Descardes Pravila ispravnog mišljenja:1.Uporaba
metodičke sumnje ili pravilo evidencije:“da nikada
nista ne prihvacamo kao istinito, a da jasno ne spoznamo
da je tako, najbrizljivije izbjegavamo neprovjereno
donosenje suda, svojim sudovima obuhvacamo jeidno
ono sto je za moj duh jasno i razgovjetno, nikakav povod
u to sumnjati.“ Pravi put, 3 pravila: analiza, sinteza i
nabrajanje. 2. Pravilo analize:“da svaku od teskoca koje
bi proucavao podijelim na onoliko dijelova, koliko je
potrebno radi njezina najboljeg rijesenja“. Od nepoznatog
ka poznatom. 3.Sinteza suprotnih puteva:“da svoje
misli upravljam stanovitim redom polazeci od
najjednostavnijih i najrazumljivijih predmeta, da bi se
postepeno uzdizao do spoznaje najslozenijih
predpostavljajuci red cak i izmedu onih koji po prirodi ne
prethode jedni drugima.“ 4.Pravilo kontinuiteta i
nabrajanja.“da posvuda sve tako izbrojim i nacinim opce
preglede da mogu biti siguran da nisam nista
izostavio“.Smislenost i dvosmislenost recenica:
semanticki kriterij smislenosti nastao je iz epistemološkog
uvida u prirodu i ljudsko znanje: poznat kao princip
verifikacije koji je predstavljao osnovno oruzje u obracunu
sa neempirističkim filozofijama. Rečenica je smislena
ako i samo ako govori ili o odnosu izmedju pojmova ili o
cinjenicama iskustva. Recenica je smislena ako i samo
ako je ili analiticka ili empirijski provjerljiva. Sve one i
samo one recenice koje nisu niti analiticke niti empirijski
provjerljive jesu besmislene. One ne znace nista i
nemaju nikakvog znacenja. Carnap: Smislene recenice
dijele se na sljedece vrste:1., ima recenica koje su vec na
osnovi same svoje forme istinite, one ne kazu nista o
stvarnosti. Tu pripadaju formule logike i matematike, one
same nisu izraz o zbilji, vec sluze za transformaciju takvih
izraza. 2. Ima negacija takvih recenica tj. kontradikcija,
one su proturjecne dakle neistinite na osnovi svoje forme.
Za sve ostal recenice odluka izmedju istinitosti ili
neistinitosti lezi u protokol recenicama, one su (istinite ili
lazne) recenice o iskustvu i pripadaju u podrucje
empirijskih znanosti. Recenica kojoj ne pripada ni jedna
od ovih vrsta besmislena je Ekvivalencija:2 recenice
imaju isto znacenje ako u svim mogucim okolnostima
imaju iste opazljive posljedice. Sinonimnost: rijeci F iG
imaju isto znacenje ako su recenice x je F i x je G
ekvivalnetne. Analiticnost: analiticna je ako njena
istinosna vrijednost ne ovisi o mogucim empirijskim
okolnostima. Tautologija: ako je istinita u svim mogucim
okolnostima. Kontradikcija: ako je neistinista u sim
mogucim okolnostima. Sinteticnost: ako istinosna
vrijednost ovisi o mogucim okolnostima.
Verifikacionizam omogucuje inter subjektivnost
znacenja i spoznaje: subjektivne predodjbe koje
vezujemo uz recenice znacenjski su irelevantne, sve se
znacenje svodi na ono sto je inter subjektivno provjerljivo.
Razgranicenje smisla od besmisli: ako nikakva
moguca stanja ne utjecu na istinitosnu vrijednost
sinteticke recenice, ona je besmislena.da bi bila smislena
moraju biti barem zamisliva stanja stvari koja bi utjecala
na njenu istinitosnu vrijednost.
Tumacenje i objasnjavanje pojmova: Carnap pravi
razliku izmedju explicanduma: manje ili vise nejasnog
znacenja rijeci svakidasnjeg izraza i explicata: onog
naucnog pojma koji treba u sklopu nauke da zamijeni
prije navedenih. Eksplikacija mora posjedovati 4
nuzna zahtijeva koje eksplikant mora zadovoljiti: 1.
