VLADIMIR DEVIDE, Matematička logika 1

- u doba straih grka matematika je po prvi put postala egzaktna deduktivna nauka (Euklidovi
Elementi)
Russellov paradoks-najpoznatija antinomija, skup svih skupova koji nisu vlastiti članovi.
Pretpostaviti takav skup praznim ili ne, dolazimo do proturječja.
- za svaki skup S možemo postaviti ovu alternativu: ili je S element od S, ili S nije element
od S. Skupove prve vrste, one koje sadrže same sebe zvat ćemo e-skupovima, a skupove
koji ne sadrže same sebe kao element, zvat ćemo n-skupovima. (npr.skup svih prirodnih
brojeva je n-skup). Definirajmo skup P kao onaj koji kao elemente sadrži sve n-skupove
, dakle sve one skupove S, koji ne sadrže same sebe kao element Je li P e-skup ili neskup?
Ako bi P bio e-skup, dakle sadržavao samoge sebe kao element, bio bi P jedan od
n-skupova , tj. ne bi sadržavao samog sebe kao element. Ako bi P bio n-skup, tj. ne bi
sadržavao samog sebe kao element bio bi P jedan od elemenata od P, tj. sadržavao bi sebe
kao element i po tome bio e-skup. Izlazi da P sadrži sam sebe kao element onda i samo
onda, ako ne sadrži sam sebe kao element. Paradoks.
- tom paradoksu se može prigovoriti da se u njemu govori o skupovima u preširokom i
nedovoljno određenom smisli, tako da značenje tog pojma nije u dovoljnoj mjeri matematički
precizirano
- sve u svemu, danas ima dovoljno razloga smatrati da se R. i drugi paradoksi u okvirima
klasične logike i matematike ne mogu na zadovoljavajući način protumačiti i time ukloniti
kao antinomije
INTUCIONIZAM
- prema takvim logicističkim shvaćanjima matematika se osniva na logici, sa tog stajališta
matematika je u krajnoj liniji, grana logike
- tu komcepciju zastupao je Frege i zatim Russell
- logika je grana matematika, ali ne i osnov
- matematičke konstrukcije su osnovne i primarne, a lgičke zakonitosti su sekundarne
- npr. kad kažemo ''Ako A povlači B, a B povlači C, onda A povlači C'', onda to
intucionistički interpretiramo ''Ako posjedujem metodu kojom na osnovu konstrukcije od A
mogu sagraditi konstrukciju od B, i metodu kojom na osnovu konstrukcije od B mogu
sagraditi konstrukciju od C, onda time posjedujem i metodu kojom na osnovu konstrukcije od
A mogu sagraditi konstrukciju od C''.
- sam naziv ''intucionizam'' je potekao od toga što su neki intucionisti inzistirali na nekoj
''praintuiciji'' prirodnog broja
- za intucioniste egzistencija nekog matematičkog objekta ekvivalentna je s poznavanjem
netode kojom se taj objekt može konstruirati
- matematičko rasuđivanje sastoji se u misaonim konstrukcijama tj.u konstruiranju
matematičkih objekata u našem duhu, u mislima
- ni sami intucionisti nisu međusobno uvijep potpuno suglasni u pogledu pitanja što je u
matematici legitimno a što nije
- intucionistička kritika je dovela do izgradnje nekih velikih novih matematičkih teorija, koje
same nisu konstruktivne teorije ali su teorije o konstruktibilnom (npr. rekurzivne funkcije)
- pod konstruktvinom teorijom razumijeva se teorija u kojoj se smatra da neki objekt postoji
jedino nakon što je konstruiran, ne mogu se spominjati u toj teoriji drugi objekti osim
konstruktabilnih
- jezik je samo pomoćno sredstvo za pamćenje (psihologizam)
- Klasična matematika: značenje iskaza dovoljno je za određenje istinitosti ili neistinitosti.
Intuicionizam: značenje iskaza nije dovoljno; jaz smisaonog i opazivog ne smije postojati.
Značenje iskaza je dokaz.
- intuicionizam je problem za neke dijelove matematike (Kant, predikativne definicije).
Učenje da brojevi i skupovi počinju postojati zahvaljujući čistoj intuiciji procesa brojanja
suviše je neodređeno i podložno kritici (čista intuicija???).
FORMALIZAM
- David Hilbert i njegovi sljedbenici
- Hilbert dokazao konzistentnost euklidske geometrije
- formalizam je gledište da se matematičke sisteme treba u osnovi gledati samo kao
formalizirane sisteme i na taj način izbjeći zbunjujuća i nepotrebna pitanja: što znače zakoni
broja? Kako znamo da li su oni istiniti? Postoje li brojevi? FORMULE ne znače ništa, nisu ni
istinite ni lažne, ne sadrže nikakvo znanje ni tvrdnje o postojanju nečega.
- operiranje matematičkim pojmovima je nesigurno
- da bi osigurali rezultate klasične matematike, formalisti su odijelili formalnu matematiku
koju ispituju i izgrađuju od sadržajne ''metamatematike'' pomoću koje se ta ispitivanja i
izgradnje one prve vrši
- ta koncepcija vodi do toga da se ne samo objekti formalne teorije i relacije među njima već i
sama dedukcija unutar teorije lišavaju sadržaja
- krajnji zadatak metamatematike je da pokaže nekontradiktornost formalne teorije
- formalizam nije uspio i definitvno je osuđen da neće moći uspjeti
- Godel: konačan dokaz konzistentnosti nije moguć
- formalizirani sistemi ne sadrže iskaze, samo znakove
- bez obzira na sve, zahvaljujući radovima Hilberta i drugih formalista razvio se niz novih
metoda i skupljeno je obilje vanredno interesantnih, dalekosežnih i lijepih rezultata koji će
sigurno ostati trajna svojina matematike (kao npr.Godelovi rezultati)
- uz formalističke koncepcije očuvana je praktički čitava klasična matematika- ali definitvne
sigurnosti od pojave kontradikcija još nema
ALGEBRA SUDOVA
- cilj izgradnje algebre sudova mu je bila konstrukcija jedne matematičk teorije koja treba da
obuhvati izvjestan dio logike
- u toj teoriju su formalizirani samo objekti teorije i relacije među njima, ali ne i sama
deduktivna struktura teorije
- pod sudom razumijevamo suvislu deklarativnu izreku, koja se podvrgava principima
isključenog trećeg gdje svaki sud ima bar jedno od svojstava istinitosti ili neistinitosti i
i kontradikcije gdje svaki sud ima najviše jedno od svojstava istinitosti ili neistinitosti
- svaki sud ima jednu i samo jednu vrijednost istinitosti: istinit, neistinit, lažan
-osnovne operacije koje koristi su konjukcija, disjunkcija, implikacija, ekvivalencija i negacija
- sve osim negacije su binarne operacije, dok je negacija unitarna
- istinosne tablice za te operacije izgledaju ovako:

