1

4. TENZOR DEFORMACIJA

Neka tijelo volumena V i konture S s materijalnom točkom M i okolišem dV pretstavlja

referentnu odnosno nedeformiranu konfiguraciju, a tijelo V' s konturom S' , materijalnom
točkom M' i okolišem dV' čini deformiranu konfiguraciju (Sl.5.1).

N
u'=u+du
N du dr
u
dr . . . t= t1
. dV . dr . .
. . .
t=t0 . . dV .
. . u .
. . . .
. . . .
. M . . . . . M.
q . . q' . . . .
. .. .
. . . . . . . . .
x3 . . . . .
r . V
x . V.
2

0 x1

Sl. 4.1 Slika deformiranja tijela

Tijekom deformiranja preslikava se:

M → M' N → N' dr → dr' u → u + du = u' (4.1)

Rezultat preslikavanja je rješenje zadaće deformiranja realnog čvrstog tijela. Imamo

preslikavanje vektorskog polja u vektorsko polje:

M( r ,t0 ) → M' ( r' ,t1 ) ili M ( x1 , x2 , x3 , t0 ) → M ' ( x'1 , x'2 , x'3 , t1 ) (4.2)

gdje su ( x1 , x2 , x3 ) materijalne ili Lagrangeove koordinate, a ( x'1 , x'2 , x '3 ) prostorne ili
Eulerove koordinate. Vektor pomaka u predstavlja udaljenost točke M iz V do njezine
slike M' iz V' , dakle:

u = r' −r (osnovna jednadžba deformiranja) (4.3)

skup svih vektora pomaka svih točaka tijela predstavlja polje pomaka:

u = (u1 , u2 , u3 ) ; ui (i = 1,2,3) (4.4)

 2

U klasičnoj mehanici apsolutno krutog tijela imamo pojam: translacija + rotacija = gibanje,
a u mehanici realnog deformabilnog tijela imamo: translacija + rotacija + deformacija =
gibanje. Promatramo točku N, koja je bliska točki M u nedeformiranoj ili referentnoj
konfiguraciji V i odgovarajuće slike tih točaka N' i M' u deformiranoj ili trenutnoj
konfiguraciji V'.

Kada V → V ' točka N → N ' , M → M' tada dr → dr' a u → u + du = u' . Za radijus

vektore točaka M i M' tada vrijedi:

rM = x1e1 + x2e2 + x3e3 = xi ei

r' M' = x'1 e'1 + x'2 e'2 + x'3 e'3 = x'i e'i (4.5)

Relativna orijentacija materijalnih osi (O, x1 , x2 , x3 ) i prostornih osi (O, x'1 , x'2 , x'3 ) je
definirana kroz kosinuse smjerova α ii ' i α i'i , a koji su definirani skalarnim produktom
bazičnih vektora izmeñu zadanih ortonormiranih sustava, kao i bazičnim vektorima unutar
svakog sustava:
e'i ei = ei e'i = α i 'i = α ii '
ei e j = δ ij i e'i e' j = δ i ' j ' (4.6)

Zbog ortonormiranosti dvaju sustava vrijede odnosi izmeñu materjalnih i prostornih osi:

α ii 'α ij ' = α i 'iα j 'i = δ i ' j '

α ij 'α kj ' = α j 'iα j ' k = δ ik (4.7)

Vektor pomaka u = r' −r može se izraziti preko komponenata radijus vektora kao:

ui = x'i − xi (4.8)

Izrazom (4.8) je definirano preslikavanje skupa materijalnih koordinata u skup prostornih

koordinata. Tu operaciju ili preslikavane obavlja tenzor drugog reda koji se zove tenzor
deformacija. Imamo dva pristupa odnosno dvije formulacije deformiranja kontinuuma.

Prva formulacija deformiranja realnog tijela je temeljena na materijalnim koordinatama

referentne ili nedeformirane konfiguracije preko koordinatnih funkcija x'i = x'i ( x1 , x2 , x3 ) i
naziva se „Lagrangeova formulacija deformiranja kontinuuma“. Druga formulacija se temelji
na prostornim koordinatama trenutne konfiguracije preko funkcijske veze xi = xi ( x'1 , x'2 , x'3 )
i naziva se „Eulerova formulacija deformiranja kontinuuma“.