Slicnost sa eksplikandumom, 2. Pogodnost
uporabljenog pojma, 3. Veca egzaknost uporabljenog
pojma, 4. Postulat jednostavnosti. Eksplicirani pojam
moze se javiti u 3 razlicite forme: 1. Klasifikacijski:
najj i sluzi za podjelu odredjenih stvari na 2 ili vise klasa
koje jedna drugu iskljucuju. 2. Kvantitativni pojma: tamo
gdje je predmet i njihove osobine moguce okarakterizirati
pomocu numerickih vrijednosti. I izmedju ta 2 pojma je 3.
Komparativni – pojam relacije. Razlika izmedu pravih i
nepravih pojmova: za svaki dovoljno precizirano
definirani pravi pojam mora se u svakom slucaju
iznesenog primjera nedvosmisleno moci odluciti je li dani
predmet spada ili ne spada u taj pojam. A kod nepravih
pojmova ovaj problem je nerjesiv tj besmislen. Nepravi
pojmovi su promjenjljivi nasuprot pravim pojmovima koji
su konstante. Kriteriji smislenosti: Carnap: Stav je
smislen kada u njemu nema besmislenih rijeci tj. rijeci za
koje se ne mogu navesti empirisjke oznake i kada je stav
sintakticki ispravno sastavljen. 1. Kriterij: empirijski, a 2.
Logicki. Prema tome postoje 2 razreda besmislenih
iskaza. 1. Grupa: kada se u sintetiski ispravnim iskazima
pojavljuju besmislene rijeci , a 2. Razred: sintakticki
sastavljene recenice tj tvorevine kao sto su Nista nisti...
1. Verziju kritizira Poper i govori da se na temelju tog
kriterija smislenosti besmiselanima treba smatrati ne
samo metafizicke nego i mnoge prirodno znanstvaene
stavove. Carnap je pokusao preinaciti kriterij smislenosti
te je mogucnost verifikacije zamjenio mogucnoscu
potvrde odnosno provjerljivosti. Pa kriteriji smislenosti
postaju mnogo fleksibilniji.
Struktura znanstvenih revolucija: Kuhn uvodi posve
novo poimanje razvoja znanosti – povijest znanosti,
prema njemu, nije tek akumulacija znanja, već niz smjena
paradigmi, “viđenja svijeta” koji definiraju istraživačke
tradicije pojedinih znanstvenih zajednica.
O Kuhnovim nalazima u ovome djelu, posebno
najznačajnijem pojmu kojeg uvodi, pojmu paradigme, te
novini u poimanju strukture promjena u znanosti,
desetljećima raspravljaju te ih kritiziraju, osporavaju i
dorađuju brojni epistemolozi, povjesničari, filozofi i
sociolozi znanosti, kulturolozi te drugi znanstvenici.
Paradigme stječu svoj status zbog toga što su uspješnije
od svojih suparnika u rješavanju
onih problema koje znanstvenici p
raktičari prepoznaju kao značajne.
Uspjeh jedne paradigme znači da
ona na samom sv om početku u znanosti. 2. Prevldavanje empirijskog nastojanja u
velikoj mjeri obećava uspjeh
u rj ešav anj u i zabrani h, znač aj ni h probl em a.
Peri od n orm al ne zna no sti j e peri od u
k o j e m vladajuća paradigma nužno zahtjeva brojna
dorađivanja. Postupci dotjerivanja vladajuće paradigme
čine normalnu znanost. Thomas Kuhn: Razvoj
znanosti:drugaciji hod, to je skokovit diskretan sa
izmjenom normalnog hoda znanosti i kratkim periodom
burnih revolucija uz promjenu opcih stavova, koje naziva
paradigmama. Pojavljuju se pojmovi paradigme i
normalne nauke. Do pobijanja jedne naucne teorije
najcesce dolazitako sto opovrgavajuci eksperiment
predstavlja krucijalni eksperiment, tj zamisljen da odluci
izmedju 2 ili vise rivalskih teorija.Za Kuhna tek
odbacivanje kritickoh misljenja znaci prijelaz na znanost.