- definicija 1- Algebra sudova je struktura gdje su operacije definirane tablicama

- za izgradnju simbola, formula i jednakosti algebre sudova postavljamo ove definicije:
D2- konstante algebre sudova su elementi od S, tj i , a varijable algebre sudova su znakovi
(slova) x,y,z...
D3- formule algebre sudova su konačni izrazi koji se izgrađuju iz konstanata i varijabla
pomoću operacija &, V, ↔, → , ¬ uz upotrebu zagrada
D4- dvije formule A, B algebre sudova zvati ćemo istovrijednim ili semantički jednakim ako
su za sve moguće zamjene varijabla sudova iz A,B konstantama iz { , }korespodentne
vrijednosti istinitosti od A i B međusobno jednake
D5- (semantička defincija identičke istintosti) - formula A algebre sudova je identički istinita
ako je za sve moguće zamjene varijabla sudova iz A konstantama iz { , } korespodentna
vrijednost istintosti od A jednaka
- identički istinite formule logike sudova zovu se i tautoloije logike sudova
- teorem 1.- A je identički istinita formula onda i samo onda kao je A= tj. ako je A
istovrijedno s formulom
- teorem 2. A=B , tj. A je istovrijedno sa B onda i samo onda ako je A↔B identički istinta
formula
- intuitivno identičku istinitim formulama algebre sudova odgovaraju složeni sudovi takvog
oblika da su uvijek kao cjelina istiniti, bez obzira na vrijednost istinitosti komponenata (npr.
A ili nije A je uvijek istiniti sud bez obzira na to da li je sud A istinit ili ne)
- parovima istovrijednih formula odgovaraju intuitivno parovi složenih sudova takvog oblika
da su oba člana para iste vrijednosti istinitosti bez obzira na vrijednost istinitosti komponenata
od kojih su sagrađeni (npr sud ''nije (A ili B)'' ima uvijek istu vrijednost istinitosti kao i sud
''(nije A) i (nije B)''
FUNKCIJE ALGEBRE SUDOVA
D6- svako preslikavanje F(x,y.....,w) od P u skup { , } zvat ćemo funkcijom od n varijabla
x,y,....,w
- svakoj funkciji F od n varijabla odgovara na prirodni način neka n-arna operacija
- funkciju algebre sudova možemo zadati tablicom toka vrijednosti istinitosti
D7 – neka je F funkcija od n varijabla x, y,....,w a G funkcija od m varijabla x',y',....,v'.
Označimo {x,y,...,w} sa a { x',y',...,v'} sa ∆. Reći ćemo da su funcije F, G jednake i
pisati F=G onda i samo onda ako vrijedi_ za svako preslikavanje od ∆u{ , }
restrikciji tog preslikavanja na donosno ∆ pridružene su po F odnosno G međusobno
jednake vrijednosti istinitosti. Tu jednakost treba razlikovati od identičke jednakosti
dviju funkcija
- teorem 4. svaka funkcija F (x,y,....,w) od n 1 varijabla može se definirati nekom formulom
A algebre sudova
- teorem 5. Teorem transformacije- ako je formula A istovrijedna sa formulom B, onda je i
formula F( --A-- ) istovrijedna sa formulom F (--B--) (ako je prva formula identički istinita,
biti će i druga)
- teorem 6. Teorem supstitucije- ako su formule F, G istovrijedne onda su i formule F (A x),
G(A x) istovrijedne (ako je prva formula identički istinita, biti će i druga)
- teorem 7. Teorem simultane supstitucije ili Generalizirani teorem supstitucije- ako su
formule F, G istovrijedne, onda su i formule F(X x, Y y,....), G (X x, Y, y,....) istovrijedne
- simultana supstitucija se može nadomjestiti sa tri uzastopne supstitucije za po jednu
varijablu
- teorem 7a- ako su funkcije F, G jednake u smislu D7, bit će u istom _________ međusobno
jednake
SEMANTIČKI DUALITET U ALGEBRI SUDOVA
D8- neka je F (x,y,....,w) neka funkcija. Ako u čitavoj tablici toka vrijednosti istinitosti za F
međusobno zamijenimo i , dobit ćemo opet neku tablicu koju možemo interpretirati
kao tablicu toka vrijednosti istinitosti neke funkcije F* (x,y,....,w). Tu funkciju zvat ćemo
dualnom funkciji F.
Dakle, F*(x,y,...,w) = ¬F (¬x, ¬y,... ,¬w) i otuda i iz definicije je očito F**=F pa ako je
F*=G bit će G*=F tj.dualiziranje neke funkcije je involutivna operacija a relacija dualnosti
među funkcijama je simetrična.
D9- funkcija F za koju F*=F zove se autodualna funkcija
Primjer 1:
-funkciji određenoj s x V y dualna je funkcija određena s x&y kao što se vidi iz tablica:

