Kaznenopravni odgovori na posjedovanje droge za osobnu uporabu

Pitanje posjedovanja droge za osobu uporabu proteže se kroz kazneno zakonodavstvo

sve od pojave devijantnih društvenih kultura 1960ih godina, koje su smatrale kako je pravo
posjedovanja droge za osobnu uporabu potrebno u društvu, a ne štetno za zdravlje ljudi.
Danas se kaznenopravni odgovor na posjedovanje droge može razviti u tri pravca:
kriminalizaciju, dekriminalizaciju i legalizaciju. Zakonsko ograničavanje ili neograničavanje
određenih radnji uvijek sa sobom donosi pozitivne i negativne ishode, no kod reguliranja
ponašanja vezanog uz ljudsko zdravlje, negativni ishodi mogu biti ireverzibilno pogubni.

Kod dovođenja u pitanje je li određenu radnju potrebno kriminalizirati, treba

razmotriti moguće pozitivne i negativne posljedice kriminalizacije. Pozitivne posljedice
kriminalizacije posjedovanja droge za osobnu uporabu mogu biti: smanjenje ovisnika o
opojnim sredstvima, otežana i znatno smanjena trgovina drogom i opojnim tvarima,
smanjenje broja maloljetnika koji se bore s ovisnošću zbog dostupnosti droge, smanjenje
organiziranog kriminala koje dovodi do dostupnosti droge za osobnu upotrebu i slično. Kod
kriminalizacije posjedovanja droge za osobnu upotrebu, zakonodavac jasno daje do znanja
kako nijedno neovlašteno ponašanje u vezi s opojnim sredstvima nije dozvoljeno i neće se
tolerirati.
Mogli bismo to usporediti s kaznenim djelom neovlaštene uporabe tuđe pokretne
stvari i kaznenim djelom krađe. Isto ponašanje je zapravo počinjeno, no jedno ima
dugotrajnije posljedice od drugog (krađa je protupravno prisvajanje a uporaba protupravno
oduzimanje tuđe stvari radi privremene uporabe). Oba ponašanja smatraju se kaznenim
djelima, bez obzira što jedno djeluje kratkotrajno a jedno dugotrajno, jer se jednako krši pravo
vlasništva tj. pravo na mirno uživanje imovine. Tako bi posjedovanje droge za osobu
upotrebu i posjedovanje droge radi proizvodnje i distribucije trebalo oboje smatrati kaznenim
djelima s drugačijim učincima, ali temeljno krše zakonsku normu zabrane neovlaštenog
posjedovanja droge i zato se bez obzira na svrhu posjedovanja, takvo ponašanje treba
kriminalizirati.
Negativan ishod kriminalizacije posjedovanja droge za osobnu upotrebu može biti teže
otkrivanje konzumenata, povećanje stope organiziranog kriminala i veći postotak nasilja
vezanog uz ilegalne supstance općenito.

Dekriminalizacijom, pojedinci koji posjeduju drogu za osobnu upotrebu ne bi išli u

zatvor već bi bili upućeni na liječenje i sankcionirani novčano. Točnije, oni koji konzumiraju
drogu odgovarali bi prekršajno.1 U Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga2, propisuje se
upravo takva zakonska mjera, a Ministarstvo pravosuđa je to obrazložilo kao način na koji će
se ljude koji drogu stavljaju u promet i uporabu kazniti zatvorskom kaznom i tako smanjiti
količina kriminalnih radnji vezanih uz proizvodnju i distribuciju droge, a konzumenti neće
zbog ovisnosti biti zakinuti u resocijalizaciji, zbog zatvorske kazne, pri završetku liječenja.
Takav pristup posjedovanju droge za osobnu potrebu može samo donijeti više
negativnih i nepoželjnih utjecaja na društvo. Primjerice, osobe koje posjeduju drogu za
osobnu upotrebu morale su negdje doći do tih tvari, što nas dovodi do proizvođača i
distributera. Iako bi osobe koje posjeduju drogu iz razloga kao što je ovisnost bile samo

1
https://pravosudje.gov.hr/posjedovanje-droge-za-osobnu-uporabu-prekrsajno-a-ne-kazneno-djelo/6388
ažurirano: 18.10.2018., preuzeto: 18.10.2018.
2
Zakon o suzbijanju zlouporabe droga, NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13
prekršajno kažnjene, samim time što su došli do distributera počinili su kazneno djelo
neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela, u ovom slučaju neovlaštene prodaje ilegalnih
tvari. Uz to, dogovor za počinjenje kaznenog djela je neizbježan kod uporabe droge za osobnu
potrebu jer konzument mora doći do droge putem kupovine, što se smatra kaznenim djelom,
pa tako ipak ima razloga biti kazneno odgovoran.
Sve navedeno dovodi do zaključka kako dekriminalizacija droge, iako s dobro
osmišljenom svrhom olakšanja resocijalizacije ovisnika u društvo, ne može biti provedena a
da ne izaziva polemike oko logičnosti takvoga zakonodavstva. Hrvatsko zakonodavstvo
dekriminaliziralo je posjedovanje droge za osobu potrebu, no to nije značajno smanjilo broj
ljudi koji konzumira opojne droge a ni masu ilegalnih droga koje su zaplijenjene.

Zaključno, autor smatra kako kriminalizacija posjedovanja droge za osobnu uporabu

ima više pozitivnih i produktivnih ishoda za društvo i zdravlje pojedinca nego što ima
dekriminalizacija istog ponašanja. Neke države kaznenopravni odgovor na posjedovanje
droge za osobnu uporabu pronalaze u legalizaciji, primjerice Nizozemska koja je radi
smanjenja kriminala vezanog uz posjedovanje droge danas poznata kao prijestolnica turizma
koji se bazira na korištenju i konzumiranju opojnih droga, a što je dovelo do povećanja drugih
vrsta kaznenih djela. Hrvatski primjer, dekriminalizacije posjedovanja droge za osobnu
upotrebu statistički nije imao utjecaj kako je očekivano od strane Ministarstva pravosuđa.
2012. godine zaplijenjeno je oko milijun grama marihuane, 32 000 grama heroina i oko 6000
grama kokaina.3 Dekriminalizacija posjedovanja droge za osobnu uporabu uvedena je
1.1.2013., a prema statističkim podacima godinu dana kasnije masa zaplijenjene droge samo
je narasla. Pa je tako zaplijenjeno 45 tisuća grama heroina, preko 2 milijuna grama marihuane
te oko 6 tisuća grama kokaina.4 S obzirom na očekivane posljedice smanjenja distribucije i
proizvodnje, možemo zaključiti kako je kriminalizacija posjedovanja droge za osobnu
uporabu jedini ispravan kaznenopravni odgovor na navedenu radnju.

Matea Golem
18. listopada 2018.

3
https://www.mup.hr/UserDocsImages/statistika/2013/statistika_2012_3.pdf preuzeto: 18.10.2018.

4
https://www.mup.hr/UserDocsImages/statistika/2015/Statisticki_pregled_2014.pdf preuzeto:18.10.2018.