Kalužnin: „Što je matematička logika“

ALGEBRA SUDOVA

- osnova drugih dijelova matematičke logike i prijeko je potrebna za njihovo razumijevanje.

- osnovni objekt koji proučava je elementarni sud.
- jedan od njenih najvažnijih zadataka je ispitivanje vrijednosti istinitosti složenih sudova u zavisnosti od vrijednosti
istinitosti elementarnih sudova od kojih su izgrađeni.
- algebra sudova je presiromašna za opisivanje i proučavanje čak i najjednostavnijih zaključivanja u znanosti i praksi.
U njene se okvire ne uklapa ni Aristotelova teorija silogizma ni najjednostavnija zaključivanja iz aritmetike i geometrije.
Logičke operacije
- ili logički veznici – pomoću njih od elementarnih sudova gradimo složene.
1. Negacija – najjednostavnija (unitarna) operacija algebre sudova.
2. Konjunkcija – binarna funkcija. Istinita je ako su oba člana konjunkcije istinita.
3. Disjunkcija – binarna funkcija. istinita kada je istinit jedan od 2 člana ili su istinita oba. Neistinita je
samo onda kad su neistinita oba člana.
- ove tri logičke operacije zovu se još i Booleove operacije. One su osnovne operacije algebre sudova
4. Implikacija – binarna funkcija. Neistinita samo kad je antecedens istinit, a konsekvens neistinit.
- može se zamijeniti sudom ¬ (a ^ ¬b)
- implikaciju je bolje čitati „a implicira b“ nego „ako a onda b“
5. Ekvivalencija – binarna funkcija. Oznaka za ekvivalenciju je ↔. Istinita je ako su oba člana istinita
ili oba lažna. Čita se „a je onda i samo onda kad je b“.

Booleove varijable – varijable koje poprimaju vrijednosti istinitosti i neistinitosti (oznake T i obrnuto T).
Formule algebre sudova možemo shvaćati na dva načina:
1. a, b, c mogu biti oznake za određene sudove.
2. Slova se mogu javljati i u ulozi varijabli. One poprimaju vrijednosti T i ne-T. Tako shvaćena formula
predstavlja Booleovu funkciju.
Da bismo razlikova ta dva slučaja, u elementarnoj algebri označujemo konstante slovima latinske abecede a, b, c, a
varijable slovima x, y, z. Slično postupamo i u algebri sudova. Želimo li istaknuti da formulu smatramo Booleovom
funkcijom, upotrebljavat ćemo slova x, y, z.
Identički istinite formule (tautologije) su formule koje su istinite za svaki izbor vrijednosti istinitosti varijabli koje u njih
ulaze. Primjeri:
(x V ¬x)
(x →(y → x))
((x ^ ¬ x) → (x ^ y))

Identički lažne formule su fomule koje su lažne za svaki izbor istinitosti varijabli koje u njih ulaze.
Primjeri:
x^¬x
(x →(y →x)) ↔ (y ^ ¬y)
¬ ((x ^ ¬x) → (x ^y))
Identički istinite i identički lažne formule predstavljaju KONSTANTNE BOOLEOVE FUNKCIJE (njihove vrijednosti istinitosti
nezavisne su od vrijednosti istinitosti varijabli koje u njih ulaze).
Istovrijednost = dvije su formule A i B istovrijedne onda i samo onda kad predstavljaju istu Boolevu
funkciju varijabli koje u njih ulaze.
= formule su istovrijedne ako se njihove vrijednosti istinitosti podudaraju za proizvoljni
izbor vrijednosti istinitosti varijabli koje u njih ulaze.
= formule nisu istovrijedne ako se njihove vrijednosti istinitosti ne podudaraju za barem
jedan izbor vrijednosti istinitosti varijabli.
= sve identički istinite formule s proizvoljnim brojem varijabli međusobno su istovrijedne.
Vrijedi i za identički lažne formule.
Zakoni transformacije formula elementarne logike u druge koje su identički jednake:
1. Prikazivanje ekvivalencije pomoću implikacije i konjunkcije:
x ↔y ≡ ((x → y) ^ (y →x))
U bilo kojoj formuli možemo prema tome znak ekvivalencije u skladu s ovim zakonom zamijeniti
znakom implikacije i konjunkcije.