4.1. Lagrangeova formulacija deformiranja realnog čvrstog tijela

U Lagrangeovoj formulaciji deformiranja tijela prostorne koordinate su izražene preko

materijalnih koordinata funkcijskom vezom u obliku.

x'i = x'i ( x1 , x2 , x3 , t ) = x'i ( xi , t )

ui = ui ( x1 , x2 , x3 , t ) = ui ( xi , t ) (4.9)
 3

U izrazu (4.9) ui (i=1,2,3) su komponente vektora pomaka, a odreñuju materijalne gradijente

polja pomaka. Parcijalnim deriviranjem izraza (4.8) u odnosu na materijalne koordinate
dobiva se „tenzor materjalnih gradijenata polja pomaka“ ili „tenzor Lagrangeovih
gradijenata polja pomaka“ , a koji ima oblik

∂ui ∂x'i
J ij = = − δ ij = Fij − δ ij (4.10)
∂x j ∂x j

gdje je Fij = ∂x'i ∂x j = J ij + δij „tenzor materijalnih gradijenata deformacija“ ili „tenzor
Lagrangeovih gradijenata deformacija. U razvijenom obliku Fij i J ij izgledaju:

∂x '1 ∂x '1 ∂x '1

 x '1  ∂x1 ∂x 2 ∂x3

  ∂ ∂ ∂  ∂x '2 ∂x '2 ∂x '2  ∂x 'i 
[ ]
Fij =  x '2  , , = =  (4.11)
 x '  ∂x1 ∂x 2 ∂x3  ∂x1 ∂x 2 ∂x3  ∂x j 
 3 ∂x '3 ∂x '3 ∂x '3
∂x1 ∂x 2 ∂x3

gdje su: (i,j=1,2,3)

∂u1 ∂u1 ∂u1

 u1  ∂x1 ∂x2 ∂x3
  ∂ ∂ ∂  ∂u2 ∂u2 ∂u 2  ∂ui 
[ ]
J ij = u 2  , , = =  (4.12)
u  ∂x1 ∂x2 ∂x3  ∂x1 ∂x2 ∂x3  ∂x j 
 3 ∂u3 ∂u3 ∂u3
∂x1 ∂x2 ∂x3

4.2. Eulerova formulacija deformiranja realnog čvrstog tijela

U Eulerovoj formulaciji deformiranja realnog čvrstog tijela materijalne koordinate su izražene

preko prostornih funkcijskom vezom u obliku.

xi = xi (x'1 , x'2 , x'3 ,t) = xi (x'i ,t)

ui = ui ( x'1 , x'2 , x'3 , t ) = ui ( x'i , t )
(4.13)

Parcijalnim deriviranjem izraza (4.8) u odnosu na prostorne ili Eulerove koordinate dobiva se
„tenzor prostornih gradijenata polja pomaka“ ili „tenzor Eulerovih gradijenata polja
pomaka“ kao:
 4

∂ui ∂x
K'ij = = δij − i = δij − H'ij (4.14)
∂x' j ∂x' j

∂ui
Gdje je: H'ij = ∂xi ∂x' j = δij − „tenzor prostornih gradijenata deformacija“ ili „tenzor
∂x' j
Eulerovih prostornih gradijenata deformacija“. U razvijenom obliku H' ij i K'ij
izgledaju:

∂x1 ∂x1 ∂x1

 x1  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'3
  ∂ ∂ ∂  ∂x2 ∂x2 ∂x2  ∂x 
[ ]
H'ij =  x2  , , = = i  (4.15)
 x  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'3  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'3  ∂x' j 
 3 ∂x3 ∂x3 ∂x3
∂x'1 ∂x'2 ∂x'3

gdje su: (i,j=1,2,3)

∂u1 ∂u1 ∂u1

u1  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'3
  ∂ ∂ ∂  ∂u2 ∂u2 ∂u2  ∂ui 
[ ]
K'ij = u2  , , = =  (4.16)
u  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'3  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'3  ∂x' j 
 3 ∂u3 ∂u3 ∂u3
∂x'1 ∂x'2 ∂x'3

Veza izmeñu tenzora materijalnih i prostornih gradijenata deformacija je inverzna pa vrijedi

−1
H'ij = Fij ili H = F −1 (4.17)

4.3. Temeljne veličine deformacije

Promatramo preslikavanje elementarnog luka iz nedeformirane konfiguracije u elementarni

luk deformirane konfiguracije (Sl.4.2).

