Jedna od problema kod ove strategije je taj što
tehničke riječi u specifičnim kontekstima možda nisu navedene u tradicionalnim rječnicima. Pored toga,
korišćenje prevodilačkih rječnika može oduzimati dosta vremena. Stoga, ako se riječi iznova upotrebljavaju,
može biti korisno sastaviti spisak engleskih riječi i njihovog prevoda.

Kontekstualni nagovještaji
Kontekstualni nagovještaji se odnose na riječi smještene na nekom drugom mjestu u rečenici ili
pasusu koje nam pomažu da rastumačimo nepoznate riječi. Svi detalji o kontekstualnim nagovještajima mogu
se naći dalje u ovom poglavlju.

Druge strategije vezane za vokabular

Dodatne strategije vezane za vokabular i razumjevanje pročitanog razmotrene su dalje u ovom
poglavlju.

Strategija pričanja priče u paru

Strategija pričanja priče u paru (Lie, 1993) je razvijena kao alternativa strategijama koje se oslanjaju 10. Razumijevanje
isključivo na prevođenje riječi i izraza. Ona podstiče strane studente u srednjoj školi i fakultetu da koriste pročitanog
prethodno znanje kako bi poboljšali razumjevanje čitačkih zadataka. I vještine čitanja i vještine pisanja se
integrišu sa grupnim aktivnostima u strategiji pričanja priče u paru.
«Ovaj pristup obuhvata pet odlika koje su važne u podučavanju studenata da čitaju na stranom jeziku: (a) da
kulturno porijeklo studenata igra važnu ulogu u razumjevanju pročitanog; (b) da čitaoci kojima je to L2 (drugi jezik)
koriste istu vrstu vještina koje koriste i uspješni čitaoci kojima je to L1 (prvi jezik); (c) da čitanje budeno integrisano
sa pisanjem; (d) da se studenti angažuju u nepretećim kooperativnim kontekstima; i (e) da imaju priliku da obrade
informacije uspješno i da komuniciraju na ciljnom jeziku (TL, Target Language)» (Lie, 1993, str. 656).
Strategija pričanja priče u paru ima nekoliko prednosti. Prvo, daje ESL studentima priliku da
razgovaraju na ciljnom jeziku u neformalnom okruženju jedan-na-jedan. Budući da je grupna aktivnost,
pričanje priče u paru podstiče saradnju, motivaciju i samopouzdanje. Na samopoštovanje se često vrši
pozitivan uticaj. Drugo, verbalna upotreba ciljnog jezika poboljšava studentove vještine u čitanju i pisanju na
tom jeziku. Treća prednost ove strategije je kontekstualizovano vježbanje vokabulara koje ona pruža. Nove
riječi koriste na smislen način oba partnera u svakom od parova.
Strategija pričanja priče u paru zahtjeva vođstvo fasilitatora. Uputstva za upotrebu ove strategije opisana su niže.
1. Podjelite studente.
o Podjelite odjeljenje na parove studenata.
2. Predstavite teme.
o Predstavite temu čitačkog zadatka i napišite je na tabli ili projektoru.
3. Brejnstorming.
o Pomozite studentima da pristupe ovoj temi kroz brejnstorming. Koje prethodno znanje
imaju o temi? Kako je ona povezana sa ličnim iskustvom?
o Fasilitator bi trebalo da naglasi da ne postoje «tačni» odgovori ili komentari u ovoj početnoj

275
 fazi. Cilj je aktivirati studentska prethodna iskustva i znanja i podstaći ih da predvide šta
mogu očekivati od zadatka.
o Za fasilitatora, faza brejnsotrminga je važna za ocjenjivanje da li je baza znanja koju
studenti posjeduju odgovarajuća za čitački zadatak. Ako je potrebno, fasilitator može
1. Pažnja
pružiti dodatne informacije relevantne za čitanje.
i slušanje
4. Podjelite zadatak.
o Podjelite čitački zadatak na dva dijela. Dajte kopiju prvog odjeljka po jednom studentu u
svakoj grupi, i kopiju drugog odjeljka drugom studentu u svakom paru.
5. Pročitajte i obilježite.
o Dok svaki od studenata čita svoj odjeljak, trebalo bi da zapište glavne ideje po redu po
kom se pojavljuju u tekstu. Može biti korisno ograničiti broj glavnih tačaka koje treba
zabilježiti za svaki od dva odjeljka teksta.
6. Razmjenite spiskove.
o Studenti u svakom paru zatim razmjenjuju svoje spiskove ključnih ideja sa partnerima.
Studentima se daje nekoliko minuta da ocjene spisak svog partnera u odnosu na odjeljak
koji su pročitali i obilježili. U ovoj fazi, ako student ne razumije neku od stavki na spisku
svog partnera, fasilitator ili parnter mogu da ga definišu ili upotrebe u rečenici na ciljnom
jeziku.
7. Napišite priču.
o Koristeći spisak svog partnera kao i sjećanja na odlomak koji je sam pročitao, svaki
student sasatvlja sopstvenu verziju odjeljka koji nedostaje. Student koji je pročitao prvi
odjeljak predviđa šta se dešava na kraju, a student koji je čitao drugi odjeljak predviđa
šta se desilo na početku,
10. Razumijevanje
8. Pročitajte priče.
pročitanog
o Partneri potom jedan drugom čitaju svoje verzije odjeljaka koji nedostaju. Fasilitator
takođe može da pita da li ima dobrovoljaca koji bi pročitali svoje verzije čitavom odjeljenju.
Tokom ove faze, važno je zabraniti zadirkivanje ili ismijvanje među studentima.
9. Upoređivanje.
o Odjeljci koji nedostaju se zatim razdjeljuju studentima, koji ih čitaju i upoređuju sa
sopstvenim verzijama.
10. Rasprava.
o O čitavoj priči se zatim razgovara u ovkiru svakog od parova i/ili u čitavom odjeljenju.
Prva situacija je bolja ako studenti imaju tremu da govore pred drugima. Fasilitator se
može kretati među parovima kako bi nadgledao diskusiju.
11. Evaluacija.
o Fasilitator može odabrati da studentima da test o čitačkom zadatku. U tom slučaju,
evaluacije bi trebalo da se ispune pojedinačno.

10.4.1.6. Priprema za standardizovane testove kroz čitanje

Važan sastavni dio većine standardizovanih testova kao što je ACT i SAT jeste razumjevanje
pročitanog. Ovaj odjeljak opisuje strategije koje će pomoći u pripremi za odjeljke stadardizovanih testova u
kojima se procjenjuje razumjevanje pročitanog. Budući da su dobri rezultati na standardizovanim testovima
neophodni za prijem na dodiplomske, diplomske i profesionalne programe, važno je dobro uraditi zadatke na
ovim testovima u kojima se traži razumjevanje pročitanog.
Testovi razumjevanja pročitanog obično sadrže odlomke tekstova dužine nekoliko stotina riječi.
Teme teksta se široko kreću, od popularne kulture do prirodnih nauka i aktuelne politike. Svaki pasus prati

276
nekoliko pitanja zasnovanih na tekstu. Broj pitanja je proporcionalan dužini pasusa.
Tri strategije za poboljšanje uspjeha na testovima razumjevanja pročitanog su tipična pitanja na
razumjevanju pročitanog, čitanje pasusa prije pitanja i vježbanje vještina čitanja . Druge strategije, kao što je
podvlačenje i obilježavanje . 1. Pažnja
 Za više strategija, pogledajte odjeljak «Testovi razumjevanja pročitanog» u poglavlju «Polaganje
i slušanje
testova».

Tipična pitanja za razumjevanje pročitanog

Studenti bi trebalo da se upoznaju sa glavnim kategorijama pitanja za razumjevanje pročitanog
koja se postavljaju na standardizovanim testovima. Ako imate ova pitanja na umu, to će vam pomoći da
usredsredite pažnju dok čitate odlomke.
Pitanja razumjevanja pročitanog obično imaju jedan od ova tri oblika: pitanja zasnovana na čitavom
odlomku, pitanja zasnovana na odjeljcima odlomka i pitanja zasnovana na određenim riječima ili rečenicama.
Svaki od ovih oblika je razmotren i opisan :

• Pitanja zasnovana na čitavom odlomku

Pitanja zasnovana na čitavom odlomku obično se odnose na glavne poente teksta, autorove
namjere, glavne ideje i sadržaj. Deset tipova pitanja zasnovanih na čitavom odlomku dato je niže
uz primjere formulacija iz SAT pitanja.

TIP PITANJA PRIMJER FORMULACIJE

Glavna poenta:
Odlomak se prvenstveno bavi ... 10. Razumijevanje
Šta odlomak pokušava da vam kaže?
Primarni autorov cilj: pročitanog
Autorov primarni cilj u ovom odlomku je da ...
Šta autor želi da vam kaže?
Autorovo raspoloženje ili stav: Na osnovu odlomka, autorov stav prema ___ se može
Koji ton ili stav autor ima? najtačnije označiti kao ...
Pretpostavke koje je autor iznjeo:
Koje pretpostavke autor iznosi ali ne navodi direktno Koja od sljedećih je pretpostavka koju je izneo autor?
u datom odlomku?
Implikacije odlomka ili autora:
Autor implicira da ____ je ...
Šta autor ili odlomak implicira?
Primjene glavnih ideja: Autor pruža informacije koje bi odgovorile na sva od
sljedećih pitanja osim ...
Kako možete proširiti glavne ideje odlomka? Prema autoru, ___ bi dovelo do ...
Koji od sljedećih naslova najbolje rezimira sadržaj
Rezime odlomka:
odlomka?
Ukratko, kako biste opisali odlomak? Koji naslov biste
Koji od sljedećih bi bio najprikladniji naslov za ovaj
dali odlomku?
odlomak?
Sadržaj odlomka:
Koji od sljedećih navoda opisuje sadržaj odlomka?
O čemu zaista govori odlomak?
Zaključci:
Iz ovog odlomka se može zaključiti da ...
Šta možete zaključiti iz ovog odlomka kao cjeline?
Tvrdnje sa kojima bi se autor složio:
Sa kojom od sljedećih tvrdnji u vezi sa ___ bi se autor
Sa čime bi se po vašem mišljenju autor složio, budući vjerovatno složio?
da znate kako je napisao ovaj odlomak?

277
 • Pitanja zasnovana na odjeljcima odlomka
Kako bismo odgovorili na pitanja o specifičnim odjeljcima odlomka, moramo znati da odredimo i
razumijemo glavne tačke i svakom pasusu. Potražite nagovještavajuće riječi kao što su prednosti,
mane, sličnosti, razlike, suprotno od, u poređenju sa, najvažnije, prvenstveno i sa druge strane.
1. Pažnja
i slušanje Pitanja zasnovana na dijelovima teksta obično se bave zaključcima, primjenama i implikacijama
informacija. Šest tipova pitanja zasnovanih na odjeljcima odlomka uz primjere formulacija iz SAT
pitanja dati su u sljedećoj tabeli.

TIP PITANJA PRIMJER FORMULACIJE

Zaključci:
Može se zaključiti da je stara teorija o atomima bila
Šta se može zaključiti iz specifičnih odjeljaka u ovom prvenstveno zasnovana na ...
odlomku?
Primjene:
Autor pruža informacije koje odgovaraju na koje od
Kako možete primjeniti informacije u specifičnim sljedećih pitanja?
odjeljcima ovog odlomka u drugim oblastima?
Šta prethodi ovom odlomku ili sljedi za njim?
Može se zaključiti da je u pasusima koji nesporedno
Šta mislite da je napisano neposredno prije ovog prethode ovom odlomku, autor razmatrao ...
odlomka ili neposredno nakon njega?
Iznesene ideje:
Prema odlomku, crncima je zabranjen ulazak u
Da li možete pronaći u odlomku specifično pozivanje udruženja protiv ropstva zbog ...
na iznesenu ideju?
Autor implicira da je posvećenost mnogih Amerikanaca
Implikacije: idealu pravde ...
Šta implicira odjeljak u odlomku? U opisu aeričkih stavova o zemlji (red 7-8), autor
10. Razumijevanje implicira da ...
pročitanog Ton ili atmosfera:
U zaključku ovog odlomka, autorov ton je ...
Kakav je ton ili atmosfera odjeljka iz odlomka?
• Pitanja zasnovana na riječima, izrazima ili rečenicama
Specifični detalji i podaci mogu biti predmet pitanja na testu. Sam sadržaj obično nije predmet
pitanja. Umjesto toga, razlozi za upotrebu informacija ili značenje informacija su obično predmet
pitanja.
Dva tipa pitanja zasnovanih na riječima, izrazima ili rečenicama su navedena u sljedećoj tabeli uz
primjere formulacija iz SAT pitanja.
TIP PITANJA PRIMJER FORMULACIJE
Razlozi za upotrebu:
Zašto su određene riječi, izrazi ili relenice pomenute ili Autor pominje Njutnove Principe kako bi ...
upotrebljene u odlomku?
Neprijatelj koji se pomine u posljednjoj rečenici je
Značenje riječi ili izraza: vjerovatno ...
Koje je značenje određene riječi, izraza ili rečenice u Prema autoru, riječi u Deklaraciji nezavisnosti «svi
odlomku? ljudi su rođeni jednaki», treba da predstave ...
Pod «skepticizmom» (red 35) autor podrazumijeva ...

Pročitajte odlomke prije pitanja

Neki autori (npr. Lunenfeld i Lunenfeld, 1981) navode da uvijek treba pogledati pitanja prije čitanja
odlomka, tvrdeći da se time štedi vrijeme i usredsređuje pažnja na određene informacije. Ali drugi tvrde da
je to u slućaju standardizovanih testova vjerovatno gubljenje vremena. Budući da su standardizovani testovi
vremenski ograničeni, važno je efikasno se kretati kroz odlomke i pitanja.

278
 Ako ste upoznati sa uobičajenim tipovima pitanja koja se postavljaju na standardizovanim testovima,
kao što je opisano u prethodnim tabelama, već ćete znati šta da očekujete. «Čitanje odlomka prvo primorava
vas da se uključite u odlomak i autorovu nameru. Uključivanjem ćete, naime, predvidjeti mnoga ako ne i sva
pitanja koja sljede nakon odlomka» . Ako prvo pročitate pitanja, bićete u iskušenju da prebrzo prođete krooz
odlomak u potrazi za pitanjima. Kao posljedica toga, autorove namjere i ton biće izgubljeni. Vrlo je vjerovatno 1. Pažnja
i da nećete pravilno razumjeti opštu temu cijelokupnog odlomka. i slušanje

Vježbajte vještine čitanja

Jedan od najboljih načina da se pripremite za testove razumjevanja pročitanog jeste da vježbate.
Relativno je lako naći materijal za čitanje prikladan za pripremu za standardizovane testove. Možete i da
radite sa partnerom, tako što ćete pronalaziti odlomke i smišljati pitanja jedan za drugog.
Pronađite odlomke teksta dužine oko tri do šest pasusa iz sljedećih izvora: novinske priče, novinska riječ
urednika, novinske političke kolumne, eseji i kolumne u časopisima poput Time ili Newsweek, naučni časopisi,
enciklopedijski članci, knjige koje ne spadaju u beletristiku i opšte časopise kao što je Reader’s Digest.
Pročitajte odlomak, imajući na umu uobičajene tipove pitanja na standardizovanim testovima koji
su prethodno razmotreni. Nakon što ste završili čitanje, smislite pitanja zasnovana na cijelokupnomo dlomku,
na odjeljcima odlomka i na specifičnim riječima ili rečenicama. Zatim odgovorite na svoja pitanja.
Primjer vježbanja razumjevanja pročitanog je dat u nastavku. Pitanja i odgovori prate primjer odlomka teksta
:
• Primjer odlomka
«Treba da znamo i da «pohlepa» ima malo veze sa ekološkom krizom. Dva glavna uzroka za nju su
populacioni pritisak, naročito pritisak velikih gradskih populacija, i želja – koja je vrlo pohvalna – da
se omogući pristojan život po najnižoj mogućoj cjeni najvećem mogućem broju ljudi.»
«Ekološka kriza je posljedica uspjeha – uspjeha u smanjenu stope smrtnosti kod djece (što je 10. Razumijevanje
dovelo do populacione eksplozije), uspjeha u povećanju poljoprivrednog roda dovoljno da se
sprječi masovna glad (što je dovelo do zagađenja pesticidima i hemijskim đubrivom), uspjeha u
pročitanog
izvlačenju ljudi iz stambenih zgrada u gradovima 19. veka i njihovog uvođenja u zelenilo i privatnost
pojedinačnih porodičnih kuća u predgrađima (što je dovelo do gradskog širenja i gužve u saobraćaju).
Ekološka kriza, drugim riječima, uglavnom je posljedica previše pravilnog postupanja.»
«Kako bi se prevladali problemi koje uspjeh uvijek stvara, moramo ga nadograđivati. Ali odakle
početi? Pročišćavanje okoline zahtjeva odlučan, stalan napor sa jasnim ciljevima i vremenskim
rokovima. Zahtjeva, iznad svega, koncentrisan napor. Do sada smo pokušavali to da učinimo kroz
novinske naslove - dok je trebalo da prvo osmislimo spisak prioriteta.»
• Primjeri pitanja
1. Ovaj odlomak pretpostavlja poželjnost
(a) upotrebe atomske energije radi uštede goriva.
(b) udobnog porodičnog života.
(c) mirnog rješavanja sukoba.
(d) borbe protiv raka i srčanih oboljenja putem energičnog istraživanja.
(e) većeg uključivanja vlade u svakodnevni život ljudi.
2. Prema ovom odlomku, prvi korak u bilo kakvom nastojanju da se poboljša okolina bi bio
(a) povratak isključivoj upotrebi prirodnog đubriva.
(b) visok porez na profitne industrije.
(c) zabrana upotrebe automobila u gradovima.
(d) proučavanje uspješnih nastojanja u drugim zemljama.
(e) postavljanje vremenskog rasporeda za korektivno djelovanje.
3. Ovaj odlomak ukazuje da su uslovi koji su doveli do pretrpanih puteva izazvali i
(a) atraktivnije uslove života za mnoge ljude.
(b) zdraviju mladu generaciju.

279
 (c) veće poslovne mogućnosti.
(d) populacionu eksploziju.
(e) veću koncentraciju populacionog pritiska.
4. Može se logički pretpostaviti da bi autor ovog odlomka podržao da se zakonom
1. Pažnja
i slušanje (a) zabrani upotreba pesticida.
(b) spriječi upotreba automobila u gradovima.
(c) izgrade dodatne nuklearne elektrane.
(d) organizuje agencija koja bi nadgledala nastojanja da se riješe ekološki problemi.
(e) ograniči novinsko izvještavanje o protestima.
• Odgovorite na primjere pitanja.
1. Opcija (b) je tačna zato što autor razmatra to što ljudi napuštaju gradske stamebne zgrade
i sele se u atraktivnije kuće u predgrađu. Druge opcije se ne pominju u odlomku.
2. Opcija (e) je tačna zato što se autor zalaže za «jasne ciljeve i vremenske rokove». Ostale
opcije se ne pominju u odlomku.
3. Opcija (a) je tačna zato što život u predgrađu dovodi do problema u saobraćaju. Druge
opcije nisu pomenute u vezi sa gužvama na putu.
4. Opcija (d) je tačna zato što se autor zalaže za direktne i koncentrisane napore radi
rješavanja ekoloških problema. Prva opcija nije tačna zato što autor samo ukazuje da
je zagađenje od pesticida ishod moderne poljoprivredne prakse. Opcije (b) i (c) nisu
opravdane sadržajem odlomka. Autor bi vjerovatno radije prihvatio više novinskog
izvještavanja ukoliko to nije jedini oblik djelovanja protiv ekoloških problema, tako da
posljednja opcija nije tačna.

Druge strategije za pripremu za standardizovane testove čitanja

10. Razumijevanje Dodatne strategije za pobojšavanje razumjevanja pročitanog na standardizovanim tesotvima
pročitanog obuhvataju podvlačenje ključnih riječi i numerisanje glavnih ideja ili ključnih tačaka dok čitate odlomak.
Možete odabrati i da napišete vrlo kratke napomene na marginama dok čitate. Ključ ovih strategija je da
budete kratki kako ne biste trošili dragoceno vrijeme.
Treba da brzo radite dok odgovarate na pitanja iz razumjevanja pročitanog. Lakši odlomci se obično daju
prvi, tako da ih nemojte preskočiti. Ne preskačite pitanja nakon čitanja odlomka budući da se time gubi vrijeme.
Ne dodajte sopstvena tumačenja i činjenice odlomku kako biste odgovorili na pitanja. Odgovori
bi trebalo da budu zasnovani na informacijama iznesenim samo u tekstu, čak i ako se ne slažete sa
materijalom.
Provjerite svaki odgovor nakon što ste ga obilježili. Da li ste odgovorili na sve djelove pitanja? Da li je odgovor
sadržan u tekstu?

10.4.1.7. Vađenje bilježaka iz udžbenika

Mada je vađenje bilježaka iz udžbenika opširno razmotreno u poglavlju «Vođenje bilježaka», neke
od glavnih ideja su rezimirane ovdje. Pisanje rezimea iz udžbeničkog materijala je takođe razmotreno dalje u
poglavlju.
Postoje barem četiri razloga za vađenje bilježaka o materijalu iz udžbenika. To pojačava učenje
informacija. Podstiče odabir glavnih ideja i detalja kako bi se uvidijela sveukupna organizacija teksta. Stvara
skraćenu verziju teksta sa svim suštinskim podacima zabilježenim za buduće obnavljanje pred ispit. Pomaže
u poboljšavanju koncentracije.
Pet najvažnijih savjeta za vađenje bilježaka iz udžbenika :
• Završite čitanje prije pisanja bilježaka.
o Studenti ne bi trebalo da pročitaju cijelo poglavlje, ali bi trebalo da iščitaju duže pasuse ili
naslovljene odjeljke teksta prije zapisivanja bilješki. Ako čekate do kraja da biste počeli sa

280
 pisanjem, možete zaboraviti neke od važnih ideja i propratnih detalja. Ali ako čitate male
djelove, imate dovoljno informacija iz kojih ćete odabrati najvažnije ideje, a da ne izgubite
tok ideja. Najvažniji pojmovi su ojačani prije nego što čitalac pređe na sljedeći odjeljak,
čime učenje postaje kumulativan proces.
1. Pažnja
• Budite veoma selektivni po pitanju onoga što bilježite.
i slušanje
o Potrebna je vježba da bi se znalo kako odabrati najvažnije ideje u tekstu, ali zapamtite
da je cilj pisanja bilježaka stvoriti skraćenu verziju teksta. Budite selektivni tako da
samo osnovni pojmovi budu zabilježeni. Kako biste odlučili koje podatke treba zapisati,
pređite pogledom ili pregledajte prvo tekst ili pogledajte štaj je predavač naglasio na
predavanju.
• Koristite sopstvene riječi.
o Budući da su šanse da ćete razumjeti i zapamtiti informacije izrazito veće ako je u pitanju
vaš sopstveni rad, uložite dodatno vrijeme da parafrazirate važan materijal. Vrijeme
provedeno pokušavajući da se razumije neki pasus i zabilježe glavne ideje sopstvenim
riječima jeste najvažanije ulaganje vremena koje čitalac možete obaviti.
• Radite brzo i efikasno.
o Pisanje bilježaka ne mora biti naporno ili vremenski zahtjevno. Pročitajte, razmislite,
zapišite i produžite dalje. Nagrade će doći na ispitu.
• Koristite organizacione strategije.
o Bilješke bi trebalo organizovati prema jednoj od strategija razmotrenih u poglavlju
«Vođenje bilježaka» ili «Organizacija». Kornelov metod je dobar izbor budući da vam
omogućava da organizujete i aktivno se i brzo prisjetite glavnih tačaka u tekstu.

10.4.1.8. Grupna aktivnost za sadržajno čitanje 10. Razumijevanje

Primjer kooperativnog učenja sa ciljem čitanja materijala iz nove sadržajne oblasti opisao je Mickel pročitanog
(1993). Ova strategija je osmišljena tako da je primjeni predavač na kursu, iako je studenti mogu koristiti
uz vođstvo tutora ili se može izmeniti tako da je oni koriste. U zavisnosti od dužine zadatih tekstova, ova
aktivnost bi mogla da potraje od jednog do nekoliko dana. Može biti korisno uvesti ovu strategiju dio po dio
kako bi se omogućilo maksimalno razumjevanje očekivanja.
Aktivnost razumjevanja pročitanog opisana u jedanaest koraka:

1. Podjelite odjeljenje na grupe od po četiri studenta.

a. Ako je to moguće, svaka grupa bi trebalo da uključuje jednog iznadprosječnog studenta,
jednog ispodprosječnog i dva prosječna studenta.
b. Dodjelite svakom studentu nasumično broj (od 1 do 4), bez obzira na njihovu sposobnost.
2. Označite stranice u udžbeniku koje će se koristiti u ovoj aktivnossti kooperativnog učenja.
3. Podjelite leksičke zadatke.
a. Dajte studentu #1 u svakoj grupi zadatak da upozna ostale članove svoje grupe sa novim
riječima iz teksta.
b. Student #1 nabraja svaki termin i podstiče druge članove da ga definišu. Ako niko od njih
ne može da deifniše ispravno riječ, ona se posebno označava.
4. Podjelite čitalačke zadatke.
a. Dajte studentu #2 u svakoj grupi zadatak da pročita naglas novi materijal svojoj grupi dok
ga ostali slušaju.
b. Svaki student je slobodan da naglasi važne podatke tokom ovog procesa.

281
 5. Dodjelite ispitivačke zadatke.
a. Dajte studentu #3 u svakoj grupi zadatak da postavi grupi pitanja zasnovana na usmenom
čitanju.
1. Pažnja b. Student #3 bi trebalo da pribilježi odgovore svoje grupe.
i slušanje c. Ako želi, predavač može da razvije ova pitanja unapred kako bi obezbedio da studenti
pokriju glavne tačke teksta.
6. Dodjelite popratne zadatke.
a. Dajte studentu #4 zadatak da vodi propratnu aktivnost koja ojačava opšte i specifične
pojmove iz teksta.
b. Ovde takođe može biti potrebno vođstvo predavača.
7. Spojite grupe i povedite pregled rezultata.
a. Spojite grupu nazad u jednu veliku grupu kako bi se pregledali rezltati svaku podgrupe.
b. Ovo omogućava studentima da usvoje svoje novo znanje.
c. Studentii #1 predstavljaju riječi koje su njihove grupe znale ili riječi koje nisu znale.
d. Studenti #3 predstavljaju odgovore svojih grupa na pitanja.
e. Studenti #4 predstavljaju rezultate svojih grupa iz propratne diskusije.
8. Predavač evaluira razumjevanje pročitanog.
a. Predavač može da koristi evaluacionu aktivnost da procjeni kako su studenti ovladali
novim materijalom.
b. Predavač bi takođe trebalo da evaluira učešće svakog pojedinca u okviru njegove
10. Razumijevanje grupe.
pročitanog 9. Studenti evaluiraju grupnu aktivnost.
a. Svaki student evaluira aktivnost kooperativnog učenja.
b. Sljedeći obrazac omogućava studenta da procjeni svoj rad kao i rad drugih članova
grupe.
c. Za ocjene od 1 do 5 potrebno je dati objašnjenje na pozadini obrazca.
d. Svi obrasci su povjerljivi i vidi ih samo predavač.
e. Periodična i nenajavljena upotreba ovog oblika evaluacije održaće studente “u
pripravnosti”.
_______________________________________
GRUPNA EVALUACIJA
o Tvoje ime:
o Datum prezentacije:
o Zaokruži svoju ocjenu sebe i svakog od članova tvoje grupe.
o Ocjeni članove grupe na osnovu njihovog doprinosa u pripremi prezentacije i ispunjenja dodjeljene
obaveze u grupi.
o Ocjene od 1 do 5 moraju biti objašnjene na pozadini ovog obrasca.

282
5 4 3 2 1
Vrlo dobar Dobar Zadovoljavajuć Nezadovoljavajuć Loš
IME OCIJENA
_________________________ 5 4 3 2 1 1. Pažnja
_________________________ 5 4 3 2 1 i slušanje
_________________________ 5 4 3 2 1
_________________________ 5 4 3 2 1
________________________________________
10. Predavač posmatra i evaluira cijelu grupu.
o Rad cijele grupe evaluira predavač dok se kreće među grupama u radu.
o Svi članovi grupe dobijaju istu ocjenu na osnovu svoje sposobnosti da uspješno rade
zajedno.
11. Predavač evaluira razumjevanje pročitanog pomoću tradicionalnih testova.
o Tradicionalni testovi čine četvrto sredstvo evaluiranja aktivnosti kooperativnog učenja.
o Ispit može biti sačinjen od glavnih tačaka koje su grupe iznjele.

10.4.1.9. Studijske grupe za čitanje

Kao što je razmotreno u poglavlju «Grupno i kooperativno učenje», studentske studijske grupe su
efikasna strategija za mnoge akademske zadatke, uključujući ispitnu pripremu i vođenje bilježaka. Studijske
grupe se mogu koristiti na raznovrsne načine za zadatke čitanja. Ovde su razmotrena četiri primjera.
• Jedan od pristupa je da se obrazuje studijska grupa za obavljanje dugih ili složenih čitačkih
zadataka. Svaki član studijske grupe dobija dio teksta. Pažljivo ga čita i bilježi najvažnije ideje i
propratne detalje na grafikon, koncept, kreativnu mapu ili neku drugu organizacionu alatku. Zatim 10. Razumijevanje
brzo pregleda ostale djelove teksta. Grupa se sastaje kako bi razmjenila bilješke o svakom od pročitanog
odjeljaka i analizirala čitav tekst. Razmatraju autorov cilj, svrhu teksta, glavne ideje i propratne
detalje kako bi povezali međusobno odjeljke. Razmatraju kako je tekst povezan sa materijalom sa
predavanja, drugim zadatim tekstovima i ciljevima kursa.
• U drugoj varijanti, članovi studijske grupe se sastaju kako bi analizirali zadatak kao grupa. Svaki
student je pažljivo pročitao cijeli tekst unapred. Grupa utvrđuje autorov cilj i motivaciju za pisanje
teksta. Određuju glavne tačke i propratne detalje. Raspravljaju o vizuelnim pomagalima koje
autor koristi. Pojedinci iznose prošla iskustva i prethodno znanje vezane za temu. Informacije se
organizuju u tabelu, grafikon, koncept ili spisak, a kopije se prave za sve članove grupe.
• Prema trećem pristupu, studenti sami čitaju zadatak i pripremaju pitanja za obnavljanje zasnovana
na ključnim tačkama i propratnim detaljima teksta. Članovi se sastaju kako bi razmenili pitanja i
odgovorili na njih. Pitanja za obnavljanje se mogu koristiti za testiranje drugih članova, ili se na njih
može timski odgovarati. Odgovori se kopiraju i djele svim članovima grupe.
• Četvrti pristup obuhvata rad sa partnerom za učenje. Nakon čitanja cijelokupnog zadatka, jedan
student objašnjava informacije svom partneru. Ovaj drugi se stara da su sve ključne tačke pokrivene
i da su opisi tačni. Ili, partneri mogu na smjenu da opisuju po jedan odjeljak teksta.
Studijske grupe za čitačke zadatke pomažu u razjašnjavanju glavnih ideja teksta i obezbeđivanju razumjevanju
teksta. Pojačavaju se vještine parafraziranja i pamćenja. Informacije koje pripremi grupa mogu se koristi
kasnije za ispitnu pripremu. Samo upamtite da odaberete odgovarajuće studente za studijsku grupu.

10.4.1.10. Grafički planeri za spajanje strategija čitanja i saradnje

Grafički planeri su vizuelne slike za organizovanje informacija. Avery i Avery (1994) predstavljaju
pristup za poboljšavanje razumjevanja pročitanog upotrebom grafičkih planera u aktivnostima kooperativnog
učenja. Mada je osmišljen da ga koriste srednjoškolski studenti književnosti, ovaj pristup se može modifikovati
za čitanje na drugim nivoima i za druge predmete.

283
 Kooperativno učenje za čitačke zadatke autori smatraju blagotvornim iz nekoliko razloga.
• «Kroz pozitivan pritisak kolega, članovi grupe motivišu jedni druge da poboljšaju vještine čitanja.»
• «Kooperativno učenje podstiče interesovanje za čitanje i razumjevanje književnosti budući da
1. Pažnja članovi grupe brane tumačenja i stvaraju ideje kako bi stigli do zajedničkih tema.»
i slušanje • «Strategije kooperativnog učenja mogu se koristiti kroz zadatak učenja: radi usredsređivanja
pretčitačkih aktivnosti, radi povećanja obrađivanja informacija tokom čitanja i radi uvećanja
djelotvornosti završnih aktivnosti» (Avery i Avery, 1994, str. 689).
• «Kooperativne lekcije ... pružaju paradigmu za uspjeh i stoga sredstvo za razvijanje studentskog
samopoštovanja. Takođe pomažu studentima da se emocionalno kao i akademski uključe u
čitanje. Stoga, kooperativne strategije koje izgrađuju razumjevanje pročitanog takođe čine čitanje
privlačnijim za studente» (Avery i Avery, 1994, str. 690).
Strategije koje kombinuju grafičke planere i grupne aktivnosti u svrhu poboljšanja razumjevanja pročitanog
mogu se koristiti prije čitanja, tokom čitanja ili nakon čitanja, kao što je dalje objašnjeno.
Strategije kooperativnog učenja prije čitanja
• Vokabular
o Smisleno poučavanje novom vokabularu može se postići u grupnom okruženju.
o Podjelite odjeljenje na grupe.
o Prije čitanja teksta, studenti uče izvjestan broj teških ili novih riječi koje se mogu naći
u odlomku. Broj riječi će zavisiti od dužine teksta, nivoa težine i vremenskih ograničenja.
o Svaki student u svakoj grupi je odgovoran za bilježenje novih riječi i njihovih definicija na
svom papiru. Pogledajte strategije za vokabular u ovom poglavlju za ideje o definisanju
novih riječi.
o Zatim se od studenata traži da nacrtaju sliku koja prikazuje neki odnos između dva od tih
10. Razumijevanje
termina. Studenti u svakoj grupi bi trebalo da upotrebe različite parove riječi.
pročitanog
o Svaki student zatim objašnjava svoju vizuelnu prezentaciju ostatku svoje grupe.
o Evaluacija može zadobiti nekoliko oblika: monitoring grupne aktivnosti, pojedinačne
evaluacije od strane drugih članova grupe ili testiranje svih studenata za sve riječi.
• ZŠN strategija
o ZŠN strategija, detaljnije razmotrena kasnije u poglavlju, može se koristiti za podsticanje
prethodnog znanja i interesovanja prije nego što je tekst pročitan. Ovaj pristup izvlači od
studenata povratne informacije o onome što već znaju o temi, šta žele da nauče i šta su
naučili.
o Podjelite čitavu studentsku grupu na manje grupe.
o Podjelite svim studentima grafički planer sa tri kolone obilježene sa «Šta znate», «Šta
mislite da ćete naučiti» i «Šta ste naučili».
o Prve dve kolone popunjava svaka grupa kooperativno, a svaki student zapisuje bilješke.
o Nakon određenog vremena, studenti se nasumično prozivaju da daju odgovor na
odjeljensku raspravu u toku.
o Nakon odjeljenske rasprave, studenti pojedinačno čitaju odlomak.
o Evaluacija se obavlja tako što se od svakog studenta zatraži da popuni treću kolonu u
podjeljenom materijalu.
Strategije kooperativnog učenja tokom čitanja
• Vizuelna pomagala
o Studenti mogu da rade u grupama da razviju jedno od više vizuelnih pomagala zasnovanih
na tekstu dok čitaju.

284
 o Vizuelni planeri obuhvataju vremenske linije, lančane nizove događaja, mape uma,
grafikone, koncepte, matrice, mape riječi, hijerarhijske mape, mape u obliku paukove
mreže, mape u obliku riblje kosti, dijagrami sličnosti i razlika, grafikoni mišljenja i grafikoni
ciklusa događaja. Oni su opisani i prikazani u poglavlju «Organizacija».
o Podjelite čitavu studentsku grupu na grupe od po tri studenta. 1. Pažnja
i slušanje
o Svaki član čita jednu trećinu zadatka, zapisujući bilješke o ključnim idejama i propratnim
detaljima.
o Potom članovi zajedno rade na razvijanju vizuelnog pomagala. Svi članovi grupe bi
trebalo da crtaju dotični grafički planer.
o Sljedi razgovor u odjeljenju i prikazivanje rezultata.
o Evaluacija može obuhvatiti pisanje rezimea cijelokupnog teksta ili testiranje.
• Kooperativno ispitivanje
o Za duze odlomke iz teksta ili tekst podjeljen na odjeljke, postavite pitanja kako biste
podstakli razumjevanje. Istraživačka pitanja daje predavač.
o Nakon čitanja odlomka ili odjeljka teksta i postavljanja pitanja, podjelite odjeljenje na male
diskusione grupe od po dva ili tri studenta. Oni rade kao tim za stvaranje odgovora, koji
se bilježe na radnom papiru ili u grafičkom obliku.
o Jedan član svake grupe se odabira da podjeli odgovore grupe sa ostatkom odjeljenja.
o Sljedeći odjeljak ili odlomak se čita, i nove grupe se obrazuju da bi odgovorile na
predavačevo pitanje.
o Ponovite proces dok čtiav tekst nije pročitan, starajući se da je svim studentima data
prilika da učestvuju u usmenoj diskusiji.
o Evaluacija može biti u obliku ocjenjivanja individualnih prezentacija ili testa.
10. Razumijevanje
Strategije kooperativnog učenja nakon čitanja pročitanog
• Vizuelna pomagala
o Vizuelna pomagala mogu razviti grupe studenata nakon što je svaki student pojedinačno
pročitao tekst.
o Opet, postoje raznovrsni grafički planeri koji se mogu koristiti. Predavač može odabrati
da zada svim grupama da popune isti oblik vizuelnog pomagala, ili može zatražiti od
različitih grupa da popune različite grafičke organizere za tekst.
o Neka studenti obave zadatak čitanja. Zatim ih podjelite na grupe.
o Podjelite kopije modela vizuelnog pomagala svim studentima. Drugim riječima, unapred
pripremite i iskopirajte model vizuelnog pomagala kako bi studenti imali samo da urede
i ispune informacije. Upotreba modela je naročito korisna ako studenti nisu baš vični
strategijama grafičkog organizovanja.
o Članovi grupe rade kao tim kako bi organizovali i ispunili bitne informacije na vizuelnom
pomagalu.
• Kontroverzni tekstovi
o Tekstovi o kontroverznim ili polemičkim pitanjima plodno su tlo za uvođenje grafičkih
planera u grupne aktivnosti. Kooperativno popunjavanje vizuelnih pomagala za tekstove
koji zahtjevaju izjašnjavanje pruža čvrstu osnovu i most ka drugim odjeljenskim
aktivnostima kao što su debate i panel diskusije.
o Uvedite kontroverznu temu odlukom ili pitanjem.
o Podjelite grupu na manje grupe od po četiri studenta.
o Podjelite kopije teksta svakoj grupi. Jedan članak bi trebalo da predstavlja afirmativnu
stranu pitanja a drugi bi trebalo da zastupa negativnu stranu. Upotreba dva članka
pomaže u izgradnji vještina sinteze.

285
 o Jedan par studenata u svakoj od grupa čita i obilježava prvi članak, a drugi par radi to
isto sa drugim člankom.
o Zatim svaka grupa poredi bilješke i odabira šest ili osam glavnih pitanja iz članaka na
koje će se usredsrediti.
1. Pažnja
i slušanje o Pitanja se unose u grafički organizer kao što je grafikon, dijagram sličnosti i razlika ili
grafikon mišljenja.
o Studenti se mogu ocjenjivati prema planeru ili svojim kolaborativnim vještinama.

10.4.1.11. Diskusioni kontinuum

Stefenov i Braunov (Stephen i Brown, 1994) diskusioni kontinuum je jedan od načina da se studenti
aktivno uključe u čitačke zadatke. On podstiče studente da prave šire i u većoj mjeri ispitivačke veze između
sopstvenih iskustava i porekla i ideja, pojmova i pitanja iznesenih u tekstu. Bolja internalizacija tekstualnog
materijala poboljšava studentovo učešće u diskusijama i na pismenimn zadacima kao što su eseji i ispiti.
Prema autorima, jedna od prednosti ovog pristupa jeste to što uključuje studente u grupne diskusije.
Još jedna korist diskusionog kontinuuma jeste da ohrabruje studentsku interakciju sa tekstom. Primoravajući
studente da zauzmu i obrazlože stav o nekoj temi, ova strtaegija pomaže u razvijanju vještina kritičkog
mišljenja. Konačno, diskusioni kontinuum služi kao efikasna odskočna daska za druge aktivnosti, kao što je
pisanje istraživačkih eseja ili radova u kojima se iznosi stav.
U početku, diskusioni kontinuum zahtjeva vođstvo predavača ili fasilitatora. Vježbajući, međutim,
studenti mogu stvoriti sopstvene suprotstavljene stavove i vodite sopstvene diskusije u okviru studijskih grupa.
Strtaegija diskusionog kontinuuma je proces u četiri koraka.
1. Odredite pitanje.
o Značajnu kontroverzu ili polemiku u tekstu određuje predavač. Formulisana je u dvije
10. Razumijevanje
izjave, jednu afirmativnu i jednu negativnu.
pročitanog
o Te dve izjave se zatim zapisuju na tabli ili projektoru i kontinuum se iscrtava između te
dvije krajnje tačke.
o Primjeri izjava su «Testiranje na životinjama u psihologiji je neetično» nasuprot «Testiranje
na životinjama u psihologiji je etično» i «Vrste nastaju božanskim djelovanjem» nasuprot
«Vrste nastaju procesima evolucije».
2. Studenti zauzimaju stavove.
o Od studenata se traži da zauzmu stav o dotičnom pitanju. On se može naći bilo gdje
na kontinuumu. Studenti zapisuju svoje inicijale na dijelu kontinuuma koji odgovara
njiihovom mišljenju.
3. Grupna diskusija o mišljenjima.
o Studenti objašnjavaju i brane svoje pozicije tokom odjeljenske rasprave. Trebalo bi da se
pozovu na specifične aspekte teksta.
o Svim studentima treba dati priliku da govore prije nego što srugi mogu ponovo da govore.
Važno je uputiti studente da izbjegavaju lične napade i da s poštovanjem saslušaju
mišljenja drugih.
o Dok se diskusija ne zahukta, može biti neophodno prozivati studente sa suprotstavljenim
stavovima da naizmjenično govore.
o Studenti mogu odlućiti da promjene svoje stavove kao posljedica diskusije.
4. Propratne aktivnosti.
o Nekoliko propratnih aktivnosti se može isplanirati.
o Propratno čitanje dodatnih referenci može biti zadato.

286
 o Predavač može zadati pisane zadatke kao što su radovi u kojima se iznosi stav ili eseji
zasnovani na tekstu.
o Studentima koji su promjenili mišljenje može se zatražiti podjele svoje poglede.
o Studenti sa suprotstavljenim stavovima mogu intervjuisati jedan drugog. 1. Pažnja
i slušanje
10.4.1.12. Stvaranje aktivnih čitalaca kroz debatu
Kako biste probudili kod studenata interesovanje istvorili entuzijazam za pitanja predstavljena u
tekstovima, Šauer i Bejsdorfer (Schauer i Beyersdorfer) tvrde da je grupna debata efikasna strategija. Debata
unapređuje vještine kritičkog mišljenja i čini čitanje aktivnijim procesom. Kontroverze i polemike postoje u
gotovo svakom predmetu, i pogodne su za grupne aktivnosti kao što je debata.
«Studenti vrlo brzo nauče da je ključ da se postane uspešan debatnik pažljivo slušati kako bi se
napali argumenti protivnika i logički i jasno govorilo kako bi se prenjeli sopstveni argumenti. Debata motiviše
adolescente zato što se prirodno uklapa u njihove razvojne potrebe da izazivaju mišljenje drugih i omogućava
im da rade sa svojim kolegama na kooperativan način» (Schauer and Beyersdorfer, godina, strana).
Kako bi debata bila uspješna aktivnost u učionici, predavač mora da se postara da studenti imaju
dovoljno materijala za čitanje kako bi se adekvatno upoznali sa temom. Takođe je korisno i ako je tema
vezana za studentsko prethodno znanje i program kako bi mogli da crpe i iz tih informacija. Može biti potrebno
da se procjeni studentska informaciona osnova prije planiranja debatnih aktivnosti.
Predloženi koraci za stvaranje aktivnih čitalaca kroz debatu su :
1. Odaberite kontroverzno ili polemičko pitanje.
o Predavač prvo odabira kontroverzno ili polemičko pitanje u tekstu koje će poslužiti kao
fokus debate. Pitanje bi trebalo da bude dominantna tema u tekstu.
2. Pročitajte tekst.
10. Razumijevanje
o Tekst bi se mogao pročitati na času ako je relativno kratak. Za duže materijale, uputite pročitanog
studente da obave čitanje van časa.
3. Diskutujte o tekstu na času.
o Odjeljenske diskusije usredsređene na dominantnu temu u tekstu prethodi debati.
Studenti bi trebalo da izbegavaju da iznose mišljenja i zauzimaju stavove u ovoj fazi, već
bi trebalo da ukratko ponove glavne ideje u tekstu.
4. Iznesite predlog.
o Predavač iznosi kratak predlog zasnovan na kontroverznom pitanju i glavnoj temi
teksta. Aspekti za i protiv trebalo bi da budu jasni i očigledni. Napišite predlog na tabli ili
projektoru.
5. Podjelite odjeljenje na grupe.
o Studenti se djele u dva tima koji predstavljaju za i protiv stranu rasprave, ili mogu da
zauzmu stranu koju lično podržavaju. Ta dva tima se dalje djele na male grupe.
6. Potražite dokaze u tekstu.
o Svaka grupa traži u tekstu dokaze koji podržavaju njen stav. «Radne tabele za prkupljanje
dokaza» sa kolonama za broj strane, citate i komentare pomažu studentima da organizuju
svoje misli i strukturišu argumente.
7. Osmislite uvodne izjave.
o Timovi za i protiv se ponovo okupljaju kako bi razmotrili ono što su otkrili. Dva ili tri
glasnogovornika za svaki tim koriste dokaze kako bi razvili trominutnu uvodnu izjavu koja
ukratko iznosi stav i dokaze koji ga podržavaju. Ohrabrite studente da navedu brojeve
strana i specifične odlomke teksta.

287
 8. Debatujte o temi.
o Rasporedite stolove i stolice tako da su timovi okrenuti jedan ka drugom. Predavač igra
moderatora, ili se za tu ulogu može odabrati jedan od studenata.
1. Pažnja o Objasnite raspored debate. Samo glasnogovornici mogu da govore tokom uvodnih i
i slušanje završnih izjava, budući da bi one trebalo da budu strukturisani govori. Bilo koji član tima
može da doprinese pobijanju argumenata uz dozvolu moderatora.

Afirmativna (za) uvodna izjava 3 minuta

Negativna (protiv) uvodna izjava 3 minuta
Vrijeme da grupa formuliše opovrgavajuće argumente 10 minuta
Afirmativni opovrgavajući argumenti 2 minuta
Negativni opovrgavajući argumenti 2 minuta
Vrijeme da grupa formuliše završnu izjavu 10 minuta
Afirmativna završna izjava 2 minuta
Negativna završna izjava 2 minuta
9. Evaluirajte debatu.
o Argumenti koje su predstavile obe strane bilježe na tablu ili projektor predavač ili za to određen
student. Tim sa najviše argumenata koje drugi tim nije uspješno eliminisao je pobjednik.

10.4.1.13. Razumjevanje pročitanog netekstualnog materijala

Većina strategija razumjevanja pročitanog u ovom poglavlju namenjene su za upotrebu pri čitanju
udžbenika, novinskih članaka, književnih radova i drugih «tradicionalnih» čitačkih zadataka. Međutim, do
nerazumjevanja može doći pri čitanju uputstava za domaći zadatak, laboratorijska uputstva ili uputstva za
ispit. U tim situacijama, druge strategije su potrebne.
10. Razumijevanje
pročitanog Nedostatak razumjevanja pri čitanju uputstava za zadatak često nastaje iz jednog od ova dva
razloga: upotrebe nepoznatih termina ili upotrebe složenih rečeničnih struktura.
• Strategije za vokabular koje koriste pomoćne materijale (npr. rječnike) mogu biti uspješne za domaće
zadatke ili laboratorijski rad, ali nisu odgovarajuće za ispitna uputstva. Za ispite, isprobajte druge
strategije za vokabular kao što je analiziranje afiksa i korjena ili razmatranje kontekstualnih nagovještaja.
Pored toga, važno je da budete upoznati sa značenjima riječi koje se često javljaju u ispitnim pitanjima.
Morate znati šta predavač traži kada vam kaže da «opišete», «objasnite», «razmotrite» ili «navedete»
informacije (vidite «Ispitni eseji» u poglavlju «Polaganje ispita» za više informacija).
• Kada se susretnete sa složenim rečeničnim strukturama, pokušajte sljedeće strategije. Prvo, razbijte
duge rečenice na kraće; zarezi su obično dobro mjesto za razdvajanje ideja. Zatim numerišite svaki
dio kako biste se osigurali da ćete ispratiti sva uputstva. Još jedan pristup je da podvučete sve
važne riječi ili izraze, «odgovorite na jedan od dva» ili «odgovori moraju biti otkucani» na primjer.
Ali iznad svega, PITAJTE! Najefikasniji pristup dvosmislenim uputstvima je da zatražite razjašnjenje
od predavača. On može preformulisati nejasne rečenice ili deifnisati riječi ako to zatražite.

10.4.1.14. Čitanje tekstova na stranom jeziku

Čitanje tekstova na stranom jeziku biće olakšano upotrebom jedne ili više od sljedećih strategija.
• Koristite rječnik stranog jezika za prevođenje nepoznatih riječi.
• Sastavite spisak novih riječi i njihovog prevoda, naročito ako se riječi često koriste. Dodajte nove
stavke na spisak nakon svakog čitačkog zadatka. Vođenje spiska umanjuje vrijeme provedeno u
traženju riječi u rječniku.
• Prepoznajte i koristite srodne riječi, tj. riječi u različitim jezicima koje imaju isti korjen i stoga liče jedna
na drugu. Primjeri srodnih riječi u engleskom i španskom su «confederacion» i «confederation» i
«por exemplo» i «for example».

288
 • Znajte kada je prikladno da preskočite nepoznate riječi.
• Koristite kontekstualne nagovještaje da pretpostavite značenje nepoznatih riječi.

10.4.1.15. Čitanje naučnog materijala 1. Pažnja

U ovom poglavlju je opisano nekoliko strategija za poboljšanje razumjevanja naučnih tekstova . i slušanje
Pregledanje poglavlja iz naučnih tekstova
Pregledanje naučnih poglavlja prije nego što ih pročitate poboljšava razumjevanje i pamćenje
materijala (D. Hurst, CAL). Ovaj proces vam pomaže da stvorite «mentalnu mapu» koja se koristi kako se
čitalac kreće kroz tekst. Mentalna mapa obuhvata opštu strukturu teksta i koristi se za vođenje studenta dok
čita. Mentalno povezujući tekstualne nagovještaje, student može bolje da prati tok ideja u tekstu i da otkriva
odnose između pojedinačnih informacija.
Pregledanje poglavlja
Glavni naslov
Pročitajte prvo naslov poglavlja. To služi za aktiviranje opšteg znanja o dotičnoj temi.
Naslovi odjeljaka
Zatim pročitajte naslove odjeljaka i podnaslove u poglavlju. To služi za podijelu materijala na logičke jedinice
za učenje i aktiviranje specifičnog prethodnog znanja.
Ilustracije
Pogledajte tabele, grafikone, dijagrame i druge ilustracije. Postarajte se da pročitate njihove naslove i tekstove
ispod njih.
Termini
Zabilježite nepoznate termine i potražite njihove definicije. Većina naučnih tekstova ima glosare termina i 10. Razumijevanje
definicija na kraju knjige.
pročitanog
Rezime
Pročitajte rezime poglavlja. Rezime govori čitaocu koje je ideje autor smatrao važnim.
Pitanja
Pregledajte pitanja na kraju poglavlja. Pitanja obično pokrivaju najvažnije informacije u poglavlju.
Nepoznati materijal
Zapišite sve pojmove, definicije i termini koji su nejasni ili zbunjujuć. Ako, nakon što je predavač održao
predavanje o tom materijalu, i dalje ne razumijete podatke, potražite pomoć od predavača, studenta asistenta
ili tutora.
Dok čitate tekst
Bilješke na marginama
Izbegavajte upotrebu markera kad prvi put prolazite kroz tekst. Umjesto toga, koristite olovku ili hemijsku da
zapišete bilješke na marginama.
Obilježavanje markerom
Ako apsolutno imate potrebu da obilježavate markerom, uradite to pri drugom prelasku poglavlja, nakon što
je predavač ispredavao taj materijal. U toj fazi bi trebalo da imate mnogo bolji osećaj šta je važno. Samo
najvažnije informacije bi trebalo podvući markerom.
Problemi
Ako su dati primjeri problema, što je čest slučaj u knjigama o fizici, pokušajte da ih sami rješite. Ako ne možete
da rješite probleme, vratite se i pročitajte još jednom tekst, a potom ponovo pokušajte da rješite probleme. Još
jednom, potražite pomoć ako se izgubite. Primjeri problema u knjigama su obično vodiči za čitanje naučnih
tekstova i kritikovanje istraživačkih članaka.

289
 Vodiči za čitanje naučnih tekstova
Vodiči za čitanje pomažu studentima da razlikuju najvažnije informacije u naučnom tekstu (G.
Zellers, CAL). Vodiči za čitanje, sastavljeni od niza izjava i pitanja, mogu se razviti za čitavo jedno poglavlje
ili za svaki odjeljak u poglavlju.
1. Pažnja
i slušanje Ako se vodiči za čitanje ne mogu dobiti od predavača, tutora ili iz radnih svezaka, studenti mogu
da sastave sopstvene koristeći sljedeće primjere kao smjernice. Primjeri elemenata vodiča za čitanje, koji se
mogu formulisati kao izjave ili pitanja, i dva popunjena vodiča za čitanje, dati su u nastavku. Vodiči za čitanje
su detaljnije obrađeni u poglavlju «Razumjevanje pročitanog».
Primjeri elemenata vodiča za čitanje

Glavna iznesena ideja je _______________________

(ili Koja je glavna iznesena ideja?)
Ilustracije u tekstu pokazuju _______________________
(ili Šta ilustracije u tekstu pokazuju?)
Primjeri glavne ideje su _____________________
(ili Koji su primjeri?)
Glavna ideja se može podjeliti na __________________
(ili Koje su podjele glavne ideje?)
Formula za proračun ____________ je __________
ili
Koja je formula za proračun ________________?
Vodič za čitanje je napravljen za sljedeći odlomak iz knjige za hemiju (REFERENCA). Primjer je za to kako
se vodič za čitanje može napraviti i popuniti za tekst iz prirodne nauke.
10. Razumijevanje
pročitanog ODLOMAK:

Vodič za čitanje je napravljen za
sljedeći odlomak iz knjige o sociologiji.
Primjer je za to kako se vodič za čitanje
može napraviti i popuniti za tekst iz
društvenih nauka.
• Tokom vijekova, o otkriću
divlje djece je s vremena
na vrijeme izvještavano.
Navodno, tu djecu su
napustili ili izgubili roditelji u
Različiti elementi kmbinuju se u stalnim i nepromjenljivim proporcijama kako bi
sačinili jedinjenja. Na primjer, jedinjenje vode ima stalnu proporciju dva elementa:
11,9% vodonika na 88,1% kiseonika po masi. Jedinjenja se razlikuju od smješa,
u kojima dva ili više elemenata može biti prisutno u različitim proporcijama. Morska
vodaa je smješa. Sastoji se od natrijuma, hlora, kalijuma, kalcijuma, sumpora,
magnezijuma i drugih supstanci rastvorenih u vodi, ali procenti svake od supstanci
razlikuju se od jednog mjesta do drugog. Jedinjenje vode sadrži 11,9% vodonika i
88,1% kiseonika gdje god da ga nađete.
PRIMJER VODIČA ZA ČITANJE:
Glavna iznesena ideja je .
Može se definisati kao .

vrlo ranom uzrastu i zatim Primjeri su .

su ih odgajile životinje. U
jednom trenutku, divlje dijete,
poznato kao divlji dječak
iz Aveyrona, proučavali su
tadašnji naučnici. Taj dječak,
koji je pronađen u šumi u
Francuskoj 1798. godine,
kretao se četvoronoške,
napadao je manje životinje,
proždirući ih nekuvane. Nije
umio da govori i nije davao
znake da osjeća hladnoću.
Autori razvijaju ideju razmatrajući razliku između
i .
POPUNJEN VODIČ ZA ČITANJE
Glavna iznesena ideja je jedinjenja .
različiti elementi sjedinjeni u stalnimi nepromjenljivim
Može se definisati kao proporcijama .
Primjeri su voda (uvjek 11,9% vodonika i 88,1% kiseonika) .
Autori razvijaju ideju razmatrajući razliku između
jedinjenja
i smještanje
.

Drugi izvještaji o divljoj djeci

su tvrdili da su se po otkriću
ta djeca ponašala kao divlje

290
 životinje: nisu umjela da govore, grizla su, grebala, režala i hodala četvoronoške; jela su travu,
halapljivo kidala meso, pila vodu lapćući i pokazivala neosjetljivost na bol i hladnoću (Henslin,
1995, str. 60).
Sociologija 1. Pažnja
Koja je glavna iznesena ideja? i slušanje
Kako je definisana?
Koji je primjer za nju?

Koje su njene odlike?

Sociologija

Koja je glavna iznesena ideja?

Divlja djeca
Kako je definisana?
Djeca koju su odgajile životinje nakon što su ih u ranom uzrastu izgubili ili ostavili roditelji
Koji je primjer za nju?
Divlji dječak iz Aveyrona
Koje su njene odlike?

Ne umije da govori, reži, hoda četvoronoške, neosjetljiv na bol i hladnoću, kida zubima meso, lapće vodu

Podsjetnik za kritikovanje istraživačkog članka

Predavači naučnih predmeta često traže od studenata da pročitaju i ocjene istraživačke članke u
10. Razumijevanje
školskim časopisima. Kuyper (1991) nudi podsjetnik koji će voditi studente kroz prces kritikovanja istraživačkog pročitanog
članka. Dvadeset pitanja u podsetniku pokriva pet aspekata istraživačkog rada: uvod, metode, rezultate,
diskusiju i pregled. Štiklirajte ove elemente kako ih završite.

10.4.1.16. Održati budnost tokom čitanja

Sljedeći saveti mogu pomoći studentima da očuvaju budnost tokom čitanja zadataka.

 Za više ideja, pogledajte strategije u poglavlju «Pažnja i slušanje».

• Odaberite odgovarajuće mjesto za čitanje. Uklonite sve spoljašnje ometače.
• Motivišite se i razvijte interesovanje za temu.
• Dovoljno se odmorite kako ne biste bili u iskušenju da zaspite. Uklonite druge unutrašnje ometače.
• Isprobajte strategiju SQ3R ili neku sličnu strategiju za čitanje.
• Radite u kratkim vremenskim intervalima i pravite pauze između njih.
• Pomješajte predmete ili zadatke kako biste izbegli dosadu.
• Nagradite sebe za završetak svakog čitačkog zadatka.

10.4.1.17. Pisanje rezimea

Jedna od strategija za poboljšavanje razumjevanja pročitanog jeste pisanje rezimea. Funkcija
rezimea jeste da smanji količinu informacija koje treba zapamtiti i da ih organizuje na način koji pomaže
razumjevanju i pamćenju. Rezimiranje je obrađeno i u poglavlju «Pisanje ».

291
 Četiri pravila za pisanje rezimea su sljedeća.
• Smanjite spiskove.
o Ako vidite spisak nečega, pokušajte da se sjetite riječi ili izraza koji bi bio naziv čitavog
1. Pažnja spiska.
i slušanje o Na primjer, ako ste vidjeli spisak poput oči, uši, vrat, ruke i noge, mogli biste da zamenite
sa «dijelovi tela». Ili ako ste vidjeli spisak poput klizanje, skijanje i sankanje, mogli biste
da upotrebite izraz «zimski sportovi».
o Ukratko, zamjenite nadređenim pojmom spisak predmeta ili radnji.
• Koristite tematske rečenice.
o Često autori napišu rečenicu koja rezimira čitav pasus. Ona se naziva tematska rečenica
ili glavna ideja.
o Ako vam autor da takvu rečenicu, možete je iskoristiti u svom rezimeu.
o Neki pasusi nemaju eksplicitne tematske rečenice ili glavne ideje. Možda ćete morati da
smislite jednu za svoj rezime.
• Odbacite nepotrebne detalje.
o Neki podaci iz teksta se mogu ponoviti u odlomku. Isto se može reći na više različitih
načina, sve u istom dijelu teksta.
o Druge tekstualne informacije mogu biti nevažne ili trivijalne.
o Budući da su rezimei zamišljeni da budu kratki, trebalo bi da obrišete trivijalne i suviše
podatke.
• Smanjite pasuse.
10. Razumijevanje o Pasusi su često međusobno povezani.
pročitanog
o Neki pasusi objašnjavaju jedan ili više drugih pasusa. Drugi pasusi prosto proširuju
informacije iznesene u prethodnim pasusima. Neki su potrebniji ili važniji od drugih.
o Odlučite koje pasuse treba zadržati, koji mogu biti obrisani a koji se mogu udružiti sa
drugima.
Pet koraka u pisanju rezimea (REFERENCA) dati su niže.
1. Postarajte se da razumijete tekst.
o Zapitajte se, «O čemu je ovaj tekst?» i «Šta je autor rekao?»
o Pokušajte da saopštite sebi opštu temu prije nego što počnete sa rezimiranjem teksta.
2. Pogledajte nazad.
o Ponovo pročitajte tekst kako biste se osigurali da ste dobro shvatili opštu temu.
o Takođe ponovo pročitajte da biste potvrdili sebi da zaista razumijete koji su važni dijelovi
teksta.
o Označite važne dijelove teksta.
o Zatim upotrebite četiri specifična pravila za pisanje rezimea.
3. Ponovo osmislite.
o Ponovo pročitajte pasus teksta.
o Pokušajte da saopštite sebi temu tog pasusa.
o Da li je tema tematska rečenica? (Glavna ideja?) Da li ste je označili?
o Ili da li je tematske rečenice nema? Ako je nema, da li ste napisali jednu, na marginama,
na primjer?

292
 4. Provjerite i ponovno provjerite.
o Da li ste ostavili neki spisak? Postarajte se da ne navodite ništa u spiskovima u svo
rezimeu.
o Da li ste se ponovili? Postarajte se da to ne činite. 1. Pažnja
o Da li ste preskočili nešto?
i slušanje
o Da li su sve važne informacije u rezimeu?
5. Sredite rezime.
o Kada je mnogo informacije sažeto iz originalnog odlomka, tako nastale koncentrisane
informacije često zvuče vrlo neprirodno. Ispravite taj problem i stvorite rezime koji djeluje
prirodnije.
o Prilagođavanja mogu obuhvatiti ali nisu ograničena na: parafraziranje, ubacivanje veznika
kao što su «i» i «zato što», i ubacivanje uvodnih ili završnih izjava.
o Parafraziranje je naročito korisno ovde, iz dva razloga: poboljšava vašu sposobnost
da zaapmtite materijal i izbegava upotrebu autorovih riječi, što je inače poznato kao
plagiranje.

 Parafraziranje i plagiranje su detaljno razmotreni u poglavlju «Pisanje i korektura».

10.4.2. Strategije vezane za zainteresovanost i koncentraciju

10.4.2.1. Stvaranje zainteresovanosti

Nedostatak razumjevanja može utzrokovan nezainteresovanošću za materijal koji se čita. Svi detalji 10. Razumijevanje
o stvaranju zainteresovanosti za tekstove i druge materijale obrađeni su na drugom mjestu (vidi odjeljak pročitanog
«Stvaranje zainteresovanosti» u poglavlju o motivaciji), ali osnovne ideje su sljedeće:
• Novina.
o Učinite čitački zadatak svježijim igranjem uloga ili pretvaranjem da ste predavač.
• Raznovrsnost.
o Dopunite čitački zadatak drugim izvorima informacija o temi: druge knjige, časopisi,
magazini, novine, filmovi, televizijski programi i radio emisije.
• Relevantnost.
o Razmotrite kako je tekst relevantan za vaš sopstveni život. Kako je povezan sa prošlim
iskustvima?
• Personalizovanje.
o Personalizujte materijal tako što ćete ga povezati sa uvjerenjima i stvarima od ličnog
interesa.
• Upotreba informacija.
o Aktivno upotrebite informacije razmišljajući, pišući i razgovarajući o njima.
• Primjena informacija.
o Povežite zadate tekstove i materijal sa predavanja. Potražite veze između tekstova i
drugih predmeta ili vašeg posla.
• Rad sa drugima.
o Radite sa drugim studentima na završavanju i/ili obnavljanju čitačkih zadataka.

 Pogledajte odjeljak «Studijske grupe za čitanje» u ovom poglavlju za više ideja.

293
 10.4.2.2. Poboljšavanje koncentracije
Opšte strategije za poboljšavanje koncentracije razmotrene su u poglavlju «Pažnja i slušanje».
Većina njih se može primjeniti na čitačke zadatke. Te strategije su navedene ovde, ali se više detalja može
dobiti u odjeljcima «Koncentracija», «Održavanje budnosti tokom čitanja», «Uklanjanje spoljašnjih ometača»
1. Pažnja i «Uklanjanje unutrašnjih ometača» u poglavlju «Pažnja i slušanje».
i slušanje
• Indeksne kartice
o Nedostatak koncentracije često dovodi do regresije, ili zaboravljanje onoga što je
pročitano. Kako bi se umanjila zastupljenost regresije, koristite indeksne kartice veličine
7 x 12 cm (ili lenjir, olovku, prst) koje ćete pomjeriti red po red kroz tekst. Ili, koristite
indeksne kartice da pokrijete ono što ste već pročitali kako biste uvidjeli koliko puta se
kartica mora pomjeriti kako biste se sjetili onog što je pročitano.
• Uklonite ometače
o Uklonite spoljašnje ometače odabirom odgovarajućim mjesta za čitanje: tiho, sa
prosječnom temperaturom, udobno ali ne previše udobno. Izbjegavajte televizore, radio
aparate, razgovore, prozore i vrata. Uklonite spoljašnje ometače motivisanjem sebe,
stvaranjem zainteresovanosti za temu i ohrabrujućim razgovorom sa samim sobom.
• Starajte se o zdravlju
o Uravnotežena ishrana i prikladan odmor su važni za očuvanje dobrog zdravlja i
sposobnosti koncentrisanja na čitačke zadatke.
• Organizacija i upravljanje vremenom
o Izbjegavajte da vas ometaju drugi zadaci time što ćete se organizovati i efikasno upravljati
vremenom. Lakše je koncentrisati se na čitanje kada ne brinete o drugim zadacima i
aktivnostima. Smanjite sanjarenje o onome što želite da radite tako što ćete odvojiti
10. Razumijevanje vrijeme da to zaista i uradite. Razbistrite um sastavljanjem spiska onoga što ćete obaviti
pročitanog nakon završetka čitačkog zadatka.
• Budite usredsređeni na zadatak
o Razumite svrhu, uputstva i očekivanja čitačkog zadatka prije nego što ga otpočnete kako
biste lakše ostali na pravom putu.
• Koristite nagrade
o Postarajte se da nagradite produktivnost. Odredite ciljeve za obavljanje čitačkih zadataka
i potom nagradite sebe kada ih ispunite.
• Pomješajte
o Čitanje u kratkim vremenskim intervalima omogućava vam da ostanete usredsređeni
na zadatak. Čitajte 20-30 minuta, napravite pauzu i čitajte još 20-30 minuta. Mjenjajte
predmete kako biste očuvali zainteresovanost i koncentraciju.
• Budite aktivni
o Pasivni čitači koriste samo oči tokom čitanja. Može im biti teže da se potpuno koncentrišu
na zadatak nego aktivnim čitačima koji koriste više od jednog čula. Vodite bilješke dok
čitate (vidi «Vađenje bilježaka iz udžbenika» za ideje). Čitajte naglas sebi ili slušajte
audio-snimke materijala za čitanje (pogledajte «Knjige na traci»).
• Strategija sinopsisa u 60 sekundi
o Ovo je grupna strategija osmišljena da unapredi koncentraciju i razumjevanje pročitanog
(Huffman, 1992-1993). Grupama od 3-4 studenta daje se zadatak čitanja. Svi članovi
grupe čitaju tekst i potom sastavljaju bilješke o ključnim tačkama. Rezultati se predstavljaju
ostatku odjeljenja usmeno.

 Svi detalji o strategiji sinopsisa u 60 sekundi se mogu naći u poglavlju «Pažnja i slušanje».

294
10.4.2.3. Poboljšavanje motivacije
Obavljanje čitačkih zadataka ponekad zahtjeva da se radi na održavanju visokog nivoa motivacije.
Nekoliko savjeta za poboljšavanje i održavanje motivacije tokom čitanja opisano je u nastavku:

 Za detaljniju diskusiju o motivacionim strategijama, pogledajte poglavlje «Motivacija».

1. Pažnja
i slušanje
• Budite usredsređeni na zadatak
o Razumite svrhu, uputstva i očekivanja čitačkog zadatka prije početka kako biste održali
motivaciju.
• Imajte u vidu ciljeve
o Povežite obavljanje zadatka sa kratkoročnim ciljevima, kao što je ispunjavanje ciljeva i
zahtjeva kursa, i dugoročnim ciljevima, kao što je završavanje škole.
• Radite sa drugima
o Razvijte sistem podrške za obavljanje teških ili nezanimljivih čitačkih zadataka. Radite
sa drugim studentima, čitajući na sjmenu, rezimirajući i «predajući» materijal za čitanje.
Potražite motivacionu podršku od članova porodice, prijatelja, trenera i predavača.
• Relevantnost
o Razmotrite kako je tekst relevantan za kurs, za vašu akademsku karijeru ili život. Zašto
su dotične informacije vrijedne? Kako ćete ih upotrebiti u budućnosti? Kako su povezane
sa vašim ličnim iskustvima i uvjerenjima?

10.4.3. Strategije vezane za vokabular

10. Razumijevanje
10.4.3.1. Opšti pristup nepoznatim riječima
pročitanog
Počevši od udžbenika pa sve do članaka iz časopisa i ispitnih pitanja, studenti se uobičajeno
susreću sa riječima koje ne razumiju. U tim situacijama, studenti imaju na raspolaganju nekoliko mogućnosti
za učenje značenja nepoznatih termina. Sljedeći pristup predlaže Tviining (Twining,(1991).
1. Poslušajte riječ
o Prva strategija je da izgovorite naglas nepoznatu riječ i pokušate da čujete nešto poznato
u njoj dok izgovarate i slušate. Ponekad će samo izgovaranje riječi i pažljivo slušanje
podstaći sećanje na značenje riječi ili neku sličnu riječ.
2. Razmotrite kontekst
o Potom, ponovo pročitajte rečenicu koja sadrži nepoznatu riječ, ili eventualno nekoliko
rečenice koje joj prethode ili za njom sljede, kako biste odredili da li se značenje može
izvući iz konteksta. Specifičniji detalji o kontekstu dati su u odjeljku «Predviđanja
zasnovana na kontekstu».
3. Dešifrujte
o Ako se nikakvi nagovještaji ne mogu prikupiti iz konteksta riječi, pokušajte da dešifrujete
samu riječ na osnovu sufiksa, prefiksa i korjena riječi unutar nepoznatog termina.
Specifičniji detalji o dešifrovanju dati su u odjeljku «Elementi riječi».
4. Rječnici
o Kada dešifrovanje i kontekstualni nagovještaji nisu uspješni, upotrebite rječnik da
naučite značenje nepoznate riječi. Standardni rječnik je često dovoljan za pronalaženje
većine riječi. U suprotnom, možda ćete morati da konsultujete stručan rječnik (kao što je
medicinski) ili glosar iz udžbenika.
o Ako koristite rječnik, napravite skraćenu bilješku o definiciji na margini teksta blizu riječi.
Na taj način, ako opet naiđete na tu riječ, nećete morati da je ponovo tražite u rječniku.

295
 o Budući da konsultovanje rječnika zahtjeva dosta vremena i može ometati vaše
razumjevanje teksta, nastojte da ih ne koristite prečesto.
o Ako ne možete da koristite rječnik tokom ispita, probajte da pitate predavača da vam
kaže definicije nepoznatih riječi, naročito ako te riječi nisu vezani za dotični sadržaj.
1. Pažnja
i slušanje 5. Preskočite riječ
o Možda je u određinim situacijama najefikasnije preskočiti nepoznatu riječ ukoliko to neće
dovesti do zbunjenosti ili nedostatka razumjevanja ključnih rečenica ili cijelih pasusa. Ako
riječ djeluje nebitno, jednostavno je preskočite.
6. Iskustvo
o Zapamtite da se nepoznate riječi najbolje shvataju kroz različita iskustva. Stoga, kako
biste postojano unapređivali svoje poznavanej riječi, često čitajte s namjerom da naučite
nove riječi.

10.4.3.2. Predviđanja zasnovana na kontekstu

Kad se susretnu sa nepoznatom riječi, studenti često nasljepo nagađaju njeno značenje. Efikasniji
pristup je razmotriti kontekst riječi kako bi se pronašli nagovještaji za predviđanje značenja riječi.
Kontekstualni nagovještaji
Nekoliko kontekstualnih nagovještaja se može koristiti za određivanje značenja nepoznate riječi (D.
Applegate, CAL).
• Tip riječi: da li je riječ upotrebljena kao imenica, glagol, pridjev, prilog, itd.?
• Okolne riječi: druge riječi u rečenici mogu pružiti nagovještaje za značenje riječi.
o Imenica (-e) u rečenici mogu pružiti nagovještaj za značenje glagola. Na primjer,
10. Razumijevanje
«vidovnjak je koristio kristalnu kuglu za proricanje budućnosti».
pročitanog
o Glagol (-i) u rečenici mogu pružiti nagovještaj za značenje imenice. Na primjer, «djeca su
plivala u prozračno plavoj laguni».
o Imenice i glagoli mogu pružiti nagovještaje za značenje neke druge riječi u rečenici. Na
primjer, «Justin je zabilježio svoje putne planove u itinerer».
• Oblik glagola: da li je glagol u prošlom, sadašnjem ili budućem vremenu?
o Glagol u prošlom vremenu se odnosi na događaje koji su se već desili u priči ili istoriji.
o Glagol u budućem vremenu odnosi se na događaje koji se još nisu desili ili će se desiti
u budućnosti.
• Jednina ili množina: da li se riječ odnosi na jedno ili više od jednog?

Primjeri upotrebe kontekstualnih nagovještaja

Data su četiri primjera koji primenjuju principe kontekstualnih nagovještaja (D. Applegate, CAL).
• «Sjedio je, a mrtvi su bili oko njega u Hadovom domu sa njegovim širokim portalima, neki su sjedili
a neki stajali, dok je svaki pitao sudiju za odluku» (Homer, Odiseja).
o riječ je upotrebljena kao imenica
o taj predmet se nalazi u kući
o riječ je u množini, što znači da ih ima više od jednog u kući
o portali bi mogli biti zidovi, prozori ili vrata
o zidovi se obično ne opisuju kao «široki»tako da su portali vjerovatno prozori ili vrata
o rječnička definicija portala je vrata, kapija ili ulaz

296
 • «Zevs je bio jedini krivac i niko drugi, zato što je mrzeo danajske domaćine tako silno, i izazvao
vašu propast» (Homer, Odiseja).
o riječ je upotrebljena kao prilog
o riječ opisuje glagol «mrzeo» 1. Pažnja
o riječ «mrzeo» implicira snažno osećanje, nasuprot riječima poput «ne voljeti» ili «prezirati»
i slušanje
o silno može značiti snažno ili žestoko
o rječnička definicija riječi «silno» je silovitost izraza, snage i energičnosti
• «... ne marimo nimalo za vaše slutnje, poštovani gospodine; neće se ostvariti, i zbog toga ćete
ispasti samo još veća štetočina nego što ste bili» (Homer, Odiseja).
o riječ je upotrebljena kao imenica u množini
o riječ se tiče budućnosti budući da se «neće ostvariti»
o ima nečeg negativnog u vezi sa tom riječju zato što će zbog nje neko ispasti štetočina
o riječ može označavati pretnje ili predviđanja
o rječnička definicija slutnji je predviđanja

Grupne aktivnosti u vezi sa kontekstima riječi

Poindexter (1994) opisuje grupnu aktivnost za upoznavanje studenata sa vještinom predviđanja
značenja riječi na osnovu konteksta. Ova strategija je korisna jer aktivno uključuje studente u učenje značenja
riječi, povećava zainteresovanost i motivaciju studenata, podstiče saradnju među studentima i omogućava
studentima da iz prve ruke ocjene prednosti predviđanja značenja riječi na osnovu konteksta nasuprot
pogađanju značenja riječi.
10. Razumijevanje
Strategija je namjenjena upotrebi pri učenju opšteg vokabulara, ali se može modifikovati tako da
obuhvati i termine vezane za kontekst koji se često pojavljuju, bez definicija, u stručnim novinskim člancima.
pročitanog
Nakon što ju je opisao i ilustrovao fasilitator, strategiju mogu koristiti studenti samostalno. Ovde su data
neznatno modifikovana uputstva za Poindexterov pristup.
1. Odaberite materijal za čitanje.
o Fasilitator odabira dio teksta pomoću kog se objašnjava strategija i za nju daje primjer.
Tekst može biti poglavlje iz knjige ili novinski članak.
2. Odredite riječi za vokabular.
o U okviru odabranog teksta, odredite riječi pri čijem definisanju bi studenti mogli imati
teškoća. Broj odabranih riječi zavisiće od količine vremena određene za ovu grupnu
aktivnost, dužine teksta i nivoa težine teksta.
3. Napravite radnu tabelu.
o Napravite radnu tabelu koju studenti mogu da popune kasnije na času. Trebalo bi da
ima četiri kolone: nepoznate riječi, pretpostavljeno značenje, kontekstualno značenje i
rječničko značenje. Prepišite tabelu na tablu ili projektor.

