s Y E U C I L I § T E U S P L I T U

FILOZOFSKI FAKULTET - ZADAR

YU ISSN 0350-3623

God. 18. Sv. 18.

RADOVI
R A Z D I O D R U â T V E N I H Z N A N O S T I ( 8)

1978/1979

Z A D A R 1979
 PRILOZI p r o u Ca v a n j u p o l i t i Ck o g u r e d e n j a
NARODA SJEVEROZAPADNOG ILÎRIKA
SLOBODAN CACE

N a js ta r iji podaci o stanovnicim a sjevern og dijela istocne ja-

dranske ob ale nalaze se u sacuvanim ulomcima H e k a t e j e v i m .
N a p od ru cju od Istre do srednje D alm acije H ekatej spominje Histre.
K a u lik e , J ap igiju , M entore, Libu rn e, Siope i H itm ite.1 K asn iji izvori,
u g la vn o m na te m e lju v ije s ti k o je nisu m lade od 4. st. p rije n. e.,
spom in ju jo s Ism ene, Him ane, H ile, Buiine, Neste, M ani je i dr.2 Su-
visn o je o v d je m akar i naznaciti problem e k o ji se ja v lja ju pri analizi
izvo ra , a napose u v e z i s ubikacijom vecin e spomenutih »naroda«.3
Iz v o r i ih m a n je -v is e slozno n a zìva ju éthnë n e praveci, kako izgleda,
n a k a k ve ra zlik e m edu njim a. R a zlik e su ipak m orale postojati. Sto
on e nisu dosle do izra za ja u s ta rìjim grck im izvorim a treba zahvaliti
d v je m a pojavam a. P r v o , sam opseg podataka k o je su u svoja d jela
u n osili s ta riji p isci g rck e geografsk o-etn ografsk e knjizevnosti bio
j e v e o m a skrom an: to se dobro v id i po jedin om cjelo vito sacuvanom
sta rijem iz v o ru — P s e u d o-S k i 1 a k o v u P erip lu su ,4 kao i pre~

1 Hekatej kod Stefana Bizantinca, s. ’ lorpci ( = J a c o b y , Die Fragmente der

griechischen Historiker, I, S. 20, fr. 91; dalje: FGrHist); s. Καυλ·.κοί(= FGrHisî
20 F 92) ; s. ΊαπογΙα ( = F G rH ist 20 F 86); s. Aißupvot ( = FGrHist 20 F 93); sì
Μέντορες ( = F G rH ist 20 F 94); s. Συώπιοι ( - FGrHist 20 F 95); β ' Γ ¥ «
( = FG rH ist 20 F 96), Osim Histra, Japoda i Liburna, koji su dobro poznati
narodi, kasnija vrela spominju joâ Mentore ( P s e u d o - A r i s t o t e l , De
mirab. ause., 104; P s e u d o - S k i m n o , Perieg., 394-ll8‘>topiîs£ v ï j o o i P s e u d o -
- S k i l ak, Periplus 21; A p o l o n i j e R o d a n i n , Argonaut. 4, 551; P i i n i j e,
Nat. hist. 3, 139), Kaulike ( σκόπελον...Καυλιακοΐο A p o l n i j e R o d a n i n , Arg.
4, 324; C u lici — P l i n i je , Nat. hist. 3, 130).
s'Io^evot P s e u d o - S k i m n o , Perieg. 394; Himani — P l i n i j e , Nat.
hist. 3, 139; u vezi s ostalima v. M. S u ilé , »-Istoòna jadranska obala u Pseudo
Skilakovu Perip h i«, Rad J A Z U , 306/1955, 124 i d. i poeebno za Hile/Hilejce
R. K a t i i i é , »Podu navlje i Jadrain u epu Apolonija Rodanina·«, Godi5n;ak.
Centar za balkanolo&ka ispitivanja (dalje: Grxiiärtjak), VII/5, 1970, 116 i d.
» Uap. M. S u i é , sp. dj., 121 i d.; R. K a t i f i i i , sp. d j., 94— 95, 116 i d.,
127, 129 i dr.; I s t i , »-Liburnsiki otoci kod antfàkih pisaca«, Zadarsko otoije.
Zb orn ik , 1974, 35 i d., gdje je i siarija lifteratura.
* Usp. M. S u i à, sp. dj.

43
 S. C A C E
ma P s e u d o - S k i m n o v o j P e r ie g e z i,5 d je lu k a s n ije g datuma,
ali napisanom p rem a s ta r ijim v ije s tìm a . D ru g o , n e sta n a k n a jb o ljih
spisa (H ek a tej, E fo r, T im e j, E ra to sten , T e o p o m p i d r.) lis io nas je
m ogucnosti c je lo v ito g u v id a i u ta k o sk ro m a n b r o j p o d a ta k a k o ji su
oni z a b ilje zili.
O k a k vom j e ra z lik o v a n ju r ije c ? P r e m a v ije s t im a k o je g o v o re
o rim skom o sva ja n ju p o d ru c ja o b a le o d u sca S o c e d o M a n ijs k o g za-
Ije v a i zaled a (o d k ra ja 3. st., tj. od ra ta s H is tr im a 221— 220), o v d je
p ostoje samo c e tiri n a rod a — H is tri, J a p o d i,0 L ib u r n i7 i D elm a ti.8
Z n a ii l i to da j e te k u k a s n ije m ra zd o b lju , oko 3. st., d oslo do stva-
ran ja vecih narodn osn ih tv o rb i? O d g o v o r j e teâko d a ti b e z p o tp u n ije
anaJize v ije s ti. H e k a te j, n aim e, s p o m in je H is tr e i L ib u r n e k o ji su
vec u n je g o v o v r ije m e m o ra li b iti k r u p n ije e tn ièk e, i n e sam o etn ic-
ke, cjelin e. Z n a ca jn o j e ta k o d er da H e k a te j, ak o j e v je r o v a t i onom e
sto prenosi S t j e p a n B iz a n tin a c s p o m in ja o »J a p ig iju «, a
ne »J a p ig e « odn. Japode. A k o j e ok o 500. god. J a p ig ija /— Japudija/
bila pretezno g e o g ra fs k i p o ja m s iz v je s n im e tn ic k im sa d rza jem , sto
bi pak n alazilo p o tv r d e i u spom enu n o m e n ia b u s c o m l n w n e n ja -
pv.zk.um na p locam a iz Ig u v ija ,9 m o g io b i se p r e tp o s ta v iti i odredeni
opci s lije d razvitk a.
Oko 500. god. p o s to ja le b i p o to m e sam o d v ije v e c e c je lin e —
H istri i L ib u rn i; o v i d r u g i v je r o ja tn o p re te z n o u ju zn o m d ijelu
svo jeg »k la sicn o g « te rito rija , tj. u s je v e m o j D a lm a c iji. Izm ed u
H istra i L ib u rn a n iza le b i se m a n je z a je d n ic e k o je su d je lo m ic e ula-
5 Histri se spominju υ vezi s ratom k o ji je izb io 221. kod L i v i j a , Per.
20 i 21, 16, 4, A p : j a na, lU yr. 8 i E u t r o p i j a III, 7, I.
« Tako se Japodi spoomnju o k o 171— 170. god. kod L i v i j a , 43, 5, 3.
7 U sigumom povijesnom kontekstu L ib u m i se sporrunju tek u vezi s
Tuditanov-m pohodom 129. god. kod P l i n i j a 3, 129. U vezii sa £>pomenom
Liburna i Histra 302/1 god. kod L i v i j a 10, 2, 4 usp. H. J. D e l l . ~The Origin
and Nature of Iliyrian P ira cy«, Historia, X V I, 3, 1967, 351.
8 P rv i spornen Delmata nalazimo kod P o 1i b i j a 32, 9 (16), 1—2 u povodu
sukoba s Isejcima te 32, 9 (18), 4— 5 zbog navala na Daorse.
* Narod oznaien too iabuscom nome (akuz.), iabuscer nom ner (gem.) na
ploóama s latinsk'm pismom, odn. iapuzkum num em umbro-etrur.skim alfa-
betom, nalazio se prema opcem sudu negdje na zapadu/sjeverozajpadu od
umbrij&kih Iguvina. Veoma je vjerojatno da se radi o predgalskom stanovniStvu
podruàja kasnije poenatog kao ora Gallica i samog Picenuma; tamoSnja kul-
tura star^jeg ieljeznog doba znaòajno se razlikuje od okoLnih italskih skupina;
najpotpuniji pregled arheolaskih aspekata problema daje S. B a t o v i <5, «L e
relazioni culturali tra le sponde adriatiche nell’età del ferro«, u: Jadranska
obala v protohistoriji, Zagreb, 1976, 11 i d., pos. 32 I d., gdje je i starija liftera-
tura. V, u istom zborniku prìloge R, P e r o n i , »L a 1koiné'· adriatica e iJ suo
processo di formazcme«, 95— 114 i D. G. L o l l l n i , »ßintesi della civiltà
picena-, 117—152. Bez obzira na to Sto su iguvijske ploie mogie b ili ispisane
U. raf?Ì>ni1 P<**ka l* s*' Prïje n. e., sigurno je da su tekstovi, posebno
najplocama 1 (b), V I (b) i V II (a) — radi se o drevnom italskom obredu bistratto
pcçuii znatno stangi. »Japusci« se spominju iskljuôivo u obrednim formu-
PRILOZ1 P R O U C A V A N J U P O L IT iC K O G UREfJENJA N A R O D A SZ. I L I R I K A
z ile u sastav »J a p ig ije «. J u zn o od L ib u rn a , d o u M a n ijs k i z a lje v 1®
nièu se d ru ge m a n je za jed n ice, k a o sto su H ili, B u lin i i d r. P r e tp o -
sta vlja m o da su sve te m a n je z a je d n ic e postu p n o u s tu p ile m je s to
vecim etnijam a. U g la v n o m j e ta j p ro ces m o ra o b iti d o v rs e n i p r ije
3. st. J edin o se nesto s lo z e n ije s ta n je m o ze o c e k iv a ti u s re d n jo j
D alm aciji, g d je je tek S iren je D e lm a ta d o v e lo d o o b je d in ja v a n ja
k o je je d ru g d je veô b ilo okonôano. S v a k a k o j e z n a c a jn o d a s e v e c
oko 500. god. m ora radunati s p o s to ja n je m k ru p n ih c je lo v it ih tv o r b i
c ije se u nutrasnje je d in s tv o ne m o z e s v e s ti n a e tn ic k o z a je d n is tv o .
A n tic k i izv o ri, lite r a m i pa i e p ig r a fic k i, s v je d o c e da su o v a k o
v e lik e tv o rb e u 2. i 1. st. p r ije n. e. tipifcne z a s ire p o d ru c je o d Zst.
