SUSTAV- je skup elemenata koji čine integralnu cjelinu u sklopu koje se vrše određene funkcije i

postoji neka vrsta kontrole, to je skup objekata sjedinjenjih pravilima uzajamne interakcije, to je
formalna sheme pomoću koje su neki elementi ili pojave sređeni, ono čini skup njihovih elemenata
koji su međusobno povezani tako da čine sređenu cjelinu. Može se jednostavno reći da je sustav
uređeni skup elemenata.
SISTEMSKI PRISTUP NAVODI NA SVEOBUHVATNO SAGLEDAVANJE BITNIH
ELEMANATA- komponente sustava, granice sustava, struktura sustava, okolina sustava, veze
sustava, cilj sustava, funkcije sustava, procesi.
KOMPONENTE- su pojedini djelovi sustava koji mogu biti dvojake. Ukoliko se neka komponenta
ne razlaže na jednostavnije dijelove naziva se element.Ukoliko se neke komponenta razlaže na njene
komponente naziva se podsustav.Svaki se sustav sastoji od podsustava i ujedno je podsustav nekog
nadsustsva.Ukoliko je komponenta presložena da bi se mogla u cjelosti analizirati, tada se testira kao
podsustav i rasčlanjuje na svoje komponente.
GRANICA- omeđuje sustav.Sve izvan granice sustava je njegova okolina.Granice su utvrđene
prirodno ili proizvoljno i s vremenom se mogu mijenjeti.Određivanje granice sustava se svodi na
određivanje pripada li neka komponenta sustavu ili njegovoj okolini.
JE LI OBJEKT,PREDMET, POJAVA DIO SUSTAVA ILI PAK PRIPADA OKOLINI
SUSTAVA- određuje se temeljem dva pitanja: je li promatrani objekt ili pojava relevantna za sustav i
njegovo funkcioniranje?, Je li promatrani objekt ili pojava pod kontrolom sustava?. Ako je odgovor na
oba pitanja potvrdan onda se radi o komponenti koja je dio sustava.U protivnom promatrani objekt
pripada okolini sustava.Ako je odgovor na oba pitanja niječan radi se o objektu koji je nebitan i treba
ga zanemariti u analizi sustava.
OKOLINA- sve što se nalazi izvan granica sustava.
STRUKTURU- sustava čine komnponenete i veze među njima.veze između pojedinih komponenti
sustava mogu se uspostaviti neposredno ili preko trećih elemenata.Mogu biti materijalne,energetske ili
informacijske.
Sustav uspostavlja veze i sa svojom okolinom.S jedne strane materija, energija i informacije ulaze u
sustav iz okoline, a s druge strane u izmijenjenom obliku izlaze iz sustava u okolinu.Materija dijelom
izlazi iz izmijenjena ili transformirana kao dio ostvarenja cilja sustava kojeg je postavila okolina. To
su korisna dobra.Dio materije napušta sustav kao otpad i zagađuje okolinu.Energija je transformirana
iz iskoristivog u neiskoristivi oblik i kao takva prelazi u okolinu, a informacije kojima je na ulazu
okolina sustavu prenjela ciljeve i uvjete izlaze iz sustava kao informacije okolini o ispunjavanju
postavljenih ciljeva.
ULAZI IZ OKOLINE- nužni su preduvjeti postojanja sustava i njima primarno upravlja okoilna:ako
okolina ocjeni da sustav ne ispunjava postavljene ciljeve, obustaviti će pritjecanje materije i energije
koji su neophodni za funkcioniranje sustava i on će odumrjeti.
PROCESI- su način kojim sustav ispunajava svoje funkcije i ostvaruje ciljeve, te su glavna osobina
sustava.Stanje sustava određeno je skupom vrijednosti pojedinih svojstava komponenti sustava u
određenom trenutku.U narednom trenutku promijenit će se neke od vrijenosti i sustav će prijeći u novo
stanje.Vremenski slijed promjena stanja sustava naziva se proces, Ovisno o tipu sustava promjene se
mogu dešavati glatko ili skokovito pa se govori o kontinuiranil ili diskretnim sustavima odnosno
procesima.
