Professional Documents
Culture Documents
1001 Film Koji Moraš Da Vidiš Pre Nego Što Umreš PDF
1001 Film Koji Moraš Da Vidiš Pre Nego Što Umreš PDF
GLAVNI UREDNIK
STEVEN JAY SCHNEIDER
Naslov: 1001 Film koji moraš da vidiš pre nego što umreš
Ime autora: Grupa autora
Podaci o izvorniku:
Izdavač:
Quintessence
226 City Road
London EC1V 2TT
Izdavč za Srbiju:
ISBN: 978-86-87127-02-9
Tiraž: 2000
Sadržaj
Preface 6
Introduction 8
1900 20
1910 24
1920 33
1930 76
1940 158
1950 249
1960 371
1970 515
1980 658
1990 783
2000 891
Contributors 944
6
nisam pogledao - sve dok ne okrenete još jednu stranicu i shvatite da
je 1941. izrodila Citizen Kane, The Maltese Falcon, i Sullivan’s Travels,
Preston Sturgesov film za koji ste prvi put čuli kada ste gledali film
braće Coen O Brother Where Art Thou? Oh, pitam se da li je i ovo na
listi? A potom se bacite na 2000. godinu i otkrijete da nije - pa koji onda
film braće Coen jeste? Aha, Fargo i Raising Arizona i sada u najnovijem
izdanju, njhov dobitnik Oskara No Country For Old Men- a sad….nemate
pojma gde nam je proputovanje počelo, ni gde ste se bili uputili.
Ovakva putovanja su skoro kao pikarska iskustva, u kojima poznate
farse (Do The Right Thing - jedan od mojih favorita, tako je dobro videti
te ovde stari druže) sede, smeškajući se pored drskih stranaca kao što
je Jan Svankmajerov film Neco Z Alenky, češka verzija Alise u zemlji
čuda i rad koji sasvim sigurno nikada nisam video. Zatim se vraćate
sanjarenju - po meni, ni 1989. nije bila loša godina, samo što se tiče
njujorških filmova: Spike Leeu se pridružio Rob Reinerov When Harry
Met Sally i Woody Allenov Crimes and Misdemeanours, dok je 1989.
takođe nagovestila proboje Daniel Day Lewisa u My Left Foot, američku
indie scenu sa Stven Soderberghov Sex, Lies and Videotape koji je
osvojio Zlatnu palmu u Kanu, i azijski Novi talas sa prvencom Tajvanca
Hou Hsiao-hsiena A City of Sadness. I ja sam opet odlutao, jer sama
pomisao na ovaj (po meni) zaboravljen film podstiče sećanja na susret
sa prelepom devojkom na kiši ispred Curzon Mayfair u Londonu.
Odluka da pogledate sve filmove iz ove knjige, njih 1001 - vidim
da u ovom novom izdanju ima i interesantna lista, tako da možete da
ih štiklirate kao spisak za kupovinu, kao što radite sa neophodnim
stvarima - sama po sebi će biti jedno životno iskustvo: ako želite
da oživite 1957. godinu sa Satyajit Rayevim Aparajito, Felinijevim Le
Notti di Cabiria, i nezaboravnim ruskim remek delom The Cranes Are
Flying, moraćete da kopate po prodavnicama DVD-jeva sa nezavisnim
izdanjima, da kisnete na putu do art-bioskopa tokom kišovitih vikenda
u Parizu ili Berlinu, ili da budete turisti blizu festivalskih retrospektiva
(ja sam konačno video Sullivan’s Travels u pratećem programu divnog
festivala u San Sebastianu u Španiji).
Za sve ovo vam posle svega može biti potreban ceo život.
7
PREDGOVOR IZDANJU
STEVEN JAY SCHNEIDER
Knjiga „1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš“ je, kao
što sam naslov sugeriše, knjiga koja za cilj ima ne samo da opskrbi
informacijama već i da vas motiviše. Da vas od radoznalih čitalaca
pretvori u pasionirane gledaoce i upozori da je gužva velika, da vremena
ima malo, a broj filmova koji su vredni gledanja je ogolemio.