A lp i p rek o P a n o n ije do Bosne. U k r a jn jo j lin iji, m o g io b i s e g o v o r it i
o p o ja v i karakteristiC noj za Siri e v ro p s k i p ro sto r. U z K a rn e , s je v e m e
susjede H istra, m ogu se n a v e s ti n p r. M e z e ji, B re u c i, D e s itija ti i l i
P iru sti. D o d u ie , »s is te m a tiz a c ija « k o ju k r o z n e k o lik o e ta p a o s v a ja n ja
u A u g u s to v o v r ije m e s p ro v o d e rim s k e v la s t i u k a z iv a la b i n a n esto
slo èen ije p r ilik e : uz o t it o v e lik e n a ro d e k a o s to su D e lm a ti, M e z e ji i
D ition i, p o ja v lju ju s e n a p o p isu p e r e g r in s k ih ciu ita tes sa lo n ita n sk o g
k on ven ta jo § i zn a tn o s la b iji S a r d e a ti i D e u r i.11
M o g io b i s e p o m is lja ti da j e t a k v o s ta n je iz a v a n o r im s k im u p ü -
tanjem , s c ilje m da se iz d v a ja n je m u z ih c je lin a o sla b e v e c e c iv ita te s ,
ilj p ak da p roces o b je d in ja v a n ja n i j e s v u d a te k a o is to m b rz in o m
n iti donosio nu zn o is te u òin k e. M e d u tim , c in i s e da p o d a c i V e 1 e j a
P e t e r k u l a i D i o n a K a s i j a p r u z a ju è v rs c u o s n o vu z a r j e -
s a va n je tih p ita n ja . T i p isci, k a o i n iz d r u g ih k o j i su se o s v r t a li n a
p ozn a ti ustanak 6. do 9. g o d . (b e llu m B a to n ia n u m ), s p o m in ju z a p r a v o
sam o p e t n a rod a : M e z e je ,12 B r e u k e ,13 D e s itija te ,14 P ir u s te 15 i D e lm a -
te .,e U n u ta r p ro sto ra z a h v a c e n o g u sta n k o m M e z e ji d r z e s je v e r o -
zap ad n i d io , B re u c i s je v e r o is to c n i, P ir u s t i ju g o is to ö n i. D e s it ija t i su
lama (I b 17, V I b 54, V I b 58— 59, V I I a 12, V I I a 47— 48) zajedno s ostalim
neprijateljim a Iguvina. O ig u vijsk im ploCama v. G. D e v o t o , Tabulae tg n v i-
nae, Roma, 1940.
10 M anijski za lje v je óbuhvaéen sa scevera izboèinoro kopna izmedu
Siben'ka i Splita k oja se nekad sm atrala poluotokom (paeninsula H yllis, P lin ije
3, 141; usp. P s e u d o - S k i l a k 22, P s e u d o - S k i m n o 405), s juga P e-
ljescem. Spom inje ga jo§ poznati grdki natpis iz Salone iz vrem en a C ezarove
uprave, A . W i l h e l m , S itzu n gsb erich t der K . Akad. der Wissenschaft in
Wien, Phil. hist. K l. Bd. 175, Abh. 1 (1913), 18 i d.
11 P l i n i j e 3, 141: * . . . Salona colonia . . . petunt in eam iura v !ribus
discriptis in decurias C C C X L II Delm atae, X X V Deuri, C C X X X V II II Ditiones,
C C L X V IIII M aezei, L I I Sardeates.«
IS D i o n K a s i j e 55, 32, 4.
' 3 D i o n K a s i j e 55, 29, 3; V e l e j P a t e r k u l 2. 110.
14 D i o n K a s i j e 55. 29; V e l e j P a t e r k u l 2, 115.
15 V e l e j P a t e r k u l 2, 115.
*· D i o n K a s i j e 55, 28 i d r.; V e l e j P a t e r k u l % 96.
 S. C A C E
p rib lië n o u srediètu oblasti, a D e lm a ti na zapadnom kraju. TeSko le
v je ro v a ti d a b ro jn e zajedn ice koje se izrijekoan ne spominju a
n astavale su d ije lo v e ovako om edene oblasti, nisu i same do­ sudi
va le u ustanku. N jih o v o je su d je lo v a n je zasjenjeno ulogom pet spo-
m enutih n aro d a koji su u tom trenutku raspolagali snagama i ugle-
dom vise od svih ostalih. N i je n evjero jatn o da se dio m anje znaiajnih
zajednica n alazio i u odreden om o b lik u zavisnosti prema nekima od
vodecih naroda. V r ije d i za ovo naglasiti jos tri Èinjenice: 1. dvije
zajedn ice sp o m in ju se i p rije ustanka 6— 9. god. kao moéni i rato-
born i n arodi — D elm ati i P iru sti; 2. B reuci i Desitijati dali su po-
kretu vode — d va B ato n a i P in esa;17 3. napokon, najdramatiinije
epizode iz razlièitih fa za ustanka povezuju se upravo s borbama koje
R im ljan i vode n a p o d ru c ju B re u k a ,18 M ezeja19 i Delmata.20
U tom s e s v je tlu k ru p n e tv o r b e — n arodi — pokazuju kao po-
ja v a k o ja p reo via ctu je; u p o red o s n jim a n iz m an jih zajednica nastoji
se o d rz a ti kao zaseb n e c iv ita te s .
N a s u p ro t to m e P 1 i n i j e b ilje ii da V a ro n spom inje èak osam-
d eset d e v e t c iv ita te s na p o d ru c ju n aron itan skog konventa.*1 To je
p o s lje d ic a p oseb n o g r a z v itk a na ju g u Ilirik a , è iji j e dobar dio ulazio
u sastav ilirs k e d rza v e . N a k o n n je z in a slom a 168. god. R im ljani su
v e c i dìo p o d ru ò ja s ta v ili p o d sv o ju za^titu, p o d ije liv s i »slobodu«
b ivsim p o d a n icim a ijirs k ih k r a lje v a ,a- P oseb n o nakon rata s A rd ije j-
cim a 135. god. i sla m a n ja o v o g s ta ro g i m oôn og naroda Ilir ija postaje
ob last p o d ije lje n a na m n o g o m alih za jed n ica od kojih je dio veé dugo
vrem en a te zio u rbanom ra zv itk u , u koliko se n ije radilo o veé posve
zavrsen oj u rb an izaci j i.*®
i? P ovjjest delmatskih ratova je dobro poznata; usp. preflled koji daje
M. Z a n i n o v i é , »llirs k o pletne Dalmati**, C od iin ja k, IV/2, 27—33, s izvoriroo
1 literaturom. — PirusW su napadali 54. god, rimske podan ke ti IlirJku, C c z a r ,
Bell. Gali., 5, 1. N a neke nove momente u veai s Pirustkna ufcsaije M. M a r -
k o v l é , >*Iz ietorije Polim lja u rim sko doba«, GodiSnjak, XJV/12, 103 I d. —
O vodam a ustanka 6—9. god. usp. D i o n K a s i-j e 55, 29 X dr., V e l e J P a t e r -
k u 1 2, 110 i d r.; S v e t o m i j e , T ib . 20; S t r a b o n , 7, 5, 3.
Breuci su nedvojbeno bili glavni nosioci pakreta u Panoniji; v. D i o n
K a s i i j e 55, 34, 4— 7.
» D i o n K a s i j e 55, 32, 4.
26 Posebno su bile teSke borbe iRimljana s Delmatima na samom kraju
ustanka 9. god. oko Andetrija; D i o n K a s i j e 56, 12. 1 i d.
81 P l i n ! j e 3, 143: ‘-Narona colonia tertii conventus . · . M. Varro
L X X X V IU I civitates eo ventilasse auctor est.«
*2 V. P. P a p a z o g l u , -Les origrnes et la destinée de l’état illyrien:
Illyria proprie dicti«, Historia, 14 (1965), 177 I d.
*» Poh<** na Ardijejce i Plereje spominju A p i j an, lllyr. 10 1 L i v i je,
τ ι ur sTi ^ regÎ5d gradskih naselja u rimsko vrijeme j-uino od Neretve daje
îà J ' u ·?’ DaImatia. London, 1969, 252—261. Cjelovitiji uvid pruâaju pr>
S ,v Vtvr<Xena ilirska naselja {ur. A. Benac, Pos. zd. ANUBiH
wp* 6 Sarajevo lfi75) : M. S u i <5, -Approche scientifique
es de recherche des habitats autochtones sur 'e territoire illyrien-,
PR ILO ZI PÄOUCAVANJU POLITICKOG UREßENJA NARODA SZ. ILIRIKA
T e se p o ja ve na jugu ipak ne mogu izravno suprotstavljati oni-
ma na sjeveru. Razvitak drustva na jugu bio je brzi, a oblici sireg
objedinjavanja u starijim razdobljima, barem naizgled, ne razlikuju
se znatno od pojava na sjeveru. Dovoljno je upozoriti na starije
vijesti o A rd ijejcim a, Taulantima, Enhelejcima i si:** Stoga pojava
»naroda« i svega sto je zn adajno za prirodu toga oblika drustvenog
okupljanja treba proucavati vodeci raduna i o konkretnim povijesnim
prilikama i o apstraktnoj strani problem atike — odredenju sadrzaja
pojma »narod«.
Jos u vijek im a razilazenja oko naziva: posve je opravdana u
n ovije vrijem e teznja vecin e autora da se dosljedno primjenjuje ter-
min »n arod«. K od naàih naroda, k o ji su duze oSuvali arhaicnu drus-
tvenu strukturu, »p le m e « oznaSava u ie cjeline — dijelove naroda.
Osim toga, upravo stanje k o je prikazuju stariji izvori na obalama
sjeverozapadnog Jiirika pokazuje da izmedu oblika okupljanja u sta­
rijim razdobljim a, m jestim ice i u 5. i 4. st., i onih u iducem razdob-
Iju postoje znacajne razlike. T e j e razlike najpogodnije izraziti opre-
kom pleme/narod, iako bi se i tu m ogie staviti neke nacelne pri-
mjedbe.25 B ilo bi, m edutim , pogreèno smatrati da se tek u mladim
razdobljim a ocrtavaju skupine k o je je uobicajeno nazivati »etnœ«.
Arheoloska istraSivanja te ispitivan ja jezickih ostataka (poglavito
epihorska antroponim ija) pokazuju da se etniòka integracija — ili
etnogeneza — sta vlja u dosta starije vrijem e. U osnovi su se, barem
na sjeverozapadu Ilirik a etniéke skupine iskristalizirale veé poèetkom
zeljeznog doba.2® K a sn ije p rom jen e u etnickom smislu imaju pre-
tezno znaéaj pom icanja granica m edu v e c stvorenim etnièkim skupi-
nama i nemaju izravn e veze s problem atikom etnogeneze,27
9—35; S, I s l a m i , »Problèmes de chronologie de la citté illyrienine«, 37—45;
Z, M a r i é , ~Prahistorijska i protohistorijska utvrdenja na podruôju Daorsa«,
103— 110, Usp. 1 M. S u i é , A ntiôki grad na istoènom Jadranu, Zagreb, 1976.