NA PROCESE U SUSTAVU UTJEČE SE- upravljanjem, odnosno usmjerenim djelovanjem na
varijable sustava, kako bi sustav prelazio iz jednog u neko drugo željeno stanje.Ako se sustavom ne
upravlja, on s vremenom prirodno gubi kvalitativnu određenost i mogućnost ostvarivanja cilja,
odnosno raste neodređenost sustava čiji se stupanj iskazuje etiopijom.
ETIOPIJA-je kvantitativna mjera neodređenosti odnosno nereda u sustavu a defiira se izrazom:
H(x)= -Σ pi log pi , oznake pi su ststističke vrijednosti nastupanja pojednih vrijednosti u sustavu.
Granične vrijednosti entiopije sustava su: 0<=H<=log n ,ako je vrijdnost entipopije 0 onda je sustav
potpuno određen. Veću entiopiju imat će sustav s većim brojem n mogućih stanja. Stupanj
neodređenosti sustava ovisi o raspodjeli vrijednosti pojedinih stanja sustava. Entiopija ima istu prirodu
kao i informacija samo je suprotnog predznaka, pa se može reći da zapravo informacija poništava
entiopiju u procesu upravljanja.
OPĆA TEORIJA SUSTAVA-je znanost koja se bavi izučavanjem sustava primarno s aspekta
zakonitosti koje u njima vladaju.Ona se ne bavi konkretnim sustavima već zajedničkim svojstvima
svih sustava. Ovaj znanstveni pristup promatra složene predmete i pojave u njihovoj cjelovitosti i
dinamičnosti , pa se na temelju tako stečenih spoznaja može upravljati ponašanjem i razvojem sustava,
težeći k optimizaciji njihovih procesa u cilju učinkovitog ostvarivanja postavljenih ciljeva.
GLAVNI PREDMET PROUČAVANJA OPĆE TEORIJE SUSTAVA-su fenpmeni rasta i razvoja
sustava jer ovi procesi slijede iste zakonitosti bez obzira o kom se problemskom području radi i koja ih
znanstvena disciplina specifično proučava.Opća teorija sustava zanima se za izomorfizam procesa u
sustavima, a ne za sustave kao specifične objekte ili pojave.
TEKOVINE OPĆE TEORIJE SUSTAVA- Pri sitraživanju naglasak je na istraživanju uzajamne
povezanosti i međuovisnosti komponenti sustava, komponente sustava uvijek treba promatrati u
okviru funkcioniranja sustava kao cjeline, a ne zasebo, odnosno neovisno id drugih
komponenti,djelovanje komponenti sustava uvijek treba promatrati u skladu s ostvarivanjem ciljeva
sustava kao cjeline, u određivanju sustava vrijedi hijararhijski princip da se svaki sustav sastoji od
komponenti koje mogu biti ili podustavi ili elementi, svaki sustav je u interakciji sa svojom okolinom
s kojom razmjenjuje materiju, energiju i informacije,glavno obilježje sustava je njegov proces kojim
se ulazne veličine transformiraju u izlazne, da bi sustav moga ostvarivati postavljene ciljeve s njim se
mora upravljati.Sustav bez upravljanja teži stanju maksimalne entiopije koja se može tumačiti kao
kvantitativna mjera nereda u sustavu., upravljanje sustavom znači njegovo održavanje u željenom
stanju, za uspješno ostvarivanje ciljeva sustava, odnosno povećanje njegove efikasnosti i učinkovitosti
ključna su da pomoćna procesa unutar sustava a to su specijalizacija i integracija, ciljevi sustava se
mogu postići na različite načine, što se označava načelom ekvifinaliteta.
HOLISTIČKI PRISTUP-promatranje složenih pojava, predmeta i problema.
TELEOLOŠKO NAČELO-uzimanje cilja sustava kao osnovnog kriterija ocjene djelovanja njegovih
komponenti.
PODSUSTAVI-su one komponente sustava koje se prema potrebi razlažu na svoje komponente, a
ELEMENTI- se promatraju kao konačni djelovi.
REGULACIJA(u kibernetici),PRINCIP NEGATIVNE POVRATNE VEZE-da bi bilo moguće
sustav održavati u željenom stanju potrebno je znati točno trenutno stanje sustava,a zatim ga
usporediti sa željenim stanjem te poduzeti aktivnosti da se sustav usmjeri ka željenom stanju.