Nepoznata riječ Pretpostavljeno značenje Kontekstualno značenje Rječničko značenje

* mala životinja * zvuk
zefir * boginja * mala životinja lagan, blag povetarac
* krava koja leže jaja * povjetarac
4. Oformite grupe studenata.
o Podjelite odjeljenje na timove od tri do četiri studenta, u zavisnosti od veličine grupe.
Podjelite radne tabele svakom studentu.

297
 5. Uvedite ciljne riječi.
o Uvedite odabrane riječi ispisujući ih u koloni «nepoznate riječi» u radnoj tabeli na tabli ili
projektoru. Uputite studente da prepišu riječi na svoje radne tabele, ostavljajući nekoliko
redova razmaka između svake.
1. Pažnja
i slušanje 6. Osmislite pretpostavljena značenja.
o Radeći u timu, studenti osmišljaju spiskove pretpostavljenih značenja svake od riječi.
Svaki student može da zabilježi značenja, ili jedan student može da zapisuje za čitav tim.
Ovaj brejnstorming može biti vremenski ograničen ili neograničen.
7. Popunite pretpostavljena značenja.
o Fasilitator popunjava potpuni spisak pretpostavljenih značenja i bilježi ih na tabli ili
projektoru. Svaka grupa može imati glasnogovornika, ili se svim studentima može dati
prilika da učestvuju. Fasilitator može odlučiti da se prodiskutuje o tome kako su studenti
došli do svojih pretpostavljenih značenja.
8. Pročitajte tekst.
o Zatim svi studenti čitaju tekst iz kog su uzeti termini. To može obaviti svaki student u
tišini, student doborvoljac u svakoj grupi naglas ili fasilitator za čitavo odjeljenje. Obilježite
termine kako na njih nailazite.
9. Osmislite kontekstualna značenja.
o Radeći opet u timu, studenti koriste tekst da razviju spisak značenja zasnovanih na
kontekstu. Ona se bilježe u radnu tabelu.
10. Popunite kontekstualna značenja.
o Fasilitator sastavlja potpuni spisak kontekstualnih značenja i bilježi ih na tabli ili
projektoru. Fasilitator može odlučiti da prodiskutuje o tome kako su studenti došli do
10. Razumijevanje svojih kontekstualnih značenja i koje nagovještaje su koristili.
pročitanog 11. Konsultujte rječnik.
o Rječnička značenja odabranih riječi potom predstavlja fasilitator. Ove definicije mogu već
biti zabilježena (ali pokrivene) na radnoj tabeli na tabli ili projektoru, ili sem ogu dodavati
kako se svaka od njih razmatra.

10.4.3.3. Elementi riječi: afiksi i korjeni

Efikasan pristup razumjevanju nepoznatih riječi je dešifrovati ih dio po dio. Ova strategija je korisna
kod čitanja materijala specifičnog sadržaja kao kod čitanja pitanja na testu, kada se može desiti da rječnici
nisu od pomoći ili nisu dostupni.
Kako biste dešifrovali nepoznate riječi, morate se upoznati sa uobičajenim prefiksima, sufiksima
i korjenima riječi. Spiskovi ovih djelova riječi dati su na sljedećim tabelama. Znati šta ovi elementi riječi
znače često je korisno pri dešifrovanju značenja nepoznatih riječi. Poznavanje djelova riječi i njihovo stručno
korišćenje dolaze sa vježbom.
Upoznavanje studenata sa ovom strategijom predstavlja prednost jer je veoma uspješna kada se
susretnu sa nepoznatom riječju tokom ispita. U tom slučaju, ne mogu da konsultuju rječnik, a ispitno pitanje
može biti suviše kratko da pruži adekvatan kontekst za predviđanje značenja riječi. Dešifrovanje elemenata
riječi može biti jedina alternativa koju ima.
Dešifrovanje nepoznatih termina razmatranjem elemenata riječi važna je komponenta drugih
strategija opisanih u ovom poglavlju: strategija disekcije i igra vokabulara.
Ovde su sumirani koraci u ovom pristupu.
1. Odredite nepoznatu riječ.
2. Razbijte riječ na manje djelove. Izgovorite je naglas kako biste olakšali prepoznavanje slogova i
djelova riječi. Potražite poznat prefiks, sufiks i/ili korjen.

298
 3. Konsultujte spisak djelova riječi kako biste pronašli značenja tog prefiksa, sufiksa i/ili korjena.
Sastavite sopstveni spisak dodatnih djelova riječi koji su specifični za temu o kojoj čitate. Na
primjer, studenti biologije će možda morati da naprave svoj spisak sa uobičajenim sufiksima kao
što su «-cist» ili «blast» i prefiksima kao što su «neuro-» i «endo-».
4. Koristite djelove riječi da predvidite značenje riječi. 1. Pažnja
5. Provjerite svoje dešifrovanje u kontekstu riječi.
i slušanje

10.4.3.4. Antonimi, sinonimi i srodni pristupi

Pri učenju novog vokabulara, nastavnici i studenti često koriste strategije vezane za kontekst i
elemente riječi. Međutim, postoje alternativni pristupi učenju novih termina koji su podjednako efikasni. Četiri
takve strategije koriste antonime, sinonime, apsolutne suprotnosti i analogije. Ti pristupi se mogu koristiti
individualno ili se mogu ubaciti u okviru drugih strategija, kao što je igra vokabulara opisana na drugom
mjestu u poglavlju.
• Antonimi su riječi koje predstavljaju suprotnost neke druge riječi. Na primjer, neki antonimi za tužan
su srećan, radostan, veseo i razdragan.
• Sinonimi, sa druge strane, riječi su koje su slične po značenju nekoj drugoj riječi. Na primjer, sitan,
malen, zdepast, mali su sinonimi za nizak.
• Apsolutne suprotnosti su sličen antonimima, ali postoji samo jedna tačna suprotnost za svaku od
riječi. Ne postoje različite «nijanse» ili nivoi različitosti između riječi. Na primjer, svijetao, blijed,
sjajan su antonimi za crn, ali bijel je apsolutna suprotnost.
• Analogije obuhvataju poređenje značenja jedne riječi sa drugom riječi sličnog značenja. Na primjer,
jevrejska sinagoga je poput hrišćanske crkve.
Dajemo dva primjera koji primenjuju ove pristupe učenju vokabulara (D. Applegate, CAL):
• Da biste naučili termin «silovito» 10. Razumijevanje
o . . . uvedite antonime tako što ćete reći «silovito nije kao nežno». pročitanog
o . . . uvedite sinonime tako što ćete reći «silovito je kao snažno i energično».
o . . . uvedite apsolutnu suprotnost tako što ćete reći «silovito je potpuna suprotnost od
neznatno».
o . . . uvedite analogiju tako što ćete reći «kada neko govori silovito, govori glasno i energično,
poput sveštenika koji strastveno drži propovjed o nečemu što snažno oseća».

10.4.3.5. NZPVS strategija

NZPV strategija je razmotrena u poglavlju «Pamćenje» kao nastavna vježba koju nastavnici koriste
da poboljšaju studentsko pamćenje pojmova i za njih vezanih čienjnica. NZPVS strategija, sa druge strane,
razlikuje se po svojoj svrsi i koracima.
NZPVS je strategija vezana za specifične zadatke koje se koristi za učenje vokabulara . Kao takva,
ova strategija je korisna za poboljšanje razumjevanja pročitanog u slučajevima kada se određene riječi
ponavljaju u tekstovima.
Koraci u NZPVCS stratefgiji, koju mogu koristiti studenti sami ili uz pomoć fasilitatora su:
• Navedite djelove koje treba da znate..
o Odredite termin koji treba da znate.
o Analizirajte definiciju te riječi.
o Odredite najvažnije djelove definicije.
o Navedite ključne djelove definicije koje treba da zapamtite na kartici za učenje.

299
 • Zamislite sliku.
o Stvorite u mislima sliku značenja tog termina.
o Opišite sliku pomoću pravih riječi.
1. Pažnja
• Pribilježite riječ koja «slično zvuči».
i slušanje
o Sjetite se poznate riječi koja zvuuči slično kao novi termin ili dio novog termina.
• Vežite termine u priči.
o Napravite kratku priču o značenju termina u kojoj je upotrebljena riječ koja slično zvuči.
o Stvorite sliku priče u mislima.
• Samotestirajte se.

10.4.3.6. OIOUIPP strategija

OIOUIPP je strategija prepoznavanja riječi koja kombinuje nekoliko strategija pokrivenih u
prethodnim pasusima. Ova stategija, koju su razvili Dešler (Deshler) i saradnici naglašava sistematičnu
analizu riječi upotrebom nagovještaja iz konteksta i elemenata riječi.
Ovu strategiju prepoznavanja vokabulara može predstaviti fasilitator pojedinačnim studentima ili
grupama. Predavač daje model strategije i primjere riječi sa kojima studenti mogu da vježbaju. Studente bi
trebalo podstaći da naglas razmišljaju dok uče ovu strategiju. Nakon što je uvježbaju, studenti mogu da je
koriste samostalno ili sa studijskim grupama.
OIOUIPP se može koristiti za učenje novog vokabulara u opštim čtiačkim zadacima i u tekstocima
specifičnog sadržaja. Ova strategija pruža jednostavno mnemoničko sredstvo za pamćenje kombinacije
uspješnih strategija za vokabular (Deshler, et al, godina).
10. Razumijevanje • Otkrijte kontekst riječi.
pročitanog • Izdvojite prefiks.
• Odvojite sufiks.
• Utvrdite korjen riječi.
• Istražite korjen riječi.
• Provjerite sa nekim.
• Pokušajte sa rječnikom.
Primjena OIOUIPP strategije je sljedeća (D. Applegate, CAL):
«Povratne privredne krize prošlih vremena bile su potpuno nepotrebne i sad im se ne dopušta
da se pojave, ali se drugi, isto tako krupni poremećaji mogu pojaviti, i odista se pojavljuju, a da ne ostave
političkih rezultata, jer ne postoji način na koji bi nezadovojstvo moglo postati jasno izraženo» (iz romana
1984 Džordža Orvela).
• Povratne

10.4.3.7. KSZR strategija

KSZR strategija kombinuje nekoliko pristupa za učenje novih riječi i značenja (Dulin). Sljedi
procedura u četiri koraka:
• ontekst
o Prvi korak je razmotriti kontekst riječi.
o U kom okruženju se riječ pojavljuje? Kako je riječ upotrebljena? Na osnovu ostatka
rečenice ili pasusa, šta bi trebalod da riječ znači kako bi tekst imao smisla?

300
 o Pogledajte odjeljak «Predviđanja zasnovana na kontekstu» ovog poglavlja za više detalja.
• Struktura
o Razbijte riječ na manje djelove i potražite poznate prefikse, korjene riječi i sufikse.
1. Pažnja
o Možete li se sjetiti drugih riječi čija značenja poznajete a koja sadrže te elemente riječi?
i slušanje
o Više informacija o elementima riječi može se naći na drugim mjestima u ovom poglavlju.
• Zvuk
o Analizirajte riječ fonetski tako što ćete je razbiti na jedinice zvuka. Da li su vam neki od
zvukova poznati?
• Rječnik
o Ako ovi metodi ne pomognu, konsultujte rječnik.

10.4.3.8. Igra vokabulara

Igra vokabulara, koju je razvio Rudman (1993), pruža studentima strategiju za određivanje
značenja riječi izvan konteksta kroz razumjevanje morfema, djelova riječi i etimologije (porekla riječi). Iako
zahtjeva učešće fasilitatora, igra vokabulara je osmišljena da ojača vještine studenata i podstakne njihovu
odgovornost za učenje. I mada je namenjena upotrebi unutar učionice sa 10-20 studenata, ova strategija se
može modifikovati za upotrebu u manjim studentskim studijskim grupama.
Igra vokabulara nudi mnoge prednosti. Prvo, pomaže u podučavanju studenata rječničkim
vještinama. Drugo, ova strategija pretvara učenje u aktivan proces i podstiče grupnu solidarnost i kooperativno
učenje budući da svi studenti igraju protiv fasilitatora. Treće, pošto su nepoznate riječi preuzete iz raznovrsnih
izvora, studenti su izloženi mnogim temama i njima obogaćeni. Četvrto, ova strategija je fleksibilna. Može biti
modifikovana tako da postoje dva tima studenata koji igraju jedan protiv drugog, može se koristiti sa materijalom
specifičnog sadržaja kako bi ojačala učenje novog vokabulara za određeni predmet, i može biti modifikovana 10. Razumijevanje
tako da odgovara različitim nivoima vještine ili različitim uzrastima studenata. Konačno, studenti obično uživaju pročitanog
u ovoj igri. Bogaćenje vokabulara i jezičke vještine su prikrivene pod plaštom zabavne igre.
Za igru vokabulara važi pet osnovnih pravila (Ruddiman, 1993, str. 400).
• «Svaki student je odgovoran za jednu riječ svake nedelje koja će biti predstavljena na za to određeni
Dan vokabulara.»
• «Riječ mora biti iz stvarnog svijeta (tj. bez rječničkih riječi i bez izmišljenog jezika iz tekstova naučne
i epske fantastike), iz nečega što je student pročitao (časopisi, romani, udženici) ili čuo. Ne smiju
se koristiti vlastita imena.»
• «Studenti bi trebalo da mogu da ispričaju kako je riječ iskorišćena u kontekstu i da daju izvor.»
• U ovoj strategiji studenti se nadmeću protiv nastavnika ili fasilitatora.
• Koristi se sistem poena za računanje uspjeha u igri. Odjeljenje kao cjelina sastavlja tabelu poena
svake nedelje. Rezultat počinje od nule. Odjeljenje zarađuje pet poena za svaku riječ koju nastavnik
ne zna i za svaku riječ koju studenti tačno definišu. Ojdjeljenje gubi pet poena ako neko od studenata
ne donese riječ. Nakon što se sakupi veći broj poena, na primjer 100, odjeljenje biva nagrađeno.
Koraci u igri vokabulara su ( Ruddiman,1993).
1. Podjelite ukupnu studentsku grupu na manje grupe.
o Za velike grupe (preko deset studenata), studenti se djele u grupe od po četiri do šest
studenata, u zavisnosti od veličine ukupne grupe. Podijela na grupe nije neophodna ako
postoji deset ili manje studenata.
2. Razmotrite i odaberite riječi.
o Radeći u malim grupama ili kao jedna grupa studenti u oko 10 minuta razmatraju riječi
koje su donjeli za tu nedelju.

301
 o Kako svaki od studenata predstavlja svoju riječ, grupa koristi rječnik da provjeri njeno
značenje, afikse, korjene i etimologiju. Takođe razmatraju i kontekst riječi.
o Riječi koje se ne poklapaju sa pravilima igre bivaju eliminisane. U velikim studnetskim
grupama, svaka manja grupa odabira jednu riječ koju će predstaviti fasilitatoru.
1. Pažnja
i slušanje 3. Odaberite onog ko će pratiti rezultat i bilježnika.
o Odaberite dva studenta ili potražite dobrovoljce koji će imati ulogu odgovornog za rezultat
i bilježnika. Onaj prvi je odgovoran za zapisivanje trenutnog rezultata na papir, a drugi
ispisuje sve riječi, djelove riječi, etimologije idefinicije na tabli ili projektoru tokom igre.
o Budući da ovi studenti ne mogu da učestvuju u igri, mjenjajte ove obaveze među studentima.
4. Predstavite riječi.
o Po jednu riječ predstavlja svaki student (u malim odjeljenjima) ili predstavnik svake grupe
(u velikim odjeljenjima). Riječ se ispisuje na tabli ili projektoru.
5. Definišite riječi.
o Fasilitator objavljuje da li zna riječ. Potom drugi studenti ili druge grupe nude moguće
definicije riječi. Sve definicije se bilježe na tabli ili projektoru.
6. Analizirajte riječi.
o Fasilitator pokušava da definiše riječ na osnovu djelova riječi. Određuje sufikse, prefikse
i korjene riječi i objašnjava šta svaki od njih znači. Zatim fasilitator nudi svoju definiciju
riječi na osnovu analize. Ova faza igre je ključna, i tehniku analiziranja bi fasilitator
trebalo jasno da modeluje. Kako se studenti upoznaju sa djelovima riječi, podstiču se da
učestvuju u analizi.
7. Provjerite definicije.
10. Razumijevanje
o Student ili grupa koja je ponudila riječ čita definiciju iz rječnika. Etimologija se provjerava
pročitanog i povezuje sa definicijom.
8. Zabilježite poene.
o Poeni se bilježe po potrebi.
o Za riječi sa višestrukim definicijama, kontekst se koristi za utvrđivanje tačne upotrebe.
9. Grupna diskusija.
o Istorija riječi, istorijske definicije i druga pitanja se razmatraju u odjeljenju. Razmatraju se
srodne riječi. Sinonime i antonime nudi fasilitator ili studenti. Analogije se mogu koristiti
ako je potrebno.
10. Zabilježite spiskove riječi..
o Nakon svake runde, fasilitator sastavlja spisak riječi, djelova riječi, etimologija, srodnih
riječi i definicija koji treba iskopirati i podjeliti svakom studentu.
o Prednost toga da ovo obavlja fasilitator je u tome što su, nasuprot tome da studenti sami pišu
bilješke, tačnost i potpunost osigurani i što omogućava studentima da budu spontaniji.
11. Ocjenite studente.
o Studenti se mogu ocjeniti putem testiranja sastavljenom od kratkih priča ili rečenica sa
riječima čije se definicije traže.
o Studentima se mogu dati liste riječi i od njih zatražiti da napišu kratku priču, ili mogu raditi
u grupama u kojima svaki student piše jedan dio priče.
o Trebalo bi u ocjenama naglasti sposobnost tačne upotrebe novog vokabulara, prije nego
same ocjene.

302
10.4.3.9. Grafički planeri i grupe
Ejvori i Ejvori (Avery i Avery, 1994) predstavljaju strategije za upotrebu grafičkih planera i
kooperativnog učenja u cilju poboljšanja razumjevanja pročitanog. Grupni pristup koji se koristi prije nego što
se pročtia tekst ima za cilj da studenti nauče novi vokabular koji se pojavljuje u tekstu. Može se kombinovati
sa drugim strategijama za vokabular.
1. Pažnja
i slušanje
• Podjelite odjeljenje na grupe.
• Prije čitanja teksta, studenti proučavaju određen broj teških ili novih riječi koje se mogu naći u
odlomku. Broj riječi će zavisiti od dužine teksta, nivoa težine i vremenskih ograničenja.
• Svaki student u svakoj grupi ima obavezu da bilježi sve riječi i njihove definicije na sopstveni papir.
Pogledajte strategije za vokabular u ovom poglavlju za ideje za definisanje novih riječi.
• Potom se od studenata traži da nacrtaju sliku koja ilustruje neki odnos između dva od datih termina.
Studenti u svakoj grupi bi trebalo da koriste različite parove riječi.
• Svaki student potom objašnjava svoj vizuelni prikaz ostatku svoje grupe.
• Ocjenjivanje se može sprovesti u nekoliko oblika: monitoring grupne aktivnosti, individualne
evaluacije od strane ostalih članova grupe ili testiranje svih studenata koje obuhvata sve riječi.

10.4.3.10. Pristup «šematski jezik»

Pristup «šematski jezik» bavi se vještinama prepoznavanja riječi sa naglaskom na značenju riječi.
Zamišljen je da ga koriste nastavnici koji pomažu studentima osnovne škole da nauče da čitaju. Veze između
usmenog jezika i pisane riječi uspostavljaju se čitanjem tekstova sa šematskim jezikom, kao što su dječje
pjesme. Studenti se podstiču da prepoznaju štampanu riječ.
Kako biste koristili pristup «šematski jezik», pratite ove korake.
1. Odaberite materijal za čitanje. 10. Razumijevanje
o Nastavnik odabira odgovarajući materijal za čitanje sa šematskim jezikom. Potražite vrlo pročitanog
repetitivne i predvidljive materijale koji dopuštaju horsko čitanje.
2. Pročitajte odabrani materijal.
o Nastavnik i učenik (studenti) čitaju zajedno materijal. U ovoj fazi, studenti bi trebalo da
prave veze između usmenog i pisanog jezika.
3. Napravite i uklopite trake teksta.
o Dijelovi teksta se ispisuju na trakama od papira (ovo se može odraditi unapred ako želite)
i od učenika se traži da postave trake pored odgovorajućeg teksta u knjizi.
o Ako se čini da studenti koriste slikovne nagovještaje da uklope tekst, prepišite tekst na
papir na kvadratiće i zatražite od učenika da uklope trake sa mrežom kvadratića.
4. Ispišite kartice sa riječima.
o Kartice sa riječima se prave iz teksta, i studenti uklapaju riječi sa mrežom kvadratića.

10.4.3.11. Rječnik u nastavi – šta treba i ne treba raditi

Dulin nudi sljedeće savjete za nastavu vokabulara.

Šta treba raditi pri podučavanju novim riječima . . .

• «Predajte vokabular vezan za nov predmet-temu u kontekstu i prije nego što studenti prvi put
pročitaju novi materijal; to je obaveza svih nastavnika.»
• «Objasnite nove riječi u smislu strukturne analize – prefiksi, korjeni, sufiksi – kad god je to moguće. Na
ovaj način studenti će naučiti porodice riječi, a ne samo nekoliko novih «krupnih» riječi za taj dan.»

303
 • «Neprestano upućujte pažnju učenika na riječi – njihovu prikladnost, moć i specifične nijanse
značenja. Ponudite dva izbora kada je neka riječ potrebna; pružite studentima priliku za vježbanje
odabira baš prave riječi za baš pravo značenje.»
• «Povremeno uključite odjeljenje u odluku; pokušajte da njegujete poštovanje za dobro odabranu
1. Pažnja
riječ i dobro osmišljen izraz.»
i slušanje
• «Naučite studente konačnim oblicima ili šemama za sažeto iznošenje definicija; sljedeće su
pogodne za najvažnije vrste riječi.
o Imenice
 Navedite riječ, kojoj klasi pripada i kako se razlikuje od drugih riječi u toj klasi. Na
primjer, «Pisaći sto je komad nameštaja koji se koristi za pisanje i skladištenje.»
 Potom, kako biste izoštrili definiciju, suzite klasu. Na primjer, «Pisaći sto je komad
kancelarijskog ili školskog nameštaja koji se koristi za pisanje i skladištenje.»
o Glagoli
 Koristite infinitiv praćen sinonimom ili rečenicom. Na primjer, «Ratifikovati znači
odobriti.»
o Pridjevi
 Koristite biti sa pridjevom, praćen sinonimom ili rečenicom. Na primjer, «Biti
iscrpljen znači biti izmoren.»
o Prilozi
 Koristite glagol u infinitivu i prilog, praćen sinonimom ili rečenicom. Na primjer,
«Brzo hodati znači kretati se velikom brzinom.»

10. Razumijevanje • «Podučite studente kako da svjesno koriste važne kontekstualne nagovještaje koje su upotrebili
autori; povremeno odvojite vrijeme da vježbate ovu važnu vještinu sa cijelim odjeljenjem. Upamtite,
pročitanog studenti nećete uvijek pored sebe imati vas i/ili rječnik kada čitaju!»
• «Podučite studente «sistemu» ili «strategiji» za dešifrovanje nepoznatih riječi.» Nekoliko takvih rječničkih
strategija, kao što su OIOUIPP i KSZR, razmotrene su na drugim mjestima u ovom poglavlju.

Šta ne treba raditi pri podučavanju novim riječima . . .

• «Ne oslanjajte se isključivo na «slučajne» pristupe bogaćenju rječnika; aktivno, svjesno tragajte za
programom razvoja rječnika, ali izbegavajte otupljujući dril.» Kako bi učenje vokabulara bilo aktivno
i zanimljivo, isprobajte igru vokabulara opisanu ranije u ovom poglavlju.
• «Ne kockajte se pukim riječima bez značenja; obezbedite sigurno proširivanje novih riječi u govor,
pisanje i razmišljanje. Na taj način izgrađujete pojmove, a ne ohrabrujete prosto upijanje mnogobrojnih
izdvojenih «etiketa» koje odgovaraju podjednako izdvojenim definicijama «paketa».»
• «Ne zaboravite konotacijske implikacije određenih riječi; one podjednako čine dio definicije kao i
denotacijske implikacije.»
• «Nemojte predavati korjene, afikse, itd. poptuno izolovano od stvarnih riječi; pokušajte da ovim
elementima riječi pristupite induktivno, a zatim ih primjenite.»
• «Neka vam definicije ne budu teže od riječi koej treba definisati. Pažljivo odaberite riječi u definiciji
i primjere nižeg (konkretnijeg) nivoa apstrakcije.»
• «Nemojte zanemariti «različite» načine pristupanaj defincijama. Analogija je dobar način da se dođe
do značenja; isto važi povremeno i za traženje antonima, prije nego za stalno traženje sinonima. Za
mnoge riječi, postavljanje apsolutne suprotnosti je najbolji način da se da definicija.»

304
10.4.4. Strategije vezane za organizaciju
Strategije za čitanje obrađene u nastavku ovog poglavlja zamišljene su da pomognu stundetima
da bolje razumiju organizaciju informacija u tekstu i da pruže efikasne pristupe za obrađivanje sadržaja
teksta. Prvi odjeljak o organizaciji udžbenika koristan je uvod za onu prvu namjenu, dok se preostale 1. Pažnja
stategije bave ovom drugom namjenom.
Mnoge od strategija prate istu osnovnu šemu koraka, samo sa različitim nazivima, tako ćete naići i slušanje
na dosta redundantnih podataka pri njihovom pregledanju. Ovo ponavljanje, međutim, dobar je pokazatelj
važnosti dotičnih procedura za poboljšavanje razumjevanja pročitanog.
Neke od strategije su zamišljene da ih koriste predavači, ali većina je razvijena tako da ih
upotrebljavaju studenti i drugi.

10.4.4.1. Organizacija udžbenika

Ovaj odjeljak obrađuje nekoliko aspekata organizacije udžbenika: opšta organizacija, specifični
organizacioni stilovi, vježbe prepoznavanja organizacionog stila i radne tabele za organizaciju udžbenika.

Opšta organizacija
Većina udžbenika ima isti opšti format (D. Applegate, CAL). Udžbenici su podjeljeni na poglavlja;
spisak poglavlja se može naći u Sadržaju na početku knjige. Poglavlja koja se odnose na istu temu ili opštu
temu mogu biti uređena u jedinice.
Većina poglavlja ima sljedeće komponente: naslov, uvod, podnaslove, ilustracije i rezime. Svi oni
se mogu koristiti za poboljšanje razumjevanja materijala.
• Naslov stimuliše čitaočevo prethodno znanje o temi i pomaže u stvaranju zainteresovanosti.
• Uvod ukazuje na opštu svrhu teksta i nagovještava glavne ideje koje će biti obrađene.
• Budući da djele tekst prema temi, naslovi poglavlja ocrtavaju glanve ideje teksta i mogu se koristiti
za organizovanje čitaočevih misli.
10. Razumijevanje
• Ilustracije pomažu u razjašnjavanju podataka prikazujuići ih u alternativnim formatima. Mogu se
pročitanog
koristiti i za bilježenje podataka u pamćenje i prizivanje iz njega.
• Rezime rekapitulira glavne tačke i ponavlja autorove zaključke.
Unutar svakog odjeljka teksta označenog podnaslovom, autor proširuje glavnu ideju obrađenu u
tom odjeljku. Vrlo često, svaki pasus iznosi jedan detalj koja podržava glavnu ideju odjeljka. Primjeri, statistike,
citati, datumi i drugi podaci obično sačinjavaju opise.
Dodatne informacije koje se mogu naći u poglavlju udžbenika su ciljevi, spisak vokabulara, pitanja
za obnavljanje, pitanja za diskusiju i predložena literatura.
• Ciljevi, navedeni na prvoj strani poglavlja, objašnjavaju svrhu teksta i mogu se koristiti u pripremi za
čitanje i ocjenjivanju razumjevanja nakon čitanja.
• Spisak vokabulara, na kraju poglavlja, sumira važne termine uvedene u poglavlju. Mogu se koristiti
za ocjenjivanje razumjevanja teksta.
• Pitanja za obnavljanje na kraju poglavlja testiraju čitaočevo poznavanje sadržaja teksta kako bi
obezbedila razumjevanje.
• Pitanja za diskusiju na kraju poglavlja idu jedan korak dalje, podstičući čitaoca da poveže nove
podatke sa prethodnim znanjem i iskustvima i da obradi ili primjeni informacije na nove načine.
Većina tekstova ima glosare na kraju knjige. Glosar je dragocjen izvor za traženje definicija riječi upotrebljenih
u tekstu a vezanih za specifičan kontekst.

Specifični organizacioni stilovi

Studentsko razumjevanje čitačkih zadataka može se pospješiti upoznavanjem sa uobičajenim
stilovima organizacije udžbenika. Prepoznavanje načina na koji su podaci organizovani olaškava
identifikovanje glavnih pojmova u tekstu zato što čitalac može da zna šta da očekuje.

305
 Čitaoce bi trebalo upozoriti da jedan tekst, poput novinskog članka ili udžbeničkog poglavlja, može
sadržati informacije uređene u više od jednog stila organizacije. Budite pripremljeni da menjate brzine u okviru
istog teksta. Sljedeći opisi specifičnih organizacionih stilova pripadaju Tviningu ( Twining,1991, str. 117).
• Sličnosti-razlike
1. Pažnja
i slušanje o Tekstovi koji iznose sličnosti -razlike obrađuju dve strane ili dva pristupa temi.
o Glavne tačke obe strane mogu biti prikazane odvojeno. Na pimjer, razmatranje ciljeva,
vođstva, jačih i slabijih strana Sjevera u Građanskom ratu može pratiti razmatranje istih
tih elemenata kod Juga.
o Ili, obadvije strane nekog velikog problema mogu biti predstavljene jedna po jedna. Na
primjer, tekst iz biologije može razmatrati pretpostavke evuliocne teorije i kreacionizma, a
potom ciljeve obeju teorija, osnovne principe obije teorije, jače i slabije strane obije teorije.
o Stil sličnosti-razlike može biti obilježen ovim ključnim riječima i izrazima: poput, slično,
istovremeno, analogno, nasuprot, ali, međutim, prije nego i sa druge strane.
• Glavne tačke
o Neki tekstovi ili dijelovi teksta, poput uvoda i rezimea, uređeni su prema glavnim tačkama.
o Ključni izrazi koji ukazuju na ovaj stil su: glavne tačke su, postoji nekoliko razloga zašto,
najznačajniji je, najvažnije, posebno i primarna svrha je.
• Uzrok-posljedica
o Organizacioni stil «uzrok-posljedica» predstavlja neku temu ili pojavu i zatim nudi
objašnjenja za nju. Na primjer, razmatranje teorije velikog praska ili velieke depresije
može biti uređeno prema uzroku i posljedici.
o Ključne riječi i izrazi ovog stila su: zato što, razlozi za, izvor toga, dovelo je do, stoga,
usljed toga, kao posljedica toga.
10. Razumijevanje • Problem-rješenje
pročitanog o Matematički, statistički i računovodstveni tekstovi su često uređeni u stilu «problem-rješenje».
o Kod ovog oblika organizacije, za objašnjenjem novog pojma sljedi problem i rješenje koji
ga ilustruju.
• Niz – vremenski redosljed
o Informacije poređane u nizu ili prema vremenskom sljedu koriste se za prikazivanje
istorijskog ili procesualnog redosljeda. Primjeri za ono prvo obuhvatau tekstove koji
razmatraju bitke iz Građanskog rata ili španskog pokoravanja Acteka. Primjeri za ovo
drugo su tekstovi koji opisuju procese mitoze ili klasičnog uslovljavanja.
o Ovaj stil organizacije sličan je enumjeraciji, koja je razmotrena niže.
o Ključne riječi i izrazi koji ukazuju na u nizu ili prema vremenskom sljedu uređene podatke
su: prvi, drugi, potom, za tim sljedi, naredni, nakon, prvi korak i konačno.
• Nabrajanje (enumjeracija)
o Podaci uređeni u enumjeracionom stilu uređeni su prema tematskom redu. Takvi tekstovi
mogu podsjećati na katalog ili detaljan spisak glavnih tačaka i propratnih detalja. Poglavlje
koje obrađuje uzroke Prvog svijetskog rata može biti uređeno u enumjeracionom stilu.
o Ključne riječi i izrazi koji ukazuju na enumjeraciju su: prvo, takođe, pored toga, još jedan,
potom i konačno.
• Primjeri i ilustracije
o Kod ovog stila organizacije, svaka glavna tačka je praćena primjerima i ilustracijama
koje se na nju odnose. Na primjer, tekst o tipovima stijena obuhvata primjere i fotografije
svakog od njih.
o Ključne riječi i izrazi koji ukazuju na ovaj stil su: na primjer, ilustracije radi, zamislite,
tačnije i primjer za to je.

306
Vježbe prepoznavanja organizacionih stilova
Odaberite odgovarajuće riječi koje će označiti tip organizacije korišćen u sljedećim primjerima
teksta: glavna tačka, primjeri i ilustracije, enumjeracija, niz, uzrok i posljedica i sličnosti-razlike. Odredite
tekstualne nagovještaje koji ukazuju na tip organizacije . 1. Pažnja
1. Usvajanje 14. amandmana u junu 1866. praćeno je udruženim naporom da se primoraju južnjačke i slušanje
države da ga ratifikuju uslovljavajući njegovim prihvatanjem ponovni ulazak u savez.
___________________
Tekstualni nagovještaji:

2. Vođenje knjiga je tek mali, jednostavan ali važan dio računovodstva. Računovodstvo, sa druge
strane, obuhvata osmišljavanje informacionog sistema koji ispunjava potrebe korisnika.
___________________
Tekstualni nagovještaji:

3. Budući da je potražnja za čelikom izvedena potreba, menadžment nije uspio da shvati industrije u
velikom porastu, kao što su telekomunikacije, nisu veliki potrošači čelika.
____________________
Tekstualni nagovještaji:

4. Sistemi organa u ljudskom tijelu su cirkulacijski, digestivni, endokrini, limfni, mišićni, nervni,
reproduktivni, skeletni i mokraćni sistem.
____________________
Tekstualni nagovještaji:
10. Razumijevanje
5. Glavni razlog za učenje računovodstva jeste sticanje znanja i vještina sa kojima se može učestvovati
pročitanog
u važnim ekonomskim odlukama.
____________________
Tekstualni nagovještaji:

6. Naročito važan federalni doprinos ekonomskom porastu u doba nakon Građanskog rata bila je
povoljna poreska politika.
____________________
Tekstualni nagovještaji:

7. I dendriti i akson neurona prenose informacije u obliku nervnih impulsa.

____________________
Tekstualni nagovještaji:

8. Nakon 1870-ih, tarifa je rasla praktično bez prestanka sve do dvadesetog vijeka.
____________________
Tekstualni nagovještaji:

9. Visoka žitkost granitne lave nastaje zbog visokog procenta silicijum-dioksida.

____________________
Tekstualni nagovještaji:

307
 10. Nakon što se hromozom udvoji i podjeli, ćelija se djeli na dve ćerke-ćelije sa istim genetskim
materijalom.
____________________
Tekstualni nagovještaji:
1. Pažnja
i slušanje
Odgovori na ove vježbe su sljedeći.
1. Ovo je nizan (ili u skladu sa vremenskim redosljedom) iskaz. Označava redosljed događaja. Ključne
riječi obuhvataju «praćeno je».
2. Ovo je iskaz u stilu sličnosti-razlike. Dva elementa, vođenje knjiga i računovodstvo, imaju različite
definicije, ukazujući na suprotnost. «Sa druge strane» je ključni izraz u ovom slučaju.
3. Ovo je iskaz u stilu «primjeri i ilustracije». Riječi poput «kao što je» i «poput» su pokazatelji ovog stila.
4. Ovo je enumjeracioni iskaz. Spisak elemenata je glavni nagovještaj ovde.
5. Ovo je glavna tačka. Jedan od nagovještaja je izraz «glavni razlog».
6. Ovo je iskaz uzroka i posljedice. Rečenica ukazuje da jedno dovodi, barem djelimično, do drugog.
Izraz «doprinos» bi se mogao zamjeniti sa «uzrok».
7. Ovo je još jedan iskaz sličnosti-razlika. Dve pojma u rečenici, dendriti i akson, imaju slične funkcije,
što ukazuje na sličnost.
8. Ovo je još jedna glavna tačka. Iskaz iznosi jednu glavnu tačku ne ukazujući na primjere ili uzroke.
9. Ovo je iskaz uzroka i posljedice. Jedno dovodi do drugog. Ključni izraz je «nastaje zbog».
10. Ovo je nizani iskaz (uređene prema vremenskom sljedu). Redosljed događaja u nekom procesu je
označen. «Nakon» je ključna riječ.

Radna tabela organizacije udžbenika

10. Razumijevanje Sljedeća radna tabela se može koristiti za evaluaciju organizacije određenog udžbenika.
pročitanog Razjašnjavanje organiazcije knjige pomaže studentima da naprave razliku između svrha i glavnih ideja i da
razumiju informacije dok čitaju .

PREGLED UDŽBENIKA za
________________________________
(naslov knjige)

SADRŽAJ:
Kako su poglavlja uređena?
• _____ u nizu
• _____ hronološki
• _____ tematski
• _____ drugo _____________________

REZIME POGLAVLJA/JEDINICE:
Napišite u jednoj rečenici rezime svakog poglavlja i/ili jedinice.
1 .
2 .
3 .
4 .
5 .
6 .
7 .
8 .
9 .
10.

308
POMAGALA ZA UČENJE:
Koja pomagala za učenje se mogu naći u knjizi? U kom poglavlju?
• U knjizi
1. Pažnja
o _____ glosar
i slušanje
o _____ bibliografija
o _____ apendiksi
o _____ drugo _______________
• U poglavljima
o _____ spiskovi ciljeva
o _____ uvodi
o _____ naslovi
o _____ podnaslovi
o _____ rezimei
o _____ predložena literatura
o _____ pitanja za obnavljanje
o _____ pitanja za diskusiju
o _____ spiskovi vokabulara
o _____ vokabular u masnim ili kurzivnim slovima
o _____ tabele
o _____ grafikoni
o _____ fotografije
o _____ slike
o _____ drugo _______________
10. Razumijevanje
VIZUELNA POMAGALA: pročitanog
Koju ulogu imaju vizuelna pomagala?
• _____ da stvore interesovanje za predmet
• _____ da rezimiraju podatke
• _____ da ilustruju ključne ideje
• _____ da predstave nove informacije
• _____ drugo _______________
DODATNI MATERIJAL:
Koji dodatni materijal je dostupan u knjizi?
• _____ studentska radna sveska
• _____ priručnik za predavače
• _____ laboratorijski priručnik
• _____ audio-kasete
• _____ slajdovi
• _____ filmovi
• _____ drugo _______________

10.4.4.2. Brzo čitanje teksta

Efikasan i efektivan čitalački pristup čitačkom zadatku sa ciljem ili svrhom na umu. Taj cilj ili svrha
će voditi čitaoca dok se kreće kroz materijal. Jedan od načina da se razvije cilj ili svrha za čitački zadatak jeste
na brzinu ga pregledati prije detaljnog čitanja.
Pregledanje poglavlja ili kratkog članka bi trebalo da potraje ne više od nekoliko minuta. Kod

309
 pregledanja, student čita samo prvu rečenicu svakog pasusa. Nakon pregledanja teksta, čitalac se prisjeća
svega i određuje najvažnije tačke. Zatim postavlja cilj za taj zadatak i planira kako da obavi intenzivno čitanje
cijelog dokumenta u sporijem ritmu.
Pregledanje se može koristiti zajedno sa drugim čitačkim strategijama opisanim u ovom poglavlju.
1. Pažnja
i slušanje
10.4.4.3. Kreativno mapiranje za sadržajno čitanje
Strategija kreativnog mapiranja (Naughton, 1993-1994) koristi slike da pomogne studentima
da prepoznaju organizaciju podataka u sadržajnom čitanju i da reorganizuju glavne ideje i detalje teksta.
Ona «kombinuje koncepte grafičkih organizera i likovnih umjetnosti da prikaže informacije, što ne samo da
unapređuje čitanje i mišljenje već podstiče i razvoj pamćenja» (Naughton, 1993-1994, str. 324).
Kreativno mapiranje pomaže studentima da zabilježe i prizovu iz sećanja informacije iz tekstova
i da shvate kako su glavne ideje i propratni detalji povezani. Uspostavljanje asocijacija između postojećih i
novih informacija je još jedna svrha kreativnog mapiranja.
Kreativno mapiranje se može primjeniti na vrlo raznovrsne teme. Trebalo bi da ga modeluje
fasilitator, koji može pružati povratne informacije dok se ne ovlada strategijom. Fasilitator bi trebalo da razbije
studentovu suzdržanost u pogledu sopstvenih umjetničkih sposobnosti. Kvalitet i organizacija informacija su
mnogo važniji nego kvalitet samog crteža.
Efikasan pristup razumjevanju pročitanog u učionici jeste da predavači vode grupnu aktivnost u
stvaranju mape za čitački zadatak. Predavač podstiče predloge od studneta za osmišljavanje vizuelne slike,
ili studenti mogu raditi u grupama da razviju mape. Mapa koja tako nastane koristi se da stimuliše dalje
grupne diskusije o temi.
Strategija kreativnog mapiranja je korisna zato što je usmjerena na važne sposobnosti – pamćenje
podataka i razabiranje i razumjevanje odnosa među idejama. Pored toga, «vizuelni prikazi su naročito korisne
za manje vješte čitaoce, koji često imaju teškoća u organizovanju informacija iz teksta koji čitaju» (Naughton,
10. Razumijevanje 1993-1994, str. 324). Budući da današnji studenti imaju iskustva u prikupljanju značenja iz raznovrsnih
pročitanog vizuelni medija, poput muzičkih spotova i reklama u časopisima, trebalo bi da se pronađu u ovoj strategiji
i da brzo njome ovladaju. Još jedna prednost kreativnog mapiranja je zainteresovanost i lično uključivanje
koje ona stvara. «Vizuelna slika sama može često da stimuliše kritičko mišljenje i da podstakne ponovno
čitanje teksta. Pošto su studenti željni da popune ojdeljke na svojim mapama, često će ponovo čitati tekst u
potrazi za ili bukvalnim informacijama ili onim iz kojih mogu izvući zaključke» (Naughton, 1993-1994, str. 324).
Autor takođe zapaža da je «prednost kreativnog mapiranja u odnosu na tradicionalne mape riječi u tome
što sastavljač mape ne povezuje prosto ideje grafo-fonemski ili čak sintaksički, već ih takođe povezuje i na
grafičko semantički način» (Naughton, 1993-1994, str. 325). Konačno, ali možda i najvažnije, «kreativna mapa
nudi konrektan vizuelni pokazatelj razumjevanja ili njegovog nedostatka. Stoga, iako kreativno mapiranje na
garantuje razumjevanje, može jasno da ilustruje kada je razumjevanje nepotpuno i koje ideje iz teksta su
propuštene» (Naughton, 1993-1994, str. 326).
Koraci u Naughtonovoj (1993-1994) strategiji kreativnog mapiranja su sljedeći.
1. Pročitajte tekst.
o Dok student čita tekst, ohrabrite ga da zabilježi glavne ideje i propratne detalje.
2. Razvijte sliku.
o Kreativno mapiranje obuhvata razvijanje vizuelne slike za predstavljanje glavnih
koncepata u zadatku. Isprva, studenti mogu biti skloni da koriste slike koje odražavaju
temu. S vježbom, studente bi trebalo ohrabriti da odaberu slike koje označavaju autorovu
glavnu ideju, koja je često apstraktnija. Veoma je važno uključiti informacije koje studenti
već znaju o temi a koje se mogu povezati sa novim materijalom.
o Sveukupna slika bi trebalo da predstavlja glavni koncept ili svrhu teksta.
o Kategorije koje odgoavraju glavnim idejama prikazuju sekao različiti odjeljci slike. Naslovi
u tekstu mogu pružiti nagovještaje za prepoznavanje glavnih ideja.
o Propratni detalji za svaku glavnu ideju bilježe se na odgovarajućim dijelovima mape. Oni
mogu obuhvatiti imena, datume, deficinije ili statistike.

310
 Naughton (1993-1994) nudi sljedeći primjer strategije kreativnog mapiranja. Zasnovan je na članku,
«Smrt nepotopivog Titanika», koji se može naći u knjizi Katastrofe! .
• Vizuelni prikaz oslikava autorovu glavnu poruku, da je potapanje ovog broda usljed sudara sa
ledenim brijegom dovelo do gubitka velikog broja života. Pet glavnih ideja vezanih za ovu tezu 1. Pažnja
su prepoznate i prikazane kao odvojeni dijelovi slike: uzroci nesreće, posada, preživeli, poginuli i
Karpatija (spasilački brod).
i slušanje
• Uzroci su slikovno predstavljeni ledenim brijegom, a posada gomilama na brodu. Ideje vezane
za preživele su predstavljene čamcem za spasavanje, dok voda ispod slike Titanika koji tone
predstavlja poginule. Slika manjeg broda predstavlja spasilački brod. Propratni detalji za svaku od
ovih ideja su zabilježeni na odgovarajućim odjeljcima ove vizuelne slike.
• Slika takođe pokazuje asocijacije sa prethodnim znanjem. Na primjer, ledeni brijeg, glavni uzrok
nesreće, ilustruje se sa većim dijelom leda ispod nivoa mora. Drugi «sakriveni» uzroci koji su
doprinjeli potapanju prikazani su ispod vode.

10.4.4.4. Medijacijska nastava teksta (MIT) za sadržajno čitanje

Medijacijska nastava odnosi se na predavačeve intervencije koje za cilj imaju da vode studente kroz
zadatak. Kad su u pitanju čitački zadaci, nastavna medijacija može obuhvatiti uklapanje studentskog prethodnog
znanja i iskustava sa sadržajem i organizacijom teksta, vodeći studente u uočavanju i razumjevanju značenja
teksta, i pružajući prilike studentima da upotrebe nove informacije na raznovrsne načine (Neal i Langer, 1992).
Ovi oblici medijacije se mogu koristiti u raznim kombinacijama prije, tokom i nakon čitanja zadatka.
Filozofija medijacijske nastave pretpostavlja da su predavači odgovorni za «podsticanje interakcije
između studenata i podataka iz udžbenika» i za omogućavanje procesa razumjevanja kod učenika koji
definišu uspješno čitanje ekspozitornog materijala» (Neal i Langer, 1992, str. 229).
Kod sadržajnog čitanja, nastava čitanja kao medijacija zahtjeva dva uslova. Prvo, fleksibilnost u
planiranju je neophodna zato što se nastava odvija u različitim tematskim poljima. ... Drugi uslov je jasna 10. Razumijevanje
slika o tome kako nastavnici pomažu studnetima da uče iz teksta. ... Stoga, nastavnici u različitim poljima pročitanog
treba paradigma koja pruža predavačke opcije prema potrebama njihovog premdeta i njihovih studenata i
koja specifikuje nastavnikove odgovornosti u svakoj fazi vođenja studenata u čitanju» (Neal i Langer, 1992,
str. 229-230). Neal i Langer su razvili takvu paradigmu.
Strategiju medijacijske nastave teksta (MIT) razvili su Neal i Langer (1992) a ona nudi nastavnicima
uopštenu šemu za planiranje zadataka vezanih za čitanje u raznovrsnim predmetnim oblastima. Ovaj pristup
uzima čitanje kao proces koji se odvija u tri faze: prije, tokom i nakon.
Glavne komponente MIT paradigme su:
• nastavni ciljevi za svaku fazu
• osnovni procesi razumjevanja koji osiguravaju da je svaki cilj postignut
• nastavne strategije koje pospešuju razumjevanje pročitanog
• nastavne odgovornosti za svaku fazu čitanja
MIT nudi nekoliko prednosti u odnosu na druge pristupe nastavi sadržajnog čitanja, kao što su SQ3R
i usmjerena čitačka aktivnost (directed reading activity – DRA). Medijacijska nastava teksta je osmišljena da
bude dovoljna široka da se može primjeniti na bilo koji predmet, od prirodnihnauka do muzike i istorije. Ona
je i fleksibilna utoliko što obuhvata veliki broj strategijskih izbora, zbog čega je lako prilagodljiva različitim
ciljevima, prošlim iskustvima i nivoima vještine predavača i učenika. MIT takođe pomaže u razjašnjavanju
predavačevih odgovornosti.

311
 MIT paradigma
PROCES
FAZA ČITANJA CILJ ČITANJA STRATEGIJE UČENJA NASTAVNIKOVA ODGOVORNOST
RAZUMJEVANJA
1. Pažnja Pripravnost

i slušanje |
| * ispitivanje
| Aktivira prethodno znanje * brejnstorming Pokreće istraživanje
| * postavljanje problema
| * igranje uloga
PRIJE ČITANJA |
|
* istraživanje ideja
|
* demonstracija ili
|
Predviđa sadržaj eksperiment
| Vodi studente
* semantički organizeri
|
* izgradnja značenja
|
riječi
|
* postavljanje pitanja
|
svrhe
|
* strukturirani pregledi
|
|
| Pruža vođstvo
Konstruiše značenje * odgovaranje na
| pitanja svrhe
TOKOM * provjeravanje
Shvatanje
ČITANJA predviđanja
| * završavanje vodiča za
| učenje
| Pruža vođstvo
| Nadgleda razumjevanje
* postavljanje pitanja ili
|
razgovor o idejama
|
10. Razumijevanje |
* pisanje bilježaka
* testovi koje prave
pročitanog |
studenti
|
|
| * rezimiranje
| Obrađuje ideje * pisanje odgovora
| * grafički organizeri
| Prepisuje strukture za uanpređivanje
* podučavanje drugih
| retencije ideja
* igre za učenje
* diskusija
NAKON Retencija
ČITANJA | Primjenjuje znanje
* projekti
|
* eksperimenti
|
* kreativni rad
|
|
|

312
Primjeri primjena MIT strategije preuzeti su iz Neal i Langer (1992, str. 229).
Predmet: Hemija
TEMA: Uvod u pojam materije
1. Pažnja
• PRIJE ČITANJA
i slušanje
o Ispitivanje: pitajte «Od čega je sve sačinjeno? Da li je sve jedinstveno? Ili mislite da
postoji samo nekoliko tipova supustanci od kojih je sve ostalo sačinjeno?»
o Demonstracija: prikažite balsa-drvo koje gori i objasnite kako su Grci mislili da je sve
sačinjeno od zemlje (pepela), vazduha (dima) i vode (zgušnjavajuća para).
• TOKOM ČITANJA
o Vodič za učenje: neka studenti odgovore na selektivan vodič za čitanje dok učestvuju u
ispitivanju.
o Ispitivanje: razgovarajte o idejama, koristeći proceduru čitanja i ispitivanja u maloj grupi.
• NAKON ČITANJA
o Rezimiranje: uputite studente da rezimiraju glavne ideje i razmotre svoje dnevnike učenja.
o Eksperiment: dajte uputstva za propratni laboratorijski eksperiment.

PREDMET: muzika
TEMA: uvod u drvene duvačke instrumente
• PRIJE ČITANJA
o Demonstracija: pokažite i svirajte različite drvene duvačke instrumente. Pitajte «Šta svi
oni imaju zajedničko?» 10. Razumijevanje
o Semantički organizer: sastavite dijagram sa odlikama drvenih duvačkih instrumenata i
pročitanog
njihovim osnovnim grupama. Uputite studente da prepišu dijagram kako bi ga kasnije
proširili prilikom pisanja bilježaka.
o Pitanja svrhe: postavite pitanja koja će voditi studente kroz svaki odjeljak teksta.
• TOKOM ČITANJA
o Odgovaranje na pitanja svrhe: neka studenti pronađu informacije i usmeno odgovore na
pitanja svrhe.
o Pisanje bilježaka: ukažite studentima gdje da dodaju ideje semantičkom organizeru.
• NAKON ČITANJA
o Pisanje odgovora: neka studenti i napišu u svojim muzičkim bilješkama odgovore na
sljedeća pitanja: Koje su odlike drvenih duvačkih instrumenata? Koji instrument vam se
najviše dopada? Zašto?
o Projekat: podjelite spisak muzičkih dijela u čijem izvođenju učestvuju drveni duvački
instrumenti. Uputite studente da rade u parovima, odaberu tri dijela za slušanje i odrede
koji su drveni duvački instrumenti uključeni.

313
 PREDMET: fizičko vaspitanje
TEMA: društveni ples – kantri sving
• PRIJE ČITANJA
1. Pažnja
o Brejnstorming: pitajte «Šta vam pada na pamet kada čujete riječi «kantri sving»?»
i slušanje
o Demonstracija: prođite kroz osnovne korake kantri svinga.
o Građenje značenja riječi: kroz diskusiju, pružite studentima definicije glavnih termina;
neka studenti unesu nove riječi u svoje rječnike i definišu svaku od njih sopstvenim
riječima.
• TOKOM ČITANJA
o Ocjenjivanje tačnosti predviđanja: na osnovu proučavanja riječi, recite studnetima da
predvide glavne ideje koje će se pročitati za svaki odjeljak teksta, «Naučiti kantri sving».
Uputite studente da pročitaju svaki odjeljak kako bi odredili tačnost svojih predviđanja.
Razmotrite ideje svakog odjeljka i povežite ih sa demonstracijom.
• NAKON ČITANJA
o Pojekat/kreativni rad: uputite studente da se podjele u parove kako bi vježbali korake
kantri svinga. Neka osmisle sopstvene korake i prikažu svoje plesove odjeljenju.

10.4.4.5. IIČRO strategija

IIČRO označava istraživanje, ispitivanje, čitanje, recitovanje i obnavljanje . Ova strategija je nezavisan
metod učenja koji pomaže studentima da razumiju organizaciju i značenje pisanih tekstova. To je procedura u
pet koraka sa ciljem da se čitanje učini aktivnijim i da se poboljša studentovo razumjevanje čitačkih zadataka.
10. Razumijevanje
Obezbeđujući strukturu i konkretan plan djelovanja, IIČRO ojačava studentove vještine i pruža osećaj kontrole
pročitanog na zadacima čitanja. A time što zahtjeva od studenta da pogledaju tekst nekoliko puta i obrade podatke na
nekoliko načina, IIČRO poboljšava bilježenje novih informacija u pamćenje i njihovo prisjećanje.
Jedna od prednosti IIČRO je ta što se može koristiti za čitačke zadatke u gotovo svim akademskim
disciplinama, uključujući društvene nauke, prirodne nauke i umjetnost i humanističke nauke. Ovaj metod,
međutim, nije pogodan za numerički orijentisane predmete kao što je matematika i statistika. Pored toga,
IIČRO se može koristiti za čitanje raznovrsnih materijala, uključujući udžbenike i novinske članke, dok god
struktura i organizacija materijala nije suviše složena. IIČRO se pokazala kao efikasna strategija za većinu
čitačkih zadataka na fakultetskom nivou. Još jedna prednost je što je ova strategija relativno prosta i direktna.
Budući takva, modelovanje i odgovor fasilitatora obično nisu neophodni. Zahvaljujući IIČRO čitanje postaje
aktivan proces, koji pomaže održavanju pažnje i poboljšavanju pamćenja.
U novije doba, ograničenja IIČRO strategije su ispitivana. Prema Nilu i Langeru ( Neal i Langer, 1992),
IIČRO nije tako širokog obuhvata kao neke druge strategije razumjevanja pročitanog, poput njihove strategije
medijacijske nastave teksta (MIT). IIČRO predstavlja samo jednu strategiju dok je MIT skup strategija koje
se mogu primjeniti u raznovrsnim kombinacijama ta efikasan pristup razumjevanju pročitanog. Mek Kormik
i Kuper ( McCormick i Cooper, 1991) iznose da nekoliko studija koje su obuhvatile srednjoškolce ukazuju
da IIČRO, koja je osmišljena za prosječne studente, nije uspješna strategija za poboljšavanje bukvalnog
razumjevanja kod učenika sa smetnjama u učenju. Takođe primjećuju da ovi studentii razumiju i pamte više
informacija kada čitaju kraće (npr. 300 riječi) pasuse. Tako da je za studente sa smetnjama u učenju umetanje
pitanja za obnavljanje nakon kratkih pasusa uspješnije nego stavljanje pitanja na kraj teksta.
Uprkos ovim navodnim ograničenjima, IIČRO nudi efikasan pristup čitanju za većinu studenata.
Naravno, pojedinačni rezultati u razumjevanju počitanog sa IIČRO će se razlikovati. Ali svi studentii bi trebalo
da budu izloženi ovoj strategiji, i ona bi trebalo da postane dio njihovg «strategijskog arsenala» koji će koristiti
u odgovarajućim situacijama.
Još neke strategije razumjevanja pročitanog (PQ4R, RAP, SNIPS, PARTS, itd.) vrlo su slične
IIČRO. Opisane su na drugim mjestima u ovom poglavlju.

314
Istraživanje
Prvi korak u IIČRO strategiji je istraživanje čitačkog zadatka. Istraživanje obuhvata stvaranje
mentalne mape teksta i selektivno čitanje.Da biste otpočeli istraživanje, pregledajte na brzinu da li u materijalu
ima tekstualnih markera ili nagovještaja o načinu organizacije teksta. Oni obuhvataju sadržaje, naslove 1. Pažnja
poglavlja, podnaslove i sisteme numerisanja. Organizacioni nagovještaji se koriste za stvaranje «mentalne
mape» koja će pomoći učeniku da se kreće kroz materijal.
i slušanje
Mentalna mapa obuhvata opštu strukturu teksta i koristi se da vodi studenta dok čita. Mentalno povezujući
tekstualne nagovještaje, student može da bolje prati tok misli u tekstu i da otkriva odnose između informacija.
Ako tekst nema naslove odjeljaka i druge tekstualne markere, student bi trebalo da obrati pažnju
da razdvajanja pasusa i navodeće izraze kao «najvažnije» i «ukratko». Koristite te informacije da odredite
autorove glavne ideje i da stvorite sopstvene naslove na margini. Zapravo, tačne mentalne mape koje student
napravi mogu biti efikasniji od onih zasnovani na autorovim naslovima.
Neki studenti se odluče da zabilježe organizacionu mapu na papir prije nego da je pohrane u
pamćenje. Postoje raznovrsni metodi bilježenja; vidite poglavlje «Organizacija» za ideje.
Razvijanje mentalne mape je važno zato što se «detaljne informacije mogu zapamtiti samo ako se
uče povezane sa važnijim idejama» (Bragstad i Stumpf, 1987, str. 251). Mapa se može i kasnije koristiti pri
obnavljanju teksta.
Drugi aspekt istraživanja je selektivno čitanje djelova teksta (Bragstad i Stumpf, 1987). Prvo,
ponovo pročitajte naslov i razmislite o njemu. Koje prethodno znanje posedujete o temi? Možete li se sjetiti
prošlih iskustava u vezi sa predmetom teksta? Šta očekujete da ćete naučiti na osnovu naslova? Zatim
pročitajte prvi pasus poglavlja ili apstrakta članka. U njima bi trebalo da su opisane glavne teme koje će
biti pokrivene u poglavlju ili radu kao i autorove svrhe i ciljevi. Ponekad će rezultati ili zaključci biti dati u
apstrtaktu. Ponovo pročitajte podnaslove kako biste osvježili pamćenje o glavnim temama teksta i provjerili
tačnost svoje mentalne mape. Pročitajte prvu rečenicu svakog pasusa, a potom pročitajte posljednji pasus ili
rezime kako biste stekli uvid u glavne pojmove ili zaključke. Brzo pregledajte vizuelna pomagala poput slika, 10. Razumijevanje
fotografija i tabela.
pročitanog
Ispitivanje
Drugi korak IIČRO strategije obuhvata predviđanje pitanja na koja odgovor može dati materijal. Ta
pitanja su razrađeni elementi mentalne mape razvijene u fazi istraživanja, i služe kao individualizovani okvir
znanja ili šema na koju kasnije mogu biti dodati detalji.
Aktivno uključujući pažnju i radoznalost, ispitivanje pruža čitaocu svrhu i dodatno ističe važne ideje.
Student stvara sam za sebe značenje. Razumjevanju pomaže pronalaženje odgovora na predviđena pitanja
pri čitanju kao i lociranje važnih informacija koje nisu obuhvaćene pitanjima. Predviđena pitanja se mogu
kasnije koristiti za učenje za testove i ispite.
Da biste razvili pitanja, pretvorite glavne naslove odjeljaka i podnaslove u pitanja. Iskoristite
prethodno znanje i iskustva da razvijete pitanja na koja se može odgovoriti tokom čitanja. Pitanja koja nastanu
tokom istraživanja zadatka takođe treba zabilježiti. Predviđena pitanja se mogu uporediti sa onima na kraju
poglavlja. Numerisanje pitanaj olakšava prepoznavanje odgovora kasnije tokom čitanja.
Sa mentalnom mapom i predviđenim pitanjima, pripremili ste svoj okvir znanja koji će vas voditi
tokom čitanja zadatka.

Čitanje
Sa strukturom znanja na umu, pročitajte zadatak odjeljak po odjeljak radi otkrivanja sadržaja.
Umjesto da se usredsredite na zasebne detalje, potražite veze između glavnih ideja i detalja koji ih podržavaju.
Tražite informacije koje odgovaraju na predviđena pitanja i zabilježite neočekivane ideje.
Čitaocu se savjetuje da se uzdrži od podvlačenja teksta tokom čitanja zato što mu to može odvući
pažnju od sadržaja teksta. Bolji pristup je zapisati kratke bilješke na marginaam ili obilježiti brojeve pitanja
pored djelova teksta koji nude odgovore na njih.

315
 Recitovanje
Nakon što ste pročitali svaki odjeljak teksta, odvojite nekoliko minuta da se prisjetite važnih tačaka.
Kako biste aktivno uspostavili veze između glavnih ideja i detalja, izrecitujte ih naglas ili ih zapišite. Pređite
odgovore na predviđena pitanja i/ili rezimirajte odjeljak. Recitovanje bi trebalo obaviti bez gledanja u knjigu
1. Pažnja
osim ako nije neophodno. Parafraziranje pomaže u razumjevanju. Podsećanje neposredno nakon čitanja je
i slušanje od suštinske važnosti za bilježenje informacija u dugoročnom pamćenju. Bez recitovanja, gotovo polovina
onoga što pročitamo biva izgubljeno iz pamćenja nakon samo jednog dana!

Obnavljanje
Nakon čitanja i recitovanja teksta odjeljak po odjeljak, obnovite čitavo poglavlje ili članak kako
biste vidjeli kako se informacije međusobno uklapaju. Ovaj sveukupni ponovni pregled omogućava čitaocu
da ocjeni svoje razumjevanje teksta, da organizuje sve glavne ideje i podržavajuće detalje i da ih ojača u
pamćenju.
Pri obnavljanju, vratite se na naslove i podnaslove kao i na predviđena pitanja i odgovore.
Pogledajte bilješke zapisane na marginama tokom čitanja. Informacije koje su podvučene ili obilježene
markerom takođe mogu da budu obnovljene. Grafikoni, sumirani pregledi i druga vizuelna pomagala mogu
se koristiti za organizovanje informacija, i oni pružaju pomoć u učenju za buduću ispitnu pripremu. U nekoliko
rečenica, rezimirajte svrhu i glavne ideje teksta; napišite rezime ili ga izgovorite. Ili, informacije nastale tokom
obnavljanja mogu biti zabilježene na audio-traku za buduće konsultovanje.
Ponavljanje procesa obnavljanja svake nedelje uveliko povećava našu sposobnost da zapamtimo
informacije. I, ono skraćuje vrijeme provedeno u kasnijem pripremanju ispita.

10.4.4.6. PIČRRO strategija

Poput IIČRO, strategija PIČRRO je individualizovan metod za poboljšanje razumjevanja pročitanog.
10. Razumijevanje Ovaj proces u šest koraka obuhvata pregledanje, ispitivanje, čitanje, razmišljanje, recitovanje i obnavljanje.
pročitanog Pored toga što dodaje još jedan korak, PIČRRO zahtjeva da tekst bude pročitan u cjelini prije razmišljanja, a
ne odjeljak po odjeljak kao kod IIČRO.
PIČRRO strategija ima mnoge od istih prednosti kao i popularnija IIČRO. Laka je za upotrebu i
može se primjeniti na tekstove u većini akademskih predmeta. Studentii mogu koristiti PIČRRO samostalno,
bez učešća fasilitatora.
Pošto je PIČRRO u tolikoj mjeri slična IIČRO, koraci su ukratko opisani. Za više detalja, pogledajte
odjeljak «IIČRO».

Pregledanje
Ova faza strategije PIČRRO je suštinski ista fazi istraživanja u IIČRO. Da biste pregledali tekst,
pređite pogledom preko glavnog naslova, naslova odjeljaka i vizuelnih pomagala. Pročitajte prvi i posljednji
pasus. To bi trebalo da čitaocu pruži opšti uvid u svrhu teksta i glavne pojmove koji će biti obrađeni. Informacije
prikupljenje u pregledanju koriste se u narednom koraku.

Ispitivanje
Još jednom, druge po redu faze strategija PIČRRO i IIČRO su identične i obuhvataju predviđanje
pitanja na koja bi se moglo odgovoriti u tekstu. Pretvorite naslove odjeljaka u pitanja ili na osnovu prethodnog
iskustva formulišite pitanja. Potražite odgovore na pitanja tokom čitanja u sljedećem koraku.

Čitanje
Za razliku od IIČRO, tekst se čita u cjelini kod PIČRRO strategije. Pažljivo pročitajte cijeli tekst,
zapisujući bilješke na margini ili podvlačeći važne informacije koje odgovaraju na predviđena pitanja.

316
Razmišljanje
Informacije iz cijelokupnog poglavlja ili članka se povezuju međusobno u fazi razmišljanja. Čitalac bi
trebalo da pokuša da stekne uvid u temu i oformi asocijacije među važnim materijalom zabilježenim tokom čitanja.
1. Pažnja
Recitovanje i slušanje
Recitovanje obuhvata rezimiranje glavnih tačaka i podržavajućih detalja cijelokupnog teksta. Kako
biste uključili više čula i poboljšanje razumjevanja, izgovorite rezime naglas ili ga zapišite koristeći alatku za
organizovanje informacija kao što su grafikoni ili kratki pregledi.

Obnavljanje
Završno obnavljanje obuhvata naglašavanje ključnih tačaka teksta markerom. Postarajte se da
prije toga odgovorite na predviđena pitanja i da ste u potpunosti razumijeli autorov cilj.

10.4.4.7. ČPP strategija

ČPP strategija (Schumaker, Denton i Deshler, 1984) usmjerena je na čitaočevu sposobnost da
shvati glavne ideje i propratne detalje naglašavajući vještine parafraziranja. Ovaj pristup u tri koraka obuhvata
čitanje, postavljanje pitanja i parafraziranje.
ČPP mogu koristiti studentii samostalno ili uz pomoć fasilitatora. Pristup se može modifikovati za
upotrebu u grupnim aktivnostima koje predvodi predavač. Tekstovi iz većine predmetnih oblasti su prikladni
za ovu strategiju.
Uopšteno, ČPP je po svrsi i strukturi sličan IIČRO, PIČRRO i drugim strategijama razumjevanja
pročitanog koje se usredsređuju na to kako su informacije organizovane. ČPP, međutim, nema početne
korake istraživanja i ispitivanja koji se mogu naći u drugim pristupima.
10. Razumijevanje
Čitanje pročitanog
Čita se po jedan pasus teksta. Čitanje može obaviti fasilitator, ali je efikasnije ako to uradi student.
Student može da čita u sebi ili naglas.

Zapitajte se šta je glavna ideja

U sljedećem koraku čitalac se pita šta je glavna ideja pasusa. Terbalo bi da prepozna detalje koji
podržavaju glavnu ideju.

Parafraziranje
Informacije se potom parafraziraju čitaočevim riječima i bilježe na papir ili audio-traku. Pisani materijal
iz nekoliko pasusa bi trebalo organizovati pomoću kratkih pregleda, mapa riječi, matrica ili drugih organizacionih
alatki. Parafraziranje je detaljnije obrađeno u odjeljku «Parafraziranje» poglavlja «Pisanje i korektura».

10.4.4.8. 3PUO strategija

Razumjevanje pročitanog se može poboljšati upotrebom 3PUO strategije . To je pristup čitanju u
pet koraka koji olakšava direktno obrađivanje kroz tumačenje vizuelnih pomagala.
Postoje neke sličnosti u tipovima zadataka uključenih u 3PUO i druge strategije razumjevanja
pročitanog kao što su IIČRO i ČPP. 3PUO se, međutim, usredsređuje isključivo na slike, grafikone, mape,
vremenske linije i druge vizuelne prikaze koji se mogu naći u tekstovima. Budući takva, 3PUO se može koristiti
uspješno sa pristupima koji su u većoj mjeri zasnovani na tekstu radi poboljšanja studentskog razumjevanja
čitačkih zadataka.

317
 Počnite sa pitanjima
Čitalac počinje tako što će razjasniti svoje ciljeve pitajući se «Zašto gledam ovo vizuelno pomagalo?».
Čitalac potom postavlja pitanja da bi odredio vrste informacija na koje će se usredsrediti, u zavisnosti od tipa
prikazanog vizuelnog pomagala.
1. Pažnja
i slušanje Za slike, čitalac može da pita «Šta je prikazano na ovoj slici?» i «Koja je radnja ili osećanje?». Za
grafikone, čitalac razmatra «Šta se poredi?» i «Kako se elementi porede?». Za mape, čitalac pita «Koje ključne
oblasti je bitno vidjeti?» i «Zbog čega su baš te oblasti ključne?». Pitanja poput «Vremenska linija pokazuje šta?»
i «Koji su datumi početka i završetka i vremenski intervali?» mogu se postaviti za vremenske linije.

Primjetite šta se može naučiti iz nagovještaja

Kako biste odgovorili na pitanja, potražite nagovještaje ili naznake u vezi sa značenjem vizuelnog
pomagala u naslovu, tekstu ispod slika, linijama, brojevima ili bojama. Aktivirajte prethodno znanje vezano za
temu.

Prepoznajte šta je važno

Prepoznajte glavnu ideju grafikona kao i dvije činjenice prikazane na grafikonu.

Uključite to u poglavlje
Razmotrite kako je vizuelno pomagalo povezano sa glavnim idejama poglavlja ili članka.

Otkrijte da li možete da objasnite vizuelni prikaz nekome

Objasnite vizuelno pomagalo nekome drugom, ili ga naglas sebi objasnite ako nema nikog drugog
10. Razumijevanje na raspolaganju. O čemu je vizuelno pomagalo? Kako je povezano sa poglavljem? Koji su najbolji nagovještaji
u vezi sa značenjem, i zašto su to dobri nagovještaji?
pročitanog

10.4.4.9. OAPSN: strategija pažljivog čitanja teksta

OAPSN strategija vodi studente kroz pažljivo čitanje zadatka kako bi se poboljšalo učenje.
Sličnosti sa IIČROO strategijom obuhvataju čitanje u dijelovima, postavljanje pitanja i odgovoranej na njih, i
obnavljanje. OAPSN se može koristiti za čitanje zadataka iz većine predmeta, i mogu je koristiti pojedinačni
studentii, studentii i fasilitatori ili grupe studenata.

Obavite postavljanje cilja

Razmotrite zašto analizirate dijelove teksta. Da li da biste pomoglo razumjevanju? Da biste
poboljšali učešće na času? Da biste poboljšali kvalitet bilježaka sa predavanja? Odredite cilj vezan za taj
razlog, kao što je davanje komentara ili postavljanj pitanja na sljedećem času, ili poboljšavanje rezultata na
sljedećem testu za pet poena. Napravite pozitivan iskaz o sebi.

Analizirajte male dijelove

Podjelite tekst na djelove, kao što je naslov, naslovi odjeljaka, vizuelna pomagala i riječi. Analizirajte
dio po dio. Koja je glavna ideja svakog od dijelova? Koji detalji podržavaju svaki od dijelova? Objasnite
podatke obuhvaćene svakim od dijelova. Potom, na osnovu jednog dijela, predvidite šta će biti razmotreno u
sljedećem dijelu. Nakon što ste pročitali sve dijelove, povežite ih. U kakvoj su vezi dijelovi?

Pregledajte velike dijelove

Pregledajte uvod i rezime teksta. Potražite signalne riječi, kao što su «najvažnije» ili «svrha toga
je», koje ukazuju na glavne ideje. Odlučite šta je autorov glavni cilj ili svrha. Povežite nove informacije sa
znanjem koje već posjedujete o datoj temi. Parafrazirajte glavne ideje svojim riječima.

318
Smislite pitanja na koja se nadate da će biti odgovoreno
Osmislite svoja sopstvena pitanja zasnovana na naslovima i podnaslovima, prethodnom znanju i
predviđanjima. Provjerite pitanja na kraju teksta.
1. Pažnja
Navedite odnose i slušanje
Razmotrite u kakvom je odnosu tekst sa ostalim tekstovima u toj nastavnoj jedinici. Razmotrite u
kakvom je odnosu tekst sa ciljevima kursa navedenim u silabusu. Razmotrite u kakvom je odnosu tekst sa
onim što već znate o datoj temi.

10.4.4.10. ČŠAP strategija

Inet i Manco (Eanet i Manzo,1976) su razvili strategiju ČŠAP za sastavaljanje anotacija tekstova.
Upotrebljeni akronim znači čitati, šifrovati, anotirati i promišljati. Zamišljena je da je upotrebljavaju srednjoškolci
i studenti, a obuhvata deset varijeteta anotacija, od kojih se svaka usredsređuje na različite aspekte teksta
i koje pomažu učeničke vještine pisanja, metakognitivnu svijest i razumjevanje glavnih ideja (Strode, 1993).
Za predavače, tipovi anotacija pomažu u «ilustrovanju procesa čitanja i ohrabrivanju zrelog čitanja i upotrebe
strategije učenja» (Strode, 1993, str. x).
Tumačenje ima nekoliko prednosti (Strode, 1993). Pored toga što čini tekst smislenijim, tumačenje
poboljšava studentovu pažnju dok čita i čini čitanje aktivnijim procesom. Pisanje anotacija poboljšava
obrađivanje informacija i, zauzvrat, unapređuje bilježenje informacija u pamćenju. Postoji manje informacija
koje treba zapamtiti kada su sumirane u anotaciju, a anotacije su zapisane studentovim sopstvenim riječima.
Studentii izloženi pisanju anotacija sposobniji su da napišu jezgrovite rezimee teksta, što može poboljšati
uspješnost na ispitima i standardzovanim testovima. Anotiranje usredsređuje učeničku pažnju na one aspekte
teksta koji se često previde tokom čitanja. Mada se ova strategija može koristiti za gotovo svaki predmet,
naročito je korisna na časovima engleskog na kojima su pisanje rezimea i kritika uobičajeni zahtjevi.
10. Razumijevanje
Čitati pročitanog
Prvi korak u ovoj strategiji je čitanje teksta. Po želji, druge strategije čitanja kao što je IIČRO ili
OAPSN mogu se koristiti u ovoj fazi, budući da su vezane za tip anotacija koje će biti zapisane.

Šifrovanje
Nakon čitanja teksta, student parafrazira informacije svojim riječima.

Anotiranje
Anotacije su kratki rezimei teksta koji objašnjavaju i/ili kritikuju tekst. Različitim aspektima teksta se
različito pristupa pri pisanju anotacija. Stoga, postoji nekoliko tipova anotacija koje mogu biti napisane za jedan
tekst. Strodeov (1993, str. x) rezime Eanetovih i Manzovih (1976) deset tipova anotacija prikazan je niže.

Promišljanje
Student ocjenjuje tačnost i potpunost anotacija. Razmotrite u kakvom je odnosu tekst sa drugim
tekstovima, ciljevima kursa i aktivnostima u učionici.

Tipovi anotacija u ČŠAP strategiji

Deset tipova anotacija upotrebljenih u ČŠAP strategiji opisani su u nastavku (Strode, 1993):
1. Anotacija rezimea
o Studentovo tumačenje teksta se daje u anotaciji rezimea. Samo najvažnije ideje se
uključuju u jasan, sažet rezime. Detalji kao što su primjeri, statistike, sadržaj radnje i opisi
ne uključuju se u anotaciju rezimea.