N N

s0 ds
ds

M M

Sl. 4.2 Deformacija elementarnog luka

 5

Točkama M i N odgovara luk ds u nedeformiranom stanju, a točkama M' i N' odgovara

luk ds' u deformiranom stanju. Promatramo preslikavanje ds → ds ' . Prema Lagrangeovoj
formulaciji deformiranja kontinuuma diferencijali elemenatarnih materijalnih dužina su:

∂x'i
dx'i = dx j = Fij dx j
∂x j
ds ' = F ds (4.18)

Analogno prema Eulerovoj formulaciji deformiranja kontinuuma, diferencijali elementarnih

duljina izgledaju:

∂xi −1
dxi = dx' j = H'ij dx' j = Fij dx' j
∂x' j
d s = F −1 d s ' (4.19)

4.4. Metrički tenzori deformacija

Uvodimo mjeru prostora u obliku kvadrata diferencijala elemenatarnog luka M-N i M'-N'
Kvadrat duljine luka nakon deformacije je

(ds' ) 2 = dx'i dx'i = δ ij dx'i dx' j (4.20)

iz izraza (4.18) za dx'i imamo

∂x'i
dx'i = dx j (4.21)
∂x j
pa kvadrat duljine (ds ' ) 2 sada izgleda:

∂x' k ∂x' k
(ds ' ) 2 = dxi ⋅ dx j = Fki Fkj dxi dx j = Gij dxi dx j
∂xi ∂x j

∂x' k ∂x' k
Gij = ili FTF = G (4.22)
∂xi ∂x j

gdje je:
∂x' k ∂x' k
Gij = - „Greenov metrički tenzor deformacije“.
∂xi ∂x j

Kvadrat duljine luka prije deformacije je

(ds ) 2 = dxi dxi = δ ij dxi dx j (4.23)

Prema izrazu (4.19) za dxi imamo:

 6

∂xi
dxi = dx' j (4.24)
∂x' j
pa kvadrat duljine (ds ) 2 sada izgleda:

∂xk ∂xk
(ds)2 = dx'i ⋅dx' j = H'ki H'kj dxi dx j = C'ij dxi dx j
∂x'i ∂x' j

∂xk ∂xk
C'ij = ili C' = F −1( F −1 )T (4.25)
∂x'i ∂x' j

gdje je:
∂xk ∂xk
C'ij = - „Cauchyev metrički tenzor deformacije“.
∂x'i ∂x' j

4.5. Tenzori konačnih deformacija

Razlika kvadrata elementarnih lukova izmeñu trenutne i referentne konfiguracije
(ds ' ) 2 − (ds ) 2 dviju bliskih materjalnih čestica kontinuuma koristi se kao mjera deformacije.
Ta razlika jednaka je nuli u slučaju krutog pomaka tijela. Pri tome i dalje razlikujemo
Lagrangeov od Eulerova pristupa.

4.5.1. Lagrangeov pristup

Prema Lagrangeovu pristupu razlika kvadrata elementarnih duljina izmeñu deformiranog i

nedeformiranog stanja realnog čvrstog tijela izgleda:

(ds' ) 2 − (ds) 2 = ( Fki Fkj − δ ij )dxi dx j = (Gij − δ ij )dxi dx j = 2 Lij ⋅ dxi dx j (4.26)

1 1 ∂x' ∂x'k 1
Lij = (Gij − δij ) = ( k − δij ) ili L = (G − I)
2 2 ∂xi ∂x j 2
gdje je

1
Lij = (Gij − δij ) - „Green- Lagrangeov tenzor konačne deformacije“ (4.27)
2

Ako uvrstimo ( x'i = xi + ui ) dobivamo novu formu Green-Lagrangeova tenzora konačne

deformacije u obliku:

1 ∂u i ∂u j ∂u k ∂u k 1
Lij = ( + + ) ili L= [(ux∇ + ∇ux + (∇ux )( ux∇)] (4.28)
2 ∂x j ∂x i ∂x i ∂x j 2

Izraz (4.28) predstavlja „Lagrangeov tenzor konačne deformacije u funkciji gradijenata polja
pomaka“, a koji se najviše primjenjuje u praksi.
 7