SUSTAVI MOGU BITI- sustavi sa i bez cilja-prema sistemskoj teoriji sustav ima smisla samo ako
ima cilj.Ciljevepostavlja okolna, a sustav nastaje da bi ispunio postavljeni cilj i traje dok ispunjava te
ciljeve.Ako nema cilja nema niti sustava pa su sustavi bez cilja klasifikacijska kategorija.Ukoliko cilj
prestane vrijediti sustav gubi smisao postojanja, odumire ili se prilagođava novim ciljevima.
Mehanički i organizmični sustavi-strogo sljedeći sistemsku teoriju sustavi su organizmični tj gube
svoja temeljna svojstva ako im se odstranu nekiod bitnih podsustava, dok mehanički zadržavaju svoja
svojstva i kada im se odstrani neki njihov dio.Apstraktni(strukturu čine pojmovi međusobno
povezani definicijama,aksomima ili zahtjevima),materijalni(komponente su fizički objekti) i socijalni
sustavi(komponente su ljudi)-vrlo česta pojava su mješoviti sustavi.Determinističkii stohastički
sustavi-deterministički susstav funkcionira u skladu s unaprijed poznatim i stabilnom
pravilima.naredno stanje sustava u potpunosti je određeno trenutnim stanjem sustava pa ga možemo
sa potpunom sigurnošću predvidjeti.Kod stohastičkih sustava buduće stanje sustava možemo samo
predvidjeti s određenim stupnjem vjerojatnosti.Što je raspored vjerojatnosti stanja sustava
ravnomjernije raspoređen sustav je utoliko neodređeniji.Krajni slučaj je uniformna raspodjela
vjerojatnosti stanja sustava pto je značajka potpuno neodređenih sustava.Otvoreni i zatvoreni
sustavi-svaki sustav je otvoren.To se očituje postojanjem veza s okolinom.zatvoreni su sustavi
teorijska kategorija.Ako bi sustav bio zatvoren i nebi s okolinom razmjenjivao materiju, energiju i
informacije, okolina nebi bila u stanju prepoznati sustav, što znači da on zapravo ne postoji.Situacije
u kojima možemo zanemariti veze sustava s okolinom u određenom vremenskom intervalu , a s
ciljem pojednostavljivanja problema koji se istražuje dovode do pojma zatvorenog sustava.Statični i
dinamični sustavi-svaki sustav je dinamičan što znači da je promjenjiv u vremenu.Svaki sustav
nastaje, razvija se i nestaje.promjene su uvjetovane prije svega utjecajem okoline sustava te
unutrašnjim potrebama sustava,Statični sustavi su teorijska kategorija.
SISTEMSKA ANALIZA-je univerzalna znanstvena metoda koja se koristi pri istraživanju složenih
pojava i sustava.To je heuristička metoda s pomoću koje se prvo istražuju nepoznati elementi, odnosi i
načini ponašanja nekog sustava u smislu sukcesivne spoznaje problema.ona predstavlja strategiju
postupnog determiniranja sustava koji valja objasniti ili oblikovati a kod čega se uzimaju u obzir
međuovisnosti dijelova sustava.Objekt istraživanja promatra se u nejgovoj cijelovitosti i dinamičnosti,
te u uzajamnoj povezanosti i zavisnosti s objektima iz okoline.
OSNOVNA NAČELA PRIMJENE POSTUPKA SISTEMSKE ANALIZE-najprije se
istražujesustav kao cjelina,njegovi ciljevi, funkcije i veze s okolinom.Unutrašnja organizacijasustava,
njegova struktura i veze među komponentama se istražuju nakon spoznaje sustava kao
cjeline.Zakonitosti rada sustava, djelotvornost i pouzdanost istražuju se i koncipiraju nakon spoznaje
unutrašnje organizacije sustava i njihovih veza s okolinom.
USPJEŠNOST SUSTAVA MJERI SE-dobrotom izvršavanja postavljenih zadataka, pa se mora poći
od pretpostavke da je djelotvornost ovisna o nizu ograničenja.Ta se ograničenja javljaju kao vanjske i
unutrašnje varijable,a da bi se moglo utjecati na unutrašnje varijable potrebno ih je istražiti.