2. Prikazivanje implikacije pomoću negacije i disjunkcije:

x →y ≡ ¬ x V y

Moguće je svakoj formuli naći istovrijednu koja će sadržavati jedino znakove ¬, V, ^.

3. Prikazivanje disjunkcije pomoću konjunkcije i negacije (pomoću de Morganovih jednakosti):

¬ (x V y) ≡ (¬ x ^ ¬y)
Shefferova operacija = operacija pomoću koje možemo izraziti sve poznate operacije (negaciju, disjunkciju, konjunkciju,
implikaciju, ekvivalenciju). Oznaka za tu operaciju je ↗, a istinita je uvijek osim kad su istinita oba člana.
Osnove jednakosti Booleovih formula:
1. Zakoni komutacije
2. Zakoni asocijacije
3. Zakoni idempotentnosti
(xVx) ≡ x; (x ^x) ≡ x;
4. Zakoni distribucije
5. De Morganovi zakoni
¬ (x V y) ≡ (¬ x ^ ¬y); ¬ (x ^ y) ≡ (¬ x V ¬y);
6. Zakon dvostruke negacije
¬¬x≡x
Svaka se Booleova formula može svesti na istovrijednu koja ima ovaj jednostavni standardni oblik:
„Disjunkcija članova od kojih je svaki konkluzija različitih varijabli sa znakom ¬ ili bez njega; ni ju jednoj konjunkciji ne
dolazi varijabla zajedno sa svojom negacijom.“

Standardna forma Booleovih formula koju smo naveli zove se „disjunktivna normalna forma“.
Svaka je Booleova formula istovrijedna nekoj drugoj Booleovoj formuli koja je napisana u ovom obliku:
„ Konjunkcija članova od kojih je svaki za sebe disjunkcija varijabli sa znakom ¬ ili bez njega.“
Takav se oblik zove „konjunktivna normalna forma“.

Pomoću de Morganovih zakona možemo dokazati ovaj princip dualiteta:

„Negacija neke Booleove formule A u kojoj su znakovi ¬ neposredno pred slovima istovrijedna je formuli koja se dobije
iz A međusobnom zamjenom znakova ^ i V te zamjenom svake varijable njenom negacijom, i obrnuto.

Svaka formula algebre sudova predstavlja neku Booleovu funkciju i obrnuto, svaka se Booleova funkcija može napisati u
obliku neke formule algebre sudova. Ista Booleova funkcija može biti napisana u obliku različitih ali međusobno
istovrijednih formula.

Kako bismo ustanovili istovrijednost dvaju formula potrebno je naći vrijednosti istinitosti formula za sve moguće
vrijednosti istinitosti varijabli, a zatim ih usporediti. Ako se za sve vrijednosti istinitosti varijabli vrijednosti istinitosti
formula A i B podudaraju, formule su istovrijedne.
Formule A i B su istovrijedne onda i samo onda kad je formula a ↔b identički istinita.

Relacija logičke posljedice

- za neku formulu B kažemo da je logička posljedica formule A ako B poprima vrijednost istinitosti na svim slogovima
vrijednosti istinitosti varijabli na kojima je istinita A. To znači da je skup slogova na kojima je istinita A u skupu slogova na
kojima je istinita B („Formula B je logička posljedica formule A ako je A →B tautologija.“)
- prema tome, formula B = (x V z) logička je posljedica formule A = ((x V y) ^z).
- formule A i B istovrijedne su onda i samo onda kad je svaka od njih logička posljedica druge.
- svaka je formula logička posljedica identički lažne formule.
- razlika između implikacije i logičke posljedice: relacija logičke posljedice ne odnosi se na pojedine formule nego na
čitave skupove sudova određenog oblika opisanih formula A i B.