24 Podjela na sjever i }ug ovdje sligedi razgramienje koje daje F. P a p er­
z o g lu, »Politióka orgainizacija Ilira u vrem e njihove samostalnosti«, Simpo-
zi)um — Sarajevo 1974, 14.
35 Usp. F. P a p a z o g 1 u, sp. dj., gdje se is'tiôu teorijske poteàkoée. Radl-
kalnu krltiku pojma ►►pleme« daje M. G o d e l i er, Perspectives in Marxist
Antropology, Cambridge, 1977, 70 i d.: nazivom «plem e« oznaiuju se (l) razli-
ôito shvaéeni tipovi druàtvene organizadje i/ili ( 2 ) razliéito odredeni stupanj
druStvenog razvitka; u oba sluCaja s konceptom pleanena povezuje se rodovsko
druàtveno uredenje. Tako se s konceptom unosi i odgovor na pitanje, koje
istraiivanje tek posiavlja o odredenom druàtvu i njegovu uredenju, podrazu-
mijevajudi determinalitnu ulogu odnosa srodstva.
25 Kultume skupine se opéentto konstituiraju u razdobljv od 10. do 8. st.
prije n. e. Za obalno podrudje v. S. B a t o v i i , »Pregled zeljeznog doba na
istoônoj jadranskoj obali«, VA H D , 68/1966, 1973, 47 i d. Za Sire ilirsko podruije
v. B. C o y i d, Od Bvtm ira do Ilira, Sarajevo, 1976, 105 i d.
*7 Saielak onomastiikih istraiivanja daje R. K a t i à i 6, »Suvreraena
istraiivanja o jeziku starosjedilaca il:.rskih proviricija«, Simpozijum o terit.
1 hronol. razgr. Ilira u praistorijsko doba, Sarajevo, 1964, (dalje: Simpozijum
 S. CACE
»Etnos« prema tom e n ije isto sto i »n a r o d «. S m atram o, naime,
da bi u okviru razm atranja o p red rim sk im d ru s tv im a Ilir ik a kao
bitno ob iljezje »n aroda« trebalo u zeti n e sam o n je g o v u etn ick u ho-
mogenost, vec i odredeno politick o i d ru go o k u p lja n je , b e z obzira
na pojavne razlicitosti toga okupljanja.
Tako ne bi trebala zb u n jivati tv rd n ja da s e D e lm a ti kao narod
javljaju na srednjodalm atinskom p rim o rju te k p o é e tk o m 2. st. p rije
n. e., premda su elem enti srodni, etniCki b lisk i D e lm a tim a tam o pri-
sutni ve6 otprije.28 Slicno je i s L ib u rn im a : n em am o Svrste osnove
za tvrdnju da se oni u etnickom sm islu sire p rem a s je v e ru tek u
5— 4. st. p rije n. e; radi se svakako o o b je d in ja v a n ju k o jim se siri
liburnsko im e — znak jaSanja svijesti o za jed n ick o j pripadnosti i
odredene politicke integracije, iza âega, ra zu m ljiv o , v a lja racunati
s nizom drugih pojava druStvenog i ekonom skog zn acaja.29
S druge strane, sam oblik p o litick o g u red en ja n a ra zin i naroda
valjalo bi takoder posebno odrediti. R im sk i iz v o r i re d o v ito nazivaju
sve nacelno autonomne zajedn ice civitas. T im e p ak n ije p o b liie
odredena priroda politifikog oku pljan ja na razin i naroda. C in i se da
je najsretniji izraz »sa vez«. N a politick oj ra zin i n arod i sjeverozapad-
nog Ilirik a doim lju se u v ije k kao savezi. U z e c je lin e k o je tvore
»savez« nije jednostavno defin irati. P on ek a d su to kru pn e zajednice
Sarajevo 1984), 9— 30. Unatoi nekim otvorenim pitanjima u osnovi se raspo-
djela imenskih skupina podudara s raspodjelom kulturnlh skupina odnosno
podrucjima etnija koje spomtnju amtiiki izvori. T a Cinjenica ima kljufino
znaienje. Za sada posve neri'jeèeni problemi odnose se na etnogenezu, koju je
prliicno tesko rasvijetliti s obzirom da jé bronzano doba kod nas jo§ uvijek
slabo ispitano. Radi ilustracije moze se spomenuti da Venete, Histre i Liburne
onomastica okuplja u jedinstveno sjevernojadransko podrutje ( K a t i ô i c ,
sp. dj., 25), dok bi u arheoloàkom smislu, uza sve osobitosti venetske, h starske
i libumske kulturne skupine, liburnska svakako morala biti smatrana posebnom
pojavom (naroèito zbog naò'na sahranjivanja, ali i dr. elemenata: S. B a t o v i e ,
»Pregled zôljeznog doba . . . « 48—51 i «-Le relazioni culturali . . . « 25— 27).
M, Su i é , -Zaipadne granice Ilira u svjethi historijskih izvora«, Simpozijum ■—
Sarajevo 1967, 33—51, smatra da su Histri i Liburni, skupa s Japod'ma, dio
llirskog etnitkog kruga i da se mogu odvojiti od Veneta. Zakljuiak se temelji
na antiikim literarnim izvorima, no argumentacija (posebno obrazlozenje na
str. 51 — da pisanim izvorima *“treba dati prednost i vjero va t! im sve dotle
dok nemamo drugih pisanih izvora, veéeg stsupnja vjerodostojnosti, koj: bi
demantirali one prve«) n:je uvjerljiva, posebno zbog izostavljanja stvarne
konfrontaeije s artieoloSkim i onomastiòkim istraiivanjwna i rezultatima. — U
pogìedu preslojavanja i pomicanja etaiikih granita moze se ukazati na autari-
jatstaj seobu u uirutraSnjosti (F. P a p a z o g l u , Srednjobalkanska plemena u
predrimsko doba, Sarajevo, 1969, 71 i d. i B. C o v i c , »O izvorim a za istoriju
Autarijata«, Godisnjak, V/3, 103 1 d.), koja je nedvojbeno ostavila traga na
etniekim gramicama: izvjesne poremeéaje m or alo je izazvat: i Sirenje Delmata,
posebno zbog potisldvanja Liburna ili njima srodn h grupa.
80 ™ M· Z a n i n o v i é , »Ilirsko pleme Delmati«, GodìSnjak, 1V/2, 1966,
- ” zapletenom problemu razgraniienja Liburna i Japoda bit
ce rijeii kasnlje. V. bilj. 53, 54.
40
P R IL O Z I PR O U C A V AN JU PO LITIC K O G UREQENJA NARODA SZ. ILIRIKA
poput japodskih M etula,30 ponekad se iza jafiih zajednica kriie skup
opeina pod vodstvom n ajvece medu njima (kao Sto je M. S u U
pretpostavio za V a rva rin e),31 dok je nekada rijefc o posvè malim
opeinama, poput delm atskih opeina na podrufcju Poljica — Pituntina,
N arestin a i Onastina. B ez obzira na to Carenilo, u politi6kom smislù
narod p red stavlja savez. L itera rn i anticki izvori pruzaju u tom po-
gledu odredenu sliku. Cak i tam o gd je se pojavljuje na neki na&n
ustaljeno vod stvo naroda (»e tn a rh ija «), postojeca struktura sadrìi
moguenost d je lo v a n ja podredenih jedinica — opeina kao samostalnih
subjekata ili je d je lo v a n je na razini naroda redovito izraz konsen-
zusa predstavn ika svih opeina.32
P ita n ja p olitiök og u redenja im aju za arhaicna drustva poseban
znaòaj. T o naroCito v r ije d i za oblike okupljanja na razini cijelog
naroda, tj. na razin i »s a v e za «. D obro je poznata cinjenica da u tim
drustvim a, a tako i na sjeverozapadu Ilirika, u pravilu robna pro-
izvodnja, trgovin a, novae i si. im aju sporednu ulogu ili su posve od-
sutni.33 Jos op óen itije: ekonom ske odnose tesko je razluSiti od ostalili
drustvenih odnosa, je r se oni upisuju u djelovan je npr. srodnickìh
ili politiCkih tv o r b i i iskazuju kao aspekt n jih ova djelovanja. Stoga
se isp itiva n jem p olitiök og u red en ja — k o je je inaSe jedni aspekt
autohtonih dru stava o k o je m nas an tick i pisci donekle cjeloùto
ob avjestavaju — m o ze d oci d o d ragocjen ih podataka, znacajnih i za
sve ostale dru stven e odnose, p a i ekonomske.
O brnuti put — od ekonom skog prem a politickom — ne moze
se opravdati, je r j e nase p o zn a va n je ekonom skih odnosa krajnje
oskudno. P o d ekonom skom stru ktu rom ponekad se podrazumijeva
zbroj p riv re d n ih g ra n a i l i a rtìk a la p ro izv o d n je i razmjene, sto je
zapravo samo aspekt ekon om skih odnosa k o ji su odnosi lju d i u pro-
3° Za M etule A p i j a n donosi da su im ali 3000 momaka pod oruijem,
Ulyr. 19. O znaòaju toga podatka v. dalje.
S1 M. S u i 6, »M unicipium Varvariae*«, Diadora, 2/1960— 1961, 1962, 179 i d.
32 O vd je »savez··« im a znaòenje politiôke organizaeije na razini naroda, a
koristimo ga u nedostatku pogodnijeg termina. Svakako treba imati na umu
da se Iza prividnog oblika saveza kriju veom a razliditi odnos:, koji u krajnjoj
lintji mogu dovesti u pitanje i sam »s a v e zn i« znacaj jedimtva.
38 lako se novae p oja v io zacijelo veé s prvim dodirima s Grcima, vece
znaäenje u gospodarskom zivotu dobija tek od 3. st. pr-je n. e. na podruèju
sjevem o od Neretve. Z a n im ljw o je da se kovainje novea u krugu autohtonih
kultura ja v lja jedino kod M ezeja, Sto B a s l e r opravdano poveauje s bumim
razvitkom rudarstva i Ujevanja zeljeza od 3. st. dalje (D. B a s l e r , ~Nalaz
novaca iz predrimskog d<Aa u Japri«, G M Z, X X V I1 / X X V III, 1973, 261 i d.).
O razmjeni i vezam a s helenistiikim i dr. centrima jos uvijek nema cjelovitih
radova. Za sada je najpotpim iji pregled problem a kroz obradu arheolaskog
materijala kod S. B a t o v i 6, »O stava iz Jagodtije G ornje u okviru zadnje faze
liburnske kulture«, Diadora, 7, 1974, 159 i d „ napose 221 i d.
 S. CACE
izvodnji, raspodjeli i p otrosn ji dobara i usluga.34 U p ra v o o tom e
anticki pisci govore veom a m alo, dok su arheoloSki p o d a ci najßesce
nedovoljni ili dob ijaju na znacenju tek n akon te m e ljite a n a lize ve-
lik og broja »u zoraka« i obrade p o ja va u skiopu c ije lih reg ija .