- kraće ćemo reći da je konjukcija dualna disjunkciji

Primjer 2:
Funkciji određenoj sa (x&y) V z dualna je funkcija određena sa (x V y) & z
RELACIJA MEĐU FUNKCIJAMA ALGEBRE SUDOVA
D10- Neka su F(x,y,...,w), F'(x',y',....,v') neke dane funkcije algebre sudova. Po definicji
Neka je F F' onda i samo onda, ako jeF &F'=F, tj. onda i smao onda ako je
F & F'↔F=
-teorem 8 –ako za funkciju F, G vrijedi F G, onda za dualne funkcije F*, G* vrijedi G* F*
- teorem 9 – F G onda i samo onda, ako je za svaku kombinaciju vrijednosti istinitosti
varijabla iz F za koju je F = proširenu bilo kojim kombinacijama vrijednosti
istinitosti varijabla iz G koje ne dolaze u F ujedno i G=
BAZE ALGEBRE SUDOVA
- za svaku danu funkciju algebre sudova može se njoj naći po toku vrijednosti istinitosti
jednaka formula algebre sudova u kojoj od operacija dolaze samo &, V, ¬
- te tri operacije su dovoljne za izgradnji svih funkcija, a sistemi funkcija pomoću kojih se
mogu izgraditi konjukcija, disjunkcija i negacija su:
- Shefferove operacije ↑ i Lukasiewiczeve operacije ↓. Definirane su tablicama na ovaj način

- te dvije operacije su u smislu D8 međusobno dualne funkcije.

- one su zbog T4 i svih funkcija algebre sudova uopće dovoljne za izgradnju funkcija &, V, ¬
- Devide tu postavlja ovaj problem: Prema toku vrijednosti istinitosti ima 2 = 4 međusobno
različitih funkcija jedne dane varijable i 2 =16 međusobno različitih funkcija dvije dane
varijable. Među podskupovima skupa spomenutih 4 + 16 =20 funkcija jedne i dvije
varijable treba naći sve one podskupove koji imaju ova dva svojstva: 1. Sastavljanjem
funkcija iz može se sagraditi svaka funkcija iz ;drugim riječima je sistem izvodnica
ili generirajući sistem za . 2. Ako se iz odstrani makar samo jedna funkcija, preostali
sistem više nema prvo svojstvo; drugim riječima izvodnica je minimalan.
- svaki minimalni generirajući sistem od zvat ćemo bazom od
- postoji točno dvije jednočlane, 34 dvočlane i 10 tročlanih baza algebre sudova, a nijedna
baza sa više od 3 elementa. Znači da među 2 podskupova od samo ih je 46 koji su baze
dok su preostali bili preslabi ili prejaki da bi bile baze.
- oznake: funkcije jedne varijable kojima odgovaraju unitarne operacije označavat ćemo
sa , i=1,.....,4 a funkcije dvije varijable kojima odgovaraju binarne operacije označavat ćemo
sa , j=1,.....,16
- indekse ''i'', ''j'' dobit ćemo ovako: za danu unitarnu operaciju napišemo njenu vrijednost
istinitosti za slučaj kad varijabla poprima vrijednost istintosti , a zatim njenu vrijednost
istinitosti za slučaj kad varijabla poprima vrijednost istinitosti . Time dobivenom dvočlanom
uređenom slogu pridružimo slog sastavljen od elemenata skupa {0,1} i to tako da znaku
pridružimo 0 a znaku pridružimo 1. Dobiveni slog znamenaka interpretiramo kao dijadsku
notaciju neko prirodnog broja n 0. Unitarnu operaciju kojoj je na taj način pridružen broj n
označit ćemo sa .
- oznake za unitarne operacije:
- unitarna univerzalna afirmacija
- operacija identiteta
- negacija
- unitarna univerzalna negacija
- oznake za binarne operacije:
- binarna univerzalna afirmacija
- inkluzivna disjunkcija
- implikacija od y na x
- prva projekcija
- implikacija od x na y
- druga projekcija
- ekvivalencija
- konjukcija
- Shefferova operacija
- negacija ekvivalencije=ekskluzivna disjunkcija
- negacija druge projekcije
- negacija implikacije od x na y
- negacija prve projekcije
- negacija implikacije od y na x
- Lukasiewiczeva operacija
- binarna univerzalna negacija
- neka svojstva operacija koja su u isto vrijeme i hereditarna i neuniverzalna:
-neko svojstvo operacija je hereditarno ako svaka operacija koja se može sagraditi
pomoću operacija koje sve imaju svojstvo , opet i sama ima svojstvo (prema tome
i imaju sva hereditarna svojstva) . To su stabilni skupovi od .
- neko svojstvo operacija je neuniverzalno ako postoji bar jedna operacija koja
nema svojstvo . (to su pravi podskupovi )
D11- među operacijama definiramo ternarnu operaciju kompozcije ovako: Uređenoj
trojki pridružujemo kao ternarni produkt operaciju danu sa

