Fakultet informacijskih tehnologija

ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

Datum: 19.10.2016.

Uvod
Od samog početka razvoja informacionih tehnologija upravljanje podacima ili
manipulacija podataka je jedan od njenih najzanimljivijih i najznačajnijih segmenata.
Potrebe za što sveobuhvatnijom obradom podataka, jednostavnom manipulacijom, te što
bržim i sigurnijim pristupom podacima, dovele su do razvoja nekoliko modela podataka i
čitavog niza programskih paketa za upravljanje podacima (sistemi za upravljanje bazama
podataka). Namjera ovog kursa je da korisniku pruži uvid u teoretske postavke danas
najdominantnijeg, relacionog modela podataka, te da ga upozna s bitnim pojmovima s
kojima se susreću svi korisnici savremenih sistema za upravljanje bazama podataka.

1. MODELI PODATAKA2
Model podataka je matematička apstrakcija, koja se koristi za projektiranje
modela realnog sistema. Model podataka (MP) treba da omogući izgradnju odgovarajućeg
informacijskog sistema i njegove baze podataka. Također, MP treba da osigura
informacije o statičkim osobinama, ugrađenim ograničenjima i dinamičkim osobinama.

1.1. OSNOVNI POJMOVI

Entitet
Entitet je jedinica promatranja. Zadatak informacionih sistema je prikupljanje,
pohranjivanje, obrada, prijenos i prezentiranje podataka o entitetima različitih klasa ili
tipova entiteta nekog realnog sistema.

Klasa
Klasa je skup sličnih entiteta. Kriterij sličnosti imaju značajnu ulogu u definiranju
klase entiteta. Na primjer, u zavisnosti od usvojenog kriterija sličnosti, dva entiteta se
mogu nalaziti u istoj ili u dvije različite klase. Isto tako, isti entitet može pripadati
različitim klasama.

Primjer 1.1.:
Studenti različitih fakulteta istog univerziteta mogu pripadati klasama entiteta studenata
odgovarajućih fakulteta ili klasi entiteta studenata univerziteta.

Obilježje (atribut) i podatak

Svi entiteti jedne klase posjeduju određene zajedničke osobine. Te osobine
nazivaju se atributima ili obilježjima. Obilježja se označavaju punim ili skraćenim
nazivom (mnemonikom).

2
Pavle Mogin, Uvod u baze podataka, FTN-Institut za industrijske sisteme,1989
1
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

Svakom od obilježja odgovara jedan skup svih mogućih vrijednosti koje to obilježje u
konkretnim slučajevima može imati. Taj skup vrijednosti se naziva domena obilježja.

Primjer 1.2.:
Obilježje (atribut) boje automobila:

Dom (Boja Auta)={bijela, plava, žuta, ...}

Dom (Ocjena)={5,6,7,8,9,10}

Domena može predstavljati skup originala funkcije, ali i skup slika.

Konkretizacija obilježja predstavlja podatak o određenom entitetu i samo konkretizacija

obilježja može predstavljati podatak. Na primjer, ako se promatra obilježje šifra-radnika i
njegova konkretna vrijednost 112, tada 112 predstavlja podatak o nekom radniku jedino
ako se unaprijed zna da 112 predstavlja konkretizaciju obilježja šifra-radnika.

Obilježja mogu biti:

-elementarna ili jednostavna (boja automobila) i

-složena ili kompozitna (adresa (ulica, broj, mjesto)).

Također, obilježja mogu biti i izvedena ili derivirana ukoliko se vrijednosti obilježja
dobiju primjenom nekog algoritma ili operatora na vrijednosti drugih obilježja. Od
obilježja bitnih za realizaciju zadataka informacionog sistema gradi se model realne klase
entiteta. Model klase entiteta naziva se tipom entiteta.

Primjer 1.3.:
Tip entiteta Student (broj indeksa, ime, prezime, naziv fakulteta) predstavlja sve
studente na univerzitetu.