U razvijenom obliku Lagrangeov tenzor konačne deformacije izgleda:

∂u 1  ∂u   ∂u   ∂u  
2 2 2

L11 = 1 +  1  +  2  +  3  
∂x1 2  ∂x1   ∂x1   ∂x1  


∂u2 1  ∂u1   ∂u2   ∂u3  

2 2 2

L22 = +   +  +  
∂x2 2  ∂x2   ∂x2   ∂x2  
 

1  ∂u   ∂u   ∂u  
2 2 2
∂u
L33 = 3 +  1  +  2  +  3  
∂x3 2  ∂x3   ∂x3   ∂x3  


1  ∂u1 ∂u 2  1  ∂u1 ∂u1 ∂u 2 ∂u 2 ∂u 3 ∂u 3 

L12 =  + +  + + 
2  ∂x 2 ∂x1  2  ∂x1 ∂x 2 ∂x1 ∂x 2 ∂x1 ∂x 2 

1  ∂u ∂u  1  ∂u1 ∂u1 ∂u2 ∂u2 ∂u3 ∂u3 

L23 =  2 + 3  +  + + 
2  ∂x3 ∂x2  2  ∂x2 ∂x3 ∂x2 ∂x3 ∂x2 ∂x3 

1  ∂u ∂u  1  ∂u1 ∂u1 ∂u2 ∂u2 ∂u3 ∂u3 

L13 =  1 + 3  +  + +  (4.29)
2  ∂x3 ∂x1  2  ∂x1 ∂x3 ∂x1 ∂x3 ∂x1 ∂x3 

4.5.2. Eulerov pristup

Prema Eulerovu pristupu razlika kvadrata elementarnih duljina izmeñu deformiranog i

nedeformiranog stanja realnog čvrstog tijela ima oblik:

∂xk ∂xk
(ds' )2 − (ds)2 = (δij − )dx'i dx' j = (δij − C'ij )dx'i dx' j = 2Eij ⋅ dx'i dx' j
∂x'i ∂x' j

1 1 ∂x ∂x 1
E'ij = (δij − C'ij ) = (δij − k k ) ili E' = ( I − C' )
2 2 ∂x'i ∂x' j 2

gdje je

1
E'ij = (δij − C'ij ) - „Euler-Almansijev tenzor konačne deformacije“. (4.30)
2

Ako u izraz (4.30) uvrstimo (xi = x'i + ui ) , sreñivanjem dobivamo novi oblik Euler-
Almansieva tenzora konačne deformacije:
 8

1 ∂u ∂u ∂u ∂uk 1
E'ij = ( i + j − k ) ili E' = [(ux' ∇ + ∇ux' − (∇ux' )( ux' ∇)] (4.31)
2 ∂x' j ∂x'i ∂x'i ∂x' j 2

Izraz (4.31) predstavlja „Eulerov tenzor konačne deformacije u funkciji gradijenata polja
pomaka“. U razvijenom obliku prvi normalni i prvi mješoviti član Eulerova tenzora
deformacija izgledaju.

∂u1 1  ∂u1   ∂u2   ∂u3  

2 2 2

E'11 = −   +  +  
∂x'1 2  ∂x'1   ∂x'1   ∂x'1  
 

1  ∂u ∂u  1  ∂u ∂u ∂u ∂u ∂u ∂u 
E'12 =  1 + 2  −  1 1 + 2 2 + 3 3  (4.32)
2  ∂x'2 ∂x'1  2  ∂x'1 ∂x'2 ∂x'1 ∂x'2 ∂x'1 ∂x'2 

Moguće je uspostaviti vezu izmeñu tenzora konačnih deformacija po Lagrangeu i po Euleru u

obliku

∂x'k ∂x'l ∂uk ∂ul

Lij = E' kl ili E'ij = Lkl (4.33)
∂xi ∂x j ∂x'i ∂x' j

4.6. Konačna relativna deformacija

N N

ds ds

M M

Sl. 4.3 Deformiranje luka

ds → ds ' ; (ds' )2 − (ds)2 = 2Lij dxi dx j (4.34)

Relativna deformacija izmeñu bliskih točaka M' i N' duž luka ds' u deformiranoj
konfiguraciji može se izraziti kao:
ds' − ds
e= (4.35)
ds