Pradigma: slozen pojam, to je slozen koncept koji ima
svoj znnstveni, filozofski i sociloski aspekt. To nije samo
osnovica teorije u smislu opcepriznatih naucnih
dostignuca. Vec isto tako uspjesna metafizicka
apekulacija koja znanstvenicima tijekom odredenog
perioda pruza ne samo model problema, vec isto tako i
model rijesenje, ona je skup opceprihvacenih uvjerenje
koji dobivaju svoj konkretni oblik u nekom udbeniku ili
klasicnom znanstvenom dijelu. Tj. citava ona konstrukcija
uvjerenja, vrijednosti, tehnickih procedura itd. Koja je
zajednicka clanovim jedne odredene znanstvene
zajednice
Eukidova geometrija:deduktivni aksiomatski sustav koje
je dugo bio uzor prave spoznaje. Koristi ispravno loicko
zakljucivanje, a elementi su joj apstraktni matematicki
pojmovi. Definicije su iskazi koji odreduju elemente
kojima se bavi geometrija. Aksiomi i postulati su
očevidne tvrdnje; aksiom: tvrdnje koje vrijede bez
ogranicenja. Postulati: odredjuju narav geometrije, ima
ih 5: 1. Znamo, od svake točke prma svakoj točki, moze
se povuci pravac. 2. Ogranici li se pravac, u svom smjeru
moze neprekidno produzavati. 3. Oko zadanog sredista
moze se opisati samo jedna kruznica zadanog polumjera.
4. Svi prvi kutovi su medjusobno jednaki. 5. Ako jedan
pravac presjecan 2 pravcima cine iste strane 2
unutrasnja kuta ciji je zbroj manji od 2 prava kuta, ta 2
pravca, beskonacno produzena, sjeci ce se s one str s
koje su ti kutovi manji od 2 prava kuta, 5. Nema
jednostavnu formu. Afirmacija: negacija negacije.
Wollmerovi principi znanosti: 1. Postulat realnosti:
Postoji realni svijet neovisan od opazaja i svijesti. –
znanost je objektivna, priznaje egzistenciju vanjskog
svijeta neovisno od promatraca. 2.Postulat struktura:
Realni je svijet struktuiran: nuzan je za znanstvenu teoriju
jer s jedne str omogucuje znanstveno istrazivanje a s 2.
Je predmet istrazivanja. 3. Postulat kontinuiteta: Medu
svim podrucjima stvarnosti postoji neprekinuta
povezanost ili kontinuitet: ne postoji nepremostivi jaz
izmedju mrtve teorije i zivih org. 4. Postulat tudje
svjesti: I drugi individui posjeduju opazanje i svijest:
suprostavlja se Kantovom stavu . po ovoj tezi razlika
izmedju zivotinj i ljud misljenja je samo u intenzitetu, ne
samo u kvaliteti. 5. Uzajamnog djelovaja Nasi su organi
podrazivani od realnog svijeta, pov naseg tijela izmjenjuje
energiju sa svojom okolinom: indirektna je posljedica
strogog empirizma. 6. Postulat funkcije mozga:
Misljenje i svijest jesu funkcije mozga, tj. sve su svjesne
pojave povezane i fizioloskim procesima: psihofizicki
zakon, posljedica je tzv scijentizma i redukcionizma,
trazenje da se svi zakoni svedu na jedan opci. Ovih 6
postulata govore o tzv. Ontologiji same znanosti, dok
sljedeci su epistemoloski odnosno metodoloski 7.
Postulat objektivnosti: znanstveni iskazi moraju biti
objektivni tj. povezani sa stvarnoscu, a ne sa svijescu
nekog promatraca: to se ucituje u intersub razumljivosti i
provjerljivosti znanstvenih iskaza, ovaj postulat je
najmocnije oruzje znanosti. 8. Postulat Heoristike:
Radne hipoteze moraju pospjesivati i poticati
istrazivanje, a ne prijeciti 9. Postulat spoznatljivosti:
cinjenice, iskustva i znanosti mogu se analizirati opisati i
objasniti prirodnim zakonima 10 Postulat ekonomije
Misljenja: nepotrebne hipoteze valja izbjegavati –
metodoloski postulat, min. Objasnj.