ISTRAŽIVANJE UNUTRAŠNJE ORGANIZACIJE SUSTAVA-trebalo bi utvrditi: funkcije
objekta upravljanja,koje varijable i na koji način djeluju na objekt upravljanja,kakva je struktura
objekta upravljanja, kakve veze postoje izmđeu elemenata objekta upravljanja,funkcije subjekta
upravljanja.
SVOJSTVA SISTEMSKE ANALIZE-teleološka-uvijek polazi od definiranja cilja.Tijek cijelog
postupka istraživanja uvijek se na umu mora imati postavljeni cilj i raditi samo ono što je u skladu s
njim, te provjeravati jesu li ostvareni rezultati u skladu s postavljenim ciljem.Holistička-uvijek
promatra sustav kao cjelinu, pa i kad istražuje pojedine njegove djelove. Ne promatraju se samo
pojedine osobine već sve ono što se mstra relevantno za istraživani problem.Heuristička- ne temelji
se na algoritamskim metodama, već primarno na znanju i iskustvu istraživača, posebice o iskustvu na
rješavanju sličnih problema.Ona ne garantira uspjeh, već samo smanjuje mogućnost
neuspjeha.nasuprot njih stoje algoritamske metode koje su podobne za rješavanje strukturiranih
problema, sadrže stroga pravila rješavanja problema te garantiraju rješenje u konačnom broju koraka
ili dokazuju nerješivost problema.Sukcesivna-jer se problem spoznaje postupno,a saznanja o
problemu stečena tijekom istraživanja se koriste u daljnjem istraživanju.Fazna-postupak je podjeljen u
više koraka ili faza koji su vremenski pomanuti.Nakon okončanja svake faze treba ustanoviti jesu li
rezultati istraživanja u skladu s postavljenim ciljevima i potrebama:Ukoliko su rezultati u skladu s
očekivanjima može se preć na sljedeću fazu. U protivnom treba donjeti odluku da li:ponoviti jednu ili
više prethodnih faza, redefinirati postavljene ciljeve, prekinuti istraživanje.Iterativna-zbog potrebe
vraćanja na prethodne i ponavljanja pojedinih faza,Neuspjeh pojedine faze ne znači i neuspjeh ijeloga
tržišta odnosno sama metoda predviđa tu mogućnost, te se smatra pogreškom.Drugo je pitanje
kvalitete,učinkovitosti i efikasnosti istraživanja.Ekvifinalitetna-jer se postavljeni cilj može ostvariti
na više različitih načina.Putevi se razlikuju po kvaliteti i efikasnosti, što je drugi stupanj ocjene
uspješnosti provedenog istraživanja kada je cilj ostvaren.To je i odraz heurističnosti metode, jer će
iskusniji i sposobniji istraživači pronaći bolja rješenja, u kraćem vremenu i uz manji utrošak resursa.
FAZE SISTEMSKE ANALIZE-1.Prethodno istraživanje( identifikacija problema, postavljanje
ciljeva,razgraničenje sustava), 2.Istraživanje i analiza postojećeg sustava-(snimanje postojećeg stanja,
prikaz kvantitativnih podtaka,analiza troškova), 3.Izrada konceptulanog rješenja(analiza mogućih
rješenja,izrada konceptualnog modela, ocjena modela), 4.Detaljna razrada novog rješenja-(utvrđivanje
detaljne strukture sustava, utvrđivanje dretaljne strukture procesa,izrada organizacijskih
uputa),5.Izgradnja novog sustava(izgradnja pojedinih djelova sustava,nabava opreme,obuka
korisnika), 6.provjera novog sustava(pojedinačni test, globalni test,provjera performansi),7.Uvođenje
novog sustava(organizacijske,kadrovske, tehnološke promjene),8.ocjena rada sustava(ocjena
učinkovitosti,efikasnosti i isplativosti).
SISTEMSKA ANALIZA U KONTEKSTU PROJEKTIRANJA I IZGRADNJE SLOŽENIH
INFORMACIJSKIH SUSTAVA-podrazumjeva se skup metoda i tehnika posebno namijenjenih
projektiranju informacijskig sustava, pri čemu postoji niz specifičnosti, a jdena od njih je podjela
ukuonog procesa u 3 projekta: Idejni projekt-obuhvača:informacijske potrebe zaposlenih, posebice
menadžmenta,postojeće stanje,odnosno struktura,organizacija i funkcioniranje postojećeg psolovnog
sustava i njegogog informacijskog sustava, koncept novog rješenja kojim se određuju osnovne
smjernice budućeg informacijskog sustava.Glavni projekt-razrauje i detaljizira konkretna rješenja
novog sustava.Izvedbeni projekt-je stvarna realizacija informacijskog sustava.