Sliöna ili jos veóa neizvjesn ost v la d a u p o g le d u odnosa srod-
stva. T ek m ala skupina d jelom ice p ro tu rjecn ih p od atak a o libu rn-
skom »m atrijarh atu «, sadrzana u d je lim a antiökih autora, p o vezu je
se sa spomenom srodniéke skupine cogn a tio k o d L ib u rn a i ulogom
zena u strukturi ob itelji, takoder p osvjed ocen oj n a n atpisim a iz 1. st.
p rije n. e. O vom e se p rik lju cu je m a lob rojn a skupina natpisa k oji
izravno ili posredno g o v o re o èirem o k u p lja n ju srodn ika (gens, g e -
nitilis).33 T u je napokon A p ija n o v n a vo d da P a n o n ci z iv e po p oljim a
i seiim a prem a srodstvu, sto se v ise i l i m a n je u v je r ljiv o proteze
na cijelj s je v e m i dio unutrasnjosti Ilirik a .36 U svak om slucaju sve
j e to n ed ovoljn o za antropolosko-sociolosku an alizu k o ja b i pruzila
mogucnost sirih p oveziva n ja s obzirom na elem en te p olitiök ih i d ru­
g i h drustvenih odnosa.
3* Iscrpno o razli£it:m definicijaima ekonomskoga raspravlja M. G o d e -
l i e r , Rationalité et irrationalité en économie, Paris, (Maspero), 1969, I, 19—32
i II, 131 i d. Usp. od tetog autora: Perspectives in Marxist Anthropology, Cam­
bridge, 1977, 15 i d. O evolucîjl ideja u podruôju ekonomske povijesti na
primjeru Gröke v. M. M. A u s t i n — P. V i d a l - N a q u e t , Economie end
Social History of Ancient Greece. A n Introduction, London (Batsford), 1977,
3—11. Samu idejoi da se ekonomski odnosi kriju -za politiékih, druStvenih,
srodniikih i dr. odnosa, odnosno da ov i funkcioniraju i kao ekonomski odnosd,
treba razluâti od teorije K. P o 1a π y j a i njegovih sljedbenika, k o ji iz takvih
pojava izvlaie zakljudak kako υ pretkapitalistiCkim druStvima proizvodni
odnos! nemaju odhifrujuéu ulogu u posljednjoj instand, uzimajuói kao dokaz
pojavnu podredenost ekonomökoga, usp. Trade and Market in thè Early Em­
pi res, ed. by K. P o l a n y i , C. M. Arensberg, H. W. Pearson, Glencoe, 1957.
35. Cognatio se javlja na natpisu iz okolice Varvarije, D. R e n d i c - M i ο­
δ έ v ì é , -Il'rske onomastiöke sbudije I«, Ziva antika (Z A ), 10/1960, 165 i d.
Usp. G. A l f ö l d y , »Cognatio Nantanla«, Acta antiqua, 11, fase. I— 2, 1963,
81—87; za vijesti antiikih autora v. G. A l f ö l d y , »D ie Stellung der Frau in
der Gesellschaft der Libum er«, Acta antiqua, 9, 1901, 307— 319 i M. S u 1
»Nekoliko etnoloèkih podataka . . Simpozij — Sarajevo 1967, 99— 110. Inaie
se rasprava o austavima srodstva dugo kretala >u granieama koje je oznaiio joä»
K. P a t s c h , »lapodi·«, GM Z, 10, 1898, 355 i d. Od poratnih prüoga v. B. G a*
b r i é e v i é , »D vtje ilirske opäne s podruèja Vrlike·«, VAH D , 55, 1953, 103 i d-;
F. P a p a z o g l u , -Politiöka organizaeija Ilira . . . « , Simpozijum — Sarajevo
1967,12—13 i d. (v. i diskusijn); J. J. W i l k e s , Dalmatia, London, 1969, 184 i d.;
A. S t ip i e V ié, ili« . Zagreb, 1974, 163 i d.
M Veoma je poznat i Cesto ciîiran ovaj A p i j a a o v podatak (lllyr. 22).
Usp. G. A l f ö l d y , Bevölkerung und Gesellschaft, der römischen Provinz
Dalmatien, Budapest, 1965, 166 i J. J. W i l k e s , Dalmatia, 185. Usp. i F. P a-
p a z o g l u , Srednfabalkonska plemena . . Sarajevo, 1969, 342, 364. M oie se
ipak pnmijetitl da se "-anarhija«, bezvlade koje apotninje Apijan, odnose na
P ai)^.n c e. ka? c^e^nu a poanato je da kao cjelina doikta nisu imali ntkakve
sreoisnje vlasti n ib iio kojeg poenatog oblika ofcupljanja. Poetojali su, medutim,
Krupm narodi s fczdvojenom aristokraeijom i otvorenom moguénoéóu uspostave
P R IL 0 2 I P R O Ü C A V A N J U P O L IT IC K O G UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
K o lik e su pak nepoznanice u polju druätvene ideologije, su-
visn o je i spom injati. S toga j e v e c iz metodoloSkih razloga vidljivo
da »g lo b a ln o « p rou ca va n je nasih druStava zapravo umanjuje mo-
guénosti k o je p r u ia ju podaci sadriani u korpusu antiòke knjiievno-
sti a odnose se na p o litic k e strukture. Zato bi trebalo obratiti painju
na p ita n ja k o ja v o d e p rem a u tvrd ivan ju sustava odnosa na politiSkoj
razini ili, toòn ije, traditi o d g o v o re na pitanja: tko su nosioci okuplja-
n ja u savezu? k o ji se s v e politiß ki subjekti mogu identificirati? i:
kakav j e n jih o v m edusobni odnos? Odgovarajuci na ta pitanja naj-
p r ije se u k lan jam o iskusenju k o je g je in a ie teSko izbjeci, tj. da
unaprijed prosu du jem o o necem u sto je zapravo predmet istraziva-
nja. A to je doista n eizb jezn o ako se èinjenice, slabo ili nikako deß-
nirane u kontekstu ra zin e k o jo j inace pripadaju, npr. ekonomskoj,
izravno p o vezu ju s p ojavam a α p o lju politickog ili ideolosko-reli-
gij'skoga.37
C ini se stoga da j e m ogu ce u vecoj m jeri dopuniti saznanje o
predrim skim dru stvim a p red rim sk og Ilirika, pa i provjeriti, odnosno
ponovno ra zm otriti n ek e od rezu ltata dosadasnjih istrazivanja. Inace
valja kazati da u o k viru ilir o lo g ije zanim anje za problematiku soci-
jaln e i ekonom ske p o v ije s ti, doduse im a odredenu tradieiju, ali je
ipak ova p rob lem atik a tek u n o v ije doba pocela zauzimati mjesto koje
jo j pripada. O d rad ova p o s lje d n jih dvadesetak godina isticu se prüozi
G. A l f ö l d y j a i F. P a p a z o g l u , kada j e rijec o prouiavanju
sa stajalista litera rn ih i e p ig ra fic k ih izvora. Gledista G. A lföldyja
u velike slijed i J. J. W i l k e s u odgovaraju cim poglavljiraa knjige
posvecene rim sk oj D a lm a ciji, sto svakako govori o znacajnom utje-
caju A lfö ld y je v ih rad ova izv a n naäe zem lje.38
trajne osobne vlasti; usp. u vezi s Batonom (breuòkog) D i o n K a s i j e 55,
34, 4—5. Usporedba s Germanima koju δίτιΐ F. P a p a z o g l u (sp. dj. i mj.)
sasvim je umjesma, a li ona i u pogledu politickog uredenja kao i srodstva
pokazuje veoma sloiem i druStvenu stvamost — slanovanje prema srodniikim
skupinama joS ne snatì i dominaeiju odnosa srodstva. Za Germane usp. R.
M u c h , Die Germania des Tacitus (trece dopunjeno i proéireno dzdanje W.
Lange — H. Jankuhn), Heidelberg, 1977.
37 Isti problem se p ojavlju je i u drugaéJjem obliku: ukol-ko se neka
pojava obraduje isk lju iivo u kontekstu sfere drustvenog Üvota prema obilje-
zjima koja su za tu pojavu »o te v id n O « odredujnjóa. U tom slufiaju gube se iz
vida razliòitl aßpekti druètvenih pojava i umanjuje moguénost da se ustanovi
z m ia j i raspored druätvenLh funkeija.
38 V. npr. J. J. W i l k e s , Dalmatia, 177 i d. bilj. I · Vec spominjano
A l f ö l d y j e v o djelo Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz
Dalmatien, Budapest 1965, okuplja rezultate niza prethodno objavljenih radova,
a tem evi se na iserpnoj anaHzi epigraiitke grade u prvom redu. To svakako
valja imatt na umu pri raamatranju saietih Alföldyjevih osvrta na socljalnu
i ekonomsku strukturu predrimskog razdoblja, pos, str. 166— 171.
 S. CACE
U vrlo saietom obliku, F. Papazoglu j e p ok u sa la p ru ziti op6u
sliku drustvenog i politickog uredenja u Ilirik u . K a d a j e r ije é o
sjeverozapadnom Iliriku, zakljucci autorice n e ra z lik u ju se b itn o od
AlfÖldyjevih.31
S druge strane je napredak arheoloskih is tra ziv a n ja pruzio
veliki broj podataka o m aterijalnoj ku ltu ri i o n e k im aspektim a du-
hovne kulture. Radovi M. Suica posveceni au tohtonom procesu po-
leogeneze na obalama Ilirika uvode u ra zm a tra n ja s o c ija ln e i eko-
nomske proposti Ilirika uopce nova p o lja rada.40 N iz p r ilo g a arheo-
loga — prahistoricara potaknuo je istodobno raspravu o problem im a
razmjene dobara, proizvodnje, religije, a sve cesce se susreóu i pita-
nja socijalne diferencijacije, uloge novca i sl.41 Poseban zna£aj im aju
radovi koji ove tematiku obraduju na razini re g i ja, tj. s ob zirom na
pojedine narode. Osim za podruèje Liburna, k o je je u n ek olik o na-
vrata analizirao M. Suie,42 te Delmata, za k o je su zn a ca jn i radovi
D. Rendica-Miocevica i studija M . Zaninovióa,43 osjeca se p rilic a n ne-
dostatak suvremenih radova k oji b i oku pljali p rob lem a tik u razvitka
Histra i Japoda u razdobljima koja o s vjetlja va ju lite r a m i izvori.
Odredivsi tematiku politickih odnosa, u p rvo m redu na razini
naroda, odnosno saveza, na sjeverozapadu Ilirik a , im a ju ci u vidu
prethodne napomene, unaprijed je odredena i vrsta izv o ra ko j ima
éemo se baviti. To su opsirniji tekstovi o rim skom osva ja n ju pod-
ruija Histra, Japoda i Delmata, sadriani u d jelim a L i v i ja i Apijana.