Ključ

Definicija pojma entiteta kao jedinice promatranja ukazuje na potrebu da se

entiteti promatrane klase mogu razlikovati. To zahtjeva da i modeli dva entiteta budu
različiti. Neka su e1 i e2 entiteti klase E, a N(A1..An) tip entiteta, tada mora važiti da je:

(A1,...,An) (e1)(A1,...,An)(e2).

Znači, mora postojati x {A1,...,An} takav da je x(e1)  x(e2). Obilježje x naziva se ključ
entiteta.

Jedan tip entiteta može imati više ključeva. Nazivaju se ekvivalentnim. Jedan od
ekvivalentnih ključeva se bira za primarni. Sekundarni ključ tipa entiteta predstavlja
bilo koji neprazan podskup njegovih obilježja koji ne predstavlja primarni ključ.

Primjer 1.4.:
Tip entiteta Student (broj indexa, ime, prezime, JMBG) ima dva kandidata za ključ: index
i matični broj. Ukoliko se radi o informacionom sistemu fakulteta onda je logično izabrati
broj indexa za primarni ključ, a ako se radi o informacionom sistemu stanovništva bit će 2
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

izabran matični broj. Pretraživanja se rade na osnovu zadane vrijednosti nekog obilježja i
ta zadana vrijednost se naziva argument pretraživanja.

1.2. POJAM MODELA PODATAKA

Model podataka M je matematička apstrakcija i treba da osigura informacije o
statičkim osobinama, ugrađenim ograničenjima i dinamičkim osobinama realnog
sistema. Model podataka se može definirati kao trojka (S,I,O) gdje S je strukturalna
komponenta modela, I je integritetna komponenta, a O je operacijska komponenta
modela.

1.2.1.Komponente modela podataka

Strukturana komponente modela podataka

Sadrži skup primitivnih koncepata i skup pravila za izgradnju složenijih koncepata.
Složeni koncepti se grade od primitivnih, a koncept je apstraktna predstava jedne klase
dijelova realnog sistema. Taj dio realnog svijeta može biti skup sličnih subjekata, skup
sličnih objekata, događaja, veza između dva skupa itd. Nadalje će realni subjekti, objekti
i događaji biti imenovani kao entiteti.

Primjer 1.5.:
Kao model relacije između skupa studenata, pri čemu je student (BRIX, IME, PRZ, BPIS),
gdje BRIX je broj indexa, IME predstavlja ime studenta, PRZ je prezime studenta, a BPIS
je broj položenih ispita, i skupa predmeta OZP (oznaka predmeta) i NAP (naziv
predmeta) može poslužiti slijedeća imenovana dvojka:

Sluša(student, predmet)

na primjer: (159, Amar, Perić, 13)

(p1, baze podataka).

U vezi sa strukturalnom komponentom modela podataka često se koriste dva pojma, a to

su intenzija i ekstenzija.

Pojam intenzije se koristi za definicioni opis nekog skupa. Intenzija definira skup
navođenjem uvjeta koje njegovi elementi treba da zadovolje.

Pojam ekstenzije odnosi se na prikaz jedne od mogućih pojava skupa nabrajanjem

elemenata. Može se zaključiti da je intenzija generalizacija skupa ekstenzija.

Integritetna komponente modela podataka

Svaki realni sistem posjeduje skup pravila ponašanja, a ta pravila se izražavaju
putem:

3
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

 ograničenja mogućih vrijednosti određenih zajedničkih osobina nekog skupa

činilaca,
 ograničenja veza između 2 ili više konkretnih činilaca i
 ograničenja odnosa između realnog činioca i njemu pridružene vrijednosti
zajedničke osobine.

Primjer 1.6.:
Na fakultetu pravila ponašanja mogu diktirati sljedeća ograničenja:

1. ocjena je broj ne manji od 5 i ne veći od 10,

2. ocjena manja od 6 se ne evidentira,

3. jedan student može imati najviše jednu ocjenu iz jednog predmeta (ovo je
ograničenje veze između tri činioca – student, ocjena, predmet),

4. jedan nastavnik može predavati više predmeta, a jedan predmet može izvoditi više
nastavnika.