Liste poput „10 najboljih filmova“ danas opstaju isključivo kao
godišnje ankete među kritičarima, a razgovori o „100 najboljih filmskih
ostvarenja“ uglavnom se tiču ili jednog žanra, poput komedije, horora,
SF-a, vesterna ili ljubića, ili određene nacionalne kinematografije, recimo
francuske, italijanske, britanske ili japanske. Sve to upućuje na činjenicu
da je nemoguće, ili bar neodgovorno, izdvojiti manje od 1000 kada
naumimo da napravimo listu „najboljih”, najvrednijih ili najvažnijih,
najnezaboravnijih filmova – ukoliko želimo da napravimo listu koja bi bila
pravedna i koja bi pokrivala kompletnu istoriju filma.
Imajući pomenuti cilj na umu, može nam se učiniti da je čak i 1001
premali broj. Osim ako iz izbora izostavimo neme filmove: avangardne ili
crtane, dokumentarce, filmove sa Bliskog istoka ili kratki metar…
Međutim sve ove strategije isključivanja bile bi, na kraju krajeva, samo
put kojim bismo povukli imaginarne preseke kinematografije ne bismo
li otklonili pritisak i izbegli teške odluke ograničenog izbora koji sve,
prilično različite, tradicije i tipove u umetnosti pokretnih sllika tretira sa
podjednakim i dužnim poštovanjem. Knjiga koju držite u rukama uzima
na sebe veliki rizik, nudeći svevremenski, svežanrovski, svezemaljski
popis filmskih ostvarenja koja morate da pogledate. Ali to je rizik koji
vredi preuzeti na sebe. I ako uložite dovoljan napor i pogledate sve
filmove o kojima ovom prilikom raspravljamo, bićete u prilici da umrete
kao srećni polaznik kursa kinematografije. Ukratko: što više vidite to
bolje za vas.
I kako uopšte odrediti taj 1001 film koje morate videti? Mnogo
bi lakše i manje kontroverzno bilo reći vam koji 1001 film treba da
izbegnete po svaku cenu. Nije ni čudo što se filmska kritika ne može
svrstati u kategoriju egzaktnih nauka, bez obzira na neomiljenu formulu
Rogera Eberta: „Oba palca visoko, visoko gore!” A nije preterano tvrditi da
ono što je za nekoga Ponoćni kauboj, za nekoga drugog može biti Ištar.
Možda se može naći način da se uporede, čak i poređaju, kodifikovani
i u istorijskom smislu specifični ciklusi, pokreti ili podžanrovi, poput
italijanskih trilera sedamdesetih, gde bi se vodilo računa o estetiziranom
nasilju ove forme, zamršenom zapletu i psihološkoj dubini. I možda
je sasvim u redu odvojiti Hitchcockove neosporne klasike (Sever–
severozapad, Prozor u dvorište, Vrtoglavica, Psiho, Ptice, Pozovi M za
ubistvo) od dela koja se smatraju slabijim ostvarenjima ovog autora
(Pocepana zavesa, Porodična zavera, Slučaj Paradine, Topaz). Ali na
osnovu čega bismo mogli odlučiti između Tsai Ming-Liangovog Kakvo
8
vreme postoji i Šta se dogodilo sa bejbi Džejn, Roberta Aldricha. Ili
između Puta na Mesec Georgea Mèlièsa i Kruga tišine Marleen Gorris?
Ako je cilj ove knjige da zaista obuhvatimo pomalo od svega, kako izbeći
da se dobijeni spisak ne pretvori samo u kinematografski švedski sto,
što bi bila situacija u kojoj raznovrsnost potiskuje u drugi plan pravu
vrednost filma?