39 F. P a p a z o g l u , »Politidka organizacija Ilira . . Simpozijum —
SoTûjei>o 1967, 20—22. Valja, medutim, kazati da je ovaj rad samo skicirao
glavne Probleme. Znaiajna je konstaitacija da u spomenima srodniökih skupina
kao Sto su pens, cognatio, ne treba gledati svjedoéanstva o »"gentilnom·« po-
retku kod Ilira (str. 13). U tom pogledu je razlikovanje *u ocfoiosu -na Alfóldyja
i Wilkesa znatno. V, i büjeäke 25 ι 30. OpSimije je tu problematiku obradila
F. Papazoglu na drugom mjestu u vezi s narodima u unutrainjosti: Srednjo-
balkflusJca plemena u predrimsko doba, Sarajevo, 196Θ, 334 1 d.
M Resultati su smtet:zirani u vec citiranoj knjizi AntiÓki grad na istoinom
Jadronu, Zagreb, 1976.
41 Osim sporaenute sinteze B. C o v i 6a, Od Buimira do Ilira, Sarajevo,
1976, zoaèajni su radovi S. B a t o v i é a , Z. M a r i é a, I. M a r o v i <5a. R-
D r e c h s l e r - B i 2 i 4 , M. N i k o l a n c i j a , J. M l a d i n a , koji ®u ne samo
prufcih gradu nego su i podstakli niz pitanja koja se posredno ili neposredno
tiéu druStveno-ekomomsfre problemaiike. V. takoder A. S t i p à e v i é , Iliri,
Zagreb, 1974.
42 Navodimo posebno -Liburnski nadgrobni spomemk«, VAH D , 53, 1950—
—51; -Prilog poznavanju odnosa Lïbumije i Picemima u starije èeljezno
doba-, VAHD, 55, 1953; »Prolegomena -urbani2mu ant èke Liburnije*, Radovi
Fil. fak. u Zadru, 2/1960—61; »Municipium Varvariae«, Diadora, 2/1960— 61·
43 U nizu priloga istiOemo -I! rake predstave Silvana na ktiltnim slikama
sa podruéja Delmata«. G ZM , 10, 1955; -Ilirske onomastiéke studije, I«, Ziva
antika 1011990; II. ZA, 23—1·ί/13β4; III, ZA, 21/1971, I; IV , ZA , 21/1971, 2;
-Princeps mumc.pt Rtditarum-, Arheol. radovi i rasprave 2/1962 315— 334. —
M. Z a n i n o v i c , »IUrsko pleme Dalmati: 1 — Godisnjak, IV/2' 1966 i II —
Godiiniok. V/3. 1967 (dalie: Za n i n o v i c . ÎPD I resn Tìì
P R ÌL O Z 1 P R O U C A V A N J U P O L IT IC K O G UH Ei>m /A NARODA SZ. ILIRIKA
T i tek sto vi o tv a ra ju m ogu cn ost da se pojedini subjekti politiòkog
zivo ta uoòe i izo lira ju , i da se razm otri njihovo drzanje u razlifrtim
okolnostim a k o je donose etape sukoba s Rimljanima.
L i v i j e i A p ija n su u o v im slu éajevim a autori koji pisu s dis­
tance od o k o sto jje c a i p o i u odnosu na dogadaje koje prikazuju.
,N o i jed an i d ru gi k o riste d je la suvrem enika tih d o g a l a , naravno,
svaki od n jih p rem a sposobnostim a i talentu — i kao povjesnicar i
kao k n jizevn ik . V e lik i p o vjesn ica r A u gu stova vremena T it L i v i j e
(59. god. p r ije n. e.— 17. god . n. e.) piSe o histarskom ratu na pocetku
41. k n jige. U z u obièajen o k o risten je analistike L iv ije se ovdje po-
5lu iio i n ek im epskim sastavom ; v id i se to pogotovo po zivahnom
opisu dram aticn ih p re o k re ta u p rv o m pohodu na Histre u tom ratu
(17B. god.). V je r u je se da su ta j iz v o r A n a li, povijest Rima u stihovi-
ma K v i n t a E n i j a , je d n o g od zaôetnika rimske knjizevnosti
uopce. E n ije j e b io su vrem en ik hLstarskog rata, a takoder i P o l i -
b i j e , v e lik i h elen istick i p o vjesn ica r i politicar, cije djelo L ivije i
inace m n ogo k o ris ti p a s e v je r u je da b i to m ogao bitì slucaj i ovdje.44
A p i j a n — svak ak o s la b iji i kao p ovjesn iéar i kao pisac —
aleksandrijski j e G rk , v is o k i cin o v n ik k o ji è iv i i d jelu je u 2. st. n. e.
D obar d io s v o je k n jig e p osvecen e ra tovim a R im ljan a s nirim a ispu-
nio je gra d om iz iz v je s ta ja i kom entara O ktavijana (Augusta) o
borbam a k o je j e v o d io 35— 34. god. p r ije n. ere.45 Sva djela koja su
se opSirnije b a v ila tim ra to v im a odreda su nestaia, pa je Apijan
izv o r p rv o g a reda. S tovise, za m n oge dogadaje njegovo je djelo
jed in i izvor.
P r im je d b e k o je iznosi k r itik a iz v o ra kako u pogledu Livijeva,
tako i A p ija n o v a d je la , odnosno tek sto va k o ji nas o v d je zanimaju,
odnose se u gla vn o m n a one aspekte k o ji n e um anjuju vrijednost
tekstova kao iz v o r a za p ro u ó a v a n je dru stven ih odnosa kod Histra,
Japoda il i D elm ata. N a n e k e p o jed in o sti n a vra tit cemo u daijnjem
izlaganju.
T re b a k azati da o v a k v ih o p S im ijih tekstova o Libu m im a posve
nedostaje, i to j e sva k a k o ra z lo g sto s e o odnosim a medu libumskim
zajednicam a zn a veo m a m a lo k a d a j e r ije c o L ib u rn iji kao ojelini, a
44 O mogucnost) da se L iv ije posluzio djelom Enija ili manje pooiatog
pjesnika Hostija v. G. P i t a c c o , A t ti e m em orie della Società istriana di
arckeol. e st. patr., 17 ,1901, fase. 1— 2, 134— 149 i A. G e n t i l l e . ArcheOgra/o
triestino, n. s., 24, 1902, suppl., 79— 90. U v e zi s Polibijem v. A. G r i l l i , »►Livio
e i Romani in Istria nel 178 av. C r.«, R end iconti Ist. Lombardo, 110, 1976. 148.
Usp. E. P a i s , Storia di Roma durante le grandi coquiste mediterranee, 196 n.
20, gdje se citira epitom atorov navod prema izgubljenom dijelu Polibijeve
povijesti.
*s Na ovaj dio A p ijatìove Iiirik e osvrtao se veliki broj autorà: v. bilj. 62.
Sani Apijan spom inje izvor u llly r. 14. Usp. saäet: 1 Instruktivan pregled kod
W i l k e s a , Dalmaiia, 47 1 d.
 S. CACE
uglavnom je to i razlog sto je sirenje rim ske vlasti u L ib u rn iji jos
uvijek umnogome predmetom rasprava i nedoumica. T o u svakom
slucaju nalaze drugaSiji pristup i drugaciju analizu. Osim toga
libumsko je podrufije arheoloSki razm jerno dobro obradeno, a neki
problemi politiôkih odnosa, postavljeni vec ranije, do neke m jere
i rijeseni. Prvenstveno zaslugom M. Suica upravo je na tlu L ib u m ije
inaugurirana problematika procesa urbanizacije predrim ske epohe,
a uz to i pitanja sostava odnosa m edu libu m skim zajednicam a.40
U novije vrijem e isti je autor op sim ije razradio p itan ja poleogeneze
dovodeci ih u vezu s odredenom evolucijom drustva. I tu kao i u
nizu dragocjenih priloga S. Batovica,47 potaknut j e v eéi broj tema
koje zalaze i u polje politickoga. T o je svakako va lja n ra zlo g da se
pri razmatranju odnosa u Istri, Japodij i i kod D elm ata stalno vra-
camo na rezultate postignute u istrazivanju liburnskog drustva i
kulture.
Opce je misljenje da su veze medu japodskim zajednicama
bile slabe. Svaka od njih se prema O ktavijanu odnosila samostalno,
ne raèunajuéi na pomoc ostalih. Z bog tako »jed n osta vn og« stanja
niz indicija koje susrecemo u A p i j anovu tekstu om ogucuje razm jer­
no laksu analizu i forrauliranje teza o uredeaju odnosa m edu japod­
skim opcinama, koje se mogu dalje koristiti p ri analizi histarskog
uredenja. To je razlog krSenja kronoloSkog reda u izlaganju koje
polazi od zbivanja 35. god. p rije n. e. u vezi s O ktavijan ovim poho-
dom na Japode,48 nastavlja se razm atranjem L iv ije v ih v ijesti o hi-
starskom ratu 178-177. god. prije n. e.,49 a zavrSava analizom odnosa
u delmatskom savezu prema Apijanovu prikazu O ktavijanova rato-
vanja 34. i 33. god. p rije n. e.50 Iako nas o vd je u prvom redu zani-
maju polittëki odnosi, nuino je pokazati gd je se, po nasem misljenju,
otvaraju mogucnosti povezivanja s drugim drustvenim odnosima»
odnosno pokazati oblike u kojim a se ofiituje artikulacija ukupnog
drustvenog poretka ukljucujuói tu i politicke odnose. Zahvaljujuéi
podacima pisaca kao §to su Strabon i P lin ije u prvom redu, to je
moguée provesti posebno kod Delmata; ovom e je posvecen zakljuòni
osvrt.
« M. SuJé, djela sp. u bilj. 40 i 42. Pos. je znaâajan rad o V a rv a rij,
Duidora, 2, 1960—61, te u zborntku Kolokvij o Bribiru, Zagreb, 1968, 21—38.
Naroiito u radu »Ostava -z Jagodnje Gom je .. .« , Diadora, 7/1974.
S. B a t o v i é obraduje problematiku Liburnskog razvitka tijekom posljednja
öetiri stoljeéa libumske nezavisnostì, kada su i znaci raslojavanja najizrazltiji.
— J. M e d i ni, »Ordines decurionum Liburniae«, Radovi FU. Jak. u Zadru,
12/1974. 27 i d., daje do sada najpotpuniji 1 najsustavniji pregled problematike
odncea unutar vodeieg eloja libumskih munlcipija. Osvrt na predrimsko raz-
doblje : prilagodavanje liburnske •aristokraciie novom poretku str. 49—55.
** A p i j a n, iUyr. 16 1 18—21.
«· 0 raiu 178—177. v. L i v i j e , 41: 1—5; 7, 4— 10: 8, 3— 5: 9, 1— 3; 10-—11;
15, 6 -8 i 14, θ.
« · A p i j a n , lllyr. 25—28.