Uz neke elementarne operacije nad izrazom (4.35), a koje se sastoje u njegovu kvadriranju, te
dodavanju i oduzimanju 2ds 2 dobivamo
 9

e 2 ds 2 = ds '2 −2ds ' ds + ds 2 − 2ds 2 + 2ds 2 (4.36)

Nakon sredivanja izraza (4.36) dobivamo:

ds '2 −ds 2 ds '− ds

e2 = 2
−2 (4.37)
ds ds
ili:
dxi dx j
e 2 + 2e − 2Lij =0 (4.38)
ds ds

dxi dx j
Označimo li = si i = s j dobivamo
ds ds

e 2 + 2e − 2 Lij si s j = 0 (4.39)

Dobili smo kvadratnu jednadžbu u kojoj je e 2 << e , odnosno, ( e 2 → 0 ) mala veličina

drugog reda i može je zanemariti čime je učinjena prva linearizacija. Nakon toga izraz (4.39)
postaje:
e = Lij si s j (4.40)

što pretstavlja „konačnu relativnu promjenu dužine“ izmeñu točaka M' i N' u deformiranoj
konfiguraciji. Preslikavanje početne u konačnu dužinu obavlja Lagrangeov tenzor konačne
deformacije joji ima oblik

 L11 L12 L13 

[ ]
L = Lij =  L21 L22 L23  (4.41)
 L31 L32 L33 

Analognim postupkom prema Eulerovu pristupu može se dobiti izraz u obliku:

dx'i dx' j
e 2 + 2e − 2E'ij =0 (4.42)
ds ds

odnosno:

e 2 + 2e − 2E'ij si s j = 0 (4.43)

te uz e 2 << e ; e 2 → 0 imamo:

e = E'ij si s j (4.44)

što pretstavlja konačnu relativnu deformaciju dužine izmeñu točaka M i N prema Eulerovoj
formulaciji problema deformiranja: Eulerov tenzor konačne deformacije je.
 10

 E'11 E'12 E'13 

[ ]
E' = E'ij =  E'21 E'22 E'23  (4.45)
 E'31 E'32 E'33 

4.7. Tenzor male deformacije

Tenzor male deformacije još zovemo i „tenzor infinitezimalne deformacije“ ili „tenzor
linearne deformacije“. Polazimo od jednadžbi koje opisuju velike deformacije:

e 2 + 2e − 2Lij si s j = 0 ili e' 2 +2e' −2E'ij si s j = 0 (4.80)

koje uz prvu linearizaciju e 2 = 0 i e' 2 = 0 postaju e = Lij si s j , odnosno e' = E'ij si s j , gdje su:

1 ∂ui ∂u j ∂uk ∂uk 1 ∂u ∂u ∂u ∂uk

Lij = ( + + ) i E'ij = ( i + j − k ) (4.81)
2 ∂x j ∂xi ∂xi ∂x j 2 ∂x' j ∂x'i ∂x'i ∂x' j

već od prije poznati Lagrangeov i Eulerov tenzor konačne deformacije.

Ako su meñutim gradijenti pomaka mali, tenzori konačne deformacije (4.81) mogu se
reducirati na infinitezimalne tenzore deformacija ili tenzore malih deformacija koji izgledaju:

prema Lagrangeovu opisu

1 ∂ui ∂u j
lij = ( + ) (4.82)
2 ∂x j ∂xi

gdje se veličina lij zove „Lagrangeov tenzor malih deformacija“ ili „Lagrangeov tenzor
infinitezimalnih deformacija“.

prema Eulerovu opisu

1 ∂ui ∂u j
e'ij = εij = ( + ) (4.83)
2 ∂x' j ∂x'i

gdje je veličina e'ij „Eulerov tenzor malih deformacija“ ili „Eulerov tenzor infinitezimalnih
deformacija“ u obliku:

Ako su, meñutim, gradijenti pomaka kao i sami pomaci mali, mala je i razlika izmeñu
materjalnih i prostornih koordinata pojedinih čestica kontinuuma. Dakle, komponente
materjalnih gradijenata ∂ui ∂x j i komponente prostornih gradijenata ∂ui ∂x' j su približno
jednake, što znači da Lagrangeov i Eulerov tenzor malih deformacija postaju približno
jednaki, pa vrijedi
 11

1 ∂ui ∂u j
lij = e'ij = εij = ( + ) (4.84)
2 ∂x j ∂xi

U daljnjem označavanju ćemo za male deformacije koristiti oznaku ε ij .