KIBERNETIKA-je znanost koja se bavi općim zakonitostima upravljanja te oblikovanjem,
prijenosom i obradom informacija u složenim,dinamičnim sustavima u cilju otkrivanja i modeliranja
odgovarajućih načina upravljanja procesima u njima.Može se definirati i kao znanost o upravljanju i
odnosima u sustavima koja sadržava skup koncepata, modela i metoda logičkog promišljanja sustava,
pomoću kojih se mogu utvrditi načini optimalnog upravljanja sustavima.
PREDMET ISTRAĐŽIVANJA KIBERNETIKE-su sustavi u kojima se odvija proces
upravljanja.Ti sustavi mogu biti prirodni,društveni, ili tehnički..Kibernetika proučava odnose i
svojstva upravljačkih procesa u tim sustavima..Uprvaljački su procesi neposredno povezani s
informacijskim procesima.Pomoću informacija se nastoje izraziti oće zakonitosti upravljanja
procesima u relanim sustavima.
ANALOGNO ZAKLJUČIVANJE-prvo se istražuju komponente sustsva, veze međun njima, te se
usporedbom spoznaja o više istraživanih sustava utvrđuju sličnosti među njima.ztaim se na temleju
utvrđenih sličnosti analogno zaključuje o osobinama drugih istraživanih sustava.Zaključci se
provjeravaju na odgovarajućim modelima, a zatim se primjenjuju u upravljanju konkretnim sustavima
i procesima sa svrhom da se postignu optimalni rezultati.ž
CILJEVI KIBERNETIKE-utvrđivanje principa ponašanja sustava, utvrđivanje uzroka i prirode
ograničenja svojstvenih sustava kojima se upravlja, uspostavljanje temeljinih zakona upravljanja
sustavima, omogućivanje prektične primjene teorijskih spoznaja.
TEORIJSKI KONCEPTI KIBERNETIKE-Teorija komunikacija-obuhvaća teoriju znakova,
informacija i kodiranja.Nastoji istražiti zakonitosti slanja, prijenosa, primanja, tumačeenja prostorno i
vremenski moduliranih signala.Teorija algoritma-bavi se utvrđivanjem pravila za određivanje
postupaka rješavanja složenih problema.Posebno područje teorija algoritma odnosi se na određivanje
postupka pri obradi podataka pomoću računala.Teorija odlučivanja-omogućuje da se
transformacijom informacija uz pomoćpravila odlučivanjaizmeđu više alternativa odabere
optimalna.Teorija sustava-omogućila je tsvranje metoda i tehnika za potrebe analize kompleksnih
sustava.Teorija povratne veze-ima ključnu ulogu u istraživanju regulacije procesa, odnosno u
praktičnim situacijama upravljanja složenim sustavima.Ona najbliže predstavlja srž sadržaja
kibernetskih istraživanja problema upravljanja sustavima.
POVRATNA VEZA-isključivo je informacijskog karaktera.naziv povratna određen je činjenicom da
se informacijski tok kreće odizlaza ka ulazu sustava, dakle u suprotnom smijeru od osnovnih
transformacijskih tokova.Pod izlazom sustava u kontekstu povratne veze podrazumjeva se bilo koja
točka sustava u kojoj se mogu dobiti informacije o stanju sustava. Pod ulazom sustava se
podrazumjevaju točke u kojima je moguće djelovati na promjenu ponašanja sustava.Informacije s
izlaza sustava nazivaju se kontrolne, a one na ulazu sustava nazivaju se upravljačke. Povratnu vezu
čini i poseban upravljački mehanizam koji ima dva informacijska ulaza.Jedan informacijski ulaz čine
kontrolne informacije o stanju sustava , a drugi informacije o ciljevima sustava koji se u obliku
paramatra o željenom stanju sustava predočavaju upravljačkoj komponenti.