-teorem 10- podskup od sa svojstvom stabilan je onda i samo onda, ako je

za svaki uređenu trojku operacija i ternarni produkt .
SINTAKTIČKA DEFINICIJA JEDNAKOSTI U ALGEBRI SUDOVA
D12- u algebri sudova {{ , }; &, V, →, ↔, ¬} vrijede po definiciji ove sintaktičke
jednakosti:
1. komutativnost- x&y=y&x , xVy=yVx
2. asocijativnost- (x&y)&z=x&(y&z) , (xVy)Vz=xV(yVz)
3. distributivnost- x&(yVz)=(x&y)V(x&z), xV(y&z)=(xVy)&(xVz)
4. idempotentnost- x&x=x, xVx=x
5. apsorptivnost- x&(xVy)=x, xV(x&y)=x
6. x& =x, x& = ; xV = , xV =x
7. x&¬x= , xV¬x=
8. ¬ = , ¬ =
9. ¬¬x=x
10. ¬(x&y)=¬xV¬y, ¬(xVy)=¬x&¬y
11. x→y=¬ xVy
12. x↔y=(x→y)&(y→x)
-teorem 11- svaka sintaktička jednakost algebre sudova ujedno je i semantička jednakost
algebre sudova
- teorem 12- svaka semantička jednakost algebre sudova je i sintaktička jednakost
(dokaz na 77.,78., 79.,80.strani)
ALGEBRA SUDOVA I ELEKTRIČKI SKLOPOVI S PREKIDAČIMA
-pridruženje kombinacijama vrijednosti istinitosti varijabla sudova odgovarajuće vrijednosti
istinitosti neke njihove funkcije može se ilustrirati za tu funkciju prikladno konstruiranim
električkim sklopom s prekidačima
- konjukciji dviju ili više varijabli odgovara serijski spoj prekidača

