Professional Documents
Culture Documents
Sve o Varoi PDF
Sve o Varoi PDF
Odrasla ženka Varroa krpelja (slika 1) je duga 1.045 – 1.135 mm, a široka 1.515 –
1.666 mm. Telo ženke je ovalnog oblika a hitinski omota je gladak, crvenkasto braon
do tamno braon boje. Na prednjoj strani tela je usni aparat za bodenje i sisanje,
kojim probijaju hitinski omota pčela i uz pomoć mišića ždrela sišu hemolimfu svog
domaina. Ženke krpelja se privršuju na odrasle pčele između abdominalnih
segmenata ili telesnih regiona, kao i na drugim mestima koja im omogućavaju laku
ishranu hemolimfom (slika 2). Ovakav način ishrane iscrpljuje pčele, dok novonastale
ranice povećavaju podložnost sekundarnim infekcijama (Dobrić i sar, 2000, 2002).
Mužjaci su znatno manji od ženki (dužina tela je 0.752 – 0.928 mm, a širina 0.707 –
0.883 mm) i imaju okruglasto telo prekriveno slabim hitinskim omotačem belo – sive
ili žućkaste boje. Usni aparat mužjaka i mišići ždrela su im slabo razvijeni, te ne
mogu da sišu hemolimfu pčela. Zreli mužjaci se ređe mogu videti jer se obično
nalaze samo u leglu.
Mužjaci i ženke Varroa krpelja se razlikuju i po svojim hromozomskim setovima. Kod
mužjaka postoji 7 hromozoma (n = 7), a kod ženki duplo više - 14 hromozoma (2n =
14), tj. mužjaci Varroa su haploidni i razvijaju se partenogenetski iz neoplođenih jaja,
a ženke su diploidne i razvijaju se iz oplođenih jaja (Stanimirović i sar, 2000;
Stanimirović i Dobrić, 2002).
Varoa na adultnoj pčeli obično ostaje 7 dana pre ulaska u nepoklopljenu ćeliju sa
larvom. Međutim, kada u košnici nema legla, varoe na odraslim pčelama mogu ostati
mnogo duže. Samo mali broj ovih krpelja biva uklonjen i ubijen od strane pčela
radilica. Proučavanja su pokazala da varoe mogu da prežive odvojeno od pčela i
pčelinjeg legla uz dohranu samo 5 1/2 dana, ali na adultnim pčelama mogu da
prežive znatno duže, obzirom da uspešno preživljavaju duge periode bez legla tokom
oštrih zima.
Nekada se smatralo da se krpelji mogu hraniti fekalijama, lepljivim sastojcima ćelija
saća ili larvi pčela, kao i ostacima hrane larvi, ali se danas pouzdano zna da je za
normalno formiranje i polno sazrevanje ženki krpelja Varoa destructor neophodna
hemolimfa larvi, prvenstveno trutovskog, ali i radiličkog legla. Mada su varoe
uočavane i na drugim insektima (i nekad čak na pčelarima neposredno nakon rada sa
košnicom), reprodukcija krpelja se može obavljati samo u leglu medonosne pčele
(Todorović i sar, 2002).
ŽIVOTNI CIKLUS VAROE
Adultna ženka varoe napušta adultnu pčelu i ulazi u radilika i trutovska legla stara 5 –
6 dana i to pre zaklapanja satnih ćelija i invadira ili radiličku ćeliju oko 20 sati pre
njenog poklapanja ili trutovsku ćeliju 40 sati pre poklapanja, pri čemu treba naglasiti
da varoe preferiraju trutovsko leglo. Nakon ulaska u ćeliju, ženka krpelja dopuzi do
dna satne ćelije i potopi se u larvinu hranu. U prva 4 sata nakon poklapanja ćelije,
varoa napušta larvinu hranu i počinje da se hrani hemolimfom predlutke pčele (slika
3). Simptom koji jasno reflektuje ishranu varoe u leglu jesu “bele tačke” na zadnjem
kraju predlutke domaćina. “Bele tačke” predstavljaju u stvari feces varoa koji može
da se uoči i na zidovima satnih ćelija nakon izlaska adultne pčele iz nje.