PREMA VRSTI UPRAVLJAČKIH AKTIVNOSTI RAZLIKUJU SE DVA TIPA POVRATNE
VEZE- negativna i pozitiva povratna veza
NEGATIVNA POVRATNA VEZA-radi se isključivo o ioznaci predznaka upravljačkih aktivnosti u
donosu na smjer ili trend promjena u sustavu.Upravljački koncept negativne povratne veze koristi se
kada se sustav nastoji održati u nekom željenom stanju.Sustavi koji ostvaruju postvaljene ciljeve
nalaze se u stanju labilne ravnoteže.Zbog različitih nepoželjnih utjecaja i mstenji sustav bi se počeo
kretati k stabilnom stanju ako se to ne spriječi.Mehanizam koji to sprječava je upravljanje.Željeno
stanje sustava se definira preko potrebnih parametara i kontrolnom elementu.Pomoću senzora se na
izlazima sustava prikupljaju podaci o stvarnom stanju sustavam, te se šalju u kontrolni mehanizam i
tamo uspoređuju s postavljenim paramatrima.Ako se javlja odstupanje željenih i stvarnih vrijednosti
stanja sustava kontrolni mehanizam šalje upravljačke informacije na ulaz sustava koji imaju za cilj
poduzimanje upravljačkih aktivnosti koje trebaju otkloniti nastalo odstupanje i vartiti sustav u željeno
stanje.Odstupanje se može otkloniti ako upravlkačka aktivnost ima suprotan smjer od smjera ili trenda
promjena u sustavu.Upravo zbog toga ovaj tip povretne veze ima atribut negativna.Smatra se da je
sustav u željenom stanju ako se nalazi unutar dopuštenih odstupanja.primjeri: od svakodnevnog
života do softiciranih tehničkih sustava, od održavanja tjelesne temp.,vožnje bicikla,auta,proiz. robota
POZITIVNA POVRATNA VEZA-je jednostavniji slučaj jer je na neki način prirodnija za ponašnje
sustava u uvjetima bez ograničenja.Tipična je za objašnjenje fenomena rasta sustava. Od informacijske
krize do pokazatelja civilizacijskog razvitka su primjeri djelovanja pozitivne povratne veze.Krivulja
koja to opisuje ima karakterističan eksponencijalni oblik.Atribut pozitivna ne mora značiti nešto dobro
za sustav:Vrlo često je pozitivna povratna veza mehanizam ubrzanog odumiranja sustava.Povratna
veza je pozitivna jer upravljačke aktivnosti imaju isti smjer kao i promjene sustava, te ubrzavaju
započete promjene.Ovisno o započetom trendu promjena ova veze može biti dobra ili loša za
sustav.Ovaj oblik ponašanja sustava pretpostavlja nepostojanje ograničenja, što je realno u konačnom
vremenskom intervalu.Nakon toga nastupaju kontrolni mehanizmi okoline koja će svojom negativnom
povretnom vezom nastojati zadržati ravnotežu utječući na svoje podsustave.
INDIREKTNA POVRATNA VEZA-nisu rjetke situacije kada više sustava ima zajednički cilj.Oni se
mogu tretirati i kao podsustavi, gdje su izlazi jednoga ulazi drugog sustava, odnosno podsustava, pa ih
se naziva zavisnim sustavima.Stupanj povezanosti se može mjeriti udjelom izlaza jednog sustava u
ulazu drugog.Ovo je posebno važno pri razmatranju slučaja kada poremećaj jednog sustava
neposredno vodi k problemima drugog.Ovo se odražava i na kontrolne mehanizme kojim moraju
spriječiti međusobne negativne utjecaje.Koncept povratne veze ovdje se primjenjuje povezivanjem
izlaza jednog s ulazom drugog sustava šta se naziva indirektna povratna veza,a s ciljem optimalnog
upravljanja cijelim sustavom.
ORGANIZACIJA-se odnosi na uređenje odnosa unutra sustava koji osiguravaju ispunjavanje
njegovog cilja.Odnosi se i na sustav u kome sudjeluju ljudi koji se organiziraju da bi ostvarili cilj
sustava, a time i svoje ciljeve.S mikroekonomskog aspekta najvažniji su poslovni sustavi ili poduzeća,
odnosno poslovne organizacije.
KLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE-polazi od pretpostavke da su ljudi u organizacijskom
smislu produžetak strojeva i da ljudsa proizvodnost prvenstveno ovisi o njihovim kapacitetima, brzini
rada itd. Najvažnije tekovine: racionalizcija rada,podjela organizacije na pojedine poslovne
funkcije,izgradnja hijararhijskih organizacijskih struktura, princip podjele poslova između funkcija u
organizaciji.
NEOKLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE-u žarište svoga interesa stavlja individualno i
grupno ponašanje ljudi u organizaciji.Ona predstavlja reakciju na mehanicistički pristup čovjeku, a
njena dostignuća su: psihološki motivirana podjela rada, specijalizacija, obogaćene i proširenje radnih
zadataka.
MODERNA ORGANIZACIJSKA TEORIJA-stavila je težište na ispitivanje ljudskog ponašanja u
organizacijskim strukturama,a s druge strane na kvantitativne metode i modele organizacije kao
sustava.
RANI SISTEMSKI PRISTUP-karakteriziran je oduševljenjem s kibernetikom.Glavni nedostatak mu
je kruta primjena kobernetskih modela sustava s povratnom vezom koji ne uvažavaju neke, prije svega
psihološke, ljudske osobine.
MODERNI SISTEMSKI PRISTUP-ističe složenost organizacije kao sustava, njezinu tjelesnu
povezanost s okolinom i posebno naglašava da je organizacija komunikacijska mreža u kojoj pojedinci
i grupe razmjenjuju informacije.
ODNOS STRUKTURE I PROCESA-pod strukturom se podrazumjeva stupanj formalnih veza i
hijararhijskih odnosa, dok su procesi rezulatat interakcije komponenti sustava.Ako postoji neki
organizacijski problem u sustavu, da bi se isti rješio, prema klasičnom strukturalnom mišljenju treba
najprije izmijeniti strukturu sustava.orijentacija na procese polazi od ideje da su krute organizacijske
strukture i organizacijske barijere među njima zapravo kočnica organizacijskim procesima.Ova dva
pristupa se ne smiju promatrati kao isključivi, već treba kroz njihovu interakciju ostvarivati potrebnu
fleksibilnost pri otklanjanju nastalih problema.
ORGANIZIRANOST OVISI O-odnosima u samom sustavu, o odnosu između sustava i njegove
okoline, te o poziciji promatrača.danas je glavni kriterij ocjene organiziranosti poduzeće mišljenje
kupca ili klijenta pa se cijela organizacija podešava u cilju što boljeg zadovoljavanja njihovih potreba.
MODELI ORGANIZACIJE-računovodstveni model-najstariji, a polazi od ideje da se svaka
aktivnost u organizaciji može financijski iskazati.Organizacijski dijagram-pokazuje organizaciju kao
piramidalnu strukturu, satavljenu od odjela, službi, pogona, poslovnih funkcija i sl.Bihevioristički
model-se temelji na prikazu odnosa skupina u organizaciji.Sistemski model-polazi od otvorenosti
organizacije i uzima u obzir njenu mnogostruku povezanosts okolinom.Kadrovi,financijska
sredstva,predmeti rada,i sredstva za rad su komponente koje su primarno pod kontrolom sustava,ali na
njih djeluje i okolina preko tržišta radne snage,izvora financiranja i sl. S druge strane, tržište,
društveno politički sustav, konkurenti, prirodni okoliš su dominantno komponente okoline sustava, ali
su izložene djelovanju poslovnih sustava.
KIBERNETSKI MODEL PODUZEĆA-apsolutno vrijedi pri objašnjavanju osnovnih upravljačkih
principa.Tumačenje kibernetskog modela poslovnog sustava ističe postoja je dva bitna podsutsva.Prvi
podsustav je uobičajni dio kibernetskog modela koji se odnosi na transformacijski dio, a sastoji se od
ulaza(U), transformacijskog procesa(T) i izlaza(I). Specifičnost ovog mmodela iskazuje se u
tumačenju povratne veze koja je negativna.Upravljački mehanizam se tumači kao poseban sustav sa
svim komponentama sustava, ali samo s informacijskim tokovima, pa ga je moguće označiti kao
informacijski sustva.Njegovi ulazi i izlazi su samo informacijskog karaktera.Njegov transformacijski
proces odnosi se na transformaciju podataka.Informacijska vrijednost kontrolnih, ulaznih podataka Ik
je relativno mala iako je količina podataka relativno velika jer odražava stanje svake komponente
sustava i njenih svojstava.Proces obrade podataka ima zadatak stvoriti manju izlaznu količinu
podataka koji imaju znatno povećanu informacijsku vrijednost Iu.Informacije dobivene
transformacijom koriste se za upravljanje osnovnim transformacijskim sustavom, pa ga se naziva
upravljani sustav,a ifformacijski sustav se naziva upravljački.Ulazne informacije upravljanog sustava
se troše na smanjenje njegove entiopije, pa je za upravljani sustav izlazna količina informacija manja
od ulazne.