- disjunkciji dviju ili više varijabla odgovara paralelni spoj prekidača

- Lukasiewiczevoj operaciji x ↓ y odgovara ovaj sklop

ALGEBRE SUDOVA KAO BOOLEOVE STRUKTURE
MREŽA KAO PARCIJALNO UREĐENI SKUP
- skup S je djelomično uređen ako je u njemu definirana binarna relacija sa svojstvima:
1.x x za svaki x E S, 2. Ako za neki par x,yES vrijedi x y i y x onda je x=y, 3. Ako
za x,y,zES vrijedi x y i y z onda je i x z
D1- za djelomično uređeni skup (S, ) kažemo da S-mrežasta struktura ili kraće S-mreža
, ako za svaki par elemenata x,yES u S postoji element u=inf (x,y) koji je najveći među svima
onima koji su x i y, kao element v=sup (x,y) koji je najmanji među svima onima koji su
x i y
- inf čitamo kao ''infimum'', a sup kao ''supremum''
MREŽA KAO ALGEBARSKA STRUKTURA
D2 – za algebarsku strukturu (S; ,V) sa dvije binarne operacije , V nad skupom S==
kažemo da je A-mrežasta struktura ili kraće A-mreža, ako su obje njezine operacije
komutativne, asocijativne i apsorptivne tj. ako je:
1. ( x,yES) x y=y x, xVy=yVx
2. ( x,y,zES) (x y) z=x (y z), (xVy)Vz =xV(yVz)
3. ( x,yES) x (xVz)=x, xV(x y)=x
-teorem 1- Ako u S-mreži (S, ) definiramo operacije ,V sa
1. ( x,xES) x y=inf(x,y),
2. ( x,yES) xVy=sup(x,y) bit će (S; ,V) A-mreža
-teorem 2- ako u A-mreži (S; ,V) definiramo relaciju sa
1. x y ↔x y=x y=x
ili sa
2. x y↔xVy=y bit će (S, ) S-mreža
-teorem3. A) neka je (S, ) S-mreža, (S; ,V) njoj prema T1 pridružena A-mreža, a (S, )
ovoj prema T2 pridružena S-mreža. Tada je (S, ) (s, ) tj.
( x,yES) x y↔x y
B) neka je (S; ,V) A-mreća, (S, ) njoj prema T2 pridružena S-mreža, a
(S; ,V ) ovoj prema T1 pridružena A-mreža. Tada je (S; , V) (S; ,V)
tj. ( x,yES) (x y=x y)&(xVy=xV y)
-prema tome relacija pridruženosti između S-mreža i A-mreža je simetrična
D3- mrežu (S; ,V) zovemo distributivnom ako je ( x,yES) x (yVz)=(x y)V(x z),
xV(y z)=(xVy) (xVz)
D4- mreža (S; , V) zove se komplementirana ako postoji preslikavanje ¬: S→S koje
svakom xES jednoznačno pridružuje njegov komplement ¬xES tako da vrijedi
( x,yES) x (¬x)=y (¬y), xV(¬x)=yV(¬y), xV(¬x)=yV(¬y)
D5- komplementirana distributivna mreža se zove Booleova algebra
-teorem4- u Booleovoj algebri komplement svakog elementa određen je jednoznačno
tj. postoji (jedno i) samo jedno preslikavanje ¬: S→ S koje danu Booleovu
algebru čini komplementiranom mrežom
- sistem jednadžbi a x=0, aVx=1 jednoznačno je riješiv za svaki aES
• U Booleovoj algebri preslikavanje ¬ je involutivno tj ¬(¬x)=x
• U B. algebri je ¬0=1, ¬1=0
-teorem5- u B. algebri (S; , V) vrijede de Morganove relacije
( x, y ES) ¬(x y)=(¬x)V(¬y), ¬(xVy)=(¬x) (¬y)
-teorem 6- (dualne B. algebre)- ako je (S; , V) B. algebra, biti će i (S; V, ) B. algebra.
(pritom je maksimalni element prve jednak minimalnom elementu druge i obrnuto)
- B. algebra (S; V, ) zove se dualna B. algebri (S; , V)
- B. algebra dualna dualnoj B. algebri identična je s ishodnom B. algebrom
- relacija dualnosti među B. algebrama je simetrična
-D6- neka je (S; , V) B- algebra. A=A(a , a ,.....,a; x , x ,...., x )=A(a , x ) neka je
neki izraz sagrađen najviše od konstanata a ,a ,.....,a ES, varijabla x , x ,...., x nad S te
operacija , V, ¬. Ako u A svagdje zamijenimo znakove i V a konstante a nadomjestimo
njihovim kompementima ¬a , dobit ćemo izraz B koji ćemo zvati dualnim izrazu A i pisati
B A* A*(¬a , x ).
- teorem 7 - U B. algebri vrijedi ¬A(a , x )=A*(¬a , ¬x )
- teorem 8- prvi teorem o semantičkom dualitetu u B- algebri. Neka je A(a , x )=B(b , y )
neka jednakost svaju izraza A, B koja vrijedi u nekoj danoj B. algebri (S; , V)
(a , b su konstante iz S, a x , y varijable nad S)
- tada u (S; , V) vrijedi i dualna jednakost A*(¬a , x )=B*(¬b , y)
- teorem 9- (drugi teorem o semantičkom dualitetu u B. algebrama)
- neka je A(a , x ) B(b ,y ) relacija koja vrijedi između A i B u danoj B. algebri
(S; ; , V).Tada u (S; ; , V) vrijedi i dualna relacija B*(¬b , y ) A*(¬a , x
D7- A** A
- teorem 10- metateorem o sintaktičkom dualitetu. Neka je (S; , V, ¬ ) algebarska struktura
sa dvije binarne operacije , V i unitarnom operacijom ¬. U toj strukturi neka vrijedi sistem Σ
jednakosti A (a , x )=B (b , y ) γE gdje su a , b konstante iz S, a x , x varijable nad S.
Sustav Σ je takav da da ako sadrži jednakost A(a , x )=B(b , y ) onda sadrži i dualnu
jednakost A*( ¬a , x )=B*(¬b , y ). Ako se može izvesti jednakost A=B može se izvesti i
dualna jednakost A*=B*
- A=B je semantička jednakost algebre sudova onda i samo onda ako je A'=B' teorem
(tj.izvedivo iz aksioma) Booleove algebre
D8-algebarska struktura (S; +, , ') s dvije binarne operacije +, , i jednom unitarnom ' zove se
Booleov prsten s jedinicom, ako vrijedi:
1. komutativnost zbroja ( x, y ES) x + y = y + x
2. asocijativnost zbroja ( x,xzES) (x + y ) + z = x + (y + z)
3. postoji neutralni element 0 za zbroj (S=0) ( 0ES)( xES) x+ 0 = x
4. za svaki element postoji suprotni ( xES) x + x'=0
5. asocijativnost produkta ( x, y zES) (xy)z=x(yz)
6. distributivnost množenja prema zbrajanju ( x, y, zES) x(y+z)=xy + xz
7. idempotentnost produkta ( xES) xx=x
8. postoji desni neutralni element za produkt ( 1ES)( xES) x 1=x
- Booleov prsten s jedinicom je komutativan i on sadrži samo jednu jedinicu i jednu nulu
- u B. prstenu s jedinicom (S; +, ,') vrijedi 0=1 onda i samo onda ako je S jednoelementan
skup