4.8. Aditivni rastav tenzora malih deformacija

4.8.1. Lagrangeov pristup

∂ui
Promatramo tenzor gradijenata polja pomaka J ij = . Postoji jedinstveni aditivni rastav
∂x j
takav da vrijedi

 ∂ui  1  ∂ui ∂u j  1  ∂ui ∂u j 

 =  + +  −  (4.85)
 ∂x j  2  ∂x j ∂xi  2  ∂x j ∂xi 

odnosno:
1 1
J = ( J + JT ) + ( J − JT ) (4.86)
2 2

Prvi dio rastava je tenzor male deformacije lij , a drugi dio ωij je tenzor male ili
infinitezimalne rotacije:

 ∂ui 
 [] [ ]
 = lij + ωij (4.87)
 ∂x j 

lij je simetričnan, a ωij nesimetričnan tenzor.

4.8.2. Eulerov pristup

∂ui
Sada promatramo tenzor gradijenata polja pomaka K'ij = . Postoji takoñer jedinstveni
∂x' j
aditivni rastav takav da vrijedi:

 ∂ui  1  ∂ui ∂u j  1  ∂ui ∂u j 

 =  + +  −  (4.88)
 ∂x' j  2  ∂x' j ∂x'i  2  ∂x' j ∂x'i 

odnosno:

1 1
K' = ( K' + K' T ) + ( K' − K' T ) (4.89)
2 2
 12

Izraz (4.89) možemo napisati u obliku:

 ∂ui 
 [ ] [ ]
 = eij ' + ω 'ij (4.90)
 ∂x' j 

gdje je eij ' - simetrični tenzor male deformacije, a ωij ' - nesimetrični tenzor rotacije. Pri
malim grdijentima pomaka i malim pomacima imamo izraze:

lij = eij ' = ε ij ; ωij = ω 'ij

ε11 ε12 ε13   0 − ω12 ω13 

[ ]
ε ij = ε 21 ε 22 ε 23  ; [ ]
ωij =  ω21 0 − ω23  (4.91)
ε 31 ε 32 ε 33  − ω31 ω32 0 

4.9. Deformacija u okolišu točke M

N
u'=u+du
du
N
u
dr
dr
dr

u
M
M

Sl. 4.8 Slika deformiranja okoliša točke M

Prema (Sl 4.8) imamo preslikavanje M , N → M ' , N ' i dr → dr ' . Pomak u i njegov
diferencijal po komponentama izgleda u obliku:

u = (u1 , u2 , u3 )
du = (du1 , du2 , du3 )
∂u
dui = i dxi ; (i, j = 1,2,3) (4.92)
∂x j
 13

Pomak točke N koja se nalazi u bliskom okolišu točke M može se izraziti kao:

u( N ) = u( M ) + du
ui ( N ) = ui ( M ) + dui

Pomoću izraza (4.92) imamo

∂ui
ui ( N ) = ui ( M ) + dx j , (i,j=1,2,3)
∂x j

Koristeći aditivni rastav gradijenta deformacija dobivamo

ui ( N ) = ui ( M ) + (ε ij + ωij )dx j ili ui ( N ) = ui ( M ) + ε ij dx j + ωij dx j (4.93)

Gdje je u i (N ) pomak susjedne točke, ε ij dx j pomak od deformacije, a ωij dx j pomak od

rotacije materjalne čestice. Posljednji izraz opisuje način deformiranja infinitezimalnog
okoliša točke M.

4.10. Transformacijska svojstva tenzora deformacija

Tenzori konačnih i infinitezimalnih deformacija ponašaju se pri transformaciji okomitih
koordinatnih sustava kao opći Cartesievi tenzori drugog reda sa dva slobodna indeksa u
obliku:

L'ij = bipb jq L pq
l 'ij = bip b jql pq

Eij = aip a jq E' pq

eij = aip a jq e' pq (4.94)

gdje su bip i b jq kosinusi kuteva izmeñu osnovnih i zaokrenutih osiju s materjalnim ili
Lagrangeovim koordinatama, a aip i a jq kosinusi kuteva izmeñu osnovnih i zaokrenutih
osiju prostornih ili Eulerovih koordinata.