Slika 5. Juvelilni (beli) i adultni (braon) stupnjevi varoe koji se hrane hemolimfom
pčele neposredno pre njenog izleganja
Većina ženki varoe (80%) jaja polaže samo jednom u toku svog životnog ciklusa, a
samo 20% dva i više puta. Reproduktivni potencijal je u većini slučajeva ograničen
količinom jaja položenih prvi put. Verovatnoća drugog polaganja se povećava samo
pri velikoj zaraženosti legla, kada u ćelije dospeva velika koliina ženki koje nisu
iscrpile svoje reproduktivne sposobnosti tokom prvog polaganja jaja. U zimskom
periodu varoe su uglavnom na adultnim pčelama, dok u proleće počinju ulaziti u
leglo, a leti se njih 80 – 90% nalazi u leglu, a samo oko 10% na pčelama.
Razvoj Varroa krpelja je sinhronizovan sa fazama razvoja larvi, lutki i mladih jedinki
radilica i trutova (slika 6). Optimalna temperatura za razvoj je približna temperaturi
pčelinje zajednice. Kao stenotermna vrsta razmnožava se u uskom temperaturnom
opsegu (od 31 do 37.5 o C) i pri stabilnoj vlažnosti vazduha (60–80%). Pri
temperaturama do 31 o C i iznad 37 o C smrtnost dostiže skoro 100%. Za svaku
ispitivanu temperaturu brzina razvoja varoe je manja u radilikom leglu u odnosu na
trutovsko. Takođe je uočeno da pri istim temperaturama, varoa češće polaže jaja u
trutovsko nego u radiliko, a različita je i brzina razvoja, smrtnost jaja varoe, kao i
plodnost ženki. Temperatura trutovskog legla je pogodnija i za odlaganje jaja i za
njihovo razviće. Pored temperature, na ovu pojavu utiče i različit hormonalni status
hemolimfe radilica i trutova - hemolimfa radilica je lošija hrana za ženke varoe od
hemolimfe trutova zbog drugačijeg sadržaja i odnosa hormona. U laboratorijskim
uslovima bez hrane varoa može da preživi 8 - 10 dana. Na temperaturi od 2o C
nastupa klinička smrt u kojoj može da opstane do 72 sata. Na temperaturi od 42o C i
vlažnosti vazduha 50 – 60% živi oko 6 sati, a na 47o C živi svega oko 15 minuta.
Varoe koje se izlegu od marta do avgusta žive 20 – 45 dana, a one koje se izlegu
kasnije žive od dva do deset meseci. Upravo ovi krpelji koji žive duže od šest meseci
nanose najveće štete pčelinjim društvima, jer dva do tri puta polažu jaja koja se
izvode na leglu zimskih pčela. Zbog toga je bitno da se tretiranje protiv varoe obavlja
u junu i julu da bi se zimske pčele oslobodile varoe u septembru i oktobru, kako bi se
smanjio broj varoe u toku zime i proleća (Stanimirović i Stevanović, 2002).
Slika 6. Uporedni prikaz razvića pčele radilice i krpelja Varroa destructor
Krpelj V. destructor pokazuje do 5 puta veći afinitet prema trutovskom leglu, tako da
srazmerno toj razlici, postoji i znatno brži rast populacije krpelja u zajednicama sa
većom količinom trutovskog legla (grafikon 1). Shodno tome, u radiličkom leglu za
150 dana jedan krpelj može dati 1330 potomaka dok je u istom vremenskom
intervalu u trutovskom leglu taj odnos 1 : 6000.
Na rast populacije krpelja u pčelinjoj zajednici umnogome utiču i sami pčelari
transferom matica i otvorenog i zatvorenog legla iz jedne u drugu košnicu, ali rastu
populacije krpelja doprinosi i invazija krpelja preko trutova i radilica koje prelaze iz
jedne u drugu pčelinju zajednicu. Tako, ako se u pčelinju zajednicu putem radilica ili
trutova unesu dnevno po dve nove reproduktivno sposobne ženke varoe tokom
sezone, to za narednih mesec dana može povećati populaciju za 1000 novih krpelja,
o čemu mnogo ilustrativnije govori grafikon 2. Iz ovoga sledi da jako niska stopa
invazije može značajno uticati na porast populacije krpelja u jednom društvu, a jako
velika invazija krpelja u jednu pčelinju zajednicu doprinosi jako brzom porastu
celokupne populacije krpelja. Tako na primer, u infestaciji koja startuje sa jednim
krpeljom, pri invaziji od 50 krpelja za 10 dana, ukupan porast populacije do 1000
krpelja se postiže za 15 dana (grafikon 3).