- teorem 11- postoje dualni B.prsteni s jedinicom. Jedinica prvog prstena je nula drugog i
obrnuto
- teorem 12 – neka je (S; +, ) Booleov prsten s jedincom 1. Definirajmo u S operacije ,V, ¬
prema x y= xy, x V y=x+y +xy, ¬x=1 + x Tada je (S; , V) Booleova algebra
- teorem 13- teorem 12 pokazuje vezu između B. prstena s jedinicom i B. algebre, a teorem 13
radi obrnuto
- teorem 14- relacija pridruženosti između B.algebra i B. prstena s jedinicom je simetrična
- konačni B.prsteni postoje samo kada je broj elemenata od S jednak 2 gdje je m prirodni broj
-teorem 15- međusobno dualnim B.algebrama pridruženi su međusobno dualni B.prsteni s
jedinicom i obrnuto
D9- Algebarsku strukturu (S, , V, ¬) zvat ćemo Booleovom 3-strukturnom ako je
istovremeno 1. (S; , V) Booleova algebra i 2. (S; +, ) Booleov prstem s jedinicom
-teorem 16- Ako je (S; , V, +) B.3-struktura, onda su B- algebra (S; ,V) i B. prsten s
jedinicom (S; +, ) međusobno pridruženi (u smislu T14)
LOGIKA SUDOVA
D1- simboli logike sudova su slova logike sudova (konstante , T i varijable a,b,c...),
operatori logike sudova ( ¬. &, V, →,↔) i zagrade logike sudova (,).
D2 – svaki neprazni konačni slog/niz simbola logike sudova zove se riječ logike sudova
D2a- 1. Svaki simbol log sudova je riječ log sudova
2. ako je A riječ, a B simbol log sudova onda je AB riječ log sudova
3. pomoću 1. i 2. može se konstruriati svaka riječ tj. nema drugih riječi osim onih koje
se dobivaju primjenom 1. i 2.
D3- formiranje formula log sudova
1. svako slovo log sudova je formula logike sudova
2. ako je A formula, onda je i ¬(A) formula
3. A&B, AVB itd su također formule
4. formule su samo one riječi koje se mogu konstruirati primjenom od 1.-3.
D4- formule imaju svoj rang
- svaka formula ima duljinu δ =3v-2 gdje je v pozitini prirodni broj
POLJSKI SISTEM NOTACIJA
- nisu potrebne zagrade
- ekonomičniji je i elegantniji te kraće duljine
npr. izraz (2+x) π napisan u poljskoj notaciji glasio bi +2xπ
ili aVb u poljskoj notaciji je Vab
- slova logike sudova imaju težinu 0. Unitarni operator ¬ ima težinu 1, a binarni operatori &,
V, →, ↔ imaju težinu 2
- težina se označava sa γ[A] (označava težinu riječi A)
- težina γ[A] riječi A jednaka je zbroju težina svih simbola koji je sačinjavaju
Npr. riječ →Vab¬¬c ima težinu2+2+0+0+1+1+0=5
- ako je riječ A formula logike sudova ( u poljskoj notaciji), ona ima svoje svojstvo
δ[A]=γ[A] + 1 tj duljina formule je uvijek za 1 veća od njene težine
- za svaki pravi početni segment B od A vrijedi δ[B] γ[B] tj duljina pravog početnog
segmenta formule nikad nije veća od njegove težine
- među riječima logike sudova jedino formule imaju svojstva da im je duljina za 1 veća od
težine, a da duljina nijednog njihovog pravog početnog segmenta nije veća od njegove težine
- u pojskom sistemu kriterij za odluku da li je dana riječ A formula ili ne jednostavnije je i
elegantnije nego li u našem ranijem sistemu. Ovdje samo treba za sve prave početne segmente
B dane riječi A provjeriti da li je δ[B] γ[B], a za samu riječ da li je δ[S]=γ[A] + 1
SISTEM NOTACIJA SA VANJSKIM ZAGRADAMA
- koristi manje zagrada
D1 i D2 su iste kao u ranijem sistemu (defincije simbola i riječi)
D3- svako slovo log sudova je formula log sudova
- ako je A formula, onda je i ( ¬A ) formula, također i A&B, AVB itd su formule
SKRAĆENO PISANJE FORMULA
- izraze koji će u skraćenom obliku predočivati formule zvat ćemo također i oznakama ili
pokratama formula
- ppokrata neke formule nije objekt logike suodva nego njene metamatematike i samo
označuje objekt matematilkog sistema logike sudova
- pokrata će uvijek biti riječ ali ne formula
Npr. ((A)V(¬B))→C kraće glasi AV¬B→C
AKSIOMI LOGIKE SUDOVA
D5- neka su A, B C, kojegod dane formule. Tada su ove formule aksiomi log sudova:
AKSIOMI IMPLIKACIJA
1. A → (B → A)
2. ((A→ B) → A) → A
3. (A → B) → ((B → C) → (A →C))
AKSIOMI KONJUKCIJE
4. A & B → A
5. A & B → B
6. (A → B) → ((A → C) → (A → B & C)
AKSIOMI DISJUNKCIJE
7. A → A V B
8. B → A V B
9. (A → C) → ((B → C) → (A V B → C))
AKSIOMI EKVIVALENCIJE
10. (A ↔ B) → (A ↔ B)
11. (A ↔ B) → (B→A)
12. (A → B) → ((B → A) → (A ↔ B))
AKSIOMI NEGACIJE AKSIOMI KONSTANATA
13. A → ( ⌐ A → B) 16. A → T
14. (A → B) → ((A → ⌐ B)) → ⌐ A) 17. →A
15. (A → B) → (( ⌐ A → B) → B)
- navedenih 6 grupa aksioma uz unaprijed nefiksirane A, B, C još ne predočuju pojedine
formule logike sudova već su oni tada sheme formula. Svaka takva shema aksioma postaje
aksiomom čim u njoj A, B, C označuju određene formule
- postoji prebrojivo beskonačno mnogo aksioma
TEOREMI LOGIKE SUDOVA
D6- svaki individualni aksiom log sudova je teorem log sudova ( i svaka shema aksioma je
shema teorema)
- (modus ponens) Ako su individualne formule A i A → B teoremi (ili sheme teorema,
onda je i formula B teorem ili shema teorema
- teoremi (i sheme teorema) su samo one formule koje se mogu konstruriati primjenom ove
gore dvije navedene stavke
- ako je neka individualna formula ili shema formula A teorem pisat ćemo znak A
- to nije matematički znak već metamatematički simbol
- svaki će teorem (shema teorema) log sudova, interpretiran kao formula algebre sudova, biti
identički istinita formula
- kod izvođenja novih teorema iz poznatih ne može više biti govora o ''metodama uobičajenim
u matematici'' već se jedino smijemo pozvati da D6 i iz nje izvedena pravila. Upravo na ovom