P R IL O Z I PR O U CAV ANJU PO LITICK O G UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
I - J A P O D I
R azvitak m aterijaln e kulture Japoda u zeljezno doba razmjerno
j e dobro p 02nat. P ok retn i m aterijal vazan za kronoloâka, tipoloSka i
druga razgranièenja dopusta da se utvrdi tokove opceg razvoja, kao
i da se ustanove veze s okolnim podrucjima i udaljenijim krajevi-
ma. Istrazivanja su p ru iila podatke o gradinskim naseljima te soje-
niökim naseljim a na U ni u okolici Bihaéa.61 Istraiivanjem nekropola
doslo se do podataka o naöinu sahranjivanja, sto je posebno znacaj-
no radi odredivanja posebnih odlika japodske kulture, odnosno raz-
graniöenja Japoda od n jih ovih susjeda.52
K oristeci êkrte anticke izvo re i arheolosku gradu moguèe je
pribilizno u tvrditi p odru cje k o je su Japodi drzali u predrimskom raz-
doblju. Jezgra n jih ove ze m lje je Lika. Prem a jugu i zapadu Japodi
granice s L ib u m im a : na ju gu j e granica Zrmanja,53 vjerojatno ne
do uSca, a d a lje prem a zapadu velebitska bila. Prem a S t r a b o n u ,
Japodi su im ali i s v o j izla z na more, svakako negdje na Hrvatskom
primorju, a li ne izgled a da se takvo stanje odrialo do rimskog os-
vajanja;54 sigu m o j e da u v rije m e O ktavijanova pohoda Japodi ne-
5» Posebno za gradinska naselja u L iei v. radove R. D r e c h s l e r - B i -
i i t , Vesnik VojnoQ muzeja JA , Beograd, 1956, 36—51; Vjesnik Arheol. muzeja
u Zagrebu, 3. ser., 1, 1958, 35—60; pokuiaj sinteze: Caractéristiques des agglo­
mérations fortifiées dans la région centrale des Japodes, Utvrâena ilirskû
naselja, Sarajevo, 1975, 71 i d.
« Istrafivanja japodskog podruàja pocela su joS u 19. s t Japodskom
kulturam bavill su se S. L j u b i i, J. B r u n S m i d , V. R a d i m s k ÿ . M. Hoe r *
nés, K. P a t s c h , V. C u r c i é , D. S e r g e j e v s k i i dr. Jos uvijek nedostaje
cjelovitiji prikaz japodskog razvitka od kraja bronianoga doba do rimskog
osvajanja. Tag nedostatak djeloimice nadoknaduju radovi: Z. M a r i é , »Ja­
podske nekropole u doiini Une-, G Z M , 23/1968, 5— 80; B. C o v i c , Od Butmire
do Ilira, Sarajevo, 1976, 133— 167; R. D r e c h s l e r - B i z i c , »Predslavenske
kulture u L id “ , Z b o m ik Htst. instituta, 5, Karlovac, 1973, 131— 155. V. priJoge
R. D r e c h s i l e r , Z. M a r i é a , B. R a u - n i g , J. M e d i n i j a , D. R e n d i c a -
- M i o ê e v l é a i M. S u i é a u zbom iioj Lika. Split, 1975. Pojedini aspekü
japodske kulture I povijesti obradeni su i kod A. S t i p C e v i c a , /Kri, Zagreb,
1974, passim.
53 P l i n i j e , Nat. hist. 3, 140: flumen Telavium quo finitup lapudia. Sto
se tlfie razgraniòenja zajednica 'koje su sta novale s primorske i s lìike strane
Velebita, zanixnljivo je da teritorij obalnih Ortoplina zalazi veoma duboko u
kopno, gdje graniii sa zemijistem Parentìna, japodske optìne na kosinjskom
podruéju; C iL I I I 15035, v. K. P a t s c h , Die L i Ica in römiseften Zeit, Wien,
1900, 22.
μ Pitanje grati:ca Japoda na zapadu i sjeveroxapadu joS uvijek je otvo*
reno. Ako se m oie razloino smatrati da su Japodi na neki naiin imaü izlaz na
more na Hrv. primorju, njihove granice u amjeru Trsta i AJpa nemoguie je
pouzdano utvrditf na temelju knjiäevnih vrela iz Antike. Posebno je tezak
Problem ubikaeije planine Ocra, koja je u antièkoj geografi# hila svojevreni
»Teper« υ orijentaeiji na podrudju ju in o g ^ijela danaSnje Slovenlje. S obziiOin
na burnu politiiieu proälost boga prostara u 2. i 1. st. prije n. e. mora se kraj
svega pretpostaviti i prom jenjljlvost granica. Usp. A. D e g r a s s i , -Ricerche
sui limiti della Giapldla«, Archeografo Triestino, ser. Ili, 15/1929—1930, pos.
 S. CACE
maju u ponita na obali. N a sjeverozapadu Japodi d r ie G orski kotar,
priblizavaiuci se Histrim a i keltskim zajednicam a ju in e Slovenije,
odnosno zajednicama pod keltskom dom inacijom . V jero ja tn o juzno
od K arlovca prolazi granica prem a sjevernim susjedima — panon-
skim K o la p ijanima, narodu k o ji je, sudeài po imenu, stanovao uz
Kupu ali se protezao i do obala Save.55 Zahvacajuéi zacijelo dobar
dio toka Korane, Japodi su izb ijali u srednji dio Pounja, drzeci siru
okolicu Bihaca. T u su im susjedi b ili panonski M ezeji, a na gornjem
toku U ne D itioni, takoder Panonci u etnièkom smislu. U koliko su
Japodi drzali i izvoriste Zrm anje, p rib lizavali su se i Delm atim a
k oji su, kako se vjeru je, d rzali kninsko podrucje.5®
Pitan ja uredenja odnosa medu japodskim zajednicam a zahtije-
vaju iscrpnu obradu izvora k o ji g o vo re o rimskozn prodiranju u
Japodiju. Stoga cem o o v d je u najkracim crtam a naznaciti étape toga
prodiranja, dodavsi uz to da su vije s ti o rim sko-japodskim odnosima
u 2. i 1. st. p r ije n. e. zapravo i jedin e v ije s ti povijesnog znacaja o
Japodima.
Japodi dolaze u dodir s R im ljan im a nakon sto su R im ljan i slo-
m iii H istre 177. god. i zauzeli Nesakcij. P rem a veom a zanim ljivom
kazivanju L iv ije v u u v ezi s pustolovnim poduhvatom konzula K a-
sija 171. god. m ogio bi se zaklju citi da su prethodno vec postojali
neki odnosi Japoda s Rim om .57 Nakon sto je 170. god. senat dao
zadovoljStinu osteéenim narodima, pa i Japodima, k o ji su pretrpjeli
stete prilikom spomenute ak cije konzula Kasija, o Japodima ponovno
cujemo tek 129. god., kada je konzul Sem pronije Tuditan ratovao
266 i d. te 276— 283 (pretpostavlja da je gom ji tok Reke — Timava, uvuöen u
masiv Sneznika pripadao Japodima); M. S u i c , »Zapadne granice l i r a
Simpozijum — Sarajevo 1967, 45 i d-, sklon je protegnuti Japodiju joS dalje na
zapad. Sto se pak ti£e politiékog objedinjavanja, Japodi su u 1. st. mogli
koristiti slabljenje Histra i Karna, pa da preko zemljUta malih zajednica, kao
Sto su Subocrini (P l i n i j e 3, 133) i Rundictes (C IL V 698 Rodik) provaljuju
do Trsta i Akviieje.
»e p i i n i j e 3, 147: Saus per Colapianos Breucosque — Kolapijani su
dopirali do Save. S Kupom ih je povezao P a t s c h , RE IV, (1901), 361. Vjero-
jatno su drtali obje ofoale Küpe; gom ji tok je ipak pripadao Japodima, a uSée
Segestanima. Za Kolapijaaie v. A. M ó c s y , Die Bevölkerung von Pannonien
. . Budapest, 1959, 24.
59 O istofrnoj gran.ci Japoda v. Z. M a r i é , »Istoöna granica Japoda«,
Lika, Split, 1975, 39— 43: odredena je izrazitom raalikom u kulturnim pojavaxna
izmedu japodskog Pounja i kraja uz Sanu. Istoéni susjedi Japoda su po P t o -
l o m e j u Mezeji (2, 16, 5). Ditioni su sigurno driàli kraj oko izvoriSta Une i
Bos. Grahovo {CIL III 3198=10156). U vezi s kninskom okolicom v. M. Z a n l -
n o v i é , IPD II, 13; I. B o j a n o v s k i , Dolabelin sistem cesta u rimskoj pro­
vincial Dalmaciji, Sarajevo 1974, 210 i d. V. medutim M. S u i i, , Radoui
Fü. fak. u Zadru, 6/1964— 65, 1966—67, 37 i d.
57 L i v i j e 43, l. — Za Japode u 2. I 1. st. j dalje najpotpuniji je pregled
K . P a t s c h a , GZM, 8/1896, 113 i d.
PRILO ZI PROUCAVANJU POLITICKO G UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
s Japodima, Histrim a i Liburnim a.58 Tada su Japodi, zacijelo djelo-
mice i privrem eno, potpali pod rimsko vrhovniStvo. Moguce je da
su osjetili i pohod C ecilija M etele i K ote na Segestiku 119. god.5»
U svakom slucaju, u v rije m e kada Cezar preuzima upravu nad Ili-
rikom, Japodi su jedan od naroda k o ji ima uredene odnose s Ri-
mom.'i0 M edutim vec 52. god. d>o Japoda pustoèi Tergeste,01 a gra-
danski ratovi k o ji iducih petnaestak godina potresaju rimsku driavu
omogucit <5e Japodima da prekinu veze s Rimom u potpunosti. S
takvim stanjem suoôio se m îadi Oktavijan, tada trijumvir i gospodar
prilika u 2apadnom dijelu rimske drSave.
1. O ktavijanov pohod na Japudiju 35. god. pr. n. ere
O ktavijanovo ratovan je 35— 33. god. predstavlja neku vrstu
preludija konacnom odm jeravanju snaga s Antonijem , do kojeg ce
doci istom 31. god. kod A k cija . T o je posve razum ljivo privuklo
paznju brojnih uglednih povjesnicara, pa su o v i Oktavijanovi po-
hodi b ili predm etom opsirnih i iscrpnih analiza i rasprava. Iako se
ne bi m ogio kazati da su sv e pojedinosti razjasnjene, posebno kada
je rijec o nedoumicama k o je stvaraju m anjkavosti u izvorima — u
prvom redu kod A p ija n a — ipak je to ratovanje u cjeüni moguce
rekonstruirati, a samim tim e je stvorena podloga za ispitivanja pojava
koje se odnose na nase narode u tim zbivanjima.®2
Skrsivsi otpor Seksta P o m p e ja na S ic iliji nakon teskih i rizic-
nih operacija, preuzevSi k tom e i L e p id o v u vojsku, Oktavijan je svoje
zaista im pozantne e fe k tiv e zaposlio na prostranom podruéju od Alpi
do Ilirika. T ijek o m tr i godin e izv e o je sam i l i preko svojih vojsko-
voda niz pohoda, nastojeci istovrem eno i u vjezbati leg ije i vratiti
ugled rim skom oruzju, znacajno p o lju lja n za v rije m e gradanskih
ratova. Sam je O k ta vija n te zio da stekne vojn ick u slavu dostojnu
Cezarova nasljednika, a svakako nuznu u opasnom i sloienom nad-
· · L i v i je , Per. 59; A p i j a n , illy r. 10; P I i n i j e 3, 129. — V. W i l k e s ,
Dalmatia, 22—33. U vezi s Karnim a i Taurisc.-ma v. noviji rad P. P e t r ü ,
»Vzhodnoalpstei Taurisci«, A rhçoloêki uestntk, 19/1968, 363 i bilj. 8.
e» A p i j an, Illyr. 10.