Sve su to dobra pitanja. Prilikom odlučivanja o 1001 filmu koji će biti
uključeni u ovu knjigu, prvi korak je bilo posvećeno proučavanje velikog
broja već postojećih lista „najvećih”, „top”, „najomiljenijih” i „najboljih”
filmova i ređanje naslova po frekventnosti pojavljivanja. Taj korak nam
je omogućio da odredimo neku vrstu klasičnog kanona, pod čim smo
podrazumevali i moderne i savremene klasike koji su, po nama, zaslužili
mesto u ovoj knjizi. To ni u kom slučaju ne znači da su svi filmovi sa
pomenutih lista ušli u naših 1001. Međutim, taj postupak ja dao izvesne
referentne tačke i umnogome prigušio subjektivnu prirodu selekcije.
Pošto smo se provizorno složili oko početnog izbora od oko 1300
naslova, ponovo smo prošli kroz spisak sa dvojnim, i međusobno
suprotstavljenim, ciljevima da redukujemo ukupan broj, vodeći računa
da pokrijemo različita razdoblja, nacionalne kinematografije, žanrove,
pokrete, tradicije i uvažene autore. Pojam autora uzeli smo u najširem
mogućem smislu, tako da ne uključi samo režisere (Woody Allen, Ingmar
9
Bergman, John Cassavetes, Federico Fellini, Jean-Luc Godarad, Abbas
Kiarostamij, Styajit Ray itd.), već i glumce (Humphrey Bogart, Marlene
Dietrich, Toshiro Mifune), producente (David O. Selznick, Sam Spiegel,
Irving Thalberg), scenariste (Ernest Lehman, Preston Sturges, Cesare
Zavattini), snimatelje (Gregg Tolland, Gordon Willis, Freddie Young),
kompozitore (Bernarda Herrmann, Ennio Morcicone, Nino Rota) i mnoge
druge.
Takođe smo imali na umu da ne smemo svesno dati prednost
„kvalitetnim“ produkcijama ili visokoj filmskoj umetnosti (istorijski
epovi, adaptacije Šekspira, ruski formalistički eksperimenti), a da pri
tom zanemarimo tzv. „niže” žanrove (slepstik komedije, gangsterske
filmove tridesetih, noar akcione iz sedamdesetih) ili čak filmove donekle
diskutabilnih estetskih vrednosti (Ružičasti flamingosi, Groznica subotnje
večeri, Projekat: Veštica iz Blera) te otvoreno populistička dela (Top gan,
Kišni čovek, Veliki, E. T. vanzemaljac) ili pak ona sumnjivih ideoloških i
etičkih vrednosti (Rađanje jedne nacije, Trijumf volje, Salo ili 120 dana
Sodome). Umesto toga, odlučili smo da o svakom kandidatu za odabir
prosuđujemo po individualnim kriterijumima. U prvom redu, to je značilo
da moramo što jasnije odrediti gde su ti kriterijumi, što nikako nije bio
lak zadatak (kao npr. u slučaju Ružičastih flamingosa, čiji je ozloglašeni
reklamni slogan glasio „Vežba lošeg ukusa”), a zatim da moramo pronaći
način da odvojimo žito od kukolja (čak i kada je linija između to dvoje
jako tanka, gotovo neprimetna).
„Čak i kada bih mogao da jedem biftek svaki dan, pre ili kasnije
uželeo bih se hamburgera”, kaže stara izreka.
Suština je u tome što čak i ako vaši afiniteti najviše naginju ka
priznatim svetskim klasicima (npr. Građanin Kejn, Rašomon, Razjareni
bik, Oklopnjača Potemkin) ili ka riznici evropskog art filma (Avantura,
Hirošima, ljubavi moja, Poslednji tango u Parizu), kad-tad će doći
trenutak kada ćete poželeti da pogledate neki film potpuno druge vrste,
bio to holivudski blockbuster (Park iz doba jure, Imperija uzvraća udarac,
Titanik), alternativno čudo (Uzdizanje škorpiona, Plamteći stvorovi, Zgrabi
me golu) ili kultni kuriozitet (El Toro, Drugi, Slacker, Pasji život, Tetsuo).
