WITTGENSTEIN

Iz traktata- filozofija bečkog kruga

Iz istraživanja- filozofija običnog jezika
IDEJA TRAKTATA- jezik je nesavršena ljudska tvorevina koju nadomješta umjetni jezik logike
(nesavršenost se uklanja logikom)
Traktat- nosi li jezik istinu, slika svijeta
Istraživanja- tvrdi da je jezik logike izmišljen
- jezik je oblik ljudskog života koji ne možemo analiziratu na način logike nego
konvencije u kojoj se događa (aspekt života)- logiku osuđuje, ocjenjuje kao nebitnu
- znak '' '' za tvrdnju kod Fregea
- W. smatra da to nije logički znak te to u traktatu izbacuje, no mijenja opet u istraživanjima
IDENTITETI- W.smatra da je besmisleno govoriti da je identitet odnos između dva pojma
- smisao rečenice ćemo vidjeti iz njene uloge u izgovoru
-djelovao je između Russela i Strawsona
RUSSEL- logučki atomizam=postoje elementi koji su logički atomi, ne daju se dalje analizirati
WITTGENSTEIN- struktura prirodnog jezika ima veze sa strukturom svakog mogućeg svijeta
-pravilno sastavljena formula- rekurzivna definicija
F (a , ...a )
R (a , ...a )
-vlastita imena, elementarna
W- nije našao primjer za to
-zadatak logičke analize- treba omogućiti analizu stavova iz običnog jezika do elementarnih
- logička analiza je reduktivna
- vlastita imena- ne mogu imati unutrašnju strukturu
- što su elementarni predmeti koji nemaju logičku strukturu? – to je najslabije obrađeno u traktatu
Predmeti- jednostavni / ne u fizikalnom smislu
- oni su bez boje, odgovaraju vlastitom imenu
Vlastito ime je ono što označava predmet.
- ne znamo kako izgledaju atomski/elementarni stavovi u Traktatu
W.- ne čini mu se da je to fatalni nedostatak- zbog metafizike?
Sspekulativna filozofija- taj tip filozofije je nešto što je očito da W ima
BITAK JE TOČKA (jer nema dijelova)
Stvari-imena
Imena za odnose među stvarima- to je ''slika''
- postoji struktura u slici koja odgovara slici stvarnosti
- spekulativno- prirodni jezik je površina – u biti ima drugačiju strukturu- do nje se može doći na
logičkom analizom, ali kako izgledaju logička ''improper names'' vlastita prava, ostaje tajna
BOLJKE ZA WITTGENSTEINA:
1) identitet jednakosti
2) logički paradoksi
3) tvrdnja (pojam tvrdnje;commited)
IDENTITET
Frege- identitet nema mjesta u njegovom pojmovnom pismu jer mu u stvari ništa ne odgovara- nije
relacija među predmetima već među imenima
Wittgenstein- identitet je relacija između dva znaka (nije realna, već konvencionalna), 2 predmeta
(između svakog predmeta i njega samoga)
- postavlja dilemu i napušta je- identiet nije ništa
-besmisleno je reći da su dvije stvari jednake jer ako su identične onda je to jedna stvar, a ne
može biti identična sama sebi
Leibniz- smatrao da ne postoje 2 identična predmeta jer ne mogu biti na istom mjestu u isto
vrijeme
Wittgenstein- svaka stvar ima jedno i samo jedno ime
Deskripcije- elimiraju se preko logičke analize
pr. Mt. Everest =najviši vrh na svijetu
identitet- nerealno- jedna od bolnih točaka W
poslije-istina ''gubi na značaju''; pravilna uporaba- nije definirana na osnovu istine relacije već na
postupanje na pravilan način
31.god –Zeichenfegeln- identitet- kad su A i B identitet
Pravilo (jedan od početaka) : poznajem W značenje znaka A mogu znati znak B, mogu znati da je
to B
Smisao jednakosti- odobravanje jedne uporabe imena
-to pravilo ne govori o stvarnosti, ne kaže da predmeti označeni s A i B stoje u međusobnom
odnosu identieta, već se radi o znakovima, ustanovljavanju uporabe znakova
- lažno shvaćanje identiteta- kad čovjek uzima znakove skupa sa njihovim značenjem; pogrešno je
misliti da A i B kroz znakove govore o stvarima
pr. nije bitan naziv ''konj'' već način kretanja u šahu (zadana pravila)
TVRDNJA,
- naizgled riješena u Traktatu
Frege, Russel
-kad pokazuje da autor vjeruje u ono što slijedi, u istintost toga (isto kao da stavimo točku)
-očito je da W.muči što to zapravo znači
- COMMITED- tvrditi nešto što nije istina jer si se obvezao
PARADOKSI
-jezik kao jezična igra
-kasni W. (Fil.istraživanja) i rani W.(Traktat)- tu se vidi razlika
rani: logičkih autonomija zapravo nema
: logika –funkcija drugog reda- kvantifikatori
: ''Ova rečenica je neistinita''
: paradoks je privid, toga zapravo nema
: paradoksi u slici jezika- to su ''totalne zaraze''
: inkozistentnost u sustavu- sve je i
: stoga, paradoks = privid
kasni: ne može se rečenica iskovati vlastitim argumentom
: AD HOC TEORIJE- da se paradoksi elimiraju
: čim razmišljamo o paradoksu, u gabuli smo, to je igra, to ništa ne znači
Rana faza- paradoksi su strahota, ali ih nema
Kasna faza- paradoksi postoje, ali nisu strahota
KVANTIFIKATORI- nisu nam potrebni
1) UNIVERZALNI K. – može se izraziti pomoću niza konjukcija VxFx Svi studenti FF su mlađi
od 100 godina.
- Fa & Fa & ... Fa (i Marko Marković ke mlađi od 100g i.....)
2) EGZISTENCIJALNI K.- može se izraziti pomoću niza disjunkcija xFx bar 1 student je mlađi
od 100 g.
- Fa V Fa V .... V Fa (marko Marković je mlađi od 100g ili je Ivan ..)
D = a , ...., a - određena/konačna domeena s n brojem predmeta, skup s konačnim brojem elemena
x ↔ x Fx
(Fa & Fa & .... & Fa )↔ ( Fa V Fa V ....V Fa )