319
 2. Anotacija teze
o Anotacija teze je slična anotaciji rezimea utoliko što jasno navodi glavnu ideju teksta,
odgovarajući na pitanje «Koji je glavni zaključak koji autor pokušava da prenese čitaocu?».
Za razliku od anotacije rezimea, anotacija teze se ne mora pisati u cijelim rečenicama.
1. Pažnja
i slušanje 3. Anotacija pitanja
o Studentovo tumačenje glavne poente teksta daje se u ovom tipu anotacija. To tumačenje
se može i ne mora poklopiti sa autorovom iznesenom ili impliciranom tezom. Da biste
napisali anotaciju pitanja, odgovorite na pitanje «Na koje pitanje/pitanja autor pokušava
da odgovori u tekstu?». Anotaciju bi trebalo napisati u obliku pitanja.
4. Kritička anotacija
o U kritičkoj anotaciji, čitalac navodi svoj stav o autorovoj tezi. Čitalac se može složiti, ne
složiti ili djelimično složiti sa autorovim stavom. Tri rečenice čine kritičku anotaciju: prvi
rečenica ponavlja autorovu glavnu ideju, druga rečenica daje čitaočev odgovor, a treća
rečenica objašnjava ili brani čitaočev stav.
5. Heuristička anotacija
o Ovaj tip anotacije mješa autorove i čitaočeve riječi u odnosu na glavnu ideju teksta.
Napisana na stimulativan način, heuristička anotacija ponovo iznosi tezu autorovim i
čitaočevim riječima. Riječi onog prvog su označene znacima navoda (“) a riječi ovog
drugog su izdvojene uglastim zagradama ([ ]) u anotaciji.
6. Anotacija namjera.
o Autorova namjera, svrha ili cilj pisanja teksta se daje u anotaciji namjera. Koristeći znanje
o autoru, autorovom jeziku i stilu pisanja, i vaša osećanja vezana za tekst, naznačite šta
mislite da je autorov razlog za pisanje teksta.
10. Razumijevanje
7. Anotacija motivacije
pročitanog
o In the motivation annotation, the reader speculates on what motivated the author to write
the text and to include the facts included in the text. Consider “What kind of person would
write something like this?” Use clues in the text to write interpretations about the author.
8. Anotacija temeljnog istraživanja
o Pitanja, praktični zaključci i problemi u tekstu koji zaslužuju dalje objašnjenje daju se u
anotaciji temeljnog istraživanja. Čitalac bi trebalo da se zapita «O čemu želim da saznam
više?» i «Zašto je to baš tako?» .
9. Anotacija ličnog stava
o Čitaocu se daje prilika da iskoristi svoja lična iskustva i prošlost pri pisanju anotacije ličnog
stava. Uporedite svoja uvjerenja i mišljenja o temi sa autorovim. Razmotrite sličnosti i
razlike u vašem i autorovom mišljenju.
10. Inventivna anotacija
o Usredsređujući na zaključak teksta, iskoristite svoju kreativnost da napišete nov i različit
završetak teksta na osnovu autorovih ideja. Nastavite tamo gdje je autor stao. Prepustite
se temi i otkrijte kuda će vas odvesti!

10.4.4.11. Multipas strategija

Multipas je skup strategija namenjenih poboljšanju razumjevanja pročitanog, sticanja znanja i
vještina uopštavanja i parafraziranja. Ovaj pristup, koji su razvili Šumaher, Dešler, Elej i Denton (Schumacher,
Deshler, Alley, Warner i Denton,1982), zahtjeva da čitalac tri puta prođe tekst. Različite strategije se koriste u
svakom od prolazaka za istraživanje teksta, procjenjivanje informacija i razvrstavanje glavnih ideja.
Jedna od prednosti Multipasa je taj što se bilježenje u dugoročno pamćenje poboljšava kroz

320
prelaženje teksta u više navrata sa različitim ciljevima na umu. Pored toga, ovaj pristup se može koristiti za
unapređivanje razumjevanja tekstova iz raznih predmeta. Takođe, može se koristiti za čitanje udžbeničkih
zadataka kao i novinskih članaka i drugih oblika teksta. Kroz stvaranje pisanih materijala i obnavljanjem
tekstova, Multipas pomaže u ispitnoj pripremi.
1. Pažnja
Prvi korak: istražite tekst
i slušanje
Čitalac se upoznaje sa organizacijom i glavnim idejama teksta tako što brzo istraži naslov, uvod,
naslove, vizuelna pomagala i rezime. Razmotrite sljedeća pitanja: Koja je opšta tema teksta? Koja je autorova
svrha ili cilj? Koje glavne ideje su obrađene u tekstu? Šta autor zaključuje?

Drugi korak: procjenjivanje teksta

U drugom koraku, čitalac pažljivo čita tekst, tražeći etkstualne informacije i vizuelne prikaze koji
podražvaju glavne ideje. Obratite posebnu pažnju na ilustracije, statistike i riječi ispisane masnim slovima ili
kurzivom. Čitalac može poželjeti da zabilježi glavne ideje i propratne detalje na aduio kasete ili napismeno uz
pomoć neke organizacione alatke kao što je kratak pregled, mapa riječi, vremenska linija ili grafikon.

Treći korak: razvrstajte informacije

Završni korak omogućava čitaocu da ocjeni svoje razumjevanje teksta. Trebalo bi da odredi šta je
naučio i šta još treba da nauči. Proces razvrstavanja se može sprovesti na nekoliko načina, koji se koriste
pojedinačno ili u kombinaciji. Prvo, ako postoje pitanja za obnavljanje na kraju teksta, čitalac može da se
samoocjeni odgovarajući na njih pomoću procesa pročitaj-odgovori-obilježi. To obuhvata čitanje svakog
pitanje, odgovaranje na ona na koja čitalac ume da odgovori i obilježavanje onih koja se moraju provjeriti
u tekstu. Drugo, ako tekst nema pitanja za obnavljanje, student (ili predavač ili partner za učenje) može da
smisli i odgovori na sopstvena pitanja. Objašnjavanje glavnih tačaka teksta nekome drugom je treći način
ocjenjivanja svog razumjevanja materijala. 10. Razumijevanje
pročitanog
10.4.4.12. PČSO strategija
PČSO strategija razumjevanja pročitanog prati istu opštu šemu kao i većina drugih organizacionih
strategija u ovom odjeljku. PČSO označava pregledanje, čitanje, samotestiranje i obnavljanje. Naglasak je na
organizaciji teksta, parafraziranju i samoevaluaciji.

Pregledanje
Pročitajte naslov i uvod. Šta već znate o datoj temi? Pročitajte naslove odjeljaka i podnaslove
kako biste odredili glavne ideje obrađene u tekstu. Proučite ilustracije radi dodatnih informacija. Pogledajte
riječi ispisane masnim ili kurzivnim slovima. Pročitajte rezime i potom pregledajte pitanja za obnavljanaj ili za
diskusiju na kraju poglavlja.

Read
Pretvorite naslove odjeljaka u pitanja i potom čtiajte sa ciljem da odgovorite na ta pitanja. Prepoznajte
važne poente podvlačeći ili zapisujući bilješke. Pomoću razmišljanja naglas prođite kroz značenje teksta.
Značenja dalje razjasnite pomoću vizuelnog zamišljanja.

Samotestiranje
Nadgledajte razumjevanje odgovarajući na pitanja koja ste sami pripremili kao i na pitanja za
obnavljanje i diskusiju na kraju poglavlja bez gledanja u tekst. Koristite rezimee da organizujete važne
informacije. Pokušajte da objasnite ključne ideje i koncepte nekome drugom.

321
 Obnavljanje
Provjerite u tekstu odgovore na pitanja za obnavljanje. Ponovo razmotrite informacije koje ste
zaboravili ili pogrešno razumijeli. Ponovite faze samotestiranja i obnavljanja dok ne ovladate materijalom.
Potom periodično obnavljajte kako biste zadržali informacije u dugoročnom pamćenju.
1. Pažnja
i slušanje
10.4.4.13. PČOO strategija
PČOO strategija je još jedna varijacija mnogobrojnih strategija organizovanja čitanja u ovom poglavlju.

Pretčitanje
Upotrebite naslov, naslove odjeljaka, uvod i rezime da oformite pitanja za vođenej čitanja. Prisjetite
se prethodnog znanja vezanog za temu kako biste smislili još pitanja.

Čitanje
Čitajte sa ciljem da odgovorite na pitanja. Zabilježite ključne pojmove, propratne detalje i primjere.
Razmotrite kako su ilustracije povezane sa tekstom.

Organizovanje
Razvijte strategije uvježbavanja za organizovanje važnih informacija i njihovo pohranjivanje u
pamćenje. Odgovarajte naglas na pitanja. Uporedite tekst sa materijalom sa predavanja.

Obnavljanje
Sažmite informacije na golu suštinu. Usredsredite se na informacije koje su vam bile nejasne.
10. Razumijevanje Pređite materijal kroz razgovor sa samim sobom ili drugim studentom.
pročitanog
10.4.4.14. Vodiči za čitanje udžbenika
Vodiči koji će pomoći studentiima u čitanju tekstova mogu se razviti za gotovo svaki predmet ili
nivo čitanja. Oni pomažu studentiima da prepoznaju organizaciju informacija i da shvate ključne tačke teksta.
Fasilitatori ili perdavači mogu razviti radne tabele čitanja za studente, ili studentii mogu pojedinačno ili u
studijskim grupama da osmisle sopstvene.
Studentii i fasilitatori biraju iz skupa pitanja i iskaza osmišljenih da vode čitaoce kroz glavne ideje i
propratne detalje teksta. Ili mogu da osmisle sopstvene stavke. Ova strategija je posebno korisna kada se u
obzir pri pravljenju vodiča za čitanje uzmu u obzir informacije sa predavanja, ciljevi kursa i prethodni ispiti.
Primjeri stavki koje se mogu uključiti u vodič za čitanje udžbenika dati su niže. Stavke se mogu
formulisati kao iskazi ili kao pitanja.
• Glavna iznesena ideja je ...
Koja je glavna ideja?
• Autorova svrha pisanja ovog teksta je ...
Koja je autorova svrha pisanja ovog teksta?
• Autorova teza je ...
Koja je teza ovog teksta?
• Glavna ideja je značajna zato što ...
Zašto je glavna ideja značajna?
• Glavna ideja se može definisati kao ...
Koja je definicija glavne ideje?
• Primjeri glavne ideje su ...
Koji su primjeri glavne ideje?
• Autor razvija glavnu ideju razmatrajući razlike izneđu __ i __ .

322
 Koje dve pojave ili ideje se porede?
• Vizuelna pomagala u tekstu pokazuju ...
Šta nam vizuelna pomagala govore o temi?
• Važni datumi razmotreni u tekstu su ... 1. Pažnja
Koji važni datumi su razmotreni su tekstu?
i slušanje
• Najvažniji doprinos ___ bio je ...
Koji su najvažniji doprinosi ljudi o kojima se govori u tekstu?
• Glavna ideja je povezana sa čitaočevim iskustvima u ...
Koja lična čitaočeva iskustva su vezana za glavnu ideju teksta?
• Autorova motivacija za pisanje teksta je bila ...
Šta je bila autorova motivacija za pisanje teksta?
Razvijen je vodič za čitanje za sljedeći odlomak iz knjige za hemiju . Primjer vodiča za čitanje i
popunjen vodič za čitanje su ilustrovani.
• «Različiti elementi kombinuju se u fiksnim i nepormjenljivim proporcijama pri formiranju jedinjenja.
Na primjer, jedinjenje vode ima fiksnu proporciju dva elementa: 11,9% vodonika na 88,1% kiseonika
po masi. Jedinjenja su nejednake mješavine, u kojima dva ili više elemenata mogu biti prisutni u
različitim proporcijama. Morska voda je smješa. Sastoji se od natrijuma, hlora, potasijuma, kalcijuma,
sumpora, magnezijuma i drugih supstanci rastvorenih u vodi, ali procenti svake od njih razlikuj se
od jednog mjesta do drugog. Jedinjenje vode predstavlja 11,9% vodonika i 88,1% kiseonika bez
obzira gdje na nju naiđete.»

• Glavna iznesena ideja je ____________________ .

• Može se definisati kao ___________________ .
• Primjer je ______________________________ .
• Autori razvijaju ideju razmatrajući razlike između ____________ i ______________ . 10. Razumijevanje
pročitanog
• Glavna iznesena ideja je jedinjenje.
• Može se definisati kao različiti elementi kombinovani u fiksnim i nepromjenljivim proporcijama.
• Primjer je voda (uvijek 11,9% vodonika i 88,1% kiseonika) .
• Autori razvijaju ideju razmatrajući razlike između jedinjenja (voda) i smješa (morska voda).

10.4.4.15. Vježbe smislenog organizovanja

Sljedeće vježbe se mogu koristiti da bi se studentiima demonstriralo koliko je važno pregledati tekst
prije čitanja kako bi se uočila smislena organizacija informacija. Proučavanjem naslova, naslova odjeljka i
ilustracija u tekstu, čitalac dobija važan uvid u ono što tekt obrađuje i može da aktivira prethodno znanje o
datoj temi.
Sljedeći pasusi prikazani su bez naslova, naslova odjeljaka i drugih kontekstualnih nagovještaja
koji ukazuju na temu teksta. Zamolite studente da pročitaju pasuse i pokušaju da rezimiraju sadržaj u jednoj
rečenici. Ako ne mogu to da učine, dajte im naslove i provjerite da li tekst tako ima više smisla.
Vježba 1
• «Uz materijalnu podršku založenih dragulja, naš junak je hrabro porazio sav prezrivi podsmjeh koji
je pokušao da sprječi njegov poduhvat. «Oči vas varaju.» «Poput jajeta je, ne poput stola.» Sada su
tri krepke sestre tragale za istinom. Napredujući, ponekad kroz mirna prostranstva, ali češće preko
uzburkanih vrhova i dolina, dani su postajali nedelje dok su mnogobrojni sumnjičavci širili uplašene
glasine oko ivice. Najzad, niotkuda, krilata stvorenja su se pojavila, označavajući trenutni uspjeh»
(Ellis, godina, str. 101).
• Rezime:

323
 Vježba 2
• «Postupak je zapravo prililčno jednostavan. Prvo uredite stvari u različite grupe. Naravno, jedna
gomila može biti dovoljna, u zavisnosti od toga koliko posla imate. Ako morate otići nekud drugog
usljed nedostatka uređaja, to je sljedeći korak; u suprotnom, spremni ste da počnete. Važno je
1. Pažnja
ne preterati. To jest, bolje je uraditi nekoliko stvari odjednom nego previše njih. Na kratke staze,
i slušanje to može djelovati nebitno ali komplikacije se lako mogu pojaviti. Greška može biti skupa, takođe.
Isprva će čitav postupak djelovati složeno. Uskoro će, međutim, postati tek još jedan aspekt života.
Teško je predvideti kraj potrebe za ovim zadatkom u neposrednoj budućnosti, ali nikad se ne zna.
Nakon što je postupak završen, uredite materijal u različite grupe ponovo. Zatim ih možete staviti
na odgovarajuća mjesta. Prije ili kasnije, ponovo ćete ih upotrebiti i čitav ciklus će morati da bude
ponovljen. Međutim, to je dio života (Nist i Diehl, godina, str. 118).
• Rezime:

Naslovi vježbi
• Naslov prve vježbe je «Kolumbovo putovanje u Amerike».
• Naslov druge vježbe je «Pranje veša».
• Prilično dvosmisleni tekstovi trebalo bi da postanu razumljiviji kad se saznaju naslovi i kad se
razmotre teme. Čitalac može koristiti naslove da podstakne prethodno znanje koje je korisno u
tumačenju materijala.

10.4.4.16. ZŽN strategija

Ogle je razvio ZŽN strategiju da aktivira čitaočevo prošlo znanje i da pokaže studentiima kako se
tekst može povezati sa onim što znaju i što žele da nauče. U tom smislu, ZŽN se može koristiti da dopuni ili
10. Razumijevanje zamjeni neke djelove ili čitavu prvu fazu strategije vođene aktivnosti čitanja (DRA).
pročitanog Zamišljeno je da ovu strategiju koriste predavači, ali neke obaveze padaju na teret studenata
takođe. ZŽN obezbeđuje da nastavnici dobiju strukturu koja omogućuje studentiima da kontrolišu sopstveno
istraživanje i koja proširuje potragu za znanjem izvan jednog odabranog teksta. Studentii prepoznaju svoja
pitanja vezana za sadržaj i pokušavaju da odrede autorovu svrhu pisanja teksta.
ZŽN je proces u tri koraka: (1) šta pojedinac zna, (2) šta pojedinac želi da nauči i (3) šta je pojedinac
naučio.

Šta pojedinac zna

U ovoj početnoj fazi, studentii učestvuju u brejnstormingu u odgovor na kategoriju ili više kategorija
koje je predložio predavač. Cilj je probuditi zainteresovanost za temu na osnovu prethodnog znanja i iskustava.
Ključ uspjeha u ovom koraku je da kategorije budu specifične i relevantne za tekst. Kako Ogle primjećuje,
• kada odjeljenje treba da čita o morskim kornjačama, koristite riječi morska kornjača kao stimulus,
a ne «Šta zante o morskim životinjama?» ili «Da li ste ikada bili na obali okeana?». Opšta diskusija
o prijatnim iskustvima sa plaže nikada ne može da proizvede trajnu šemu. ... Ako se ispostavi da
postoji premalo znanja o morskim kornjačama u iskustvima vaših studenata, onda postavite prvo
sljedeće opštije pitanje, «Šta znate o kornjačama?».
Studentiima proces brejnstorminga može biti težak isprva; ako je to slučaj, dajte model procesa
nekoliko puta. Pojedinačne radne tabele i grupne diskusije su korisne u ovoj fazi.
Krajnji cilj je dovesti studente do nezavisnosti u ovom zadatku. Trebalo bi da budu u stanju da
razmišljaju o prethodnom zadataku prije čitanja teksta bez uplitanja predavača.
Šta pojedinac želi da nauči
Ova faza se izgrađuje na rezultatima prve. Šta je to što privlači studentovo interesovanje i
radoznalost iz brejnstorminga u Z fazi? Nastavnik može da podstakne to pomažući studentiima da odrede

324
kada imaju rupe u idejama, neslaganjima, intrigantnim idejama, itd. Cilj bi trebalo da bude pretvoriti njih u
pitanja za pojedince kao i za grupu. Konačno, pitanja bi trebalo pretvoriti u svrhe čitanja (barem bi svrha
trebalo da bud odgovor na ova pitanja).
Šta je pojedinac naučio 1. Pažnja
Studente bi trebalo ohrabriti da zapisuju ono što su naučili kako završavaju čitanje. Studentii se i slušanje
moraju ohrabriti da odu dalje od jednog odlomka. Trebalo bi da idu za svojim interesovanjima za učenje a ne
da se zadovolje svrhama autora jednog teksta.

Modifikacije ZŽN strategije

Jedna od modifikacija ZŽN strategije obuhvata upotrebu mapiranja kao ispomoći u organizovanju
kategorija nastalih tokom brejnstorminga. Tehnike mapiranja se mogu koristiti i za ojačavanje razumjevanja
nakon čitanja. Na raspolaganju imamo raznovrsne formate mapiranja; oni obuhvataju mape riječi, paukove
mape, mape «riblja kost», mape uma i hijerarhijske grafikone.
Za naprednije studente, može se dodati aktivnost rezimiranja. Studente bi trebalo naučiti da
pismeno rezimiraju odlomak teksta. Trebalo bi ih naučiti da se usredsrede na glavnu ideju, da eliminišu
redundantnost, da sažmu spiskove u jednu kategoriju i da budu sigurni da su shvatili autorovu namjeru.
Upozorenja
Najvažnije pitanje je da bi ZŽN strategija trebalo da bude usmjerena kao nekom cilju učenja.
Drugim riječima, šta je to što želite da studenti, u idealnim okolnostima, nauče? Kada se ovaj postupak koristi,
predavač bi trebalo da se zapita štaje to što želi da studentii nauče iz teksta. Odredite ono što bi studentii
trebalo da razumiju i prisjetite se da li su imali poteškoća sa čitanjem. Uputite ZŽN aktivnosti ka tom cilju, ako
studenti to sami ne učine.
Drugo, ZŽN najbolje funkcioniše sa obrazlažućim tekstovima zato što je njihova primarna svrha da
pruže precizna objašnjenja i iznesu značenja o nekoj temi. Može da funkcioniše sa narativnim tekstovima, 10. Razumijevanje
ali neće biti isto zato što oni imaju ugrađenu strukturu zbog koje je razumjevanje priča drugačije. Za priče,
koristite okvirnu mapu priče umjesto ZŽN. Budite sigurni da studenti mogu da prepoznaju različite tipove
pročitanog
teksta i pitanja koja treba postaviti.
Konačno, obezbedite uslove da studentii postanu nezavisni u primjeni bilo koje od ovih tehnika.
Pružite obuhvatnu strukturu i vođstvo na početku i tek nešto malo nakon što se studenti izvješte.

10.4.4.17. Zvijezda priče / Okvirna mapa priče

Zvijezda priče i mapa priče su organizacione alatke za rezimiranje glavnih ideja nekog književnog
dijela: likova, okvira radnje i zapleta (Dr. Judy Van Voorhis, Education Department, Muskingum College).
Zvijezda priče je petokraka zvijezda koja se koristi za odgovaranje na više pitanja o tekstu. Svako
pitanje i odgovor se smještaju na jedan krak zvijezde priče.
• Gdje se radnja odvija?
• Ko je u priči?
• Kada se priča odvija?
• Kako se priča završava?
• O čemu je priča?

325
 Okvirna mapa priče koristi niz kvadratnih polja, sličnih grafikonu, da rezimira likove, okvir ranje i zaplet teksta.
NASLOV KNJIGE

Likovi:
1. Pažnja Vrijeme: Mjesto:
i slušanje 1 .
2 .
3 .
4.
||
Problem:

||
Radnja:

||

Rješenje ili ishodi:

10.4.4.18. Prikupljanje
10. Razumijevanje Upustva za Hulmeovu (Hulme,1993) strategiju prikupljanja su sljedeća:
pročitanog • Pročitajte tekst.

• Utvrdite glavne ideje zadatka.

• Predstavite glavne ideje pomoću stenografije, simbola i skraćenica.

• Zabilježite prikupljene ideje na karticama.

• Obnovite lekciju prepričavaju u punim rečenicama glavne ideje predavanja, zasnovanim na
informacijama zabilježenim stenografski na karticama.

Sljedeći primjer prikupljanja je Hulmeov (1993, str. 404).

• Tekst: Španija pokušava da okonča kubansku pobunu iz 1895.

• «Promjena u carinskoj politici SAD prema Kubi bila je činilac koji je doprinjeo pobuni iz 1895.
Kubanskom šećeru je bilo dozvoljeno da uđe u SAD bez napalte carine svaki put kada bi
Mekinlijev carinski dekret iz 1890. stupio na snagu. Kao posljedica toga kubanska industrija
šećera je doživela izuzetan napredak i to se odrazilo na ostrvsku privredu. Ali 1894. godine
nova carinska politika je obnovila znatnu carinu na kubanski šećer što je dovelo do pada cijena
šećera. U najboljem slučaju kubanski radnici su bili tretirani tek nešto bolje od robova. Kako se
stanje industrije šećera pogoršavalo, uslovi za kubanske radnike postali su užasni. To je posijalo
nezadovoljstvo koje je vremenom buknulo u pobunu protiv španske vlasti. Simpatizeri u SAD su
brzo odgovorili na poziv za pomoć koji je došao od mobilisanih Kubanaca.»

«Pošto španska vlada nije mogla da zaustavi kubansku pobunu svojim utvrđenim policijskim
metodama, pribjegla je oštrijem pristupu. Suprotstavila se gerilskoj borbi pobunjenika
okupljanjem civila iz uzburkanih područja i njihovim smještanjem u utvrđene gradove. Protiv
ove «politike rekoncentrisanja» pobunila se vlada SAD. Epidemije bolesti pogodile su ove
koncentracione logore i živo su prikazivane u američkoj štampi. Novine su podgrijavale situaciju

326
 prenaglašavanjem pričama o španskim zlodjelima. Ovo konstantno bombardovanje emocionalnim
pričama u vijestima uznemirilo je američki narod i izazvalo njihov zahtjev da SAD povede rat radi
oslobađanja Kube od nepravedne španske vladavine.»
• Glavne ideje prikupljene iz teksta su prikazane niže u stenografskom obliku. 1. Pažnja
o «Mekin carina 1890 – šćr osl. carine = zarada i slušanje
1894. vraćena carina – pobuna vs Šp.
polic. metod neefksn – geril. borba = pol rekonc
zaraza, SAD prenagl. vesti – pokret za osl. Ku»

• Posljednji korak obuhvata obnavljanje informacija vraćajući stenografske zapise u cijele rečenice.
o Kubanski šećer je u SAD oslobođen carine zbog Mekinlijevog zakona o carini iz 1890.
Zarada izuzetno porasla.

o Carine na šećer povraćena 1894, što je dovelo do kubanske pobune protiv Španije.
o Policijski metodi su bili neefikasni protiv pobune, i kubanskoj gerilskoj borbi Španci su se
suprotstavili politikom rekoncentracije.
o Širenje zaraza i drugi problemi u rekoncentracionim logorima prenaglašeni su u štampi u
SAD, što je izazvalo pokret u SAD za oslobođenje Kube od španske vlasti.

10. Razumijevanje
pročitanog

327
1. Pažnja
i slušanje

10. Razumijevanje
pročitanog

328
 1. Pažnja
i slušanje

11. Ispitna
anksioznost

329
1. Pažnja
i slušanje

330
1.1. Opšte strategije učenja za ispitnu anksioznost

Ispitna anksioznost se odnosi na skup fizioloških i emocionalnih odgovora na pritisak ili stres
koji nastaju zbog brige oko predstojećih ispita. Ovo stanje uznemirenosti i nelagodnosti se često odlikuje
napetošću mišića, glavoboljom, bolom u stomaku, pospanošću ili nesanicom, pretjeranim znojenjem, pojavom
bubuljica, plikova usljed groznice, uznemirenošću, depresijom, nervozom, bijesom, panikom, nedostatkom 1. Pažnja
samopouzdanja, bespomoćnošću i gubitkom pamćenja. i slušanje
Posljedice ispitne anksioznosti veoma se razlikuju po prirodi i jačini od studenata do studenata.
Neke studente blago pogađa anksioznost i oni mogu iskusiti samo jedan ili dva od pomenutih simptoma.
Drugi, pak, mogu iskusiti tako snažne simptome anksioznosti da postaju izuzetno onesposobljeni.
Mnogi istraživači ukazuju da je malo zabrinutosti dobro za studente jer im održava budnost i
usredsređenost na zadatak. Pretjerana briga, sa druge strane, može biti vrlo škodljiva i iznurujuća po studente
budući da dovodi do mentalnih blokada i drugih gore navedenih problema.
U daljem tekstu su date informacije o uzrocima napetosti i stresa i upitnici za samoprocjenjivanje
sopstvene podložnosti stresu i ispitnoj anksioznosti.

11.2. Uzroci napetosti i stresa

Prema Pauku (1984), ispitna anksioznost nastaje iz napetosti, a ne stresa. Stres je odgovor tijela
na bilo koje i sve zahtjeve njemu iznjete. Napetost, pak, nastaje kada tijelo odgovara na pogrešan način na
uzročnike stresa.
Stres je poput tjelesne temperature – povećava se i smanjuje. Moramo ostvariti ravnotežu. Naše
tijelo ne može razlikovati pozitivan i negativan stres. Za neke ljude, izvjesna količina stresa poboljšava
uspješno obavljanje zadatka; ali za većinu, stres umanjuje sposobnost obavljanja zadatka.
U pogledu ispita, anksioznost se javlja usljed jednog ili više sljedećih razloga. Da li vam je i jedan
od njih poznat? 11. Ispitna
• student je fizički ili mentalno nezdrav aksioznost
• student ima negativnu sliku o sebi i nedostaje mu povjerenje u sopstvene sposobnosti
• studentu se ne dopada predmet, kurs i/ili predavač
• student je u prošlosti bio neuspješan na ispitima uopšte ili na tom kursu
• student shvata da nije odgovarajuće pripremljen za ispit
• student ima neprikladna očekivanja u pogledu svoje pripremljenosti za ispit
• student je savladan količinom informacija koje treba naučiti
• student ne može da pronađe ili je zaboravio pribor za ispit
• student ne zna šta da očekuje na ispitu
• student kasni na ispit ili ne može da pronađe prostoriju
Da li doživljavate anksioznost pred ispit? Koliko je izražena? Koliko ste podložni stresu? Dva načina
za ocjenjivanje sopstvene sklonosti stresu uopšte a posebno ispitnoj anksioznosti data su niže u tekstu. Ako
na vas negativno utiče ispitna anksioznost, pogledajte kasnije opisane strategije u ovom poglavlju za ideje
kako da se sa njom nosite. Razvijte plan upravljanja ispitnom anksioznošću i stresom.

Upitnik za ispitnu anksioznost

Nist i Diehl (1990) su razvili kratak upitnik za određivanje da li student ima blag ili izražen slučaj
ispitne anksioznosti. Kako biste obavili evaluaciju, pročitajte svaki iskaz i razmislite o prethodnim iskustvima

331
 sa testova. Možete da razmotrite sva ispitna iskustva ili da se usredsredite na neki određen predmet (istoriju,
biologiju, matematiku, itd.) jedan po jedan. Označite koliko često vas svaki iskaz opisuje tako što ćete odabrati
broj od jedan do pet kao što je naznačeno niže [obratite pažnju da su brojevi dati u obrnutom redosljedu u
odnosu na prethodni upitnik o podložnosti stresu].
1. Pažnja
i slušanje
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
1 2 3 4 5

• ___ Pokazujem vidljive znake nervoze kao što su oznojeni dlanovi, drhtave ruke i tako dalje
neposredno pred ispit.
• ___ Osjećam «leptiriće» u stomaku prije ispita.
• ___ Osjećam mučninu prije ispita.
• ___ Pročitam pitanja na testu i imam utisak da ne znam nijedan od odgovora.
• ___ Osjećam paniku prije i tokom ispita.
• ___ Misli mi se potpuno zablokiraju tokom testa.
• ___ Sjetim se podataka koji su mi potpuno iščezli iz uma nakon što se test završi.
• ___ Imam problema sa spavanjem noć pred ispit.
• ___ Griješim na lakim pitanjima ili upisujem odgovore na pogrešna mjesta.
• ___ Imam teškoće pri odabiru odgovora.
Sada saberite rezultat iz svih iskaza. Rezultati će se kretati od 10 do 50. Nizak rezultat (10-19
poena) znači da ne patite od ispitne anksioznosti. Zapravo, ako vam je rezultat izuzetno nizak (blizu 10), malo
više anksioznosti bi bilo zdravo kako bi vam održalo pažnju i razbudilo vas tokom ispita. Rezultati između
20 i 35 ukazuju da je, iako pokazujete neke odlike ispitne anksioznosti, nivo stresa i napetosti vjerovatno
zdrav. Rezultati preko 35 ukazuju da doživljavate nezdrav nivo ispitne anksioznosti. Trebalo bi da evaluirate
razlog(-e) svoje nelagodnosti i da odredite strategije za njihovo uklanjanje.
11. Ispitna
aksioznost
Upitnik o podložnosti stresu
Ovaj upitnik o podložnosti stresu su razvila dva psihologa u Medicinskom centru Univerziteta u
Bostonu, L.H. Miller i A.D. Smith, a prenio ga je SCI Noble Counseling Center of Caldwell, Ohio. Da biste
popunili upitnik, pročitajte pažljivo svaki iskaz i razmislite o svom tipičnom ponašanju. Zatim zapišite
odgovarajući broj koji označava koliko često se iskaz odnosi na vas pomoću sljedeće skale.
Uvijek Uglavnom Ponekad Gotovo nikad Nikad
1 2 3 4 5

 ___ Jedem barem jedan topao uravnotežen obrok dnevno.

 ___ Spavam sedam do osam sati barem četiri noći u nedelji.
 ___ Pružam i dobijam pažnju i ljubav redovno.
 ___ Imam barem jednog rođaka unutar 50 kilometara udaljenosti na kog mogu da se oslonim.
 ___ Vježbam dok se ne zadišem barem dvaput nedeljno.
 ___ Pušim manje od pola pakle cigareta dnevno.
 ___ Pijem manje od pet alkoholnih pića nedeljno.
 ___ Moja težina je u skladu sa visinom.
 ___ Moj prihod je dovoljan da zadovolji osnovne potrebe.
 ___ Dobijam snagu iz svojih religijskih uvjerenja.
 ___ Redovno posjećujem klupske ili društvene aktivnosti.
 ___ Imam mrežu prijatelja i poznanika.

332
  ___ Imam jednog ili više prijatelja kojima se mogu povjeriti u vezi sa ličnim pitanjima.
 ___ Mogu da otvoreno razgovaram o svojim osjećanjima kada sam ljut ili zabrinut.
 ___ Redovno razgovaram sa ljudima sa kojima živim o kućnim problemima kao što su kućni
poslovi, novac i dnevni problemi. 1. Pažnja
 ___ Radim nešto zabave radi barem jednom nedeljno. i slušanje
 ___ Mogu da efikasno organizujem svoje vrijeme.
 ___ Pijem manje od tri šolje kafe (ili čaja ili kole) dnevno.
 ___ Odvajam vrijeme da se u miru posvetim sebi tokom dana.
 ___ Dobrog sam zdravlja, uključujući i vid, sluh, zdravlje zuba, itd.

Zatim saberite rezultate za svaki iskaz. Rezultati će se kretati od 20 do 100. Ako je vaš rezultat
manji od 50, u ovom trenutku niste podložni stresu. Svaki rezultat preko 50 ukazuje na osjetljivost na stres.
Ocijenite razloge za stres i odredite strategije suočavanja sa njim. Periodično nadgledajte svoj napredak ka
smanjenju stresa. Rezultat između 70 i 95 ukazuje na ozbiljnu podložnost stresu. Drastične promjene u stilu
života mogu biti neophodne kako bi se izbjegle škodljive posljedice stresa. Rezultat preko 95 ukazuje na
izuzetnu podložnost stresu. Učešće i pomoć spoljašnjih izvora kao što su terapeuti mogu biti neophodni.

11.3. Smanjivanje ispitne anksioznosti i stresa

Svrhe strategija za ispitnu anksioznost
Strategije za ispitnu anksioznost imaju svrhu da umanje posljedice stresa izazvanog zebnjom
pred ispit. Cilj nije da se potpuno ukloni anksioznost, budući da razuman nivo stresa može biti koristan za
motivisanje većine studenata. Umjesto toga, cilj je smanjiti anksioznost na podnošljiv nivo i da se studenti
osposobe da imaju kontrolu u ispitnim situacijama.
11. Ispitna
Studenti bi trebalo da se upoznaju sa raznovrsnim strategijama za ispitnu anksioznost opisanim aksioznost
dalje u ovom tekstu. Različite kombinacije strategija mogu se koristiti za razvijanje planova za upravljanje
stresom za različite ispitne situacije. Važno je imati nekoliko opcija za suočavanje sa ispitnom anksioznošću
budući da ispiti na različitim kursevima i predmetima mogu različito da utiču na studenta.
Prednosti strategija za ispitnu anksioznost
Kada prepozna ispitnu anksioznost i kada se sa njom suoči pomoću strategija opisanih u ovom
poglavlju, student razvija osjećaj kontrole nad svojim akademskim životom. Taj osjećaj kontrole se često
pretvara u unapređeno samopoštovanje i pozitivniji pogled na posebni kurs i školu ili život uopšte. Rezultati
na ispitima se često poboljšavaju kako student zadobija kontrolu.
Strategije za ispitnu anksioznost se mogu proširiti na druge aspekte studentskog života. Mnogi
od ispita su generalizovani ili se mogu generalizovati tako da se bave neispitnim situacijama koje izazivaju
stres, kao što je preseljavanje daleko od kuće, život sa cimerima, samostalan život, pritisak od strane kolega
i društveno prihvatanje, suočavanje sa roditeljima i pronalaženje posla.
Specifične strategije za ispitnu anksioznost
Pošto se ispitne situacije, a time i priroda i uzroci anksioznosti, razlikuju, studenti bi trebalo da
se upoznaju sa više strategija za umanjenje stresa. Uključite nekoliko strategija u efikasan plan upravljanja
anksioznošću. Proširite plan kako biste se pozabavili drugim uzrocima stresa u svom životu.
Sljedeće strategije su uređene prema spisku uzroka ispitne anksioznosti, koji je iznesen u odjeljku
«Uvodne informacije o ispitnoj anksioznosti».

333
 11.3.1. Zdravlje, vježbanje, ishrana, odmor, slika o sebi, motivacija
i stavovi
Zdravlje, vježbanje, ishrana i odmor
1. Pažnja Jedan od razloga za ispitnu anksioznost jeste loše fizičko ili mentalno zdravlje. Ono se, pak, obično
i slušanje javlja usljed loših navika u ishrani, spavanju i vježbanju. Sljedeće smjernice pomažu u smanjenju ispitne
anksioznosti koja nastaje usljed lošeg zdravlja.
Dobro se naspavajte, ili odspavajte onoliko koliko je za vas uobičajeno, svaki dan tokom nekoliko
dana prije ispita. Neprospavane noći se često odraze na osobu tek dva dana kasnije, tako da nedostatak sna
čak i nekoliko dana prije ispita može da utiče na rezultate.
Vježbajte ili radite nešto zabavno kako biste sagorjeli suvišnu energiju. Aktivnosti izvan učenja
pomažu vam da skrenete misli sa briga i strepnji u vezi s ispitom. One služe i za oslobađanje od bijesa i drugih
negativnih emocija koje pojačavaju anksioznost.
Pojedite uravnotežen obrok prije ispita, naročito ako ste navikli da jedete taj obrok. Na primjer, ne
preskačite doručak ako ga uobičajeno jedete zato što osjećate nervozu u stomaku zbog testa. Večera bogata
ugljenim hidratima noć uoči ispita pomaže u povećavanju nivoa energije. Popijte vode prije ispita, ili ponesite
šolju s poklopcem na test ako je dozvoljeno.
Izbjegavajte velike količine kofeina budući da može da izazove nervozu. Koristite samo male
količine kofeina povremeno kako biste održali pažnju. Koristite samo kafu, čaj ili gazirani sok kao izvore
kofeina. Ne koristite stimulativna sredstva koja se mogu nabaviti u apoteci.
Ako doživljavate snažne fizičke reakcije na anksioznost, kao što je mučnina ili glavobolja, zamislite
vizuelno gdje su oni u tijelu i opišite ih sebi. To može olakšati ove probleme bez ljekova.
Posjetite ispitnu prostoriju unaprijed kako biste saznali temperaturu u njoj. Obucite se u skladu s
tim. Ili još bolje, obucite se slojevito kako biste mogli da se prilagodite promjenama temperature.
Slika o sebi, motivacija i stavovi
Nekoliko uzroka ispitne anksioznosti su vezani za studentove unutrašnje aspekte, uključujući sliku
11. Ispitna o sebi, motivaciju i stavove. Tačnije, studenti mogu doživjeti ispitnu anksioznost ako imaju negativnu sliku o
aksioznost sebi ili nedostatak povjerenja u svoje sposobnosti, ako im se ne dopada predmet, kurs i/ili predavač, ili ako
su u prošlosti imali loše rezultate na ispitima uošte ili na dotičnom kursu.
Mentalna stanja studenata mogu u velikoj mjeri da utiču na njihovu uspješnost na ispitima i
podložnost ispitnoj anksioznosti. I kako Kesselman-Turkel i Peterson (1981) primjećuju, za standardizovane
testove kao što su SAT i ACT, mentalna priprema je ponekad jedina priprema koja se može preduzeti prije
testa. Sljedeći pasusi opisuju strategije kako spriječiti ispitnu anksioznost koja se javlja iz unutrašnih izvora ili
kako se izboriti sa njom.
Slika o sebi
Studenti često razviju negativnu sliku o sebi kada dožive neuspjeh na ispitu, naročito ako smatraju
da nisu dobili ocjenu koju zaslužuju. To se može pretvoriti u povećanu anksioznost na budućim ispitima. Mada
je slika o sebi detaljno obrađena u poglavlju «Pažnja i slušanje», ovde su dati neki opšti savjeti.
Prvo, pokušajte da se usredsredite na prošle uspjehe na testovima. Učite iz prošlih neuspjeha,
ali ne opterećujte se njima. Razmotrite šta ste radili drugačije tokom pripreme za testove na kojima ste bili
uspješni nasuprot pripremama za one na kojima ste loše prošli. Možete li da uočite uzročno-posljedične
veze? Ponovite postupke zahvaljujući kojima ste bili uspješni i promijenite one koji su doveli do neuspjeha.
Drugo, upustite se u pozitivan razgovor sa samim sobom. Napravite spisak svojih pozitivnih kvaliteta
i podsjetite se na njih tako što ćete ih staviti na vidno mjesto u svojoj sobi ili ih ponoviti sebi periodično.
Zatim napravite detaljniji spisak pozitivnih aspekata svoje pripreme za ispit. Ponovite ih sebi kada osjetite
anksioznost. Ignorišite negativne komentara kolega iz razreda, naročito dok čekate da test bude podjeljen.
Uvidite da su ti studenti negativni jer se, za razliku od vas, nisu pripremili.

334
Motivacija
Poglavlje «Motivacija» sadrži opšte strategije za stvaranje zainteresovanosti za predmet ili kurs.
Kako biste se motivisali da se pripremite za test i polažete ga, isprobajte sljedeće savjete.
Motivišite se da rano otpočnete pripremu za test tako što ćete razmisliti o prethodnim neuspjesima 1. Pažnja
na ispitima koji su nastali kao posljedica odugovlačenja. Učite iz prošlih grešaka. Podsjetite sebe da svakih i slušanje
pola sata ili sat proveden u učenju dosta prije testa znači još jedan ili dva tačna odgovora. I podsjetite se da
što više priprema obavite unaprijed, manje ćete imati razloga za brigu noć uoči testa i manje ćete imati posla
tokom pripreme za sveobuhvatne završne ispite. Razmislite o svojim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima koji
se mogu ispuniti polaganjem dotičnog testa i kursa.
Prije nego što krenete na ispit ili dok idete ka ispitnoj prostoriji, slušajte svoju omiljenu pjesmu kako
biste se razbudili i pokrenuli. Dobra je ideja i da je slušate u učionici prije nego što se testovi podijele. Vaša
omiljena pjesma će vas motivisati i spriječiti da čujete negativne komentare nedovoljno spremnih studenata.
Samopouzdanje
Studenti bi trebalo da učine sve što mogu da pojačaju povjerenje u svoju pripremljenost za ispit i
sposobnosti polaganja testa. Samopouzdanje može u velikoj mjeri smanjiti osjećaj anksioznosti zato što ako
pojedinac vjeruje da će dobro proći, vjerovatno će tako i biti.
Pojačana priprema za ispit je dobar način da se poboljša samopouzdanje. Naučite informacije «sa
svih strana» i postarajte se da ih razumijete. Samotestirajte se ili neka vam drugi student zada test kako biste
dokazali sebi da ste ovladali materijalom.
Pogledajte poglavlja «Polaganje ispita» i «Priprema za ispite» za prijedloge za poboljšanje vještina
polaganja testova. To što znaju «tajne zanata» često pomaže studentima da steknu samopouzdanje zato što
znaju kako da odgovore na različite i po mogućstvu neočekivane, ispitne zahtjeve.
Treba isprobati i učenje u prostoriji u kojoj će se ispit održati. To vam pomaže da se osjećate
prijatnije u svom okruženju. Pored toga, pokušajte da ne mislite o tome šta najbolji student na kursu radi kako
bi se spremio za ispit; koncentrišite se na sebe.

11. Ispitna
aksioznost
11.3.2. Učenička odgovornost, očekivanja u pogledu sadržaja i
organizacije ispita
Studentova odgovornost
Neka vam ova misao stalno bude prisutna u umu – vi ste odgovorni za sopstveno učenje. Vaša je
odgovornost da znate kada i gdje će se test održati, koji materijal će biti obuhvaćen i koji pribor da donesete.
Samo vi ste odgovorni za kvalitet svojih priprema za ispit. Zapamtite da količina vremena provedenog
u učenju nije ni približno važna koliko ono što radite tokom tog vremena. Ne očekujte da se predavači sažale
na molbe kao što je «Ali učio sam 14 sati za ovaj test i pao sam!» Oni nemaju načina da nadgledaju ili ocjenjuju
učeničku pripremu. Kada sagledate samu suštinu, ono što je bitno jesu podaci koje iznesete na ispitu.
Dakle, treba da preuzmete odgovornost da na najbolji mogući način iskoristite vrijeme za učenje. To
može značiti da se izvještite u strategijama za organizovanje informacija, upravljanje vremenom, pamćenje
informacija i očuvanje usredsređenosti na zadatak. Ocjenite kako provodite svoje vrijeme za učenje. Da
li razumijete i pamtite ono što čitate nakon što ste proveli dva sata nad jednim poglavljem? Možete li da
odredite glavne tačke predavanja koje ste upravo obnavljali jedan sat? Ako je odgovor ne, potražite pomoć za
utvrđivanje svojih problema i učenje odgovarajućih strategija. Kada znate da ste pripremljeni za test, u boljem
ste položaju da se oduprete osjećaju anksioznosti tokom ispita.
Budite upoznati sa kaznama predavača za kašnjenje na ispit. Neki će odbiti da puste studente da
polažu test nakon što je on otpočeo. Drugi će smanjiti poene ili neće pustiti studente da urade one dijelove
koje su propustili. Ne očekujte da vam se da dodatno vrijeme ako zakasnite. I ne očekujte da predavači prave
izuzetke od svojih pravila radi vas. Sve ovo može stvoriti pritajenu anksioznost. Možete ležati budni noću brinući
se da alarm neće zazvoniti ili da auto neće upaliti ujutru. Kako biste umirili misli, podesite dva časovnika (jedan

335
 na baterije u slučaju da nestane struje) ili neka vas nekoliko prijatelja pozove kako biste osigurali da ustanete
ujutru. Isplanirajte da krenete jedan sat ranije u slučaju da imate problema sa kolima i osmislite rezervni plan
(bicikl, taksi, autobus, auto drugog studenata) za stizanje na čas ukoliko auto neće da upali.
Očekivanja u pogledu sadržaja i organizacije ispita
1. Pažnja
i slušanje Jedan od razloga što neki studenti doživljavaju ispitnu anksioznost jesu neizvjesnosti u pogledu
sadržaja i organizacije ispita. Ne znaju šta da očekuju na ispitu. Neke od najčešćih briga navedene su niže
(D. Applegate, CAL).
• Kada i gdje će test biti održan?
• Koje teme, poglavlja i tekstovi će biti pokriveni na testu?
• Koliki dio pitanja je sa predavanja? Iz tekstova? Iz laboratorijskih vježbi?
• Koje su najvažnije ideje?
• Koje vrste pitanja – esej, prepoznavanje, višestruki izbor itd. – će biti postavljane?
• Da li se ispit polaže uz pomoć knjige ili bez nje?
• Da li studenti moraju da pamte formule ili su dozvoljene «puškice» za podsjećanje?
• Koji pomoćni materijali – knjiga za odgovore, digitron, lenjir itd. – su obavezni ili dozvoljeni?
• Koji nivo detaljnosti predavač očekuje u odgovorima?
• Da li predavač traži tačno ponavljanje memorisanih činjenica ili tumačenje podataka?
• Ko će voditi ispit – predavač ili asistent?
• Ko ocjenjuje ispite – predavač ili asistent?
• Kako će pitanja biti ocjenjivana – puni ili polovični bodovi, ručno ili mašinski?
• Da li predavač oduzima bodove za pravopisne i gramatičke greške?
Postoji više načina da se odgovori na ova pitanja. Sljedeći savjeti su zasnovani, djelimično, na
Lunenfeld i Lunenfeld (1992) i Kesselman-Turkel i Peterson (1981).
11. Ispitna Proučite silabus.
aksioznost
• Na mnoga od prethodno pomenutih pitanja se može odgovoriti provjerom silabusa. Većina
predavača opisuje ispitne procedure, uključujući tipove pitanja i dozvoljene pomoćne materijale, u
silabusu. Pogledajte raspored kursa; tu navedene teme će se vjerovatno pojaviti na testu. Provjerite
silabus prije susreta sa predavačem; mogu ga odbiti vaša pitanja čiji su odgovori jasno navedeni
u silabusu.
Pitajte predavača.
• Jedan od najboljih načina da razjasnite očekivanja jeste da se konsultujete sa predavačem dosta
prije testa. Bolje je dobiti informacije «na izvoru» nego iz druge ruke. Zatražite razjašnjenje tokom
ili nakon časa, ili još bolje, zakažite susret sa predavačem tokom njegovih konsultacija. Spremite
spisak pitanja koja ćete postaviti na susretu.
• U nekim slučajevima, predavač će vam pružiti informacije samo zato što ste došli da ga vidite. Ali
ako se čini da predavač nije rad da odgovori na pitanja vezana za teme ili ideje na koje se ispit
usredsređuje, ne pritiskajte ga. Isto tako, ako kaže da bi «vi trebalo da znate sve» i nakon vašeg
insistiranja ne nudi više razjašnjenja, provjerite silabus, stare ispite, knjigu ili razgovarajte sa drugim
studentima. Predavači nekad nisu voljni da previše objelodane.
Analizirajte predavačevo ponašanje.
• Ako predavač nudi nedovoljno nagoveštaja a nikad ranije niste polagali kod njega test, pokušajte
da analizirate njegovo ponašanje u potrazi za smjernicama. Razmotrite tipove informacija koji su
naglašeni u predavanju, prirodu zadataka i način prezentovanja predavanja. Zapitajte se: Da li se
predavač usredsređuje na detalje? Da li naglašava činjenice ili ideje? Da li bi postavio trik pitanja?
Koji je njegov cilj u nastavi i stav prema testiranju? Da li je podstakao studente da procjenjuju i
tumače koncepte?

336
Pogledajte stare testove.
• Stari ispiti su vrijedan izvor informacija u vezi s naglašenim temama ili idejama, tipovima postavljenih
pitanja, načinom na koji su pitanja sročena, nivoom detaljnosti koji predavač očekuje u odgovorima i
procedurama ocjenjivanja. Ako primjerci starih testova nisu dostupni, na primjer mogu se rezervisati 1. Pažnja
u biblioteci, pitajte predavača da li je ta olakšica moguća. Neki predavači će to učiniti, ali samo ako
budu zamoljeni.
i slušanje
Konsultujte se sa drugim studentima.
• Razgovarajte sa studentima koji su ranije pohađali dotični kurs. Ne samo da možda imaju stare
testove, već mogu pružiti uvid u predavačeva očekivanja, glavne ideje i procedure ocjenjivanja.
Trenutne kolege iz razreda mogu imati ideje u vezi s glavnim temama koje treba naučiti.
Koristite udžbenik.
• Većina tekstova nudi pitanja za obnavljanje na kraju svakog poglavlja ili jedinice. Ona bi trebalo
da vam pruže predstavu o tome šta se može naći u pitanjima na testu. Ili pokušajte da pretvorite
naslove poglavlja u pitanja. Provjerite indeks u kome su navedene osobe i pojmovi; što je više
stranica navedeno pod stavkom, to je ona važnija.
Koristite tekstualne radne sveske.
• Studentske radne sveske koje prate tekst su odličan izvor pitanja za obnavljanje materijala datog za
čitanje. Mogu vam pružiti uvid u to koje teme mogu biti obuhvaćene na ispitu i kako mogu izgledati
pitanja.

11.3.3. Priprema
Jedna od najboljih, ako ne i najbolja, strategija za suočavanje sa ispitom jeste priprema. Sljedeće
razmatranje je zasnovano, djelimično, na Lunenfeld i Lunenfeld (1992), Kesselman-Turkel i Peterson (1981)
i Chickering i Schlossberg (1995).
11. Ispitna
Studenti koji su obavili obimnu pripremu ili veoma proširenu pripremu za testove gotovo uvijek
budu uspješniji od nedovoljno pripremljenih studenata. Priprema pomaže u izbjegavanju ili razbijanju aksioznost
anksioznosti koja se javlja iz nekoliko razloga: student shvata da je neadekvatno pripremljen za ispit, student
ima neadekvatna očekivanja u vezi sa svojom pripremljenošću za ispit, student je preopterećen količinom
informacija koje treba naučiti, student ne može da pronađe pribor potreban za ispit ili student kasni na test.
Postoje četiri aspekta pripreme. Suštinska priprema obuhvata učenje materijala koji će biti obuhvaćen
testom. Materijalna priprema označava prikupljanje i organizovaje pribora potrebnog za test. Fizička priprema
uključuje vođenje računa o ishrani i snu prije testa. Mentalna priprema obuhvata stavove i motivaciju.
Suštinska priprema
Najvažnija poenta koju ovde treba izneti jeste da se proces učenja materijala koji će biti obuhvaćen
testom mora obaviti dosta unaprijed kako bi se izbjegla anksioznost. Najbolji studenti počinju ispitnu pripremu
prve nedelje predavanja ili odmah nakon prethodnog ispita. U najmanju ruku, trebalo bi početi pripreme
barem jednu nedelju prije testa, u zavisnosti od količine i nivoa težine materijala, i trebalo bi isplanirati
nekoliko obnavljanja materijala. To obezbjeđuje pohranjivanje informacija u dugoročno pamćenje, gdje je
bolje zaštićeno od iznenadnih gubitaka pamćenja izazvanih anksioznošću ili iščekivanjem.
Zakunite se da nećete bubati noć pred ispit. Nagomilavanjem svega u jednu ili dve noći učenja ne
postiže se ništa više od pohranjivanja ograničene količine informacija u kratkoročno pamćenje i povećavanja
anksioznosti. Blokade tokom testa, kada se sve što je pojedinac učio iznenada i nepovratno gubi iz pamćenja,
obično se dešavaju zato što anksioznost i iščekivanje izguraju informacije iz kratkoročnog pamćenja. Samo
najboljim studentima može uspjeti da pomoću bubanja polože test. Čak i tada, obično zaboravljaju informacije
ubrzo nakon testa i moraju da ih ponove uče za sveobuhvatne završne ispite. Bubanje nije preporučljivo za kurseve
iz glavnog predmeta zato što te informacije treba zadržati za upotrebu na budućim časovima ili na poslu.
Kako biste se efikasno pripremili, morate obaviti sve zadatke i pripremiti materijale za učenje dosta

337
 unaprijed da bi noć uoči ispita bila rezervisana za lagano učenje. Drugim riječima, postarajte se da obavite sve
domaće i laboratorijske zadatke, kao i pročitate sve tekstove na vrijeme. Rasporedite vrijeme za prepisivanje,
reorganizovanje i/ili pregledanje zabilješki sa predavanja. Pripremite pomagala za učenje, kao što su fleš
karte, uzorci pitanja, vodiči za učenje i gfrafički organizeri, i često ih obnavljajte tokom nedelja prije testa.
1. Pažnja
Ako niste pročitali zadatke do par noći pred ispit, vjerovatno je prekasno da tad počnete. Samo
i slušanje ćete stvoriti više anksioznosti dok budete žurili da pročitate i razmišljali o drugim stvarima koje treba da učite.
Naravno, najbolje rješenje je preventiva; odredite vrijeme za čitanje više nedelja prije testa i držite se tog
rasporeda. Ali ako vam nestane vremena a niste intenzivno čitali tekst (a test će obuhvatiti materijal iz teksta),
onda samo pregledajte i istražite poglavlja kako biste uočili glavne ideje. Pročitajte uvode i rezimee poglavlja.
Razmotrite u kakvoj su vezi te informacicje sa materijalom sa predavanja.
Specifične strategije za ispitnu pripremu detaljno su obrađene u poglavlju “Priprema za ispit”.
Koristite ih zajedno sa strategijama za upravljanje vremenom, organizaciju, pamćenje i kodiranje i pronalaženje
opisanim na drugim mjestima u tekstu.
Zapamtite suštinski zaključak. Ako znate da ste se efikasno pripremili za ispit, manje je vjerovatno
da ćete doživjeti ozbiljne i ometajuće posljedice ispitne anksioznosti.
Materijalna priprema
Postarajte se da svi pomoćni materijali potrebni za test budu sakupljeni i organizovani noć prije
ispita. Ako su vam stvari uređene imaćete jednu manje brigu.
Ako su dozvoljene zabilješke ili tabele sa formulama, pripremite ih i organizujte unaprijed. Postarajte
se da imate hemijske koje rade ili zaoštrene olovke. Nema ničeg što vas više može isfrustrirati prije ispita
od pokušavanja da pronađete rezač za olovke! Provjerite da li vam digitron radi. Ako pozajmljujete digitron,
budite sigurni da znate da njime rukujete. Kupite sveske za rješenja dan prije ispita. Ne čekajte da ih nabavite
na putu na ispit; knjižare mogu biti zatvorene ili sve sveske mogu biti prodate. Obavezno ponesite sat na ispit.
Neki predavači traže da studenti ponesu svoje identifikacione kartice.
Podesite dodatne alarme za buđenje ili neka vas prijatelj pozove da biste osigurali da stignete u
ispitnu prostoriju na vrijeme. To je naročito važno za testove rano ujutru. Stignite dovoljno rano da pronađete
mjesto za sjedenje udaljeno od ometača pažnje, da se opustite i obnovite glavne ideje. Ali nemojte stići toliko
11. Ispitna
rano da imate vremena da se uspaničite.
aksioznost
Fizička priprema
Fizička priprema je obrađena u odjeljku “Zdravlje, ishrana, vježbanje i san”.
Mentalna priprema
Mentalna priprema je obrađena u odjeljku “Slika o sebi, motivacija i stavovi”.

11.3.4. Relaksacione tehnike

Ma kako dobro da su kodirane informacije, pronalaženje informacija u dugoročnom pamćenju je
često blokirano anksioznošću i napetošću. Relaksacione tehnike predstavljaju jedan način da se umanji
stres i pomogne pronalaženje podataka. Studenti mogu da posjete savjetodavne centre u okviru kampusa za
ideje za relaksaciju ili da se susretnu sa privatnim savjetnikom vještim u jogi ili nekom drugom meditativnom
pristupu. Ili, studenti mogu da isprobaju neke od niže opisanih vježbi.
Vježba 1: Ova procedura u devet koraka pripada Tviningu (Twining,1991). Možete je koristiti dok sjedite ili
ležite u tihoj prostoriji. Upotrijebite ovu vježbu u svojoj sobi noć prije nekog stresnog događaja ili neposredno
prije nego što ćete napustiti sobu. Pustite umirujuću muziku ako vam to pomaže u opuštanju. U svakom
koraku, sjetite se da udišete dok se mišići napinju a izdišite dok se mišići opuštaju.
• Korak 1: Stegnite desnu pesnicu; osjetite kako napetost raste. Zatim opustite pesnicu. Neka vam
šaka klone; osjetite opuštanje. Potom stegnite lijevu pesnicu; osjetite napetost. Opustite je; osjetite
opuštanje.
• Korak 2: Savijte desnu ruku, stežući pesnicu i bicepse. Držite je stegnutu i osjetite napetost u ruci.
Zatim opustite pritisak i neka vam ruka klone; osjetite opuštanje. Potom savijte lijevu ruku, stežući

338
 pesnicu i bicepse. Držite je stegnutu i osjetite napetost. Potom popustite pritisak i neka vam ruka
klone; osjetite opuštanje.
• Korak 3: Ispružite desnu ruku dok se ne ukoči usljed stezanja tricepsa. Sada popustite pritisak i
neka vam ruka klone. Potom ispružite lijevu ruku dok se ne ukoči. Zatim popustite pritisak i neka 1. Pažnja
vam ruka klone.
i slušanje
• Korak 4: Čvrsto zatvorite oči; osjetite kako se pritisak povećava. Sada otvorite oči i popustite
napetost. Potom stegnite zube; osjetite pritisak u vilici. Sada opustite vilicu i osjetite opuštanje.
• Korak 5: Udahnite duboko i zadržite dah stežući pluća. Potom popustite i osjetite opuštanje. Opet,
udahnite; zadržite. Izdahnite. Opustite se.
• Korak 6: Sada stegnite stomačne mišiće; zadržite ih napetim. Potom popustite pritisak i opustite
se. Opet, stegnite stomačne mišiće; opustite se.
• Korak 7: Ispružite noge i stegnite butine, pustite napetost da poraste. Sada popustite pritisak,
neka vam noge klonu i osjetite opuštanje. I opet, ispružite noge i stegnite butine. Potom popustite
pritisak.
• Korak 8: Ispružite stopala i stegnite listove. Sada opustite mišiće. I opet, stegnite listove; potom
popustite mišiće i osjetite opuštanje.
• Korak 9: Sada potpuno opustite tijelo, neka klone. Osjetite potpuno opuštanje koje nastaje iz
odsustva napetosti.
Vježba 2: Ova vježba (Davis, Eshelman i McKay,1988) obuhvata fizičku relaksaciju kao i pozitivan razgovor
sa sobom. Koristite ovu strategiju u svojoj sobi prije nekog stresnog događaja ili u učionici tokom onih
nervoznih minuta čekanja da otpočne neka stresna aktivnost. Mada se uputstva odnose konkretno na
situacije polaganja ispita, ova vježba se može koristiti prije bilo koje aktivnosti koja stvara anksioznost, kao
što je javno govorenje, intervjui ili prezentacije u razredu.
• Smjestite se udobno u stolici. Zatvorite oči i duboko dišite iz stomaka. Uočite kako mišići postaju
glatkiji, pomalo teški uz prijatan osjećaj.
• Usredsredite se na disanje, polako izdišući. Dok izdišete, oslobodite se sveg pritiska i negativnih misli. 11. Ispitna
• Uočite kako se osjećate opušteno. Možete se osjećati tako opušteno čak i u stresnoj situaciji. aksioznost
• Vaši mišići su opušteni i duboko dišete. Zamislite se u učionici kako polažete ispit. Zamislite sebe
kako sjedite tamo dišući baš kao što dišete sada, osjećate se prijatno i mislite pozitivne misli. Imate
kontrolu. Svaki put kad izdahnete, osjećate se spokojniji, mirniji i samopouzdaniji.
• Posjedujete sve znanje potrebno da položite ispit. Učili ste pomoću najboljih tehnika učenja koje
poznajete, i u potpunosti ste pripremljeni. Nećete imati problema da prođete ovaj ispit.
• Zamislite sebe kako čitate svako pitanje, jedno po jedno, polako i pažljivo, krećući se kroz svaku
stavku na ispitu. Posjedujete sposobnost da dobro uradite ovaj ispit.
• Zastanite sad na trenutak da biste osjetili kako vam je mirno i pravilno disanje i kako se samopouzdano
osjećate. Nakon što ste izbrojali pet udaha, otvorite oči i osjećajte se opušteno i budno.
Vježba 3: Ova relaksaciona tehnika za izvođenje u posljednjem trenutku pomaže studentima da se usredsrede
i opuste u učionici prije stresnog događaja. Može se koristiti čak i tokom stresne aktivnosti ako se nivo
anksioznosti poveća i student osjeti da gubi kontrolu. Ova vježba je jednostavna i laka za pamćenje.  
• Zatvorite oči. Napnite svaki mišić u tijelu, počev od vrata i spuštajući se na ramena, ruke, stomak,
noge i stopala. Neka vam svi mišići budu napeti dok se spuštate niz tijelo. Udahnite dok vam se
svaki mišić kontrahuje i zadržite dah nekoliko sekundi; potom polako izdahnite.
• Nakon što su se svi mišići u vašem tijelu napeli, zadržite ih tako nekoliko sekundi.
• Počev od prstiju na nogama, polako opuštajte svaki mišić u tijelu. Izdišite sa svakim opuštenim
mišićem.
• Ponovite proces ako je potrebno.

339
 Vježba 4: Ova relaksaciona tehnika, citirana iz Lunenfeld i Lunenfeld (1992, str. 27), zasnovana je na kontroli
mišića i vizualizaciji. Koristite ovu vježbu prije ili tokom stresne aktivnosti kada nivo anksioznosti počne da raste.
• Pronađite udobnu stolicu ili sjedite na tepih ili jastuče. Pomoći će ako skinete cipele i zatvorite oči...
Napnite mišiće, počev od vilice. Stegnite pesnicu. Napnite mišiće listova. Potom ih opustite.
1. Pažnja
i slušanje • Sada zamislite stepenište. Zamislite kako hvatate ogradu i penjete se uz raskošne stepenice. Kada
stignete na vrh zamislite kako ulazite u vrlo prijatno mjesto, kao što je šuma, plaža ili bilo koju oblast
u kojoj ste voljeli da se igrate kao djete.
• Pokušajte da uključite sva čula da vam pomognu u oživljavanju zamišljenog predjela. Na primjer,
ako ste na plaži, osjetite kako hodate kroz toplu vodu koja vam doseže do koljena. Osjetite vodu na
donjem dijelu vaših nogu i sunce na gornjem delu tijela. Okusite so u vazduhu. Pokušajte da čujete
zvuk talasa koji udaraju u obalu. (Kako biste pomogli ovu vizualizaciju, možete da kupite traku sa
zvukom talasa i pustite je u pozadini dok prolazite kroz ovu vježbu). Možete da vidite plavetnilo
vode, bijele oblake na nebu, i tako dalje. Ako sve to spojite u jedno, možete zaista da se zamislite
tamo, čak i kada pravi snjeg pada izvan vaše sobe.
• Sada počnite da osluškujete svoje disanje. Trebalo bi da bude duboko i ujednačeno.
• Potom opet napnite mišiće, počev od vilice i spuštajući se ka prstima na nogama. Dok su vam mišići
napeti, prođite kroz vježbu vizualizacije penjanja uz stepenice do vaše omiljene lokacije. Dok ste u
toj srećnoj sceni polako opustite mišiće, jedan po jedan, dok ne budete potpuno mirni, što se može
ocijeniti po pravilnom dubokom disanju.
• Ako želite da sprovedete još jedan, posljednji korak ove vježbe, dobro se zamislite o predstojećem
ispitu ili napetoj situaciji koje se plašite. Primjetićete da vam se mišići odmah zatežu nevoljno i da vam
disanje opet postaje plitko i nepravilno. Prepuštajući se opet vizualizaciji, dok istovremeno opuštate
mišiće i održavate pravilno disanje, veoma ćete napredovati po pitanju očuvanja kontrole nad panikom
u bilo kojoj teškoj situaciji. Kada stvarna situacija dođe, samo prođite kroz sve korake koje ste vježbali.
Ne samo da ćete osjetiti da se opuštate, već ćete primijetiti i da vam se um razbistrava.

11. Ispitna
11.3.5. Izbjegavanje i oslobađanje stresa i napetosti
aksioznost
Izbjegavanje stresa i napetosti
Jedan od načina da se umanji ispitna anksioznost jeste izbjeći uopšte stres i napetost. Sljedeće smjernice
(Pauk, 1989) mogu pomoću studentima da izbjegnu ponašanja i situacije koji podstiču stres i napetost.
• Izbjegavajte situacije za koje znate da će izazvati stres i napetost. Na primjer, odložite da pozovete
nekoga na izlazak osim ukoliko znate da će prihvatiti. Izbjegavajte sukobe sa roditeljem ili cimerom.
• Uvijek budite vrlo pripremljeni ili pripremljeni izvan zadatog za testove, laboratorijske zadatke,
govore i razredne diskusije. Za više informacija, pogledajte odjeljak “Priprema”.
• Odolite iskušenju da odugovlačite. Odlaganje zadataka je veliki izvor napetosti. Kako biste izbjegli
zamke odugovlačenja, usavršite vještine samodiscipline, motivacije, organizacije i upravljanja
vremenom. Detalji o ovim temama dati su u poglavlju “Upravljanje vremenom”.
• Uvidite da je nešto slobodnog vremena u vašem rasporedu dobro. Ključ za izbjegavanje osjećanja
krivice kada ne učite jeste da umjereno koristite slobodno vrijeme i vrijedno radite tokom sati
određenih za učenje kako biste osjećali da ste zaslužili slobodno vrijeme.

Oslobađanje stresa i napetosti

Ma kako se trudili, čini se da prije ili kasnije ne možemo da izbjegnemo pretjeran stres ili napetost.
Kada se stres i napetost nagomilaju do nivoa koji izazivaju smetnje u našoj sposobnosti da obavljamo zadatke,
poput polaganja testova, probajte niže opisane strategije za oslobađanje stresa i napetosti (zasnovano na
Pauku, 1984).

340
 • Razgovarajte s nekim.
o Iako se možete stidjeti ili vam može biti neprijatno da razgovarate o svojim brigama sa
drugima, pokušajte da shvatite koliko je ozbiljno držati ta osjećanja zatvorena u sebi.
Podsjetite se da niste jedina osoba na svijetu koja je anksiozna; svakome se to desi prije 1. Pažnja
ili kasnije. To je uobičajeno iskustvo. Razgovarajte sa objektivnom osobom, poput cimera,
resident assistant ili resident director, fakultetskim savjetnikom, tutor, član porodice,
i slušanje
sveštenik, trener ili posebno obučen savjetnik u studentskoj službi.  
• Pobjegnite privremeno.
o Kada situacija pođe naopako i osjetite da napetost raste, zastanite na kratko da
pobjegnete od nje. To možete učiniti tako što ćete se fizički pomjeriti od izvora napetosti;
otiđite u kratku šetnju, posjetite tržni centar na sat vremena ili odigrajte basket. Ako fizičko
odvajanje od izazivača stresa nije moguće, pokušajte da se zamislite kako sjedite pored
tihog jezera ili na planinskoj stazi.
• Preusmjerite ljutnju i anksioznost.
o Umjesto da sve čuvate u sebi ili gubite kontrolu, pokušajte da pronađete drugi put za
oslobađanje od briga, koji će pozitivnije iskoristiti vašu emocionalnu energiju. Neka
problemi sačekaju dan ili dva prije nego što se njima pozabavite. Pjevušite pjesmu ili
izbrojte do deset kada osjetite da napetost raste.
• Brinite o nekome drugom.
o Poslušajte brige druge osobe, pokažite joj da vam je stalo do njenog dobrostanja i da ste
spremni da joj pomognete oko njene anksioznosti. To će vam skrenuti misli sa sopstvenog
stresa na neko vrijeme i možda će vam pomoći da drugačije sagledate svoje probleme.
Takođe će vam pomoći da shvatite da niste jedina osoba koja je pod tenzijom.
• Obavljajte jedan po jedan zadatak.
o Ako ste pod pritiskom, čak i normalni zadaci ili male količine posla mogu biti previše
za vas, a da ne govorimo o preopterećenosti radom na svim časovima. Pokušajte da
11. Ispitna
ne razmišljate o svemu što treba da uradite i/ili koliko zaostajete na nekom od časova.
Usredsredite se na jedan po jedan zadatak. I podsjetite se da je naizgled beznadežna aksioznost
situacija samo privremena.
• Prihvatite normalnost.
o Ponekad se anksioznost razvije kada student očekuje previše od sebe. Težnja ka
savršenstvu često dovodi do neuspjeha i razočarenja. Nastojte da uradite najbolje što
možete a ne pokušavajte da budete savršeni. Zastanite i preispitajte svoje ciljeve u
odnosu na svoje mogućnosti. Da li su vaši ciljevi ostvarljivi ili su iznad vaših moći? Da li
su to vaši ciljevi ili ciljevi nekog drugog?
• Odvojite vrijeme za rekreaciju.
o Rekreacija je od suštinske važnosti za mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje budući
da vam pruža priliku da se “izduvate” i skreće vam misli sa drugih stvari. Neka vam
rekreacija postane dio svakodnevne rutine, čak i ako podrazumijeva samo svakodnevnu
šetnju, šivenje u trajanju od pola sata ili dobacivanje lopte sa prijateljem.

11.3.6. Kako se izboriti sa krizom

“Ma kako bilo zdravo vaše uobičajeno stanje uma i tijela, vjerovatno ćete doživjeti povremenu krizu
izazvanu stresom kroz život. U takvim prilikama, najbolji način da održite ravnotežu jeste da usvojite sljedeće
stavove i ponašanja:
• Koncentrišite se na trenutno stanje. Ne uvećavajte svoj mentalni teret razmišljajući o prošlosti. Mislite

341
 o budućim događajima samo u onolikoj mjeri u kolikoj možete da utičete na njihovo oblikovanje.
Nemojte brinuti o budućnosti nad kojom nemate kontrolu.
• Razmotrite jedan po jedan od svojih problema. Ponekad vam kad ih grupišete sve zajedno može
djelovati preopterećujuće, ali ako ih sagledate pojedinačno možete vidjeti da svaki od njih nije
1. Pažnja onako ozbiljan kako ste mislili. Potom možete početi da tragate za rješenjima.
i slušanje • Razgovarajte sa porodicom i prijateljima. Nemojte se uvijek žaliti ili opterećivati ih svojim mukama,
već tražite, i poslušajte, njihova mišljenja i savjete.
• Kada ste odlučili šta želite da uradite u vezi sa problemom na koji možete da utičete, djelujte brzo i
odlučno. Pozitivno djelovanje je obično zdravije nego pasivno predavanje crnim mislima.
• Zaposlite sebe i svoj um što je više moguće. Društvene aktivnosti poput sporta, volonterskog rada
ili diskusionih grupa često su bolje od samoće tokom napornog perioda.
• Nemojte biti kivni ili kriviti druge za svoje trenutne probleme. Čak i ako vam je na neki način
nanesena nepravda, stalan osjećaj frustriranog neprijateljstva neće donijeti ništa osim dalje štete
vašem mentalnom zdravlju.
• Odlučite da posvetite neko vrijeme svaki dan fizičkoj relaksaciji koja privremeno oslobađa vaš um
od briga. Ako odete u šetnju, na primjer, koncentrišite se na ono što vidite oko sebe a ne razmišlajte
o problemima.
• Naročito je važno da se, osim da budete društveniji i fizički aktivniji nego obično, što je više moguće
držite svoje svakodnevne rutine. U kriznim periodima poznata šema redovnih obroka i aktivnosti u
tačno određeno vrijeme može podstaći osjećaj sigurnosti pružajući vam uredno spoljno okruženje.
• Kako biste izbjegli da brige ponesete sa sobom u krevet, pokušajte da ne razmišljate o njima nakon
8 sati uveče. Vjerovatno ćete bolje spavati ako možete da se opustite nekoliko sati prije odlaska
u krevet. Takođe, ako se probudite u toku noći, vjerovatnije je da ćete biti dovoljno opušteni da
ponovo zaspite ako se niste brinuli o rješavanju problema kada ste prvobitno zaspali.
• Naučite da prepoznate krizu i da ne budete suviše ponosni da priznate da ste preopterećeni
anksioznošću i da ne možete više sami da se snađete. Razgovarajte sa ljekarom prije ili kasnije.
Ili umjesto toga (ili pored toga), zatražite pomoć od opštinske službe za mentalno zdravlje ili
vjerske organizacije. [Potražite savjetodavni centar u vašem kampusu.] Možda ćete otkriti da kad
11. Ispitna
porazgovarate o svojim problemima i strahovima sa objektivnim ali saosjećajnim profesionalcem,
aksioznost vaše brige više neće izgledati nepremostivo.

342
 1. Pažnja
i slušanje

12. Priprema za
ispit

343
1. Pažnja
i slušanje

344
12.1. Uvodne informacije o pripremi za ispit
Uspješnost na ispitima je određena u velikoj mjeri prirodom ispitne pripreme. U tom smislu, kvalitet
ispitne pripreme je važniji od njenog kvantiteta. Suprotno od uvjerenja većine studenata, način na koji pripremamo
ispit je mnogo značajniji od dužine priprema. Ovde razmotrene strategije zastupaju ovo viđenje.
Svrhe strategije za ispitnu pripremu
Strategije ispitne pripreme su namjenjene da pomognu studentima da iskoriste vrijeme za učenje 1. Pažnja
što je moguće efikasnije i efektivnije. i slušanje
Prednosti strategija ispitne pripreme
Jedna od prednosti strategija ispitne pripreme jeste ta što one pomažu poboljšanje studentske
uspješnosti na ispitima. Pored toga, ove strategije rade na smanjenju ispitne anksioznosti, što takođe
unapređuje ispitne rezultate. Kada su studenti pripremljeni za ispite, uglavnom su samouvjereniji i bolje ih
urade. Studenti će otkriti da kada su pripremljeni, testovi gotovo mogu da postanu zabavni!

12.2. Specifične strategije ispitne pripreme

Opšte strategije ispitne pripreme mogu se koristiti za pripremu bilo koje vrste ispita. Većina
informacija pod ovim naslovom je rezimirana u drugim poglavljima teksta. Strategije za specifične testove su
osmišljene prema određenim tipovima testova.