Iz naše vizure, naš je glavni zadatak bio da se pobrinemo da, kakav god
bio vaš ukus, generalno ili onim danima kada želite da probate nešto
drugačije, ova knjiga bude jelovnik u kome je svako jelo ukusno.
Konačno, posle poslednjih bolnih izbacivanja, neophodnih da bismo
spisak sveli na željenih 1001 film, trebalo je uskladiti rezultate sa
povratnim informacijama i predlozima naših cenjenih saradnika, čije
je kolektivno iskustvo, stručnost i pasioniranost u vezi sa gledanjem,
raspravljanjem i pisanjem o filmovima garancija da, premda nijedan
popis najboljih stvari svih vremena nikada ne može biti savršen, ovaj koji
10
je pred vama opravdava vaša očekivanja. Međutim, nije spisak jedina
stvar koja knjigu čini posebnom jer su tu i, specijalno za ovu priliku
naručeni, članci uz svih 1001 film. To su kratki, promišljeni, stimulativni
eseji koji, osim što daju presek radnje, produhovljeni komentar i istorijski
kontekst, daju i dobar izbor kurioziteta vezanih za film (izvorno je George
Lukas bio odabran da režira Apokalipsu danas. Ko bi to pomislio?!). Ne
dajte se zavarati lakoćom sa kojom se čitaju ti eseji. Potrebna je velika
veština da bi se napisalo nešto smisleno u tako malo reči o filmovima
poput Kazablanke, Tragača ili Pravila igre, da i ne pominjemo Kralja
pornića, Krike i šaputanja ili Noć lovca ili (avaj) u dvesta reči reći nešto o
Marketi Lazarovoj, Pijanisti ili Klio od pet do sedam)… Ovi autori su uspeli
u tome. I to za čistu desetku!
U pogledu sopstvenog iskustva sa ovom knjigom, mogu samo reći da
je bol za naslovima koje smo morali izostaviti sa ovog spiska ustuknuo
pred divljenjem mešavini koju smo dobili, čitanjem predivnih filmskih
osvrta iz pera vrsnih filmskih autora i pred učenjem toliko toga što pre
nisam znao o istoriji, tradicijama i skrivenom blagu filma. Čak i ako ste
videli 1001 film koji smo ovom prilikom odabrali za vas (čestitke, ali zbilja
sumnjam da je to moguće), uveren sam da ste na golemom dobitku već i
zbog samog čitanja ovih članaka.
Ali sat i dalje kuca… Zato počnite da čitate i gledajte i dalje!
***
Kao glavni urednik knjige 1001 film koji moraš da vidiš pre nego
što umreš, imam čast i privilegiju da se zahvalim svim pojedincima
odgovornim za ispunjenje rokova i neizbežni uspeh ovog ambicioznog,
prijatnog i izuzetno vrednog projekta. Iskrenu zahvalnost dugujem Lauri
Price, Catherine Osborne, i svem ostalom izuzetno vrednom i pedantnom
osoblju u Quintet Publishingu, koji je deo grupe Quarto; Andrewu Lockettu
iz Britanskog filmskog instituta; zatim saradnicima, šezdesetoro ih je iz
osam različitih zemalja i svi su radili u kratkim rokovima i pod terorizmom
urednika (to sam ja), i svi su proizveli zabavne i edukativne članke o
filmovima od kojih se sastoji ova knjiga; i, kao i uvek, svojoj porodici,
prijateljima i kolegama, čiji su podrška i podstrek i dalje moje ne baš
tajno oružje.
11
FILM INDEX AND CHECKLIST
Use the film index and checklist American Graffiti 562 Beat the Devil 289
to look up your favorite films, American In Paris, An 262 Beau Travail 886
and keep track of what you have American Werewolf in London 673 Beautiful Troublemaker, The 799
watched. Remember, films Amores Perros 896 Beauty and the Beast 215
with both a foreign and english Anatomy of a Murder 358 Before the Revolution 432
language title are listed twice.
Andalusian Dog, An 68 Being John Malkovich 887