Baza podataka mora biti usuglašena sa pravilima ponašanja u realnom sistemu.

Ograničenja definirana u postupku projektiranja baze podataka nazivaju se pravilima
(uvjetima) integriteta baze podataka. Za bazu podataka čiji je sadržaj u suglasnosti
sa svim definiranim uvjetima integriteta kaže se da je konzistentna odnosno
neproturječna.

Operacijska komponente modela podataka

Dinamičke osobine realnog sistema opisuju se putem operacija O. Operacija oO
se izvršava na pojavi baze podataka. Skup operacija O odgovara skupu naredbi
takozvanog jezika za manipuliranje podacima. Ne mijenja svaka operacija iz O pojavu
baze podataka, ali mijenja njeno stanje. Pored podataka, baza podataka sadrži i niz
kontrolnih mehanizama ili indikatora. Vrijednosti ovih indikatora i pojava baze
podataka čine stanje baze podataka. Najčešći kontrolni mehanizam je indikator
tekućeg sloga (ili indikator aktualnosti).

Kada se operacije izvršavaju na bazi podataka, po pravilu se odnose na njen relativno

mali dio. Izbor relativno malog dijela baze podataka se zove selekcijom.

Operacija se najčešće sastoji iz dva dijela. U prvom se definira aktivnost, a u drugom se

selektiraju podaci. U osnovi postoji pet aktivnosti:

1. definiranje vrijednosti indikatora aktualnosti (ili definiranje logičkog mjesta u

strukturi podataka),
2. čitanje podataka,
3. upis novih podataka,
4. brisanje postojećih podataka i
5. modifikacija postojećih podataka.

Selekcija podataka u bazi podataka se može raditi uz pomoć:

 logičkog mjesta u strukturi podataka,

 odnosa između podataka i
 vrijednosti osobine.

4
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

Jezici za manipuliranje podacima se razlikuju s obzirom na to da li jedna selekcija vrši

izbor podataka o najviše jednom činiocu ili vrši izbor podataka skupa činilaca sa nekom
zajedničkom osobinom.

1.3. PREGLED RAZVOJA MODELA PODATAKA

Do danas je razvijen veliki broj modela podataka, a najznačajniji su sljedeći:

 Mrežni model podataka,

 Hijerarhijski model podataka,
 Relacioni model podataka,
 Model entiteta i poveznika,
 Funkcionalni model podataka,
 Model semantičkih hijerarhija,
 Semantički model podataka,
 Objektno-orijentirani model podataka,
 Logički model podataka.

Mrežni i hijerarhijski MP su se pojavili u drugoj polovini šezdesetih godina XX vijeka.

Odmah potom, sedamdesetih godina, pojavili su se sistemi za upravljanje bazama
podataka , zasnovani na ovim modelima podataka.

Ovi sistemi za upravljanje bazama podataka nisu dali očekivane rezultate jer nisu bili
dovoljno razdvojeni logički i fizički aspekti baze podataka, strukture podataka su bile
suviše kompleksne, korištenje proceduralnog i navigacionog jezika nije bilo
zadovoljavajuće.

Eliminiranje navedenih nedostataka rezultiralo je definiranjem i razvojem relacionog

modela podataka. Nedovoljno izražavanje semantike kod relacionog MP dovelo je do
pojave modela entiteta i poveznika, modela semantičkih hijerarhija i semantičkog modela
podataka.

Osamdesetih godina su se intenzivno širili sistemi za upravljanje bazama podataka

zasnovani na relacionom modelu, a istraživanja su bila u oblasti objektno-orijentiranih i
logičkih modela podataka.

Prva polovina devedesetih godina prošlog vijeka obilježena je dominacijom relacionih

sistema za upravljanje bazama podataka, pojavom sistema za upravljanje bazama
podataka zasnovanih na objektno-orijentiranom modelu podataka, uključivanjem
pojedinih objektno-orijentiranih koncepata u relacione sisteme za upravljanje bazama
podataka, kao i kombiniranjem objektno-orijentiranih programskih jezika sa relacionim
sistemima za upravljanje bazama podataka.