Isto tako zamišljena infinitezimalna kugla radijusa R u okolišu točke M u nedeformiranom

kontinuumu nakon deformacije se transformira u elipsoid u deformiranom kontinuumu.

u nedeformiranom kontinuumu imamo kuglu

(dx) 2 = δ ij dxi dx j = R 2 (4.95)

a nakon deformacije postaje elipsoid

 14

(dx)2 = C'ij dx'i dx' j = R 2 (4.96)

poznat pod nazivom „elipsoid materjalne deformacije“

Takoñer postoji i inverzno preslikavanje kada zamišljena infinitezimalna kugla radijusa r u

točki M' u deformiranom kontinuumu postaje nakon transformacije elipsoid u
nedeformiranom kontinuumu.

u deformiranom kontinuumu imamo kuglu

(dx' )2 = δij dx'i dx' j = r 2 (4.97)

a u nedeformiranom postaje elipsoid

(dx' ) 2 = Gij dxi dx j = r 2 (4.98)

Poznat vrlo često pod nazivom „elipsoid prostorne deformacije“ ili „Cauchyev elipsoid“.

4.11. Glavne vrijednosti malih deformacija

U području malih pomaka i malih deformacija linearizirani Lagrangeov i Eulerov tenzor
deformacije su identični i pretstavljaju Cartesieve simetrične tenzore drugog reda.
Odreñivanje glavnih deformacija i njihovih smjerova jednako je kao i kod odreñivanja
glavnih naprezanja i njihovih smijerova, pa će se ovaj problem detaljnije obraditi pri
izučavanju naprezanja. U slučaju kada se smjer deformacije poklapa sa smijerom normale na
presječnoj ravnini kroz točku u kojoj promatramo deformaciju, tada imamo glavnu
deformaciju. Dakle za smijerove glavnih deformacija vrijedi

εin = ε ni (4.99)

uz: εin = εij n j ; ni = δ ij n j ; ε ij = ε ji prethodnu jednakost (4.99) možemo napisati u obliku:

(ε ij − εδ ij )n j = 0 (4.100)

čije se netrivijalno rješenje može dobiti jedino ako je determinanta sustava jednaka nuli tj.

det ε ij − εδ ij = 0 (4.101)

što vodi do kubnog polinoma po ε u obliku:

ε 3 − E1ε 2 + E2ε − E3 = 0 (4.102)

gdje su:
 15

1
E1 = ε ii ; E2 = (ε iiε jj − ε ijε ij ) ; E3 = det ε ij (4.103)
2

E1 , E2 i E3 su prva, druga i treća invarijanta simetričnog tenzora malih deformacija.

Rjšenje izraza (4.100) u E3 prostoru su tri realna korjena ε 1 , ε 2 i ε 3 koji pretstavljaju
glavne deformacije, a ako su prirodno poredani ε 1 > ε 2 > ε 3 > 0 čine glavne osi elipsoida
malih deformacija.

4.12. Hidrostatički i devijatorski tenzor male deformacije

Lagrangeov i Eulerov linearni tenzor male deformacije mogu se rastaviti na hidrostatički i
devijatorski dio. Hidrostatički dio tenzora deformacija opisuje promjenu volumena tijela, dok
devijatorski dio opisuje promjenu oblika tijela. Stoga možemo napisati jednakost

εij = ε0 δij + ε'ij (4.104)

gdje je ε 0 hidrostatički, a ε'ij devijatorski dio tenzora deformacije, koji u rezvijenom obliku
izgledaju:

ε 11 ε 12 ε 13  ε 0 0 0  (ε 11 − ε 0 ) ε12 ε13 

[ ]     
ε ij = ε 21 ε 22 ε 23  =  0 ε 0 0  +  ε 21 (ε 22 − ε 0 ) ε 23  (4.105)
ε 31 ε 32 ε 33   0 0 ε 0   ε 31 ε 32 (ε 33 − ε 0 )

gdje je:
ε 0 0 0
0 ε0 0  ;
1
ε 0 = (ε11 + ε 22 + ε 33 ) = ε kk
1
hidrostatički dio
 3 3
 0 0 ε 0 