OPĆA TEORIJA SUSTAVA-posebnu pozornost usmjerava na: međuovisnost,međuutjecaj i
međupovezanost i između dijelova organizacije i između organizacija, značenje granica između
dijelova organizacije i između organizacije i drugih organizacija, ulogu ljudi unutra i izvan granica
organizacije te na prirodu vodstva i menadžmenta.
OKOLINA ILI NADSUSTAV ORGANIZACIJE- se može podjeliti na opće socijalne
komponente(obuhvaća kulturu društva u kojem organizacija posluje,opću razinu
tehnologije,politiku...) i specifične komponente zadatka(obuhvaćaju potrošače,
dobavljače,konkurenciju).Što je okolina složenija i nestabilnija to interna struktura organizacije mora
biti složenija i diferenciranija da bi se organizacija uspjela prilagođavati svojoj okolini.
ORGANIZACIJA ILI PODUZEĆE SE DJELI NA OVE PODSUSTAVE-podsustav ciljeva i
vrijednosti, tehnički podsustav,psihološki podsustav, strukturni podsustav, menadžerski podsustav.
NADSUSTAV OKOLINE-predstavlja opći socijalni sustav(kulturu,tehnologiju,politiku) da
organizacija postoji i sustav specifičnih zadataka(kupce,dobavljače,konkurente) zkog kojih
organizacija postoji.
PODSUSTAV CILJEVA I VRIJEDNOSTI-proizlazi iz veza koje postoje između sljedećih
socijalnih razina: pojedinca i skupina u organizaciji, organizacije kao cjeline, zadataka okoline i
društva u cjelini.
TEHNIČKI PODSUSTAV-odnosi se na znanje potrebno za obavljanje zadataka.On uključuje
tehnologiju proizvodnje soecifičnu za poduzeće, potrebne i stvarno postojeće stupnjeve specijalizacije
i automatizacije, te stupanj do kojeg su zadaci rutinski odnosno kreativni.
PSIHOLOŠKI PODSUSTAV-kreiraju pojedinci i skupine koji međusobno utječu jedni na
drge.Pojedinačno ponašanje i motivacija, statu i uloge, skupna dinamika i politički utjecaji čine dio
ovog podsustava.Ovaj sustav nalazi se pod utjecajem ostalih komponenti okoline.
STRUKTURNI PODSUSTAV-uključuje način na koji su zadaci podjeljeni i zatim ponovno
integrirani.Organizacijska shema i opis poslova, te formalni tokovi komunikacija naočitije su
manifestacije ovog podsustava.Strukturirani podsustav uključuje neformalne organizacije zajedno sa
njihovim mrežama osobnih kontakata i neformalnim tokovima informacija.Menađerski informacijski
sustavbitna je komponenta strukturnog podsustava organizacije.
MENAĐERSKI PODSUSTAV-se proteže po cijeloj organizaciji te je ujedno opovezuje s njenom
okolinom, razvija ciljeve i planove, dizajnira strukturre i utvrđuje procese kontrole.Njegova priimarna
uloga je integriranje podsustava u jedinstvenu organizaciju.da bi cijele organizacija poslovala efikasno
potrebno je integrirati sve njezine djelove pri čemu se javljaju problemisvaki dio organizacije se
suočava sa svojim dijelom okolinei njihovim specifičnim zahtjevima koji ne moraju biti, a vrlo često
nisu niti prihvatljivi svim djelovima organizacije.S rastom diferencijacije rastu i zadaci integracijete
vode uvođenju složenih mehanizama integracije koji imaju cilj ograničiti dio slobode pojedinih
djelova u cilju postizanja maximalnih učinaka cjeline.