Modeli podataka - dodatak

Mrežni model i hijerarhijski model su se pojavili 60.-tih godina prošlog vijeka, dok
se relacioni model pojavio 1970. godine i počeo se masovno koristiti zbog svojih
prednosti, kao što su: formalna osnova, homogenost, definirani skup algebarskih
operacija i jezik zasnovan na relacionoj algebri i kalkulusu. Nedostaci relacionog modela i
nizak semantički nivo, su uzrokovali pojavu semantičkih modela podataka, ER (entitet -
relacija) modela krajem sedamdesetih godina.
Danas su osnovne tendencije usmjerene objektno orijentiranom modelu podataka
(OOMP) i sistemima za upravljanje bazama podataka objektno orijentiranim. OO modeli 5
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

podataka izražavaju semantiku, kao i semantički modeli podataka, ali i eksplicitno

prikazuju ponašanje.

U procesu apstrakcije kreiranja baze podataka važnu ulogu imaju modeli

podataka. Model podataka, kao apstrakcija realnog svijeta, koristi se za predstavljanje
entiteta i njegovih karakteristika u bazi podataka.
Modeli podataka se mogu podijeliti na tri osnovne skupine (KORTH y SILBERSCHATZ,
1993: 6-11):

1. Logički model zasnovan na objektima: najčešće korišteni je ER model (model entiteta i

poveznika) i objektno orijentirani model. ER model (E-R) zasniva se na promatranju
realnog svijeta kao skupa objekata, zvanih entiteti, i relacija (veza) među entitetima.
Entiteti se međusobno razlikuju po svojim atributima.
Objektno orijentirani model također se zasniva na objektima, koji sadrže atribute i
metode. Metode su naredbe čiji argumenti su vrijednosti atributa. Objekti se grupiraju u
klase i komuniciraju međusobno putem metoda.
Većina autora ove modele nazivaju „semantičkim modelima“.

2. Logički model zasnovan na registrima: najčešće korišteni su relacioni model (R model)

i postoje još hijerarhijski i mrežni model, koji se sve maje koriste. Ovi modeli se koriste
za specifikaciju globalne logičke strukture baze podataka, strukturirana u registre fiksnog
formata različitih tipova. Relacioni model predstavlja podatke i relacije među njima
putem dvodimenzionalnih tabela, koje sadrže podatke iz odgovarajućih domena.
Mrežni model je kolekcija registara, povezanih putem pokazivača (pointera) u strukturu
grafa.
Hijerarhijski model je sličan mrežnom modelu, ali se registri organiziraju u strukturu
stabla.
Neki autori ove modele definiraju kao „klasične modele podataka“.

3. Fizički model podataka: koristi se jako malo, jedan od njih je memorija elemenata.
Neki autori definiraju ove modele kao „primitivni modeli podataka“.

Iz prethodno navedenog zaključujemo da je model podatka osnova konstrukcije baze

podataka.
Modelom nazivamo instrument koji se primjenjuje realnom okruženju da bi smo dobili
strukturu podataka koju nazivamo šemom (shemom). Bitno je razlikovati koncepte
modela (instrumenta) i sheme (rezultat primjene instrumenta).“
Možemo definirati model podataka kao skup koncepata, pravila i konvencija koji nam
omogućavaju opisati podatke iz realnog okruženja (MIGUEL y PIATTINI, 1993: 162).

Ciljevi modela podataka su:

1. Formaliziranje: formalno definirati dozvoljene strukture i ograničenja za

predstavljanja podataka jednog informacijskog sistema.
2. Dizajn: model koji dobijemo kao rezultat je osnovni element za razvoj baze
podataka.

Različiti modeli podataka imaju zajedničke elemente kojima predstavljaju koncepte iz

realnog okruženja, iako sa različitim nazivima i notacijom. Ove komponente mogu
predstavljati statičke i dinamičke koncepte.