12.2.1. Pregledi upravljanja vremenom i pravljenja pauza

Opšte strategije upravljanja vremenom su detaljno obrađene u odjeljku “Upravljanje vremenom”.
Specifični savjeti vezani za pripremu ispita prikazani su ovde.
Upravljanje vremenom je ključno za izbjegavanje zamki bubanja. Ali zapamtite da vremenski period
proveden u učenju za ispit nije važan koliko i ono što uradimo za to vrijeme. Efikasno iskoristite vrijeme
odvojeno za ispitnu pripremu sljedeći naredne smjernice.
Razvijte plan djelovanja
Razvijte plan ispitne pripreme dosta prije testa. Bilo koja kombinacija ovih aktivnosti može biti
uključena u plan učenja: čitanje zadatih tekstova, završavanje laboratorijskih zadataka, završavanje domaćih
zadataka, susret sa predavačem ili tutorima, sastanak sa članovima studijske grupe, reorganizovanje i 12. Priprema za ispit
prepisivanje zabilješki sa predavanja, pregledanje informacija u bilješkama i tekstovima i priprema pomagala
za učenje (fleš karte, pitanja za vježbanje, vizuelna pomagala itd.). Odabir aktivnosti će zavisiti od tipa testa
i ličnog stila učenja.
Razdjelite vrijeme
Procijenite koliko dugo će vam trebati da obavite svaku od aktivnosti u planu pripreme. Organizujte
svoje sate tako da obuhvatite dosta vremena za obavljanje aktivnosti, odmor i spavanje. Dnevne i nedeljne
tabele su efikasni metodi za raspoređivanje vremena; primjeri su dati u odjeljku “Upravljanje vremenom”.
Napravite raspored i držite ga se.
Napravite vremenske razmake između obnavljanja
Podijelite ispitnu pripremu na zgodne vremenske periode kako biste izbjegli dosadu i gubitak
koncentracije. Periodi u trajanju od dvadeset do trideset minuta su najbolji. Pomješajte aktivnosti (pravljenje
opštih pregleda, obnavljanje, organizovanje, itd.) kako biste informacije obradili na više načina. Učenje u šest
polučasovnih faza je mnogo efikasnije od učenja tri sata bez prekida.
Sažmite i organizujte informacije
Malo studenata može da zapamti sve iz svojih zabilješki i knjiga. Stoga, vrijeme provedeno u
sažimanju informacija u glavne ideje, ključne riječi i ključne izraze je dobro uloženo. Za smanjivanjem bi
trebalo da uslijedi organizovanje, ili stavljanje informacija unutar logičke strukture. Ne samo da će sažimanje
i organizovanje smanjiti količinu informacija koje treba zapamtiti, već će i obezbijediti nagoveštaje koji će
pokrenuti pamćenje tokom ispita.

345
 Formulište od opšteg ka posebnom
Pregledajte glavne ideje prvo uopšteno. Budite sigurni da razumijete kako su glavne teme povezane
međusobno. Zatim se usredsredite na detalje za svaku važniju ideju.
1. Pažnja Počnite rano s pripremom
i slušanje Idealno, priprema ispita bi trebalo da počne prve nedelje časova ili odmah nakon posljednjeg testa.
Ako rano počnete, informacije se pohranjuju u dugoročnom pamćenju a ispitna anksioznost se smanjuje.
Mudro iskoristite slobodno vrijeme
Kratki periodi “vremena za odmor” između časova ili prije obroka mogu se efikasno iskoristiti za
ispitnu pripremu. Iskoristite te prilike za male zadatke, kao što je pregledanje fleš karti ili rješavanje nekoliko
matematičkih problema.
Podesite dva časovnika za buđenje
Za testove rano ujutru, ili za studente koji imaju problema sa ustajanjem, podesite dva budilnika
ili neka vas prijatelj pozove da provjeri da ste budni. Studenti koji putuju prevozom trebalo bi da isplaniraju
da stignu jedan sat prije testa, u slučaju da bude problema sa kolima ili gust saobraćaj. Trebalo bi da imaju i
rezervni plan za stizanje na čas.
Noć uoči ispita
Ako ste se mudro pripremali za test, pravili razmake između obnavljanja i rano otpočeli s pripremom,
onda noć uoči testa može biti rezervisana za završno, opušteno obnavljanje materijala. Nagrada će vam biti
to što ćete se dobro naspavati, imati pozitivan stav o testu i umanjiti anksioznost!

12.2.2. Prepisivanje i organizovanje zabilješki

Prepisivanje i reorganizovanje zabilješki pomaže u pripremi ispita na tri načina (D. Applegate,
CAL). Prvo, to pomaže studentima da odrede glavne tačke i propratne detalje razmotrene na času. Drugo,
to pomaže studentima da strukturišu informacije na takav način da ih se lakše prisjete i organizuju ih tokom
testa; ovo je naročito važno za ispitne eseje. Treće, to pruža studentu priliku da obnovi materijal za ispit; što
se više puta pređu informacije, vjerovatnije je da će biti zapamćene.
12. Priprema za ispit
Upotreba zabilješki za pripremu ispita trebalo bi da bude što je moguće aktivniji proces. Nemojte
samo iščitavati zabilješke. Uključite više čula tako što ćete naglas ponavljati informacije ili slušati verzije
materijala snimljene na traku. Koristite olovke u boji, markere, slike itd. da poboljšate zabilješke.
Odaberite efikasnu strategiju za organizovanje materijala sa predavanja. Nekoliko opcija, uključujući
Kornelov metod i metode kratkih pregleda, razmotrene su detaljno u odjeljku “Vođenje zabilješki”. Odabir
organizacionog metoda će zavisiti od prirode informacija i tipa(tipova) pitanja koja će se pojaviti na testu.

12.2.3. Studijske grupe

Studijske grupe, oblik kooperativnog učenja, efikasan su pristup ispitnoj pripremi (D. Applegate, CAL).
Pripremanje za test sa dva do četiri druga studenta ima nekoliko prednosti. Pošto nekoliko ljudi dijeli posao,
više se može ostvariti za kraći period vremena. Studijske grupe omogućuju studentima da razmjenjuju ideje i
objašnjenja ključnih tačaka. Studijske grupe takođe pružaju oblik predispitne evaluacije, gdje studenti testiraju
jedni druge u vezi s ispitnim materijalom. Kada su dobro vođene, studijske grupe mogu i da smanje ispitnu
anksioznost i poboljšaju motivaciju. Studijske grupe su naročito korisne za pripremu sveobuhvatnih ispita.
Studijske grupe se mogu koristiti za pripremu za testove na više načina, kao što je:
• čitanje i vađenje zabilješki iz udžbenika
• brzo čitanje zadatih tekstova

346
 • obnavljanje, reorganizovanje ili prepisivanje zabilješki sa predavanja
• smišljanje pitanja za vježbanje i odgovaranje na njih
• reorganizovanje informacija pomoću kratkih pregleda, tabela, spiskova i vizuelnih pomagala
1. Pažnja
• razmjena memorijskih strategija
i slušanje
 Za detaljne informacije o tome kako oformiti uspješne studijske grupe i drugim primjenama studijskih
grupa, pogledajte odjeljak “Studijske grupe” u poglavlju “Grupno i kooperativno učenje”.

12.2.4. Vodiči za učenje

Vodiči za učenje se koriste za rezimiranje glavnih ideja i pojmova, bez propratnih detalja, koji će
biti obuhvaćeni na ispitu (D. Applegate, CAL). Sažimajući informacije koje treba naučiti na minimum, na
najobuhvatnije teme, vodiči za učenje određuju glavne fokalne oblasti testa koje bi trebalo detaljno proučiti i
omogućuju pojedincu da efikasno raspodijeli vrijeme za učenje između različitih tema. Zaista, oni vode način
na koji pojedinac uči.
Postoje dodatne prednosti vodiča za učenje kad je u pitanju ispitna priprema. Stvaranje vodiča
za učenje zahtjeva od nas da pregledamo zabilješke sa predavanja i tekstove. Takođe zahtijeva da pažljivo
razmislimo o tom materijalu kako bismo odlučili šta je važno i kako su informacije povezane. Tako da jedna od
koristi vodiča za učenje jeste aktivno ponavljanje rada sa informacijama, poboljšavanje njihovog bilježenja u
pamćenju i kasnijeg prizivanja iz njega. Drugo, informacije u vodičima za učenje se lako prebacuju u primjere
testova prostim pretvaranjem glavnih tačaka u pitanja za vježbu. Treće, vodiči za učenje smanjuju količinu
informacija koje treba obnoviti. Konačno, asocijacije između različitih informacija se pojačavaju lada su vodiči
za učenje uređeni tematski.
Organizacija informacija u vodiču za učenje će se razlikovati prema tipu informacija, predmetu, tipu
testa i ličnom stilu učenja. Dva organizaciona pristupa, tematski i kategorijski, opisana su ovde. Onaj prvi je
bolji za subjektivne ispitne eseje a drugi za objektivne testove.
Tematski vodiči za učenje
Tematski vodiči za učenje uređuju važne informacije prema glavnoj temi. Smjernice za razvijanje
tematskih vodiča za učenje su sljedeće. 12. Priprema za ispit
• Odredite glavne teme.
o Razbijte predavanje i/ili materijal za čitanje na glavne teme međusobno povezanih
informacija. Jedan od načina da se odaberu ovi važni poddijelovi jeste upotreba naslova
poglavlja (ili podnaslova u svakom poglavlju) u udžbeniku, glavne teme predavanja
navedene u silabusu kursa, ili glavne ideje laboratorijskih zadataka. U zavisnosti od
posebnih odlika testa, možete imati od dve do deset glavnih tema.
o Odredite glavne ideje.
o Odredite glavne ideje pokrivene u svakoj od glavnih tematskih oblasti. Opet, broj glavnih
ideja u okviru svake od tema može se kretati od jedan do dvanaest. Zapišite glavne
ideje pod odgovarajućom temom u kratkim sintagmama ili nepotpunim rečenicama.
Ili, formulišite glavne ideje u obliku pitanja i zabilježite ih pod odgovarajućom glavnom
temom.
• Organizujte informacije.
o Organizujte informacije u neki strukturiran format, kao što je kratak pregled ili Kornelov
metod; primjeri organizacionih formata su dati u odjeljku “Vođenje zabilješki”. Sve
povezane ideje bi trebalo da budu rezimirane pod naslovom odgovarajuće važne teme.
Ideje mogu biti numerisane ili obilježene različitim simbolima.
• Izbjegavajte pretjerano detaljisanje.
o Vodiči za učenje bi trebalo da sadrže glavne ideje, bez propratnih detalja, definicija ili
objašnjenja.

347
 Primjer vodiča za učenje uređenog prema temi prikazan je u nastavku:

Test iz biologije 1
ĆELIJE
1. Pažnja
• dijelovi ćelije
i slušanje
• procesi diobe ćelija: mitoza i mejoza
o po čemu su slični a po čemu se razlikuju? 
o koja je njihova svrha?
• dve vrste ćelija: prokariotske i eukariotske
o po čemu su slične a po čemu se razlikuju? 
o primjeri za svaku
DNK
• hemijski sastav: adenin, guanin, timin, citozin
• struktura DNK
• nacrtajte DNK molekul i označite dijelove
• proces udvajanja DNK 
o koja je svrha? 
o šta se dešava tokom svake od faza?
Kategorijski vodiči za učenje
Kategorijski vodiči za učenje uređuju informacije prema tipu ili kategoriji informacija: termini, imena
osoba, simboli, formule, pojmovi, datumi, itd. Smjernice za razvijanje kategorijskih vodiča za učenje su sljedeće.
• Odredite kategorije informacija.
o Utvrdite koje kategorije informacija će biti obuhvaćene testom: riječnički termini, ljudi,
datumi, pojmovi, formule, itd. Ako niste sigurni, pogledajte u silabusu, konsultujte stare
ispite, provjerite u knjizi ili pitajte predavača.
• Odredite važne informacije.
12. Priprema za ispit
o Predvidite koje specifične informacije iz svake kategorije se mogu pojaviti na testu.
Opet, koristite stare testove, ispitajte zabilješke sa predavanja i preglede poglavlja, ili se
konsultujte sa drugim studentima i predavačem kako biste donijeli osnovane pretpostavke
o tome šta treba učiti i zapamtiti.
• Uredite informacije.
o Uredite kategorije i specifične informacije u vodiču za učenje.
• Izbjegavajte previše detalja.
o Zabilježite samo kategorije i ključne termine ili izraze u vodič za učenje. Ne uključujte
definicije ili objašnjenja.
Primjer popunjenog kategorijskog vodiča za učenja je prikazan u nastavku.

348
Arheologija 201 
Test 2
TERMINI
1. Pažnja
• proizvodnja hrane
i slušanje
• poljoprivreda
• uzgajanje rodova
• pripitomljavanje
LJUDI
• V. Gordon Childe 
• Michael Cohen 
• Lewis Binford 
• Karl Sauer 
POJMOVI
• prednosti proizvodnje hrane nad lovom i sakupljanjem
• mane proizvodnje hrane u odnosu na lov i sakupljanje
• kako razlikovati divlje biljke od pripitomljenih
• kako razlikovati divlje životinje od pripitomljenih
• objašnjenja porijekla proizvodnje hrane
• posljedice prelaska na proizvodnju hrane

12.2.5. Organizovanje informacija

Tokom procesa ispitne pripreme, važne informacije iz zabilješki, laboratorijskih vježbi i tekstova
trebalo bi sažeti na samu suštinu i organizovati u različite formate. Zahvaljujući organizovanju informacija 12. Priprema za ispit
lakše je zabilježiti materijal u pamćenje i prizvati ga kasnije. Ono takođe pruža strukturu za odgovaranje na
pitanja sa testa, naročito za ispitne eseje. Stoga prije testa, prenesite materijal koji treba naučiti i zapamtiti u
format koji možete razumjeti i zapamtiti (D. Applegate, CAL).
Organizacioni formati
Studenti na raspolaganju imaju širok spektar organizacionih strategija pri izboru. One su detaljno
opisane u odjeljku “Organizovanje informacija” u poglavlju “Organizacija”.
Primjeri organizacionih formata su:
• Vizuelna pomagala ili grafički planeri
o vremenske linije
o grafikoni
o mape riječi
o mape u obliku riblje kosti
o mape u obliku paukove mreže
• Matrice ili tabele
• Kratki pregledi
• Pojmovne kartice ili tekući pojmovni spiskovi
• Vodiči za učenje

349
 Izbor formata će zavisiti od pojedinačnih stilova učenja, prirode informacija (npr. Da li je u pitanju
prirodna nauka, istorija, umjetnost? Da li su u pitanju pojmovi, brojevi, osobe?), i tipa ispitnih pitanja (npr. esej,
višestruki izbor, itd.).
Šifrovanje pomoću boja
1. Pažnja
i slušanje Šifrovanje pomoću boja je još jedna korisna oragnizaciona alatka za pripremu ispita. Jedna od
najčešćih primjena šifrovanja pomoću boja jeste upotreba markera za označavanje prioritetnosti informacija. To
obuhvata obilježavanje najvažnijih ideja koje treba upamtiti iz zabilješki i tekstova. Ključ za uspješno obilježavanje
markerom je biti selektivan po pitanju označavanja. Izbegavajte da kao krajnji rezultat dobijete stranice potpuno
podvučene žutim ili rozim markerom. Usredsredite se na glavne ideje i ključne riječi definicija i objašnjenja.
Još jedna upotreba šifrovanja pomoću boja je za kategorizovanje informacija. Ideje vezane za
jednu temu mogu biti označene jednom bojom, a ideje vezane za drugu temu nekom drugačijom bojom. To
vam pomaže u razlučivanju odnosa između odvojenih informacija.
Ili, svi termini mogu biti obilježeni jednom bojom, sva imena značajnih osoba drugom, svi datumi
trećom bojom, i tako dalje.
Registratori
Koristite registratore da organizujete zabilješke, umnoženi materijal, vodiče za učenje, testove za
vježbanje, kopije starih ispita i drugi materijal za učenje. Ako držite materijale za učenje na jednom mjestu,
lakše ćete pronaći ono što vam treba tokom ispitne pripreme.
Strategije memorisanja
Svaki test obuhvata, zapravo zahtjeva, memorisanje u izvjesnoj mjeri. Testovi na uvodnim
kursevima su obično osmišljeni tako da ocijene sposobnost studenata da zapamte detalje i pojmove. Testovi
na naprednim kursevima, pak, mogu zahtjevati više tumačenja i primjene od memorisanja.
 Memorijske strategije su razmotrene u odjeljku “Pamćenje”. Samo bitne tačke vezane za pripremu
ispita opisane su ovde (D. Applegate, CAL).
Parafrazirajte informacije
• Parafraziranje obuhvata izražavanje informacija iz zabilješki ili tekstova sopstvenim riječima. Lakše
je upamtiti sopstvene riječi nego nečije tuđe. Samo se postarajte da su parafrazirane informacije
12. Priprema za ispit tačne i da sadrže ključne riječi neophodne za razumijevanje informacija.
Usredsredite se na ključne riječi
• Pri učenju definicija riječničkih termina ili objašnjenja pojmova, prepoznajte i memorišite samo
ključne riječi. Ključne riječi su one koje su neophodne za razumijevanje dotičnog termina ili pojma.
Podvucite ili obilježite markerom te riječi i usredsredite se na njih tokom učenja. To umanjuje količinu
informacija koje treba zapamtiti.
Koristite raznovrsne memorijske tehnike
• Odaberite memorijske tehnike koje odgovaraju informacijama, tipu testa i ličnim sklonostima u
učenju. Neke “oprobane i djelotvorne” memorijske tehnike su opisane niže.

 Vidite poglavlje “Pamćenje” za potpune opise.

• Povezivanje: povežite nove informacije sa prethodnim znanjem i iskustvima

• Ponavljanje: stalno iznova prelazite informacije, izgovarajući ih naglas ili zapisujući zabilješke
• Relevantnost: razmotrite kako su informacije vezane za lična uvjerenja i iskustva ili druge aspekte kursa
• Mnemonička sredstva: koristite skraćene riječi i izraze kako biste zapamtili spiskove informacija
• Grupisanje: grupišite ideje prema zajedničkim karakteristikama
• Testirajte sebe iznova i iznova, samostalno ili u radu sa drugim studentima

350
12.2.6. Interesovanje i pažnja
Ponekad je najteži element priprema za ispit održavanje zainteresovanosti i motivacije za učenje.
Nije uvijek lako očuvati pažnju i motivaciju za različite zadatke obuhvaćene pripremom. Sljedeći savjeti mogu
pomoći u takvim situacijama. 1. Pažnja
 Za više detalja o ovim temama, pogledajte odjeljak “Pažnja i koncentracija” i odjeljak “Motivacija”. i slušanje

Stav
Sve je u stavu. Nažalost, pozitivan stav je često najteže očuvati kada nam se ne dopada predmet,
antipatičan nam je predavač ili smo u prošlosti imali loše rezultate na testovima. Pokušajte da očuvate
ispravan pogled na ispit upuštajući se u pozitivan razgovor sa sobom. Radite sa drugim studentom i pokušajte
da hrabrite jedan drugog. Izbegavajte partnere za učenje koji stalno izražavaju negativna viđenja budući da
su takvi stavovi obično zarazni. Shvatite da su testovi neophodno zlo.
Pažnja i koncentracija
Odaberite prikladna mjesta za učenje. Kako biste očuvali pažnju, učite u prostoriji u kojoj nema
ometača poput buke, prozora i postera ili slika na zidu. Da biste pomogli koncentraciju, odaberite harmonično
okruženje sa odgovarajućom temperaturom, adekvatnom ventilacijom i svjetlom, i udobnim mjestima za
sjedenje. Pokušajte da učite u ispitnoj prostoriji ako je to moguće. Brinite o zdravlju tako što ćete jesti pravilno
i dovoljno se odmarati. Održavajte optimalan nivo aktivnosti; i previše i premalo aktivnosti utiče na našu
sposobnost da posvetimo pažnju i upamtimo materijal.
Interesovanje
Kako biste stvorili i održali interesovanje za predmet, povežite informacije sa ličnim iskustvima
i uvjerenjima. Pitajte druge studente šta misle o temi. Prikupite informacije iz raznovrsnih izvora izvan
udžbenika ili predavanja; pokušajte sa filmovima, časopisima i novinama, na primjer: Primjenite novo znanje
na druge predmete. Aktivno koristite novo znanje.
Motivacija
Motivišite se da se uspješno pripremite za test tako što ćete razmotriti lične kratkoročne ciljeve
(npr. da položite test bez povraćanja) i dugoročne ciljeve (npr. da dobijete 9 na kursu, diplomirate) koji će
biti ispunjeni uspješnim pripremanjem za test. Podijelite zadatak na manje dijelove, i odredite prioritetnost
aktivnosti kako biste izbjegli da se preopteretite. Nagradite se kada završite zadatke. Ostavite vremena u 12. Priprema za ispit
svom rasporedu za rekreaciju i odmor. Razvijte intencionalnost u pripremnim zadacima; odlučnost će olakšati
učenje i pamćenje.

12.2.7. Testovi za vježbanje i radne sveske

Najpouzdaniji, ali ipak najmanje korišćen, način za učenje za ispit jesu testovi za vježbu (D.
Applegate, CAL). Uzorci pitanja omogućavaju da procijenimo uspješnost našeg prisjećanja prije ispita; slabe
tačke se otkrivaju i rješavaju prije stvarnog polaganja testa. Studenti mogu da smisle sopstvena pitanja ili
mogu da odgovaraju na pitanja iz starih testova ili udžbenika ili radne sveske koja ide uz tekst.
Testovi za vježbu imaju nekoliko prednosti. Ova strategija se može koristiti za pripremanje gotovo
svakog tipa testa. Oni pomažu nam da predvidimo kako će ispit možda izgledati, što umanjuje anksioznost i stres.
Testovi za vježbu su dragocjen način da ocijenimo naše razumijevanje informacija, i napravimo razliku između
onoga što znamo i onoga što treba da naučimo. Pisanje sopstvenih pitanja zahtjeva da temeljno razumijemo i
procijenjujemo informacije. Kada se efikasno koriste, testovi za vježbu poboljšavaju našu mentalnu pripremu za
ispit, ojačavajući samopouzdanje i pozitivne stavove. Konačno, pisanje i/ili odgovaranje na pitanja za vježbanje
tjera nas da iznova i iznova prolazimo kroz materijal, što poboljšava bilježenje u pamćenje i kasnije prisjećanje.
Neki studenti mogu prigovoriti da smišljanje pitanja za vježbu i/ili odgovaranje na njih zahtjeva
previše vremena. Međutim, prednosti ove strategije uveliko nadmašuju njene mane. Ako je vrijeme problem,
studenti mogu da obrazuju studijske grupe u kojima će podijeliti obaveze. Svaki član piše nekoliko pitanja, a

351
 grupa se sastaje kako bi razmijenila i odgovorila na pitanja.
Ovo su smjernice za strategiju pitanja za vježbu.
 Razmotrite tipove pitanja.
1. Pažnja
 Otkrijte koji tipovi pitanja će biti dati na testu: esej, višestruki izbor, tačno-pogrešno, itd.
i slušanje
 Pogledajte u silabusu, pitajte predavača, proučite stare testove ili razgovarajte sa ranijim studentima sa
tog predmeta.
 Napišite pitanja za vježbu.

Postoji nekoliko pristupa u pisanju pitanja za vježbu. Pretvorite naslove odjeljaka iz knjige u
pitanja. Uzmite skupove povezanih informacija i napišite pitanja fokusirajući se na taj odnos. Potražite glavne
ideje prikazane u svakom od predavanja i obrazujte ih u pitanja. Promijenite brojeve date u matematičkim
problemima i ponovo ih uradite. Pitajte predavača da vam da nekoliko primjera pitanja kako biste stekli
predstavu o tome kako on piše pitanja.
Dok se ne naviknite na ovu strategiju, možete da koristite već napisana pitanja umjesto smišljanja
novih. Postoji nekoliko izvora pitanja za vježbu: stari ispiti, pitanja za obnavljanje na kraju svakog poglavlja u
udžbeniku, i studentske radne sveske koje idu uz tekst.
Pošto pisanje sopstvenih pitanja zahtjeva temeljno proučavanje ispitnog materijala, studenti bi
trebalo da pokušaju da krenu u tom pravcu kako postaju vještiji.
• Zabilježite pitanja.
o U zavisnosti od ličnih jačih strana i sklonosti u učenju, studenti mogu odabrati da zabilježe
pitanja za vježbu na listu papira, pojedinačno na fleš kartama ili kao spisak na audio-
kasetama.
• Odgovorite na pitanja.
o Postoje tri mogućnosti u ovoj fazi. Studenti mogu da odgovaraju na pitanja kako ih
zapisuju. Ili, studenti mogu da odgovore na pitanja kasnije, koristeći zabilješke i tekstove
kao referencu. U oba slučaja, studenti mogu da zabilježe brojeve stranica na kojima se
odgovori nalaze u zabilješkama ili knjizi.
12. Priprema za ispit o Treća mogućnost je upotreba pitanja kao testa za vježbu nakon obnavljanja za ispit. To
se radi bez korišćenja zabilješki ili drugih materijala za učenje.
• Zabilježite odgovore.
o Opet, studenti mogu da zabilježe odgovore na papiru, fleš kartama ili audio-trakama.
• Obnovite odgovore periodično.
o Da bi bila zaista efikasna, pitanja za vježbu bi trebalo da se periodično obnavljaju kako bi
se provjerilo pamćenje i poboljšalo razumijevanje.
o Gledajte fleš karte tokom vremena za “odmor” između časova ili dok čekate u redu.
Slušajte trake dok ste u prevozu do škole ili posla.
o Promijenite redosljed.
o Promješajte pitanja tako da se informacije ne uče u nekom određenom redu.
o Ovo obezbjeđuje da zaista učite same informacije, a ne redosljed pitanja i odgovora.
o Ovo takođe pomaže da se pripremite za test na kom su pitanja neobično raspoređena;
predavači ne raspoređuju uvijek pitanja tematski ili po redu po kom su informacija
obrađene na času.
• Vježbajte.
o Potrebno je vremena da biste postali vješti u ovoj strategiji.

352
 o I pisanje pitanja i predviđanje šta može biti pitano na testu zahtjevaju vježbu.
Ove vještine bi trebalo da napreduju kako se studenti izlažu raznovrsnim testovima i kako saznaju
više o predavačevim navikama u pisanju testova.
Nemojte se sneveseliti ako se vaša pitanja ne pojave na testu. Ako ste efikasno koristili strategiju, 1. Pažnja
velika je vjerovatnoća da materijal poznajete dovoljno dobro da odgovorite na drugačija pitanja. i slušanje

12.2.8. Sadržaj testa i procedure

Sljedeće informacije se moraju znati kako bi se napravio efektivan plan za ispitnu pripremu (D. Applegate,
CAL). Različite strategije se moraju koristiti za različite ispitne situacije. Najčešće strepnje obuhvataju:
o Kada i gdje će ispit biti održan?
o Koje teme, poglavlja i tekstovi će biti obuhvaćeni testom?
o Koji procenat pitanja je iz predavanja? Iz tekstova? Iz laboratorijskih vježbi?
o Koje su najvažnije ideje?
o Koje vrste pitanja – esej, prepoznavanje, višestruki izbor, itd. – će biti postavljene?
o Da li se ispit polaže sa knjigom ili bez nje?
o Da li studenti treba da znaju napamet formule, ili su dozvoljene “puškice” sa tabelama?
o Koji pomoćni materijali – sveska za odgovore, digitron, lenjir, itd. – su obavezni ili dozvoljeni?
o Koji nivo detaljnosti predavač očekuje u odgovorima?
o Da li predavač traži tačno ponavljanje memorisanih činjenica ili tumačenje podataka?
o Ko će voditi ispit – predavač ili asistent?
o Ko ocjenjuje ispite – predavač ili asistent?
o Kako će pitanja biti ocjenjivana – puni ili polovični bodovi, ručno ili mašinski?
o Da li predavač oduzima bodove za pravopisne i gramatičke greške?
Postoji više načina da se odgovori na ova pitanja. Sljedeći savjeti su zasnovani, djelimično, na 12. Priprema za ispit
Lunenfeld i Lunenfeld (1992) i Kesselman-Turkel i Peterson (1981).
Proučite silabus.
• Na mnoga od prethodno pomenutih pitanja se može odgovoriti provjerom silabusa. Većina
predavača opisuje ispitne procedure, uključujući tipove pitanja i dozvoljene pomoćne materijale, u
silabusu. Pogledajte raspored kursa; tu navedene teme će se vjerovatno pojaviti na testu. Provjerite
silabus prije susreta sa predavačem; mogu ga odbiti vaša pitanja čiji su odgovori jasno navedeni
u silabusu.
Pitajte predavača.
• Jedan od najboljih načina da razjasnite očekivanja jeste da se konsultujete sa predavačem dosta
prije testa. Bolje je dobiti informacije «na izvoru» nego iz druge ruke. Zatražite razjašnjenje tokom
ili nakon časa, ili još bolje, zakažite susret sa predavačem tokom njegovih konsultacija. Spremite
spisak pitanja koja ćete postaviti na susretu.
• U nekim slučajevima, predavač će vam pružiti informacije samo zato što ste došli da ga vidite. Ali
ako se čini da predavač nije rad da odgovori na pitanja vezana za teme ili ideje na koje se ispit
usredsređuje, ne pritiskajte ga. Isto tako, ako kaže da bi «vi trebalo da znate sve» i nakon vašeg
insistiranja ne nudi više razjašnjenja, provjerite silabus, stare ispite, knjigu ili razgovarajte sa drugim
studentima. Predavači nekad nisu voljni da previše objelodane.
Analizirajte predavačevo ponašanje.
• Ako predavač nudi nedovoljno nagovještaja a nikad ranije niste polagali kod njega test, pokušajte

353
 da analizirate njegovo ponašanje u potrazi za smjernicama. Razmotrite tipove informacija koji su
naglašeni u predavanju, prirodu zadataka i način prezentovanja predavanja. Zapitajte se: Da li se
predavač usredsređuje na detalje? Da li naglašava činjenice ili ideje? Da li bi postavio trik pitanja?
Koji je njegov cilj u nastavi i stav prema testiranju? Da li je podstakao studente da procjenjuju i
1. Pažnja tumače koncepte?
i slušanje Pogledajte stare testove.
• Stari ispiti su vrijedan izvor informacija u vezi s naglašenim temama ili idejama, tipovima postavljenih
pitanja, načinom na koji su pitanja sročena, nivoom detaljnosti koji predavač očekuje u odgovorima i
procedurama ocjenjivanja. Ako primjerci starih testova nisu dostupni, na primjer mogu se rezervisati
u biblioteci, pitajte predavača da li je ta olakšica moguća. Neki predavači će to učiniti, ali samo ako
budu zamoljeni.
Konsultujte se sa drugim studentima.
• Razgovarajte sa studentima koji su ranije pohađali dotični kurs. Ne samo da možda imaju stare
testove, već mogu pružiti uvid u predavačeva očekivanja, glavne ideje i procedure ocjenjivanja.
Trenutne kolege iz razreda mogu imati ideje u vezi s glavnim temama koje treba naučiti.
Koristite udžbenik.
• Većina tekstova nudi pitanja za obnavljanje na kraju svakog poglavlja ili jedinice. Ona bi trebalo
da vam pruže predstavu o tome šta se može naći u pitanjima na testu. Ili pokušajte da pretvorite
naslove poglavlja u pitanja. Provjerite indeks u kome su navedene osobe i pojmovi; što je više
stranica navedeno pod stavkom, to je ona važnija.
Koristite tekstualne radne sveske.
• Studentske radne sveske koje prate tekst su odličan izvor pitanja za obnavljanje materijala datog za
čitanje. Mogu vam pružiti uvid u to koje teme mogu biti obuhvaćene na ispitu i kako mogu izgledati
pitanja.
Sljedeća tabela, zvana planer ispitnih procedura, trebalo bi da se popuni za svaki predmet. Stavite
jednu kopiju na početak sveske za svaki kurs radi lakšeg pristupa. Tabela je modelovana prema Mengelovom
(1992) planeru domaćih zadataka.

12. Priprema za ispit KURS: ____________________

PREDAVAČ: ________________
Ispitne procedure
• Tipovi pitanja ______________________________________ 
• Potrebni pribor ________________________________________ 
• Ispit vodi ________________________________________ 
• Ispit ocjenjuje _____________________________________________ 
• Pravopis / gramatika _____________________________________ 
• Sa knjigom ili bez knjige _____________________________________ 

12.2.9. Priprema materijala i pribora

Sve materijale i pribor potreban za ispit trebalo bi prikupiti dosta unaprijed. Priprema obezbjeđuje
studentu jednu brigu manje i jedan potencijalni izvor panike i anksioznosti manje (D. Applegate, CAL).
Ispitni materijali
U zavisnosti od kursa i predavača, materijali za učenje se mogu koristiti tokom ispita. Uobičajeno je,
na primjer, na testovima iz hemije da se koristi periodični sistem elemenata tokom testa. Neki ispiti se polažu
s knjigom ili iz zabilješki.

354
 Ako su materijali za učenje dozvoljeni, pripremite ih dosta unaprijed. Informacije bi trebalo da budu
dobro organizovane i da im se lako može pristupiti. Ako se može koristiti knjiga ili zabilješke, označite važne
strane spajalicama ili naljepnicama. Tabele sa formulama bi trebalo da budu čitko ispisane i da obuhvate
puna objašnjenja simbola i redosljeda operacija.
1. Pažnja
Imajte na umu da ispitni materijali mogu biti smetnja za završavanje ispita na vrijeme ako nisu dobro
pripremljeni i dobro organizovani. Ne gubite vrijeme tokom testa prevrćući stranice knjige ili pokušavajući da
i slušanje
odgonetnete šta ste napisali na pomoćnom sredstvu. Obratite pažnju na to prije testa.
Ispitni pribor
Ispitni pribor bi trebalo prikupiti i organizovati najkasnije noć uoči testa. Saznajte koji pribor je
dozvoljen ili obavezan na testu. Sljedeći pribor može biti potreban za ispit:
• hemijske olovke koje rade
• zaoštrene grafitne olovke
• olovke u boji
• gumice za brisanje
• digitron koji radi
• baterije za digitron
• lenjir
• uglomjer
• sveske za odgovore
• kartice
• sat
Ako pozajmljujete digitron, budite sigurni da znate gdje se nalaze važni dugmići i da znate kako da
ga koristite.

12. Priprema za ispit

12.2.10. Fizička i mentalna priprema
Ispitna priprema ne obuhvata samo učenje podataka. Student se mora i fizički i mentalno pripremiti
za ispit. Njegovo fizičko i mentalno stanje može drastično da utiče na uspješnost pripremnih aktivnosti. Na
primjer, ne možemo se pripremiti ako ne možemo ostati budni. Fizičko i mentalno stanje mogu duboko da
utiču i na to kako radimo ispit, ma kako da smo se dobro pripremili. Sva priprema ovog svijeta neće ništa
vrijediti ako nekontrolisano kašljemo ili doživimo napad anksioznosti tokom testa.
Opšte smjernice za fizičku i mentalnu pripremu za test date su niže.
 Više informacija o ovim temama nalazi se u odjeljku “Pažnja i koncentracija” i “Ispitna
anksioznost”.
Fizička priprema
• Dobro fizičko zdravlje zahtjeva od nas da redovno jedemo uravnotežene obroke. Izbjegavajte
pretjerane količine brze hrane, kofeina, cigareta i alkohola.
• Adekvatan san je takođe neophodan za dobro zdravlje. Normalno spavanje je važno tokom
pripremanja ispita kao i noć uoči ispita.
• Vježbanje pomaže u očuvanju dobrog zdravlja i oslobađanju napetosti.
• Počnite da liječite bolest čim se pojavi.
• Povedite računa o problemima sa čulima kao što je slab vid.

355
 Mentalna priprema
Učenje u ispitnoj prostoriji često pomaže studentu da se osjeća prijatnije u pogledu testa.
• Kada se brige jave, pokušajte sa relaksacionim tehnikama opisanim u poglavlju “Ispitna
1. Pažnja anskioznost”.
i slušanje • Vizuelno zamislite svaki aspekt učenja i polaganja testa. Zamislite sebe kako polažete ispit i
predajete svoj najbolji rad.
• Ne brinite oko toga šta drugi studenti rade, i nemojte slušati negativne komentare drugih
studenata.
• Upustite se u pozitivan razgovor sa samim sobom.
• Nemojte se u mislima zadržavati na prošlim neuspjesima na testovima; učite iz njih i ostavite ih za
sobom. Usredsredite se na prošle uspjehe umjesto toga.
• Imajte povjerenja u svoj plan pripreme.
• Sakupite i organizujte sav potrebni pribor unaprijed.
• Organizujte se tako da stignete dovoljno vremena prije početka testa.

12.2.11. Ispitna anksioznost

Budite sigurni da znate specifične procedure za ispit. Razvijte plan djelovanja sa raznovrsnim
strategijama, i napravite vremenski raspored za obavljanje svake od aktivnosti. Počnite s učenjem dosta
unaprijed, praveći pauze između obnavljanja i učeći u kratkim fazama. Temeljna priprema je jedna od najjačih
odbrana od anksioznosti.
Koristite relaksacione vježbe kada se brige pojave. Vježbajte i čuvajte dobro zdravlje. Osim ako se ne
mogu razriješiti brzo i lako, izbegavajte stresne situacije ako je to moguće. Učestvujte u rekreacionim aktivnostima
kako biste se oslobodili stresa. Razgovarajte o svojim brigama i strepnjama sa nepristrasnim osobama.
Održavajte stres na nivou kojim se može upravljati. Nešto stresa će vas održati budnim, ali previše
njega će ometati rad.
12. Priprema za ispit
Ispitna anksioznost je razmotrena detaljno u odjeljku “Ispitna anksioznost”.

12.2.12. Bubanje
Bubanje se definiše kao intenzivna priprema za ispit u posljednjem trenutku koja vremenski kratko
traje (D. Applegate, CAL). Bubanje nije isto što i učenje. Riječ “bubanje” ima negativnu konotaciju, i to s
pravom. Ono nije efikasno sredstvo pripreme za ispit. Može biti uspješno za najbolje studente, ali samo na
kratak rok. Za druge studente, bubanje obično samo dovodi do anksiznosti i loših ispitnih rezultata.
Neke od mana bubanja su:
• Bukvalno vam je garantovano da ćete zaboraviti informacije ubrzo nakon ispita, u roku od jednog
ili možda dva dana. Da li je vrijedno potrošiti hiljade dolara na obrazovanje da biste zaboravili ono
što ste učili već narednog dana? Šta ako vam bude potrebno da znate te informacije kasnije, za
neki drugi predmet ili posao?
• Ako je završni ispit iz predmeta sveobuhvatan, odnosno pokriva cjelokupni semestar ili tromjesečje,
student koji je bubao za testove na polovini semestra moraće ponovo da uči podatke sa početka
kursa zato što je većinu zaboravio. To baš i nije efikasno upotrebljeno vrijeme.
• Informacije pređene tokom bubanja pohranjuju se samo u kratkoročnom pamćenju. Lako se gube
iz kratkoročnog pamćenja tokom stresnih situacija. To je upravo “blokada” koja se dešava nekim
studentima dok polažu test.

356
 • Bubanje je vrlo stresno. Upravo u tom periodu studenti uviđaju koliko moraju da nauče a koliko
malo vremena za to imaju. Bubanje značajno doprinosi ispitnoj anksioznosti.
• Bubanje obično obuhvata sjedenje nad materijalom više sati zaredom. Nažalost, naša pažnja i
koncentracija drastično opadaju nakon samo 20-30 minuta! Informacije pređene nakon tog perioda 1. Pažnja
vjerovatno neće biti upamćene.
i slušanje
Uprkos manama bubanja, većina studenata je prinuđena da tome pribjegne u nekom trenutku. Ako
dođete u situaciju koja zahtjeva bubanje, koristite niže opisane strategije kako biste prebrodili krizu . Potom
napravite planove kako da izbjegnete da vam se to ponovi.
• Procjenite situaciju.
o Odvojite nekoliko minuta da razmotrite koji zadaci moraju biti obavljeni tokom ispitne
pripreme. Da li su zabilješke sređene? Koliko se tekstova mora pročitati? Da li je realno
da svi zadaci budu obavljeni na vrijeme? Ako nije, podijelite zadatke prema prioritetnosti.
Na primjer, ako će biti samo par pitanja iz tekstova na posljednjem testu, zar ne bi samo
pregledanje poglavlja bilo dovoljno?
• Razmotrite tip testa.
o Saznajte koji tip pitanja će biti postavljen na testu. Odaberite jednu ili dve vremenski
efikasne strategije za pripremanje za taj tip testa. Na primjer, smišljanje pitanja za vježbu
za test sa višestrukim izborom nije efikasno ako imate samo nekoliko dana ili sati da se
pripremite. Ali pregledanje poglavlja, fokusiranje na ključne termine i pojmove, bilo bi
efektivno i efikasno.
• Odredite glavne ideje.
o Odredite glavne ideje obuhvaćene predavanjima i tekstovima. Da biste to učinili, pogledajte
ciljeve kursa i teme navedene u silabusu i rasporedu kursa. Pogledajte glavne tačke
navedene na svakom od časova, ili proučite naslove odjeljaka u udžbeniku. Pokušajte na
navedete glavnu temu časa i predavačevu svrhu zbog koje je to ispredavao. Na primjer,
“Istorija američkog poslovanja – da bi se pokazao odnos između istorije američkog poslovnog
sektora i opšte američke istorije” (Kesselman-Turkel and Peterson, 1981, str. 6).
• Sažmite informacije.
o Sažmite zabilješke sa predavanja i tekstove na samu suštinu, koristeći glavne ideje
12. Priprema za ispit
izdvojene u prethodnom koraku kao smjernice. Skraćivanje informacija na jednu ili dve
strane materijala pomaže vam da usredsredite energiju.
• Razvijte pomagala za pamćenje.
o Razvijte metode za pamćenje informacija. Isprobajte vizuelne asocijacije ili mnemonička
sredstva. Ako test obuhvata eseje, usredsredite se na to da zapamtite kako su informacije
međusobno povezane. Ako je test objektivniji, usredsredite se na to da zapamtite činjenice
i posebne detalje. Često vježbajte šeme pamćenja. Pokušajte da koristite i druga čula
pored vida.
• Brinite se o zdravlju.
o Oduprite se iskušenju da učite do duboko u noć i da koristite stimulanse kao što je kofein.
Normalno se naspavajte noć ili dve prije testa. Ako ne možete da ostanete budni tokom
testa, bubanje vam ništa neće značiti.
• Prihvatite situaciju.
o Ako ostavite pripremu ispita za koji dan pred test, prihvatite situaciju takvu kakva jeste.
Nemojte se boriti protiv nje. I mada može biti teško, nemojte se prepustiti anksioznosti.
Ništa sada ne možete da izmijenite, te stoga prionite na posao i uradite što je više
pripreme moguće. Pokušajte da se usredsredite na zadatak pred vama. Ostanite što je
moguće opušteniji budući da napetost blokira mehanizma prisjećanja.

357
 12.3. Strategije vezane za uticaj koji ima tip testa
Tip pitanja na ispitu je možda najuticajniji faktor u razvijanju plana pripreme testa.

1. Pažnja
i slušanje 12.3.1. Subjektivni testovi
Subjektivni testovi obuhvataju esej, kratak odgovor, riječnik i testove koji se rade kod kuće. Neki
studenti postaju vrlo anksiozni zbog ovih ispita jer smatraju da im vještine pisanja nisu na nivou. Niže opisane
strategije mogu umanjiti dio te anksioznosti bolje pripremajući studente za subjektivna pitanja.
Predvidite pitanja
Studenti koji pokušaju da predvide esejska pitanja prije testa bolje na njemu prođu zato što su već
pripremili materijal i organizovali ga na efikasan način. Manje je vjerovatno da će biti uhvaćeni nespremni na
ispitu. Svako pitanje za vježbu bi trebalo da naglasi glavne ideje vezane za neku temu, i trebalo bi da pruži
priliku da se uključe i činjenice i detalji koji podržavaju tu ideju. Obrazujte dovoljno široka pitanja da obuhvatite
mnoge alternative.
Sljedeći izvori mogu se koristiti za smišljanje pitanja za vježbu: zabilješke sa predavanja, stari
testovi, naslovi odjeljaka u udžbeniku, ciljevi i svrhe navedeni u silabusu, članovi studijske grupe, pitanja za
obnavljanje iz udžbenika i pitanja za obnavljanje iz studentskih radnih svesaka koje prate tekst.
Ako ne ugledate pitanja koja ste predvidjeli na testu, ne očajavajte. Velika je vjerovatnoća da se materijal
koji ste pripremili može preraditi i reorganizovati tako da odgovori na pitanja iz testa. Sjetite se da je predviđanje
pitanja vještina koja se stiče s vježbom; bićete sve bolji što više saznajete o predavaču i testiranju uopšte.
Organizujte ideje
Prosto odgovaranje na pitanja koja ste predvidjeli nije dovoljno. Ideje moraju biti organizovane u
koherentnu strukturu. Ako to uradite tokom pripreme za ispit, pomoći ćete bilježenje informacija u pamćenje
kao i njihovo prizivanje tokom testa. Ovo takođe štedi vrijeme utrošeno na organizovanje ideja tokom ispita.
Odabir organizacionog metoda zavisi od prirode informacija i ličnih sklonosti u učenju. Isprobajte kratke
preglede ili vizuelna pomagala, na primjer. Odgovore ne treba, i možda ne bi trebalo, ispisivati u punim rečenicama.
Umjesto toga, koristite ključne riječi i ključne izraze da smanjite količinu informacija koje treba upamtiti.
Svaki dio organizacione strukture trebalo bi da pokriva jednu glavnu ideju; oni će sačiniti pojedinačne
12. Priprema za ispit pasuse u vašem odgovoru na ispitu. Uredite ideje numerički, tematski ili prema redosljedu. Razmislite o prelazima
između važnijih ideja. Postarajte se da obuhvatite sve važnije ideje naglašene u predavanjima i tekstovima.
Vodiči za učenje za subjektivne testove su najefikasniji kada su napisani u tematskom obliku.
Periodična obnavljanja odgovora
Periodično obnovite odgovore napisane za pitanja za vježbu. Govorenje naglas dok čitate odgovore
pomaže vam da očuvate pažnju i pohranite više podataka u pamćenje. Zabilježite odgovore na audio-kasete i
periodično ih preslušavajte.
Memorijske tehnike
Memorijske strategije koje naglašavaju odnose između važnijih ideja preporučuju se za pripremu
subjektivnih testova. Isprobajte strategije ponavljanja, asociranja i retencije.
Studijske grupe
Studijske grupe se mogu koristiti za predviđanje pitanja i odgovaranje na njih, za organizovanje
podataka, za čitanje tekstova, za razmjenu bilježaka, za procjenjivanje razumijevanja informacija i za
razmjenu memorijskih strategija.
Vještine pisanja
Ako imate problema sa pisanjem, predavač može dopustiti upotrebu pisara za test ili vam može
dozvoliti da sastavite odgovore na njegovom računaru. Opet, dogovorite se oko toga prije ispitnog dana. U
suprotnom, vježbajte organizovanje i pisanje odgovora na pitanja za vježbu.

358
Pripremite se fizički i mentalno
Subjektivna pitanja zahtjevaju bistar um više nego objektivni testovi. Stoga bi dio vaše pripreme trebalo
da obuhvati adekvatan san, dobru ishranu i vježbanje. Izbegavajte pretjerane količine kofeina, neprospavane
noći i stresne situacije. Vježbajte kako biste se oslobodili anksioznosti ili koristite relaksacione tehnike. 1. Pažnja
i slušanje

12.3.2. Objektivni testovi

Objektivni testovi obuhvataju pitanja višestrukog izbora, povezivanja i popunjavanja. Uglavnom su
usredsređeni više na posebne činjenice nego na opšte ideje i pojmove.

Predvidite pitanja
Studenti koji pokušaju da predvide objektivna pitanja prije testa uglavnom ga urade bolje zato što su
već pripremili materijal i organizovali ga na efikasan način. Manje je vjerovatno da će biti uhvaćeni nespremni
tokom ispita. Subjektivna pitanja za vježbu bi trebalo da naglase posebne detalje i odnose među njima.
Sljedeći izvori se mogu koristiti za smišljanje pitanja za vježbu: bilješke sa predavanja, stari
testovi, naslovi i izdvojeni tekst koji služe kao vizuelna pomagala u knjizi, članovi studijske grupe, pitanja za
obnavljanje u udžbeniku i pitanja za obnavljanje u studentskih radnim sveskama koje prate tekst.
Ako ne ugledate pitanja koja ste predvidjeli na testu, ne očajavajte. Velika je vjerovatnoća da materijal koji
ste pripremili može da pruži nagovještaje za eliminisanje nevjerodostojnije odgovore i odabiranje tačnih
odgovora. Sjetite se da je predviđanje pitanja vještina koja se stiče s vježbom; bićete sve bolji što više
saznajete o predavaču i testiranju uopšte.
Organizujte informacije
Organizovanje informacija pri pripremi za objektivne testove pomaže u bilježenju podataka u
pamćenje, njihovom prizivanju tokom testa i pomaže studentima da naprave razliku između tačnih i netačnih
izbora u objektivnim pitanjima.
Odabir organizacionog metoda zavisi od prirode informacija i ličnih sklonosti u učenju. Matrice, fleš
karte i vizuelna pomagala su dobar izbor za objektivne testove. Vodiči za učenje su najefikasniji kada su napisani
12. Priprema za ispit
u kategorijskom obliku. Koncentrišite se na ljude, datume, događaje, spiskove i ključne riječi u definicijama.
Periodična obnavljanja odgovora
Periodično obnovite odgovore napisane za pitanja za vježbu. Govorenje naglas dok čitate odgovore
pomaže vam da očuvate pažnju i pohranite više podataka u pamćenje. Zabilježite odgovore na audio-kasete i
periodično ih preslušavajte.
Memorijske tehnike
Memorijske strategije koje naglašavaju spiskove, definicije i detalje se preporučuju za pripremu
subjektivnih testova. Isprobajte vizuelno asociranje, vizuelnu elaboraciju, grupisanje, rimovanje i mnemonička
sredstva.
Studijske grupe
Studijske grupe se mogu koristiti za predviđanje pitanja i odgovaranje na njih, za organizovanje
podataka, za čitanje tekstova, za razmenu bilježaka, za procjenjivanje razumijevanja informacija i za razmjenu
memorijskih strategija.
Pripremite se fizički i mentalno
Objektivni testovi zahtjevaju od vas da jasno razaznajete i poznajete različite podatke kao što su
činjenice i brojevi. Stoga bi dio vaše pripreme trebalo da obuhvati adekvatan san, dobru ishranu i vježbanje.
Izbegavajte pretjerane količine kofeina, neprospavane noći i stresne situacije. Vježbajte kako biste se
oslobodili anksioznosti ili koristite relaksacione tehnike.

359
 12.3.3. Standardizovani testovi
Postoje dve glavne strategije za pripremu standardizovanih testova.
Upotreba vodiča za učenje
1. Pažnja Profesionalno napisani vodiči za učenje mogu se kupiti za pripremu većine standardizovanih
i slušanje testova, uključujući ACT, SAT, GRE, GMAT i LMAT. Tipično, ovi vodiči za učenje obuhvataju opšte strategije
za polaganje standardizovanih testova kao i strategija za specifičan sadržaj za matematiku, čitanje i druge
dijelove testova. Oni vam pomažu da saznate šta da očekujete na testovima. Takođe vam pružaju uzorke
pitanja u većini slučajeva.
Vježba
Neke vježbe može da odradi student. Pitanja iz razumijevanje pročitanog, na primjer, mogu se smisliti i bez
vodiča za učenja.
 Ova procedura je objašnjena i dati su primjeri za nju u odjeljku “Razumijevanje pročitanog”.

12.3.4. Testovi koji se polažu s knjigom i numerički zadaci

Numerički zadaci
Numerički zadaci se najčešće pojavljuju na testovima iz prirodnih nauka, statistike, matematike
i na nekim poslovnim kursevima. Oni zahtijevaju od studenta da poznaje specijalne simbole, formule za
rješavanje zadataka i tačan redosljed koraka za rješavanje problema.
Pitanja za vježbu
Jedan od najboljih načina za pripremanje za numeričke zadatke jeste vježbati rješavanje primjera
pitanja. Saznajte koji tipovi zadataka će se pojaviti na ispitu. Zatim pogledajte stare testove i studentske radne
sveske i potražite u njima te tipove pitanja. Proučite primjere zadataka u udžbeniku, i uradite dodatne zadatke
koji nisu pokriveni u domaćim zadacima. Promijenite brojeve date u domaćim zadacima i ponovo ih uradite.
Zadaci u udžbeniku i/ili radnoj svesci naročito su korisni zato što su često dati i odgovori, tako da znate da
li ste tačno riješili zadatak. Ako odgovori za zadatke nisu dostupni, zamolite tutora ili predavača da provjere
kako ste uradili. Vježbajte pravljenje i tumačenje grafikona i drugih vizuelnih pomagala takođe.
12. Priprema za ispit
Obnavljanje proceduralnih koraka
Obnovite korake potrebne za rješavanje različitih zadataka, i budite sigurni da razumijete kako svaki
od koraka funkcioniše. Ponekad je korisno da izlistate korake za rješavanje svakog tipa zadatka, zabilježite
korake na papir ili audio kasete, obnovite korake i potom vježbajte primjere zadataka. Koristite mnemonička
sredstva i pokušajte da odredite ključnu riječ u svakom od koraka koja može poslužiti kao podsjetnik za
pamćenje. Koristite grafikone i druga vizuelna sredstva da zapamtite pravilan redosljed koraka.
Obnavljanje simbola, formula i jednačina
Studenti bi trebalo da jasno razumiju simbole korišćene u formulama i jednačinama. Zabilježite
simbole i formule na fleš kartice ili na spiskove za lakše obnavljanje.
Memorijske strategije
Tri elementa koja se moraju zapamtiti za većinu numeričkih zadataka su koraci za rješavanje
problema, formule koje treba koristiti i simboli u formulama. Slijed koraka se najbolje pamti pomoću strategija
kao što su mnemonička sredstva, peg words i ulančavanje. Formule se mogu zabilježiti i kasnije pronaći u
pamćenju pomoću strategija rimovanja ili grupisanja. Asocijacijske strategije su korisne u pamćenju simbola
i njihovih značenja.
Tabele sa formulama
Ako su tabele sa formulama dozvoljene na ispitu, pripremite ih unaprijed. Postarajte se da podaci
budu organizovani, čitljivi i laki za pronalaženje. Uključite i značenje simbola u formulama pored samih formula.

360
Studijske grupe
Studijske grupe su korisne za vježbanje zadataka, obnavljanje postupaka i formula i razmjenu
memorijskih strategija.
Upoznajte digitron 1. Pažnja
Ako su digitroni dozvoljeni na testu, upoznajte se sa dostupnim dugmićima i gdje se nalaze, redom
i slušanje
postupaka za unošenje podataka, prikazima naučnih oznaka i dugmićima za specijalne funkcije. Ovo naročito
važi za pozajmljene digitrone. Ponesite dodatnu bateriju i naučite kako da je promijenite ako bude potrebno.
Brinite o mentalnom i fizičkom zdravlju
Pokušajte da izbegnete negativna osjećanja prema numeričkim zadacima i da blokirate loša
iskustva iz prošlosti. Uspješno vježbanje bi trebalo da vam podigne samopouzdanje i unaprijedi mentalne
stavove. Dobro se odmorite i jedite prije testa.
Testovi koji se polažu s knjigom
Mada se knjige i/ili bilješke mogu koristiti za odgovaranje na pitanja, testovi s dozvoljenim
korišćenjem knjige zahtjevaju pripremu. Naime, upravo priprema može biti činilac koji razdvaja studente koji
završe na vrijeme i one koji to ne uspiju, ili studente koji dobro urade test od onih koji ga urade loše. Priroda
pripreme, međutim, razlikovaće se za objektivne i subjektivne testove.
Organizujte informacije
Najbolji način da se pripremite za testove s dozvoljenom knjigom jeste da organizujete informacije
tako da ih lako možete naći. Što se udžbenika tiče, označite važne strane spajalicama ili naljepnicama.
Naučite kako da koristite indeks da biste pronašli informacije. Što se tiče bilješki, logički ih organizujte prema
temi ili vremenskom nizu i potom numerišite strane. Napravite personalizovani indeks, sve sa brojevima
strana za različite teme, za zabilješke. Uredite informacije u svesku sa prstenovima radi lakšeg pristupa,
uključujući i materijal podjeljen na času i druge materijale kao i bijleške. Označite važne strane spajalicama
ili naljepnicama.
Napravite tabelarne rezimee
Sažmite ispitne podatke na glavne ideje i propratne detalje, organizujte ih logički i zabilježite
u rezimee u oblik tabele. Zaljepite ove tabele u knjigu ili svesku. Ovo je naročito korisno za testove sa
formulama, datumima i imenima osoba. 12. Priprema za ispit
Razvijte odgovarajuć stav
Odolite iskušenju da se “luftirate” tokom pripreme za testove s korišćenjem knjige. Neki studenti misle
da su, zato što mogu da se koriste knjige ili bilješke za odgovaranje na pitanja, testovi s knjigom lakši od onih
bez knjige. Nije uvijek tako. Predavači često očekuju da vide više detalja i više tumačenja pojmova na ovom tipu
ispita. Može biti i više pitanja za odgovaranje. Shvatite testove s dozvoljenim korišćenjem knjige ozbiljno.

361
1. Pažnja
i slušanje

12. Priprema za ispit

362
 1. Pažnja
i slušanje

13.Strategije za
polaganje ispita

363
1. Pažnja
i slušanje

364
13.1. Uvodne informacije o polaganju ispita

Testiranje je vjerovatno glavno sredstvo evaluiranja studentske uspješnosti u školi. Ono preovladava
i u drugim vidovima našeg života: polaganje za vozačku dozvolu, prijavljivanje za posao ili dobijanje sertifikata
za neku vještinu.
Testiranje je i jedan od glavnih uzroka stresa među studentima. Jedan od razloga za to je i netačno 1. Pažnja
shvatanje onoga što treba očekivati na testu i kako se pripremiti za ispit. Pored toga, mnogi testovi su daleko i slušanje
od savršenih i ne daju uvijek tačnu ocjenu studentske sposobnosti. Uprkos tome, ispiti će vjerovatno i nadalje
biti glavni metod studentske evaluacije zato što su relativno efikasne i objektivne mjere studentske uspješnosti
(Chickering i Schlossberg, 1995).
“Testovi mogu biti značajne prilike za učenje. Daju nam rokove i kontekste za asimilovanje i
integrisanje prethodnog znanja. Pažljivo proučavanje rezultata pruža nam informacije o propustima i
zabunama koje mogu usmjeriti dalje učenje. Tako da je naš suštinski zaključak o testovima da ih treba koristiti
kao prilike za učenje, za konsolidovanje prethodne pripreme, za utvrđivanje svrha kada su rezultati dostupni”
(Chickering i Schlossberg, 1995, str. 183).
Testovi se mogu ocjenjivati na jedan od dva načina (Chickering and Schlossberg, 1995, str. 183-
184). Većina studenata je upoznata s rezultatima zasnovanim na tome koliko dobro su ispunjeni zahtjevi
eksplicitnih kriterijuma. U tom slučaju, naš rezultat nema nikakve veze sa time kako dobro su drugi studenti
uradili test. Za razliku od toga, naš rezultat je zasnovan na ispunjenju minimuma zahtjeva koje je postavio
ocjenjivač. Ocjenivač će u odgovorima na testu tražiti određene informacije, i možda način na koji su
informacije organizovane; rezultat je zasnovan na tome koliko informacija je student unio u svoj odgovor.
Primjer ovog tipa ocjenjivanja je test za vozačku dozvolu. Drugi pristup je zasnovan na normama, u kojima
rezultat zavisi od toga kako su drugi studenti uradili ispit. Standardizovani testovi se obično ocjenjuju na ovoj
osnovi. Rezultati ispita ocjenjeni “prema krivi” takođe spadaju u ovu kategoriju.
Svrhe strategija za polaganje ispita
Primarna svrha strategija za polaganje ispita je da poboljšaju studentsku uspješnost na ispitima.
Druga, ali sa njom povezana, svrha jeste da umanje ispitnu anksioznost. Ako se oba ova cilja dostignu,
trebalo bi da uslijede bolji ispitni rezultati.
“Kada polažete ispit – bilo koji ispit – zapravo se testiraju dva elementa: koliko znate o temi i koliko
znate o polaganju ispita” (Kessleman-Turkel i Peterson, 1981, str. v). Strategije za polaganje ispita se bave
ovim drugim.
Prednosti strategija za polaganje ispita
Strategije za polaganje ispita imaju sljedeće prednosti:
13. Strategije za
• Poboljšavaju rezultate na ispitima polaganje ispita
• Osnažuju studentsko samopouzdanje po pitanju ispita
• Smanjuju ispitnu anksioznost

365
 13.2. Specifične strategije za polaganje ispita
Predispitne strategije koje poboljšavaju uspješnost na ispitima su razmotrene u okviru odjeljaka
“Prije ispita” i “U ispitnoj prostoriji”. Odjeljak o opštim strategijama opisuje strategije za polaganje ispita koje
se mogu primijeniti na bilo koji tip ispita. Preostale strategije bave se specifičnim zahtjevima određenih tipova
1. Pažnja ispita. Odjeljak “Poslije ispita” pokriva postispitnu evaluaciju rada. Mnoge od informacija o strategijama su
iz Kesselman-Turkel i Peterson (1981). Ostale reference su Chickering i Schollberg (1995) i Lunenfeld i
i slušanje Lunenfeld (1992).

13.2.1. Prije ispita

Budući da studentovi postupci i stavovi prije ispita mogu uvelikoj mjeri da utiču na ono što će
uraditi na ispitu, prikladno bi bilo napisati nekoliko riječi o predispitnim strategijama. Neke od ovih ideja su
predstavljene u odjeljcima “Ispitna anksioznost” i “Priprema za ispit”; pogledajte njih za više detalja. Savjeti
su dovoljno važni da budu još jednom rezimirani.
Priprema
Temeljna priprema je ključna za uspješno polaganje ispita. Razvijte raspored za pripremu ispita
i držite ga se. Rasporedite vrijeme za čitačke zadatke, prepisivanje i preuređivanje bilješki, obnavljanje
materijala iz bilješki, obnavljanje tekstova, pripremanje organizacionih pomagala i drugih materijala za učenje,
sastanke sa drugim studentima ili sa predavačem, pregledanje starih ispita i vježbanje domaćih zadataka.
Još jedan važan aspekt pripreme je znati šta očekivati na ispitu. Saznajte iz silabusa ili od predavača sljedeće:
kada i gdje je ispit, koja poglavlja ili teme će biti obuhvaćene, koji tipovi pitanja će biti zadati, šta predavač
traži u odgovorima, da li je dozvoljeno korišćenje knjige ili ne, koji pribor je potreban, ko će voditi ispit, ko će
ocjenjivati ispit i kako će ispit biti ocjenjivan.
Učenje u ispitnoj prostoriji
Radite u ispitnoj prostoriji kako biste se navikli na okruženje, naročito ako ispitna prostorija nije
uobičajena učionica ili laboratorija. Posjetite ispitnu prostoriju često kako biste tu obnavljali za ispit ili uradili
domaće zadatke.
Pronađite sto u prostoriji za kojim hoćete da sjedite tokom testa. Odaberite mjesto daleko od
izvora ometanja poput zidnih postera ili mapa, prolaza između redova, vrata i prozora. Mjesto bi trebalo da
bude u dobro osvjetljenom i dobro provjetrenom dijelu prostorije. Dođite dovoljno rano na test da možete da
zauzmete to mjesto.
13. Strategije za
Kako biste obezbijedili udobnost tokom testa, uočite kakva je temperatura u prostoriji i obucite se u
polaganje ispita skladu s tim. Provjerite da li postoji sat u prostoriji; ako ne postoji, isplanirajte da ponesete ručni časovnik na test.
Pripremite se mentalno
Ojačajte samopouzdanje razmišljajući o prethodnim uspjesima na ispitima i o vašoj predispitnoj
pripremi. Izbegavajte da se brinete oko toga šta drugi studenti rade.
Zamislite sebe u ispitnoj situaciji. Zamislite da ste smireni, spokojni i pribrani. Zamislite se kako
prelazite pogledom preko testa, znate sve odgovore i predajete rad koji će dobiti prelaznu ocjenu.
Koristite relaksacione tehnike kako biste ugušili osećaj anskioznosti. Izbegavajte deprimirajuće ili
situacije koje bi vas mogle razbjesniti prije testa. Podignite raspoloženje slušajući svoju omiljenu muziku.
Prikupite sav neophodni pribor
Sakupite i uredite sav pribor koji će vam trebati noć pred ispit. To obuhvata hemijske, zarezane
grafitne olovke, gumicu, papir ili svesku za odgovore, digitron, lenjir, studentsku identifikacionu karticu i sat.
Organizujte bilješke ili spiskove formula ako se ti materijali mogu koristiti tokom testa.

366
13.2.2. U ispitnoj prostoriji
Neki studenti postanu nervozni u ispitnoj prostoriji, čekajući da se ispiti podijele. To je trenutak
kada će se dobri studenti hvaliti svojom pripremljenošću a loši studenti žaliti zbog predstojećeg neuspjeha.
Vremenska organizovanost i mentalna priprema je suštinska u ovoj fazi. Opet, pogledajte poglavlja “Ispitna 1. Pažnja
anksioznost” i “Prpirema za ispit” za više informacija.
i slušanje
Stignite na vrijeme
Stignite u ispitnu prostoriju dovoljno rano da sjednete tamo gdje želite i da se opustite. Ali nemojte
stići toliko rano da imate vremena da se unervozite.
Ako je ispit rano ujutru ili imate problema sa buđenjem, organizujte se tako da sigurno stignete
na ispit na vrijeme. Navijte dva budilnika, a pritom nek drugi bude podešen tako da počne da zvoni ubrzo
nakon prvog. Upotrijebite jedan na baterije ili navijanje u slučaju da nestane struje. Zamolite prijatelje ili člana
porodice da vas pozovu da provjere da li ste ustali.
Ako idete prevozom na ispit, isplanirajte da stignete u ispitnu prostoriju jedan sat prije početka
ispita. Tako ćete ako budete imali problema sa autom, imati dovoljno vremena da upotrijebite alternativan
plan (autobus, taksi, bicikl, prijateljev auto) da stignete na test.
Pripremite se mentalno
Ne opirite se testu, čak i ako vjerujete da su testovi beskorisni i nepotrebni. Umjesto toga, ojačajte
samopouzdanje podsjećajući se na svoju efikasnu pripremu i prošle uspjehe. Koristite relaksacione tehnike
da ublažite nervozu. Koncentrišite se i blokirajte sve ometače. Ne obraćajte pažnju na druge dok iznose svoje
strepnje ili se hvale svojim znanjem. Slušajte muziku preko slušalica ako je potrebno.
Pregledajte na brzinu svoj vodič za učenje poslednji put. Obnovite svoj plan za popunjavanje testa:
pročitajte upustva, pročitajte sva pitanja, odgovorite na ona koja znate, poradite na onima za koja ste manje
sigurni, provjerite. Isplanirajte da iskoristite sve vrijeme koje imate na raspolaganju. Zamislite sebe kako
izlazite iz prostorije na kraju ispita nakon što ste predali svoj najbolji rad.

13.2.3. Opšte strategije

Sedam strategija razmotrenih u ovom odjeljku mogu se koristiti za većinu testualnih tipova za
gotovo svaki predmet. Uređene su prema redosljedu prema kom bi trebalo da se koriste pri polaganju testa.
Ove strategije bi trebalo da postanu dio plana za polaganje ispita svakog studenta.
13. Strategije za
polaganje ispita
Nabacivanje informacija
Nabacivanje informacija se odnosi na brzo zapisivanje svih podataka za koje nam se čini da
ćemo ih zaboraviti ili pobrkati dok popunjavamo test. Ako se plašite da ćete zaboraviti ili pobrkati imena,
datume, formule, statistike itd., nabacajte te podatke na pozadinu testa čim ga dobijete. Korisno je nabaciti
i mnemonička sredstva, organizaciona pomagala i druge memorijske alatke što je prije moguće. Konsultujte
«nabacane» informacije pri odgovaranju na pitanja.

Pročitajte uputstva
Vrlo pažljivo pročitajte uputstva za sve dijelove testa. Obratite posebnu pažnju na riječi poput «i»,
«ili», «treba da», «može» i «najbolje». Na primjer, da li treba «odgovoriti na pitanja A i B» ili «odgovoriti na
pitanja A ili B»? Da li treba «zaokružiti najbolji odgovor» ili «zaokružiti tačan odgovor»? Uočite na koja pitanja
treba odgovoriti, da li se odgovori mogu upotrijebiti više od jedanput ili da li postoji više od jednog odgovora
na svako pitanje.
Razbijte složena pitanja i rečenice na manje dijelove. Označite nezgodna uputstva tako što ćete ih
zaokružiti ili podvući kako ne biste zaboravili da ih se pažljivo držite. Na primjer, da li odgovore treba upisati na
praznom prostoru ili zaokružti ih? Da li odgovore na pitanja sa višestrukim izborom treba napisati velikim ili malim
slovima? Neki predavači su sitničavi i oduzeće poene ako odgovori nisu na za njih određenom mjestu.

367
 Primjetite kako će pitanja biti ocjenjivana. Najčešće će se samo tačno odgovorena pitanja uzeti
pri računanju rezultata. Ali neki testovi, kao što su standardizovani testovi, kažnjavaju studenta za netačne
odgovore i rezultati se računaju oduzimajući broj pogrešnih od broja tačnih odgovora. Treba obratiti pažnju i
na to da li se daju polovični poeni/krediti/ocjene.
1. Pažnja
Koristite sav propratni materijal naveden u uputstvima: bilješke, prazan papir, digitron, itd. Ne budite
i slušanje arogantni i ne pokušavajte da obavite čak i proste matematičke račune u glavi; na taj način se prave «glupe
greške».

Pregledajte test
Nakon što ste pročitali uputstva, brzo pregledajte cjelokupni test. Obratite pažnju na tipove pitanja:
esej, tačno-netačno, povezivanje, itd. Posebno obratite pažnju na broj pitanja i količinu informacija potrebnu
da se odgovori na svako od njih. Pogledajte koliko bodova nosi svaki odjeljak ili pitanje. Brzo kategorizujte
odjeljke kao lake ili teške, i zapišite napomenu na marginama pored svakog odjeljka.
Prosudite da li je ispit «test brzine» ili «test tačnosti». Testovi brzine su testovi koje će samo najbolji
studenti moći da završe na vrijeme. Većina standardizovanih testova (npr. ACT, SAT, GRE) su testovi brzine.
Testovi tačnosti su testovi za koje bi prosječni studenti trebalo da imaju dovoljno vremena da završe. Većina
ispita na koje se nailazi u školi su testovi tačnosti, na kojima se studentima ocjenjuju sadržaj i organizacija.

Razvijte plan
Sljedeći korak obuhvata brzo razvijanje plana za rađenje ispita. Rasporedite vrijeme za završavanje
svakog od odjeljaka ili pitanja, i držite se tog rasporeda. Kod testova brzine, ostavite isti vremenski period za
svaki odjeljak ili pitanje. Za testove tačnosti, provedite više vremena na pitanjima koja donose najviše poena.
Ostavite pitanja koja odnose puno vremena ili donose malo bodova za kraj.
Počnite sa lakim pitanjima, sa materijalom koji najbolje znate, ili tipom pitanja (esej, tačno-netačno,
višestruki izbor, itd.) u čijem rješavanju ste najbolji. Međutim, ako počnete sa pitanjima o kojima najviše znate,
pazite da ne pretjerate i ne provedete previše vremena na njima.
Isplanirajte da date više informacija u odgovorima na pitanja koja nose više poena nego u
odgovorima na pitanja sa manje poena. Rasporedite vrijeme za provjeravanje odgovora ili popunjavanje
izostavljenog. Stalno provjeravajte sat, nakon svakog odjeljka ili svake strane, na primjer, kako biste bili
sigurni da ste u okvirima rasporeda. Isplanirajte da iskoristite sve dozvoljeno vrijeme za ispit; besmisleno je
protrčati kroz test.
13. Strategije za
polaganje ispita
Pročitajte pitanja pažljivo
Ne preskačite jednostavna pitanja i odgovore, zato što vam mogu pružiti nagovještaje ka onome
što predavač očekuje i kako bi odgovori trebalo da budu ocjenjeni ili organizovani. Razbijte složena pitanja na
zgodnije dijelove i potom radite na svakom od dijelova pojedinačno. Numerišite svaki dio kako biste sigurno
odgovorili na sve njih. Zamolite predavača da vam protumači ili preformuliše pitanje ako ga ne razumijete.
Nemojte previše tumačiti pitanja ili tražiti skrivena značenja.

Pravite osnovane pretpostavke

Ako ne znate odmah odgovor na neko pitanje, zaokružite ga i vratite mu se kasnije nakon što ste
prošli jednom kroz cijeli test. Ako se mučite nad nečim što ne znate, gubite dragocjeno vrijeme. Međutim,
izbegavajte čitanje pitanja iznova i iznova se i na tome gubi vrijeme.
Kada odgovor nije jasan, potražite nagovještaje u pitanjima i ponuđenim odgovorima (kod višestrukih
izbora ili povezivanja). Nagoveštaji obuhvataju gramatiku (samo tačni odgovor je gramatički pravilan), glagolsko
vrijeme (prošla, sadašnja i buduća vremena bi trebalo da se poklapaju u pitanju i odgovoru), vrstu riječi (imenica
nasuprot glagolu) i jedninu nasuprot množini (trebalo bi da se poklapaju u pitanju i odgovoru). Zamijenite teške
ili nepoznate riječi u pitanjima ili odgovorima jednostavnim riječima. Koristite kontekstualne nagovještaje ili svoje
poznavanje elemenata riječi da dešifrujete riječi. Potražite sadržajne nagovještaje u drugim pitanjima u testu.

368
 Ako dva odgovora djeluju tačno, a uputstva ukazuju da postoji samo jedan ispravan odgovor za
svako od pitanja, odaberite najočigledniji odgovor. Ako nijedan odgovor ne djeluje sasvim ispravno, odaberite
onaj najpribližniji. Ako ništa drugo ne pomogne, nagađajte odgovor. Nagađanje se isplati ako se netačni
odgovori ne kažnjavaju ili se daju polovični poeni.
1. Pažnja
Pazite se grešaka iz nehata
i slušanje
Ponovo pročitajte uputstva kako biste bili sigurni da ste popunili svaki od odjeljaka testa ispravno.
Potom ponovo pročitajte pitanja da biste bili sigurni da ste ih ispravno pročitali i razumjeli šta se u njima traži.
Dvaput provjerite svoje odgovore nakon što ste završili test i pritisak je opao. Ponovo pročitajte
odgovore kako biste biili sigurni da ste napisali ono što ste namjeravali da napišete i da ste odgovorili na sve
dijelove pitanja.
Postarajte se da svi brojevi (naročito “2” i “5”, “4” i “9”) i slova (naročito “a” i “d”, “t” i “f”) budu jasno
čitljivi. Dvaput provjerite sve matematičke proračune, koristeći drugačiji metod ako je moguće. Uvijek koristite
digitron ako je dozvoljeno.
Budite sigurni da su svi odgovori na pravom mjestu. Postarajte se da sva pitanja imaju odgovor, čak
i ako je u pitanju samo nagađanje (osim ako se pogrešni odgovori kažnjavaju).

13.2.4. Ispitni eseji

Ispitni eseji su uobičajeni na kolečkim kursevima, naročito u društvenim naukama. Oni omogućavaju
predavačima da testiraju studentske sposobnosti pamćenja, organizovanja i procjenjivanja podataka. Eseji
se smatraju relativno subjektivnim pitanjima, zato što nijedan poseban odgovor nije tačan. Mada predavač
obično traži da se određeni zaključci iznesu u odgovoru, postoje različiti nivoi tačnosti. Ponekad će predavači
prihvatiti kao tačne neke odgovore koji se udaljavaju od uobičajenih tumačenja, dok god odgovori imaju
logičku i suštinsku potporu.
Sljedeće strategije za polaganje ispitnih eseja su prikazane po hronološkom redu po kom bi trebalo
da se koriste prije i tokom ispita.

Predispitna priprema
Prije testa, vježbajte pisanje odgovora na primjere esejskih pitanja. Smislite sopstvena pitanja ili
konsultujte udžbenik ili radne svesku za primjere pitanja. Radite sa drugim studentom i pišite jedan drugom 13. Strategije za
pitanja. Kada odgovarate na primjere esejskih pitanja, dajte sebi onoliko vremena koliko ćete imati tokom polaganje ispita
stvarnog testa. Ne gledajte svoje materijale za učenje dok odgovarate na primjere eseja.
Takođe je važno da saznate prije testa ko će ocjenjivati odgovore. Ako predavač ocjenjuje test,
otkrijte koje tipove odgovora više voli. Da li traži činjenice, ideje ili potkrepljena tumačenja? Ako neko drugi a ne
predavač, na primjer asistent, ocjenjuje test, izbegavajte da ponovo tumačite pojmove i iznosite nepopularna
viđenja. Umjesto toga navedite dosta činjenica i primjera.

Pročitajte pažljivo uputstva

Mnogi poeni u esejima se izgube zato što studenti ne uspiju da pažljivo pročitaju uputstva. Obratite
pažnju na sljedeće tačke pri čitanju uputstava:
• Da li treba da odgovorite na sva pitanja ili imate izbor?
• Gdje treba da napišete odgovore: na testu, na papiru, u svesci za odgovore?
• Kako treba da napišete odgovore: sa razmakom između redova, samo na jednoj strani papira, itd.?
• Da li postoji određen broj ideja koje treba da obuhvatite?
• Da li treba da napišete određenu količinu informacija: nekoliko rečenica, pasus, itd.?