IZ PRIORA:
Traktat- metoda istinosnih tablica za utvrđivanje vrijednosti formula računa sudova
Freg: Russell- matematika se može svesti na loiku
W.- logika predikata i matematika se svode na sistem računa sudova
''Remarks on the Foundation od Mathematics''
- ranija briga za idealni jezik je ustupila mjesto istraživanju logike i matematike shvaćenih kao
nešto što pripada među prirodne fenomene jezičnih igri
- zakoni logike i koraci u nekom dokazu nisu nam neumitno dokazani: nužnost koja se može naći u
sudovima logike i matematike je nužnost koju mi namećemo našem jeziku, pripsujući tim sudovima
ulogu koja je oprečna ulozi empirijskog suda, što ih ne stavlja obje uz pravila gramatike nego uz
zakone znanosti /nauke
- s druge strane, prilagodljivost matematičkih sudova počiva na ispunjenju empirijskih uvjeta:
sudovi koji izražavaju rezultat numeričkog računanja upotrebljivi su samo u onoh mjeri u kojoj naše
stvarno iskustvo u brojenju daje kozistentne rezultate
7 GLAVNIH TEZA TRAKTATA
1. svijet je sve što je slučaj
2. ono što je slučaj, činjenica, jest postojanje stanja stvari
3. logička slika činjenica je misao
4. misao je smisaoni stav
5. stav je istinosna funkcija elementarnih sudova (el.stav je istnosna f samog sebe
6.
7.