Statički koncepti mogu biti:

1. Objekti: neovisan entitet čije podatke pohranjujemo. Mogu biti jednostavni i složeni.
2. Relacije (veze): asocijacije među objektima.
3. Statička ograničenja: statičke osobine realnog svijeta koje ne možemo predstaviti
pomoću objekata i veza. Najčešće su to vrijednosti pojava atributa, entiteta ili relacija. 6
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

4. Složeni objekti: novi definirani objekti baze podataka putem agregacije i asocijacije,
koji za osnovu uzimaju postojeće objekte.
5. Generalizacija: radi se o relacijama podklasa među objektima, dio karakteristika
različitih entiteta mogu biti zajedničke jednom entitetu.

Dinamički koncepti su:

1. Operacije: osnovne operacije nad objektima ili relacijama (kreirati, modificirati,
eliminirati...).
2. Transakcije: skup operacija koji se obavezno mora u cijelosti izvršiti.
3. Dinamička ograničenja: karakteristike realnog svijeta koje uvode ograničenja u bazu
podataka.

Hijerarhijski model baze podataka i sistemi za upravljanje pojavili su se na tržištu

potkraj 60-ih godina prošlog stoljeća, a neki od tih sistema još i danas su u upotrebi.
Zanimljivo je da ove baze podataka nisu nastale na osnovu prethodno definiranog
modela, kao što je to slučaj sa relacijskim bazama. Umjesto toga osnove hijerarhijskog
modela razvijene su na osnovu već implementiranog IBM-ovog IMS sistema (Information
Managment System).

Hijerarhijski model baze podataka je kolekcija registara koji su međusobno povezani

pokazivačima. Registri i pokazivači su slični i u mrežnom modelu, ali u hijerarhijskom
modelu su organizirani u strukturu stabla, gdje je korijen fiktivni čvor, tako da je
hijerarhijska baza podatka kolekcija stabala.

U ovom modelu jedan registar se može ponoviti na više mjesta što uzrokuje slijedeće
probleme:

 Inkonzistenciju3

 Nepotrebno zauzimanje prostora na disku

Ovi dijagrami su slični strukturi mrežnog modela podataka. Razlika je u tome što su
registri u mrežnom modelu organizirani u strukturu grafa dok su u hijerarhijskom modelu
organizirani u strukturu stabla (nema petlji i relacije su tipa nadređeni - podređeni).

Proturječnost redundantnih podataka.

7
3

Baze podataka I:::Predavanje

http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

Primjer 1:

KLIJENT

RAČUN

INSTANCA

STABLO

Slika 1: Primjer 1

Struktura hijerarhijskog modela podataka

Hijerarhijski model podataka zasnovan je na slogovima (registrima) koji se sastoje od

polja (field). Uređeni skup slogova u hijerarhijskom modelu naziva se stablo (three), a
baza podataka sastavljena je od uređenog skupa stabala. Svako stablo ima jedan
osnovni slog (root) i nula ili više slogova podstabla. Odnos između tih slogova naziva se
odnos roditelj-dijete (parent-child relationship). Jedan slog kao roditelj (parent) može
imati više slogova djece (child), ali jednom child slogu može odgovarati samo jedan
parent slog.

8
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

Primjer 2: Baza podataka obrazovanja

Baza podataka pohranjuje podatke o kursevima. O svakom kursu se pohranjuju osnovni

podaci (šifra kursa i naziv kursa). Za pohađanje kursa mogu biti neophodna određena
predznanja, tj. preduvjeti za pohađanje jednog kursa može biti da je polaznik prethodno
završio neki drugi kurs (šifru kursa koji mora biti prethodno završen).
U bazi podataka također se pohranjuju i sljedeći podaci:
- za svaki termin održavanja kursa: datum, mjesto, podaci o nastavniku koji održava
kurs, te podaci o polaznicima kursa;
- za svakog nastavnika: šifra nastavnika, prezime i ime;
- za svakog polaznika: šifra polaznika, prezime, ime i ocjena.