Primjeri identički istinitih formula algebre sudova – tautologija (važno – pita):

- klasične identički istinite formule (tautologije):
1. Zakon identiteta
x →y
„Svaki sud je logička posljedice sebe samoga.“
2. Zakon proturječja
¬ (x ^ ¬x)
„Ni za jedan sud a ne vrijedi da je istinit i on i njegova negacija.“
3. Zakon isključenja trećega
x V ¬x
„Za svaki sud x istinit je on sam ili njegova negacija.“
4. Zakon dvostruke negacije
¬¬x↔x
“Negacija negacije suda x ekvivalentna je samom sudu x.“
5. „Istina iz makar čega“ (Dodavanje antecedensa)
x → (y→ x)
„Ako je A istinit sud, tada je za proizvoljan sud B implikacija B →A istinit sud.“
6. „Iz neispravnog proizvoljno“
(¬ x → (x→ y))
„Ako je B lažan sud pa prema tome ¬B istinit, tada B implicira proizvoljan sud.“
7. Modus ponens
(x^ (x → y)) → y
„Ako je istina da sud A implicira sud B i ako je osim toga istinit sud A, onda je istinit sud B.“
8. Modus tollens
((x→ y) ^ ¬y) → ¬ x
„Pretpostavimo da je poznato da tvrdnja A implicira tvrdnju B i da je tvrdnja B lažna.
Tada na osnovi modusa tollensa zaključujemo da je tvrdnja A lažna.“
9. Zakon silogizma
((x→ y) ^ (y → z)) → (x → z)
„Ako sud A implicira sud B, a sud B implicira sud C, tada zaključujemo da sud A implicira sud C.“

Izvođenje identički istinitih formula algebre sudova metodom formalnog izvoda

- pravila za transformiranje formula (pravila dedukcije) – prevode identički istinite formule u identički istinite.
1. Supstitucija
2. Modus ponens

Izvodivost (deducibilnost) = iz konačnog broja identički istinitih formula primjenom pravila supstitucije i MP moguće je
izvesti bilo koje identički istinite formule. Broj identički istinitih formula mora biti konačan - teorem o potpunosti.
Prvi put ga dokazao američki matematičar Post 1921.
Hilbert i Bernays dali su teorem o potpunosti takav da se iz njega mogu izvesti sve identički istinite formule.
Teorem izvodivosti (dedukcije) = iz njega se mogu primjenom pravila dedukcije izvesti sve identički istinite formule.
ALGEBRA PREDIKATA

- ispituje način na koji su građene premise.

- u njoj raščlanjujemo jednostavne sudove koji ulaze u zaključivanje. Zbog toga se odnos između algebre sudova i
algebre predikata može adekvatno opisati ako se kaže da je algebra sudova „molekularna logika“, a algebra predikata
„atomarna logika“.
- počinje s analizom izgradnje elementarnih sudova i polazi od sljedeće pretpostavke:
„ Jednostavni (elementarni) sudovi izriču da neki objekti (ili objekt) imaju neka svojstva ili da se međusobno nalaze u
nekim odnosima (relacijama).“
- objekti o kojima se govori u sudovima nazivaju se „termi“.
- predikatom je izraženo neko svojstvo stoga algebra predikata proučava predikat-svojstvo.
- pojam svojstva smatra funkcijom!
- izraz „X je Grk“ algebra predikata poistovjećuje s pojmom svojstva „biti Grk“ te na taj način svojstvo postaje funkcija
zavisna od objekta čije ime stavljamo umjesto X. Funkcija poprima vrijednost „sud“.
- bitno je svojstvo suda njegova vrijednost istinitosti.
- istinit predikat = istinit je za sve objekte promatranog skupa.
- lažan predikat= lažan za sve objekt promatranog skupa.
- osim predikata-svojstva postoji i općenitiji, predikat-relacija koji može biti dvomjesni (binarni), tromjesni, itd.
- predikat- svojstvo je jednomjesni (unarni) predikat!
- primjeri binarnog predikata: „jednaki“, „različiti“, „veće“, „manje“, „okomiti“, „paralelni“, itd.
- ako samo jednu varijablu zamijenimo prirodnim brojem dvomjesni predikat prelazi u jednomjesni!