mjestu dolazi do izražaja osnovna razlika u koncepciji izgradnje logike sudova i algebre
sudova
D7- konačni niz formula (individualnih i shema) A, B,......., Z zvat ćemo demonstracijom ili
dokazom od S ako je S element danog niza i ako taj niz ima ovo svojstvo: za svaki član N
niza vrijedi barem jedna od ovih mogućnosti: 1. N je aksiom (individualan ili shema)
i 2. U nizu postoje ispred N članovi J i L, takvi da je L ≡ K → N
- uz svaku danu demonstraciju neke formule S pripada i odgovarajući komentar kojim je za
svaki formulu danog niza opisano, na koji način je za nju ispunje jedan od gore dva naveena
uvjeta
- formula S je teorem log sudova onda i samo onda, ako postoji bar jedna demonstracija od S
DEDUKCIJE FORMULA
D8- neka je ∆ neki najviši konačni skup formula. Konačni niz formula A, B, ...., Z zvat ćemo
dedukcijom od S iz ∆, ako je S element danog niza i ako taj niz ima ovo svojstvo: za svaki
član niza vrijedi barem jedna od ovih mogućnosti:1. N je aksiom, 2. N je jedna od formula od
∆, 3. U nizu postoje ispred N članovi K, L takvi da je L ≡ K → N
- ako postoji dedukcija od S iz ∆ pisat ćemo ∆ S; taj znak čitat ćemo ''vodi do''
- svakoj dedukciji također pripada komentar kao i svakoj demonstraciji
NEKA SVOJSTVA DEDUKCIJE
- uzmimo da je ∆ A, ∆ B, ..., ∆ M tj. da se iz skupa formula može deducirati konačan
skup formula Ф ={A, B, ....., M}. U tom slučaju možemo očito konstruirati i takvu dedukciju
iz ∆ u kojoj će među članovima njenog niza formula biti sve formule A, B, ... , M. Tada kraće
pišemo ∆ Ф. Tu oznaku ćemo upotrebljavati kad je skup ∆ prazan, dakle kad je Ф skup
teorema
-dedukcija ima ova svojstva:
1. ako je ∆ Ф onda je ∆ Ф
2. ako je ∆ Фi∆ Ψ, onda je i ∆ Ф Ψ
3. ako je ∆ ФiФ Ψ, onda je i ∆ Ψ
4. ako je ∆ ФiФ Ψ, onda je i ∆ Ψ
5. ako je Ф Ψ i ∆ Ф, onda je i ∆ Ψ
6. ako je ∆ ФiΓ Ψ, onda je i ∆ Γ Ф Ψ
7. ako je ∆ Фi∆ Γ, onda je i ∆ Γ Ф
8. ako je ∆ ФiΓ Ψ, onda je i ∆ (Γ Ф) Ψ
9. ako je ∆ ∆ ∆ ∆, ...., ∆ ∆ onda je i ∆ ∆
- teorem dedukcije glasi: Neka su A i B dane formule a ∆ neka je neki dani skup formula.
Tada vrijedi Ako je ∆ A B, onda je ∆ A→B tj ako postoji dedukcija od B iz ∆ {A},
onda postoji i dedukcija od A→B iz ∆
PRAVILA DEDUKCIJE
- pravila koja su oblika ''Vrijedi ∆ A'' zovu se direktna pravila dedukcije, a ona koju su
oblika ''Ako je ∆ A, onda je Γ B'' zvat ćemo pomoćnim pravilima
1. pravilo → - introdukcije je pomoćno i glasi : ako je ∆, A B, onda je ∆ A→B
2. pravilo → - eliminacije je direktno i glasi A, A → B Ф
3. pravilo & - introdukcije je direktno i glasi A, B A&B
4. pravila & - eliminacije su direktna i glase A & B A, A&B B
5. pravila V- introdukcije su direktna i glase A A V B, B AVB
6. pravilo V – eliminacije je pomoćno i glasi Ako je Γ, A C i Γ, B C, onda je Γ, A V B C
7. pravilo ↔ - introdukcije je pomoćno i glasi Ako je Γ, A B i Γ, B A, onda je Γ A ↔B
8. pravila ↔ - eliminacije su direktna i glase A, A ↔ B B, B, A ↔ B A
9. pravila ⌐ - introdukcije su pomoćna i glase Ako je Γ, A B i Γ, A ⌐B, onda je Γ ⌐ A
Ako je Γ, A B i Γ, ⌐ A B, onda je Γ B
10. pravila ⌐ - eliminacije su direktna i glase A, ⌐A B, ⌐⌐A A
Neki teoremi logike sudova su na str 171 – 177. (fotokopirano je i treba doci uz ovu skriptu
)
D9- teorem transformacije kaže B ↔ A A (--B--) ↔ A (--C--)
- teorem dualiteta kaže ako je F ↔ F , onda je F* ↔ F*
- svaki teorem log sudova interpretiran kao formula algebre sudova je identički istinita
formula
NEKI SISTEMI AKSIOMA
1. HILBERT- BERNAYOV S. AKSIOMA za log sudova →&V↔⌐ -log sud.bez konstanata
Aksiomi implikacije: 1. i 3. su isti kao kod nas, 2. je (A → ( A → B)) → (A⌐B)
Aksiomi konjukcije, disjunkcije i ekvivalencije su isti kao kod nas
Aksiomi negacije : 1. (A → B ) → (⌐ B→ ⌐A)
2. A → ⌐⌐ A
3. ⌐⌐A → A
2. ASSER-OV SISTEM za→ & V ⌐↔ - logiku sudova bez konstanta
Aksiomi implikacije, konjukcije, disjunkcije i ekvivalencije su isti kao kod nas, a aksiomi
negacije su isti kao kod Hilbert- Bernaysa
3.NOVIKOVLJEV SISTEM za → & V ⌐ -log sudova bez konstanata
Aksiomi implikacije, 1. isti kao kod nas, 2. (A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C))
Aksiomi konjukcije i disjunkcije isti kao kod nas, a aksiomi negacije kao kod Hilbert-
Bernaysa i Assera
4. KLEENEV SISTEM za → & V ⌐ - log sudova bez konstanata
Aksiomi implikacije, 1.kao kod nas, 2. (A→B)⌐((A→(B→C))→(A→C)
Aksiomi konjukcije, 1. i 2., kao naši 4. i 5., a 3.. A → (B → A & B)
Aksiomi disjunkcije kao kod nas
Aksiomi negacije 1. kao naš 14., a 2. je ⌐⌐A→A
5.ROSSEROV SISTEM ZA → & ⌐ - logiku sudova bez konstanta
Aksiomi su ovi 1. A→ A &A
2. A & B → A
3. (A → B) → ( C ( B & C) → ⌐ (C & A))
6. FREGE- LUKASIEWICZEV SISTEM ZA → ⌐ - logiku sudova bez konstanta
Aksiomi implikacije kao kod Novikova
Aksiom negacije : (⌐ A → ⌐ B) → ( B→ A)
7. WHITEHEAD-RUSSELLOV SISTEM ZA V ⌐ - logiku sudova bez konstanta
Uz → kao metamatematički simbol sa značenjem da je A→B pokrata za ⌐ A V B aksiomi
su ovi 1. A V A → A 2. A→ A V B 3. (A → B) → ((C → A) → ( C → B))
WAYSBERGOV SISTEM ZA → - logiku sudova sa konstantom
Aksiomi su ovi: Aksiomi implikacije kao kod Frege-Lukasiewicza
 - aksiom: ((A → )→ )→A
NICODOV SISTEM ZA ↑ - logiku sudova bez konstanata
Aksiom: A ↑ (B ↑ C)) ↑ (( D ↑ (D ↑ D))↑ ((E ↑ B) ↑ ((A ↑ E) ↑(A ↑ E))))
- za izvođenje teorema umjesto pravila modus ponens dolazi ovo: ako su A i A ↑ (B ↑ C)
teoremi, onda je i C teorem