Slogovi kojima se opisuje ovakva baza podataka su:

KURS s poljima KURS_ID i NASLOV  KURS (KURS_ID,NASLOV)

PREDUVJET(PREDUVJET_ID)

TERMIN(TERMIN_ID, DATUM, MJESTO)

NASTAVNIK(NAST_ID, PREZIME, IME)

POLAZNIK(POL_ID, PREZIME, IME, OCJENA)

KURS

KURS_ID NASLOV

PREDUVJET TERMIN

PREDUVJET_ID TERMIN_ID DATUM MJESTO

NASTAVNIK POLAZNIK

NAST_ID IME PREZIME POL_ID IME PREZIME OCJENA

Slika 2: Primjer 2

Baza podataka ima osnovni slog KURS koji ima dva podstabla TERMIN i PREDUVJET. Slog
podstablo PREDUVJET je root-only tj. nema svoje podslogove, a slog TERMIN ima dva
child-sloga NASTAVNIK i POLAZNIK. Za svaku pojavu parent sloga postoji n child
slogova, gdje vrijedi (n≥0).

Veza između parent i child sloga naziva se link.

9
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

Ovdje se može uočiti razlika u odnosu na relacijski model: podaci koji su u relacijskoj
bazi podataka povezani pomoću eksternih (stranih) ključeva, u hijerarhijskoj bazi
podataka su povezani preko veze roditelj-dijete (parent-child). Dakle veza između
slogova KURS i TERMIN nije definirana posebnim poljem KURS_ID (koje bi predstavljalo
strani ključ), već vezom KURS-TERMIN.

Jezik za manipulaciju podacima u hijerarhijskoj bazi podataka sastoji se od skupa

operatora pomoću kojih se obrađuju podaci u stablima. Operatori uključuju:

- operator za lociranje pojedinog stabla u bazi, tj. operator za lociranje osnovnog root
sloga za pojedino stablo,
- operator za pomicanje s tekućeg stabla na slijedeće,
- operator za pomicanje sa sloga na slog unutar stabla, hijerarhijski prema gore ili
prema dolje,
- operator unosa podataka na točno specificirano mjesto u strukturi stabla,
- operator brisanja pojedinog sloga u stablu.

Cjelovitost i konzistentnost podataka, tj. njihov integritet u hijerarhijskom modelu,

zasnovan je na samoj koncepciji modela. Postoje određena pravila definirana modelom,
koja moraju zadovoljavati svi podaci:
- niti jedan slog ne može postojati kao child slog ako za njega ne postoji parent slog,
- u slučaju brisanja parent sloga, sistem automatski briše sve njegove child slogove.

Struktura pohrane podataka

Hijerarhijski sistem podržava dvije osnovne strukture pohranjivanja podataka.

1. HSAM – hierarhic sequential access method – direktna metoda pristupa, kompletna

baza podataka je predstavljena kontinuirano (Slika 3).

TECAJ PREDUVJET PREDUVJET TERMIN NASTAVNIK POLAZNIK POLAZNIK

M11 1 2 1 1 1 2

POLAZNI TERMIN2 NASTAVNIK POLAZNIK POLAZNIK TECAJM12 ...

K3 2 4 5

Slika 3: HSAM struktura pohrane podataka

2. HISAM - hierarhic indexed sequential access method (indeksna metoda) – dopušta

indeksni pristup do osnovnih slogova stabla (root) i sekvencijalni pristup do child
slogova (Slika 4).

Indeks

10
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc emina@fit.ba

M10 M11 M12 ...

TECAJ PREDUVJET PREDUVJET TERMIN NASTAVNIK POLAZNIK POLAZNIK

M11 1 2 1 1 1 2

POLAZNI TERMIN2 NASTAVNIK POLAZNIK POLAZNIK TECAJM12 ...

K3 2 4 5

Slika 4. HISAM struktura pohrane podataka

Pregled razvoja modela podataka

70.– 80.-tih 80.– 90.-tih

60.–tih godina Sadašnjost
godina godina
Ujedinjavanje
modela
podataka i
predstavljanje
Semantički
Mrežni znanja
Modeli
Relacioni
podataka Objektno
Hijerarhijski Hibridni
orijentirani
modeli

Konfiguracije
cliente-server

11
Baze podataka I:::Predavanje
http://student.fit.ba/