Uvjeti nastanka logickog pozitivizma: 1. Napredak
znanosti u odnosu na filozofiju 2. Neuspjeh Kantove
filozofije 3. Postojanje svjetonazora koji je blizak znanosti
(empirizam) 4. Problem priopcavanja koji znanost
rijesava svojom univerzalnoscu 5. Odvajanje znanosti od
ostalih kulturnih djelovanja 6. Logicke antinomije tj.
problemi koji leze u jeziku , njegovom koristenju, ne u
stvarnom problemu. Filozofske prethodnice logickog
pozitivizma: 1. Pozivitizam i empirizam: Hume,
prosvjetiteljstvo, Comte, Mill, Rich, Mach. 2. Temelji,
ciljevi i metode mpirijskih znanosti (hipoteze o fizici,
geometriji): Helmholtz, Riemann, Duhem, Einstein.
3.Logistika i njena primjena na stvarnost: Leibniz,
Peano, Frage, Russell. 4. Aksiomatika: Pasch, Peano,
Hilbert. 5. Eudemonizam i pozitivisticka sociologija:
Epikur, Hume, Bentham, Mill, Comte, Marx, Carl Menger
(otac). Osim ovih osnovnu ulogu u pozitivistickom
shvacanju prirode i filozofije odigrali su epistemoloski
uvid u izvor i prirodu znanja i semanticki uvid u
prirodu i doseg smislenosti. Motivi nastanka
modernog pozitivizma: tvorac August Comte (E.Lass i
E. Mach), 3 stadija razvoja: Teoloski (animizam,
politeizam, monoteizam), metafizicki i pozitivni stadij. 1.
Suprotnst izmedu razvoja filozofije i napredka posebnh
posebnim naukama 3. Neuspjeh Kantovog pokusaja
apriornog zanivanja posebnih nauka. 4. Problem
saopcavanja 5.Razdvajanje filozofije i ostalih kulturnih
podrucja 6.Logicke antinomije.Znanost izbjegava pitanje
sigurnosti spoznaje, tj drzi se principa da znanstvena
metoda predstavlja siguran put do prave spoznaje.
Teorije su mogu mijenjati, samim time i istine, a znanost
ostaje stalna. Filozofija pokusava naci rijesenje prije
svega u jeziku, tzv lingvisticki obrat. Zato postoje 2
razloga: 1. Misljenje i jezik fundamentalno povezani,
nema misljenja bez jezika i obrnuto. 2. Da su mnogi
problemi i ontinomije koji su se cinili da su problemi
misljenja ustvari jezicni problemi tj. problemi koji nastaju
pogresnom uporabom semantike i sintakse jezika. G
Frege: bavio se logikom i semantikom jezika. Napravio je
rezliku izmedju smisla i znacenja iskaza. Pokazao je da
iskazi mogu imati smisla ali ne i znacenje. Mozemo imati
iskaze koji imaju razlicit smisao ali isto znacenje. Russel
daje odg preko logickog otonizma: da se bilo koji slozeni
iskaz svede na elementarne iskaze, provjeriti istinite vrij
elem. Iskaza i onda ispravnim logickim putem vratiti se do
slozenog iskaza cime ce biti odr i istinosna vrij. Postoje
4 osnovne logicke operacije: 1.Negacija: TA – ona je
istinista ako je afirmativni iskaz neistinit o obrnuto 2.
Konjukcija AλB (i a i b) istinit kd su oba iskaza istinita 3.
Disjunkcija AvB (A ili B) istinita je kad su oba iskaza
neistinita 4. Impliacija: A≤B (ako a, onda B) je neistinita
samo kad je iskaz A istinit, a iskaz B neistinit. Grcki
atomoizam: uspio svesti i slozene logicke operacije na
elementarne logicke operacije, a posebice implikacija, jer
ona kao logicka operacija odg kauzalnosti, te jeste
osnovni cilj svake spoznaje. Logički pozitivizam: poceo
je sa tzv beckim krugomi tvorac mu je M.Šik, prof fizike i
fil. Koji je okupio oko sebe najvece logicare i
znanstvenike 20.st. 1929. Izdali manifest: Znanstveni
nazor na svijtu. 1. Odbacivanje metafizike kao
besmislice, 2.Nepostojanje filozofije koja bi bila osnovna
znanost usporedno ili iznas podrempirijskih znanosti.3.
Tantoloska priroda istinskih stavova logike i matematike.