90 C i c e r o n , pro Balbo 14, 32.
ei H J r c i j e , bell. Cali. 8, 24.
62 J, K r o m a y e r , Hermes 33, 1898, 1— 13; G. V e i t h , Die Feldzüge des
C. Iulius Caesar Ociauianus in llly rien in den Jahren 35— 23. u. Chr., Wien,
1914 (dalje: V e i t h , Feldzüee); J. D o b i â â , L isîy Jiloloffické, 48/1921, 65—75,
213—223; E. S w o b o d a , Octavian und Illyricum , Wien, 1932; R. S y m e , Reu.
intern, des études balkaniques. 3/1937— 38; I s t i , u: Cambridge Ancient History,
X, 340 i d.; F. M i l t n e r , K lio, 30/1937, H. 2, 200—226; N. V u l i é , Rii>. di
storia antica, n. s. 7/1903, 488— 504; I s t i , Glos Srp. kralj. akad., 72/1907, 1—36;
Î » ^ΓΡ· ^r· ekad., 121/1926, 31— 54; I s t i , Nekoliko pitanja iz antiike
istortje naie zemlje, Beograd, 1961, 77— 86; S. J o s i f o v i é , 2toa antik«, 6/1956,
i, 138—185; W. S c h m i t t h e n n e r , Historia, 7/1958, H.2, 189—236. Cjelovit
osvrt i pregled razUòitih glediàta donosi J. J. W i l k e s , Dalmatia, 46—58.
 S. CACE
metanju s Antonijem. Sto se tice samìh pohoda, Oktavijan je prven-
stveno tezio da ponovno uspostavi rimski autoritet tamo gdje je on
opstojao uoci gradanskih ratova. Oktavijan medutim n ije prezao ni
od sirenja rimske vlasti preko starih granica; jedan od boljih pri-
mjera je i zauzimanje Segeste 35. god. i postavljanje velikog rimskog
garnizona na tom izuzetno znacajnom strateskom polozaiju, cime je
ujedno obiljezen i stvam i pocetak rimskog osvajanja Panonije,
Smatra se da je ratovanju na sjeverozapadu Ilirika prethodilo
»ciscenje« dijelova jadranske obale od gusara. Kaznivsi stanovnike
Korcule i M i jeta Oktavijan je oduzeo brodove Liburnima, koji su
takoder gusarili koristeéi neprilike u koj ima se naàla rimska drzava.08
Vjerojatno se ovom prilikom prebacila u Liburniju Oktavijanova
vojska s kojom óe napasti Japudiju. Sam pohod morao je poceti iz
Senja (Senia), jer su naijprije napadnuti Japodi k oji nastavaju pod-
ruöje povezano s obalom preko p rijevoja Vratnik. Na kraju 16. po-
glavlja »Ilirik e «, spomenuvsi prethodno narode koje je Oktavijan
yvladao »osrednjim trudom«, Apijan ukratko pokazuje sto se dogo-
dilo s Japodima »k o ji su s ovu stranu A lp a«. Moentini i Avendeati
su se predali cim im se priblizio Oktavijan s vojskom.64 Arupini su
najprije p omisij ali da pruze otpor, pa su se svi povukli iz seia u
svoj »grad« (ek ton komôn e$ tò âsty). N o òim je stigao Oktavijan,
pobjegli su u sume. Buduói da Oktavijan nije spalio gradinu, oce-
kujuci da ée tako Arupini predati, ovi se doista vratise, i, ocito,
prihvatièe u vjete koje je Oktavijan nametnuo.05
Prema arheoloskim podacima i podacima rimskih itineraria,
moze se utvrditi smjestaj sredisnjih naselja ovih triju zajednica.
Moentini (zapravo Monetini) stavljaju se u Brinje, Avendo, sijelo
Avendeata na Crkvinu kod Kompolja, a Arupij, sijelo Arupina na
Vital, dvostruku gradinu kod Otocca.06 Medu njima su najjaòi Aru-
** A p i j a n , Illyr. 16.
*4 Pohod 35. god. reconstruira V e i t h , Feldzüge, 20 i d.; A p i j a n , lllyr.
1β:'Ι*πό9ων töv έντιός "Αλικων Moevrtvoi μέν καί AOevfteàtat itpooifevto αύτφ
itçotnàvt·..
45 A p i j a n , lllyr. 16: ‘Apoimtvot 5, ot πλεΐατοι καί μαχιμώτατοι τώνίε τόν
,Ιαπόδων etofv, έχ τών κωμών ές τό ά σ τυ ...
· · Moentnodj — S t r a b o « , 4, 6, 10 i 7, S, 4: Monëtion; K. P a t s c h , Oie
Lika 29; V e i t h , Feldzüge, 21—23. — Auendeatai — S t r a b o n , 4, 6, 10 i
7, 5, 4: Ouendön; Auendone u Tab. Peut, i Itin. Ant. 274, 1; Abendone G eogr -
R eo., IV 22; v. V e i t h , Feldzüge, 23—24 i P a t s c h . Die Lika ... 29. Aroupi-
noi — tako i S t r a b o n 4, 8, 10 i 7, 5, 4; Aroufckia P t o L 2, 16. 6; Arypio Tab.
Peut.; Auxupio It. Ant. 274, 2; Parupion G e o g r . R av., IV 22; Arupinis
Panegyr. Messallae (Tibul, ed. L. Möller IV 1, 110); spominje ili i natpis
Ar(upinorum) CIL III 8783. Usp. K. P a t s c h , Die Lika ... 29 i d., V e i t h ,
Felfeuge, 24—26; R. D r e c h s l e r - B i î i é , »»Caractéristiques des aggloméra­
tions...-, Utvrdena ilirska naselja, 75 i d.; W i l k e s , Dalmatia, 264 i d.
PRILQZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREßENJA NARODA SZ. ILIRIKA
pini, za koje A p ijan navodi da su najbrojniji i najratobomiji medu
»ovim Japodima«, tj. Japodima koji stanuju u krajevima s »ovu
stranu« A lp a — K apele (gledajuci s obale). To posve odgovara
stvamom stanju, je r su A ru pini drzali najvece od triju polja u
tom dijelu Like, Gacko polje.
A pijan ne govori o ostalim Japodima prema jugu i jugoistoku
Like. Moguce je da su se japodske zajednice toga podruSja i same,
tada ili kasnije, podlozile Rimljanima. Predajora Arupina i njihovih
susjeda, uz Ôinjenicu da je Oktavijan cvrsto drzao Libumiju, poloîaj
Japoda u srednjem i juznom dijelu Like postao je tezak, ali se ovo
ispustanje d ijela Japoda moze isto tako objasniti mogucnoscu da su
s njima obraôunali O ktavijanovi legati, a da to Apijan nije smatrao
potrebnim zabiljeziti.67
A pijan zatim prelazi na izlaganje o borbama s omm narodima
koje je Oktavijan svladao s najvise truda: alpskim Salasima, Japo­
dima »preko Alpa«,Segestanim a, Delmatima i Panoncima. Ovdje se
spominju i Daisioi, sto neki emendiraju Daisitiatai, u tj. vjerujuci da
se radi o Desitijatima. T o je ipak malo vjerojatno.68 Niti Apijan niti
drugi izvori ne spominju neke borbe s Desitijatima. Osim toga vecina
povjesnicara naginje m isljenju da Oktavijan ovom prilikom nije ni
poduzimao akcije tako duboko u unutrasnjost sredisnjeg dijela ni-
rika. Osvm uvèi se nesto opSirnije na teske borbe sa Salasima, Apijan
prelazi na pokoravanje prekoalpskih Japoda.
A lp e koje se o vd je spominju mogu b iti samo masivi Velike i
Maie Kapele k oji su, zajedno s planinskim podrucjem Gorskog kotara
na jednoj, i Pljeâevicom na drugoj strani, glavna zapreka komunici-
ranju izmedu jadranske obale i Panonije.
Dok se Japodi, »s ovu stranu A lp a « mogu sa sigurnosâu smje-
stiti u Liku, njihovim prekoalpskim sunarodnjacima teSe je pouzdano
utvrditi smjestaj i granice. Doslovno shvaéajuéi podjelu s obzirom
na spomenuti planinski lanac, medu prekoalpske Japode spadale
bi sve zajednice od g o m je g toka K upe do Pounja. Koliko to odgo-
87 Protiv takva gledânja govorûla M öinjenica da A p i j a n spoaünje npr.
akciju Marka Helvija protiv Posena (llly r. 21). Takoder se moie primijeUti da
se υ Panegiriku Mesali (v. preth. biljeSJcu) -spominju neka junastva vojskovode
Mesale ôiji su svjedoci Aruptoi: moguée je da se radi o nekoj manje znaèajnoj
epizodi koju Apijan ne spominje, a li isto tako ne smijemo iskljuCiti da se
Arupini ovdje spominju naprosta stoga Sto je niihovo ime moralo biti poznato
u rim. vodeéim krugovtma. Arupini su veé od 129. god. morali imatl uredene
odnose s Rimom. S druge strane je znaiajno da inaCe mnogo saietiji prikaz
D i o n a K a s i j a 49, 38 sadrii npr. vijest o Ofperacijama Agripe protiv Delmata
34. god., koje su svakako prethodile OktaWjanovu pohod u o kojem prida i&aôe
opSirni Apijanov tekst (lllyr. 25— 28).
·* Usp. W l l k e s , Dalmatia, 50 i bilj. 3. Mjesto je inaie zna£ajno u ras-
pravama o opsegu Oktavijanovih pohoda 35—33. god.
 S. CACE
vara stvarnom stanju, nemoguce je provjeriti. Posebna je teäkoca
Sto se do dana^ nije uspjelo pronaci odgovora na pitanje kojoj zajed-
nici vai ja pripisati inace znacajno podruèje Bihaca, poznato po ze-
ijeznodobnim naseljima i nekropolama Japoda, te spomenicima koji
svjedoce o zivotu Japoda u ranijim razdobljima rimske vladavine.
lako se tome protive cinjenice poznate iz Dionova prikaza borbi
tijekom Batonova ustanka, cesto se ovamo smjesta naselje Raeti-
ruum. U svakom sluöaju, iako time prekoalpska Japodija dobija ne-
obicno izduzeni oblik, Pounje bi po svemu moralo ulaziti u njen
sastav.