NEKA ISPITIVANJA AKSIOMATIKE LOGIKE SUDOVA

OPĆA SVOJSTVA SISTEMA
- označava općenito kakav god skup individualnih formula log sudova koje su prihvaćene
kao aksiomi
- za preslikavanje → vrijede ova svojstva:
1. atomarnost- ako sadrži samo jedan element, onda je = .
2. porast-
3. monotonija- ako je , onda je
4. zatvorenost: =
D1 – za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je nekontradiktoran ili konzistentan u
smislu egzistencije modela, ako postoji struktura =(M; &, V, →, ↔, ⌐), dakle skup M u
kojem su definirane binarne operacije &, V, →, ↔ i unitarna operacija C tako da
1. M { , }
2. ako u bilo kojem teoremu F izvedivom iz na mjesto varijabla sudova na bilo koji
način supstituiramo elemente od M pa izračunamo vrijednost dobivenog izraza u M
onda je uvijek jednaka .
D2- za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je nekontradiktoran ili konzistentan u
klasičnom (Hilbertovom) smislu, ako ni za koju formulu F na osnovu nije istodobno Fi
⌐F
D3.- za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je nekontradiktoran ili konzistentan u
semantičkom smislu ako je svaka iz izvediva formula, interpretirana kao formula algebre
sudova, identički istinita formula.
D4.- za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je nekontradiktoran ili konzistentan u
sintaktičkom smislu, ako postoji bar jedna formula koja nije izvediva iz .

D5. Za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je potpun u smislu deduktivne
karakterizacije modela, ako ima ovo svojstvo: Ako je F bilo koja formula koja vrijedi u
svakom modelu od , onda se F može izvesti iz .
D6.- Za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je potpun u klasičnom smislu, ako
ima svojstvo: ako je F bilo koja formula koja ne sadrži nijednu varijablu sudova onda je iz
izvediva bar jedna od formula F, ⌐ F.
D7.- Za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je potpun u semantičkom smislu, ako
je svaka identički istinita formula algebre sudova, interpretirana kao formula logike sudova,
izvediva iz .
D8. Za sistem aksioma logike sudova reći ćemo da je potpun u semantičkom smislu, ako
ima ovo svojstvo: pridoda li se aksiomima bilo koja shema formula F koja nije izvediva iz
, onda je iz F izvediva svaka formula.
- za neki sistem aksioma neke matematičke strukture kažemo da je kategoričan ako je njime
struktura određena jednoznačno do izomorfizma.
D9.- za individualnu formulu F logike sudova reći ćemo da je nezavisna u smislu modela od
sistema aksioma , ako postoji model od u kojem ne vrijedi F.
D10.- za individualnu formulu F logike sudova reći ćemo da je nezavisna u klasičnom smislu
od sistema aksioma , ako su oba sistema aksiom {⌐ F} klasično nekontradiktorni
D11.- za individualnu formulu F logike sudova reći ćemo da je sintaktički nezavisna od
sistema aksioma , ako se ona ne može izvesti iz .
D12.- za shemu formule F logike sudova reći ćemo da je nezavisna u smislu modela, odnosno
klasično, odnosno sintaktički od sistema aksioma , ako među formulama definranim sa F
ima bar jedna koja je nezavisna od .
D13.- neka je M neki skup takav da je M { , }, N neki podskup od M, takav da je T EN,
N, neka su u M definirane binarne operacije &, V, →, ↔ i unitarna operacij ⌐ i neka je F
neka formula logike sudova
D14.- za strukturu = (M, N; &, v, →, ↔, ⌐) reći ćremo da je pseudomodel sistema aksioma
logike sudova ako je svaka formula koja je i izvediva iz istaknuta u .
D15.- za formulu F logike sudova reći ćemo da je nezavisna u smislu pseudomodela od
sistema aksioma ako postoji pseudomodel od u kojem formula F nije istaknuta.