369
 • Da li treba da uključite datume?
• Da li treba da uključite primjere?
• Da li treba da uključite imena važnih osoba?
1. Pažnja
Ključne riječi koje treba potražiti u uputstvima navedene su niže (Kesselman-Turkel i Peterson,
i slušanje 1981, str. 102). Budite sigurni da znate šta ove riječi znače.
• sinonim
• antonim
• nijedan od
• slično tome
• isto tako
• svi od
• suprotno od
• pod pretpostavkom da
• ako
• svi osim jednog
• samo jedan tačan izbor

Rasporedite vrijeme
Odlučite kako da podjelite sve raspoloživo vrijeme između pitanja. Isplanirajte da provedete više
vremena na pitanjima koja donose više poena; potrošite jednako vrijeme na pitanja koja jednako vrijede.
Ostavite vremena da provjerite odgovore nakon što ste sve završili. Za svako pitanje, ostavite polovinu
vremena za pisanje koncepta i polovinu za pisanje odgovora.

Pročitajte sva pitanja prije nego što odgovorite na njih

Ako pročitate sva pitanja prije nego što odgovorite na njih, to će omogućiti vašem mozgu da počne da
obrađuje informacije. Čitanje prije odgovaranja je naročito važno kada imate izbor pitanja na koje ćete odgovoriti.
Odredite koje informacije su date, koje se traže u odgovoru i kako treba da odgovorite na pitanje
(npr. da uporedite, dokažete, rezimirate, itd.). Razbijte složena pitanja na manje dijelove, obilježavajući
13. Strategije za brojem svaki od njih kako biste sigurno odgovorili na sve. Zapišite nekoliko napomena dok čitate svako od
polaganje ispita pitanja. Ako ne razumijete pitanje, zamolite predavača za objašnjenje.

Pažljivo proučite uputstva za direkcione riječi

Esejska pitanja često sadrže glagole koji traže od studenata da urade nešto sa informacijama. Studenti
moraju znati šta ove riječi znače kako bi pružili informacije koje predavač želi. Najčešće upotrebljavane direkcione
riječi i njihove definicije date su niže. Pazite na varijacije ovih riječi koje su svojstvene određenim predavačima;
ne koriste svi predavači ove riječi na isti način. Ako niste sigurni, zamolite predavača za objašnjenje.
• Analizirajte: podjelite temu na njene sastavne dijelove i razmotrite svaki od njih (Lunenfeld i
Lunenfeld, 1992).
• Uporedite: pokažite po čemu su slični ili različiti.
• Suprotstavite: pokažite po čemu se razlikuju.
• Napišite kritiku: ispitajte prednosti i mane i dajte svoju ocjenu.
• Odbranite: pružite detalje koji dokazuju tezu ili pokazuju njenu vrijednost.
• Definišite: samo dajte značenje.
• Opišite: dajte detalje i primjere koji pokazuju šta je to.
• Razmotrite i prikažite: ispitajte iz svih uglova. (Ove riječi su mnogoznačne. U zavisnosti od

370
 nastavnika, mogu da znače skicirajte, opišite, dajte kratak pregled, uporedite, navedite, objasnite,
ocjenite, odbranite, dajte kritiku, nabrojte, rezimirajte ili napišite sve što znate).
• Razlučite: napišite po čemu se razlikuje od drugog sebi sličnog.
• Ocjenite: dajte svoje mišljenje o prednostima i manama. 1. Pažnja
• Objasnite i pokažite: pokažite, u logičkom slijedu, kako i zašto se nešto desilo (ili i jedno i drugo). i slušanje
• Ilustrujte: dajte primjere.
• Opravdajte: dajte činjenice i potom dokažite da je tačno.
• Navedite naziv, spisak, napišite i nabrojte: dajte samo informacije koje se eksplicitno traže.
• Dokažite: pokažite da je tačno a da je suprotno netačno.
• Rezimirajte i napišite kratak pregled: dajte glavne tačke.
• Skicirajte: pokažite kako se nešto razvijalo korak po korak (obično hronološki) (Kesselman-Turkel
i Peterson, 1981, str. 101-102).

Odaberite naslov
Odaberite naslov za svaki odgovor. Naslovi vam pomažu da ne odlutate tokom pisanja odgovora.
Drugim riječima, naslovi vam pomažu da izbjegnete da se udaljite od teme pitanja i uključite nerelevantne
podatke. Svaki naslov bi trebalo da sadrži sljedeće informacije: temu, tačku gledišta ili pristup i ograničenja
teme (vremenska, prostorna). Na primjer, ako pitanje kaže “Uporedite i suprotstavite britansku kolonijalnu
politiku u različitim dijelovima sveta”, naslov odgovora bi mogao biti “Sličnosti i razlike između britanske
politike u azijskim i afričkim kolonijama krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka”.

Organizujte (koncipirajte) odgovor

Dobri pisci eseja provode polovinu vremena formulišući koncept prije odgovaranja na pitanje. To
može djelovati kao velik vremenski ulog, ali pisanje koncepta obezbjeđuje da svaki odgovor bude organizovan
i odgovara na ono što je postavljeno u pitanju. Ako ste se pripremili za ispit preuređujući informacije ili
smišljajući pitanja za vježbanje eseja i odgovarajući na njih, proces organizovanja je unaprijed pripremljen i
dragoceno vrijeme je ušteđeno.
Podijelite koncept na opšte tačke i posebne detalje. Opšte tačke obično se preuzimaju iz informacija
u pitanju, ili možete da ponovo iznesete različite dijelove pitanja. Student dodaje specifične detalje pod 13. Strategije za
odgovarajućim opštim tačkama. Ako ste predvidjeli esejsko pitanje, pokušajte da se sjetite koncepta koji ste polaganje ispita
pripremili prije ispita.
Organizujte glavne tačke koncepta. Odabir strukture zavisi od pitanja i discipline. Svi detalji o
organizaciji eseja dati su u poglavlju “Pisanje i korektura”, ali kratki opisi pet uobičajenih metoda organizacije
dati su niže (Kesselman-Turkel i Peterson, 1981, str. 103).
• Hronološki redosljed – redosljed istorijskih događaja, uzročno-posljedični niz, korak po korak
• Od opšteg ka posebnom – opšte teme ka podtemama, teorijsko ka praktičnom, uopštavanja ka
specifičnim primjerima
• Od najmanjeg ka najvećem – najlakše ka najtežem, najsitnije ka najkrupnijem, najgore ka najboljem,
najslabije ka najjačem, najmanje važno ka najvažnijem, najmanje složeno ka najsloženijem,
najmanje efikasno ka najefikasnijem, najmanje kontroverzno ka najkontroverznijem
• Od najvećeg ka najmanjem – najpoznatije ka najmanje poznatom, najviše zasnovano na činjenicama
ka najmanje zasnovanom na činjenicama (činjenice ka mišljenjima)
• Navođenje obe strane (grupisano ili pomešano) – za i protiv, prednosti i mane, sličnosti i razlike,
teško i lako, loše i dobro, uspješno i neuspješno, slabo i jako, složeno i jednostavno, kontroverzno
i nekontroverzno

371
 Zapamtite da pisanje koncepta nije jedini način da se organizuju informacije. Možete odabrati da
organizujete glavne ideje i specifične detalje za esej u nekom alternativnom formatu, kao što je mapa “riblja
kost”, matrica ili tabela, hijerarhija, grafikon ili mapa u obliku paukove mreže.

1. Pažnja
Aktivirajte se
i slušanje
Aktivno se uključite u svoj esej, pokažite entuzijazam u odgovoru. Prisjetite se ličnih iskustava
vezanih za temu ili uzbudljivih predavanja, knjiga i filmova koji su vas zaingteresovali za dotičnu temu. Mada
oni neće biti dio vašeg odgovora, pomoći će vam da dođete u pravo raspoloženje.

Pišite metodično
Pišite odgovor kao da pišete manju verziju završnog rada. Vaš odgovor bi trebalo da ima naslov,
uvod , razradu i završetak ili zaključak.
• Savjeti za odabir odgovarajućeg naslova su ranije već razmotreni.
• Iskaz teme može biti i prerađen naslov.
• Razrad bi trebalo da obuhvati barem jedan pasus za svaku opštu tačku iz vašeg koncepta. Svaki
pasus u razradi bi trebalo da počne opštom rezimirajućom rečenicom, obično punom rečenicom
koja sadrži informacije iz koncepta. Pravite red razmaka između pasusa.
• Završetak bi trebalo da bude rezime odgovora, ponovno iznošenje tematske rečenice ili vaša
tumačenja ili mišljenja. Ne uvodite nove informacije na završetku.
Obilno koristite primjere i detalje u odgovoru. Koristite riječi sa jasnim značenjem, kao što su
primjeri, poređenja, sličnosti, razlike, suprotnosti, potkrepljenja, argumenti, razlozi, većinom, vjerovatno,
glavna poenta, izuzeci, itd. Podvucite ključne riječi.
Razmišljajte u broju tri: tri pasusa, tri rečenice po pasusu, tri primjera po glavnoj tački, itd. Izbjegavajte
pasuse od jedne rečenice. Budite direktni i držite se suštine.

Nemojte traćiti prostor

Mada je dobra ideja preskakati redove između pasusa, nemojte preskakati redove između rečenica
ili koristiti samo jednu stranu papira osim ako vam tako nije rečeno. Izbegavajte kitnjast ili nečitljiv rukopis koji
zauzima puno prostora na papiru. Ne pokušavajte da ispunite dodatne papire traćeći prostor. Neki ocjenjivači
13. Strategije za tumače traćenje prostora kao izgovor za nepoznavanje materijala.
polaganje ispita
Provjerite svoj rad
Trebalo bi da ste ostavili vremena za provjeravanje odgovora. Što se sadržaja tiče, da li ste
odgovorili na pitanje i da li ste se držali svoje tačke gledišta? Po pitanju organizacije, da li ste odgovorili na
sve dijelove pitanja i da li su pasusi i rečenice logički poređani? Što se pisanja tiče, da li je vaš odgovor jasan,
da li vam je rukopis čitak, da li vam je gramatika pravilna i da li je interpukcija tačna?

Ako ste se pripremili za drugačija pitanja

Ponekad studenti predvide da će određena pitanja biti postavljena, ali se ispostavi da su pitanja na
testu drugačija. Kada se to dogodi, budite sigurni da ste u potpunosti odgovorili na pitanja koja znate. Zatim
potražite dvosmislenost u pitanjima koja ne znate, jer nedostatak jasnosti može omogućiti nešto manevrisanja
u vašem odgovoru. Proširite ono što znate o dotičnoj temi tako što ćete dati mnogo primjera i poređenja.
Dodajte manje relevantne informacije povezujući ih sa opštim izjavama.

Ako vam ponestane vremena

Ako vam ponestane vremena a još niste odgovorili na sva pitanja, zapišite koncepte i naznačite da
vam je nestalo vremena za to ili ta pitanja. Neki predavači će dati polovične poene za koncepte.

372
13.2.5. Testovi višestrukog izbora
Format višestrukog izbora se uobičajeno koristi pri testiranju zato što je takve ispite relativno
lako ocijeniti a pitanja efikasno evaluiraju studentsko poznavanje činjenica i razumijevanje pojmova. To je
objektivan oblik testiranja budući da, ako su pitanja dobro napisana, postoji samo jedan tačan odgovor na 1. Pažnja
svako od pitanja, što ostavlja malo prostora za tumačenja.
i slušanje
Radite brzo
Ako budete brzo prolazili kroz testove višestrukog izbora, osiguraćete da test bude završen na vrijeme
i da pitanja ne budu previše tumačena, i da im se učitavaju skrivena značenja. Pročitajte svako pitanje samo
jednom i podvucite ključne riječi dok čitate. Razbijte složena pitanja na manje segmente, tako da odabir odgovora
možete da uporedite sa svakim dijelom. Precrtajte nevažne ili nerelevantne dijelove pitanja. Ako ne možete da
odgovorite na pitanje nakon prvog čitanja, označite ga da ga kasnije razmotrite ako vam vrijeme dopusti.

Uzmite u obzir predavača

Ako uputstva ukazuju da treba da odaberete “najbolji” odgovor na svako od pitanja, odaberite onaj
koji bi predavač (ne vi) smatrao najtačnijim. Pazite se odgovora “sve ponuđeno” i “ništa od ponuđenog”,
budući da neki predavači koriste te izbore kada ne mogu da smisle neki drugi odgovor vezan za sadržaj.

Pretpostavite prije nego što odaberete

Odlučite koji bi odgovor na svako od pitanja trebalo da bude prije nego što pogledate ponuđene
odgovore. Potom proučite ponuđene odgovore i odaberite onaj koji je najpribližniji vašem. Ako nijedan od
ponuđenih nije sličan vašoj pretpostavci, pažljivo ispitajte odgovore tražeći ključne riječi i druge nagoveštaje.
Odaberite jednostavne odgovore čak i kad djeluju suviše očigledno. I zapamtite, nikad ne odabirajte odgovor
a da prvo ne pročitate sve ponuđene, ma kako da ste sigurni u svoj odgovor.

Eliminišite odgovore koji nisu vjerovatni

Precrtajte odgovore koji su samo djelimično tačni ili samo djelimično odgovaraju na pitanje.
Eliminišite odgovore koji su tačni ali ne odgovaraju na pitanje. Ako sigurno znate da neki od odgovora nije
tačan, eliminišite “sve navedeno” kao moguć odgovor.

Potražite riječi i brojeve koji pružaju nagovještaje 13. Strategije za

polaganje ispita
Sljedeći nagovještaji primjenjuju se na mnogobrojna pitanja višestrukog izbora.
• Ako su dva odgovora međusobno suprotni, jedan od njih je vjerovatno tačan.
• Odgovori sa sljedećim riječima su obično netačni: uvijek, nikad, svi, nijedan.
• Odgovori sa sljedećim riječima su obično tačni: rijetko, uopšteno, većinom, teži da, vjerovatno,
obično.
• Potražite gramatičke nagovještaje između pitanja i izbora. Na primjer, pitanje i tačan odgovor često
sadrže glagole u istom obliku i imenice i glagole koji se međusobno slažu.
• Podvucite poznate riječi ili izraze iz udžbenika ili sa predavanja.
• Budite svjesni nivoa tačnosti. Kad su u pitanju brojevi i datumi, jedan izbor je obično premali ili
preran, a drugi je prevelik ili prekasan; ti izbori se mogu eliminisati.
• Ako su dva izbora vrlo slična, sa razlikom samo u stepenu, onaj koji je iskazan opštijim odrednicama
vjerovatno je tačan.
• Koristite sadržaj drugih pitanja kao dodatne nagovještaje.

373
 Pazite na višestruke odgovore
Pažljivo procjenite izbore “sve navedeno” i “ništa od navedenog” prije nego što ih odaberete. Kod
onog prvog, svi odgovori bi trebalo da budu tačni. Ali ako ste potpuno sigurni da su barem dva izbora tačna,
onda je vjerovatno bezbjedno da odaberete “sve navedeno”. Odaberite drugu opciju ako ste sigurni da su
1. Pažnja
barem dva izbora netačna.
i slušanje
Kada ste u nedoumici, pogađajte
Dok god se pogrešni odgovori ne kažnjavaju, pogađanje je dobra strategija za primjenu. Čak i
ako nasumice pogađate, trebalo bi da barem 25% vaših odgovora bude tačno. Kod osnovanog pogađanja,
procenat se može popeti i do 75%. Osnovano pogađanje obuhvata prvo eliminisanje svih nevjerodostojnih
odgovora i traganje za nagovještajima u pitanju i odgovorima.
Kada nasumice pogađate, isprobajte neke od ovih savjeta.
• Najduži odgovor je često tačan.
• Odgovor “c” je dobar izbor ako nije iskorišćen u nekoliko prethodnih pitanja.

Slobodno promijenite odgovore

Razmotrite zamjenu odgovora tek nakon što ste uradili čitav test. I ponovo pročitajte uputstva
prije provjere i promjene odgovora. Prvo provjerite pitanja koja ste obilježili pri prvom prelasku testa. Potom
provjerite ostala pitanja ako imate vremena. Ako ne možete da se odlučite između dve opcije, napišite
objašnjenje za svoj izbor na marginama testa. Obrišite sve promjene pažljivo i potpuno, naročito ako će test
biti pregledan mašinski. Postarajte se da svi odgovori budu čitljivi i na pravom mjestu (zaokruženi, na praznim
linijama, na listu za odgovore, itd.).

Ne odustajte
Odolite iskušenju da se isfrustrirate, unervozite ili da vam postane dosadno. Brzo prolazite kroz
test. Tražite materijal koji znate. Primijenite te informacije na pitanja koja ne znate. Koristite relaksacione
tehnike da predupredite anksioznost. Iskoristite sve predviđeno vrijeme da uradite test i provjerite odgovore.

13. Strategije za 13.2.6. Testovi tačno-netačno

polaganje ispita Pitanja tačno-netačno su pogodna za procjenjivanje studentskog poznavanja specifičnih činjenica i
pojmova. Poput pitanja višestrukog izbora, pitanja tačno-netačno su objektivna utoliko što postoji samo jedan
tačan odgovor.

Pročitajte pitanja pažljivo

Pročitajte svaku riječ u iskazu, zaokružujući ili podvlačeći ključne riječi i izraze. Podijelite složene
rečenice na dijelove, i razmotrite valjanost svakog dijela zasebno. Precrtajte nerelevantne informacije u
iskazu. Zaokružite ključne riječi navedene u narednom pasusu.

Potražite riječi koje daju nagovještaje

Iskazi sa sljedećim riječima su obično netačni: svi, samo, nikad, uvijek, zato što. Iskazi sa sljedećim
riječima su često tačni: rijetko, uopšteno, većinom, s težnjom da, vjerovatno, obično, često, nijedan [primjetite da
"nijedan" u pitanjima višestrukog izbora obično ukazuje da je izbor netačan, ali suprotno važi za tačno-netačno].
Potražite poznate izraze iz predavanja ili udžbenika. Sadržaj drugih pitanja može ponuditi dodatne nagovještaje.

374
Nemojte cjepidlačiti
Kod pitanja tačno-netačno, posebno je važno da odolite pretjeranom učitavanju u iskaze. Nemojte
tražiti skrivena značenja i izbjegavajte da pretjerano analizirate pitanja. Iskazi koji su približno istiniti često su
tačni. Nemojte zaključiti da je pitanje netačno samo zato što je gramatički nepravilno. Kada ste u nedoumici 1. Pažnja
u pogledu značenja iskaza, pitajte predavača.
i slušanje
Nagađajte
Nagađajte kod pitanja tačno-netačno samo ako se ne oduzimaju bodovi za netačne odgovore.
Zapamtite, ako je dio iskaza netačan, čitavo pitanje je netačno. Kao opšte pravilo, postoji težnja da bude više
tačnih nego netačnih pitanja na ispitima; stoga, kada ste u nedoumici, probajte sa “tačno”.

Ne mijenjajte odgovore
Za razliku od testova višestrukog izbora, pitanja tačno-netačno ne bi trebalo mijenjati osim ako ste
potpuno sigurni u odgovor. Ako niste sigurni, najbolje je da se držite prvobitnog osjećaja i napišete objašnjenje
na marginama testa.

13.2.7. Testovi povezivanja

Pitanja povezivanja su naročito efikasna za testiranje studentskog poznavanja termina i definicija,
ličnosti i njihovih doprinosa, datuma i važnih događaja i drugih numeričkih podataka. Pitanja povezivanja su
klasifikovana kao objektivna.

Pročitajte uputstva pažljivo

Uputstva za pitanja povezivanja obično sadrže informacije od suštinske važnosti uključujući da li
pitanja imaju samo jedan odgovor ili više od jednog, da li se odgovori mogu upotrijebiti samo jednom ili više
puta, i kako treba ispisati odgovore (na listu za odgovore, na prazninama u testu, da se iscrtaju linije kojima
će se povezati elementi, itd.)

Pročitajte prvo kolonu sa najdužim rečenicama

Kako biste uštedjeli vrijeme, pročitajte prvo kolonu sa najdužim rečenicama. Potom pročitajte dva 13. Strategije za
puta kraću kolonu kako biste ih povezali. polaganje ispita

Prvo uradite laka pitanja

Povežite prvo elemente koje sigurno znate, precrtavajući ponuđene odgovore pošto ih iskoristite. Ako se
odgovori mogu upotrijebiti samo jednom, to smanjuje broj opcija među kojima ćete birati za nepoznata pitanja.

Potom uradite teška pitanja

Pokušajte sa procesom eliminacije, precrtavajući prvo poznate stavke. Pokušajte da vizuelno zamislite
informacije u bilješkama ili udžbeniku, ili pokušajte da povežete pitanja sa onim što znate. Potražite nagovještaje
u gramatici ili glagolskom obliku. Ako se odgovori mogu upotrijebiti više od jednom, potražite stavke koje su već
iskorišćene da odgovorite na laka pitanja; predavač vjerovatno ne bi naveo da se odgovori mogu upotrijebiti više
od jedanput ako nije zaista tako. Potom se usredsredite na odgovore koje još niste iskoristili.

Napišite objašnjenja
Ako niste sigurni u neki od odgovora, napišite kratko objašnjenje svog odgovora na marginama
testa. Jasno naznačite broj pitanja na koji se odnosi vaša napomena.

375
 13.2.8. Testovi sa popunjavanjem i testovi sa kratkim odgovorima
Pitanja sa popunjavanjem praznina se najčešće koriste za procjenjivanje studentskog pamćenja
detalja kao što su datumi, termini i ličnosti. Ako su dobro napisana, pitanja sa popunjavanjem bi trebalo da
budu objektivna i imaju samo jedan tačan odgovor. Pitanja sa kratkim odgovorima, sa druge strane, pomažu u
1. Pažnja procjenjivanju studentskog razumijevanja pojmova i subjektivnija su. Uprkos ovim razlikama, slične strategije
i slušanje se mogu koristiti pri odgovaranju na testove sa popunjavanjem i sa kratkim odgovorima.

Pročitajte pitanja pažljivo

Budite sigurni da razumijete šta se traži u pitanju; pogledajte spisak termina i definicija iz uputstva u odjeljku
“Ispitni eseji”. Podvucite ključne riječi i izraze. Razbijte složena pitanja na manje dijelove i procjenite svaki od
njih zasebno.

Potražite nagovještaje
Potražite u gramatici i glagolskom obliku iskorišćenim u pitanju nagovještaje za odgovor. Da li je
odgovor imenica, glagol ili neka opisna riječ? Da li je jednina ili množina? Druga pitanja na testu bi mogla da
pruže kontekstualne nagovještaje.

Nemojte pretjerano analizirati pitanja

Nemojte previše toga učitavati u način na koji je pitanje iskazano, ali obratite pažnju na gore
navedene nagovještaje.

Pazite na praznine
Broj praznina, a ponekad i njihova dužina, mogu da nagovještavaju odgovor u smislu broja riječi, a
možda i dužine riječi.

Razmislite o tipu traženih informacija

Da li predavač traži tehnički termin, ličnost, broj? Kada se dve stavke porede, da li predavač
traži opisnu riječ kao što je rastući, opadajući, manje, više, itd.? Da li predavač traži da definišete, opišete,
ilustrujete ili rezimirate?

13. Strategije za
polaganje ispita Osnovano nagađajte
Proučite ključne riječi i izraze u pitanju; zamislite ih u vašim bilješkama ili pokušajte da se sjetite šta
ste čuli da je predavač govorio o njima. Pokušajte da se prisjetite koje druge ideje su razmatrane u vezi sa
tim ključnim riječima. Opet, razmotrite kontekst i gramatiku pitanja.

Dajte više odgovora

Ako mislite da bi dva odgovora mogla biti tačna, zapišite oba sa kratkim objašnjenjem na marginama.
Ako imate vremena, napišite više nego što uputstva navode, osim ako vam nije rečeno suprotno.

13.2.9. Testovi riječnika

Testovi riječnika procjenjuju studentske sposobnosti da definišu ključne termine i, rjeđe, važne
pojmove. Jedan od prednosti za studente je ta što se testovi riječnika prilično lako pripremaju uz vježbu.
Koristite riječnik na kraju udžbeničkih poglavlja, ili napravite sopstveni spisak sa riječima ispisanim masnim
slovima u tekstu i ključnim riječima sa predavanja.

376
Ako znate riječ, pazite se zamki
Pazite na riječi sa sličnim značenjima (npr. hipoteza i teorija) i riječima koje djeluju slično (npr.
fiziologija i psihologija, sulfid i sulfat). Obratite pažnju na gramatiku; na primjer, ako se pitanje odnosi na
imenicu, odgovor treba da bude imenica. 1. Pažnja
i slušanje
Ako riječ deluje poznato, ali niste sigurni
Pokušajte da upotrijebite tu riječ u rečenici. Zamislite je u vašim bilješkama ili knjizi, ili se prisjetite
kada je o njoj razgovarano na predavanju. Potom pokušajte da se sjetite koje informacije su razmatrane u
vezi s tom rječju.

Ako ne znate riječ, osnovano nagađajte

Proučite elemente riječi (sufiks, prefiks i korjen) radi nagovještaja. Potražite gramatičke nagovještaje.
Pokušajte da povežete nepoznatu riječ sa riječima koje znate. Iskoristite sve strane jezike koje poznajete,
tražeći srodne riječi.

13.2.10. Numerički zadaci

Testovi na nekim kursevima kao što je matematika ili statistika mogu biti sačinjeni u potpunosti od
numeričkih zadataka. Na drugim kursevima kao što je računovodstvo, hemija, geologija i fizika, značajan broj
ispitnih pitanja može biti u ovom obliku.

Radite sistematično
Ako uputstva ukazuju da nećete biti kažnjeni za aritmetičke greške, potrošite manje vremena
na tačnost i provjeravanje brojeva a više na ispravno postavljanje problema. Ako vam aritmetičke greške
smanjuju rezultat, uradite sljedeće. Napišite sve brojeve pažljivo, naročito 2 i 5, 4 i 9, i 1 i 7. Zapišite brojeve
u kolonama sa decimalama usklađenim u red. Prepišite odgovore sa papira za koncept vrlo pažljivo. Pazite
na mjerne jedinice. Ako je dozvoljeno, koristite digitron za svu aritmetiku, čak i najjednostavnije operacije.
Ostavite dovoljno vremena da provjerite odgovore, prateći smjernice navedene u sljedećem pasusu.

Organizujte svoj rad

13. Strategije za
Napravite spisak svih brojeva i promenljivih datih u zadatku. Utvrdite šta je to što treba da otkrijete ili polaganje ispita
izračunate. Odredite formulu/formule potrebne za rješavanje zadatka, upotrijebite slike i grafikone potrebne za
tumačenje pitanja, i obilježite vizuelna pomagala podacima datim u zadatku. Procjenite kako bi trebalo da glasi
odgovor prije nego što riješite zadatak. Koja će biti relativna veličina broja? Da li će biti pozitivan ili negativan?

Upotrijebite sve informacije date u zadatku

U većini slučajeva, svi podaci dati u pitanju biće potrebni za rješavanje problema.

Pažljivo proučite vizuelna pomagala

Ako su grafikoni i slike dati u zadatku, proučite ih pažljivo. Da li grafikon počinje od (0,0)? Koji su
intervali osovina? Da li su neki brojevi preskočeni na osovini? Koje su jedinice mjere?

Ne odustajte
Kada naiđete na teškoće u postavljanju odgovora ili rješavanju formula, ne odustajte. Zamijenite
realne brojeve promjenljivima kako biste vidjeli da li je pitanje tako smislenije. Zamislite situacije iz stvarnog
života u kojima su te formule ili pojmovi upotrebljeni. Ako su razlomci problem, zamijenite ih zaokruženim
brojevima ili decimalama.

377
 Za testove višestrukog izbora
Neki numerički zadaci traže od studenata da riješe problem i odaberu odgovor među više ponuđenih
opcija. U tom slučaju, pokrijte odgovore dok ne završite zadatak. To će vam pomoći da umanjite pristrasnost
u načinu postavljanja problema [osim ako, naravno, ne znate kako da postavite problem]. Procjenite kakav
1. Pažnja
bi trebalo da bude odgovor. Po opštem pravilu, eliminišite odgovore koji su previsoki ili preniski, naročito ako
i slušanje morate da pogađate odgovor.

Provjerite odgovore
Uvijek odredite vrijeme za ponovno prelaženje odgovora. Ponovo pročitajte uputstva i svako
pitanje. Postarajte se da ste odgovorili na sve dijelove pitanja i da ste upotrebili tačne mjerne jedinice. Da
li vaš odgovor ima smisla, s obzirom na informacije date u zadatku? Uporedite procjenjene i izračunate
odgovore. Ako imate vremena, ponovo uradite zadatak pomoću nekog drugog metoda. Ako vam vrijeme
dozvoli, ponovo unesite brojeve u digitron kako biste provjerili tačnost. Provjerite sve decimale i znake. Kod
nejednačina, pokušajte da zamijenite druge brojeve pored odgovora da vidite da li imaju smisla.

13.2.11. Kućni testovi

Kućnitestovisuposebnavrstaispitniheseja,stimštojerazlikautomeštosekućnitestoviradeizvanučionice.Oni
imaju druge odlike ispitnih eseja: subjektivni su, ocjenjuju studentsko razumijevanje pojmova, ocjenjuju studentske
sposobnosti da tumače i primjene informacije, i ocjenjuju studentske sposobnosti da organizuju informacije.
Stoga, pogledajte strategije za ispitne eseje u ovom poglavlju za više ideja vezanih za kućne testove.

Sintetišite
Predavači obično ocjenjuju kućne testove, djelimično, prema studentovoj sposobnosti da sintetiše
informacije iz raznovrsnih izvora, naročito iz zabilješki sa predavanja i iz udžbenika. Stoga je neophodno
uključiti informacije iz svih relevantnih izvora, uključujući tekstove izvan zadatih, filmove i gostujuće predavače,
u vaše odgovore. Vaši odgovori bi trebalo da pokažu da ste konsultovali sve ove izvore informacija.

Izbegavajte plagiranje
Plagiranje, ili upotreba tuđih ideja bez navođenja autorovog imena, protiv je pravila svih škola.
13. Strategije za U mnogim slučajevima, plagiranje je osnov za izbacivanje sa fakulteta. Nemojte direktno prenositi citate iz
polaganje ispita štampanog izvora bez navođenja potrebnih podataka u kućnim testovima. Izbjegavajte pretjeranu upotrebu
tuđih riječi i ideja.
 Plagiranje je detaljnije obrađeno u poglavlju “Pisanje”.

Korektura
Nikada nemojte predati kućni test a da niste obavili korekturu ili dali nekom drugom da ga pregleda.
Više će se očekivati po pitanju organizacije, logičkih prelazaka između ideja, gramatike, interpunkcije i
pravopisa na kućnim testovima u poređenju sa ispitima rađenim na času. Nemojte gubiti poene na ovaj tip
grešaka. Zamolite kvalifikovanu osobu, poput tutora ili profesora jezika, da pregledaju gramatiku u odgovorima
(ne i sadržaj).

Obavite sami svoj posao

Predavači mogu lako da prepoznaju kućne testove studenata koji su zajedno radili. U nekim
slučajevima, studenti će biti kažnjeni zbog sličnih odgovora koji ukazuju na zajednički rad, naročito ako je
studentima dato uputstvo da rade samostalno. Osigurajte se; sami napišite svoje odgovore. Neka vaš test
bude jedinstven. Neka se izdvaja od ostalih.

378
Sačuvajte kopije
Sačuvajte kopije svojih odgovora prije nego što ih predate. Tako ćete imati dokaz da ste uradili test
u slučaju da predavač zagubi vaš rad. Napravite kopiju na disku na kom ste sačuvali test. Kada ga predate,
čuvajte kopiju sve dok ne dobijete konačnu ocjenu u slučaju da bude problema sa vašom ocjenom. 1. Pažnja
i slušanje
Ne čekajte posljednji trenutak
Kućni testovi nisu obavezno lakši od onih rađenih na času samo zato što možete da konsultujete
bilješke i tekstove. Zapravo, obično su teži zato što morate da napišete više, obuhvatite više detalja i date
kritičke ocjene.
Kućni testovi zahtjevaju da im se posveti značajno vrijeme. Započnite test dovoljno rano da imate
dovoljno vremena da uradite prvu verziju, pregledate je, uradite konačnu verziju i odštampajte je.
Ne čekajte posljednji trenutak za štampanje. Neizbježno, tada će štampači biti zauzeti ili pokvareni.
Ako štampači ne rade a rok za predaju je stigao, pitajte predavača da li možete da predate kopiju na disku a
donesete odštampanu verziju što je prije moguće. Ili, predavač može prihvatiti elektronskom poštom poslanu
kopiju dok se štampači ne poprave.

13.2.12. Ispiti s dozvoljenim korišćenjem knjige

Poput kućnih testova, ispiti s dozvoljenim korišćenjem knjige mogu biti teži od onih bez knjige zato
što predavač obično ima veća očekivanja u pogledu kvaliteta i kvantiteta informacija koje će studenti napisati.
Stoga, nemojte olako shvatati ispite koji se polažu uz knjigu. Pripremite se za njih podjednako ozbiljno kao
što biste se spremili i za ispite bez knjige.

Priprema
Loš uspjeh na ispitima s knjigom može biti uzrokovan nedostatkom vremena, jer studenti gube
vrijeme tražeći podatke u knjizi. Kako biste to izbjegli, pripremite se temeljno prije ispita. Postarajte se da
znate gdje se sve nalazi u knjizi. Označite važne strane spajalicama. Ili još bolje, koristite naljepnice da
ukratko opišete i označite važne odjeljke teksta. Upoznajte se s upotrebom indeksa za traženje specifičnih
tema. Zaljepite rezimee na knjigu.

Brzo prolazite kroz test

13. Strategije za
polaganje ispita
Ako ne možete da pronađete odgovor nakon nekoliko minuta traženja po knjizi, označite to pitanje
i idite dalje. Vratite se na pitanje ako budete imali vremena, nakon što završite druga pitanja. Podsjetite se da
radite brzo, bez pretjeranog trošenja vremena na traženje po knjizi.

Izbegavajte plagiranje
Plagiranje, ili upotreba tuđih ideja bez navođenja autorovog imena, protiv je pravila svih škola.
U mnogim slučajevima, plagiranje je osnov za izbacivanje iz škole. Nemojte direktno prenositi citate iz
štampanog izvora bez navođenja potrebnih podataka u testovima s dozvoljenim korišćenjem knjige.
Parafrazirajte informacije i navedite broj strane sa koje ste preuzeli materijal
 Plagiranje je detaljnije obrađeno u poglavlju “Pisanje “.

13.2.16. Testovi prepoznavanja i objašnjavanja

Testovi prepoznavanja i objašnjavanja su donekle subjektivna pitanja koja traže od studenata da
napišu nekoliko rečenica u kojima će rezimirati važnije aspekte teme. Riječi za prepoznavanje mogu biti
ličnosti, mjesta, predmeti ili pojmovi.

379
 Koristite opisne riječi
Kako biste prenijeli dodatno značenje pomoću samo nekoliko riječi, koristite opisne riječi da opišete
temu. Na primjer, umjesto da kažete da je Patton bio general, napišite da je Patton bio zloglasan general. S
druge strane, ako niste sigurni u vezi s posebnim odlikama neke teme, koristite uopštene riječi da je opišete.
1. Pažnja
Na primjer, ako ne možete da se sjetite da je nadvojvoda Franc Ferdinand bio nasljednik na presto Austrije,
i slušanje recite da je bio nacionalni predvodnik u istočnoj Evropi.

Dajte vremenske i prostorne detalje

Kad god je to moguće, navedite vremenske i prostorne odlike teme. Ako se ne možete sjetiti tačnih
datuma ili mjesta, koristite opšte termine. Na primjer, ako ste zaboravili da je Darwinovo Porijeklo vrsta
objavljeno 1859, napišite da je knjiga objavljena sredinom devetnaestog vijeka. Ako ne možete da se sjetite
tačne zemlje (Kambodža) u kojoj se uzdiglo carstvo Kmera, napišite da se to desilo u jugoistočnoj Aziji.

Objasnite značaj
Što je preciznije moguće, dajte barem jedan razlog zašto je dotična tema važna. Možete da korisitite
opšte odredbe ako niste sigurni za tačan značaj. U tom slučaju, dodajte specifičan datum ili statistiku kako bi
se odgovor činio detaljnijim.

13.2.17. Usmeni ispiti

Postoji nekoliko varijanti usmenih ispita. U jednom slučaju, tema ispita se daje studentima unaprijed,
što omogućuje nešto pripreme izvan učionice. U drugom slučaju, samo će biti naznačen opšti opseg ispita.
Usmeni ispiti procjenjuju studentovo poznavanje teme, njegovu sposobnost da organizuje informacije i
njegove govorničke vještine.
Usmeni ispiti se sprovode na sljedeći način. Studentu se dodjeljuje tema o kojoj treba da govori.
Daje mu se određeno vrijeme da pripremi odgovor, zapiše bilješke ili napravi koncept informacija koje će
obuhvatiti. Nakon tog vremena, odgovor se predstavlja usmeno.

Pripremite se
Upoznajte se s glavnim idejama koje bi mogle biti obuhvaćene ispitom. Koje su bile glavne ideje i
13. Strategije za pojmovi predstavljeni na predavanju? A u knjizi? Kako biste o njima govorili? Pokušajte da predvidite kakva bi
polaganje ispita mogla biti ispitna pitanja i razvijte koncept ili rezime ključnih tačaka i propratnih detalja kojima ćete odgovoriti
na svako od pitanja.

Pažljivo saslušajte pitanja

Ako je dozvoljeno, hvatajte bilješke dok vam se daje pitanje. Obratite posebnu pažnju na ključne
riječi, direkcione riječi i višestruke dijelove pitanja. Preformulišite pitanje tako da odgovara onome što znate o
temi. Zatražite pojašnjenje ako ne razumijete pitanje. Zastanite na nekoliko trenutaka da presaberete misli.

Usredsredite se na temu
Umjesto da kažete pomalo o nekoliko stvari, pokušajte da suzite temu i detaljno je razmotrite uz
mnogo statistike, datuma ili primjera. Kada sužavate temu, uzmite u obzir ključne tačke sa predavanja i/ili
naslove odjeljaka u udžbeniku.

Razmišljajte kroz broj tri

Pokušajte da obuhvatite tri ključne poente o temi, i potkrijepite svaku od njih sa tri specifična detalja.

380
Povedite računa o izgledu
Vaš izgled može u velikoj mjeri da utiče na predavačev utisak. Obucite prikladnu odjeću, kao što
je suknja ili pantalone. Kada ste u nedoumici šta da obučete, nemojte se obući previše svečano. Opeglajte
odjeću i budite uredni. Koristite pokrete tijela koji ukazuju na samopouzdanje: održavajte kontakt očima, 1. Pažnja
budite mirni ali ne ukočeni i govorite ujednačenim glasom.
i slušanje
Koristite prikladan jezik
Pronađite “zlatnu sredinu” u jeziku koji koristite u odgovoru. Upotreba složenih riječi koje su pogrešno
upotrebljene ili izgovorene neće ni na koga ostaviti sjajan utisak. Izbegavajte da se s visine obraćate publici
takođe. Umjesto toga, pokušajte da koristite jezik koji odaje entuzijazam za temu.

Ako ne znate odgovor

Ako ne znate odgovor na pitanje, priznajte da je tako i objasnite zašto. Možda pitanje nije obuhvaćeno
materijalom koji je trebalo prijeći za ispit. Ili možda ne možete da odgovorite na to konkretno pitanje ali možete
da razgovarate o srodnoj temi. Pokušajte da ne paničite. Umjesto toga, dajte iskaz kao što je “To je zanimljivo
pitanje. Ne sjećam se da je ta tema obrađena na predavanju, ali čini se da je povezana sa drugim pitanjem o
kojem je govoreno na času. ...”

Izađite kako treba

Nakon što ste odgovorili na pitanje, sačekajte da vam predavač da dozvolu da se udaljite. Ne
zaboravite da sakupite svoje zabilješke i zahvalite se.

Vježbajte
Radite samostalno ili sa drugim studentom vježbajući usmeno odgovaranje na ispitna pitanja.
Smislite sopstvena pitanja, ili pogledajte pitanja za obnavljanje u udžbeniku ili radnoj svesci. Vježbajte
ispred ogledala ili video-kamere kako biste dobili povratne informacije o svom stilu prezentovanja. Zabilježite
odgovore na audio-kasete da biste dobili povratne informacije o sadržaju i organizaciji odgovora. Dajte sebi
isti vremenski rok koji ćete imati na času.

13. Strategije za
13.2.18. Nakon ispita polaganje ispita
Proces učenja se ne završava kada predate ispit i izađete iz učionice. Niti se zavrašava nakon što je
test ocjenjen i vraćen vam. Efektivno učenje zahtjeva nadgledanje nakon testa. Evaluirajte svoju uspješnost
i vještine polaganja ispita koristeći sljedeće strategije.

Uporedite svoju pripremu i svoj rezultat

Koje strategije za ispitnu pripremu su korišćene? Kada ste počeli da učite? Koliko sati ste učili i da
li ste to vrijeme efikasno iskoristili? Da li su vas spoljne situacije ometale ili doprinosile ispitnoj anksioznosti?
Da li ste dobili ocjenu koju ste očekivali? Zašto jeste ili zašto niste?

Razgovarajte s predavačem
Riješite sva pitanja kratko nakon što je test vraćen. Ako odgovori nisu pregledani na času, pitajte za
tačne odgovore na pitanja koja ste pogriješili tokom ili poslije časa. Tražite objašnjenje ocjena nakon časa ili,
još bolje, tokom predavačevih konsultacija. Pitajte za dobre i loše elemente vašeg rada. Pitajte predavača da
vam kaže svoje kriterijume za ocjenjivanje.

381
 Sačuvajte sve materijale
Sačuvajte sve testove i materijale za učenje sve dok ne dobijete konačnu ocjenu iz predmeta, u
slučaju da bude nesporazuma ili grešaka.
1. Pažnja
i slušanje Evaluirajte odgovore
Kod objektivnih pitanja, pažljivo ispitajte tačan odgovor i svoj odgovor. Utvrdite zašto ste odabrali baš taj
odgovor, zašto je taj odgovor netačan i zašto niste odabrali tačan odgovor. Potražite šemu u svojim greškama,
potom razvijte plan da to popravite za buduće ispite (Chickering i Scholssberg, 1995).

Evaluirajte rezultat sa ispita

Kao što je ukazano u odjeljku “Uvodne informacije” ovog poglavlja, rezultati se ocjenjuju na jedan
od dva načina: norme i eksplicitni kriterijumi. Trebalo bi da evaluirate svoje radove s obzirom na način na koji
su ocjenjeni. Ako je vaš rezultat zasnovan na normativnom pristupu, imaćete predstavu o tome kakav je vaš
uspjeh u odnosu na ostale studente u odjeljenju. Ako je vaš rezultat zasnovan na eksplicitnim kriterijumima,
možete izmjeriti koliko ste dobro znali materijal obrađen na testu. U tom slučaju, budite sigurni da razumijete
kriterijume koje je ocjenjivač koristio. Ako niste sigurni, pitajte predavača (Chickering i Schlossberg, 1995).

Evaluacija u odnosu na sebe

Najvažnija mjera uspješnosti na ispitu je lično znanje koje je student stekao. Prema Chickeringu i
Schlossbergu (1995, str. 184-185), “najvažnije je ono što ste postigli u pogledu znanja ili kompetencija a u
odnosu na ono gdje ste počeli. Ako ste počeli bez ikakvog znanja, mogli ste da napravite veliki napredak a da
ipak ne postignete baš veliki uspjeh na ispitu. ... Za vas su najvažniji vaše stečeno znanje i vaši standardi, a ne
profesorovi, ne onog ko je sastavio test. Stoga bi to trebalo da bude osnova za vaše konačno tumačenje.”

Ako padnete
Šta da radite ako padnete na ispitu? Pokušajte da evaluirate ono što ste uradili što je moguće
nepristrasnije. Da li su ispunjena vaša očekivanja u vezi s ispitom ili ne? Da li su vaši postupci tokom pripreme
za ispit odgovarali tipu ispita? Da li vam je priprema bila adekvatna? Zašto jeste ili zašto nije? Da li ste
razumjeli uputstva na ispitu? Da li ste razumjeli šta se traži u pitanjima? Zašto jeste ili zašto niste?
Zapamtite da procjenite pripremu u smislu onoga što je urađeno, a ne koliko sati je provedeno
13. Strategije za u učenju. Često je korisno razgovarati sa nekim kada loše prođete na ispitu. Potražite podršku prijatelja,
polaganje ispita cimera, člana porodice ili savetnika i razgovarajte o svojim brigama. Predavač može imati prijedloge kako da
poboljšate svoj rezultat na sljedećem testu.

382
 1. Pažnja
i slušanje

14. Pisanje /
teorija pismenosti

383
1. Pažnja
i slušanje

384
14.1. Uvodne informacije o pisanju
Pisanje je uobičajen zahtjev na poslu i akademskim programima nakon srednje škole. Za uspjeh
na fakultetu i radnom mjestu, od ključne je važnosti razviti odgovarajuće vještine pisanja i naučiti saopštavati
pisane ideje jasno i ubedljivo. Pisanje je vještina koja se znatno poboljšava sa vježbom i iskustvom.
Pisani zadaci na studijama ili na poslu dolaze u raznovrsnim oblicima. Nekoliko dihotomija pisanih 1. Pažnja
zadataka može se utvrditi, uključujući kreativno pisanje nasuprot istraživačkim radovima. Tipovi pisanih i slušanje
zadataka koji se sreću u akademskom životu su istraživački radovi, književni pregledi, kritike likovnih i
dramskih umjetnosti, kreativno pisanje, kućni zadaci, testovi u obliku eseja, prijave za stipendije, prijave
projekata, teze i disertacije. Pisani zadaci za zaposlene obuhvataju prijave za posao, prijedloge istraživanja,
izvještaje o napretku, istraživačke izvještaje, prezentacije za mušterije, korespondencija sa mušterijama i
drugim saradnicima i proglase za štampu.

Svrhe strategija pisanja

Strategije pisanja namjenjene su poboljšanju izvođenja svih tipova pisanih zadataka. Različite
strategije usmjerene su na različite aspekte procesa pisanja: odabir teme, pronalaženje referenci, uređenje
ideja, upotreba propratnih dokaza, pisanje kratkih pregleda, pisanje i pregledanje prve verzije, citiranje
referenci i razvijanje vizuelnih pomagala.
Još jedna svrha strategija pisanja jeste da pomognu studentima i zaposlenima da izbegnu plagiranje,
što je ozbiljan prekršaj u većini akademskih institucija i kompanija.

Prednosti strategija pisanja

Jedna od prednosti strategija pisanja razmotrena u ovom poglavlju je njihova fleksibilnost i
primjenljivost. One se mogu koristiti za obavljanje širokog spektra pisanih zadataka u školi ili na poslu.
Budući da strategije pisanja jasno opisuju plan delovanja za obavljanje pisanog zadatka i pružaju
specifične pristupe za svaku fazu u tom procesu, one imaju dodatnu prednost redukovanja stresa, zabrinutosti
i nejasnoća u vezi sa pisanim zadacima.
Konačno, strategije pisanja su korisne jer, smanjivanjem stresa i nedoumica vezanih za pisane
zadatke, pokreću težnju ka stvaranju.

14.2. Specifične strategije pisanja

14. Pisanje / teorija
Važno je napomenuti da su ovde prikazane strategije grubo skicirane, jer postoji veoma mnogo
materijala koji se odnosi na strategije pisanja, pa se čitaocu preporučuje da konsultuje stilske vodiče i
pismenosti
pripručnike za pisanje kako bi dobio detaljnije informacije o sledećim temama.
STRATEGIJE PISANJA
• Pisanje na času: plan djelovanja
• Pisanje van časa: plan djelovanja
• Odabir teme
• Istraživanje
• Zapisivanje bilježaka iz referenci
• Organizovanje ideja pomoću mapiranja
• Razvijanje kratkog opšteg pregleda
• Pisanje prve verzije
• Pristupi i strategije pisanja
• Struktura i organizacija
• Stilski vodiči i priručnici za pisanje
• Uobičajene stilske smjernice
• Fusnote, završne napomene i bibliografija

385
 • Navođenje izvora, citiranje, parafraziranje i rezimiranje
• Plagiranje
• Vizuelna pomagala
1. Pažnja • Problemi u pisanju i strategije
i slušanje • Programi za obradu teksta i štampanje
• Pisanje argument paper
• Pisanje Compare-Contrast Paper: nizanje i cijepanje na komade
• Novinarski model za nastavu pisanja
• Riječnik sinonima
• Vodič za jasno pisanje: rečenice u kojima se iznosi teza i tema, kohezivna sredstva, prelasci
• ODBRANA: jedna strategija pisanja
• Samoregulisana strategija pisanja
• Svijest o interpunkciji
• Opisne tehnike
• Sortiranje i organizovanje materijala
• Strategije za tutorsko podučavanje pisanju
• Strategija pisanja paragrafa
• Strategija ključaonice
• Metode razvijanja paragrafa
• Provjeravanje paragrafa

14.2.1. Strategije pisanja

14.2.1.1. Pisanje na času: plan djelovanja

Pismeni zadaci koji se rade na času obuhvataju ispitne eseje, ispite koji se polažu uz korišćenje
knjige, sastave i kritike. Temu zadatka obično daje predavač, iako se ponekad studentima dozvoljava da sami
14. Pisanje / teorija odrede teme.
pismenosti Za pisane zadatke na času, važno je pitati predavača unaprijed koja pomoć je dozvoljena kao i
koja su pravila zadatka. Na primjer, da li greške u pravopisu i gramatici umanjuju ocjenu? Da li može da se
koristi rječnik? Da li može da se koristi računar ili program za obradu teksta? Kako se zadatak ocjenjuje – po
sadržaju, organizaciji, originalnosti ili nekoj kombinaciji kriterijuma?
Prijedlozi za obavljanje pismenih zadataka na času dati su niže. Vidite odjeljak o esejima u poglavlju
«Polaganje testova» za više detalja.
1. Pažljivo pročitajte uputstva.
2. Pregledajte na brzinu pitanje/pitanja ili temu/teme.
3. Raspodjelite dodjeljeno vrijeme između pitanja ili tema.
4. Start with the ones you know best. Pažljivo ponovo pročitajte pitanje/-a ili temu/teme.
5. Odaberite naslov odgovora na pitanje.
6. Izradite kratak pregled/koncept odgovora, logički organizujući ključne tačke i propratne detalje.
7. Ispišite metodično odgovor. Drugim riječima, postarajte se da imate uvod, razradu od jednog ili
više pasusa i zaključak. Svaki pasus razrade trebalo bi da sadrži jednu ključnu tačku. Pokušajte da
napišete bar tri rečenice po pasusu. Koristite obilno primjere.
8. Provjerite odgovore nakon što se uradili cio zadatak.

386
14.2.1.2. Pisanje van časa: plan djelovanja
Pisani zadaci izvan časa obuhvataju istraživačke radove, prikaze knjiga, testove koji se rade kod
kuće, kritike književnih dela, kritike umjetničkih djela i kritike muzičkih djela.
Poput zadataka na času, važno je razgovarati unaprijed sa predavačem o pravilima i smjernicama 1. Pažnja
za obavljanje zadatka. Pojedinac bi trebalo da u potpunosti razumije maksimalni ili minimalni broj strana, i slušanje
stilske zahtjeve, kako treba navesti reference, da li određeni broj referenci mora biti kosultovan, da li se može
pisati rukom ili se mora otkucati, da li treba predati disketu ili štampanu kopiju (ili oboje), i datum i vrijeme za
predaju. Sjetite se da zadržite kopiju urađenog zadatka.
Plan djelovanja za obavljanje zadataka van časa unekoliko se razlikuje od plana za zadatke na
času. Plan je ovde rezimiran a svaki korak je potpunije opisan u drugim odeljcima ovog poglavlja. Kada
koristite ovaj plan, razmišljajte o pisanju kao procesu iz tri faze: djelimično pisanje ili planiranje, pisanje i
pregledanje i uređivanje. Ključ leži u pristupanju pisanju u koracima. Iako su ovde prikazani kao linearni niz
događaja, u stvarnom životu ovi koraci mogu biti kružniji i mogu biti ilustrovani kao grafikon.
Važno je razviti raspored za obavljanje zadatka na vrijeme i držati ga se.
 Vidjeti upravljanje vremenom.
Faza pretpisanja ili planiranja
1. Odaberite temu, ukoliko nije zadata.
o «Budite što je moguće određeniji i ograničite temu onoliko strogo koliko vam vaše
trenutno znanje dozvoljava» (Garrison, 1981, str. 55).
o Razmislite o svrsi rada.
o Procjenite publiku u smislu interesovanja i porijekla čitalaca.
o Razvijte tezu ili centralnu svrhu.
2. Obavite istraživanje kako biste pronašli informacije.
o Kao osnovno pravilo, treba da pronađete barem tri izvora za kratak rad i više za duži rad.
Ovaj broj može varirati u zavisnost od predavačevih zahtjeva.
o Izvori informacija obuhvataju katalog kartica, indekse odlomaka i periodičnih izdanja,
enciklopedije i enciklopedijske indekse, časopise, intervjue i direktno posmatranje. Ako
vaša biblioteka nema neku referencu, pokušajte da je pronađete preko međubibliotečke
pozajmice. Potražite pomoć bibliotekara ako je potrebno. 14. Pisanje / teorija
o Dodatne prijedloge nudi Garrison (1981). Ovlaš pregledajte svoje izvore i zapišite kratke pismenosti
bilješke; izbjegavajte pisanje detaljnih bilježaka jer to može dovesti do plagiranja. Ako vas
istraživanje odvede u novim pravcima, razmotrite da prebacite fokus rada ili da izvučete
različite zaključke. Razmotrite kako sukobljena mišljenja stručnjaka utiču na vaše
zaključke. Budite spremni da uočite efikasne propratne materijale kao što su primjeri ili
statistike. Kao osnovno pravilo, sakupite dvaput više materijala nego što mislite da će
vam biti potrebno.
3. Organizujte informacije pisanje koncepta ili mapiranjem.
o Dok prvi put prelazite materijal, odlučite da li je on prikladan za uvod, razradu ili
zaključak.
o Zatim sortirajte materijal za razradu i organizujte ga prema glavnim tačkama koje treba
iznijeti.
o Proces organizovanja se potpomaže strategijama koncepta ili mapiranja.
Faza pisanja
4. Napišite prvu verziju.
o Garrison (1981) predlaže da studenti počnu proces pisanja tako što će sastaviti «oko

387
 šest kratkih smjernica. To su samo početne verzije, ali će vam pomoći da utvrdite pravac
i uređenje svojih bilježaka.»
o Pišite po jedan odjeljak ili pasus, počevši od najpoznatijeg ili najzanimljivijeg materijala.
1. Pažnja o Ne brinite o redu odjeljaka ili pasusa u ovoj fazi; red se lako može izmjeniti kasnije.
i slušanje o Razmotrite šest glavni pitanja pri pripremi prve verzije: ko, šta, gdje, kada, zašto i kako.
o Može biti neophodno napisati i pregledati nekoliko verzija prije nego što dobijete
zadovoljavajuć rezultat.
Faza pregledanja i uređivanja
5. Obavite konceptulano pregledanje i uređivanje.
o Ideje iznijete u gruboj verziji kritički se ocjenjuju tokom konceptualnih pregledanja.
o Da li su ključne tačke u skladu sa iznijetom ili nagoveštenom tezom?
o Da li su argumenti konzistentni?
o Da li su propratni detalji relevatni za ključnu ideju koju podržavaju?
6. Obavite organizaciono pregledanje i uređivanje.
o Provjerite organizacionu jasnost i dosljednost prve verzije.
o Informacije bi trebalo da budu prikazane u logičkom slijedu. To obuhvata red glavnih ideja
u razradi i propratnih detalja u okviru svake ideje.
o Pasusi ili odjeljci bi trebalo da budu spojeni veznim elementima ili drugim kohezivnim
sredstvima.
7. Obavite rečenično i stilsko uređivanje.
o Obavite korekturu verzije kako biste ispitali izbor riječi i ispravili pravopisne greške.
o Ostalo što treba provjeriti uključuje velika slova, interpunkciju, slaganje subjekta i
predikata.
8. Napravite završne ispravke, otkucajte i odštampajte konačnu verziju.
o Sljedeći rukopisne smjernice koje je dao predavač, otkucajte konačnu verziju.
14. Pisanje / teorija o Dodajte naslovnu stranu, bibliografiju i sadržaj (ako je potreban).
pismenosti o Odštampajte konačnu verziju na štampaču podešenom za najbolji kvalitet štampe.
9. Napravite kopiju završenog zadatka, da li na disketi/disku ili na papiru.
o Uvijek sačuvajte kopiju rada u slučaju da se original izgubi ili zaturi.
o Nakon što vam predavač vrati ocjenjeni rad, čuvajte ga dok ne dobijete završnu ocjenu
iz tog predmeta.

14.2.1.3. Odabir teme

Za zadatke kao što su istraživački radovi i sastavi, studentima se često dozvoljava da odaberu temu
o kojoj će pisati. To manje važi za ispite koji se rade kod kuće i druge pisane zadatke. Sljedeće smjernice bi
trebalo da pomognu studentima da odaberu odgovarajuće teme.
• Rano otpočnite proces.
o Počnite da razmišljate o mogućoj temi ubrzo nakon što je zadatak objavljen.
o Odlaganje procesa odabira teme troši dragoceno vrijeme i podstiče odugovlačenje.
o Nemanje ideje za temu nije validno opravdanje za neaktivnost.

388
 • Gdje potražiti ideje za temu.
o Postoji nekoliko mjesta gdje studenti mogu pronaći ideje za temu. Jedan od najboljih
izvora je predavač; budući da radi u tom polju, trebalo bi da može da ponudi dobre
prijedloge. 1. Pažnja
o Još jednom mjesto za potragu za idejama je udžbenik ili drugi zadati tekstovi. i slušanje
o Razgovarajte sa drugim studentima u grupi.
o Pogledajte profesionalne časopise ili popularne magazine koji se bave temom
predmeta.
• Odaberite zanimljivu temu.
o Odabrana tema bi trebalo da bude zanimljiva studentu. U suprotnom, biće teško motivisati
se za rad na zadatku.
o Ovo je naročito važno za studente liberal arts programa u kojima su obavezni predmeti
često izvan našeg interesovanja.
o Odaberite temu vezanu za vaš glavni predmet, uvjerenja ili prošla iskustva.
• Odaberite prikladan cilj.
o Ne odabirajte temu koja je suviše široka ili suviše uska.
o Ako je tema iznesena suviše opšto, biće teško završiti zadatak na vrijeme.
o Ako je tema suviše posebna, možemo imati teškoća u nalaženju dovoljno referenci.
o Dobra smjernica je uzeti u obzir broj strana koje treba napisati. Ako zadatak treba da
bude dugačak pet do deset strana, odaberite prilično usku temu. Ako je zadatak duži od
deset strana, postavite opštiju temu.
• Razjasnite temu sa predavačem.
o Postarajte se da opišite svoje ideje predavaču kako bi ih odobrio.
o Ponekad je korisno imati nekoliko alternativa na umu prije razgovora sa predavačem.
o Razjasnite bilo koja pitanja ili probleme prije započinjanja istraživačke faze projekta. Malo
toga vas može isfrustrirati više od činjenice da morate da promjenite temu nakon što se
obavili dio ili sve istraživanje.
14. Pisanje / teorija
o Predavač može predložiti referene koje treba koristiti. pismenosti

14.2.1.4. Istraživanje
Faza istraživanja obuhvata pronalaženje informacija vezanih za temu rada ili eseja. Mada se na riječ
«istraživanje» obično javljaju slike biblioteke, postoje drugi izvori informacija koje bi studenti trebalo da potraže.
Biblioteka
Biblioteke su dragocjeni izvori štampanih referenci kao što su knjige, časopisi, enciklopedije,
vladini dokumenti, mape, novine i magazini. Mjesto na kom treba tražiti reference u biblioteci je katalog
kartica, koji je zbirka bibliografskih podataka za sve bibliotečke odrednice. Katalozi u većini današnjih škola
su kompjuterizovani, ali neki su još uvek u štampanom obliku. Koristite ključne riječi teme da istražite u dijelu
kataloga posvećenom tom predmetu.
Kompjuterizovani servisi za pretragu, koji su dostupni u mnogim bibliotekama, drugi su metod.
Ključne riječi teme se unose u on-line pretraživačke programe. Računar skenira svoju bazu podataka referenci
i prikazuje izvore koji se bave tom temom. Neki programi su napravljeni tako da pretražuju samo periodična
izdanja (magazine, časopise, novine), dok drugi pretražuju knjige i rukopise.
Treća strategija je pretražiti police biblioteke. Pronađite korisnu referencu i zatim pregledajte knjige
u toj oblasti za dodatne izvore.

389
 Zbirke odlomaka iz noviskih članaka izdaju se za većinu disciplina. Odlomci mogu biti uređeni
azbučno (obično po autorovom prezimenu) ili tematski. Primjeri zbirki odlomaka su Social Science Citation
Index, Chemical Abstracts, and Psychology Abstracts. Odlomci sadržani u ovim knjigama opisuju članke i
pružaju uvid u njihovu relevantnost za odabranu temu.
1. Pažnja
Ako biblioteka ne posjeduje reference koje se nalaze u zbirkma odlomaka ili kompjuterizovanim
i slušanje pretragama, porazgovarajte sa zaposlenima da vidite da li se reference mogu dobiti putem međubibliotečke
pozajmice.
Bibliografije
Bibliografije su odlična mjesta za potragu za referencama. U udžbeniku ili drugim zadatim tekstovima
za predmet, pogledajte spisak preporučene literature na kraju svakog poglavlja, reference navedene na kraju
poglavlja ili članka, ili bibliografiju na kraju knjige. Slično tome, provjerite reference navedene u knjigama i
drugim izvorima koje ste već pronašli u biblioteci.
Intervju i korespondencija
Stručnjake i druge iskusne osobe možete konsultovati za informacije vezane za vašu temu istraživanja.
Intervjui se mogu voditi uživo, telefonom ili preko računarske mreže. Pisana korespondencija duže traje ali je
korisna kada je ljude teško kontaktirati ili kada su van zemlje; takođe pruža trajan zapis intervjua.
Kada se obraćate nekome, uvjek se predstavite i objasnite svrhu pisma ili poziva. Kada razgovarate
preko telefona, pitajte da li je osoba u prilici da razgovara u tom trenutku. Pripremite pitanja unaprijed.
Ponovite ih kako biste osigurali da ih stalno postavite. Najbolje je pisati bilješke tokom intervjua, prije nego
nakon njega. Ne snimajte intervjue bez prethodne dozvole.
Računarske mreže
Informacijama o raznovrsnim temama smještene u mrežama kao što je World Wide Web može se
pristupiti preko alatki za umrežavanje kao što je Mosaic, Gopher i drugi. Fakulteti i univerziteti obično imaju
veze ka tim aplikacijama, ili se pojedinci mogu pretplatiti na mrežne servise.
Neke mreže uređuju informacije hijerarhijski, od opštih tema ka posebnijim unosima. Zbirke dokumenata
vezanih za određene teme (na primjer, socilogija, ekologija, muzika) mogu biti uređene kao «newsgroups»
Pretraživači poput Yahoo i Infoseek omogućuju korisniku da ukuca ključne riječi kako bi pronašao
relevantne informacije. Pretraživač zatim pretražuje svoju bazu podataka i izlistava sve strane koje sadrže te
ključne riječi. Korisnik zatim istražuje te linkove.
Ako se zna mrežna adresa informacija, može su ukucati kako bi se pristupilo podacima. WWW
14. Pisanje / teorija mrežna adresa za informacije o NASA, na primjer, glasi http://www.gsfc.nasa.gov/NASA_homepage.html.
pismenosti
Ankete i upitnici
Ankete i upitnici se koriste za prikupljanje originalnih podataka koji će biti uključeni u pisani zadatak.
Ankete i upitnici su zbirke pitanja vezanih za neku temu. Na primjer, možete koristiti upitnik da pitate ljude za
mišljenje o nekom kontroverznom pitanju ili izmjeriti njihovo znanje o nekoj temi. Anketna pitanja mogu biti
otvorena, tako da omoguće ljudima da sastave sopstvene odgovore, ili mogu biti ograničena, kada ljudi treba
da odaberu sa spiska odgovora.
Jedna od prednosti anketa i upitnika je njihova fleksibilnost. Pitanja mogu biti osmišljena tako
da se odnose na speciifčne ideje u istraživačkom radu. Pored toga, ankete i upitnici mogu biti podijeljeni
raznovrsnim osobama.

14.2.1.5. Pisanje bilježaka iz referenci

Pisci obično zapisuju bilješke iz referenci korišćenih za rad ili esej. Bilješke pružaju trajan zapis
informacija korišćenih za pisanje rada. Bilješke se organizuju kasnije u okviru koncepta za rad i samog rada.
Bilješke se zapisuju obično na papir ili kartice ručno. Računari se ne koriste često u ovoj fazi
pisanja rada, mada će upotreba laptopa možda postati uobičajenija u budućnosti. Diktafon se može koristiti
za snimanje bilježaka na audio-kasete; to je korisna strategija za studente sa problemima u pisanju.

390
 Dvije strategije – kartice i isječene trake – korisne su za pisanje bilježaka i njihovo potonje
organizovanje u koncept ili grubu prvu verziju. One su opisane u odjeljku «Pisanje bilježaka za istraživačke
radove» u poglavlju «Vođenje bilježaka».
Kada vadite bilješke iz referenci, ne zaboravite da pribilježite bibliografske informacije za svaki 1. Pažnja
zvor budući da one moraju biti unijete u fusnote, završne napomene i/ili bibliografiju rada. Pogledajte odjeljak
«fusnote» u ovom poglavlju za više informacija. Pri zapisivanju citata, statistika i drugih važnih informacija,
i slušanje
pazite da zabilježite stranu/strane u referenci na kojoj se dotični materijal nalazi. Te informacije moraju biti
uključene u završni izvještaj.

14.2.1.6. Organizovanje ideja pomoću mapiranja

Nakon pronalaženja, čitanja i vađenja bilježaka iz referenci, informacije moraju biti uređene u
logički format. Mapiranje obuhvata praviljenje vizuelnog zapisa informacija pomoću ključnih riječi i izraza,
ideja, detalja i činjenica. Mape pokazuju kako su ideje povezane i u kom su odnosu. Tri strategije mapiranja
za organizovanje ideja su grupisanje, hijerarhije i izlistavanje. Četvrti pristup, pravljenja koncepta, pokriven je
zasebno u ovom poglavlju. Druge strategije mapiranja opisane su u poglavlju o organizaciji.
Grupisanje
Grupisanje otkriva odnose između ideja tako što dijeli temu na poddijelove. Zapišite temu (skraćenu
u jednu riječ ili kratak izraz) u središtu stranice i nacrtajte krug oko nje. Zapišite glavne ideje ili podideje (opet
u jednoj riječi ili kratkom izrazu) oko teme; zaokružite glavnu ideju i povežite je sa rječju centralne teme. Oko
svake glavne ideje ili podideje, grupišite specifične detalje, činjenice i primjere za njih vezane.
Kada dođe vrijeme da se napiše prva verzija rada, svaka od glavnih ideja ili podideja će sačiniti
jedan odjeljak ili jedan pasus razrade rada. Svaki odjeljak ili pasus će sadržati specifične detalje vezane za
svaku glavnu ideju ili podideju na mapi grupisanja.
Hijerarhije
Hijerarhije omogućuju piscu da uredi informacije od opštih (inkluzivnih) do posebnih (ekskluzivnih).
Zapišite temu na vrhu strane. Glavne ideje ili podideje teme se navode ispod nje, dok linije povezuju svaku
podideju sa temom. Specifični detalji, primjeri, statistike i činjenice vezane za svaku podtemu ispisuju se
ispod i povezuju sa podtemom.
Kada dođe vrijeme da se napiše prva verzija, svaka podtema i njeni propratni detalji će biti uređeni
u po jedan pasus ili odeljak rada.
Izlistavanje 14. Pisanje / teorija
Izlistivanje omogućava nam da brzo uredimo ideje za rad. Prisjetite se informacija koje već znate o pismenosti
temi i izlistajte ih. Zatim proučite rupe u informacijama, koje dodatne informacije su potrebne da bi se tema u
potpunosti ispitala? Navedite te oblasti potrebnog istraživanja.
Koristeći ovaj spisak, postavite asterisk (*) pored elemenata koji najviše obećavaju ili su najbitniji na
listi. Obiljeležite brojevima i rasporedite po važnosti glavne elemente. Koristeći različitu boju za svaku glavnu
ideju, obiljeležite sve elemente na spisku koji su vezani za glavne ideje. Precrtajte elemente koji ne obećavaju
ili nisu u vezi sa glavnim idejama. Po potrebi, dodajte nove elemente na spisak i grupišite ih sa odgovarajućim
glavnim idejama.
Kada dođe vrijeme da se napiše prva verzija, svaki skup informacija obojenih odgovarajućom
bojom biće uređen u po jedan pasus ili odeljak rada.

14.2.1.7. Razvijanje koncepta

Pisanje koncepta je jedan od načina da se organizuju ideje za rad. Koncepti prave razliku između
glavnih tačaka i detalja za rad i određuju kako će informacije biti uređene u radu. Pristupi grupisanju i
organizovanju bilježaka iz referenci u glavne teme objašnjeni su u «Vođenje bilježaka» u odjeljku «Vođenje
bilježaka za istraživačke radove».
Procedura pravljenja koncepta opisana je detaljnije u «Format kratkog pregleda/koncepta» u

391
 poglavju «Vođenje bilježaka». U suštini, informacije vezane za svaku glavnu temu uređene su od najopštijih
do najspecifičnijih. Različite ideje se smještaju u različite redove koncepta. Propratne ideje se obično uvlače
desno ispod glavne ideje koju opisuju. Simboli poput rimskih brojeva, slova i brojeva mogu se koristiti da se
napravi razlika između elemenata u konceptu. Primjeri koncepta i smjernice za razvoj koncepta dati su niže.
1. Pažnja
Generički koncept
i slušanje
• GLAVNA TEMA
o Podtema
1. detalj
2. detalj
3. detalj
o Podtema
1. detalj
2. detalj
Koncept prilagođen sadržaju
• UVOD
• ODLIKE GRADOVA
o Velika gustina stanovništva
1. barem 100/km2
o Specijalizacija prema zanimanjima
o Društvena diferencijacija
• PRVI GRADOVI
o Jerihon, Izrael
o Catal Huyuk, Turska
• PREDNOSTI ŽIVOTA U GRADOVIMA
o Sigurnost
1. zidovi Jerihona
14. Pisanje / teorija 2. šančevi oko srednjevekovnih gradova
pismenosti o Pristup robi i uslugama
o Raspoloživost osoba suprotnog pola koje nisu u krvnom srodstvu
• ZAKLJUČAK
Smjernice za pisanje koncepta
1. Odredite glavne tačke
o Pažljivo ispitajte bilješke iz referenci i odredite glavne ideje ili glavne teme.
o Glavne ideje će sačiniti kostur koncepta.
o Svaka glavna ideja ći biti predmet jednog pasusa (ili više) u gruboj verziji.
2. Odredite propratne detalje
o Odredite koje činjenice, statistike, stavovi, citati i objašnjenja podržavaju svaku glavnu
ideju.
o Uredite ih ispod odgovarajućih glavnih ideja u konceptu.
o Sakupljanje propratni detalja za neku temu iz više od jednog izvora obično ostavlja utisak
na predavače.
o Svaki propratni detalj će biti jedna rečenica (ili nekoliko njih) u gruboj verziji.

392
 3. Budite kratki
o Informacije u konceptu bi trebalo da budu napisane u kratkim i nepotpunim
rečenicama.
o Usredsredite se na ključne riječi i ključne ideje. 1. Pažnja
o Provedite više vremena logički organizujući ideje nego ispisujući pune rečenice.
i slušanje
4. Logički uredite ideje
o Organizujte informacije logički, koristeći jedan od sljedećih pristupa: hronološki, po
redosljedu, tematski, problem-rješenje ili uzrok-posledica.
o Ovi stilovi su opisani u «Struktura i organizacija».

14.2.1.8. Pisanje prvih/probnih verzija

Kada je pisani zadatak mapiran ili je za njega napravljen koncept, spremni ste da napišete prvu
verziju rada ili eseja. Kada pišete prvu verziju, koncentrišite se na brzo zapisivanje ideja. Ne mučite se oko
gramatike ili detaljnih referenci u ovoj fazi. Bavićete se gramatikom, punim referencama i stilom kada budete
pisali drugu ili konačnu verziju.
Za duže radove, svaka glavna tema u pregledu ili mapi biće jedan odjeljak rada. Podteme će biti
predmeti pojedinačnih pasusa u to odeljku. Propratni detalji za svaku podtemu se koriste za pisanje pasusa.
Za kraće radove, svaka glavna tema u konceptu ili mapi će biti jedan (ili više) pasusa u razradi. Podteme i
propratni detalji za tu temu uključeni su u taj pasus.
Prijedlozi za pisanje prvih verzija obuhvataju:
• Strukturu i organizaciju
• Stilske vodiče
• Uobičajene stilske smjernice
• Navođenje izvora, citiranje, parafraziranje i rezimiranje
• Plagiranje
• Fusnote, završne napomene i bibliografije
• Elektronsku obradu teksta i štampanje
14. Pisanje / teorija
• Pristupe i strategije pisanja
pismenosti
• Strategije pisanja pasusa
• Korekturu
Smjernice za pisanje prvih verzija
• Napravite vremenski raspored
o Napravite raspored za završavanje, pregledanje i ispravljanje prvih verzija rada.
o Ostavite dosta vremena da napišete nekoliko verzija i pregledate ih.
• Radite u dijelovima
o To pomaže u održavanju motivacije i jasnosti svrhe ako se različiti dijelovi rada pišu
istovremeno.
o Stavite sve bilješke vezane za jednu glavnu temu u fasciklu, i koristite njih i koncept ili
mapu da prenesete te informacije u pisane pasuse.
o Imajte odvojenu fasciklu za svaki odjeljak rada.
o Nagradite sebe po završetku svakog od odjeljaka.
o Kada napišete sve odjeljke, povežite ih pomoću i veznika i konektora.

393
 • Počnite sa razradom
o Napišite prvo razradu, radeći u dijelovima kao što je već opisano .
o Napišite uvod i zaključak na kraju.
1. Pažnja o Zatim sastavite bibliografiju i naslovnu stranu.
i slušanje
• Izvršite korekturu svake verzije
o Svaka verzija rada bi trebalo da bude pregledana zbog gramatičkig grešaka, pravopisnih
i logičkih grešaka, organizacionih problema i stilskih elemenata.
o Potražite profesionalnu pomoć od predavača, tutora ili neke druge osobe iz tog polja. Ili
pitajte prijatelje kojima je engleski glavni predmet.

14.2.1.9. Pristupi ili strategije pisanja

Pisanje je moćno sredstvo za razmišljanje. S obzirom na to, strategije pisanja se razlikuju od
«početnih» strategija za organizovanje ideja. Postoji sedam pristupa pisanju: dijalozi, brzo pisanje prve
verzije, sjeckanje, dramatizacija, ispitivanje, kruženje i dnevnici. Ove strategije su prikadne za različite pisane
zadatke, studentske potrebe i predmete.
Dijalozi
Dijaloški pristup obuhvata pisanje razgovora između dvoje ili više ljudi. Dijalozi su korisni za
pronalaženje teme, istraživanje ideja ili razmatranje suprotstavljenih tačaka gledišta.
Brzo pisanje prve verzije
Brzo pisanje ove verzije funkcioniše samo ako znate šta hoćete da kažete u radu. Ovaj pristup obuhvata
brzo «bacanje» ideja za rad na papir. Kada hoćete da organizujete misli, otkrijete šta već znate o dotičnoj temi ili
saznate kakvo istraživanje treba obaviti, strategija brzog pisanja prve verzije može biti pravi izbor za vas..
Sjeckanje
Strategija sjeckanja se koristi za brzo istraživanje teme. Postoji šest tehnika sjeckanja: opisivanje,
poređenje, asociranje, analiziranje, primjenjivanje i iznošenje argumenata. Ovi pristupi omogućavaju piscu da
«isjecka» informacije o nekom aspektu teme. Svaka tehnika sjeckanja ima specifična pitanja koja pisac može
upotrijebiti da istraži temu.
• Opisivanje
14. Pisanje / teorija o Kako dotični predmet izgleda?
pismenosti o Koje je boje, oblika ili teksture?
• Poređenje
o Čemu je dotična tema slična ili od čega se razlikuje?
• Asociranje
o Na šta vas asocira?
o Kako je povezana sa vašim iskustvima?
• Analiziranje
o Kako se pravi?
o Odakle potiče i kuda ide?
• Primjenjivanje
o Šta se sa tim može uraditi?
o Da li ima više upotreba?
• Iznošenje argumenata
o Koji argumenti se mogu iznijeti za ili protiv ove teme?