Primjena operacija algebre sudova na predikate

- Booleove operacije konjunkcija, disjunkcija i negacija nad jednomjesnim predikatima odgovaraju operacijama
presjeka, unije i komplementa nad skupovima.
- polazni skup – univerzum.
- karakteristični skup – podskup kojem je pridružen predikat.

Kvantifikatori
- simbol koji nam kazuje za koliko se predmeta (iz domene) predikat tvrdi. Kvantifikator se primjenjuje, ili vezuje, na
varijable koje stoje na mjestu argumenata predikata. U logici prvog reda varijable se moraju protezati nad pojedinačnim
predmetima; u logikama višeg reda one se mogu protezati i nad predikatima.
- u algebri predikata imaju osnovnu ulogu.
- uporaba kvantifikatora čini algebru predikata bogatijom od algebre sudova.
- sudove tipa „Sokrat je Grk“ zovemo jedinični sudovi.
- dvije vrste: univerzalni (obrnuto slovo A) i egzistencijalni (obrnuto slovo E);
- univerzalni kvantifikator poopćuje operaciju konjunkcije, a egzistencijalni operaciju disjunkcije.
- pomoću de Morganovih zakona moguće je svesti jedan kvantifikator na drugi.

Egzistencijalni kvantifikator.
Kvantifikator koji tvrdi, "postoje neki" ili "postoji barem jedan". Zapis: . Na primjer, prirodni prijevod za
( x)Px glasi, "Postoji barem jedna stvar sa svojstvom P."

Univerzalni kvantifikator.
Kvantifikator koji tvrdi, "za sve" ili "za sve stvari". Izraz "svi" u univerzalnom kvantifikatoru referira na sve predmete u
domeni interpretacije, ne na sve predmete uopće.

Vezana varijabla
- individualna varijabla čija barem jedna pojava leži unutar dosega kvantifikatora primijenjenog na isto slovo. Druge
pojave mogu biti slobodne, zato varijabla može biti i vezana i slobodna u istoj formuli.
- kvantifikatori ne ovise o njoj nego ju vežu na sebe; ona nije varijabla, njena je prisutnost u formuli nužna jedino radi
toga da vidimo iz kojeg je predikata dobiven sud. To je varijabla na koju je primijenjen kvantifikator.
Vezati varijablu = primijeniti kvantifikator na individualnu varijablu x tako da sve njezine prethodne slobodne
pojave budu u dosegu tog kvantifikatora.
Ako se kvantifikator primijeni na jednu varijablu dvomjesnog predikata, predikat prelazi u jednomjesni.
Preneksna normalna forma
Ispravno sastavljena formula predikatske logike je u preneksnoj normalnoj formi ako i samo ako:
1. Su svi njeni kvantifikatori zbijeni na lijevoj strani,
2. Nijedan kvantifikator nije negiran,
3. Doseg svakog kvantifikatora se proteže do kraja ispravno sastavljene formule,
4. Nije slučaj da dva kvantifikatora kvantificiraju istu varijablu,
5. Svaka se kvantificirana varijabla javlja u matrici ispravno sastavljene formule.

Transformacije formula algebre predikata

- iznošenje kvantifikatora pred zagradu:

1) Vx A(x) ^ Vx B(x) ≡ Vx (A(x) ^ B(x))
2) x A(x) v x B(x) ≡ x (A(x) v B(x))

- svođenje egzistencijalnog kvantifikatora na univerzalni i obrnuto, pomoću de Morganovih zakona:

3) ¬ x A(x) ≡ Vx ¬A(x)
4) ¬ Vx A(x) ≡ x ¬A(x)

Aristotelova silogistika
-temelj teorije modalnih sudova i silogizama.
-mali i elementarni dio koji pripada logici jednomjesnih predikata.
- Aristotel pravilne silogizme prve figure ne zove aksiomima nego savršenim silogizmima, a sve ostale za koje daje dokaz
naziva nesavršenim silogizmima.
- njegov je silogizam istinita implikacija u kojoj je antecedens konjunkcija premisa, a konzekvens zaključak.
- aksiomima nazivamo nedokazive istinite tvrdnje deduktivnog sustava.
- polisilogizmi su modusi s većim brojem premisa i srednjih termina.