TRAKTAT:
-smatrao da filozofski problemi dolaze iz pogrešne uporabe jezika, da bi se to eliminiralo treba
napraviti logički savršen jezik
-problem s djelom: je li to obrana znanstvenog empirizma i racionalizma ili propovijedanje
misticizma (spekulativna filozofija)
-Russell i drugi vide u njemu logički atomizam
-ideja log atomizma- svijet (stvari koje promatramo) je složen ali se može raščlaniti na međusobno
nezavisne dijelove, dioba nije beskonačna jer postoje najjednostavniji nedjeljivi elementi-atomski
iskazi (time što su atomski se impkicira da su nedjeljivi- time se izbjegava beskonačni )
W. uvodi elementarne/atomske iskaze i iz njih složenije iskaze
W. želi pokazati da teorija atomizma koju sam izlaže nužno vodi u neizrecivo (fil-je neizreciva)
SVIJET
1. Svijet je sve što je slučaj
1.1. Svijet je cjelokupnost činjenica, ne stvari
Stvar nije ništa bez povezanosti s drugim stvrima
-predmet je supstancija svijeta, postoji nezavisno od onog što je slučaj zbog toga je apsolutno
jednostavan
-stvar je samostalna u mogućnosti da bude u svim vezama
-predmet=stvar
Stanje stvari: onako kako nešto jest
Činjenice jesu, stanje stvari (pozitivno) jest, a negativno nije
Stvarnost su sva moguća stanja stvari, a svijet jest stvarnost
SLIKA
Svijet je sve što se čini, on je atomarno sastavljenod činjenica.
.promatranjem činjenica stvaramo sebi slike činjenica
-slika je model stanja stvari u logičkom prostoru, ona ne odslikava činjenicu, slika je i sama
činjenica
- zajedničko slici i odslikanom je forma odslikavanja
- mi sebi tumačimo slike, njeno slaganje ili ne sa stvarnošću je ono što čini T ili
- sve slike su logičke slike, ali ne moraju biti samo logičke
- lažna slika pokazuje moguće stanje stvari
- jezično-misaone tvorevine posjeduju neki smisao samo ako , odslikavaju svijet u kojem
živimo
-nema ništa izvan svijeta
-kosi se s krajem knjige: postoje stvari koje su neizrecive, o onome što se ne može reći, mora se
šutjeti, sve o čemu se može misliti, može se reći javno
-znači li to da je neizrecivo nemislivo? Ako je postoji li to u svijetu? Jer sve što postoji su činjenice,
a njih možemo izvesti, misliti
- postoji van svijeta i zato je neizrecivo (etika,estetika)
STAV
-stavom opisujemo svijet
- stavom se izražavamo (izražava čulna opažanja) ali stavnim znakom izražavamo misao
- u biti ne zna ni on što je, malo je jedno, malo drugo, ali zna da mora biti smislen, a ne samo
nabacane riječi
- stav ima smisao ako pokazuje stanje stvari
ISTINOSNA FUNKCIJA
- elementarni stav se sastoji od imena /aimbola i tvrdi postojanje jednog stanja stvari
- stanja stvari su nezavisna- elementarni stavovi su nezavisni i grade istinosne tablice
- elementarni stavovi su su argumenti stava odnosno stavovi su istinosne funkcije elementarnih
stavova. Možemo graditi nove stavove upotrebljavajući postojeće stavove sukcesivno
-tautologija i kontradikcija ne ovise o vrijednostima elemntarnih stavova - nisu istinosne funkcije
- stav pokazuje stanje stvari, sliku stvarnosti dok tautologija i kontradikcija ne pokazuju, ne postoji
stanje stvari kakvo oni opisuju. Točnije tautologija dopušta sva moguća stanja stvari, a
kontradikcija nijedno.
- stav može biti T ili samo ako je slika stvarnosti, u jednom kaže da su tautologija i kontradikcija
uvijek T odnosno , a u drugom da nisu slike stvarnosti
TAUTOLOGIJA I KONTRADIKCIJA
1. stav je uvijek T, bez obzira na istinosne vrijednosti elemenata stavova
2. stav je uvijek , bez obzira na sitinosne vrijednosti elemenata stavova
- kaže da tautologija i kontradikcija nisu stav

Središnju ulogu u Tractatusu ima Principia Mathematica. Taj sistem se razmatra kao odraz, u
simboličkom obliku, logičke strukture svijeta i kao sistem na koji se može svesti svo umovanje a
priori, uključujući matematiku. Wittgenstein ide dalje od Fregea i Russella svodeći logiku predikata
na račun sudova, a s time i matematiku. On je izvršio tu daljnju redukciju uzimajući univerzalno –
kvantificiranu formulu «Sve je F» kao kraticu za beskonačnu konjunkciju atomarnih formula: «a1 je
F», «a2 je F», ..., itd. Na isti način, sud «Nešto je F» predstavlja beskonačnu disjunkciju takvih
sudova. Po tom shvaćanju, matematika se sastoji samo od tautologija – formula koje se pokazuju
istinite bez obzira na to kako se vrijednosti istinit i neistinit pripisuju sastavnim sudovima.
Kasnije: nužnost koja se nalazi u sudovima matematike i logike je nužnost koju mi namećemo
vlastitom jeziku, pripisujući tim sudovima ulogu koja je oprečna ulozi empirijskog suda, što ih
stavlja prije uz pravila gramatike nego uz zakone znanosti. S druge strane, primjenjivost
matematičkih sudova počiva na ispunjenju empirijskih uvjeta: sudovi koji izražavaju rezultaovi