394
Dramatizacija
Dramatizacija je način razmišljanja o tome kako ljudi intereaguju. Koristan je pristup u analiziranju
književnosti. Kada pišete kritiku ili ocjenu književnog djela, razmotrite sljedeće teme:
• Radnja (Šta?) 1. Pažnja
o Radnja je bilo šta što se dešava, što će se desiti ili se možda desilo već.
i slušanje
o Radnja obuhvata fizičku, kao i emocionalnu radnju.
• Vršilac (Ko?)
o Vršilac je osoba, životinja ili sila uključena u radnju.
• Okolnosti (Gde i Kada?)
o Situacija ili pozadina radnje čini okolnosti.
o Razmišljajte o vremenu i mestu radnje.
• Motiv (Zašto?)
o Motiv je svrha radnje ili razlog radnje.
• Metod (Kako?)
o Način na koji se radnja vrši, ili bilo šta što dovodi do nekog dešavanja, jeste metod.
Ispitivanje
Kako biste naučili nešto o temi i odlučili šta da pišete o njoj, pokušajte ispitivački pristup. Postoji pet
dijelova ove strategije:
1. Šta je tema?
2. Na koje dijelove ili odlike se tema može izdjeliti, i kako su ti dijelovi povezani?
3. Po čemu se ova tema razlikuje od ostalih tema ili po čemu imje slična?
4. Kolliko se tema može izmjeniti a da ipak ostane ista?
5. Koje je mjesto ove teme u svijetu?
Kruženje
Brzo pisanje ali sa stalnim vraćanjem na temu poznato je kao kruženje. Kruženje pomaže da pisac
ostane fokusiran na temu rada. Proces kruženja obuhvata šest koraka: 14. Pisanje / teorija
1. Napišite oblast interesovanja. pismenosti
2. Pišite neprestano deset minuta (brejnstorming).
3. Ponovo pročitajte ideje zapisane u koraku dva. Odaberite najvažniju ideju i proširite tu misao u
punu rečenicu. To je prvi krug.
4. Počnite sa tom rečenicom i pišite neprestano deset minuta.
5. Ponovo pročitajte ideje zapisane u četvrtom koraku. Odaberite najvažniju ideju i proširite tu misao
u punu rečenicu. To je drugi krug.
6. Nastavite sa kruženjem dok rečenice ne postanu fokusirane na temu.
Dnevnici
Lične zabilješke se nazivaju dnevnici. Dnevnici mogu biti u različitim oblicima: sveska sa ličnim
mislima, spiskovi riječi, ideje sa drugih predmeta, odgovori na zadate tekstove, bilješke o našim zapažanjima
ili razgovorima, ili skice drugih ljudi. Ovaj pristup omogućava piscu da istraži svoju kreativnost. Podstiče
originalnost, razmišljanje i širenje ideja.
Primjena pristupa pisanju
Odaberite jednu od sljedećih tema i napišite nekolliko rečenica poredeći elemente. Pokušajte da
radite ovu vježbu koristeći više strategija pisanja pokrivenih u ovom odjeljku.

395
 • putovanje autobusom nasuprot putovanju metroom
• ostvarivanje onoga što želite laskanjem nasuprot ostvarivanja putem ubjeđivanja
• fudbal ili balet
1. Pažnja
• bejzbol ili softbol
i slušanje
• kreacionizam nasuprot evoluciji

14.2.1.10. Struktura i organizacija

Pisani zadaci obično imaju tri glavna sastavna dijela: uvodni dio, tekst i reference (Turabian, 1973,
str. 1-2). Uvodni dio može da obuhvati kombinaciju sljedećeg: naslovna strana, prva strana (title page),
prazna strana, sadržaj, spisak ilustracija, spisak tabela, predgovor, izrazi zahvalnosti ili abstrakt. Tekst rada ili
eseja, bilo da je pisan na času ili van njega, treba da ima tri osnovna dijela: uvod, razradu i zaključak. Fusnote
se takođe mogu naći u tekstu rada. Reference obuhvataju apendikse, bibliografiju, rječnik terminas ili spisak
skraćenica. Konsultujte Turabiana (1973) i druge priručnike za pisanja za opise ovih dijelova i uputstva za
organizovanje sasatvnih dijelova rada.
Tekst može biti podjeljen na poglavlja ili naslovljene odjeljke u zavisnosti od dužine razrade. Nova
poglavlja ili odjeljci mogu početi na novoj strani. Ako su poglavlja podijeljena na odjeljke, svaki nivo podnaslova
treba da bude otkucan drugačijim stilom.
Provjerite silabus ili pitajte predavača koji dijelovi rada treba da budu uključeni i kako tekst treba da
bude strukturiran. Zatim konsultujte priručnike za pisanje i stilske vodiče za dodatne informacije.
Poglavlja, odjeljci i/ili pasusi teksta treba da budu logički organizovani. Postoji nekoliko opcija za
organizaciju (Kesselman-Turkel and Peterson, 1981, p. 103):
• Hronološki
o redosljed istorijskih događaja
o od uzroka do posljedice
o redosljed korak-po-korak
• Od opšteg ka posebnom
o od opšte teme do podtema

14. Pisanje / teorija o od teorijskog ka praktičnom

pismenosti o od uopštavanja do posebnih primjera
• Od najmanje ka najviše
o od najlakšeg ka najtežem
o od najsitnijeg do najkrupnijeg
o od najgoreg do najboljeg
o od najslabijeg do najjačeg
o od najmanje važnog do najvažnijeg
o od najmanje složenog do najsloženijeg
o od najmanje uspešnog do najuspješnijeg
o od najmanje kontroverznog do najkontroverznijeg
• Od najviše do najmanje
o od najpoznatijeg do najmanje poznatog
o od najčinjeničnijeg do najmanje činjeničnog (od činjenica do mišljenja)

396
 • Prikazati obje strane (grupisane ili pomešane)
o za i protiv
o preimućstva i prepreke
1. Pažnja
o sličnosti i razlike
i slušanje
o teško i lako
o loše i dobro
o uspješno i neuspješno
o slabo i jako
o složeno i jednostavno
o kontroverzno i nekontroverzno

14.2.1.11. Stilski vodiči i priručnici za pisanje

Dobar stilski vodič i priručnik za pisanje su neophodni za sve studente. Ove knjige pružaju
dragocjena uputstva za jasno i ispravno pisanje. Bave se uobičajenim nejasnoćama u pisanju kao što je
kada upotrijebiti dvije tačke umjesto tačke i zareza, kada koristiti povlake, kako napisati fusnote u određenim
stilovima, i kako ispraviti isjeckane rečenice.
Stilske vodiče i priručnike za pisanje bi trebalo konsultovati tokom procesa pisanja i pregledanja
prvih verzija. Mada se obično ne mogu koristiti za zadatke na času, vodiči bi trebalo da budu pri ruci dok se
radi na pisanim zadacima van časa.
Stilski vodiči i priručnici za pisanje se razlikuju unekoliko po sadržaju i uređenju. Većina, međutim,
sadrži informacije o sljedećim temama: gramatici, interpunkciji, mehanikama pisanja, jasnosti i dokumentovanju
referenci. Sljedeći spiskovi rezimiraju sadržaj odabranih stilskih vodiča i priručnika za pisanje. Budući da
određene discipline imaju jedinstvene stilske zahtjeve, dat je i spisak stilskih priručnika prema akademskim
disciplinama. Treba ih konsultovati pri pisanju u specifičnim akademskim poljima. Časopisi iz specifičnih
akademskih oblasti često sadrže i stilske smjernice.

14.2.1.12. Uobičajene stilske smjernice

Smjernice za odgovarajuće stilove pisanja izložene su u većini priručnika za pisanje i u nekim
stilskim priručnicima. Mada bi te refeernce trebalo konsultovati za sve detalje, primjeri uobičajenih stilskih 14. Pisanje / teorija
smjernica dati su niže. Brojevi od 1 do 32 su iz Strunk i White (1979). pismenosti
1. Odaberite odgovarajuće uređenje informacija i držite ga se tokom rada ili eseja.
2. Jedinica sastava bi trebalo da bude pasus.
3. Koristite aktivne oblike glagola pri pisanju.
4. Navodite tvrdnje u potvrdnom prije nego odričnom obliku.
5. Koristite konačan, specifičan i konkretan jezik prije nego apstraktan i dvosmislen.
6. Ispustite nepotrebne riječi kako bi pisanje bilo koncizno.
7. Izbjegavajte nizove međusobno nepovezanih rečenica.
8. Izražavajte srodne ideje u sličnom obliku.
9. Neka povezane riječi i ideje budu grupisane zajedno.
10. Napišite rezimee koristeći jedno glagolsko vrijeme.
11. Naglašene/emfatične riječi bi trebalo smjestiti na kraj rečenice.
12. Pišite prirodno.
13. Radite prema prikladnoj sturkturi ili nacrtu.
14. Naglasite imenice i glagole pri pisanju.
15. Pregledajte i prepišite rad.

397
 16. Nemojte previše pisati.
17. Nemojte previše objašnjavati.
18. Nemojte prenaglašeno iznositi stavove.
1. Pažnja 19. Izbjegavajte upotrebu kvalifikativnih riječi kad god je to moguće.
i slušanje 20. Nemojte «nehajno» afektirati.
21. Koristite uobičajeni speling.
22. Ne konstruišite čudne priloge.
23. Postarajte se da čitalac zna ko govori.
24. Ne koristite pomodne izraze.
25. Ne koristite dijalekat osim ako čitalac nema razvijen sluh.
26. Pišite jasno.
27. Ne ubacujte silom mišljenje ako tako ne stoji u uputstvima.
28. Koristite klišee i stilske figure sa zadrškom.
29. Ne pravite prečice ako to utiče na jasnost.
30. Izbjegavajte upotrebu stranih jezika.
31. Radije koristite standard od nekonvencionalnog.
32. Počnite svaki pasus tematskom rečenicom.
33. Završite svaki pasus prelaznom rečenicom.

14.2.1.13. Fusnote, napomene i bibliografije

Reference navedene u fusnotama, napomenama i bibliografijama omogućavaju piscu da se zahvali
izvorima informacija korišćenim u radu. Nevođenje direktnih citata i parafraziranog materijala u okviru teksta
rada pokriveno je u odjeljku «Navođenje, citiranje i parafraziranje».
FUSNOTE
Kako im i ime govori, fusnote su numerisane reference navedene na dnu strane na kojoj se citirana
informacija javlja. Broj fusnote se javlja u tekstu odmah iznad informacije preuzete iz reference. Bibliografske
informacije se bilježe na dnu strane kraj odgovarajućeg broja. Najčešće, fusnote se koriste uz bibliografiju
za navođenje izvora korišćenih za rad. U nekim slučajevima, potpune fusnote (tj. one sa svim relevantnim
bibliografskim informacijama za svaku referencu) koriste se umjesto bibliografije.
14. Pisanje / teorija Mada se stilovi razlikuju, fusnote obično sadrže autorovo ime, godinu u kojoj je referenca objavljena
pismenosti i broj strane (strana) sa kojih ije informacija preuzeta. Kod nekih stilova pisanja fusnota, kao u slučaju fusnota
koje se koriste umjesto bibliografije, naslov knjige ili časopisa, broj časopisa, izdavač knjige i grad u kom je
izdata takođe se daju.
Pisci bi trebalo da jasno razumiju stil i format za pisanje fusnota koji predavač zahtjeva. Primjeri
uobičajeno korišćenih stilova su APA i MLA. Ovi stilovi su opisani i ilustrovani u stilskim vodičima i priručnicima
za pisanje (vidi odjeljak «Stilski vodiči i priručnici za pisanje). Aspekti fusnota koji se mogu razlikovati od
jednog do drugog stila su:
• Da li se brojevi nižu po redosljedu između strana ili brojevi počinju od 1 na svakoj strani?
• Da li su fusnote odvojene od teksta linijom? Ako jesu, koji stil linije se koristi?
• Da li su skraćenice dozvoljene u fusnotama?
• Da li su fusnote uvučene ili se podudaraju sa lijevom marginom rada?
Uobičajena skraćenica korišćena u fusnotama je ibid., što je skraćeno od latinske reči ibidem
u značenju «na istom mjestu». Ibid. se koristi kada je refernca u fusnoti potpuno ista kao informacija u
prethodnoj fusnoti. Ako se broj strane reference razlikuje od broja strane u prethodnoj referenci, novi broj
strane se ispisuje nakon reči ibid. Obratite pažnju da budući da je to skraćenica, ova riječ mora biti napisana
sa tačkom; ne mora, međutim, da se ispiše lurzivom ili podvlači. Slične skraćenice kao op. cit. I loc. cit. se
više ne preporučuju za upotrebu u fusnotama.

398
 Sa otkrićem programa za obradu teksta, pisanje fusnota je postalo značajno lakše. Računar
automatski numeriše fusnote u tekstu (osim ako se ne podesi drugačije) i ostavlja odgovarajući prostor na
dnu strane. Većina programa takođe ubacuje linije koje razdvajaju tekst i fusnote.
Na kraju, fusnote mogu sadržati i druge informacije osim bibliografskih referenci. Fusnote mogu 1. Pažnja
obuhvatiti pomoćne informacije kao što je pojašnjavanje ideja u tekstu ili informacije koje bi prekinule rečenični
tok ako bi se ubacile u tekst. Mogu sadržati i upućivanje na drugo mjesto u istom tekstu i izraze zahvalnosti
i slušanje
(Turabian, 1973).
Slika niže prikazuje smještaj brojeva fusnota unutar teksta i same fusnote na dnu strane teksta.
Specifični primjeri fusnota su takođe dati niže; prvi primjer pokazuje fusnote sa potpunim referencama, a
drugi primjer pokazuje skraćene reference.
Smještaj fusnota
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx 1
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxxxxxxx 2

--------------------
1 xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
2 xxxxxxxxxxxxx

Primer fusnota sa potpunim referencama uz upotrebu skraćenica

važno. Prirodno okruženej klasične civilizacije Maja jeste proplanak u oblasti kišnih šuma u
južnom Meksiku, Gvatemali i Belizeu. 1
«Civilizacija Maja je vjerovatno najpoznatija od ranih američkih civilizacija.» 2 Mjesta velikih
stepenatsih piramida – Tikal, Palenke i El Mirador, posjećuju brojni turisti svake godine.
Karakterističnu umjetnost Maja kopirali su neki savremeni umjetnici. Astronomija Maja je predmet
mnogiih dokumentaraca i popularnih knjiga. 3

------------------
14. Pisanje / teorija
1 Wenke, R. J. (1980). Patterns of Prehistory . Njujork, NY: Oxford University Press, p. 594. pismenosti
2 Fagan, B. M. (1992). People of the Earth . (7th ed.). Njujork, NY: Harper Collins Publishers, p.
576.
3 Za primjer, vidi Pitt, E. (1991). Mayan Astronomy . Njujork, NY: Pacer.

Primjer skraćenih fusnota

važno. Prirodno okruženje klasične civilizacije Maja jeste proplanak u oblasti kišnih šuma u
južnom Meksiku, Gvatemali i Belizeu. 1
«Civilizacija Maja je vjerovatno najpoznatija od ranih američkih civilizacija.» 2 Mjesta velikih
stepenastih piramida – Tikal, Palenke i El Mirador, posjećuju brojni turisti svake godine.
Karakterističnu umjetnost Maja kopirali su neki savremeni umjetnici. Astronomija Maja je predmet
mnogiih dokumentaraca i popularnih knjiga. 3

------------------
1 Wenke (1980, p. 594).
2 Fagan (1992, p. 576).
3 Vidi Pitt (1991), Stout (1987), i Feser (1977).

399
 NAPOMENE
Napomene su slične fusnotama osim što se, kao što i naziv nagovještava, bibiliografske informacije
za reference navode na jednoj ili više posebnih strana na kraju teksta, a ne na dnu svake strane. Poput
fusnota, napomene se takođe javljaju kao brojevi u tekstu i odnose se na reference za ideje ili specifične
1. Pažnja
informacije. Napomene se moraju po redu numerisati jer se sve pojavljuju na jednom listu papira.
i slušanje
Napomene, kao i fusnote, mogu sadržati punu bibliografsku informaciju za svaku referencu, umjesto
bibliografije ili kao njena dopuna, ili mogu samo da navode autorovo prezime, datum objavljivanja i brojeve
strana za svaku referencu. Napomene takođe mogu sadržati pomoćne informacije kao što su pojašnjenja ili
objašnjenja ideja u tekstu. Upotreba skraćenica je još jedna mogućnost kod napomena, kao u uvlačenje prvog
reda svake napomene. Specifične stilske smjernice za napomene razlikovaće se u zavisnosti od predavača i
predmeta. Pogledajte stilske vodiče za specifične stilove i formate napomena, ili zamolite predavača da vam
ukaže na ono što on preferira.
Primjeri napomena sa potpunim i djelimičnim referencama dati su niže.

Primjer napomena sa potpunim referencama

ZAVRŠNE NAPOMENE
1 Smucker, T. (1990). Apartheid . Njujork, NY: Harper-Row.
2 Abdulla, P. (1991). South African Politics . Politics Today 35: 12-39.
3 Bowen, D. (1994). Racial Segregation in the 1980’s . Čikago: Plenum Press.
4 Ibid.
5 Ovu ideju detaljnije razvija Tucker, J.I. (1988). Apartheid in South Africa . Atlanta: Academic
Press, pp. 119-175.

Primjer napomena sa djelimičnim referencama

ZAVRŠNE NAPOMENE
1 Smucker (1990).
2 Abdulla (1991, p. 12-39).
14. Pisanje / teorija 3 Bowen (1994).
pismenosti
4 Ibid.
5 Ovu ideju detaljnije razvija Tucker (1988, pp. 119-175).

BIBLIOGRAFIJE
Svi izvori informacija korišćenih za pisanje rada ili eseja, uključujući knjige, časopise, intervjue,
muzička djela, komade i novine, navedeni su u bibliografiji. Umjesto navođenja po redu u kom se pojavljuju
u tekstu, poput fusnota i napomena, bibliografske reference su uređene alfabetski. Spisak referenci se
javlja na posebnom listu papira nakon teksta i napomena (ako ih ima); ta stranica je obično naslovljena
BIBLIOGRAFIJA ili REFERENCE ili KORIŠĆENE REFERENCE.
Elementi bibliografije se ne numerišu, za razliku od fusnota i napomena. Nitii se prvi red svakog od
njih uvlači kao što može biti slučaj sa fusnotama i napomenama; umesto toga, drugi po redu i dodatni redovi
mogu biti uvučeni sa svakim bibliografskim unosom. Ibid. se ne koristi u bibliografijama zato što je svaki unos
jedinstven. Još jedna razlika je u tome što bibliografije ne sadrže pomoćne informacije; ako takav materijal
mora biti uključen u rad a fusnote ili napomene se ne koriste, zaseban list papira naslovljen BILJEŠKE može
se koristiti da se zapišu informacije u istom formatu u kom su napomene organizovane.
Odrednice u bibliografiji su uređene alfabetski prema autorovom prezimenu. Ako referenca nema
autora, onda se naslov reference koristi da se alfabetski rasporedi referenca. Ako referenca ima više od

400
jednog autora, prvo navedeno ime se koristi za smještanje reference u bibliografiju. Kada postoje tri ili više
autora, može biti prikladno koristiti skraćenicu et al. (latinski «i drugi») nakon prvog imena navedenog umjesto
navođenja svih dodatnih imena. Ako je jedna osoba autor više od jedne reference, njegove/njene reference se
alfabetski navode prema naslovu ili hronološki prema datumu izdavanja (počev od najskorijeg do najstarijeg
datuma). Još jednom, ove stilističke alternative se razlikuju u zavisnosti predavača i predmeta. 1. Pažnja
Sve bibliografske odrednice moraju sadržati sljedeće podatke: autorovo puno ime, naslov reference, ime
i slušanje
izdavača i mjesto objavljivanja (samo za knjige), naziv časopisa i broj (za časopise, novine, serije knjige), datum
izdavanja i broj strane. Zapamtite da reference ne bi trebalo da se pojave više nego jedanput u bibliografiji.
Trebalo bi da se ostavi prazan red između svake odrednice u bibliografiji; drugim riječima, dupli razmak
između svake odrednice. Između redova u okviru jedne odrednice, međutim, treba da bude jedan razmak.
Način na koji se bibliografski podaci kucaju i uređuju zavisiće od predavača i predmeta. Provjerite
sa predavačem ili konsultujte stilske vodiče za pojašnjenje. Primjeri mogućih stiliskih varijacija u bibliografskim
odrednicama su:
• Po kom redu se bibliografski podaci navedeni u okviru svake od referenci?
• Da li su podaci u okviru jedne odrednice (npr. ime, naslov, datum, itd.) odvojeni zarezima ili tačkama?
• Da li su navedena puna imena i srednja imena autora ili su korišćeni inicijali?
• Da li se datum za referencu nalazi iza autorovog imena ili iza izdavača?
• Da li imena drugog ili trećeg autora napisana tako da je prvo ime ili je prvo prezime?
• Da će naslovi knjiga i nazivi časopisa biti podvučeni ili ispisani kurzivom?
• Da li će naslovi članaka iz časopisa biti napisani sa navodnicim ili bez njih?
• Da li će brojevi časopisa biti otkucani masnim slovima?
• Koji oblik uvlačenja redova će se koristiti?
• Da li se može koristiti et al.?
Da biste uvidjeli razlike u stilovima reference, proučite sljedeće primjere bibliografske odrednice napisane u
različitim stilovima.

STIL BIBLIOGRAFSKA ODREDNICA

Američka psihijatrijska asocija - American Psychiatric Butler, J. (1959). Inside the living cell . Njujork: Basic
Association (APA) Books. 14. Pisanje / teorija
Udruženje za savremeni jezik - Modern Language Butler, Josh. Inside the Living Cell . Njujork: Basic pismenosti
Association (MLA) Books, 1959.
Društvo za američku arheologiju - Society for American Butler, J.
Archaeology 1959 Inside the Living Cell . Basic Books, Njujork.

Koristan savjet za pisanje bibliografija, koji će zasigurno uštedeti vrijeme i glavobolje, jeste zabilježiti
sve bibliografske podatke prije upotrebe svake od referenci. Ne govorite sebi da ćete pribaviti te podatke
kasnije, zato što su velike šanse da ćete zaboraviti ili da nećete moći da pronađete knjigu. Naročito je važno
zabilježiti brojeve strana sa kojih su informacije preuzete za svaki izvor. Ako niste sigurni koje podatke da
zabilježite za neku referencu, zapišite sve kako biste se osigurali; zatim konsultujte stilski vodič ili pitajte
predavača šta da ubacite.
Izmišljena bibliografija je data niže kao ilustracija kako se bibliografije tipično organizuju. Bibliografija
je u stilu APA (Američka psihijatrijska asocijacija).

401
 BIBLIOGRAFIJA
Bates, N. (1990). The Oedipus complex. Modern Psychology 44, str. 341-376.
Cox, J. I. (Ed.). (1987). Introduction to psychology . Njujork: Dover Press.
1. Pažnja
i slušanje Usher, P. i Tate, L. (1991). Inside the brain. American Psychologist 12, str. 13-38.
Wise, V. (1989). Psychology today (3rd ed.). Čikago: Chicago University Press.
----- (1990). Profesor psihologije na Univerzitetu Ist Union, lični intervju, 5. maj

14.2.1.14. Navođenje, citiranje, parafraziranje i rezimiranje

Citati su reference ka radovima drugih ljudi. Neophodni su kada se sljedeći tipovi informacija
koriste u radu ili eseju: direktni citati, parafraze, rezimei, «statistike, malo poznate činjenice, kontroverzni
podaci, grafikoni, tabele, dijagrami i originalne ideje» (Hacker, 1989, str. 170). Za razliku od fusnota, završnih
napomena i bibliografija, citati se daju unutar teksta.
CITATI
Citati su izrazi i rečenice doslovno preuzete iz spisa drugog autora. Kada citirate drugi izvor,
postarajte se da tačno prepišete informacije (Hacker, 1989).
«Signalni izrazi» se koriste za uključivanje citata u tekst i za označavanje čitaocu da slijedi informacija iz
nekog drugog izvora. Pokušajte da varirate signalne izraze kroz tekst (Hacker, 1993). Sljedeći kurzivom
ispisani izrazi su hipotetički primjeri signalnih izraza.
• Prema Albertu Feseru (1993), «najznačajniji kulturni napredak ljudi je bio pronalazak kamenog
oruđa» (str. 45). Drugačije mišljenje iznosi Susan Utley (1991), koja tvrdi da je «pismo očito
najvažniji kulturni napredak ljudi» (str. 233).
Citati se označavaju na jedan od dva načina. Za relativno kratke citate (manje od četiri kucana reda),
informacije se odvajaju znacima navoda. Ovaj format je korišćen u prethodnom primjeru. Za citate duže od četiri
kucana reda, informacije se odvajaju od ostatka teksta uvlačenjem reda i manjim proredom. Na primjer,

Jedan od ključeva uspjeha u školi jeste dobro pamćenje.

Dobro pamćenje omogućava studentima da zapamte
informacije na ispitima i da smisleno učestvuju u času.
14. Pisanje / teorija
pismenosti Kako bi se razvile vještine pamćenja, potrebno je
razumjeti kako pamćenje funkcioniše. Prema Hermanu,
Raybecku i Gutmanu (1993),
• Sistem pamćenja je smješten u mozgu i produženoj moždini, na vrhu kičmene moždine. Kao i
kod drugih dijelova mozga, sistem pamćenja prima informacije od čula i šalje signale koji nam
omogućuju da odgovorimo govorom ili pokretom. Dobro je poznato da različiti dijelovi mozga
obavljaju različite memorijske funkcije, i ispostavilo se da je dio produžene moždine uključen
u bilježenje informacija u dugoročno pamćenje. Sljepoočni režnjevi . . . su takođe uključeni u
bilježenje sjećanja (6-7).

Razumijevanje ljudskog sistema pamćenja je takođe važno i

u razvoju repertoara memorijskih strategija. Neke memorijske
strategije su osmišljene tako da pomognu u kodiranju informacija
u pamćenje. Druge strategije su usmjerene na proces pronalaženja
informacija u dugoročnom pamćenju. Neke memorijske
strategije pomažu studentima da obrate pažnju dok primaju
senzorski input kako bi informacije prodrle do pamćenja.

402
 Kada se informacije iz originalnog izvora ispuste zato što su nebitne ili prekidaju tok citata, elipse
se ubacuju na ispušteno mjesto. Elipse su tri tačke odvojene razmakom. Kada koristite elipse, postarajte se
da je preostali citirani tekst gramatički pravilan (Hacker, 1993). Primjer elipse je dat u prethodnom citatu.
Kada autor treba da doda informaciju unutar citata, taj materijal se izdvaja zagradama. Zagrade se 1. Pažnja
koriste radi pojašnjenja ili postizanja gramatičke pravilnosti (Hacker, 1993). Na primer,
i slušanje
• Kao što ukazuju Becker i Yontz, «vulkanske stijene se mogu klasifikovati kao kisele [sadrže relativno
male količine silikata] ili bazične [sadrže velike kolličine sillikata]» (53).
• Iako je odomaćivanje kukuruza pružilo stabilan izvor hrane tokom cijele godine, «prvi uzgajivači
kukuruza [su bili] mučeni većom zastupljenošću zubnog karijesa nego [što su to bili] zemljoradnici
koji su uzgajali lokalne kulture» (Murphy 69).
Način na koji se citati unutar teksta pišu zavisi od upotrebljenog stila pisanja. Za MLA citate unutar
teksta, zapišite autorovo ime(na) i broje strane(-a) sa kojih je uzet citat. Na primjer,
• Kao što ukazuju Becker i Yontz, «vulkanske stijene mogu se klasfikovati kao kisele ili baične» (53).
• «Vulkanske stijene se mogu klasifikovati kao kisele ili bazične» (Becker i Yontz 53).
Za citate unutar teksta u APA stilu, dodajte godinu izdavanja. Na primjer,
• Kao što ukazuju Becker i Yontz (1993), «vulkanske stijene mogu se klasfikovati kao kisele ili
baične» (str. 53).
• «Vulkanske stijene se mogu klasifikovati kao kisele ili bazične» (Becker i Yontz, 1993, str. 53).
PARAFRAZIRANJE
Parafraziranje obuhvata prepisivanje autorovih ideja u sopstvenim riječima. «Parafraza prenosi
informacije u približno istom broju riječi koje je upotrijebio izvor» ali informacije se ne prepisuju doslovno kao
kod citiranja (Hacker, 1989, str. 170).
Pri parafraziranju, važno je izbjeći mijenjanja reda autorovih riječi i pozajmljivanje strukture autorove
rečenice. I jedno i drugo su oblici plagiranja i pokreću zakonske mjere (vidi «Plagiranje» za više informacija).
Format citata unutar teksta za parafraze se razlikuje prema stilu pisanja. Isti MLA i APA formati se
koriste za parafraze kao što je gore opisano za citate.
Primjeri pravilnog parafraziranja i plagiranih parafraza dati su na sljedećoj kartici (cititrano it Hacker,
1989, str. 171).
• Originalna verzija 14. Pisanje / teorija
pismenosti
Ako je postojanje majmuna koji se koristi znakovnim jezikom bilo uznemirujuće za lingviste, bilo je
takođe zapanjujuće i za proučavaoce životinjskog ponašanja.
o Neprihvatljivo pozajmljivanje riječi
Majmun koji je poznavao znakovni jezik uznemirio je lingviste i zapanjio proučavaoce
životinjskog ponašanja (Davis 26).
o Neprihvatljivo pozajmljivanje strukture
Ako je prisustvo šimpanze sa poznavanjem znakovnog jezika bilo uznemirujuće za
naučnike koji proučavaju jezik, bilo je iznenađujuće i za naučnike koji istražuju ponašanje
životinja (Davis 26).
o Prihvatljiva parafraza
Kada su otkrili da majmun posjeduje sposobnost korišćenja znakovnog jezika, i lingvisti i
proučavaoci životinjskog ponašanja bili su iznenađeni (Davis 26).

403
1. Pažnja
i slušanje

14. Pisanje / teorija

pismenosti

404
 1. Pažnja
i slušanje

15. Određivanje
stilova učenja i
odgovarajućih
strategija

405
1. Pažnja
i slušanje

406
15. Određivanje stilova učenja i odgovarajućih
strategija
1. Pažnja
Proces određivanja obuhvata tri koraka:
i slušanje
• PRVI KORAK: Odredite vaš stil učenja
 DRUGI KORAK: Prepoznajte odgovarajuću strategiju
 TREĆI KORAK: Pratite svoj napredak

15.1. PRVI KORAK: Odredite vaš stil učenja

15.1.1 Modaliteti
Ovo su izjave koje su postavili autori Mate, Grin Hendsen i O Brajen (Matte and Green Henderson
1995; O’Brien -1985). Pročitajte pažljivo svaku rečenicu i razmislite u kojoj meri vas opisuju. Koristite narednu
skalu da rangirate vaše odgovore, zapisujući odgovore na papiru za odgovore. Zatim, saberite svaku od tri
kategorije kako bi vidjeli koji je vaš najbolji rezultat.
1 – ne opisuje me
2 – ponekad me opisuje
3 – uglavnom me opisuje

Vizualno
1. Često uljepšavam svoje pisane radove slikama i „škrabotinama”.
2. Ukoliko nešto ne zapišem, zaboravim.
3. Moram da koristim pisano uputstvo ili mapu da bih našao novu lokaciju.
4. Lakše mi je da zapamtim novo ime ili broj ukoliko ga napišem u glavi ili vizuelno zamislim.
5. Kada radim test, u stanju sam da u glavi stvorim sliku informacije koja se nalazi u mojim bilješkama ili knjizi.
6. Teško mi je da slušam ukoliko ne vidim lice govornika.
15. Određivanje stilova
7. Kada sam u učionici, ometaju me ljudi u pokretu koje vidim kroz otvorena vrata ili prozor. učenja i odgovarajućih
8. Više volim časove sa puno slajdova, projektorom i grafičkim ilustracijama. strategija
9. Kada učim novi kompjuterski program, više volim da pročitam uputstva iz priručnika.
10. Mogu da učim uz upaljen radio, ali ne i uz televizor.
Auditivno
1. Moj rukopis nije uredan, čak ni kada pišem polako.
2. Lakše mi je da čitam kada pomeram usne, naričem ili čitam naglas.
3. Lakše mi je da pronađem neku novu lokaciju kada mi neko objasni kako da dođem do tog mesta.
4. Ukoliko bih mogao da biram, radije bih održao prezentaciju nego da radim pismeni rad.
5. Kada donosim odluku, pomaže mi da popričam sa nekim o tome.
6. Ponekad mješam riječi koje izgledaju slično, kao što su kec i zec.
7. Radije preslušam knjigu na traci, nego da je pročitam.
8. Više volim časove sa puno diskusije i gostujućim govornicima.

407
 9. Kada učim novi kompjuterski program, više volim kad imam nekoga da mi objasni kako se koristi.
10. Kada sam u učionici, ometaju me zvukovi kao što su šaputanje, kašljanje i škripanje stolica.
Kinestetičko
1. Pažnja 1. U stanju sam da sklapam stvari bez uputstva ili da kuvam bez recepta.
i slušanje
2. Najbolje učim kada na nečemu radim, koristeći se rukama.
3. Mogao bih da kupim CD ili knjigu, nakon što sam preslušao ili pročitao tuđu.
4. Kada pokušavam da utvrdim kako se piše neka riječ, ispisujem sva moguća riješenja.
5. Mnogo bolje učim kada pravim dosta pauza.
6. Pomaže mi da se krećem kada učim ili kada radim test.
7. Mogu da se sam snađem u novom gradu ili nekoj drugoj lokacijiI.
8. Više volim časove sa puno rada u labaratoriji i sa terenskom nastavom.
9. Kada učim novi kompjuterski program, shvatim ga samostalno putem eksperimentisanja ili pitam nekoga
da mi pokaže.
10. Kada pričam, dosta se koristim rukama.

15.1.2 Moždana hemisfera

Ovo su izjave koje su postavli Tobijas (Tobias 1994) i Mate i Grin Hendsen (Matte and Green
Henderson 1995). Pročitajte pažljivo svaki par rečenica i razmislite koja od dve vas najbolje opisuje. Na
vašem papiru za odgovore, obilježite ili Lijevi moždani analitički stub ili Desni moždani opšti stub za svaki par
rečenica. Kada prođete kroz svih deset izjava, saberite koliko puta ste štiklirali Lijevi ili Desni stub da bi ste
vidjeli koji je vaš stil.
1. Više volim da učim samostalno (LIJEVA).
1. Više volim da učim u grupi (DESNA).
2. Koristim logiku u riješavanju problema (LIJEVA).
2. Koristim emocije u riješavanju problema (DESNA).
3. Zadatke riješavam postupno jedan po jedan (LIJEVA).
3. U stanju sam da radim na više zadataka u isto vreme (DESNA).
4. Bolje rezultate ostvarujem na zatvorenim (tačno-netačno, ponuđeni odgovori, dopunjavanje) testovima
15. Određivanje stilova (LIJEVA).
učenja i odgovarajućih 4 Bolje rezultate ostvarujem na otvorenim (eseji) testovima (DESNA).
strategija 5. Kada čitam, bolje zapamtim detalje nego glavne ideje (LIJEVA).
5. Kada čitam, bolje zapamtim glavne ideje nego detalje (DESNA).
6. Zadatke obavljam korak po korak (LIJEVA).
6. Često preskačem korake kada obavljam zadatke (DESNA).
7. U stanju sam da prihvatim konstruktivnu kritiku (LIJEVA).
7. Teško mi je da prihvatim konstruktivnu kritiku (DESNA).
8. Više volim da dobijem opisne ili numeričke ocjene za sve svoje zadatke (LIJEVA).
8. Ne marim toliko za ocjene koliko da dobijem priznanje (DESNA).
9. Uglavno sam donosim odluke (LIJEVA).
9. Uglavnom se konsultujem sa drugima prije donošenja odluke (DESNA).
10. Ne predstavlja mi problem da pokažem svoj rad ili da objasnim kako sam došao do riješenja (LIJEVA).
10. Predstavlja mi problem da pokažem svoj rad ili da objasnim kako sam došao do riješenja (DESNA).

408
15.1.3. Dobijanje i naručivanje informacija
Ovo su četiri grupe izjava koje je postavio Tobijas (1994). Pročitajte pažljivo sve izjave i na vašem
radnom listu obilježite one izjave koje vas opisuju. Kada završite sa sve četiri grupe izjava, saberite i obilježite
odgovore po kategorijama, da bi ste vidjeli koji je vaš stil. 1. Pažnja
Konkretni - sekvencijalni i slušanje
1. Imam problema sa nestrukturisanim kursevima, nejasnim zadacima, ili sa predavačima koji „skaču okolo“
na predavanjima.
2. Moj radni prostor je organizovan.
3. Teško mi je da završim zadatak ukoliko mi nisu date precizne, korak po korak, instrukcije.
4. Više volim da baratam sa činjenicama i detaljima nego sa osnovnim konceptima i temama.
5. Često razvijem neki sistem kako bih završio zadatak.
Konkretni - nasumični
1. U stanju sam da koristim razne kreativne pristupe kako bih završio zadatak.
2. Ne volim da dotjerujem jednom završen rad, kao što je pisanje preliminarnih verzija nekog rada.
3. Ne volim restrikcije i ograničenja, kao što su striktni vremenski rokovi ili zadatke koji mogu biti riješeni samo
na jedan način.
4. U stanju sam da brzo razmišljam kada sam na nogama.
5. Više volim da baratam sa činjenicama, ukoliko znam njihove izvore.
Apstratktni nasumični
1. Pažljivo slušam sagovornike i lako razumijem tuđe stavove.
2. Volim da radim u grupi.
3. Više volim da radim na osnovnim temama nego sa činjenicama i detaljima.
4. Ne završavam uvijek zadatke postupno, korak po korak.
5. Često donosim odluke na osnovu mojih emocija i savjeta drugih.
Apstraktni sekvencijalni
1. U stanju sam da poređam informacije u logičke nizove.
2. Često donosim odluke u trenuku, bez puno razmišljanja.
15. Određivanje stilova
3. Više volim da radim sa i analiziram osnovne teme i koncepte. učenja i odgovarajućih
4. Ne volim zadatke i zaduženja koja se ponavljaju. strategija
5. Više volim kurseve i zadatke koji iscrpno obrađuju oblast za koju sam zainteresovan.

409
 15.2. DRUGI KORAK : Prepoznavanje odgovarajućih
strategija
Strategije koje odgovaraju vašim stilovima učenja su navedene . Da li već koristite neku od njih?
Koje strategije bi mogli da dodate vašem arsenalu?

1. Pažnja
i slušanje 15.2.1. Strategije za one koji uče vizuelno
Organizujte vaše radne i kućne prostorije kako bi izbjegli da vas nešto ometa.
Sjedite u prvom redu učionice kako bi izbjegli da vas ometaju pokreti drugih. Sjedite dalje od vrata i
prozora na kojima se nešto događa. Sjedite dalje od zidnih karti i tabli čiji sadržaj nije u vezi sa predavanjem.
• Koristite uredno organizovan ili otkucan materijal.
• Koristite notese, stikere, rokovnike, i ostale vidove podsjetnika.
• Koristite organizacione formate kao što su Kornelov metod ili skiciranje prilikom pravljenja bilješki
• Kada radite zadatak u kome treba riješiti neki problem, nađite vremena za planiranje i zapisivanje
vaših misli.
• Koristite strategije pripremanja testova koje naglašavaju organizovanje informacija i vizuelno
šifrovanje.
• Koristite maštovite pristupe pri organizovanju informacija, kao što su paukove mape ili mreže,
grafikone, hijerarhije, ili matrice.
• Koristite strategije vizuelne asocijacije, vizuelnog izlaganja, ispisivanja, nastavnih listića, i grupisanja
za šifrofanje i povlačenje informacija iz memorije.
• Kada odgovarate na esejska pitanja, prethodno razvijte pismene ili crtane skice odgovora.
• Aktivno učestvujte u razrednim ili grupnim aktivnostima..
• Kada želite da provjerite da li u pismenim radovima imate gramatičke greške, pročitajte svaku
rečenicu ponaosob od početka do kraja.

15.2.2. Strategije za one koji uče auditivno

15. Određivanje stilova
učenja i odgovarajućih
strategija
• Radite na mjestima gdje nema buke kako bi izbjegli da vas nešto ometa, izbjegavajte mjesta gde
se vode razgovori, sluša muzika ili gleda televizija.
• Sjedite dalje od vrata ili prozora kroz koje buka može ući u učionicu. Nemojte sjediti u blizini
studenata za koje znate da su bučni ili koji ometaju nastavu.
• Vježbajte informacije naglas – pričajte sebi naglas, naričite, ili snimite informacije diktafonom pa ih
zatim puštajte.
• Koristite strategije pripremanja testova koje naglašavaju auditivnu obradu informacija.
• Koristite mnemoniku, rime, ponavljanje naglas, verbalne asocijacije, fonetičke odnose, i fonetičku
analizu za šifrovanje i povlačenje informacija iz memorije.
• Vježbajte verbalnu interakciju kako bi ojačali motivaciju i samokontrolu. Glasno ponavljajte
tekstualne zadatke, probleme i riješenja.
• Uz predavačevu saglasnost koristite diktafon kako bi dokumentovali predavanja . Preslušajte
nasnimljena predavanja kako bi dopunili vaše bilješke.
• Ponesite listu novih izraza na čas i obratite pažnju kako bi čuli izraze tokom predavanja.
• Proučite ilustracije u vašim knjigama, a zatim ih opišite rečima.
• Pročitajte uputstva za testove ili tekstualne zadatke naglas, ili pak zamolite nekoga da vam ih
pročita, pogotovo ukoliko su uputstva duga i komplikovana.

410
 • Podsjetite sami sebe naglas da treba da pregledate detalje.
• Koristite princip upravljanja vremenom i prevedite pisane stavke u podsjetniku u verbalne znakove.
• Koristite strategije verbalnog brainstorming-a, snimanja diktafonom i naricanja kada pišete.
1. Pažnja
• Kada želite da provjerite da li u pismenim radovima imate gramatičke greške, pročitajte svaku
rečenicu ponaosob od početka do kraja.
i slušanje

15.2.3. Strategije za one koji kinestetički uče

• Neka vaša verbalna izlaganja budu kratka i jezgrovita.
• Aktivno učestvujte u diskusijama na času.
• Koristite direktnu umješanost, fizičku manipulaciju, grupisanje, vezivanje, vezivne riječi, kuću
memorije, i nastavničke listiće za šifrovanje i povlačenje informacija iz memorije.
• Dozvolite sebi fizičke pokrete ili kretanje kada učite ili riješavate probleme.
• Često pravite pauze kada učite.
• Pročitajte i rezimirajte uputstva, pogotovo ako su dugačka i komplikovana, kako bi izbjegli da
započnete neki zadatak bez instrukcija.
• Koristite nasnimljene materijale za čitanje.
• Koristite vježbe, glumu i modeliranje da biste se pripremili za testove. Prezentujte materijal koji
učite prijatelju. Pretvarajte se u praznoj učionici da predajete gradivo čitavoj grupi. Razmišljajte
kako bi gradivo mogli da ubacite u scenario ili film.
• Koristite sva svoja čula kada učite.
• Pokušajte da se sjetite primjera iz stvarnog života kada učite novo gradivo.

15.2.4. Strategija za one koji uče a koji koriste svoju dominantniju levu
stranu mozga (analitički procesi).
Strategije koje ispoljavaju vaše prednosti:
• Organizujte vašu radnu prostoriju i ranac za knjige.
15. Određivanje stilova
• Koristite procesni pristup u pisanju – izaberite temu, smišljajte ideje, organizujte ideje u skicu ili učenja i odgovarajućih
mrežu, ispišite prvu verziju, korigujte, napišite finalnu verziju. strategija
• Koristite kodiranje bojom, nastavničke listiće, i liste da bi naučili činjenice i detalje.
• Napišite tezu nakon što ste napisali razradu eseja. Može vam biti lakše da napišete tezu, nakon što
ste savladali detalje vašeg rada.
• Podijelite zadatke u manje dijelove i odredite rokove za svaki dio.
• Odvojite dovoljno vremena za zadatak.
• Razvijte rutinu ili sistem za rješavanje zadataka.
• Pristupite testovima na sistematičan način – ne dozvolite nered na stolu, pregledajte cijeli test i
razvijte plan kako ćete ga raditi, skicirajte odgovore prije pisanja.
Strategije koje kompenzuju vaše nedostatke:
• Koristite strategije za organizaciju informacija koje povezuju detalje sa glavnim idejama: mreže ili
paukove mape, hijerarhije, skice, Venove dijagrame.

411
 • Pišite rezime (za svako predavanje, svako poglavlje, svaku lekciju) da bi se fokusirali na glavne
ideje i teme.
• Koristite strategije za čitanje kao što su SQ3R15 koje pomažu pri povezivanju detalja sa glavnim
idejama.
1. Pažnja
i slušanje • Pokušajte da koristite strategije pamćenja koje povezuju činjenice sa glavnim idejama – vizuelno
zamišljanje, generisanje priče, i vezivanje su primjeri.
• Koristite organizacione formate za bilješke sa predavanja, koje vam pomažu da vidite cijelokupnu
sliku: hijerarhije, skice, ili Kornel.
• Pokušajte da koristite strategije pripreme za testove koje se fokusiraju na povezivanje ideja,
informacija, i stavljanje detalja u širi kontekst.

15.2.5. Strategija za one koji uče a koji koriste svoju dominantniju desnu
stranu mozga.
Strategije koje ispoljavaju vaše snage:
• Organizujte vaš radni prostor i gradivo na način koji vama odgovara.
• Koristite strategije pamćenja koje vam omogućavaju da personalizujete informacije
• Personalizujte nove informacije i dovedite novo gradivo u vezu sa prethodno stečenim znanjem.
• Radite sa drugim studentiima ili u radnim grupama.
• Koristite strategije pripreme za testove kao što su ispitivanje drugih studenata, prezentovanje
drugim studentima i radne grupe.
• Koristite strategije za rađenje testova, eliminisanje smetnji kao što su glad i oslobađanje vašeg uma
od zadataka koji zahtjevaju vašu pažnju.
Strategije koje kompenzuju vaše nedostatke:
• Pokušajte da koristite strategije za organizovanje informacija koje se fokusiraju na detalje –
nastavnički listići, mreže i vođenje konceptualne liste.
• Koristite šifrovanje bojom da bi se fokusirali na specifične detalje i činjenice kada čitate tekst ili
pregledavate bilješke.
• Koristite strategije pamćenja koje se fokusiraju na detalje - mnemonije, vezivne reči, .
15. Određivanje stilova
učenja i odgovarajućih • Pokušajte da koristite strategije čitanja koje se fokusiraju na detalje - margine, nastavničke listiće.
strategija • Koristite strategije za hvatanje bilješki koje vam pomažu da se fokusirate na detalje.
• Naučite da prepoznate znake i tražite pomoć drugih kako bi isto izbjegli.
• Čim dobijete test zanemarite činjenice i detalje.

15.2.6. Strategije za one koji uče sekvencijalno

Strategije koje ispoljavaju vaše snage:
• Koristite strategije za organizovanje informacija kao što su hijerarhije, dijagrami, Venov dijagram,
paukove mape i matrice.
• Organizujte svoj radni prostor, koristite graničnike, registratore, mape.
15 SQ3R  metod obuhvata pregled, pitanje, čitanje, ponavljanje i provjeru (REFERENCE). Ovo je nezavisni metod 
učenja i studija   koji treba da pomogne  studentu da organizuje i razumije pisani tekst.

412
 • Koristite dnevne liste obaveza, sedmične planere, kalendare semestra i druge pomoćne tehnike za
organizovanje vremena kako bi ispunili sve vaše obaveze na fakultetu.
• Razvijte i pridržavajte se dnevne rutine.
• Podijelite zadatke u manje cijeline i uradite svaki zadatak na sistematičan način, korak po korak. 1. Pažnja
• Koristite strategije pamćenja koje naglašavaju raspoređivanje.
i slušanje
• Prepričajte novo gradivo sopstvenim riječima i fokusirajte se na ključne riječi. Svedite gradivo na
najvažnije informacije.
• Svjesno i pažljivo razmislite o tome kako je novo gradivo povezano sa stvarnim svijetom i/ili sa
vašim ličnim iskustvom.
• Nađite ili zamislite konkretne primjere koji ilustruju nove ideje koje učite.
Strategije koje kompenzuju vaše nedostatke:
• Reorganizujte i prepišite bilješke sa predavanja za one časove na kojima predavač skače sa teme
na temu.
• Uzmite zadatke što je prije moguće, kako bi imali dovoljno vremena da završite zadatak u fazama.
• Budite sigurni da potpuno razumijete šta se u zadatku ( test, pismeni rad, praksa ) od vas
očekuje, tako što ćete pričati sa profesorom, iščitavati program ili se konsultovati sa pouzdanim
studentima.
• Pažljivo se konsultujte sa instruktorima koji ne dijele silabuse ili uputstva za zadatke.
• Razvijte jasna osnovna pravila kada morate da radite sa grupom.

15.2.7.Strategije za one koji uče na konkretan ali nasumičan način

Strategije koje ispoljavaju vaše snage:
• Koristite instinkt i intuiciju kako bi riješili probleme.
• Koristite strategije za upravljanje vremenom koje se fokusiraju na opšte vremenske okvire prije
nego na specifične rokove i rutine.
• Uspostavite opšte smjernice za riješavanje nekog zadatka.
• Učite koristeći iskustvo iz stvarnog života i povezujte novo gradivo sa prethodno stečenim
znanjem. 15. Određivanje stilova
• Koristite brainstorm tehniku da bi identifikovali moguće odgovore na pitanja ili moguća riješenja za učenja i odgovarajućih
probleme; zatim nastavite koristeći strategije za efektivno biranje između opcija. strategija
• Preuzimajte liderske uloge u grupnim situacijama, ali imajte na umu odlike efektivnog lidera.
• Koristite strategije pamćenja koje vam omogućavaju da se oslanjate na vaše lično iskustvo -
vizuelna imaginacija, mnemonija.
• Primjenjujte samostalno nove strategije kako bi ostali u velikoj mjeri uključeni u proces. Ne dozvolite
da neko radi to za vas.
• Razvijte više puteva kojima možete dostići neki cilj.
• Birajte kurseve i profesore koji vam omogućavaju izbore prilikom rada.
• Birajte kurseve i profesore koji vam dozvoljavaju da koristite neobične i kreativne pristupe.
Strategije koje kompezuju vaše nedostatke:
• Prevedite specifične rokove u opšte vremenske okvire.

413
 • Prevedite striktne instrukcije u opšte smjernice za završavanje nekog zadatka. Provjerite sa vašim
profesorom da li je vaš prevod tačan.
• Koristite diktafon da bi nasnimili ideje, podatke ili korake koje preduzimate pri riješavanju problema.
1. Pažnja • Izbejgavajte da preanalizirate pitanja sa testova tako što ćete ih pročitati jednom ili dva puta; u
i slušanje većini slučajeva se nemojte zadržavati na pojedinačnim riječima.
• Vježbajte strategije za polaganje testova sa zatvorenim tipom pitanja koja imaju samo jedan tačan
odgovor, kao što su „višestruki izbor“.
• Kada se pripremate za ispit, napravite probni test koji se fokusira na prepoznavanju najboljeg
odgovora.
• Koristite procesni pristup kada pišete – izaberite temu, smišljajte ideje, organizujte ideje u neku
skicu ili mrežu, napišite prvu verziju, provjerite, napišite krajnju verziju.

15.2.8. Strategije za one koji uče apstraktno i nasumice

Strategije koje ispoljavaju vaše snage:
Strategije koje kompenzuju vaše nedostatke:
15. Određivanje stilova
učenja i odgovarajućih
strategija
• Identifikujte opšte principe koji će definisati šta učite.
• Radite sa drugim studentima ili u radnim grupama.
• Personalizujte novo gradivo – kako se gradivo odnosi na vas lično?
• Koristite strategije pamćenja koje vam omogućavaju da se oslanjate na vaše lično iskustvo -
vizuelna imaginacija, mnemonija, .
• Isprobajte strategije hvatanja bilješki koje naglašavaju vaša lična iskustva.
• Organizujte informacije na takav način da za vas imaju smisla.
• Birajte kurseve koji dozvoljavaju spontanost, kreativnost i maštu.
• Birajte kurseve ili radite zadatke na kojima možete da radite sa drugima.
• Birajte kurseve ili radite zadatke na kojima možete da ispoljite lična osjećanja i ubjeđenja.
• Koristite strategije pažnje i koncentracije koje vam pomažu da se fokusirate na potpuno završavanje
zadatka – ček liste, podjsetnici, uklanjanje smetnji, i nagrade.
• Fokusirajte se na detalje koristeći metode bojenja, fleš karata ili lista.
• Razgovarajte pozitivno sami sa sobom .
• Organizujte vaše vrijeme sa dnevnim, nedeljnim ili semestarskim planerima napravljenim tako da
budu u skladu sa vašim ličnim potrebama.
• Ljubazno zamolite za konkretan odgovor za izvršene zadatake ako ih niste dobili
• Koristite interpersonalnu komunikaciju kada radite sa ljudima sa kojima nemate prijateljske
kontakte, prihvatite kritike ili čvrsto ostanite u kontraverznim situacijama.

15.2.9. Strategije za one koji uče apstraktno i sekvencijalno

Strategije koje ispoljavaju vaše snage:
• Koristite organizacione strategije za glavne ideje i koncepte - hijerahija, pocrtavanje .
• Vodite zabilješke na organizovan način kao što su Kornelov metod ili oblježavanje.

414
 • Organizujte svoj prostor za učenje i materijale - registre, bajndere, foldere itd.
• Koristite dobro istražene informacije. Primjenite clip-strip strategiju ili bilježenje izvoda iz referentnih
materijala.
• Naučite zadatak posmatrajući druge ljude. 1. Pažnja
• Podijelite zadatake u male dijelove i završite svaki dio pojedinačno na sistematičan, korak po
i slušanje
korak, način.
• Dajte sebi dovoljno vremena da završite zadatake - nemojte da žurite.
• Koristite strategije pamćenja da biste pojačali sekvencijalni pristup - mnemonija, povezivanje.
• Koristite logičko razmišljanje u rešavanju problema.
• Pišite rezime za svaki čas, svaki dio ili čak jedinicu.
• Izaberite kurs gdje profesor ne postavlja striktna uputstva i pravila za ostvarenje zadataka.
• Izaberite kurseve koji vam daju mogućnost za logičko razmišljanje i analize.
Strategije koje kompenzuju vaše nedostatke:
• Koristite organizacione strategije koje će vam pomoći da se fokusirate na detalje - fleš karte, liste i boje
• Kada tema nije obrađena dovoljno detaljno koliko biste vi željeli pronađite dodatne informacije iz
drugih izvora van udžbenika - drugi tekstovi, časopisi, muzeji, stručnjaci itd.
• Zamolite profesore da neke stvari dodaju ili dopune za vas.
• Konsultujte profesora da li ste dobro razumijeli svrhu rada ili zadatka.
• Razvijte sistem nagrađivanja za završetak rada .
• Budite diplomata kada pokušavate da nekog ubijedite da prihvati vaše mišljenje.
• Ograničavajte svoje učešće u razgovoru na času - nemojte da uzurpirate diskusiju. Zabilježite
samo ključne tačke koje ćete pokrenuti.

15.3. KORAK TRI: Pratite svoj napredak

Praćenje obuhvata široki spektar aktivnosti, uključujući procjenu sopstvenog pristupa učenju,
sopstvenih akcija, vjerovanja i ciljeva. Praćenje se definiše kao “ namjerna svijesna kontrola sopstvenih 15. Određivanje stilova
kognitivnih aktivnosti” (Devine, 1987,str. 239). učenja i odgovarajućih
strategija
Svrhe strategija praćenja
Monitoring strategije treba da omogući studentima da procijene različite aspekte sopstvenog
procesa učenja: stilove učenja, navike u učenju, pripremu ispita i polaganje ispita. Takođe, pomažu studentima
da evoluiraju svoj karakter uključujući svoje snage i slabosti. Strategije praćenja mogu da unaprijede
metakogniciju što može imati pozitivan uticaj na akademske i poslovne rezultate.

Prednosti strategija praćenja

Strategije praćenja su jednostavne za korišćenje i fleksibilno i lako se modifikuju prema potrebama
studenta ili organizacije kursa. Može da ih realizuje sam student ili uz pomoć profesora. Strategije praćenja su:
• Praćenje povećanja svijesti studenta o ličnim stilovima i navikama učenja. 
• Praćenje podrške koja se pruža studentu da preuzme odgovornost za svoje učenje.
• Praćenje koliko su obezbjeđena uputstva za usavršavanje kurseva i akcija za poboljšanje
akademskog postignuća. 

415
 Strategije praćenja su primjenljive u realnim situacijama kao što je Intervju za posao, itd.

1. Pažnja 15.3.1. Procijenjivanje i aktivnosti

i slušanje Upitnik o navikama u učenju #1

Za svako od sljedećih pitanja, razmotrite koliko često obavljate svaku od ovih aktivnosti. Ocijenite
vrijeme provedeno u svakoj aktivnosti na skali od jedan do četiri, kao što je prikazano.
1 2 3 4
Gotovo nikad Manje od polovine vremena Više od polovine vremena Gotovo uvijek

___ Da li učite izvan časa svaki dan?

____ Da li redovno obavljate zadatke?
____ Da li redovno obnavljate ono što je pređeno na svakom od kurseva?
____ Da li zapisujete sve zadatke za svaki čas u posebnom odjeljku sveske?
____ Da li pregledate poglavlje (provjerite naslove, uvod i rezime) prije nego što detaljno pročitate?
____ Dok čitate zadatak, da li u glavi imate pitanja na koja zaista pokušavate da odgovorite?
____ Da li pokušavate da otkrijete značenje važnih novih termina dok čitate poglavlje?
____ Da li naglas sebi ponovite na kraju svakog odjeljka poglavlja?
____ Da li uredno vodite svesku sa odjeljcima za zadatke, riječi i bilješke za predavanja?
____ Da li vodite kalendar sa ispisanim rokovima za važnije zadatke?
____ Da li znate šta će biti pokriveno na svakom od ispita?
____ Da li vršite specifične pripreme za ispite?
____ Da li naučite ono što pogriješite na testu?

Upitnik o navikama u učenju #2

Odgovorite sa «da» ili «ne» na sljedeća pitanja o navikama u učenju.
15. Određivanje stilova ____ Trudim se da budem efikasniji i efektivniji student.
učenja i odgovarajućih ____ Svijestan sam koristi od postavljanja dobrih pitanja dok čitam, hvatam bilješke i učim.
strategija
____ Vjerujem da se moja inteligencija ispoljava više u pitanjima koja postavljam nego u odgovorima koje dajem.
____ Vjerujem da se većina predavanja može posmatrati kao niz pitanja i odgovora.
____ Znam kako da provedem manje vremena učeći tako što ću se koncentrisati na razvijanje pitanja za
probne testove/testove za vježbu.
____ Umijem da koristim bilješke sa predavanja u pripremi ispita.
____ Obično tragam za mogućim pitanjima za test i odgovorima dok čitam.
____ Obično učim kao da vježbam za polaganje testa.

Pitanja na koja ste odgovorili sa «ne» su oblasti u kojima bi trebalo da unaprijedite svoje navike u
učenju.

416
15.3.2.4. Podsjetnik za samoprovjeru pred ispit
Podsjetnik za samoprovjeru koji je razvio Twining (1991) pruža studentima sredstvo da evaluiraju
pripremu za ispit i uspješnost na njemu. Poput drugih strategija praćenja podsjetnik za samoprovjeru može
se modifikovati u skladu sa studentskim potrebama ili organizacijom kursa.
1. Pažnja
Imajući na umu neki poseban test ili testove uopšte, odgovorite sa «da» ili «ne» na sljedeća pitanja.
i slušanje
Odgovori pomažu u prepoznavanju oblasti na kojima studenti treba više da rade.

____ Da li provjeravam važne izvore informacija tokom pripreme za ispit?

____ Da li koristim pitanja za vježbu sa važnim informacijama, posebno naglašavajući pitanja tačno/netačno,
višestrukog izbora ili esej-pitanja u skladu sa tipom ispita?
____ Da li pazim da se potpuno pripremim i pristupim polaganju ispita sa pozitivnom stavom?
____ Da li koristim relaksacione tehnike, ako je potrebno?
____ Da li pristupam ispitima sistematično,
• ____ čitajući uputstva?
• ____ pregledajući prvo test?
• ____ planirajući svoj pristup?
• ____ sprovodeći plan u djelo?
• ____ ukratko obnavljajući odgovore?
• ____ evaluirajući rezultate?
____ Kada evaluiram rezultate ispita, da li pazim da razlikujem greške koje su vezane za učeni materijal od
grešaka koje su vezane za moje strategije polaganja testa?
____ Da li imam poteškoća sa nekim specifičnim aspektom procesa polaganja testa?
____ Da li je potrebna neka korektivna akcija?
____ Šta još mogu da radim da poboljšam svoju sposobnost polaganja ispita?

15.3.2.5. Prikupljanje podataka (“debriefing”) za ispit

Prikupljanje podataka za ispit obuhvata popunjavanje upitnika kako bi se procijenio način na koji se
student pripremio za test i u kakvoj je vezi priprema za ispit sa uspješnošću na testu.
Prikupljanje podataka za ispit pruža sredstvo praćenja efikasnosti pripreme za test i strategija
polaganja testa.Ova strategija se može koristiti za bilo koji tip testa: esej, višestruki izbor, tačno/netačno ili
probleme. Prikupljanje podataka za ispit je korisno za povećanje studentove svijesti o navikama u učenju i
njihovim posljedicama, i za planiranje efektivnijeg plana djelovanja za buduće ispite. Ova strategija bi trebalo
da se koristi čak i ako je student bio uspješan na ispitu. Pisanje podstiče studente da razmišljaju. 15. Određivanje stilova
Nekoliko oblika prikupljanja podataka je dostupno; dva primjera su data. Oni se mogu izmijeniti za učenja i odgovarajućih
speciifčnog studenta ili potrebe kursa, ili studenti mogu poželjeti da razviju sopstvene obrasce. strategija

Obrazac za prikupljanje podataka za ispit # 1

Kurs __________________
Test # ___________________
Datum ispita _______________
Ocijena ___________________
Da li je zadati tekst za čitanje završen?
Sve _______
Dio (naznačite poglavlja) ________________________

417
 Da li je postojao raspored učenja za ispit?
Da _____
Ne ______
1. Pažnja
Da li ste se držali rasporeda učenja?
i slušanje
Da _____
Ne ______

Koje od sljedećih strategija su korišćene u pripremi za ispit?

Fleš-karte ______
Vodič za učenje ______
Radna sveska _______
Pojmovne kartice ______
Umrežavanje ______
Problemi ili pitanja za vežbu ______
Mnemonička pomagala ______
Parafraziranje ______
Objašanjavanje materijala drugima ______
Povezivanje ______
Opšti pregledi ______
Vizuelno zamišljanje _____
Vizuelna elaboracija _____
Obnavljanje sa pauzama između i ponavljanja _____
Matrice ______
Obilježavanje teksta markerom ______
Obnavljanje teksta ______
Prepisivanje bilješki ______
Obilježavanje bilješki markerom ______
Obnavljanje bilješki ______
Drugo ______________________________________________

Koje od ovih strategija su najviše pomogle?

15. Određivanje stilova ________________________________________________________
učenja i odgovarajućih
________________________________________________________
strategija
Koje od ovih strategija su najmanje pomogle?
________________________________________________________
________________________________________________________
Koje od ovih strategija su izazvale zbunjenost?
________________________________________________________
________________________________________________________

Koliko sati je provedeno u pripremi za ispit?

Čitanje zadataka ______
Pripremanje materijala za učenje ______
Prepisivanje ili obnavljanje/pregledanje bilješki ______
Obnavljanje/pregledanje teksta ______
Vježbanje ______
UKUPNO ______

418
Da li su napravljeni efikasni vremenski razmaci između učenja?
Da, periodi učenja su bili kratki i vremenski razmaknuti ______
Ne, sabio sam sve učenje u jednu ili dve duge sesije______
1. Pažnja
Koliko unaprijed je počela priprema ispita? _______________________ i slušanje
Kako je ispit ispunio vaša očekivanja?
________________________________________________________
________________________________________________________
Koji aspekti ispita su bili neočekivani?
________________________________________________________
________________________________________________________
Preporuke za promjenu:
________________________________________________________
________________________________________________________
________________________________________________________
________________________________________________________

Obrazac za prikupljanje podataka za ispit # 2

Kurs ___________________
Test # ____________________
Datum ispita ________________
Ocijena ____________________
Opšta reakcija na ispit:
________________________________________________________
________________________________________________________
Tehnike učenja koje su bile korisne:
________________________________________________________
________________________________________________________
________________________________________________________
________________________________________________________
15. Određivanje stilova
Tehnike učenja koje nisu bile od koristi: učenja i odgovarajućih
________________________________________________________ strategija
________________________________________________________
________________________________________________________
________________________________________________________

Za svako netačno riješeno pitanje, obilježite odgovarajuću opciju (od 1 do 4, koristeći zloženi model)
i zatim odbranite svoj odgovor, objasnite šta ste pogrešno shvatili ili dajte razlog za svoj prvobitni odgovor.
1. Ne sjećam se da sam se ikad koncentrisao na ovu temu na predavanju ili tokom učenja.
2. Razgovarali smo o ovome ali nisam ga zapamtio.
3. Pogrešno sam razumio pitanje / odgovore.
4. Objašnjenja su bila izuzetno dvosmislena ili nejasna.

419
 PITANJE
1
2 OBJAŠNJENJE
1. Pažnja 3
i slušanje 4
1.... .
2.... .
3....  
4.... .
5.... .
6.... .
7.... .
8.... .
9.... .
10 . . . . .

15.3.2.6. Procijena pamćenja (memorije)

Pamćenje je raznovrsno i zavisno od zadatka. Student može imati dobro pamćenje za određene
zadatke, kao što je pamćenje brojeva, ali lošu memoriju za druge zadatke, kao što je pamćenje imena. Pored
toga, mnogi studenti nisu svijesni svojih specifičnih memorijskih sposobnosti. Stoga, ključno je da studenti
evaluiraju svoje memorijske sposobnosti kako bi se mogao razviti odgovorajući skup memorijskih strategija.
Takve procijene je najbolje da obave profesionalci, ali dve opisane procedure mogu pomoći da se napravi
djelimična evaluacija memorijskih sposobnosti (Herrmann, Raybeck i Gutman, 1993, str. 23-29) .
Svrhe alatki za evaluaciju memorije su dvostrane. Prvo, one povećavaju svijest o radu memorije
i daju studentima jasniju sliku o tome kako njihovo pamćenje radi u svakodnevnom životu. Drugo, one
predstavljaju sredstvo pomoću kog se mogu postaviti relevantni i realistični ciljevi za poboljšanje pamćenja.
Te dve procedure za evaluaciju pamćenja su memorijski upitnici i dnevnici pamćenja (Herrmann,
Raybeck i Gutman, 1993) .

Memorijski upitnik
Memorijski upitnici su usmjereni na četiri tipa memorijskih zadataka: znanje, događaji, namjere i akcije.
Primjer memorijskog upitnika je dat u sljedećoj tabeli. Da biste popunili memorijski upitnik, slijedite ove korake:
• Zamislite da ste u kvizu i da vam postavljaju pitanja o navedenim temama.
• Nazančite da li ste se sreli sa tim predmetom tokom studija, na poslu, itd. tako što ćete zaokružiti
15. Određivanje stilova
«Da» ili «Ne».
učenja i odgovarajućih
strategija • Za sve «Da» teme, procijenite koliko često ne biste mogli da se sjetite odgovora na pitanje koristeći
brojeve 1 (nikad ne bih zaboravio) do 7 (uvijek bih zaboravio). Zapišite broj u praznom polju pored
odgovarajuće teme.

Memorijski upitnik

1 2 3 4 5 6 7
Nikad ne Ponekad Zaboravim tu i Zaboravim u pola Zaboravim prilično Zaboravim veoma Uvijek
zaboravim zaboravim tamo prilika često često zaboravim

Zemljoradnja Da Ne _____
Antropologija Da Ne _____
Umjetnost Da Ne _____
Biologija Da Ne _____
Hemija Da Ne _____
Kuvanje Da Ne _____
Gluma Da Ne _____
Ekonomija Da Ne _____

420
Engleski Da Ne _____
Bonton Da Ne _____
Strani jezik Da Ne _____
Geologija Da Ne _____
Geografija Da Ne _____ 1. Pažnja
Istorija Da Ne _____ i slušanje
Higijena Da Ne _____
Pravo Da Ne _____
Književnost Da Ne _____
Matematika Da Ne _____
Muzika Da Ne _____
Filozofija Da Ne _____
Fizika Da Ne _____
Politika Da Ne _____
Religija Da Ne _____
Pisanje Da Ne _____
Društvene nauke Da Ne _____
Sociologija Da Ne _____
Pozorište Da Ne _____
Pročitane knjige Da Ne _____
Aktuelne vijesti Da Ne _____
Starije vijesti Da Ne _____
Zanimanje Da Ne _____
Hobiji Da Ne _____
Kućne popravke Da Ne _____
Vicevi Da Ne _____
Pravopis Da Ne _____
Često korišćeni telefonski brojevi Da Ne _____
Svakodnevni podaci Da Ne _____
Informacije naučene na poslu Da Ne _____
Sportovi Da Ne _____
Kako se orijentisati u mjestima u kojima sam ranije živio Da Ne _____
Priče Da Ne _____
Poznata imena Da Ne _____
Zakazani sastanci Da Ne _____
Imena ljude koje poznajem dugo Da Ne _____

Dnevnik pamćenja
Dnevnici pamćenja se takođe bave znanjem, događajima, namjerama i akcijama.Sa ovim oblikom
evaluacije, studenti vode evidenciju o neuspjehu pamćenja u specifičnim zadacima. Na primjer, oni bilježe 15. Određivanje stilova
kada su zaboravili ime, zakazanu obavezu ili informaciju na ispitu. učenja i odgovarajućih
Da biste koristili dnevnik pamćenja, slijedite ove korake: strategija
• Odaberite memorijske zadatke koje ćete dokumentovati. Predloženi tipovi informacija za bilježenje
u dnevniku su dati u sljedećoj tabeli. Dodajte ili oduzmite zadatke po potrebi.
• Upotrijebite parče papira iz sveske ili karticu 5 x 7 da napravite obrazac za bilježenje neuspjeha
pamćenja.
• Iskopirajte obrazac 14 do 28 puta kako biste mogli da bilježite neuspjehe pamćenja tokom nekoliko
nedelja. Jedan mjesec bilježenja je poželjan, a predlaže se barem jedna nedelja bilježenja. Ocijenite
svoje bilješke što je prije moguće nakon neuspjeha.
• Svaki put kada zaboravite nešto sa spiska, štiklirajte odgovarajući zadatak i napravite kratku
zabilješku o okolnostima ili kako da izbjegnete neuspjeh pamćenja u budućnosti. Ocijenite bilješke
što je prije moguće nakon neuspjeha.
• Nakon što ste neko vrijeme vodili dnevnik, evaluirajte rad vaše memorije:
o Izračunajte koliko toga ste zaboravili za svaki tip zadatka.
o Razmotrite koliko često ste se susreli sa određenim memorijskim zadatkom svaki dan;

421
 veliki broj neuspjeha može biti povezan, djelimično, sa velikim brojem dnevnih susreta
sa zadatkom.
o Za svaki od zadataka, ocijenite rad vaše memorije na skali od 7 gdje je 1 visok procenat
neuspjeha po pokušaju a 7 nizak.
1. Pažnja
o Zabilježite ocijene u dnevniku.
i slušanje
o Zabilježite ocijene u memorijskom upitniku.

Predloženi memorijski zadaci za bilježenje u dnevniku pamćenja.
• Znanje – Zaboravljate neke informacije koje ste naučili tokom studija, na poslu ili u nekoj drugoj situaciji.
• Događaji – Događaji obuhvataju skorašnje podatke, imena ljudi koje znate i skorašnje događaje.
• Aktuelni podaci – Na primjer, treba da se sjetite telefonskog broja ili adrese koju ste pre par trenutaka
pročitali u imeniku, ali otkrivate da ste zaboravili dio ili sve od onoga što ste htjeli da zapamtite i
morate ponovo da pogledate imenik.
• Imena koja znate – Ne možete da se sjetite imena ljudi koje znate.
• Skorašnji događaji – Zaboravljate detalje filma, emisije ili nekog događaja dok razgovarate o njima
sa drugim ljudima koji su takođe prisustvovali događaju.
• Namjere – Namjere obuhvataju zaboravljanje da se nešto uradi ili ponese.
• Zaboravljate šta da uradite – Trebalo je da donesete nešto na čas ali zaboravljate šta je to.
• Zaboravljate šta da ponesete – Nakon što ste izašli iz sobe, otkrivate da morate da se vratite po
nešto, možda knjigu, koju ste namjeravali da ponesete ali ste je zaboravili.

Dnevnik pamćenja
Dan i datum _____________________________
Memorijski zadaci:
 
Opisi neuspjeha memorije
Znanje
_________________________________________________
_________________________________________________
Događaji – Nedavni datumi
_________________________________________________
_________________________________________________
15. Određivanje stilova Događai – Imena koja znate
učenja i odgovarajućih _________________________________________________
strategija _________________________________________________
Događaji – Nedavni događaji
_________________________________________________
_________________________________________________
Namjera – Zaboravili ste šta da uradite
_________________________________________________
_________________________________________________
Namjera - Odnijeti
_________________________________________________
_________________________________________________
Ostalo
_________________________________________________
_________________________________________________

422
15.3.2.8. Uzročno pripisivanje
Strategija uzročnog pripisivanja pomaže studentima da procijene uzročno-posljedične odnose tako
što im se predstavi nekoliko scenarija i ishoda i od njih zatraži da pripišu uzroke. Ona podstiče studente da
preuzmu odgovornost za svoja djela i izbjegavaju da smišljaju izgovore koji ne odražavaju tačno situaciju.
Pošto koriste izmišljene scenarije, studenti su na dovoljnoj distanci da ne zauzmu odbramben stav, ali pošto
1. Pažnja
scenariji nisu realistični, studenti mogu sa njima da se povežu samo do izvjesne granice. Ovu strategiju bi i slušanje
trebalo da uvede i nadgleda fasilitator.
Slijede primjeri neakademskih i akademskih scenarija koji ilustruju uzročno pripisivanje

Neakademski primjeri
G. Broun ima poteškoća da upali auto. Zašto?
PAŽNJA: Malo ljudi ima poteškoća da upali ovaj auto. G. Brown ima poteškoća sa paljenjem većine automobila.
Odaberite jedan od sljedećih odgovora:
• a. G. Brown ne umije da upali auto.
• b. Nešto nije u redu sa autom.
• c. G. Brown je pogrešna osoba za auto, a auto je pogrešan za G. Browna.
Mari se smeje komičaru. Zašto?
PAŽNJA: Većina ljudi se smije ovom komičaru. Mari se smije malom broju komičara. Odaberite jedan od
sljedećih odgovora.
• a. Mari se jednostavno lako zasmije.
• b. Komičar je zabavan.
• c. Uzrok je i jedno i drugo.
Sue se plaši psa. Zašto?
PAŽNJA: Malo ljudi se plaši ovog psa. Sju se plaši pasa. Odaberite jedan od sljedećih odgovora.
• a. Sju ima fobiju od pasa.
• b. Pas je krvoločan.
• c. Sju i pas se jednostavno nisu složili. 

Odgovori na neakademske primjere su: 1) c, 2) b i 3) c.

Akademski primjeri
Džordž će pasti matematiku. Zašto?
PAŽNJA: Džordž ne radi domaće zadatke i bježi sa časova. Drugi studenti će položiti. Odaberite jedan od
sljedećih odgovora. 15. Određivanje stilova
učenja i odgovarajućih
• a. Džordž nije dobar iz matematike.
strategija
• b. Predavač ne predaje baš dobro.
• c. Džordž se ne trudi dovoljno oko ovog predmeta.
Sandi ne može da ostane budna na času istorije. Zašto?
PAŽNJA: Drugi studenti ostaju budni na času istorije. Sandi ne može da ostane budna na drugim časovima.
Odaberite jedan od sljedećih odgovora.
• a. Sandi se ne odmara dovoljno.
• b. Predavač je dosadan.
• c. Sandi ne voli istoriju.
Tom propušta čas hemije barem jednom nedeljno. Zašto?
PAŽNJA: Tom je član bratstva, igra fudbal, radi na godišnjaku i tutor je drugim studentima. Drugi studenti ne
propuštaju časove hemije. Odaberite jedan od sljedećih odgovora.
• a. Prisustvovanje časovima hemije nije obavezno.
• b. Tom je prezauzet, učestvuje u previše vannastavnih aktivnosti.
• c. Čas hemije je dosadan.

423
 Huanita se ne slaže sa svojim predavačem. Zašto?
PAŽNJA: Drugi studenti se slažu sa predavačem. Huanita se slaže sa drugim predavačima. Odaberite jedan
od sljedećih odgovora.
• a. Huanitin predavač je neprijatan i neljubazan.
1. Pažnja
i slušanje • b. Huanita i predavač ne odgovaraju jedno drugom.
• c. Teško je slagati se sa Huanitom.