Dinamika invazije krpelja u pčelinje zajednice je sezonski determinisana tako da je
stopa invazije u proleće 1.6, tokom leta 13.7, a u jesen 75.6 krpelja po danu.
Grafikon 2. Kriva rasta populacije varoe tokom leta u radilikom leglu
prikom invazije sa 0, 1 i 2 varoe po društvu dnevno (MAF, 2001).
Na osnovu svega do sada rečenog može se izvesti zaključak da u borbi protiv varoze,
obzirom na njen eksponencijalni rast, treba kombinovati više razliitih metoda visokog
stepena efikasnosti, odnosno, ne treba se opredeljivati samo za jedan oblik ili, još
gore, samo za jedan tip hemijskog tretmana u kontroli varoze.
Literatura:
1) Anderson DL (2000) Variation in the parasitic bee mite Varroa jacobsoni Oud.
Apidologie 31:281-292.
2) Anderson DL, Trueman JW (2000) Varroa jacobsoni (Acari: Varrroidae) Exp Appl
Acarol 24(3):165–189.
3) Dobrić , Vicković D, Kulišić Z (2000): Bolesti pčela. Fakultet veterinarske medicine.
ISBN 86-81043-07-2. Beograd.
4) Dobrić , Stanimirović Z, Todorović Dajana, Obrenović Sonja, Bacić D (2001)
Ektoparaziti i pojava virusnih infekcija – mere zaštite i suzbijanja. Zbornik plenarnih
radova. I Savetovanje o biologiji i zdravstvenoj zaštiti pčela, Dec. 22, pp 19-26.
Beograd.
5) Dobrić , Stanimirović Z, Bacić D (2002) Varoza: klinika slika,dijagnostika i terapija.
In: M. Lazarević (Ed.), Zbornik radova IV Savetovanja iz klinike patologije i terapije
životinja Clinica, June 10-14, pp 118-122, Budva, YU. Veterinaria 2002
6) MAF - Ministry of Agriculture and forestry (2001): Control of Varroa - A guide for
New Zealand Beekeepers. ISBN 0-478-07958-3. Astra Print, Wellington.
7) Stanimirović Z, Soldatović B, Vuinić M (2000) Biologija pčela - medonosna pčela.
FVM i Medicinska knjiga-Medicinske komunikacije. Beograd.
FVM i Medicinska knjiga-Medicinske komunikacije. Beograd.
8) Stanimirović Z, Dobrić (2002) Varooza: etiologija, biološke i hemijske mere
suzbijanja. In: M. Lazarević (Ed.), Zbornik radova IV Savetovanja iz klinike patologije
i terapije životinja Clinica,
June 10-14, pp 105-112, Budva, YU. Veterinaria 2002.
9) Stanimirović Z, Stevanović Jevrosima (2002) Savremena strategija suzbijanja
parazita Varroa destructor sa osvrtom na molekularno genetiki aspekt selekcije pčela
u funkciji rezistentnosti na varou. Zbornik radova. Meunarodni seminar na temu
Pčelarenje za budućnost. Dec 14-15, pp 34-58, Niš, YU.
10) Todorović Dajana, Stanimirović Z, Stevanović Jevrosima (2002): Biologija i
ekofiziologija Varroa destructor. In: M. Lazarević (Ed.), Zbornik radova IV
Savetovanja iz klinike patologije i terapije, June 10-14, pp 113-114, Budva, životinja
Clinica Veterinaria 2002. YU.
Zahvalnica
Autori zahvaljuju Ministrarstvu za nauku, tehnologiju i razvoj Republike Srbije na
pomoći u realizaciji rada (Projekat Ev. br. 1870).