Becki krug se raspao 30-ih god zbog nacizma odselili u
ameriku,pa se spojili sa analitickom fil. Kojoj je naglasak
na jeziku i logici pa se zato zove logicki pozitivizam/
empirizam. Karnap i Ajer.Svi teoreticari se slazu za
podjele: znanje: aprior i aposterior, sudovi: analiticki i
sinteticki, istine: nuzne i kontigentne. Racionalisti se
zalazu za 1. Stupac a empiricari za 2. Ovu podjelu Kant
je pokusao rijesiti uvodjenjem sinteticki sudova apriori.
Kritika logickog pozitivizma pocinje upravo ovdje.
Logički pozitivizam Karnapovog tipa je ustavri
fizikalizam. Karakteristike fizikalizma: 1. Fizikalni jezik
je intersubjektivan. 2.Jezik je univerzalan 3. Protokolarni
jezik se moze tumaciti kaodjelomicni jezik. 4. Ne zna se
drugi jezik koji ispunjava ove uvjete. Struktura
znanstvenog jezika: Jezik znanosti se moze dijeliti na 2
dijela Jezik motrenja ili iskazi neposrednog iskustva i
jezik teorije ili izkazi koji se dobijaju iz drugih istinitih
iskaza. Postoji kalitativna razlika izmedju ova 2 jezika.
Jezik motrenja je teoretski neutralan. Predstavlja
neposredni uvid. Svakom iskazu motrenja odg jedan
teorijski iskaz i izmedu njih postoji pravilo
korespodencije tj. veza izmedu teorijskog iskaza
motrenja. Jezik motrenja i teorijski jezik pojedinih iskaza
predstavljaju bazu tj osnovicu iz kojih se onda indukcijom
i logickim ispravnim zakonima dolazi do konacne teorije ili
opceg zakona. Najzesca kritika je bila od strane Karla
Poppera. On je kritizirao logicki pozitivizam u problemu
verifikacije koji je ustvari stari problem induktivnog
zakljucivanja i empirizma. Popper: ako neku teoriju ne
mozemo verificirati, zasigurno je mozemo falsificirati. (svi
labudovi su bijeli). Po popperu osnovicu spoznaje ne cine
empitija i motrenje nego hipoteza koja je istinita sve
dok se ne obori. Dakle osnovicu znanosti cini
racionalizam .Popperov princip falisfikacijene vazi za
egzistencijalne iskaze.Thomas Kuhn: djelo Struktura
znanstvenih revolucija. Prvo je pokazao da mjerenje nije
neovisno o teoriji koju trebamo da dokazemo i 2. Samim
tim ne postoji krucijalni eksperiment da bi dosli do
promjene teorije, nego se mora pojaviti odredena kriticna
maa nelogicnosti. Ne postoji neovisnost motrenja i
opazanja na bioloskoj, psiholoskoj i teoriskoj razini. Kuhn
kaze: prirodne znanosti se ne daju racionalnom temeljiti
jer ne postoji ni induktivni ni deduktivni kriterij za tu
racionalnost. Za Kuhna znanost funkcionira na sljedeci
nacin: postoji jedan opci stav ili matrica koju on naziva
paradigma koju prihvaca odredena znanstvena
zajednica, taj opci stav ili paradigma nije racionalni
konstrukt, nego neko opce ubjedenje ili stav. I ta
paradigma odreduje metodologiju istrazivanja, predmet
istrazivanja i definira znacenje pojmova u toj teoriji. Kuhn
ima 2 faze tzv normalne znanosti i faze revolucija ili
kratkotrajnih promjena paradigmi. U preiodu normalne
znanosti razvoj je kumulativan, dolazite do novih
spoznaja i raste znanje u sklopu naredne paradigme.
Prilikom razvoja javljaju se nelogicnosti koje teorija ne
moze objasniti. Onog trenutka kada nelogicnost dostigne
kriticnu masu Nkon cega dolazi do promjene paradigme
koja rijesava date nelogicnosti i predstavlja bazu za
period nove normalne znanosti. Nova i stara paradigma
su nesumjerljive jedna na 2. I ne samo to, posto
paradigme odreduju znacenje pojmova to znaci da ni
teorije nisu sumjerljive tj stara i nva jer pojmovi koji imaju
isto ime, imaju razlicita znacenja.