Odgovori na akademske primjere su: 1) c, 2) a, 3) b i 4) b.

15.3.2.9. Postavljanje i ostvarivanje ličnih ciljeva

Cilj je težnja ili krajnji rezultat nečijih djela. Cilj može biti nešto ka čemu pojedinac teži ili nešto što
bi želio da unaprijedi (Michaels, i dr., 1988). Ka kratkoročnim ciljevima, kao što je polaganje testa ili uspjeh
na takmičenju, se teži tokom relativno kratkog vremenskog perioda, dok je za dugoročne ciljeve, kao što je
završetak fakulteta ili uspjeh u određenoj profesiji, potrebno duže da se ostvare.
Lični ciljevi obuhvataju raznovrsna životna nastojanja, uključujući akademski uspjeh, karijerna
dostignuća i lično ostvarenje. Postavljanje i ostvarivanje nečijih ličnih ciljeva zahtjeva samonagledanje.
Primjeri akademskih ciljeva dati su u sljedećem pasusu. Strategije za postavljanje i ostvarivanje opštih ciljeva,
predmetnih i studijskih ciljeva, i karijernih ciljeva razmatraju se u nastavku.
Primjeri akadameskih ciljeva
Akademski ciljevi ne uključuju samo položen test ili dobijanje određene ocijene za projekat ili iz
nekog predmeta. Raznovrsni ciljevi vezani za samosvijest, upravljanje vremenom, polaganje testova, pisanje,
navike u učenju i druge aspekte akademskog života mogu voditi studente putem akademskog uspjeha.
Sljedeći primjer akademskih ciljeva dao je Mišels i dr ( Michaels, i dr. 1988, str. 80-86).
Ciljevi vezani za samosvijest, samonadgledanje, samozastupanje i riješavanje problema
• Koristiću ocene sa ispita i testova da nadgledam svoj uspeh u određenom predmetu.
• Utvrdiću specifične strategije koje mogu da koristim i koristiću ih dosljedno.
• Realistično ću ocijeniti svoju uspješnost u određenom zadatku i zatim uputiti sebi pohvalu ili kritiku
koju moj rad zaslužuje.
• Aktivno ću se uključiti u proces učenja tako što ću stalno provjeravati informacije koje obrađujem
kako bih utvrdio da li imaju smisla.
Ciljevi vezani za polaganje testova
• Razviću sposobnost da se opustim prije polaganja testa kako bih izbjegao anksioznost pred test.
• Pažljivo ću saslušati i/ili pročitati sva uputstva prije nego što počnem da rješavam.
15. Određivanje stilova • Isplaniraću ispitni budžet kako bih najbolje mogao da nadgledam i mudro iskoristim svoje vrijeme.
učenja i odgovarajućih
strategija • Pri polaganju testova, osmisliću koncept za ono što ću napisati pre nego što počnem sa pisanjem.
• Sačuvaću testove kada mi ih vrate kako bih ih upotrijebio kao vodiče za učenje za buduće ispite.
Ciljevi vezani za upravljanje vremenom, pristup zadatku i obavljanje zadatka
• Procijeniću vrijeme koje bi bilo potrebno za obavljanje datog zadatka.
• Uporediću stvarno vrijeme za koje sam obavio zadatak sa svojom početnom procijenom.
• Odrediću specifično vrijeme za učenje svaki dan prije ispita kako bih uspješno naučio materijal.
• Radiću postojano i dosljedno tokom datog vremenskog perioda (naznačite vreme ______).
• Analiziraću dugoročne zadatke kao bih ih razbio na manje, zgodnije kratkoročne zadatke.
• Odlučiću koji od mnogih zadataka bi trebalo da budu završeni prvi.
Ciljevi vezani za navike u učenju
• Odabraću glavne ideje ili ključne tačke iz pisanih pasusa.
• Učiću u okruženju u kom ništa neće ometati moju pažnju.
• Usredsrediću se na to kako su novonaučene informacije vezane za prethodno naučeni materijal.

424
 • Koristiću strategiju prethodnog pregleda pri čitanju zadatih tekstova iz udžbenika.
• Koristiću diktafon da snimim predavanja.
• Vodiću bilješke i zadatke uredno.
• Koristiću mnemonička pomagala i tehnike pamćenja kako bih pomogao prisjećanje i povraćaj 1. Pažnja
informacija iz memorije. i slušanje
Ciljevi vezani za pisanje
• Prikazaću sposobnost da pišem jasne, koncizne i koherentne rečenice.
• Naučiću da koristim program za obradu teksta kako bih uredio i ispravio svoj pisani materijal.
• Koristiću diktafon da pomognem u prisjećanju materijala sa predavanja i koristeći traku zapisaću
ključne ideje koje treba naučiti.
Ciljevi vezani za čitanje
• Stećiću opšti utisak i ključne informacije iz poglavlja iz udžbenika.
• Koristiću kontekst da shvatim značenje nepoznatih reči.
• Pokazaću aktivno učešće u procesu čitanja koristeći tehniku vizuelnog zamišljanja tokom čitanja.
• Koristiću udžbenike na kasetama.
• Koristiću strategiju prethodnog pregleda teksta kako bih poboljšao razumijevanje.
Ciljevi vezani za matematiku
• Naučiću da prikladno koristim izvore raspoložive u kampusu kako bih unapredio svoje matematičke
veštine.
• Potražiću kolegu-tutora u kampusu za teške matematičke pojmove.
• Koristiću udžbenik iz matematike da pronađem riješenja za teške matematičke probleme.
• Završavaću domaće zadatke na vrijeme.
• Koristiću digitron kako težina matematičkih činjenica ne bi ometala moju sposobnost da riješim
komplikovane probleme.
Ciljevi vezani za društvene vještine
• Tražiću odgovarajuću pomoć ili savjete od kolege studenta.
• Tražiću odgovarajuću pomoć ili savjete od predavača.
• Prikazaću odgovarajuće vještine slušanja.
• Paziću na svoja osjećanja.
• Prikazaću sposobnost da se borim za svoja prava.

Opšta strategija ostvarivanja ciljeva 15. Određivanje stilova

Sljedeću radnu tabelu za postavljanje ciljeva definisali su Aune i Ness (1991) i ona pomaže učenja i odgovarajućih
pojedincima da osmisle tok rada koji vodi ka ostvarenju cilja. Ona dijeli cilj na nekoliko dijelova, čime on strategija
postaje pristupačnijij, i određuje vremenske okvire za završetak svakog od dijelova.
Radna tabela za postavljanje ciljeva
CILJ:
Cilj 1 Koraci za ostvarenje cilja 1  Vremenski okvir

1 . 
2 . 
3 . 
4 . 
5. 

425
 Cilj 2 Koraci za ostvarenje cilja 2  Vremenski okvir

1 . 
2 . 
1. Pažnja 3 . 
i slušanje 4 . 
5. 
Cilj 3 Koraci za ostvarenje cilja 3  Vremenski okvir

1 . 
2 . 
3 . 
4 . 
5. 
Cilj 4 Koraci za ostvarenje cilja 4  Vremenski okvir

1 . 
2 . 
3 . 
4 . 
5. 

Ovo je popunjen primjer radne tabele.

CILJ: Popraviti uspjeh na sljedećem testu za jednu ocijenu

Cilj 1: Koraci za ostvarenje cilja 1:  Vremenski okvir:

Zapisivati bolje bilješke 1. Pročitati zadatke prije predavanja 1 sat dnevno

2. Ponijeti spisak novih riječi na predavanje 
na predavanjima 3. Ponijeti fotokopije ilustracija na predavanje 
4. Postavljati pitanja tokom predavanja 
5. Pregledati i preurediti bilješke sa predavanja
Cilj 2: Koraci za ostvarenje cilja 2:  Vremenski okvir:

Sastati se sa 1. Zakazati nedeljni sastanak 1 sat nedeljno

predavačem 2. Pregledati bilješke i tekstove prije sastanaka 
3. Spremiti specifična pitanja
15. Određivanje stilova 4. Pisati bilješke tokom sastanka
učenja i odgovarajućih Cilj 3: Koraci za ostvarenje cilja 3:  Vremenski okvir:
strategija
Efikasnija priprema 1. Osmisliti pitanja za vježbu 3-4 sata nedeljno
za test 2. Isprobati vizuelno asociranje i mnemoničke strategije
3. Raditi sa studijskom grupom 
4. Kratka, česta obnavljanja 
5. Započeti pripremu dve nedelje prije testa

Strategije za ciljeve vezane za predmete i učenje

U obrazovanju, ciljevi su važni za rad svakog pojedinca. Postavljanje specifičnih ciljeva predmeta,
kursa i učenja pomaže u motivisanju za učenje. Razvijanje realističnog plana djelovanja ka ostvarenju tih
ciljeva pomaže nam da izbjegnemo odugovlačenje, nepotreban stres i neuspjeh.
Jedna od strategija za postavljenje ličnih ciljeva učenja data je u odjeljku Grafikon ličnih ciljeva u
poglavlju Motivacija. U narednim pasusima predstavljen je Voltero i Sajbertov (Waltero i Siebert, 1993, str.
50-61) pristup postavljanju i ostvarivanju ciljeva predmeta i učenja.

426
Razmotrite kako se mogu dobiti informacije o predmetu.
• Potencijalni izvori informacija su: predavač, akademski savjetnik, silabus predmeta, raspored
predmeta, zadati materijali, kratki pregled kursa, drugi studenti koji su pohađali taj kurs ili kod tog
predavača, diskusije i studentski priručnici i programi.
Postavite realističan cilj za kurs. 1. Pažnja
• U većini slučajeva, cilj koji studenti postave je određena ocijena na zadatku ili kraju kursa. i slušanje
• Budite realistični kada postavljate ocijenu iz kursa ili zadatka za cilj. Razmotrite sljedeće činioce pri
postavljanju ciljnih ocijena:
o Da li imam prethodno iskustvo ili znanje o ovom predmetu?
o Da li me zanima ovaj predmet?
o Koliko su slični ili se razlikuju moj omiljeni stil učenja i predavačev stil nastave?
o Kakav je odnos između načina na koji se kurs ocijenjuje i mog omiljenog načina
prikazivanja razumijevanja gradiva.
Odredite koji tipovi zadataka su potrebni za ostvarivanje dotičnog cilja.
• Pohađanje časova? ... Koliko njih?
• Učestvovanje na času? ... Na koji način?
• Čitanje zadatih testova? ... Koliko njih? Koliko pažljivo?
• Pisanje bilješki na predavanjima? ... Koliko potpunih?
• Pisanje radova? ... Koliko strana? Koliko referenci? Koji stil ili format? Obrazlaganje ili tumačenje?
• Polaganje testova? ... Koji minimalni skor je potreban?
• Izrada specijalnih projekata? ... Koji su zahtjevi?
Napravite raspored učenja kako biste obavili svaki od postavljenih zadataka.
• Činioci koje treba uzeti u obzir pri planiranju rasporeda učenja su sljedeći:
o Koji su koraci obuhvaćeni svakim zadatkom?
o Koliko vremena će biti potrebno da se obave koraci u svakom zadatku?
o Kada svaki od ciljeva mora biti završen?
o Koliko mogu razumno da očekujem da ću uraditi u vremenskom periodu koji imam?
o Koliko rada dnevno moram da obavim da bih završio zadatke na vrijeme?
o Da li postoje specifični zahtjevi za obavljanje zadataka?
o Kako će od mene biti traženo da pokažem da sam dostigao ciljeve?
• Specifične smjernice za pravljenje plana vremena i aktivnosti date su u odjeljku Upravljanje
vremenom u poglavlju Strategija učenja opšte svrhe.

Bilježite svoj napredak ka završetku zadataka i dostizanju svog cilja.

15. Određivanje stilova
• Jedan način za bilježenje napretka je pomoću kalendara. učenja i odgovarajućih
o Kupite ili nacrtajte dnevni, nedeljni i/ili mjesečni kalendar. strategija
o Smislite kratak opis za svaki korak potreban za obavljanje zadatka radi dostizanja cilja.
o Zabilježite kratak opis na odgovarajućem mjestu na kalendaru na osnovu rokova koje ste
utvrdili u prethodnom koraku.
o Precrtajte svaki korak i zadatak koji ste završili.
• Još jedan način za bilježenje napretka je pomoću podsjetnika.
o Utvrdite svaki zadatak (ili odgovarajuće korake svakog zadatka) potreban za postizanje cilja.
o Poređajte zadatke prema važnosti i lakoći obavljanja.
o Odredite kada bi svaki zadatak (ili korak) trebalo da bude obavljen.
o Zabilježite kada je svaki zadatak zaista i obavljen.
o Zabilježite kako ćete se nagraditi za završetak zadatka.
o Zabilježite da li ste se nagradili za obavljeni zadatak.
o Zabilježite da li ste se nagradili za ostvarenje cilja.
o Ocijenite svoja djela u odnosu na uspjeh u ostvarenju cilja.

427
 Primjer podsjetnika za postavljene ciljeve

Podsjetnik za polaganje ispita iz psihologije

Datum
1. Pažnja Ponašanje tokom učenja Rok Nagrada Da/Ne
završetka
i slušanje 1. Pročitaj Poglavlje 1, osmisli pitanja i odgovore, napiši rezime 2. sept . . .
2. Pročitaj Poglavlje 2 (isto kao #1) 5. sept . . .
3. Pročitaj Poglavlje 3 (isto kao #1) 9. sept . . .
4. Pročitaj Poglavlje 4 (isto kao #1) 16. sept . . .
5. Pročitaj Poglavlje 5 (isto kao #1) 23. sept . . .
6. Osmisli pitanja sa današnjeg predavanja i uradi probni test 1. sept . . .
7. Isto kao #6 3. sept . . .
8. Isto kao #6 5. sept . . .
9. Isto kao #6 8. sept . . .
10. Isto kao #6 10. sept . . .
11. Isto kao #6 12. sept . . .
12. Isto kao #6 15. sept . . .
13. Isto kao #6 17. sept . . .
14. Isto kao #6 19. sept . . .
15. Isto kao #6 22. sept . . .
16. Isto kao #6 24. sept . . .
17. Isto kao #6 26. sept . . .
18. Osmisli pitanja iz starog testa 10. sept . . .
19. Osmisli i uradi probni test za Pogl. 1, 2 7. sept . . .
20. Osmisli i uradi probni test za Pogl. 3, 4 17. sept . . .
21. Osmisli i uradi probni test za Pogl. 5 24. sept . . .
27. sept &
22. Osmisli i uradi probni test iz svih izvora pitanja . . .
28. sept
23. Sastani se sa studijskom grupom kako biste osmislili probni test arrange . . .
24. Polaganje ispita 29. sept . . .
25. Ostvarenje cilja: položen ispit . . . .

Nagradite sebe za obavljene zadatke i dostignute ciljeve.

• Nagrade mogu obuhvatiti nešto poput odlaska u šetnju, gledanja tv-emisije, odlaska u bioskop,
odlaska na sladoled, pauze za spavanje, čitanja časopisa ili poziva prijatelju.
• Upotrebite nagradu svaki put kad zadatak obavite prema rasporedu.
• Ne nagrađujte se ako zadatak nije završen na vrijeme.
• Nagrada za ostvarenje cilja bi trebalo da bude «veća» od nagradi za obavljanje zadataka.
15. Određivanje stilova
učenja i odgovarajućih
Strategije karijernih ciljeva
strategija
Smjernice za procjenu nečijih karijernih interesovanja navedeni su u knjizi autora Juler i Gardner
(Jewler and Gardner, 1993, str. 164-174). Pri postavljanju karijernih ciljeva, pojedinac mora uzeti u obzir
životne ciljeve, lična interesovanja, lične vještine, lične sposobnosti, osobine ličnosti i radne vrijednosti.
Uvodna pitanja
• Uopšteno, koju vrstu posla želite da radite nakon završetka obrazovanja?
• Koje karijerne oblasti ili djelatnosti nude prilike za tu vrstu posla?
• Koju ulogu će fakultet imati u vašoj pripremi za taj posao?
• Šta tačno planirate da uradite kako biste poboljšali svoje šanse da dobijete posao nakon diplomiranja?
• Da li su vaši karijerni ciljevi u skladu sa vašim drugim životnim ciljevima i vrednostima?
• Da li je vjerovatno da će biti potrebno da se prebacite na drugi fakultet kako biste stekli obrazovanje
potrebno za vašu karijeru (Jewler and Gardner, 1993, str.164)?
Razmotrite svoja lična interesovanja
• Uradite standardni inventar ili test sa karijernim savjetnikom .

428
 • Potražite u fakultetskim prospektima kurseve koji vam se čine zanimljivim. Zapišite nekoliko njih.
Napišite zašto vas svaki od tih kurseva zanima.
• Napravite spisak časova, aktivnosti i klubova u kojima ste učestvovali u srednjoj školi ili kasnije.
Zabilježite zašto vas je svaka od tih aktivnosti zanimala.
1. Pažnja
• Zapišite sve aktivnosti van časova kojim namjeravate da se bavite na fakultetu (Jewler and Gardner,
1993, str. 166-167).
i slušanje
Razmotrite svoje lične vještine
• Iskoristite sljedeću tabelu da odredite svoje najbolje vještine. (Jewler and Gardner, 1993, str. 167).
• Pogledajte Procjenu i aktivnosti za Spisak ličnih vještina
Razmotrite svoje lične sposobnosti
• Sposobnosti se odnose na urođene vrline koje čine osnovu za vještine. Sposobnosti mogu biti
nasljedne ili naučene u vrlo ranom uzrastu.
• Sljedeća tabela će vam pomoći u prepoznavanju ličnih sposobnosti na kojima biste mogli da
pokušate da izgradite svoje karijerne ciljeve.
Upitnik o ličnim sposobnostima
Stavite zvijezdicu (*) pored svojih vrlina. Stavite «x» pored svojih slabosti. Postavite znak pitanja
pored sposobnosti za koje niste sigurni. (Jewler and Gardner, 1993, str. 168)?

Osobe sa razvijenim sposobnostima za apstraktno razmišljanje umiju da tumače

___ Apstraktno rasuđivanje
poeziju, riješavaju naučne probleme u glavi i riješavaju logičke probleme.
Osobe sa razvijenim verbalnim rasuđivanjem mogu da lako usmeno razmotre
___ Verbalno rasuđivanje
probleme ili ih razumiju lakše kad čuju njihov opis nego kad ih vide na papiru.
Osobe sa razvijenim sposobnostima za uviđanje prostornih odnosa mogu da
___ Prostorno snalaženje
razumiju fizičke odnose između dvo ili trodimenzionalnih predmeta ili crteža. 
Osobe sa razvijenim sposobnostima za jezičku upotrebu mogu da pišu i govore
___ Jezičke sposobnosti
efikasno.
Osobe sa razvijenom mehaničkom sposobnošću mogu da fizički manipulišu
___ Mehanička sposobnost
djelovima mašine kako bi ona proradila. 
Osobe sa razvijenim administrativnim sposobnostima mogu da efikasno obavljaju
___ Administrativne sposobnosti
detaljan opšti kancelarijski posao i da organizuju dokumenta ili račune.
Osobe sa razvijenom numeričkom sposobnošću mogu da lako riješavaju
___ Numerička sposobnost
aritmetičke probleme.

Kako biste dokazali da posjedujete svoje najrazvijenije sposobnosti?

U kakvoj su one vezi sa vašim trenutnim vještinama? 15. Određivanje stilova
učenja i odgovarajućih
Razmotrite svoje osobine ličnosti strategija
• Podvrgnite se procijeni ličnosti, kao što je Majers-Brigsov upitnik, kako biste odredili osobine svoje
ličnosti.
• Zapišite deset riječi kojima biste sebe opisali. Zamolite bliskog prijatelja ili rođaka da zapiše dest
riječi koje vas opisuju. Uporedite ta dva spiska (Jewler and Gardner, 1993, str. 169).
Razmotrite svoje radne vrednosti

• Ovdje su dati primjeri životnih ciljeva koje ljudi često teže da ispune tokom svojih karijera (Jewler
and Gardner, 1993, str. 169-170).
• Pogledajte Procijenu i aktivnosti za upitnik Koji su vaši životni ciljevi
• Niže su dati primjeri tipičnih radnih vrijednosti. (Jewler and Gardner, 1993, str. 170-171)

429
 Upitnik o radnim vrednostima
Zapišite «x» pored onoga što biste voljeli da radite u vašoj idealnoj karijeri. Među njima, zaokružite
onih pet koje biste najviše voljeli. Zatim rasporedite pet zaokruženih vrijednosti prema prioritetnosti.
1. Pažnja ___ Pomagati društvu Raditi nešto što će doprinijeti svjetskom boljitku.
i slušanje Biti uključen u pomaganje drugim ljudima na neposredan način, ili
___ Pomagati drugima
pojedinačno ili u maloj grupi.
___ Imati društvene kontakte Imati dosta svakodnevnog kontakta sa ljudima.
___ Raditi sa drugima Imati bliske radne odnose sa grupom kao rezultat mojih radnih aktivnosti.
Učestvovati u aktivnostima koje suprotstavljaju moje sposobnostima
___ Takmičiti se
drugima tamo gdje postoje jasni pobjednički/gubitnički ishodi.
___ Donositi odluke Imati moć odlučivanja o smjeru djelovanja.
___ Posjedovati moć i vlast Kontrolisati radne aktivnosti drugih ljudi.
___ Uticati na ljude Biti u poziciji da mjenjam stavove i mišljenja drugih ljudi.
___ Raditi sam Raditi projekte sam, bez značajnijeg kontakta sa drugima.
___ Tragati za znanjem Upustiti se u traganje za znanjem, istinom i razumijevanjem.
___ Imati status intelektualca Biti smatran osobom velike intelektualne veštine, priznatim «stručnjakom».
___ Stvarati (uopšteno) Stvarati nove ideje i programe, ne slijedeći utvrđeni format.
___ Nadgledati Imati posao u kom sam direktno odgovoran za rad koji obavljaju drugi.
___ Doživljavati promjenu iImati radne obaveze koje često mjenjaju kontekst i okruženje.
___ Biti stabilan Imati radnu rutinu koja je većinom predvidljiva.
___ Biti siguran Biti siguran da ću zadržati posao i razumnu finansijsku nadoknadu.
Raditi u okolnostima u kojima postoji brz tempo aktivnosti i posao se
___ Živeti brzim tempom
mora obavljati hitro.
___ Steći priznanje Dobiti priznanje za kvalitet svog rada.
___ Osjećati uzbuđenje Doživljavati česta uzbuđenja tokom rada.
___ Pronaći avanturu Imati radne dužnosti koje uključuju često preuzimanje rizika.
Imati veliku vjerovatnoću sticanja velikih suma novca ili druge
___ Imati materijalne koristi
materijalne dobiti.
Sam određivati prirodu svog posla; ne moram da radim ono što mi drugi
___ Biti nezavisan
kažu.
Naći mjesto za život (grad, geografsku oblast) koje mi omogućava da
___ Biti na pravoj lokaciji
radim ono što najviše volim.
___ Kontrolisati sopstveno Imati radne obaveze koje mogu obaviti prema sopstvenom rasporedu.

15.3.2.10. Podsjetnik za vještine učenja

Prvo odštampajte ovaj dokument. Pročitajte svaku izjavu i razmotrite kako se odnosi na vas. Ako
se odnosi na vas, označite D. Ako se ne odnosi na vas, označite N. Svrha ovog podsjetnika je da otkrijete
15. Određivanje stilova nešto više o svojim vještinama učenja i stavovima.
učenja i odgovarajućih
strategija
1. D__ N__ Provodim previše vremena učeći u odnosu na ono što naučim.
2. D__ N__ Obično provodim sate bubajući veče pred ispit.
3. D__ N__  Ako potrošim onoliko vremena na društvene aktivnosti koliko želim, nemam dovoljno vremena za
učenje, ili kada učim dovoljno, nemam vremena za društveni život.
4. D__ N__ Obično pokušavam da učim sa uključenim radiom ili televizorom.
5. D__ N__ Ne mogu da sjedim i učim dugo vremena a da se ne umorim ili mi nešto odvuče pažnju.
6. D__ N__  Idem na predavanja, ali obično crtkam, sanjarim ili zaspim.
7. D__ N__  Ponekad mi je teško da naknadno razumijem svoje bilješke sa predavanja.
8. D__ N__  Obično mi se čini da sam zapisao pogrešan materijal u svoje bilješke sa predavanja.
9. D__ N__  Ne pregledam periodično svoje bilješke sa predavanja tokom semestra za vrijeme pripreme za
testove.
10. D__ N__  Kada dođem do kraja poglavlja, ne mogu da se sjetim šta sam upravo pročitao.
11. D__ N__  Ne umijem da odaberem ono što je bitno u tekstu.

430
12. D__ N__  Ne mogu da održim korak sa zadatim tekstovima, i stoga moram da bubam noć pred ispit.
13. D__ N__  Gubim dosta poena u esejima čak i kada dobro znam gradivo.
14. D__ N__  Dovoljno učim za test, ali na samom polaganju se zablokiram.
15. D__ N__  Često učim na nemaran, neorganizovan način pod prijetnjom narednog testa. 1. Pažnja
16. D__ N__  Često mi se desi da se pogubim u detaljima teksta i imam teškoća u određivanju glavnih ideja. i slušanje
17. D__ N__  Rijetko mjenjam brzinu čitanja u zavisnosti od nivoa težine odlomka ili mog poznavanja konteksta.
18. D__ N__  Često poželim da mogu da čitam brže.
19. D__ N__  Kada profesori zadaju pismene radove osjećam se tako opterećen da ne mogu da počnem.
20. D__ N__  Obično pišem radove noć prije krajnjeg roka za njihovu predaju.
21. D__ N__  Kao da ne mogu da organizujem misli u rad koji bi bio smislen.

Ako ste odgovorili sa “da” na dva ili više pitanja u bilo kojoj kategoriji, pogledajte Informacije za
samopomoć oko vještina učenja za odgovarajuće kategorije. Ako imate jedno “da” ili manje u jednoj kategoriji,
vjerovatno ste dovoljno vješti u tim oblastima da vam nisu potrebne informacije o samopomoći. Međutim, slobodno
možete potražiti informacije iz onih oblasti koje vas posebno interesuju, čak i ako ste imali dobar rezultat.
o Raspoređivanje vremena - 1, 2, and 3.
o Koncentracija - 4, 5, and 6.
o Slušanje i pisanje bilješki - 7, 8, and 9.
o Čitanje - 10, 11, and 12.
o Ispiti - 13, 14, and 15.
o Čitanje - 16, 17, and 18.
o Vještine pisanja -19, 20, and 21.

15. Određivanje stilova

učenja i odgovarajućih
strategija

431
1. Pažnja
i slušanje

15. Određivanje stilova

učenja i odgovarajućih
strategija

432
 1. Pažnja
i slušanje

16. Opšte
strategije za život
poslije fakulteta

433
1. Pažnja
i slušanje

434
16.1. Planiranje karijere
Važno je da znate sopstvene nedostatke – ali je još važnije da znate svoja interesovanja i
prednosti. Slijedi spisak interesovanja koji može biti od pomoći.

1. Pažnja
16.1.1. Odabir glavnog predmeta i planiranje karijere u tom pravcu i slušanje
• Koju vrstu posla želite da radite?
• Koja poslovna polja nude priliku za taj tip posla?
• Koju ulogu će fakultet imati u mojim budućim planovima za karijeru?
• Da li postoji nešto posebno čime mogu povećati svoje šanse da dobijem posao kada diplomiram?
• Da li se moji karijerni ciljevi uklapaju sa mojim životnim ciljevima i poslovnim vrijednostima?
Planiranje karijere naglašava važnost poznavanja sebe, svojih ličnih vrijednosti i sprecifičnih karijernih
oblasti kako biste napravili dobar izbor. Da biste to uradili, biće vam potrebne informacije o sljedećem:
• Vašem tipu ličnosti, interesovanjima, vrijednostima, sposobnostima, vještinama i ciljevima
• Informacijama koje ste stekli tokom karijernog istraživanja koje proučava vaša interesovanja,
vrijednosti, sposobnosti, vještine i ciljeve.

16.1.2. Koje su vaše trenutne vještine

Upotrijebite sljedeći spisak da odredite svoje najbolje vještine. Prvo, štiklirajte vještine koje trenutno
posjedujete. Potom odredite i zaokružite pet vještina u koje se najviše uzdate, one za koje biste mogli da
kažete, «Dobar sam u tome.» Konačno, postavite X pored vještina koje biste voljeli da razvijete na fakultetu.
____ Pisanje ____ Socijalizacija ____ Postizanje rezultata
____ Čitanje ____ Timski se truditi ____ Biti uredan
____ Razgovaranje ____ Objašanjvanje ____ Vođenje bilježaka
____ Prenošenje informacija ____ Pomaganje drugima ____ Biti precizan
____ Intervjuisanje ____ Nastava ____ Istaći se
____ Biti kreativan ____ Zabava ____ Preuzimati rizike
____ Pokretati mašine ____ Javno govorništvo ____ Pregovaranje
____ Upotreba tehničkog znanja ____ Biti osetljiv ____ Prodaja
____ Izgrađivanje stvari ____ Učenje ____ Pobjeđivanje
____ Popravljanje stvari ____ Analiziranje ____ Biti ljubazan
____ Rukovanje alatkama ____ Evaluiranje ____ Motivisanje
____ Posmatranje ____ Rukovanje novcem ____ Upravljanje
____ Slušanje ____ Planiranje ____ Vođenje drugih
____ Coming up with ideas ____ Rješavanje problema ____ Prilagođavanje
____ Cooperating ____ Pravljenje rasporeda ____ Podsticanje
____ Being tactful ____ Ispunjavanje ____ Drugo
16. Opšte
Odaberite svoje dve ili tri najjače vještine. Pretpostavie da se od vas traži da dokažete da posjedujete te
strategije za život
vještine. Kako biste to postigli?
poslije fakulteta

16.1.3. Koji su vam životni ciljevi

Sljedeći spisak obuhvata životne ciljeve koje neki ljudi sebi postavljaju. Ovaj spisak vam može
pomoći da počnete da razmišljate o tome koje vrste ciljeva želite da postavite. Štiklirajte ciljeve koje biste
voljelli da dostignete u životu. Potom, pregledajte ciljeve koje ste štiklirali i zaokružite pet onih koje najviše
želite. Na kraju, pregledajte svoj spisak pet ciljeva i rasporedite ih prema prioritetima (1 za najvažniji, 5 za
najmanje važan).

435
 ____ Ljubav prema prijateljima i divljenje njima ____ Uspjeh u mojoj profesiji
____ Dobro zdravlje ____ Prilika da upravljam sudbinom nacije
____ Životna finansijska sigurnost ____ Sloboda da radim ono što želim
____ Divan dom ____ Zadovoljavajući i ispunjavajući brak
1. Pažnja ____ Mađunarodna slava ____ Srećni porodični odnosi
i slušanje ____ Sloboda u okviru radnog okruženja ____ Potpuno samopouzdanje
____ Dobra ljubavna veza ____ Drugo
____ Zadovoljavajuća religiozna vjera ____ Prodaja
____ Priznanje za najprivlačniju osobu na svijetu ____ Lični doprinos ukidanju siromaštva i bolesti

16.2. Kako obezbjediti prvi (i svaki kasniji) posao

16.2.1. Rezimei

16.2.1.1. Smjernice za pisanje rezimea

Deset stavki koje ne treba uključiti u pisanje rezimea (autor Peter Newfield)
Pravljenje rezimea je neophodno za gotovo svaki posao na ovoj planeti – računovođu,
nastavnika, izvršnog direktora ili opštinskog službenika. Ali ukoliko ne proučite pažljivo i objektivno svoj
rezime pre nego što ga pošaljete, elektronske kante za otpatke širom Amerike mogu se ispuniti tim loše
isplaniranim dokumentima.
Pre nego što pošaljete svoj rezime, pogledajte ovih deset stavki koje ne treba uključiti u rezime:
1. Izgled je bitan -- Nemojte pokušavati da uštedite novac tako što ćete odštampati rezime na jeftinom
papiru umjesto onog kvalitetnog. Provjerite da li ima grešaka u kucanju, gramatičkih grešaka i mrlja od kafe.
Koristite funkciju provjere spelinga u programu za obradu teksta i zamolite prijatelja da pregleda rezime
kako bi pronašao greške koje su vama promakle.
2. Da li je veličina važna? -- Ako vaša karijera zahtjeva obiman rezime, onda slobodno napravite
dokument koji oslikava puni spektar vašeg iskustva i postignuća. Nemojte smanjivati veličinu slova do te
mjere da rezime bude teško pročitati.
3. Istina ili posljedice -- Nemojte izvrdavati datume ili titule u rezimeu kako biste prikrili činjenicu da ste bili
nezaposleni, da ste prečesto mijenjali poslove ili da ste bili na nižim pozicijama. Ako potencijalni poslodavac
provjeri vašu prošlost i otkrije da ste lagali, možete da se oprostite od posla.
4. Izložite svoj slučaj -- Ako tražite posao u oblasti u kojoj nemate prethodnog iskustva, nemojte koristiti
hronološki format za rezime. Upotrebom funkcionalnog ili formata usredsređenog na vještine, možete da
16. Opšte prikažete svoje relevantno iskustvo i vještine u prvom planu.
strategije za život 5. Pokažite svoje najbolje lice -- Nemojte prosto prepisati žargon upotrebljen u opisu posla u priručniku
poslije fakulteta za ljudske resurse vašeg preduzeća. Kako biste pokazali da ste kvalifkovaniji od konkurencije za poziciju
koju tražite, morate da uradite više od prostog nabrajanja svojih poslovnih odgovornosti. Prikažite specifična
postignuća i uspjehe: povećane procente, proširene račune, osvojene nagrade, itd.
6. Nema izgovora -- Nemojte uključiti razloge zbog kojih više ne radite na svakom od poslova koje ste
naveli u rezimeu. Izrazima «Prodato preduzeće», «Šef je bio kreten» i «Otišao da bih zaradio više para»
nema mjesta u rezimeu.
7. Šta ste radili u posljednje vrijeme? -- Mada je svakako prihvatljivo da imate poduži rezime, nemojte
nabrajati svaki pojedinačni posao koji ste ikada radili. Menadžeri zaposlenih se najzainteresovaniji za vaše
iskustvo u posljednjih 10 godina, pa se koncentrišite na najskorašnjije i najrelevantnije iskustvo u karijeri.
8. Ciljano se obratite publici -- Nemojte poslati rezime na svaki oglas u nedjeljnim novinama. Ako niste ni
približno kvalifikovani za poziciju, nemojte se prijavljivati. Pročitajte oglase, utvrdite da li imate odgovarajuće
preporuke i uštedite potrošnju svog štampača.
9. Bez dodatnih papira, molim -- Kada šaljete rezime, nemojte poslati i kopije transkripata, pisama

436
preporuke ili nagrada, osim ako se od vas to izričito ne traži. Ako vas pozovu na intervju, možete ponijeti
ove dodatne materijale sa sobom kako biste ih pokazali.
10. Bez ličnih podataka -- Ličnim podacima nije mesto u rezimeu u SAD. Ne uključujte podatke o bračnom
stanju, uzrastu, rasi, porodici ili hobijima. 
1. Pažnja
 Peter Newfield je predsednik servisa za pisanje rezimea «Career Resumes» («Rezimei za karijeru»). i slušanje

16.2.1.2. Kako se pobrinuti za slabe tačke u rezimeu

a/ Nedovoljno iskustva
Mladi ljudi, uključujući nedavno diplomirane, imaju često teškoća u pronalaženju posla koji žele budući
da će poslodavci često zaposliti nekoga s više iskustva. U tom slučaju, možete da naglasite svoje vještine
prilagođavanja koje bi mogle nadoknaditi nedostatak iskustva. Još jednom, rezime vještina bi vam omogućio da
se prikažete u najboljem svjetlu. Na primjer, naglašavanje vještina kao što je «marljiv» i «brzo uči nove stvari»
može da ostaviti dovoljno jak utisak na poslodavca da uzme u obzir vas nauštrb iskusnijih radnika.
Trebalo bi da razmotrite i izražavanje spremnosti da se prihvate teški ili manje poželjni uslovi kao
način da se probijete na određenom polju i steknete iskustvo. Na primjer, «Spreman da radi vikendom i uveče»
ili «u mogućnosti da putuje ili se preseli» mogli bi da otvore mogućnosti koje bi mogle privući poslodavca.
Treba takođe i da potražite sve što bi moglo da bude prihvatljivo kao iskustvo i da ga naglasite. To
bi moglo da obuhvati volonterski rad, porodične odgovornosti, obrazovanje, obuku, vojničko iskustvo ili bilo
šta drugo što biste mogli da prikažete kao legitimne aktivnosti koje potkrepljuju vašu sposobnost da obavljate
posao koji smatrate da možete da obavljate.
Iz knjige pod naslovom “The Quick Resume and Cover Letter Book,” autor: J. Michael Farr.
Copyright 1994, published by JIST Works, Inc., Indianapolis, IN.
b/ Nedavno ste diplomirali
Ako ste nedavno diplomirali, vjerovatno se takmičite sa onima koji imaju sličan nivo obrazovanja a
više radnog iskustva. Ako nemate puno radnog iskustva vezanog za posao koji želite, očito treba da naglasite
svoje skorašnje obrazovanje i obuku. To može obuhvatiti specifčno pominjanje kurseva koje ste pohađali i
drugih aktivnosti koje su najneposrednije povezane sa poslom koji sada tražite. Svježe diplomirani treba da
posmatraju svoj školski rad kao ekvivalent rada. Zaista, to i jeste rad utolilko što zahtjeva samodisciplinu,
obavljanje raznovrsnih zadatka i drugih aktivnosti koje su slične onima potrebnim u mnogim poslovima.
Možda ste naučili i štošta direktno povezanog sa obavljanjem posla koji želite i trebalo bi da to
prikažete u rezimeu vještina na isti način na koji biste prikazali radna iskustva u hronološkom rezimeu. Trebalo
bi i da istaknete, ako možete, činjenicu da ste upoznati s najnovijim trendovima i tehnikama u svojoj oblasti
i da možete da primjenite te vještine direktno na novi posao. I, budući da ste iskusni u učenju i usvajanju
novog, bićete sposobniji da brzo učite na novom poslu.
Rezime vještina će vam i omogućiti da efikasnije prikažete vještine koje ste koristili na drugim
poslovima (kao što je posluživanje stolova) koji na prvi pogled nisu neposredno povezani sa poslom koji sada 16. Opšte
želite. Ovi poslovi su bili i radna iskustva i mogu da pruže bogatstvo vještina prilagođavanja i prenošenja koje strategije za život
možete iskoristiti, uz nešto promišljanja, za potkrepljivanje poslovnog cilja u svom rezimeu. poslije fakulteta
 Iz knjige pod naslovom “The Quick Resume and Cover Letter Book,” autor: J. Michael Farr.
Copyright 1994, published by JIST Works, Inc., Indianapolis, IN.

16.2.1.3. Primjer nacrta rezimea

Napomena:  Ovo je prosto nacrt informacija koje su obično obuhvaćene rezimeom. Ne postoje
stroga pravila pripremanja rezimea osim da on mora biti ugodan za oko i bez grešaka. Cilj je da prikažete
svoju prošlost i preporuke u najpovoljnijem svijetlu. Neka rezime bude u vašoj službi.
Predstavljanje
• Obuhvata ime, adresu i telefonski broj. Obavezno uključite adresu fakulteta ako je relevantna i
vašu e-mail adresu.

437
 Poslovni ili karijerni cilj
• Naznačite vrstu posla ili oblasti koju želite. Ovo je jedan od najvažnijih odjeljaka jer određuje
položaj koji tražite. Budite sažeti i kratki. Ako ne možete da suzite svoj cilj na jednu poziciju,
razmotrite da li da potpuno izostavite ovaj dio i napišete pasus u propratnom pismu.
1. Pažnja
Obrazovanje
i slušanje
Postavite ovaj odeljak ovdje osim ako ste prethodno imali visoko odgovorno iskustvo.
• Fakultet – glavni i pomoćni predmeti, stepen i datum ostvarivanja, prosjek ocjena (ako je visok),
stipendija ili nagrade (ako ih ima puno, odvojite ih pod zasebnim podnaslovom), procenat
zarađenih fakultetskih troškova, srodni kursevi kada je prikladno ubaciti ih, itd.
• Srednja škola – (fakultativno) obuhvatite istaknuta zaduženja, aktivnosti, nagrade.
Iskustvo
Navedite poslove u obrnutom hronološkom redu, počev od najskorijih. Uključite volonterski rad,
studijski rad, prakse, itd., ako su relevantni za vaš poslovni cilj.
Obuhvatite:
• Naziv pozicije
• Poslodavca (naziv, grad, državu)
• Datume zaposljenja
• Odgovornosti – budite sažeti, koristite glagole koji označavaju radnju, naglasite supervizorsko i
lidersko iskustvo i postognuća.
• Studentsko iskustvo u nastavi (ako je relevantno). Obuhvatite koje ste predmete i kojim razredima
predavali, školski okrug, ime i telefonski broj nastavnika saradnika, datume održavanja nastave.
• Vojno iskustvo (ako je relevantno) – odsjek, čin, trajanje službe, zaduženja, vrstu otpusta, itd.
Nagrade i aktivnosti
(Fakultativno) Ovaj odjeljak ne mora da obuhvati svaku aktivnost u koju ste ikada bili uključeni.
Budite selektivni, naglašavajući aktivnosti vezane za karijeru ili liderstvo.
Odeljak sa propratnin ili raznim podacima
(Fakultativno) Uključite različite informacije kao što su jezičke sposobnosti, posebne vještine,
profesionalna udruženja ili sertifikati, hobiji, građanske organizacije, itd.
Preporuke
Ovo se može sažeti prostom izjavom «Preporuke su na zahtjev raspoložive pri Univerzitetskom
centru za karijerno vođenje» ako vam je otvoren dokument za preporuke.

16.2.2. Pisma
16. Opšte
strategije za život 16.2.2.1. Smjernice za pisanje pisama
poslije fakulteta Propratna pisma
• Prvi pasus bi trebalo da obuhvati naziv pozicije za koju se prijavljujete i kako ste otkrili za nju. Neka
ovaj paus bude kratak i konkretan.
• Drugi pasus bi trebalo osmisliti tako da odgovori na potrebe oglašivača. U ovom dijelu propratnog
pisma trebalo bi da naglasite ili proširite svoje relevantno iskustvo, pomenete kvalifikacije koje nisu
uključene u rezime ili obratite čitaočevu pažnju na određene dijelove rezimea koji se odnose na
konkretnu poziciju za koju se prijavljujete. Pored toga, u ovom pasusu bi trebalo da prikažete svoje
znanje o preduzeću (koje ste stekli kroz istraživanje o njemu).
• Treći i završni pasus bi trebalo da obuhvati zahtjev za intervju, najzgodnije vrijeme kada bi moglo da se
stupi s vama u kontakt, ili, još bolje, vrijeme kada ćete vi njih kontaktirati da se dogovorite za intervju.

438
16.2.2.2. Primjeri propratnih pisama
1225 Hampton Boulevard
Norfolk, VA 23517
15. mart 1999.
G-đa Dianne C. Strand 1. Pažnja
Menadžer ljudskih resursa
Atlantic Coast Industries, Inc. i slušanje
2900 Virginia Beach Boulevard
Virginia Beach, VA 23464
Draga G-đo Strand:
Prijavljujem se za poziciju sistemskog analitičara koja je oglašena 12. marta u službi za
zapošljavanje na Univerzitetu Old Dominion. Čini se da se ova pozicija sasvim dobro uklapa sa mojim
obrazovanje, iskustvom i karijernim interesovanjima.
Ova pozicija zahtjeva iskustvo sa računarskim sistemima, finansijskim aplikacionim softverom i
konsultovanjem krajnjeg korisnika. Glavni predmet na studijama bili su mi sistemi upravljanja informacijama,
a prošla sam i obuku o brzim računarima velike memorije, miniračunarima i mikroračunarima, kao i
različitim softverskim programima i aplikacijama. Moje praktično iskustvo u računarskom centru univerziteta
kao programer i studentski savetnik za korisnike sistema omogućilo mi je dragocen susret sa složenim
računarskim operacijama. Pored toga, radila sam kao saradnik u velikoj banci gde sam stekla znanje o
finansijskim sistemima. Priloženi rezime pruža detaljniji uvid u moje kvalifikacije.
Takođe se čini da moja prošla iskustva i karijerni ciljevi odgovaraju zahtjevima posla. Uvjerena sam
da mogu uspješno da obavljam ovaj posao. Osim toga, iskreno sam zainteresovana za ovu poziciju i rad za
preduzeće Atlantic Coast Industries. Vaša kompanija ima izvrsnu reputaciju i visoko su mi je preporučili.
Da li biste bili ljubazni da razmotrite moj zahtjev za lični intervju kako bismo detaljnije razgovarali
o mojim kvalifikacijama i kako bih više saznala o ovoj mogućnosti? Pozvaću vas sljedeće nedjelje da
provjerim da li bismo mogli da ugovorimo sastanak. Ako vam bude bilo potrebno da stupite sa mnom
u kontakt, slobodno me pozovite na broj 683-4388. Ako nisam kod kuće, molim vas ostavite poruku na
telefonskoj sekretarici i uzvratiću vam poziv u toku narednog dana.
Hvala na vašem vremenu. Unaprijed se radujem razgovoru s vama.
Srdačan pozdrav,
(ručni potpis)
Lisa Watson

Primjer pisma zahvalnice

2913 Baxter Road
Virginia Beach, VA 23465
30. januar 1999.
Dr Julia Edmonds, direktor
Odjeljenje za tehnički dizajn
Atlantic Engineering Systems, Inc.
1220 Warwick Avenue
Newport News, VA 23607

Draga dr Edmonds:
16. Opšte
Želim da vam se puno zahvalim na jučerašnjem razgovoru za poziciju honorarnog inženjera. strategije za život
Uživao sam u sastanku s vama i produbljivanju znanja o vašem istraživačkom i dizajnerskom radu.
poslije fakulteta
Moj entuzijazam z adotičnu poziciju i zainteresovanost za rad pri AES su ojačali nakon intervjua.
Smatram da se moje obrazovanje i cooperative education iskustva lijepo uklapaju u zahtjeve posla, i
siguran sam da bih mogao da pružim značajan doprinos preduzeću tokom vremena.
Želim da naglasim svoju izrazitu zainteresovanost za ovu poziciju i rad s vama i vašim osobljem.
Vi pružate priliku koju ja tražim. Molim vas, budite slobodni da me pozovete na broj 804-685-5555 ako
mogu da vam pružim bilo kakve dodatne informacije.
Još jednom, hvala vam za intervju i vaše vrijeme.
Srdačno,
(ručni potpis)
Frederick Bryan

439
 16.2.3. Intervjui

16.2.3.1. Savjeti za intervjue

1. Pažnja • Prije intervjua, podrobno istražite o dotičnom preduzeću kako biste saznali o: 
i slušanje o Proizvodima ili uslugama koje nudi
o Istoriji preduzeća
o Upravnoj strukturi
o Konkurenciji
o Prosjeku plata
o Obrazovnim mogućnostima
• Uvježbajte odgovore na moguća pitanja uz pomoć magnetofona ili video kamere
• Ponesite dodatnu kopiju svog rezimea na intervju.
• Odaberite odjeću koja će odati utisak profesionalizma.
• Stignite približno 10 minuta ranije.
• Osmjehujte se, budite uljudni i čvrsto se rukujte.
• Održavajte kontakt očima.
• Nemojte se poguriti u stolici ili žvakati gumu za žvakanje.
• Govorite jasno i s entuzijazmom.
• Odgovarajte na pitanja temeljno, odgovorima koji sadrže više od jedne riječi.
• Dajte primjere koji će pokazati vaše prednosti i postignuća.
• Pažljivo slušajte.
• Nemojte prekidati onog ko vas intervjuiše.
• Neka potencijalni poslodavac pokrene razgovor na temu plate.
• Postavite pitanja koja ste pripremili.
• Pošaljite pismo zahvalnosti nakon intervjua. 

16.2.3.2. Kako se nositi sa teškim pitanjima

Pitanja koja se tiču slabosti u vašem rezimeu
Primjer: Primećujem iz vašeg rezimea da: a) imate trogodišnju pauzu u svojoj radnoj istoriji; b)
imali ste šest različitih poslova tokom protekle tri godine; c) nemate iskustva ni u jednoj od ključnih oblasti
za ovaj posao; ili d) niste naveli svoj prosjek ocjena. Molim vas da objasnite to.
Većina osoba koje vode intervju će prepoznati slabost ili potencijalan problem u vašem prošlom
iskustvu ili obrazovanju. Predvidite svoje slabosti i pripremite odgovor.
16. Opšte • Budite iskreni. Ako nemate visok prosjek ocjena, priznajte da je tako, ali ponudite objašnjenje
strategije za život zašto nije bolji. Možda ste radili 20 sati nedeljno da isplatite lične ili troškove obrazovanja. Možda
poslije fakulteta vam je nedostajalo motivacije kada ste krenuli u školu i stoga niste uspjevali da učite tokom prve
dvije godine. Potom ste uvidjeli važnost obrazovanja i više se posvetili akademskim aktivnostima.
U tom slučaju, trebalo bi da istaknete svoj trenutni prosjek ocjena kao dokaz.
• Možda postoji problem koji ne možete objasniti. U tom slučaju, morate da ubjedite onog ko
vas intervjuiše da ste svjesni problema, da ste se pozabavili njime (ili trenutno radite na tome)
uspješno, i da vjerujete da neće uticati na vaš uspjeh na poslu.
• Možete i da pretvorite slabosti u potencijalnu korist. Na primjer, «Ispravno ste primjetili da sam
brzo prelazio s posla na posao tokom protekle tri godine. Problem je bio u tome što nisam bio
siguran koju vrstu posla želim da radim. Tražio sam. Mislim da je to sada iza mene. Dosta sam
razmišljao o radu na sprovođenju zakona. Zapravo, naučio sam iz prošlog iskustva da mi veoma
godi i da me čini ponosnim da pomažem ljudima.»

440
Lična pitanja
Primjeri: Da li ste vjenčani? Da li ste u drugom stanju? Da li vaš surpužnik radi? Da li ste razvedeni? Da li
planirate da osnujete porodicu? Koliko djece imate?
Ako ova pitanja nisu neposredno povezana sa poslom, može se smatrati bespravnim da budu postavljena 1. Pažnja
po državnom, saveznom i/ili lokalnom zakonu. Iako ova pitanja uglavnom nisu vezana za posao i njihovo
postavljanje može biti bespravno, neki poslodavci neće dopustiti da ih to spriječi da se mješaju u vaš lični život.
i slušanje
• Vaša je odluka da li ćete odabrati da odgovorite na takva pitanja. Ovaj problem bi trebalo da u svojoj
glavi razrješite prije nego što dođete na intervju.
• Ako imate ozbiljne moralne ili etičke nedoumice u vezi s odgovaranjem na ovakva pitanja, mogli
biste da odgovorite na njih tako što ćete iznijeti svoj stav diplomatski i taktično. Na primjer, «Ne
želim da budem težak, ali znam da zakonski nisam obavezan da odgovorim na pitanja o svom
vjerskom/ličnom životu za posao ove prirode. Radije bih da pređemo na sljedeća pitanja.»
• Problem u vezi s neodgovaranjem na poslodavčeva pitanja je taj što bi to moglo da umanji vaše
šanse da dobijete posao. Ali opet, radno mesto nije uvek pravedno ili racionalno.

16.3.2.3. 50 najčešće postavljanih pitanja na intervjuima

 Iz: The Endicott Survey, koji je objavio Placement Center pri Univerzitetu Northwestern, periodično
ažurira svoj prvobitni spisak pitanja koja se najčešće postavljaju fakultetskim diplomcima na
intervjuima. Varijante ovog spiska pojavile su se u mnogim publikacijama.

1. Koji su vam dugoročni i kratkoročni ciljevi, kada i kako ste odredili te ciljeve i kako se pripremate
da ih ostvarite.
2. Koje ste specifične ciljeve, pored onih vezanih za vašu profesiju, postavili sebi za narednih 10 godina?
3. U kom poslu vidite sebe za pet godina?
4. Šta zaista želite da radite u životu?
5. Koji su vam dugoročni karijerni ciljevi?

6. Kako planirate da postignete svoje karijerne ciljeve?

7. Koje su to najvažnije nagrade koje očekujete u svojoj karijeri?
8. Koliko očekujete da ćete zarađivati za pet godina?
9. Zašto ste odabrali karijeru za koju se pripremate?
10. Šta vam je važnije, novac ili vrsta posla?

11. Šta smatrate svojim najvećim prednostima i slabostima? 16. Opšte

12. Kako biste opisali sebe? strategije za život
poslije fakulteta
13. Kako mislite da bi vas prijatelj ili profesor koji vas dobro poznaje opisao?
14. Šta vas motivišete da uložite najveći trud?
15. Kako vas je obrazovanje pripremilo za karijeru?

16. Zašto bi trebalo da vas zaposlim?

17. Koje kvalifikacije posjedujete zbog kojih smatrate da ćete biti uspješni?
18. Kako određujete ili procjenjujete uspjeh?
19. šta smatrate da je potrebno da bi se uspjelo u preduzeću poput našeg?
20. Na koji način smatrate da biste doprinjeli našem preduzeću?

441
 21. Koje bi kvalitete uspješan menadžer trebalo da posjeduje?
22. Opišite odnos koji bi trebalo da postoji između nadređenog i podređenih.
23. Koja dva ili tri ostvarenja su vam pružila najveće zadovoljstvo? Zašto?
1. Pažnja 24. Opišite iskustvo s fakulteta koje vam je donijelo najveće zadovoljstvo.
i slušanje 25. Kada biste zapošljavali diplomiranog studenta za ovu poziciju, koje biste kvalitete kod njega tražili?

26. Zašto ste odabrali svoj fakultet ili univerzitet?

27. Šta vas je navelo da odaberete studijsku oblast?
28. Koji akademski predmeti su vam se najviše dopali? A koji najmanje?
29. Da li volite da obavljate samostalna istraživanja?
30. Ako biste mogli, da li biste drugaćije ispanirali svoje akademske studije?

31. Koje biste promjene sproveli na svom fakultetu ili univerzitetu?

32. Da li smatrate da su vaše ocene dobar pokazatelj vašeg akademskog uspjeha?
33. Šta ste naučili iz učešća u vanškolskim akitvnostima?
34. Da li planirate kontinuirano učenje? (Studenti višeg nivoa mogu dobiti pitanje: Zašto ste odlučili na
nastavite školovanje na višem stepenu?)
35. U kom radnom okruženju se najprijatnije osjećate?

36. Kako radite pod pritiskom?

37. Za koje honorarne ili ljetnje poslove ste bili najviše zainteresovani? Zašto?
38. Kako biste opisali svoj idealni posao nakon diplomiranja?
39. Zašto ste odlučili da tražite posao u ovom preduzeću?
40. Šta znate o našem preduzeću?

41. Koja su vam dva ili tri elementa najvažnija u vašem poslu?
42. Da li tražite zaposlenje u preduzeću određene veličine? Zašto?
43. Koje kriterijume koristite za procjenu preduzeća za koje se nadate da ćete raditi?
44. Da li imate geografske preference? Zašto?
45. Da li biste se preselili? Da li bi vam to predstavljalo smetnju?

46. Da li ste spremni da putujete?

16. Opšte 47. Da li ste spremni da provedete barem šest meseci kao pripravnik?
strategije za život 48. Zašto mislite da biste voleli da živite u zajednici u kojoj je naše preduzeće smješteno?
poslije fakulteta
49. Koji je najveći problem sa kojim ste se susreli i kako ste ga riješili?
50. Šta ste naučili iz svojih grešaka?

442
Bibliografija po autorima - Database Resources
Bibliography by Author’s Last Name

A
1. Pažnja
• Allen, J.S. (1992). Educating performers. The Key Reporter, volume ?, 8. i slušanje
• Alley, G. & Deshler, D. (1979). Teaching the learning disabled adolescent: Strategies and
methods. Denver, CO: Love.

• Angelo, T.A. & Cross, K.P. (1993). Classroom assessment techniques: A handbook for college
teachers (2nd ed.). San Francisco, CA: Jossey-Bass.

• Avery, C.W. & Avery, B.F. (1994). Merging reading and cooperative strategies through graphic
organizers. Journal of Reading, 37, 689-690.

• Axelrod, R.B. & Cooper, C.D. (1991). The St. Martin’s guide to writing. New York: St. Martin’s Press.

B
• Baker, E. (1994). Making performance work: The road ahead. Educational Leadership, 51, 58-62.

• Banks, T. (1994). Students fly high with creative alternative assessment. Middle School Journal, 25,
58-59.

• Baron, R.A., Byrne, D., & Kantowitz, B.H. (1977). Psychology: Understanding behavior.
Philadelphia, PA: W. B. Saunders Company.

• Bellezza, F.S. (1982). Improve your memory skills. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.

• Bennett, C.E. (1985). Physics problems and how to solve them (3rd ed.). New York: Barnes and Noble.

• Bereiter, C. & Bird, M. (1985). Use of thinking aloud in identification and teaching of reading
comprehension strategies. Cognition and Instruction, 2, 131-156.

• Bergman, J. & Schuder, T. (1992). Teaching at-risk students to read strategically. Educational
Leadership, 50, 19-23.

• Berndt, T. & Heller, K. (1985). Measuring children’s personality attributions: Responses to open-
ended questions versus trait ratings and predictions of future behavior. In S.R. Yussen (Ed.), The
Growth of Reflection in Children, 37-60. San Diego, CA: Academic Press. Bibliografija po
autorima
• Berquist, W.H. & Phillips, S.R. (1975). Classroom structures which encourage student
participation. A Handbook for Faculty Development, Volume 1, 118-121. Washington, DC: The
Council for the Advancement of Small Colleges.

• Billson, J. (1986). The college classroom as a small group: Some implications for teaching and
learning. Teaching and Sociology, volume ?, 143-151.

• Bonds, C.W., Bonds, L.G., & Peach, W. (1992). Metacognition: Developing independence in
learning. The Clearing House, 66, 56-59.

• Borkowski, J.G. (1985). Signs of intelligence: Strategy generalization and metacognition. In S.R.

443
 Yussen (Ed.), The growth of reflection in children, 105-144. San Diego, CA: Academic Press.

• Borkowski, J.G., Carr, M., Rellinger, E., & Pressley, M. (1990). Self-regulated strategy use:
Interdependence of metacognition, attributions, and self-esteem. In B.F. Jones (Ed.), Dimensions
1. Pažnja of thinking: Review of research, 53-92. Hillsdale, NJ: Erlbaum.
i slušanje
• Bracy, G. (1993). Testing with tests. The School Administrator, 50, 8-11.

• Bragstad, B.J. & Stumpf, S.M. (1987). A guidebook for teaching study skills and motivation (2nd
ed). Boston, MA: Allyn and Bacon.

• Britton, B.K. & Tesser, A. (1991). Effects of time-management practices on college grades.
Journal of Educational Psychology, 83, 405-410.

• Broadwell, M.M. (1989). It’s so technical I have to lecture. Training, volume ?, 41-44.

• Brochtrup, M. & Kelley, C. (1993). Strategies in math for college students. Alert: Journal of
Association on Higher Education and Disability, 16, 3-5.

• Brophy, J. (1987). Synthesis of research on strategies for motivating students to learn.

Educational Leadership, October, 40-48.

• Brown, J. & Shavelson, R. (1994). New ways to measure what students know and can do.
Instructor, 103, 58-61.

C
• Cheek, D. (1993). Plain talk about alternative assessment. Middle School Journal, 25, 6-10.

• Cizek, G. (1993). Alternative assessments: Yes, but why? Educational Horizons, 72, 36-40.

• Clarke, J.H. (1988). Designing discussions as group inquiry. College Teaching, volume ?, 140-143.

• Coady, S. (1983). Student irresponsibility: We helped cause it. The Chronicle of Higher Education,
volume ?, 48.

• Cook, D.M. (1989). Strategic learning in the content areas. Madison, WI: Wisconsin Department
of Public Instruction.

• Cook, L. & Mayer, R. (1988). Teaching readers about the structure of scientific text. Journal of
Educational Psychology, 80, 448-456.
Bibliografija po
autorima • Connel, J.P. & Wellborn, J.G. (1990). Competence, autonomy, and relatedness: A motivational
analysis of self-esteem processes. In M. Gunnar & A. Sroufe (Eds.), Minnesota symposium on
child psychology, 23, 43-77. Hillsdale, NJ: Erlbaum.

• Cooper, J. (1990). Cooperative learning and college teaching: Tips from the trenches. The
Teaching Professor, volume ?, 1-2.

• Cross, K.P. (1983). Dealing with diversity: The challenge of teaching today. Change, 52, 20-23.

• Cross, L. & Hynes, M. (1994). Assessing mathematics learning for students with learning
differences, Arithmetic Teacher, 41, 371-377.

444
 D
• Davey, B. (1983). Think aloud - modeling the cognitive processes of reading comprehension. 1. Pažnja
Journal of Reading, 10, 44-47. i slušanje
• Davis, M., Eshelman, E.R., & McKay, M. (1988). The relaxation and stress reduction workbook
(3rd ed.). Oakland, CA: New Harbinger Publications.

• Deci, E. & Ryan, R. (1991). A motivational approach to self: Integration in personality. In R.

Diestbier (Ed.), Nebraska symposium on motivation: Perspectives on motivation, 38, 237-288.
Lincoln, NE: University of Nebraska Press.

• Demorest, S.M. (1992). Information integration theory: An approach to the study of cognitive
development in music. The Journal of Research in Music Education, 40, 126-138.

• Deschler, D.D. (year?). Dissect strategy. imprint?

• Deshler, D.D. & Schumaker, J.B. (1988). An instructional model for teaching students how to
learn. In Graden, et al. (Ed.), Alternative educational delivery systems: Enhancing instructional
options for all students, 391-411. Washington, DC: National Association of School Psychologists.

• Developmental Learning Materials. (1983). Learning how to learn: Teaching strategies for listening
skills. Allen, TX: Publisher?.

• Developmental Learning Materials. (1983). Learning how to learn: Teaching strategies for thinking
skills. Allen, TX: Publisher?.

• Devine, T.G. (1987). Teaching study skills: A guide for teachers (2nd ed.). Boston, MA: Allyn and Bacon.

• Drewes, F. (1992) How to study science. imprint?.

• Dulin, K. (year?). Do’s and don’ts of teaching vocabulary. Book Title?. Madison, WI: University of
Wisconsin.

• Dwyer, E.J. (1992). Using a journalism model for teaching essay writing. Journal of Reading, 36,
226-227.

E
Bibliografija po
• Eanet, M.G. & Manzo, A.V. (1976). REAP - A strategy for improving reading/writing/study skills. autorima
Journal of Reading, 19, 647-652.

• Ebbinghaus, H. (1913). Memory: A contribution to experimental psychology. New York: Teachers

College, Columbia University Press.

• Eckert, M. (1986). Mnemonics for some altered chords. journal?, volume?, 23.

• Ellis, D.B. (1994). Becoming a master student: Tools, techniques, hints, ideas, illustrations,
examples, methods, procedures, processes, skills, resources, and suggestions for success (7th
ed.). Rapid City, SD: College Survival.

445
 • Ellis, E.S., Deschler, D.D., Lenz, B.K., Schumaker, J.B., & Clark, F.L. (1989). An instructional
model for teaching learning strategies. Unpublished manuscript presented to PLUS Program,
Muskingum College, New Concord, Ohio, April, 1990.

1. Pažnja • Englert, C.S. (1992). Writing instruction from a sociocultural perspective: The holistic, dialogic,
i slušanje and social enterprise of writing. Journal of Learning Disabilities, 25, 153-172.

• Ewens, W. (1985-1986). Teaching using discussion. The Organizational Behavior Teaching

Review, volume?, 77-80.

F
• Fairbairn, D.M. (1987). Sharing teaching ideas: A view of mathematics through a camera lens.
Mathematics Teacher, 80, 544.

• Fennema, E. (1985). Attribution theory and achievement in mathematics. In S.R. Yussen (Ed.),
The Growth of Reflection in Children, pp. 245-265. San Diego, CA: Academic Press.

• Foster, G. (1992). Surviving memory lapses. Clavier, volume?, 43.

• Frederick, P. (1981). The dreaded discussion: Ten ways to start. Improving College and University
Teaching, volume?, 109-114.

• Frederick, P. (1986). The lively lecture -- 8 variations. College Teaching, volume?, 43-50.

• Fulkerson, P. (1992). Getting the most from a problem. Arithmetic Teacher, 39, 178-179.

G
• Gallo & Rink (1985). title?. imprint?.

• Garrison, ? (1981). How a writer works. imprint?.

• Gauthier, L.R. (1992). A strategy to increase punctuation awareness. Journal of Reading, 36, 401-
402.

• Garner, R. (1990). When children and adults do not use learning strategies: Toward a theory of
Bibliografija po
autorima settings. Review of Educational Research, 60, 517-529.

• Gentile, J.R. (1987). Recent retention research: What educators should know. The High School
Journal, 70, 77-86.

• GOAL/QPC. (1992). The memory jogger for education. imprint?.

• Goodsell, A., Maher, M. & Tinto, V. (1992). Collaborative learning: A sourcebook for higher
education. Philadelphia, PA: National Center on Teaching, Learning, and Assessment.

• Guskey, T. (1994). What you assess may not be what you get. Educational Leadership, 51, 51-54.

446
 H
• Hacker, D. (1993). A pocket style manual. Boston: Bedford Books of St. Martin’s Press. 1. Pažnja
i slušanje
• Hall, J.W. (1988). On the utility of the keyword mnemonic for vocabulary learning. Journal of
Educational Psychology, 80, 554-562.

• Harder, A. (1989). Attitudes toward reading science textbooks. American Biology Teacher, 34, 89-93.

• Harris, K. & Graham, S. (1992). Self-regulated strategy development: A part of the writing
process. In M. Pressley (Ed.), Promoting academic competency and literacy in school, pages?.
San Diego, CA: Academic Press.

• Harris, K., Graham, S., & Freeman, S. (1988). Effects of strategy training on metamemory among
learning disabled students. Exceptional Children, 54, 332-338.

• Harris, K. & Pressley, M. (1991). The nature of cognitive strategy instruction: Interactive strategy
construction. Exceptional Children, 57, 392-404.

• Hennings, D. (1993). On knowing and reading history. Journal of Reading, 36, 362-370.

• Herrmann, D., Raybeck, D., & Gutman, D. (1993). Improving student memory. Seattle, WA:
Hogrefe and Huber Publishers.

• Hettich, P. (1992). Learning skills for college. Pacific Grove, CA: Brooks Cale.

• Hollingsworth, P.M. & Reutzel, D.R. (1993). GRIP: An effective strategy for teaching inferential
comprehension. Journal of Reading, 37, 683-684.

• Hong, E.S. & O’Neil, H. (1992). Instructional strategies to help learners build relevant mental
models in inferential statistics. Journal of Educational Psychology, 84, 150-159.

• Hopper, J. (1992). Self-evaluation check sheet for student use: Proofreading. Writing Resource
Center, Ohio Wesleyan University, Delaware, Ohio.

• Hoxmeier, K. (1987). Motivating students and teachers. North Central Reading Association
Meeting, University of Notre Dame, October 1987.

• Hudspeth, M.C. & Hirsch, L.R. (year?). Studying mathematics. imprint?.

• Hughes, S. (1993). What is alternative / authentic assessment and how does it impact special
education? Educational Horizons, 72, 28-35. Bibliografija po
autorima
• Hulme, L.D. (1993). Gleaning. Journal of Reading, 36, 403-404.

• Hyman, R.T. (1982). Questioning in the college classroom. Idea paper no. 7, Center for Faculty
Evaluation and Development. City?: Kansas State University.

J
• Jamentz, K. (1994). Making sure that assessment improves performance. Educational
Leadership, 51, 55-57.

447
 • Johnson, D. (1981). Naturally acquired learned helplessness: The relationship of school failure
to achievement behavior, attributions, and self-concept. Journal of Educational Psychology, 73,
174-180.

1. Pažnja • Jones, B.F., Pierce, J., & Hunter, B. (1989). Teaching students to construct graphic
i slušanje representations. Educational Leadership, 46, 20-25.

K
• Karlin, R. (1984). Teaching reading in high school: Improving reading in the content areas. New
York: Harper and Row.

• Kay, G. (1992). A thinking twist on the multiple choice question. Journal of Reading, 36, 56-57.

• Kerry (1982). title? imprint?

• Kesselman-Turkel, J. & Peterson, F. (1981). Test-taking strategies. Chicago: Contemporary

Books, Inc.

• Kiewra, K.A. (1991). Aids to lecture learning. Educational Psychologist, 26, 37-53.

• Kiewra, K.A., DuBois, N., Christian, D., McShane, A., Meyerhoffer, M., & Roskelley, D. (1991).
Note-taking functions and techniques. Journal of Educational Psychology, 83, 240-245.

• King (1990). title? imprint?

• King, A. (1992). Comparison of self-questioning, summarizing, and note taking-review as

strategies for learning from lectures. American Educational Research Journal, 29, 303-323.

• Kline, F., Deshler, D., & Schumaker, J. (1992). Implementing learning strategy instruction in class
settings: A research perspective. Promoting Academic Competence and Literacy in Schools, 361-
365. San Diego, CA: Academic Press.

• Kneeshaw, S. (1992). KISSing in the history classroom: Simple writing activities that work. The
Social Studies, 83, 176-179.

• Kogelman, & Warren, (year?). Mind over math. imprint?.

• Kogut, L.S. (1984). Quality circles: A Japanese management technique for the classroom.
Bibliografija po Improving College and University Teaching, volume?, 123-127.
autorima
• Kohn, A. (1986). No contest: The case against competition. Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Kuyper, B.J. (1991). Checklist for critiquing a research article. BioScience, 41, 249.

L
• Lambiotte, J. & Dansereau, D. (1992). Effects of knowledge maps and prior knowledge on recall
of science lecture content. Journal of Experimental Education, 60, 189-201.

448
• Lehrman, R.L. (1984). Physics the easy way. Hauppauge, NY: Barron’s Educational Series.

• Lenz, B.K. & Bulgren, J. (1989). Promoting learing in the content areas. Unpublished manuscript,
University of Kansas, Institute for Research in Learning Disabilities, Lawrence, KS.
1. Pažnja
• Letter, C. (1985). Teaching students how to learn. Theory Into Practice, 24, 112-122. i slušanje
• Levin, J. (1986). Four cognitive principles of learning-strategy instruction. Educational
Psychologist, 21, 3-17.

• Lie, A. (1993). Paired storytelling: An integrated approach for EFL students. Journal of Reading,
36, 656-658.

• Lines, C. (1994). Authentic assessment at the middle level. Middle School Journal, 25, 39-41.

• Lipman, M. (1987). Critical thinking-what can it be? Educational Leadership, volume?, 38-43.

• Loomer, B.M., Kuhn, J.N., & Turner, B.A. (1977). The problem method. Iowa City, IA: The
University of Iowa.

• Lunenfeld, M. & Lunenfeld, P.B. (1992). College basics: How to start out right and finish strong
(2nd ed.). City: Semester Press.

• Lyons, P.R. (1989). Assessing classroom participation. College Teaching, volume?, 36-38.

M
• Madraso, J. (1993). Proofreading: The skill we’ve neglected to teach. English Journal, F93, 32-41.

• Margenau, & Sentlowitz, (year?). How to study mathematics. journal?.

• Marzano, R. (1994). Lessons from the field about outcome-based performance assessments.
Educational Leadership, 51, 44-50.

• Maslow, A.H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50, 370-396.

• Mastropieri, M. (1988). Using the keyword method. Teaching Exceptional Children, W88, 4-8.

• Mastropieri, M. & Scruggs, T. (1989). Reconstructive elaboration: Strategies for adapting content
area information. Academic Therapy, 24, 391-406. Bibliografija po
• Matz, K.A. & Leier, C. (1992). Word problems and the language connection. Arithmetic Teacher,
autorima
39, 14-17.

• McCombs, B.L. & Marzano, R.J. (1990). Putting the self in self-regulated learning: The self as
agent in integrating will and skill. Educational Psychologist, 25, 51-69.

• McConnell, S. (1993). Talking drawings: A strategy for assisting learners. Journal of Reading, 36,
260-269.

• McCormick, S. & Cooper, J.O. (1991). Can SQ3R facilitate secondary learning disabled students’
literal comprehension of expository text? Three experiments. Reading Psychology, 12, 239-271.

449
 • Meichenbaum, D., Burland, S., Gruson, L., & Cameron, R. (1985). Metacognitive assessment. In
S.R. Yussen (Ed.), The growth of reflection in children, 3-30. San Diego, CA: Academic Press.

• Memory, D.M. & Yoder, C.Y. (1988). Improving concentration in content classrooms. Journal of
1. Pažnja Reading, 31, 426-435.
i slušanje
• Mengel, G. E. (1992). The homework organizer. Holyoke, MA: Get Organized.

• Michalko, M. (1991). Thinkertoys: A handbook of business creativity for the 90’s. Berkeley, CA:
Ten Speed Press.

• Mickel, V.L. (1993). Using cooperative learning in teaching content reading. Journal of Reading,
36, 659-660.

• Mikulecky, L., Clark, E., & Adams, S. (1989). Teaching concept mapping and university level study
strategies using computers. Journal of Reading, volume?, 694-702.

• Monson, M. & Monson, R. (1993). Exploring alternatives in student assessment: Shifting the focus
to student learning in the middle school. Middle School Journal, 25, 46-50.

• Moon, D. (1993). Connection learning and teaching through assessment. Arithmetic Teacher, 41,
13-15.

• Morris-Friehe, M. & Leuenberger, J. (1992). Direct and indirect measures of writing for
non-learning disabled and learning disabled college students. Reading and Writing: An
Interdisciplinary Journal, 4, 281-296.

• Mosenthal, P. & Kirsch, I. (1993). Generate strategies: Coping without cues and clues. Journal of
Reading, 36, 416-419.

• Moss, A. & Holder, C. (1988). Improving student writing: A guidebook for faculty in all disciplines.
Pomona, CA: California State Polytechnic University.

• Muskingum Area Technical College Newsletter. (September 14, 1994). Zanesville, OH:
Muskingum Area Technical College.

N
• Naughton, V.M. (1993-1994). Creative mapping for content reading. Journal of Reading, 37, 324-326.
Bibliografija po • Neal, J.C. & Langer, M.A. (1992). A framework for teaching options for content area instruction:
autorima
Mediated instruction of text. Journal of Reading, 36, 227-230.

• Nist, S.L. & Diehl, W. (1990). Developing textbook thinking. Lexington, MA: D. C. Heath.

• Novak, J. (1991). Clarify with concept maps. The Science Teacher, October 1991, 45-49.

450
 O
• Ogle, D. (year?). KWL strategy. imprint?. 1. Pažnja
i slušanje
• Ohio Department of Education. (1986). Study skills: A resource book. Columbus, OH: Publisher?.

• Ollmann, H.E. (1992). Two-column response to literature. Journal of Reading, 36, 58-59.

P
• Palinscar, A. & Brown (1984). title? imprint?

• Palinscar, A. & Ransom, K. (1988). From the mystery spot to the thoughtful spot: The instruction
of metacognitive strategies. The Reading Teacher, volume?, 784-789.

• Palmer, P. (1990). Good teaching: A matter of living the mystery. Change, volume?, 11-16.

• Pate, P., Homestead, E., & McGinnis, K. (1993). Designing rubrics for authentic assessment.
Middle School Journal, 25, 25-27.

• Patterson, M., Dansereau, D., & Newbern, D. (1992). Effects of communication aids and
strategies on cooperative teaching. Journal of Educational Psychology, 84, 453-461.

• Pauk, W. (1989). How to study in college (4th ed.). Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Pauk, W. (1990). Learning Skills: Study skills for academic success. Clearwater, FL: Reston-
Stuart.

• Payne and Associates. (year?). Words that describe you. imprint?

• Peper, R. & Mayer, R. (1986). Generative effects of note-taking during science lectures. Journal of
Psychology, 78, 34-38.

• Peper, R. & Mayer, R. (1978). Note taking as a generative activity. Journal of Psychology, 70,
514-522.

• Pestel, B.C. (1988). Some practical distinctions between preaching, teaching, and training.
Journal of Science College Teaching, volume?, 26-31.
Bibliografija po
• Peterson, L. & Pignotti, J. (1993). Building background for English lit class. Journal of Reading, autorima
volume?, pages?.

• Poindexter, C. (1994). Guessed meanings. Journal of Reading, 37, 420-421.

• Pressley, M., El-Dinary, P., & Brown, R. (1992). Skilled and not-so -skilled reading: Good
information processing and not-so-good information processing. In M. Pressley (Ed.), Promoting
Academic Competency and Literacy in School, pages. San Diego, CA: Academic Press.

• Pressley, M., Johnson, C., Symons, S., McGoldrick, J., & Kureta, J. (1989). Strategies that
improve children’s memory and comprehension of text. Elementary School Journal, 90, 3-32.

451
 • Pressley, M. & Levin, J. (1987). Elaborative learning strategies for the inefficient learner. In S.
J. Ceci (Ed.), Handbook of cognitive, social, and neurophysical aspects of learning disabilities,
Volume 2, 175-212. Hillsdale, NJ: Erlbaum.