(ε11 − ε 0 ) ε12 ε13  ε '11 ε '12 ε '13 

 ε (ε 22 − ε 0 ) ε 23  = ε '21 ε '22 ε '23  devijatorski dio (4.106)
 21

 ε 31 ε 32 (ε 33 − ε 0 ) ε '31 ε '32 ε '33 

4.13. Kinematička dopustivost polja pomaka i uvjeti kompatibilnosti

Zadano je polje pomaka u obliku:

ui = ui (x'1 , x' 2 , x'3 ) ; (i = 1,2,3) (4.107)

 16

Bez ikakvih velikih poteškoća moguće je odrediti komponente deformacija εij realnog čvrstog
tijela. Obratno ako su zadane komponente relativnih deformacija u obliku

εij = εij (x'1 , x'2 , x'3 )

1 ∂ui ∂u j
ε ij = ( + ); (i = 1,2,3) (4.108)
2 ∂x j ∂xi

te ako sada odreñujemo komponente polja pomaka ui = (u1 , u2 , u3 ) pomoću komponenata

deformacija koje su date eksplicitno kao funkcije koordinata, problem je matematički nerješiv
jednoznačno.

Imamo na raspolaganju šest parcijalnih diferencijalnih jednadžbi za odreñivanje tri

komponente pomaka ui (i = 1,2,3) . Sustav je preodreñen i nemože se rješiti za proizvoljni
izbor od šest komponenata deformacija. Kako komponente deformacija nisu meñusono
nezavisne potrebno je pridodati još tri nezavisne jednadžbe kako bi sustav učinili riješivim

Dakle za dobivanje jedinstvenog rješenja potrebni su dodatni uvjeti. Te dodatne uvjete prvi je
uveo St.Venant pod nazivom „uvjeti neprekinutosti, kontinuiteta ili kompatibilnosti“. Imamo
dvije grupe jednadžbi kompatibilnosti. Prvu grupu dobijemo kada izraz (4.108) dva puta
deriviramo po koordinatama u obliku:

∂ 2ε ii ∂ ε jj ∂ 2ε ij
2

+ = 2 ( prva grupa jednadžbi kompatibilnosti) (4.109)

∂x j
2
∂xi
2
∂xi ∂x j

Drugu grupu dobijemo deriviranjem komponenata deformacija po trećem smjeru, te

zbrajanjem dvije i oduzimanjem treće jednadžbe pa dobivamo:

∂ 2ε ii ∂ ∂ε ∂ε ∂ε
= (− jk + ki + ij ) ( druga grupa jednadžbi kompatibilnosti) (4.110)
∂x j ∂xk ∂xi ∂xi ∂x j ∂xk

U razvijenom obliku jednadžbe kompatibilnosti izgledaju:

prva grupa jednadžbi:

∂ 2ε 11 ∂ 2ε 22 ∂ 2ε12
+ = 2
∂x2
2
∂x1
2
∂x1∂x2

∂ 2ε 22 ∂ 2ε 33 ∂ 2ε 23
+ =2
∂x3
2
∂x2
2
∂x2∂x3

∂ 2ε 11 ∂ 2ε 33 ∂ 2ε 13
+ = 2 (4.111)
∂x3
2
∂x1
2
∂x1∂x3
 17

druga grupa jednadžbi:

∂ 2ε11 ∂ ∂ε ∂ε ∂ε
= (− 23 + 31 + 12 )
∂x2∂x3 ∂x1 ∂x1 ∂x2 ∂x3

∂ 2ε 22 ∂ ∂ε 23 ∂ε 31 ∂ε 12
= ( − + )
∂x3∂x1 ∂x2 ∂x1 ∂x2 ∂x3

∂ 2 ε 33 ∂ ∂ ε 23 ∂ ε 31 ∂ ε 12
= ( + − ) (4.112)
∂ x1 ∂ x 2 ∂ x 3 ∂ x1 ∂x 2 ∂x3

Prema tome, šest komponenata tenzora deformacija moraju zadovoljiti St.Venantove uvjete
kompatibilnosti kako bi polje deformacija realnog čvrstog tijela bilo „kinematički dopustivo“.
Dakle za ε ij se postavlja uvjet da budu iz skupa rješenja jednadžbi kompatibilnosti odnosno
da zadovoljavaju uvjet kinematičke dopustivosti.