1. Pažnja • Pressley, M., Schuder, T., Bergman, J., & El-Dinary, P. (1992). A researcher-educator collaborative
i slušanje interview study of transactional comprehension strategies instruction. Journal of Educational
Psychology, 84, 231-246.

• Pressley, M., et al. (1990). Cognitive strategy instruction that really improves children’s academic
performance. imprint?.

• Project STILE. (1979). Learning how to learn. Unpublished manuscript.

• Pugh, E. (1970). A dictionary of acronyms and abbreviations: Some abbreviations in

management, technology, and information science (2nd ed.). Hamden, CT: Archon Books.

• Pugh, E. (1987). Pugh’s dictionary of acronyms and abbreviations: Some abbreviations in management,
technology, and information science (5th ed.). Chicago: American Library Association.

R
• Rabinowitz, M., Freeman, K., & Cohen, S. (1992). Use and maintenance of strategies: The
influence of accessibility to knowledge. Journal of Educational Psychology, 84, 211-218.

• Robinson, F.P. (1970). Effective study (4th ed.). New York: Harper & Row Publishers.

• Roe, B., Stoodt, B., & Burns, P. (1987). Secondary school reading instruction: The content areas.
Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Ross, R.S. (1995). Speech communication: The speechmaking process (10th ed.). Boston: Allyn
and Bacon.

• Ruddiman, J. (1993). The vocab game: Empowering students through word awareness. Journal
of Reading, 36, 400-401.

• Ryan, R. & Powelson, C. (1992). Autonomy and relatedness as fundamental to motivation and
education. Journal of Experimental Education, 60, 49-66.

Bibliografija po
autorima S
• Sawyer, J.M. (1994). Using media knowledge to enhance the literary schema of literally
impoverished students. Journal of Reading, 37, 683-684.

• Sawyer, R., Grahan, S., & Harris, K. (1992). Direct teaching, strategy instruction, and strategy
instruction with explicit self-regulation: Effects on the composition skills and self-efficacy of
students with learning disabilities. Journal of Educational Psychology, 84, 340-352.

• Schauer, D.K. & Beyersdorfer, J.M. (1992). Building active readers through debate. Journal of
Reading, 36, 57-58.

452
• Scholtes, P.R. (1988). The team handbook: How to use teams to improve quality. Madison, WI:
Joiner.

• Schumaker, J.B. (1985). The paraphrasing strategy (2nd printing, rev.). Lawrence, KS: University
of Kansas. 1. Pažnja
i slušanje
• Schumaker, J.B. (year?). The theme writing strategy. Lawrence, KS: The Institutefor Research in
Learning Disabilities.

• Schumaker, J.B., Denton, P.H., & Deshler, D.D. (1984). RAP strategy. imprint?.

• Schumaker, J.B., Deshler, D.D., Alley, Warner, & Denion, P.H. (year?). Multipass strategy.
imprint?.

• SCI Noble Counseling Center. How vulnerable are you to stress. Copy of test developed by L.H.
Miller and A.D. Smith at Boston University Medical Center.

• Scruggs, T., Mastropieri, M., Levin, J., McLoone, B., Gaffney, J., & Prater, M.A. (1985). Increasing
content-area learning: A comparison of mnemonic and visual-spatial direct instruction. Learning
Disabilities Research, 1, 18-31.

• Shriner, J., Ysseldyke, J., Thurlow, M., & Honetschlager, D. (1994). “All” means “all” - including
students with disabilities. Educational Leadership, 51, 38-42.

• Singer, H. (1978). Active comprehension: From answering to asking questions. The Reading
Teacher, 31, 904.

• Slavin, R.E. (1989). Cooperative learning: Theory, research, and practice. Englewood Cliffs, NJ:
Prentice Hall.

• Solley, B. & Payne, B. (19xx). The use of self-talk to enhance children’s writing. Journal of
Instructional Psychology, 19, 205-213.

• Speaker, R. & Grubaugh, S. (1992). The development of memory for writing: Examining the
CLOZE performance and meaning changes at four grade levels. Reading Research and
Instruction, 31, 64-73.

• Spitzer, H.F. (1939). Studies in retention. Journal of Educational Psychology, 30, 641-656.

• Starling, R. (1987). Professor as student: The view from the other side. College Teaching,
volume?, 3-7.

• Stephens, E.C. & Brown, J.E. (1994). Discussion continuum. Journal of Reading, 37, 680-681. Bibliografija po
autorima
• Stoddard, B. & MacArthur, C. (1993). A peer editor strategy: Guiding learning disabled students in
response and revision. Research in the Teaching of English, 27, 76-103.

• Stoner, J. (1990). Clip-strip. Paper presented at 1990 Ohio Learning Disabilities Conference,
Toledo, Ohio, October 18-20.

• Strode, S.L. (1993). An adaptation of REAP for the developmental reader. Journal of Reading, 36,
568-569.

• Swanson, H.L. (1992). The relationship between metacognition and problem solving in gifted
children. Roeper Review, volume?, 43-48.

453
 T
1. Pažnja • Thornton, C.A. (1991). Think, tell, share - Success for students. Arithmetic Teacher, 38, 22-23.
i slušanje • Tuckman, B.W. (1992). The effect of student planning and self-competence on self-motivated
performance. Journal of Experimental Education, 60, 119-127.

• Tuckman, B.W. (1991). Motivating college students: A model based on empirical evidence.
Innovative Higher Education, 15, 167-176.

• Turabian, K.L. (1973). A manual for writers of term papers, theses and dissertations. Chicago:
University of Chicago Press.

• Twining, J.E. (1985). Reading and thinking: A process approach. New York: Holt, Rinehart, &
Winston.

• Twining, J.E. (1991). Strategies for active learning. Boston, MA: Allyn and Bacon.

U-V
• Van Voorhis, J. (1994). Personal goal chart: Model for setting goals related to studying.
Department of Education, Muskingum College, New Concord, Ohio.

• Van Voorhis, J. (1994). Questioning. Department of Education, Muskingum College, New

Concord, Ohio.

• Van Voorhis, J. (1994). Story map. Department of Education, Muskingum College, New Concord,
Ohio.

• Van Voorhis, J. (1994). Story star. Department of Education, Muskingum College, New Concord,
Ohio.

• Vetter, R.K. (year?). The learning connection: Talk-throughs. Arithmetic Teacher, volume?, 168.

W
Bibliografija po
autorima • Walker, J. (1989). Getting them started: Some strategies for the teaching of reading in science.
School Science and Mathematics, 89, 130-135.

• Walter, T.L. (1993). Student success: How to succeed in college and still have time for you
friends. (6th ed.). Ft. Worth, TX: Harcourt Brace Jovanovich College Publications.

• Webb (1989). title? imprint?

• Welchman-Tischler, R. (1992). Making mathematical connections. Arithmetic Teacher, 39, 12-17.

• Welty, W.M. (1989). Discussion method teaching: How to make it work. Change Magazine,
volume?, 41-49.

454
• Whipple, W.R. (1987). Collaborative learning: Recognizing it when we see it. AAHE Bulletin,
volume?, 3-5.

• Wissman, D. & Sloan, L. (1994). Active learning and classroom assessment strategies for an
outcome based curriculum. Washington, DC: 1994 AAHE Assessment and Quality Conference. 1. Pažnja
i slušanje
• Wittrock, M.C., Marks, C., & Doctorow, M. (1975). Reading as a generative process. Journal of
Educational Psychology, 67, 481-489.

• Wolfe, R. & Lopez, A. (1993). Structured overviews for teaching science concepts and terms,
Journal of Reading, 36, 315-317.

• Wong, B.Y.L. (1992). On cognitive process-based instruction: An introduction. Journal of Learning

Disabilities, 25, 150-152, 172.

X-Y-Z
• Young, M.N. & Gibson, W.B. (1976). How to develop an exceptional memory. Hollywood, CA:
Wilshire Books.

• Zeitz, C. & Spoehr, K. (1989). Knowledge organization and the acquisition of procedural
expertise. Applied Cognitive Psychology, 3, 313-336.

Bibliografija po
autorima

455
1. Pažnja
i slušanje

Bibliografija po
autorima

456
Bibliografija po predmetnoj oblasti (Bibliography by
Subject Area)

Opšti pristup i strategije - Overviews and General

Strategies 1. Pažnja
i slušanje
References in this section examine the learning process, discuss study skills and the learning strategies
approach, and discuss a variety of learning strategies. Most references are relevant to both students and
educators, though some specifically target service providers. Many of the references and strategies are
intended for adolescent and adult learners.

• Alley, G. & Deshler, D. (1979). Teaching the learning disabled adolescent: Strategies and
methods. Denver, CO: Love.

• Bragstad, B.J. & Stumpf, S.M. (1987). A guidebook for teaching study skills and motivation (2nd
ed). Boston, MA: Allyn and Bacon.

• Cook, D.M. (1989). Strategic learning in the content areas. Madison, WI: Wisconsin Department
of Public Instruction.

• Cross, K.P. (1983). Dealing with diversity: The challenge of teaching today. Change, 52, 20-23.

• Davey, B. (1985). Helping think beyond print through self-questioning. Middle School Journal, 11,
38-41.

• Deshler, D. & Schumaker, J.B. (1988). An instructional model for teaching students how to learn.
In Graden, et al. (Ed.), Alternative educational delivery systems: Enhancing instructional options
for all students, 391-411. Washington, DC: National Association of School Psychologists.

• Developmental Learning Materials. (1983). Learning how to learn: Teaching strategies for listening
skills. Allen, TX: Publisher?.

• Developmental Learning Materials. (1983). Learning how to learn: Teaching strategies for thinking
skills. Allen, TX: Publisher?.

• Devine, T.G. (1987). Teaching study skills: A guide for teachers (2nd ed.). Boston, MA: Allyn and
Bacon.

• Ellis, D.B. (1994). Becoming a master student: Tools, techniques, hints, ideas, illustrations,
examples, methods, procedures, processes, skills, resources, and suggestions for success (7th
ed.). Rapid City, SD: College Survival.

• Ellis, E.S., Deschler, D.D., Lenz, B.K., Schumaker, J.B., & Clark, F.L. (1989). An instructional
model for teaching learning strategies. Unpublished manuscript presented to PLUS Program,
Muskingum College, New Concord, Ohio, April, 1990.
Bibliografija po
• Garner, R. (1990). When children and adults do not use learning strategies: Toward a theory of predmetnim
settings. Review of Educational Research, 60, 517-529. oblastima

• Harris, K. & Pressley, M. (1991). The nature of cognitive strategy instruction: Interactive strategy
construction. Exceptional Children, 57, 392-404.

• Hettich, P. (1992). Learning skills for college. Pacific Grove, CA: Brooks Cale.

• King (1990). title? imprint?

457
 • Kline, F., Deshler, D., & Schumaker, J. (1992). Implementing learning strategy instruction in class
settings: A research perspective. Promoting Academic Competence and Literacy in Schools, 361-
365. San Diego, CA: Academic Press.

1. Pažnja • Letter, C. (1985). Teaching students how to learn. Theory Into Practice, 24, 112-122.
i slušanje
• Levin, J. (1986). Four cognitive principles of learning-strategy instruction. Educational
Psychologist, 21, 3-17.

• Lunenfeld, M. & Lunenfeld, P.B. (1992). College basics: How to start out right and finish strong
(2nd ed.). City?: Semester Press.

• Lenz, B.K. & Bulgren, J. (1989). Promoting learning in the content areas. Unpublished manuscript,
University of Kansas, Institute for Research in Learning Disabilities, Lawrence, KS.

• Michalko, M. (1991). Thinkertoys: A handbook of business creativity for the 90’s. Berkeley, CA:
Ten Speed Press.

• Muskingum Area Technical College Newsletter. (September 14, 1994). Zanesville, OH:
Muskingum Area Technical College.

• Ohio Department of Education. (1986). Study skills: A resource book. Columbus, OH: Ohio
Department of Education.

• Palinscar & Brown (1984). title? imprint?

• Palmer, P. (1990). Good teaching: A matter of living the mystery. Change, volume?, 11-16.

• Pauk, W. (1989). How to study in college (4th ed.). Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Pauk, W. (1990). Learning Skills: Study skills for academic success. Clearwater, FL: Reston-
Stuart.

• Pestel, B.C. (1988). Some practical distinctions between preaching, teaching, and training.
Journal of Science College Teaching, volume?, 26-31.

• Pressley, M. & Levin, J. (1987). Elaborative learning strategies for the inefficient learner. In S.
J. Ceci (Ed.), Handbook of cognitive, social, and neurophysical aspects of learning disabilities,
Volume 2, 175-212. Hillsdale, NJ: Erlbaum.

• Pressley, M., et al. (1990). Cognitive strategy instruction that really improves children’s academic
performance. imprint?.

• Project STILE. (1979). Learning how to learn. Unpublished manuscript.

Bibliografija po • Robinson, F.P. (1970). Effective study (4th ed.). New York: Harper & Row Publishers.
predmetnim
oblastima • Starling, R. (1987). Professor as student: The view from the other side. College Teaching,
volume?, 3-7.

• Stoner, J. (1990). Paper title?. Paper presented at 1990 Ohio Learning Disabilities Conference,
Toledo, Ohio, October 18-20.

• Study and Reference: Mechanics of Note Taking, author?, year?.

458
 • Walter, T.L. (1993). Student success: How to succeed in college and still have time for your
friends (6th ed.). Ft. Worth, TX: Harcourt Brace Jovanovich College Publications.

• Webb (1989). title? imprint?

1. Pažnja
• Wissman, D. & Sloan, L. (1994). Active learning and classroom assessment strategies for an i slušanje
outcome based curriculum. Washington, DC: 1994 AAHE Assessment and Quality Conference.

• Wong, B.Y.L. (1992). On cognitive process-based instruction: An introduction. Journal of Learning

Disabilities, 25, 150-152, 172.

Procjene - Assessment
Assessment strategies allow educators and students to evaluate an individual’s preferred learning style,
learning strengths and weaknesses, preferred information processing channel, and strategies use.

• Angelo, T.A. & Cross, K.P. (1993). Classroom assessment techniques: A handbook for college
teachers (2nd ed.). San Francisco, CA: Jossey-Bass.

• Baker, E. (1994). Making performance work: The road ahead. Educational Leadership, 51, 58-62.

• Banks, T. (1994). Students fly high with creative alternative assessment. Middle School Journal,
25, 58-59.

• Bracy, G. (1993). Testing with tests. The School Administrator, 50, 8-11.

• Brown, J. & Shavelson, R. (1994). New ways to measure what students know and can do.
Instructor, 103, 58-61.

• Cheek, D. (1993). Plain talk about alternative assessment. Middle School Journal, 25, 6-10.

• Cizek, G. (1993). Alternative assessments: Yes, but why? Educational Horizons, 72, 36-40.

• Cross, L. & Hynes, M. (1994). Assessing mathematics learning for students with learning
differences, Arithmetic Teacher, 41, 371-377.

• Guskey, T. (1994). What you assess may not be what you get. Educational Leadership, 51, 51-54.

• Hughes, S. (1993). What is alternative / authentic assessment and how does it impact special
education? Educational Horizons, 72, 28-35.

• Jamentz, K. (1994). Making sure that assessment improves performance. Educational

Leadership, 51, 55-57. Bibliografija po
predmetnim
• Lines, C. (1994). Authentic assessment at the middle level. Middle School Journal, 25, 39-41. oblastima
• Marzano, R. (1994). Lessons from the field about outcome-based performance assessments.
Educational Leadership, 51, 44-50.

• Monson, M. & Monson, R. (1993). Exploring alternatives in student assessment: Shifting the focus
to student learning in the middle school. Middle School Journal, 25, 46-50.

459
 • Moon, D. (1993). Connection learning and teaching through assessment. Arithmetic Teacher, 41,
13-15.

• Pate, P., Homestead, E., & McGinnis, K. (1993). Designing rubrics for authentic assessment.
1. Pažnja Middle School Journal, 25, 25-27.
i slušanje
• Payne and Associates. (year?). Words that describe you. imprint?.

• Shriner, J., Ysseldyke, J., Thurlow, M., & Honetschlager, D. (1994). “All” means “all” - including
students with disabilities. Educational Leadership, 51, 38-42.

Praćenje postignuća - Attribution and

Monitoring
Attribution and monitoring references deal with student responsibility and tracking student achievement.

• Berndt, T. & Heller, K. (1985). Measuring children’s personality attributions: Responses to open-
ended questions versus trait ratings and predictions of future behavior. In S.R. Yussen (Ed.), The
growth of reflection in children, 37-60. San Diego, CA: Academic Press.

• Borkowski, J.G., Carr, M., Rellinger, E., & Pressley, M. (1990). Self-regulated strategy use:
Interdependence of metacognition, attributions, and self-esteem. In B.F. Jones (Ed.), Dimensions
of thinking: Review of research. imprint?

• Coady, S. (1983). Student irresponsibility: We helped cause it. The Chronicle of Higher Education,
volume?, 48.

• Fennema, E. (1985). Attribution theory and achievement in mathematics. In S.R. Yussen (Ed.),
The growth of reflection in children, 245-265. San Diego, CA: Academic Press.

• Johnson, D. (1981). Naturally acquired learned helplessness: The relationship of school failure
to achievement behavior, attributions, and self-concept. Journal of Educational Psychology, 73,
174-180.

• McCombs, B.L. & Marzano, R.J. (1990). Putting the self in self-regulated learning: The self as
agent in integrating will and skill. Educational Psychologist, 25, 51-69.

• Sawyer, R., Grahan, S., & Harris, K. (1992). Direct teaching, strategy instruction, and strategy
instruction with explicit self-regulation: Effects on the composition skills and self-efficacy of
students with learning disabilities. Journal of Educational Psychology, 84, 340-352.
Bibliografija po • Van Voorhis, J. (1994). goal chart: Model for setting goals related to studying. Department of
predmetnim
oblastima Education, Muskingum College, New Concord, Ohio.

460
Grupno učenje - Group and Cooperative
Learning
References on rules, strategies, and target tasks of groups are listed in this section. Additional group
learning references are listed in the Reading Comprehension section of this page.

• Avery, C.W. & Avery, B.F. (1994). Merging reading and cooperative strategies through graphic 1. Pažnja
organizers. Journal of Reading, 37, 689-690. i slušanje
• Billson, J. (1986). The college classroom as a small group: Some implications for teaching and
learning. Teaching and Sociology, volume?, 143-151.

• Clarke, J.H. (1988). Designing discussions as group inquiry. College Teaching, volume?, 140-143.

• Cooper, J. (1990). Cooperative learning and college teaching: Tips from the trenches. The
Teaching Professor, volume, 1-2.

• Ewens, W. (1985-1986). Teaching using discussion. The Organizational Behavior Teaching

Review, volume, 77-80.

• Frederick, P. (1981). The dreaded discussion: Ten ways to start. Improving College and University
Teaching, volume?, 109-114.

• Frederick, P. (1986). The lively lecture -- 8 variations. College Teaching, volume?, 43-50.

• Goodsell, A., Maher, M. & Tinto, V. (1992). Collaborative learning: A sourcebook for higher
education. Philadelphia, PA: National Center on Teaching, Learning, and Assessment.

• Hyman, R.T. (1982). Questioning in the college classroom. Idea paper no. 7, Center for Faculty
Evaluation and Development. City: Kansas State University.

• Kogut, L.S. (1984). Quality circles: A Japanese management technique for the classroom.
Improving College and University Teaching, volume?, 123-127.

• Kohn, A. (1986). No contest: The case against competition. Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Lie, A. (1993). Paired storytelling: An integrated approach for EFL students. Journal of Reading,
36, 656-658.

• Lyons, P.R. (1989). Assessing classroom participation. College Teaching, volume?, 36-38.

• Mickel, V.L. (1993). Using cooperative learning in teaching content reading. Journal of Reading,
36, 659-660.

• Patterson, M., Dansereau, D., & Newbern, D. (1992). Effects of communication aids and
strategies on cooperative teaching. Journal of Educational Psychology, 84, 453-461.

• Ruddiman, J. (1993). The vocab game: Empowering students through word awareness. Journal
Bibliografija po
of Reading, 36, 400-401. predmetnim
oblastima
• Scholtes, P.R. (1988). The team handbook: How to use teams to improve quality. Madison, WI:
Joiner.

• Slavin, R.E. (1989). Cooperative learning: Theory, research, and practice. Englewood Cliffs, NJ:
Prentice Hall.

• Welty, W.M. (1989). Discussion method teaching: How to make it work. Change Magazine,
volume?, 41-49.

461
 • Whipple, W.R. (1987). Collaborative learning: Recognizing it when we see it. AAHE Bulletin,
volume?, 3-5.

1. Pažnja
i slušanje

Obrada informacija - Information

Processing
References in this section deal with one or several aspects of information processing: attention and
concentration, rehearsal, encoding, and retrieval. Related references are located in the Memory section of
this page.

• Developmental Learning Materials. (1983). Learning how to learn: Teaching strategies for listening
skills. Allen, TX: Publisher?.

• Developmental Learning Materials. (1983). Learning how to learn: Teaching strategies for thinking
skills. Allen, TX: Publisher?.

• Gentile, J.R. (1987). Recent retention research: What educators should know. The High School
Journal, 70, 77-86.

• Hall, J.W. (1988). On the utility of the keyword mnemonic for vocabulary learning. Journal of
Educational Psychology, 80, 554-562.

• Herrmann, D., Raybeck, D., & Gutman, D. (1993). Improving student memory. Seattle, WA:
Hogrefe and Huber Publishers.

• Lambiotte, J. & Dansereau, D. (1992). Effects of knowledge maps and prior knowledge on recall
of science lecture content. Journal of Experimental Education, 60, 189-201.

• Mastropieri, M. (1988). Using the keyword method. Teaching Exceptional Children, W88, 4-8.

• Mastropieri, M. & Scruggs, T. (1989). Reconstructive elaboration: Strategies for adapting content
area information. Academic Therapy, 24, 391-406.

• McConnell, S. (1993). Talking drawings: A strategy for assisting learners. Journal of Reading, 36,
260-269.

• Memory, D.M. & Yoder, C.Y. (1988). Improving concentration in content classrooms. Journal of
Reading, 31, 426-435.
Bibliografija po
• Novak, J. (1991). Clarify with concept maps. The Science Teacher, October 1991, 45-49.
predmetnim
oblastima • Patterson, M., Dansereau, D., & Newbern, D. (1992). Effects of communication aids and
strategies on cooperative teaching. Journal of Educational Psychology, 84, 453-461.

• Pressley, M., El-Dinary, P., & Brown, R. (1992). Skilled and not-so-skilled reading: Good
information processing and not-so-good information processing. In M. Pressley (Ed.), Promoting
Academic Competency and Literacy in School, pages. San Diego, CA: Academic Press.

• Scruggs, T., Mastropieri, M., Levin, J., McLoone, B., Gaffney, J., & Prater, M.A. (1985). Increasing

462
 content-area learning: A comparison of mnemonic and visual-spatial direct instruction. Learning
Disabilities Research, 1, 18-31.

• Zeitz, C. & Spoehr, K. (1989). Knowledge organization and the acquisition of procedural expertise.
Applied Cognitive Psychology, 3, 313-336. 1. Pažnja
i slušanje

Memorija - Memory
Memory references discuss the physiological basis of memory, types of memory, and strategies for
improving memory on a variety of academic and social tasks. Additional references of interest are located in
the Information Processing section of this page.

• Ebbinghaus, H. (1913). Memory: A contribution to experimental psychology. New York: Teachers

College, Columbia University Press.

• Bellezza, F.S. (1982). Improve your memory skills. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.

• GOAL/QPC. (1992). The memory jogger for education. imprint?

• Hall, J.W. (1988). On the utility of the keyword mnemonic for vocabulary learning. Journal of
Educational Psychology, 80, 554-562.

• Harris, K., Graham, S., & Freeman, S. (1988). Effects of strategy training on metamemory among
learning disabled students. Exceptional Children, 54, 332-338.

• Herrmann, D., Raybeck, D., & Gutman, D. (1993). Improving student memory. Seattle, WA:
Hogrefe and Huber Publishers.

• Pressley, M., Johnson, C., Symons, S., McGoldrick, J., & Kureta, J. (1989). Strategies that
improve children’s memory and comprehension of text. Elementary School Journal, 90, 3-32.

• Spitzer, H.F. (1939). Studies in retention. Journal of Educational Psychology, 30, 641-656.

• Scruggs, T., Mastropieri, M., Levin, J., McLoone, B., Gaffney, J., & Prater, M.A. (1985). Increasing
content-area learning: A comparison of mnemonic and visual-spatial direct instruction. Learning
Disabilities Research, 1, 18-31.

• Young, M.N. & Gibson, W.B. (1976). How to develop an exceptional memory. Hollywood, CA:
Wilshire Books.

Metakognicija - Metacognition Bibliografija po

predmetnim
oblastima
Metacognition references deal with intentionally evaluating how one thinks.
• Bonds, C.W., Bonds, L.G., & Peach, W. (1992). Metacognition: Developing independence in
learning. The Clearing House, 66, 56-59.
• Borkowski, J.G. (1985). Signs of intelligence: Strategy generalization and metacognition. In S.R.
Yussen (Ed.), The growth of reflection in children, 105-144. San Diego, CA: Academic Press.
• Borkowski, J.G., Carr, M., Rellinger, E., & Pressley, M. (1990). Self-regulated strategy use:

463
 Interdependence of metacognition, attributions, and self-esteem. In B.F. Jones (Ed.), Dimensions
of thinking: Review of research, 53-92. Hillsdale, NJ: Erlbaum.

• Harris, K., Graham, S., & Freeman, S. (1988). Effects of strategy training on metamemory among
1. Pažnja learning disabled students. Exceptional Children, 54, 332-338.
i slušanje
• Meichenbaum, D., Burland, S., Gruson, L., & Cameron, R. (1985). Metacognitive assessment. In
S.R. Yussen (Ed.), The growth of reflection in children, 3-30. San Diego, CA: Academic Press.

• Mosenthal, P. & Kirsch, I. (1993). Generate strategies: Coping without cues and clues. Journal of
Reading, 36, 416-419.

• Palinscar, A. & Ransom, K. (1988). From the mystery spot to the thoughtful spot: The instruction
of metacognitive strategies. The Reading Teacher, volume?, 784-789.

• Rabinowitz, M., Freeman, K., & Cohen, S. (1992). Use and maintenance of strategies: The
influence of accessibility to knowledge. Journal of Educational Psychology, 84, 211-218.

• Swanson, H.L. (1992). The relationship between metacognition and problem solving in gifted
children. Roeper Review, volume?, 43-48.

• Tuckman, B. (1992). The effect of student planning and self-competence on self-motivated

performance. Journal of Experimental Education, 60, 119-127.

Motivacija - Motivation
The article by Brophy provides a summary of motivation strategies to 1987. The remaining publications
about motivation strategies are more current. Maslow’s (1943) landmark work has proved to be an
influential analysis of psychological motivations or drives.
• Bragstad, B.J. & Stumpf, S.M. (1987). A guidebook for teaching study skills and motivation (2nd
ed). Boston, MA: Allyn and Bacon.
• Brophy, J. (1987). Synthesis of research on strategies for motivating students to learn.
Educational Leadership, October, 40-48.
• Connel, J.P. & Wellborn, J.G. (1990). Competence, autonomy, and relatedness: A motivational
analysis of self-esteem processes. In M. Gunnar & A. Sroufe (Eds.), Minnesota symposium on
child psychology, 23, 43-77. Hillsdale, NJ: Erlbaum.
• Deci, E. & Ryan, R. (1991). A motivational approach to self: Integration in personality. In R.
Diestbier (Ed.), Nebraska symposium on motivation: Perspectives on motivation, 38, 237-288.
Lincoln, NE: University of Nebraska Press.
Bibliografija po • Hoxmeier, K. (1987). Motivating students and teachers. North Central Reading Association
predmetnim
oblastima Meeting, University of Notre Dame, October 1987.

• Maslow, A.H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50, 370-396.

• Ryan, R. & Powelson, C. (1992). Autonomy and relatedness as fundamental to motivation and
education. Journal of Experimental Education, 60, 49-66.

• Tuckman, B.W. (1992). The effect of student planning and self-competence on self-motivated
performance. Journal of Experimental Education, 60, 119-127.

464
 • Tuckman, B.W. (1991). Motivating college students: A model based on empirical evidence.
Innovative Higher Education, 15, 167-176.

• Van Blerkom, D.L. The Role of Motivation in College Success Classes.Orientation to College
Learning and College Study Skills. Belmont, CA: Wadsworth Publishing Company. 1. Pažnja
i slušanje

Vođenje zabilješki i učešće u nastavi - Note taking and

Class Participation
Publications in this section examine both note taking and class participation strategies. Approaches for both
educators and students are referenced.
• Berquist, W.H. & Phillips, S.R. (1975). Classroom structures which encourage student
participation. A Handbook for Faculty Development, Volume 1, 118-121. Washington, DC: The
Council for the Advancement of Small Colleges.

• Broadwell, M.M. (1989). It’s so technical I have to lecture. Training, volume?, 41-44.

• Kiewra, K.A. (1991). Aids to lecture learning. Educational Psychologist, 26, 37-53.

• Kiewra, K.A., DuBois, N., Christian, D., McShane, A., Meyerhoffer, M., & Roskelley, D. (1991).
Note-taking functions and techniques. Journal of Educational Psychology, 83, 240-245.

• King, A. (1992). Comparison of self-questioning, summarizing, and notetaking-review as

strategies for learning from lectures. American Educational Research Journal, 29, 303-323.

• Peper, R. & Mayer, R. (1978). Note taking as a generative activity. Journal of Psychology, 70,
514-522.

• Peper, R. & Mayer, R. (1986). Generative effects of note-taking during science lectures. Journal of
Psychology, 78, 34-38.

• Pugh, E. (1970). A dictionary of acronyms and abbreviations: Some abbreviations in

management, technology, and information science (2nd ed.). Hamden, CT: Archon Books.

• Pugh, E. (1987). Pugh’s dictionary of acronyms and abbreviations: Some abbreviations in

management, technology, and information science (5th ed.). Chicago: American Library
Association.

Organizacija - Organization
Bibliografija po
References in this section apply strategies for organizing information to a variety of academic tasks, such predmetnim
as reading comprehension and note taking. Most of the articles deal with graphic organizers. oblastima
 
• Avery, C.W. & Avery, B.F. (1994). Merging reading and cooperative strategies through graphic
organizers. Journal of Reading, 37, 689-690.
• Jones, B.F., Pierce, J., & Hunter, B. (1989). Teaching students to construct graphic
representations. Educational Leadership, 46, 20-25.
• Lambiotte, J. & Dansereau, D. (1992). Effects of knowledge maps and prior knowledge on recall

465
 of science lecture content. Journal of Experimental Education, 60, 189-201.
• Mengel, G. E. (1992). The homework organizer. Holyoke, MA: Get Organized.
• Mikulecky, L., Clark, E., & Adams, S. (1989). Teaching concept mapping and university level study
strategies using computers. Journal of Reading, volume?, 694-702.
1. Pažnja
• Naughton, V.M. (1993-1994). Creative mapping for content reading. Journal of Reading, 37, 324-
i slušanje
326.
• Novak, J. (1991). Clarify with concept maps. The Science Teacher, October 1991, 45-49.
• Walker, J. (1989). Getting them started: Some strategies for the teaching of reading in science.
School Science and Mathematics, 89, 130-135.
• Wolfe, R. & Lopez, A. (1993). Structured overviews for teaching science concepts and terms,
Journal of Reading, 36, 315-317.
• Zeitz, C. & Spoehr, K. (1989). Knowledge organization and the acquisition of procedural expertise.
Applied Cognitive Psychology, 3, 313-336.

Rješavanje problema - Problem Solving

Problem-solving skills, critical thinking, and questioning are topics of the references listed below. Additional
references related to problem solving are listed in the Math section of this page.

• Davey, B. (1985). Helping think beyond print through self-questioning. Middle School Journal, 11,
38-41.

• Lipman, M. (1987). Critical thinking-what can it be? Educational Leadership, volume, 38-43.

• Loomer, B.M., Kuhn, J.N., & Turner, B.A. (1977). The problem method. Iowa City, IA: The
University of Iowa.

• Swanson, H.L. (1992). The relationship between metacognition and problem solving in gifted
children. Roeper Review, volume?, 43-48.

• Van Voorhis, J. (1994). Questioning. Department of Education, Muskingum College, New

Concord, Ohio.

Razumjevanje pročitanog - Reading

Comprehension
Listed below are references dealing with various aspects of reading comprehension: vocabulary,
Bibliografija po
organization, and attitudes and motivation. Applications of reading strategies in certain content areas, like
predmetnim
science and history, are outlined in some of the publications.
oblastima
• Avery, C.W. & Avery, B.F. (1994). Merging reading and cooperative strategies through graphic
organizers. Journal of Reading, 37, 689-690.

• Bereiter, C. & Bird, M. (1985). Use of thinking aloud in identification and teaching of reading
comprehension strategies. Cognition and Instruction, 2, 131-156.

• Bergman, J. & Schuder, T. (1992). Teaching at-risk students to read strategically. Educational

466
 Leadership, 50, 19-23.

• Cook, L. & Mayer, R. (1988). Teaching readers about the structure of scientific text. Journal of
Educational Psychology, 80, 448-456.
1. Pažnja
• Davey, B. (1985). Helping think beyond print through self-questioning. Middle School Journal, 11, i slušanje
38-41.

• Davey, B. (1983). Think aloud - modeling the cognitive processes of reading comprehension.
Journal of Reading, 10. 44-47.

• Deschler, D.D. (year?). Dissect strategy. imprint?

• Dulin, K. (year?). Do’s and don’ts of teaching vocabulary. Book title?. Madison, WI: University of
Wisconsin.

• Eanet, M.G. & Manzo, A.V. (1976). REAP - A strategy for improving reading/writing/study skills.
Journal of Reading, 19, 647-652.

• Harder, A. (1989). Attitudes toward reading science textbooks. American Biology Teacher, 34,
89-93.

• Hennings, D. (1993). On knowing and reading history. Journal of Reading, 36, 362-370.

• Hollingsworth, P.M. & Reutzel, D.R. (1993). GRIP: An effective strategy for teaching inferential
comprehension. Journal of Reading, 37, 683-684.

• Hulme, L.D. (1993). Gleaning. Journal of Reading, 36, 403-404.

• Karlin, R. (1984). Teaching reading in high school: Improving reading in the content areas. New
York: Harper and Row.

• Lie, A. (1993). Paired storytelling: An integrated approach for EFL students. Journal of Reading,
36, 656-658.

• McCormick, S. & Cooper, J.O. (1991). Can SQ3R facilitate secondary learning disabled students’
literal comprehension of expository text? Three experiments. Reading Psychology, 12, 239-271.

• Mickel, V.L. (1993). Using cooperative learning in teaching content reading. Journal of Reading,
36, 659-660.

• Naughton, V.M. (1993-1994). Creative mapping for content reading. Journal of Reading, 37, 324-
326.

• Neal, J.C. & Langer, M.A. (1992). A framework for teaching options for content area instruction:
Mediated instruction of text. Journal of Reading, 36, 227-230. Bibliografija po
predmetnim
• Ogle, D. (year?). KWL strategy. imprint?. oblastima

• Poindexter, C. (1994). Guessed meanings. Journal of Reading, 37, 420-421.

• Pressley, M., El-Dinary, P., & Brown, R. (1992). Skilled and not-so-skilled reading: Good
information processing and not-so-good information processing. In M. Pressley (Ed.), Promoting
Academic Competency and Literacy in School, pages. San Diego, CA: Academic Press.

467
 • Pressley, M., Johnson, C., Symons, S., McGoldrick, J., & Kureta, J. (1989). Strategies that
improve children’s memory and comprehension of text. Elementary School Journal, 90, 3-32.

• Pressley, M., Schuder, T., Bergman, J., & El-Dinary, P. (1992). A researcher-educator collaborative
1. Pažnja interview study of transactional comprehension strategies instruction. Journal of Educational
i slušanje Psychology, 84, 231-246.

• Roe, B., Stoodt, B., & Burns, P. (1987). Secondary school reading instruction: The content areas.
Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Ruddiman, J. (1993). The vocab game: Empowering students through word awareness. Journal
of Reading, 36, 400-401.

• Sawyer, J.M. (1994). Using media knowledge to enhance the literary schema of literally
impoverished students. Journal of Reading, 37, 683-684.

• Sawyer, R., Graham, S., & Harris, K. (1992). Direct teaching, strategy instruction, and strategy
instruction with explicit self-regulation: Effects on the composition skills and self-efficacy of
students with learning disabilities. Journal of Educational Psychology, 84, 340-352.

• Schauer, D.K. & Beyersdorfer, J.M. (1992). Building active readers through debate. Journal of
Reading, 36, 57-58.

• Schumaker, J.B., Denton, P.H., & Deshler, D.D. (1984). RAP strategy. imprint?.

• Schumaker, J.B., Deshler, D.D., Alley, Warner, & Denion, P.H. (year?). Multipass strategy.
imprint?.

• Singer, H. (1978). Active comprehension: From answering to asking questions. The Reading
Teacher, 31, 904.

• Stephens, E.C. & Brown, J.E. (1994). Discussion continuum. Journal of Reading, 37, 680-681.

• Strode, S.L. (1993). An adaptation of REAP for the developmental reader. Journal of Reading, 36,
568-569.

• Twining, J.E. (1985). Reading and thinking: A process approach. New York: Holt, Rinehart, &
Winston.

• Walker, J. (1989). Getting them started: Some strategies for the teaching of reading in science.
School Science and Mathematics, 89, 130-135.

• Wittrock, M.C., Marks, C., & Doctorow, M. (1975). Reading as a generative process. Journal of
Educational Psychology, 67, 481-489.

Bibliografija po
predmetnim
oblastima Testiranje - Testing
These testing references deal with test anxiety, test preparation, and test taking.

• Davis, M., Eshelman, E.R., & McKay, M. (1988). The relaxation and stress reduction workbook
(3rd ed.). Oakland, CA: New Harbinger Publications.

468
 • Kay, G. (1992). A thinking twist on the multiple choice question. Journal of Reading, 36, 56-57.

• Kerry, (1982). title? imprint?

• Kesselman-Turkel, J. & Peterson, F. (1981). Test-taking strategies. Chicago: Contemporary 1. Pažnja

Books, Inc. i slušanje
• SCI Noble Counseling Center. How vulnerable are you to stress. Copy of test developed by L.H.
Miller and A.D. Smith at Boston University Medical Center.

Upravljanje vremenom - Time

Management
Time management references consider strategies for efficiently scheduling activities and provide tips for
avoiding procrastination.

• Britton, B.K. & Tesser, A. (1991). Effects of time-management practices on college grades.
Journal of Educational Psychology, 83, 405-410.

• Fry, R. (1991). Manage your time. Hawthorne, NJ: The Career Press.

Pisanje i lektorisanje - Writing and

Proofing
The steps in the writing process, organization, writing activities, and proofreading approaches are discussed
in the following references. Some publications are written for educators and others are for students.

• Axelrod, R.B. & Cooper, C.D. (1991). The St. Martin’s guide to writing. New York: St. Martin’s
Press.

• Dwyer, E.J. (1992). Using a journalism model for teaching essay writing. Journal of Reading, 36,
226-227.

• Eanet, M.G. & Manzo, A.V. (1976). REAP - A strategy for improving reading/writing/study skills.
Journal of Reading, 19, 647-652.

• Englert, C.S. (1992). Writing instruction from a sociocultural perspective: The holistic, dialogic,
and social enterprise of writing. Journal of Learning Disabilities, 25, 153-172. Bibliografija po
predmetnim
• Gallo, & Rink, (1985). title? imprint? oblastima

• Garrison, (1981). How a writer works. imprint?.

• Gauthier, L.R. (1992). A strategy to increase punctuation awareness. Journal of Reading, 36, 401-
402.

• Hacker, D. (1993). A pocket style manual. Boston: Bedford Books of St. Martin’s Press.

469
 • Harris, K. & Graham, S. (1992). Self-regulated strategy development: A part of the writing
process. In M. Pressley (Ed.), Promoting Academic Competency and Literacy in School, pages?.
San Diego, CA: Academic Press.

1. Pažnja • Hopper, J. (1992). Self-evaluation check sheet for student use: Proofreading. Writing Resource
i slušanje Center, Ohio Wesleyan University, Delaware, Ohio.

• Kneeshaw, S. (1992). KISSing in the history classroom: Simple writing activities that work. The
Social Studies, 83, 176-179.

• Madraso, J. (1993). Proofreading: The skill we’ve neglected to teach. English Journal, F93, 32-41.

• Morris-Friehe, M. & Leuenberger, J. (1992). Direct and indirect measures of writing for
non-learning disabled and learning disabled college students. Reading and Writing: An
Interdisciplinary Journal, 4, 281-296.

• Moss, A. & Holder, C. (1988). Improving student writing: A guidebook for faculty in all disciplines.
Pomona, CA: California State Polytechnic University.

• Sawyer, R., Grahan, S., & Harris, K. (1992). Direct teaching, strategy instruction, and strategy
instruction with explicit self-regulation: Effects on the composition skills and self-efficacy of
students with learning disabilities. Journal of Educational Psychology, 84, 340-352.

• Schumaker, J.B. (year?). The theme writing strategy. Lawrence, KS: The Institute for Research in
Learning Disabilities.

• Schumaker, J.B. (1985). The paraphrasing strategy (2nd printing, revised). Lawrence, KS:
University of Kansas.

• Solley, B. & Payne, B. (19xx). The use of self-talk to enhance children’s writing. Journal of
Instructional Psychology, 19, 205-213.

• Speaker, R. & Grubaugh, S. (1992). The development of memory for writing: Examining the
CLOZE performance and meaning changes at four grade levels. Reading Research and
Instruction, 31, 64-73.

• Stoddard, B. & MacArthur, C. (1993). A peer editor strategy: Guiding learning disabled students in
response and revision. Research in the Teaching of English, 27, 76-103.

• Stoner, J. (1990). Clip-strip. Paper presented at 1990 Ohio Learning Disabilities Conference,
Toledo, Ohio, October 18-20.

• Turabian, K.L. (1973). A manual for writers of term papers, theses and dissertations. Chicago:
University of Chicago Press.

Bibliografija po
predmetnim
oblastima Specifična područja primjene - Content
Areas
Humanističke nauke - Arts and Humanities
• Allen, J.S. (1992). Educating performers. The Key Reporter, volume?, 8.

470
 • Brockett, O. G. (1996). The essential theatre (6th ed.). Fort Worth: Harcourt Brace College
Publishers.

• Demorest, S.M. (1992). Information integration theory: An approach to the study of cognitive
development in music. The Journal of Research in Music Education, 40, 126-138. 1. Pažnja
i slušanje
• Eckert, M. (1986). Mnemonics for some altered chords. journal?, volume?, 23.

• Foster, G. (1992). Surviving memory lapses. Clavier, volume?, 43.

• Hennings, D. (1993). On knowing and reading history. Journal of Reading, 36, 362-370.

• Kneeshaw, S. (1992). KISSing in the history classroom: Simple writing activities that work. The
Social Studies, 83, 176-179.

• Ollmann, H.E. (1992). Two-column response to literature. Journal of Reading, 36, 58-59.

• Peterson, L. & Pignotti, J. (1993). Building background for English lit class. Journal of Reading,
volume?, pages?.

• Roe, B., Stoodt, B., & Burns, P. (1987). Secondary school reading instruction: The content areas.
Boston, MA: Houghton Mifflin.

• Ross, R.S. (1995). Speech communication: The speechmaking process (10th ed.). Boston: Allyn
and Bacon.

• Sawyer, J.M. (1994). Using media knowledge to enhance the literary schema of literally
impoverished students. Journal of Reading, 37, 683-684.

• Van Voorhis, J. Story map. Department of Education, Muskingum College, New Concord, Ohio.

• Van Voorhis, J. Story star. Department of Education, Muskingum College, New Concord, Ohio.

Matematika - Math
• Brochtrup, M. & Kelley, C. (1993). Strategies in math for college students. Alert: Journal of
Association on Higher Education and Disability, 16, 3-5.

• Cross, L. & Hynes, M. (1994). Assessing mathematics learning for students with learning
differences, Arithmetic Teacher, 41, 371-377.

• Fairbairn, D.M. (1987). Sharing teaching ideas: A view of mathematics through a camera lens.
Mathematics Teacher, 80, 544.

• Fennema, E. (1985). Attribution theory and achievement in mathematics. In S.R. Yussen (Ed.),
The Growth of Reflection in Children, pp. 245-265. San Diego, CA: Academic Press. Bibliografija po
predmetnim
• Fulkerson, P. (1992). Getting the most from a problem. Arithmetic Teacher, 39, 178-179. oblastima
• Hong, E.S. & O’Neil, H. (1992). Instructional strategies to help learners build relevant mental
models in inferential statistics. Journal of Educational Psychology, 84, 150-159.

• Hudspeth, M.C. & Hirsch, L.R. (year?). Studying mathematics. imprint?.

• Kogelman, & Warren, (year?). Mind over math. imprint?.

471
 • Margenau, & Sentlowitz, (year?). How to study mathematics. imprint?.

• Matz, K.A. & Leier, C. (1992). Word problems and the language connection. Arithmetic Teacher,
39, 14-17.
1. Pažnja
i slušanje • Thornton, C.A. (1991). Think, tell, share - Success for students. Arithmetic Teacher, 38, 22-23.

• Vetter, R.K. (year?). The learning connection: Talk-throughs. Arithmetic Teacher, volume?, 168.

• Welchman-Tischler, R. (1992). Making mathematical connections. Arithmetic Teacher, 39, 12-17.

Prirodne nauke - Science

• Baron, R.A., Byrne, D., & Kantowitz, B.H. (1977). Psychology: Understanding behavior.
Philadelphia, PA: W. B. Saunders Company.

• Bennett, C.E. (1985). Physics problems and how to solve them (3rd ed.). New York: Barnes and
Noble.

• Cook, L. & Mayer, R. (1988). Teaching readers about the structure of scientific text. Journal of
Educational Psychology, 80, 448-456.

• Drewes, F. (1992) How to study science. imprint?.

• Harder, A. (1989). Attitudes toward reading science textbooks. American Biology Teacher, 34,
89-93.

• Henslin, J. M. (1995). Sociology: A down-to-earth approach. (2nd ed.). Boston: Allyn and Bacon.

• Kuyper, B.J. (1991). Checklist for critiquing a research article. BioScience, 41, 249.

• Lambiotte, J. & Dansereau, D. (1992). Effects of knowledge maps and prior knowledge on recall
of science lecture content. Journal of Experimental Education, 60, 189-201.

• Lehrman, R.L. (1984). Physics the easy way. Hauppauge, NY: Barron’s Educational Series.

• Mikulecky, L., Clark, E., & Adams, S. (1989). Teaching concept mapping and university level study
strategies using computers. Journal of Reading, volume, 694-702.

• Novak, J. (1991). Clarify with concept maps. The Science Teacher, October 1991, 45-49.

• Peper, R. & Mayer, R. (1986). Generative effects of note-taking during science lectures. Journal of
Psychology, 78, 34-38.

• Pestel, B.C. (1988). Some practical distinctions between preaching, teaching, and training.
Bibliografija po Journal of Science College Teaching, volume, 26-31.
predmetnim
• Walker, J. (1989). Getting them started: Some strategies for the teaching of reading in science.
oblastima
School Science and Mathematics, 89, 130-135.

• Wolfe, R. & Lopez, A. (1993). Structured overviews for teaching science concepts and terms,
Journal of Reading, 36, 315-317.

472
Index pojmova
A fasilitator 77, 92, 106, 127, 272, 293, 294, 296,
ABCDE metod 163
abecedni raspored 71, 74
akademske vještine 11, 12, 15, 16
ankete i upitnici 386
anskioznost 91, 352
auta sjeanja 69
B 257, 260, 300
biblioteke 106, 196, 385
bilješke 26, 27, 42, 51, 52, 53, 55, 71, 72, 79,
94, 108, 127, 129, 130, 131, 132, 133,
134, 135, 136, 137, 139, 146, 147,
148, 149, 150, 152, 154, 155, 157,
196, 197, 261, 270, 279, 280, 281,
282, 285, 290, 298, 311, 312, 317,
355, 357, 362, 364, 375, 376, 383,
386, 387, 388, 389, 391, 406, 408,
409, 412, 417, 421, 422, 426
brain-storming 164
C 304, 306, 307, 308, 311, 312, 313, 314,
CAL baza 13
cilj 15, 25, 26, 31, 44, 47, 73, 86, 89, 94,
104, 111, 112, 113, 115, 120, 151,
244, 272, 273, 277, 279, 299, 305,
306, 307, 313, 314, 316, 317, 320,
328, 331, 350, 385, 409, 421, 423, 434
ciljeve 24, 44, 87, 88, 94, 96, 100, 101, 105,
219, 243, 276, 290, 291, 302, 314,
336, 347, 353, 420, 422, 423, 424,
425, 431, 437
citat 153, 399
citati 301, 388, 398, 399
D 266, 274, 276, 277, 279, 280, 283, 284,
definicije 66, 76, 77, 108, 134, 147, 151,
235, 270, 285, 292, 294, 295, 298,
299, 300, 304, 310, 344, 355, 366
dijagram 57, 120, 121, 122, 197, 200, 201,
282, 309
diskusioni kontinuum 282
E
efekat endorfina 164
elemente 57, 58, 65, 206, 251, 252, 257, 371,
373, 377
ergonomski zahtjevi radnog okruženja 175
eutanaziju 95
F K
fakultet 85, 424, 431, 438
fakulteta 374, 420, 429, 433, 438
298, 306, 313, 419
fleš karte 66, 79, 194, 195, 235, 255, 333, 341,
348, 355, 411
fusnote 387, 389, 392, 393, 394, 395, 396 1. Pažnja
i slušanje
G
govor 31, 57, 119, 251, 252, 253, 254, 255,
grafikon 207, 208, 221, 232, 279, 282, 317,
368, 373
H
hijerarhija 201, 203, 205, 368
I
ideja 19, 20, 28, 80, 103, 107, 118, 119, 121,
132, 134, 137, 141, 144, 149, 151, 152,
154, 155, 198, 201, 213, 226, 232, 243,
244, 245, 252, 269, 272, 273, 276, 277,
279, 282, 284, 285, 286, 287, 288, 289,
315, 316, 318, 319, 321, 330, 343, 346,
354, 362, 365, 368, 374, 375
informacija 11, 12, 19, 20, 22, 24, 25, 27, 29,
31, 37, 38, 39, 40, 42, 45, 46, 48, 49, 50,
51, 53, 55, 56, 57, 58, 61, 62, 63, 66, 68,
69, 70, 71, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81,
82, 86, 88, 89, 93, 94, 95, 110, 111, 112,
113, 117, 122, 127, 129, 130, 132, 133,
136, 138, 141, 142, 144, 146, 147, 148,
149, 150, 151, 152, 156, 157, 193, 194,
195, 196, 197, 201, 203, 204, 205, 206,
208, 213, 214, 217, 223, 230, 232, 235,
238, 243, 244, 251, 254, 255, 256, 257,
285, 287, 289, 297, 301, 306, 310, 311,
312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 319,
323, 326, 330, 331, 332, 333, 335, 341,
342, 343, 344, 345, 346, 347, 348, 350,
351, 353, 354, 355, 361, 362, 363, 364,
365, 367, 372, 374, 375, 376
informacije 11, 12, 13, 14, 19, 20, 23, 24, 25,
29, 31, 37, 38, 39, 43, 44, 45, 46, 48, 49,
50, 51, 53, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62,
63, 64, 68, 70, 75, 76, 78, 79, 80, 81, 82
intencionalnost 347
internet 99, 129, 161 Index pojmova
intervju 433, 434, 435, 436, 437
ispitivanja 46, 129, 244, 246, 309, 313
knjiga 14, 51, 193, 253, 303, 304, 331, 341,
351, 368, 376, 383, 395, 397
473
 kodiranje 11, 38, 58, 70, 79, 333
koncentracija 11, 25, 26, 27, 30, 47, 147,
290, 347, 351, 353
kreativno mišljenje 13, 32, 120
1. Pažnja
i slušanje M 312, 326, 332, 352, 353, 365, 372
manipulacija 19, 44, 45, 50, 51, 55, 58, 61
mape \ áriblja kost\ â 194, 195, 225, 321
materijal 20, 26, 30, 31, 32, 56, 62, 71, 72,
80, 81, 89, 105, 110, 111, 115, 119,
120, 123, 124, 130, 132, 137, 138,
141, 143, 144, 147, 148, 150, 152,
157, 194, 196, 197, 213, 251, 258,
260, 266, 267, 269, 270, 275, 277,
285, 289, 291, 293, 299, 305, 311,
313, 318, 320, 330, 333, 342, 343,
345, 346, 347, 349, 354, 355, 357,
364, 370, 375, 378
matrice 194, 195, 198, 199, 223, 225, 255,
256, 281, 345, 355, 406, 408
memorija 32, 35, 120, 123
memorijskih zadataka 37, 38, 41, 44, 45, 46,
48, 52, 54
mentalne manipulacije 44, 55
Mentalne manipulacije
metoda 33, 47, 57, 58, 81, 88, 100, 118, 119,
130, 133, 135, 136, 141, 259, 342,
354, 355, 367, 374
model 82, 106, 195, 213, 217, 219, 220, 225,
226, 231, 233, 234, 235, 240, 247, 257
model resa 194, 195
motivacija 11, 88, 90, 95, 100, 266, 319,
329, 333
Motivacija
motivacija za uenje 20
N 299, 345
neverbalnim jezikom 252
NOT-TO-DO lista 184
O šifrovanje pomou boja 189
oblast kljunih rezultata 163
obnavljanje 26, 61, 79, 80, 88, 132, 146, 147,
148, 150, 151, 244, 270, 276, 279,
301, 305, 310, 312, 313, 314, 317,
318, 323, 332, 341, 342, 343, 348,
350, 354, 355, 356, 357, 362, 377
Index pojmova organizacija 11, 12, 25, 26, 27, 28, 29, 53,
55, 71, 155, 191, 193, 194, 195, 234,
235, 265, 276, 281, 290, 301, 306,
310, 311, 319, 343, 345, 364, 381,
389, 392, 461
OUPN strategija 77, 81
P pomona sredstva 251, 257
474
pamenja 11, 19, 22, 33, 37, 38, 39, 40, 41,
42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51,
53, 54, 55, 58, 60, 62, 68, 69, 70, 71,
74, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 86, 137,
147, 149, 253, 257, 279, 306, 310,
pamenje 19, 37, 39, 40, 44, 45, 46, 47, 48,
49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 57, 58, 60,
61, 62, 63, 64, 65, 66, 68, 69, 70, 71,
73, 76, 78, 79, 80, 81, 82, 86, 123,
144, 148, 150, 235, 255, 285, 295,
296, 301, 306, 310, 311, 316, 318,
330, 332, 333, 334, 341, 345, 347,
348, 353, 354, 355, 356
parafraziranje 151, 289, 313, 382, 389, 394,
398, 399
paretovo pravilo 163
pažnja 11, 17, 19, 20, 28, 38, 39, 55, 58, 68,
130, 193, 265, 274, 347, 353
Pažnja
personalizovanje 93, 95, 150
pisanje 11, 12, 19, 31, 61, 62, 66, 71, 80,
138, 139, 141, 151, 157, 201, 243,
252, 279, 281, 282, 287, 288, 300,
308, 315, 316, 319, 347, 348, 349,
354, 365, 366, 367, 368, 379, 381,
382, 383, 386, 387, 389, 390
pisma 195, 259, 386, 434, 435
pitanje 41, 88, 118, 120, 122, 193, 230, 257,
281, 282, 283, 294, 316, 317, 320,
321, 334, 354, 363, 364, 366, 367,
368, 369, 371, 372, 373, 374, 375,
376, 377, 382, 408, 415, 416, 438
planer 195, 197, 198, 200, 205, 280, 281,
350
planeri 29, 195, 200, 201, 203, 279, 281,
planeri za upravljanje vremenom 174, 183,
185, 186, 187, 188, 189
mjeseni planeri 186
semestrani planeri 186
planiranje karijere 431
podstreka 102, 103
pojam 59, 60, 66, 78, 141, 201, 225, 226,
230, 235, 309
pojmova 59, 60, 65, 66, 73, 76, 78, 81, 82,
87, 117, 197, 198, 200, 213, 226, 230,
235, 238, 239, 240, 255, 282, 295,
301, 343, 346, 357, 369, 370, 372, 374
pomagala 29, 50, 51, 52, 54, 58, 60, 62, 71,
78, 111, 254, 255, 257, 270, 280, 281,
305, 311, 312, 313, 314, 317, 319,
333, 341, 343, 345, 353, 354, 355,
356, 362, 363, 373, 381, 382, 414, 421
poruka 258, 261
Poruka
poslodavci 13, 260, 433, 437
PPRP strategija 81
pravilo 10/90 163
predavanja 21, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 69, 71,
72, 93, 108, 110, 111, 112, 124, 127,
128, 129, 131, 132, 133, 134, 138,
141, 143, 144, 145, 146, 147, 148,
149, 150, 157, 193, 196, 213, 253,
259, 279, 289, 314, 318, 322, 330,
331, 332, 333, 341, 342, 343, 344,
347, 348, 349, 350, 353, 354, 355,
368, 369, 370, 372, 374, 376, 406,
408, 409, 412, 421, 422, 424, 426
predgovorne strategije 251
prezentacija 127, 259, 260, 261, 262, 281
primjer 23, 31, 32, 42, 43, 50, 55, 56, 57,
58, 59, 60, 61, 66, 68, 69, 71, 72, 73,
75, 76, 78, 79, 87, 90, 92, 93, 95, 118,
120, 121, 132, 136, 138, 139, 140,
141, 142, 147, 148, 151, 195, 211,
213, 235, 239, 240, 243, 245, 252,
253, 254, 257, 266, 275, 284, 287,
288, 292, 293, 295, 297, 300, 302,
307, 319, 322, 329, 332, 335, 337,
347, 350, 351, 353, 354, 356, 363,
364, 365, 367, 369, 373, 376, 382,
386, 395, 398, 399, 417, 418, 420,
422, 433, 436, 437
proces 11, 12, 15, 19, 21, 22, 24, 31, 37, 38,
39, 62, 64, 68, 76, 77, 78, 80, 87, 92,
99, 100, 114, 117, 118, 119, 120, 121,
122, 123, 143, 144, 213, 252, 265,
269, 277, 281, 282, 285, 297, 307,
310, 312, 320, 332, 334, 342, 344,
367, 383, 384, 398, 409, 420
prostor 11, 27, 28, 32, 53, 88, 118, 157, 193,
194, 195, 201, 368, 395, 405, 408, 411
R strategija 11, 12, 13, 14, 21, 22, 31, 33, 40,
razumjevanje 57, 243, 244, 263, 265, 266,
267, 269, 270, 271, 272, 273, 277,
278, 279, 280, 281, 284, 285, 286,
290, 292, 297, 301, 306, 307, 308,
310, 312, 313, 315, 317, 321
registratori 131, 147, 194, 196
rezime 11, 28, 58, 124, 270, 285, 288, 289,
301, 304, 311, 312, 313, 314, 315,
317, 318, 368, 376, 432, 433, 434, 435
rije 58, 59, 61, 63, 67, 68, 69, 70, 74, 77,
86, 115, 123, 136, 150, 254, 257, 259,
265, 266, 275, 277, 291, 292, 293,
294, 296, 297, 298, 299, 300, 304,
356, 370, 372, 373, 385, 387, 394, 404
rijei 20, 26, 49, 53, 56, 57, 58, 59, 60, 62, 63,
66, 67, 68, 69, 70, 73, 74, 75, 76, 77,
78, 81, 116, 123, 128, 131, 132, 133,
134, 135, 136, 137, 144, 145, 147,
148, 149, 151, 153, 230, 231, 235,
252, 254, 257, 261, 265, 266, 267, 1. Pažnja
268, 269, 270, 271, 272, 274, 276, i slušanje
277, 278, 280, 281, 284, 285, 288,
289, 291, 292, 293, 294, 295, 296,
297, 298, 299, 300, 301, 302, 303,
304, 306, 308, 310, 313, 314, 316,
317, 320, 321, 341, 345, 346, 354,
355, 362, 363, 364, 366, 368, 369,
370, 372, 373, 374, 376, 377, 384,
385, 386, 387, 389, 391, 393, 394,
399, 403, 407, 409, 412, 422, 425, 436
rjenici 53, 130, 294
rjenik 267, 270, 284, 291, 292, 294, 297,
298, 300, 382, 392
S
samoevaluacija upravljanja vremenom 180
samopoštovanje 21, 24, 86, 92, 266, 271, 328
šifrovanje 71, 74, 147, 148, 149, 154, 194,
196, 197, 257, 406, 407, 408
silabus 331, 349, 392, 423
simbol 50, 54, 66, 235
slušanje 11, 17, 19, 21, 22, 27, 31, 32, 46,
47, 48, 50, 86, 128, 130, 132, 195,
270, 287, 290, 291, 309, 329
Slušanje
sposobnost 12, 13, 19, 20, 21, 23, 33, 37, 45,
46, 47, 48, 50, 62, 86, 88, 101, 103,
115, 127, 225, 243, 244, 265, 277,
289, 298, 312, 313, 326, 334, 346,
347, 376, 399, 413, 420, 421, 425, 433
sposobnosti 11, 13, 40, 44, 46, 50, 86, 94,
95, 99, 104, 116, 117, 260, 262, 279,
290, 306, 326, 329, 330, 335, 361,
365, 372, 374, 416, 424, 425, 431, 434
44, 45, 50, 51, 54, 55, 60, 61, 62, 63,
64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 73, 74,
76, 77, 78, 79, 82, 85, 86, 87, 89, 90,
92, 93, 94, 95, 100, 105, 112, 113,
114, 115, 117, 122, 123, 124, 127,
129, 130, 131, 132, 133, 141, 144,
147, 148, 149, 150, 151, 154, 193,
195, 196, 201, 219, 225, 235, 238,
243, 244, 251, 253, 254, 257, 266, Index pojmova
267, 268, 269, 271, 273, 276, 277,
279, 280, 283, 284, 285, 287, 290,
291, 293, 294, 295, 296, 297, 300,
301, 306, 310, 312, 313, 314, 315,
316, 317, 318, 320, 321, 328, 330,
332, 341, 343, 345, 347, 354, 355,
356, 357, 361, 363, 370, 381, 382,
475
 385, 386, 390, 391, 398, 401, 403,
406, 411, 413, 414, 416, 421, 422
strategija pojmovnih kartica 66
Strategija pojmovnih kartica
1. Pažnja strategija poreenja 65
i slušanje Strategija poreenja
strategija sinopsisa 31
strategija sjeckanja 390
strategija vizuelne elaboracije 77
strategije 11, 12, 13, 14, 21, 22, 23, 25, 26,
27, 28, 29, 30, 31, 32, 44, 45, 48, 50,
52, 55, 56, 57, 58, 61, 62, 63, 64, 65,
66, 68, 69, 70, 73, 74, 76, 77, 80, 81,
82, 85, 87, 88, 89, 90, 95, 96, 110,
112, 113, 114, 115, 117, 118, 119,
124, 127, 128, 129, 131, 137, 138,
141, 144, 149, 150, 151, 152, 153,
154, 155, 193, 194, 195, 198, 223,
243, 244, 249, 251, 253, 254, 257,
258, 265, 266, 267, 268, 269, 270,
271, 272, 273, 276, 277, 280, 284,
287, 290, 295, 296, 299, 301, 307,
309, 310, 311, 312, 313, 315, 316,
318, 320, 321, 326, 327, 328, 329,
330, 333, 335, 341, 346, 347, 349,
353, 354, 355, 356, 362, 363, 365,
372, 374, 377, 381, 382, 387, 389,
390, 391, 398, 406, 407, 408, 409,
410, 411, 413, 420, 422, 429, 453
strategije grupisanja 44, 57, 71
strategije upravljanja vremenom 162, 163,
164, 179, 180, 183, 184
Korak po korak 163
kreativno odugovlaenje 163, 183
metod \ 163
metod odreivanja prioriteta 163
opšte strategije 162, 163, 180, 184, 187
radno okruženje 175
specifine strategije 179
strategiju slagalice 32
strategjia šifrovanja pomou boja 71
stres 20, 22, 27, 47, 52, 88, 153, 193, 254,
326, 328, 333, 335, 347, 352, 422
student 13, 21, 22, 23, 24, 25, 29, 32, 50, 52,
60, 61, 62, 65, 68, 71, 77, 80, 90, 93,
95, 115, 116, 120, 132, 137, 244, 252,
266, 272, 277, 278, 279, 280, 281,
284, 285, 294, 297, 298, 299, 306,
Index pojmova 311, 313, 315, 317, 326, 328, 330,
332, 334, 336, 352, 356, 361, 378,
411, 412, 413, 439, 442, 443, 446,
449, 450, 453, 454, 456, 458, 459,
460, 461, 466
SWOT analiza 163, 169
Personalna SWOT analiza 163, 169
SWOT matrica - snage, slabosti, mogunosti.
476
pretnje 169
T
tehnologija 13
time management 11, 162
timski rad 11, 13, 114
U
udžbenik 157, 265, 332, 350, 365, 385, 421
uenje 11, 12, 13, 14, 15, 20, 27, 28, 29, 30,
31, 32, 37, 45, 46, 50, 51, 56, 70, 75,
78, 80, 81, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91,
95, 97, 105, 109, 110, 114, 124, 341,
343, 344, 345, 346, 347, 348, 350,
351, 352, 354, 355, 356, 361, 362,
363, 365, 377, 378
upravljanje vremenom 11, 25, 28, 52, 92,
162, 164, 179, 185, 196, 290, 330,
333, 383, 409, 420
fiziki faktori efikasnosti 163
kako biti taan 184
odugovlaenje 164, 182
ometai 175, 179, 184
psihološki faktori efikasnosti 163
V
venov planer 200
vizuelne slike 279, 306, 307
vjerovatnoa 19, 45, 349, 354, 355
vještine 11, 12, 13, 15, 16, 20, 21, 23, 25, 29,
32, 33, 38, 44, 47, 48, 78, 79, 82, 86,
88, 90, 91, 92, 94, 99, 104, 119, 127,
130, 193, 243, 244, 246, 265, 271,
275, 279, 280, 283, 297, 307, 310,
313, 315, 335, 349, 354, 376, 377,
381, 398, 421, 424, 425, 426, 431,
432, 433, 434
vježba 22, 45, 47, 51, 246, 269, 277, 295,
319, 320, 334
vježbanja 33, 45, 47, 275
voenje bilježaka 11, 44, 52, 79, 110, 279
vokabular 271, 280, 284, 291, 293, 296, 299,
305
vrijednosti 79, 89, 99, 117, 424, 425, 426,
431
Z
zadatak 23, 24, 26, 27, 30, 31, 37, 42, 47, 48,
49, 50, 52, 54, 55, 62, 68, 80, 85, 86,
87, 90, 91, 93, 95, 99, 105, 113, 115,
116, 123, 130, 131, 150, 193, 254,
265, 269, 272, 277, 278, 279, 280,
281, 284, 289, 290, 291, 305, 306,
307, 311, 326, 330, 336, 347, 353,
 356, 373, 374, 382, 384, 385, 386,
389, 405, 406, 407, 409, 411, 412,
417, 420, 423, 424
zakon nametnute efikasnosti 163
Zakon nametnute efikasnosti 1. Pažnja
zakon nametnutih uinaka 163 i slušanje

Index pojmova

477
1. Pažnja
i slušanje

Index pojmova

478
GLOSAR
Upravljanje vremenom (time management) je interdisciplinarna naučna oblast primjenjene psihologije,
teorije upravljanja i organizacije, teorije odlučivanja i projektnog menadžmenta koja sa aspekata ovih naučnih
oblasti proučava problem upravljanja vremenom kao ključnog resursa izvršenja projekata i zadataka odn.
obavljanja životnih i radnih aktivnosti, te praktičnih strategija odn. metoda rješavanja vremenskog deficita i
vremenskih konflikata. 1. Pažnja
i slušanje
Fasilitator (posrednik) ekspert koji kao neutralna strana omogućava grupi ili organizaciji da rade efikasnije,
da sarađuju i da postignu sinergiju. Fasilitator se ne svrstava niti zastupa ni jednu stranu u sukobu, već
podstiče puno učešće svih strana i promoviše međusobno razumjevanje uz kultivisanje i dijeljenje odgovornosti
(Wikipedia – Doyle, Bens, Kaner).

Brain-storming (moždana oluja) je tehnika za poboljšanje kreativnosti radne grupe, pronalaženje rješenja
i izgradnju timova (team-building) u čijoj je osnovici razmatranje problema u grupnoj interakciji kroz slobodno
postavljanje što većeg broja aspekata i rješenja problema i ideja, odustajanje od kritike različitih mišljenja radi
podsticanja različitosti i kreativnosti, promovisanje neuobičajenih i originalnih rješenja i ideja i kombinovanje
i poboljšanje postignutih rezultata.

Dijagram toka (flow-chart) je šematska prezentacija algoritma odn. procesa korištena pri dizajniranju odn.
dokumentovanju procesa ili programa koji se odvijaju u fazama/koracima pri čemu se pojedine faze odn.
koraci prikazuju grafički razlikovanjem ključnih tipova događaja kao procesnih koraka i koraka odlučivanja.

Vitalna manjina – pojam vezan za tzv. “Paretovo pravilo” prema kojem je 20 % bitnih aktivnosti odn. zadataka
odgovorno za 80 % postignutih rezultata.

Metod određivanja prioriteta analizom posljedica utvrđuje da potencijalne posljedice neke aktivnosti
predstavljaju ključne determinante značaja i važnosti te aktivnosti u arsenalu kratkoročnih i dugoročnih
planova, pri čemu se sagledavanje uticaja i posljedica neke aktivnosti analizira u relaciji sa dugoročnom
perspektivom i vizijom razvoja i poželjnog odn. očekivanog stanja u budućem vremenu. Aktivnosti, odluke
i ponašanja koja više doprinose ostvarivanju “priželjkivane” dugoročne perspektive u viziji “vremenskog
horizonta” su vrednije i važnije.

Metod ABCDE je tehnika određivanja prioriteta pridruživanjem određenog stepena prioriteta svakoj stavci
planiranih obaveza odn. zadataka, koji se kreće na skali od 5 stepeni definisanih sa slovima A, B, C, D i E.

Oblast ključnih rezultata u radnom procesu je skup radnih postignuća koja se moraju nužno ostvariti da bi se
postigao bitan doprinos organizaciji ili projektu, odn. da bi se određeni zadatak obavio sa najvećim rezultatima.

SWOT analiza, je alat strateškog planiranja koji se koristi za evaluaciju (procjenu): snaga, slabosti, prilika/
pogodnosti i prijetnji uključenih u projektima odn. poslovnim poduhvatima.

Kreativno odugovlačenje je promišljeno i svjesno odlučivanje da se ključni poslovi izvrše neizostavno

nametnutom efikasnošću, dok se poslovi i zadaci koji ne proizvode gubitke privremeno odlažu i odgađaju a
pojedini poslovi delegiraju drugima odn. eliminišu (odbiju) u cjelosti.

Zakon nametnute efikasnosti glasi: “Pojedinac nikad neće imati dovoljno vremena da uradi sve potrebne
aktivnosti odn. zadatke, ali mora imati vremena da uradi najvažnije”

“Korak po korak” strategija glasi: “Velike i obimne zadatke i poslove treba analitički raščlaniti na faze odn.
pod-zadatke ili manje cjeline, uvažavajući sistemsku struktuiranost svakog posla i potom realizovati faze odn.
Glosar
cjeline ponaosob metodom “korak po korak”.

PDA (Personal Digital Assistant) su uređaji koji spadaju u klasu malih tzv. “handheld” odn. “palmtop”
kompjutera. Posjeduju kolor ekrane, te komunikaciona i audio-reproduktivna svojstva koja im omogučavaju da

479
 se koriste i kao mobilni telefoni tzv “smartphones”, web-browseri, ili portabl media-playeri. Ovi uređaji standardno
mogu da pristupe Internetu i intranet-mrežama odn. bežičnim mrežama (Wireless Wide-Area Networks)
posredstvom Wi-Fi i drugih telekomunikacionih tehnologija. Savremeni PDA uređaji podržavaju “touch screen”
tehnologije. Podržavaju softverske pakete za podršku planiranju i organizaciji vremena (tzv. organizeri)
1. Pažnja
i slušanje Anketa -istraživanje u kojem se reprezentativni uzorak ljudi ispituje (često anonimno) o njihovim stavovima
i ponašanju.

Bubanje - definiše kao intenzivna priprema za ispit u posljednjem trenutku koja vremenski kratko traje.

CAL baza podataka - strategija za učenje namjenjena je studentima, predavačima, tutorima i savjetnicima.

Fizičko pamćenje - se odnosi na upamćivanje određenih akcija kao što je vožnja bicikla, zamjena probušene
gume ili igranje ragbija.

Grafikoni mišljenja - pomažu u razvijanju vještina kritičkog mišljenja i logičko konstruisanje ubjedljivog
argumenta.

Informacija - je podatak koji podstiče na rad (akciju).

Izgradnja tima - strategija i proces koji pomažu timu da se razvije u neformalnu organizaciju sposobnu da
ispuni misiju odn. ciljeve i zadatke zbog kojih je tim izgrađen.

Kodiranje - pokazivanje ili izražavanje neverbalnog ponašanja, kao što je smiješenje ili tapšanje nekog po
leđima.

Manipulacije atributima - odnose se na strategije koje se fokusiraju na odlike ili svojstva informacije koju
treba zapamtiti.

Mentalne manipulacije - obuhvataju mentalni sadržaj svijesti koji utiče na bilježenje, retenciju i prisjećanje

Mnemonička - potiče od grčke riječi koja označava pamćenje i odnosi se na upotrebu pomoćnog sredstva
u cilju poboljšanja efikasnosti pamćenja.

Model - Matematički iskaz neke ekonomske teorije, može biti i formalni.

Motivacija - unutrašnje stanje potrebe ili želje koje pokreće pojedinca da učini nešto što će zadovoljiti tu
potrebu ili želju.

Pamćenje - je generativan, interaktivan, stalan mentalni proces pohranjivanja i pronalaženja znanja ili
iskustava. Studentova sposobnost da koristi svoje pamćenje i manipuliše njime u velikoj meri utiče na njegove
procese učenja.

Pregovaranje - oblik komunikacije među suprotnim stranama koje se nalaze u sukobu, gdje dolazi do davanja
i primanja ponuda o rješenju a samo rješenje će se javiti tek kad se obje strane slože.

Glosar Poruka - ono što želimo da kažemo.

Pažnja - Pažnja je sposobnost da se mentalno koncentrišemo i pažljivo usredsredimo.

Poremećaj nedostatka pažnje - je skup odlika ponašanja uočenih u različitom stepenu i kod djece i kod

480
odraslih: pažnja kratkog trajanja, teškoća pri koncentrisanju, lako odvlačenje pažnje i teškoća u kontrolisanju
nagona.

Samopoštovanje - procjena svoje vlastite vrijednosti , koji se odnosi na stepen u kom se smatra dobrim,
časnim i sposobnim. 1. Pažnja
i slušanje
Simbolično podsjećanje - promjena neposrednog fizičkog okruženja služi kao brz i lak podstrek za pamćenje

Stres - Osjećaji koji su uglavnom negativne prirode i javljaju se uvijek kada se procijeni da se nemožemo
izboriti sa problemima i zahtjevima okruženja.

Strategija sinopsisa u 60 sekundi - se koristi za poboljšanje koncentracije To je grupna aktivnost za

uvođenje, osnaživanje i primjenjivanje savjeta za poboljšanje koncentracije.

Strategija slagalice - Ona se usredsređuje na vještine slušanja, govorenja, saradnje, razmišljanja i rješavanja
problema.

Strategija poređenja - obuhvata pronalaženja sličnosti, bilo figurativne ili bukvalne, između dvije stvari koje
se moraju povezati i zapamtiti.

Strategija pojmovnih kartica - se bavi vještinom prepoznavanja pojmova ili termina

Slušanje - se odnosi na usredsređivanje da čujemo nešto.

Šema - predstavlja cjelinu koju ljudi stvaraju da bi mogli da organizuju svoje znanje, a koje je vezano za neku temu
odnosno područje a koje utiče na informacije koje uočavamo o kojima mislimo i koje ćemo lako das zapamtimo.

Tajming uređaji - uređaji koji su programirani da pohranjuju informacije o obavezama i da podsjete korisnika
u odgovarajuće vrijeme pomoću svjetla ili zvuka.

Tehnologija - Znanje kako postići ciljeve i zadatke.

Učenje - Promjene a koje se odnose na ponašanje pojedinaca a koje su nastala na osnovu ponašanja iz
proteklog perioda u sličnim okolnostima.

Unutrašnji ometači - su izvori ometanja koji se javljaju u pojedincu

Vjerovatnoća - predstavlja situaciju da će se neki događaj dogoditi.

Vizuelna elaboracija - je oblik mnemoničkih strategija koja je usmjerena na usmeni jezik i bavi se
vještinama izgradnje vokabulara.

Zaboravljanje - obuhvata nesposobnost da se prisjetimo nečega što je zabilježeno u dugoročnom pamćenju.

Glosar

481