Slijedeci Veithovu rekonstrukciju pohoda,09 Oktavijan je kre-
nuo preko Kapele negdje iz okolice Brinja. Apijan spominje muöno
kretanje strmim i neravnim putem, ocito kroz sume. Da bi usporili
i obeshrabrili napadaCa, Japodi su obarali drvece. Stigavsi do neke
udoline, Oktavijan se pobojao zasjede, pa je glavninu osigurao para-
lelnim kretanjem boònih kolona po uzvisicama s obje strane doline.
Japodi su doista napali glavninu iz zasjede, pobili nesto ljudi, ali
su na kraju potuöeni i morali su uzmaknuti. Sklonili su se najprije
u svoj grad Terponos, a odatle pobjegli u Sumu. Oktavijan je usao
u grad (polis) primijenivsi ovdje istu taktiku kao i u Axupiju: po­
stedio je naselje, a stanovnici su se vra tili 1 podlozilL70
Prema Veithu i vecini drugih autoriteta, Terpon se mora tra­
ziti u G om jem Modrusu.71 U svakom sluôaju, pretpostavljajuci kre­
tanje cm I podrucja Arupina, Avendeata i Monetina prema okolici
Josipdola — gdje se smjeSta Metulum — i dalje prema Sisku, ovakav
bi smjestaj bio logiôan.
Z a nasu temu mnogo je vaznija èinjenica da Oktavijan nailazi
na ozbiljniji otpor tek posto je ugrozio »prekoalpske« Japode. To,
kao i zestoki otpor Metula koji ée uslijediti, te pokusaj Posena nakon
Oktavijanova odlaska iz Japodije — posve potvrduju uvodne napo-
mene Apijanove na poôetku 18. poglavlja. Tu se kaze za ove Japode,
da su snazan i surov narod (ischyron. te kai àgrion) i da su u razmaku
od 20 godìna dvaput odbacili Kimljane, opustosivsi Akvileju i Ter­
geste.7* Znafcaj je ovih vijesti ne samo u konstataciji ôinjenica o Ja-
podima sjeverno i istocno od Kapele, ve6 i u moguónosti da se uoéi
razlika izmedu Japoda s jedne i s druge strane Kapele.
·» V e i t h, F e ld zü g e , 26—27; A p i j a n , IU y r . 18.
70 A p i j a n , IU y r. 18: ol δέ λοίκοΐ ηάλιν Ις τά λάσια συνέφβογον, τήν πόλ’.ν
t*/.αοίντις, ή ίνομζ Τέρπ<ον·3ς.
71 Usp. V e i t h , Feldzüge, 28—29. Terpon se inaie ne spominje u drugim
Izvorima, a nema mu traga ni na natpisima.
71 A p i j a n , l l ly r . 18: ’ Id n o îiç îè el nipav Ά λ π β ω ν, ΙίΚ ος
irjy.'yi, ϋς μίν άπβώοαντο ‘Ρωμαίους.,.
60
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG L i t I.'ARO&A XL· lUKIKA
Sredilnje mjesto u Apijanovu prikazu osvajar.ja Japod.^ za-
uzima opsada Metuluma. Na poôetku izlaganja i r.a ahtw i. u
Apijan karakterizira ovu japodsku zajerl:»icu. Metulum je *jiiava
Japoda« (ton lapôdôn estì kephalè »caput la.jod·...·.·..·;, tj. r.a Υλ-λ;
nacin srediste Japoda. U zakljuônom dijt.-I·: izl -»anja Apijar. .';p-,rr.·.-
nje da je metulski »gra d « (pòlis) bio na;vr.-é; u tim icra^/lina. O
snazi same zajednice (njeni su pripadnici ΛΓ'ΛούΙ«, tj. Metulij do-
voljno govori podatak da je raspolagala s 3000 -borbeaih i veoma
dobro oboruianih« momaka.™
Za razliku od Terponjana, Metuli su docekal' Rimljane utvrdiv-
âi se u svom »gradu«. Smjesten na dva brda ..le-
tiüum su àtitili i strmi i posumljeni pristranci. Oko u Meiu-
luma u historiografiji se dugo vodila bespostsdna :·/’ ·: . Prtrr.a
konstrukciji pravea pohoda koju donosi Veith, ali i prer/ia
natpisu iz rimskog razdoblja, Metulum svakako treba xrativi \-::A
Josipdola, jugoistoôno od Ogulina.74 Veith je utvrdio moguenor, po-
vezivanja A pijanovih podataka s topografskom situaciiom. odnosno
konfiguracijom brijega Vinicica kod Cakovca. U rimsko vr.
ovdje svakako bio municipij, Sto pokazuje da ovdje livot nije zaïnro
nakon razaranja japodskog Metuluma. S obzirom na to da ‘ . radi o
jednom od najkracih prometnih pravaca prema Sisku. ta pojava ne
zaòuduje. Naprotiv, taj kontinuitet baca vise svjetla i na :·;'ν:'·Λ;
i znacaj predrimskog naselja na tom mjestu.
Kao Sto je vec spomenuto, Metulum brani 3000 boraca; Ap^an
ih naziva neôtes » iuventus«. O znaëenju tog termina bit ce rljeâ
kasnije, no i bez dubljeg uvida posve je jasno da se radi o vrsrrlm
i uvjezbanim ratai cima. T o k opsade potvrduje to u najvecoj mjeri.
Spremnost Metula pokazuje i prisustvo neldh bojnih sprava
chanai) u Metulumu. A p ija n tvrd i da su sprave Japodi dobili i- rata
koji je *tamo* (entaûtha) vodio Decim Brut protiv Antoni ja i
Augusta.75
73 A p i j a n , l l l y r . 19: Μ β ιο δ λ ο ν , 9; t«7»v Ία τιί6 ϋ > ν i r t i x s ç a o ,... V
άμφί τού ; τρ·.3·/.;λ·.ους μ α χ ίμ ο υ ς tï καί llly r . 2Γ. is
c r i i i î ; x iL ή π ίλ -.;, x x l o O iiv ή ν ϊ χ μ * γ ί 3 τ τ (ς
74 Usp. V e i t h , F e ld z ü g e , 29— 38. Natpis sponrunje r.r.'.-ùcioii. CJL 1SÎ
10080. Jedasn natpis -z Pljevalja spoanmje nekog UJpija Geii;:.r. k.J.: 3»·
cur(ator) Arbensi(um) Metlensi(um) SpIonisLa(rum) Maloesa iium!, D. .>·:τ-
g e j e v s k i , G Z M . 52/1940, 20.
A p i j a n . lllyr. 19. — Decim Brut se 44. prL4c)jufi'> savjerer’
koji su ubil Cezara. Kasnije je s jaskom vojskr»m dr/ao Tmnsrn ’um i bk>
uzdanica republikanskoj «tra/nci u Rimu. Arttonije ^ 1 i«·’ u *^v· : 'J
poznartim dogadajima 43. god. Oktavijan je p re j/.»■*►.'itrxnrjedni^tvo nari voj.-. -m
koja je pod Mutinom b la potukia Antonija. -Osl^bòtfen: D. Brj: mrrji - ;>·
ίβχυρίν « x ei
uzmaknuti s iscrpljenom vojskom, a ubrzo — rüdcuo m.· Anton iie
Lepidove vojske i poäto se poielo raditi na sporaxumu Ar.lon.ja s Oktav >-tn.*rri
61
 S. CACE
Zajednice Ilirika, ukljucene u sastav tadasnjeg rimskog Ilirika
i one koje su zivjele na njegovim granicama, budno su pratile prilike
u rimskoj drzavi. N ije stoga nevjerojatna pretpostavka da su Japodi
iskoristili rasulo vojske Decima Bruta i oteli kakve ratne sprave jed-
nom od odreda u sjevemoj Italiji. Moguce je takoder pomisljati i na
zbrku kod samog Apijana, tj. na zamjenu Marka Bruta Decimom
Brutom 1 si. Kolikogod dakle vijest po sebi bila nejasna, ona se
uklapa u kontekst povijesne situacije 44— 43. god. Utoliko je zna-
cajnije sto se iste ratne sprave nalaze u Metulumu ravno osam
godina kasnije.
Sama opsada Metuluma pocela je, kako se cini, potcjenjivanjem
Metula. Rimljani su pokusali zauzeti bedem na juris, ali su odbijeni.
Na to su Rimljani podigli humak prema bedemu, trpeci od danonocniih
ispada Metula i djelovanja bojnih sprava (hitala?)70Podrivsi na-
posljetku bedem, Rimljani su ozbiljno ugrozili obranu, pa su Metuli
podigli novi zid·77 Zaposjevsi i spalivsi osteceni bedem (ocito dobrim
dijelom drvene konstrukci'je),78 Rimljani prema novom bedemu po-
dilu dva humka i pripremaju se da preko cetiri mosta — po dva
sa svakog humka prijedu na bedem. Sam Oktavijan je nadzixao taj
napad. Zbog èestoke i uspjeàne obrane, Rimljani ne samo da nisu
zauzeli bedem, veé su tri mosta oborena, a nmogi napadaòi stradali.
Tada je nastupio trenutak koji ce ostati zabiljezen u mnogim
djelima koja se bave Augustovim zivotom. Kako su vojnici oklije-
vali da jurisaju preko jedinog mosta koji je preostao, Oktavijan se
spustio s tornja odakle je promatrao borbu i u pratnji nekolicine
na celu s Agripom, sam jumuo preko mosta. Postideni legionari su
poletjeli za n'jim i pod tezinom mnostva most je popustio. Oktavijan
je prosao s tri ozljede; smogao je snage da se pokaze vojsci prije
nego je nastupila veéa nevolja.
Apijanovo 20. poglavlje, u kojem se opisuje Oktavijanova ne-
zgoda, izuzetno je po zalazenju u pojedinosti. Njim e se zapravo
remeti ionako krhka ravnoteza Apijanova pripovijedanja pa nastavak
izlaganja djeluje kao grubi poremecaj, jer se Apijan vraéa na raniju
»razinu« naracije. Kazavsi da je Oktavijan odmah nakon nezgode i
— D. Brut se naéao u beznadnom podozaju. Prema A p i j a n u , Bell. Civ. 3, 97.
poku&ao se preko Ravene i Akvileje izvuci prema Iliriiku i priki’juòlti M. Brutu
u Makedoniji. Na fcraju je morao raspustitl vojsku i zaglavio je u bijegu.
Prema D i o n u K a s à j y 46, 53, 2, dio njegove vojske mogao je dotì do Japoda.
Usp. W i l k e s , Dalmetia, 51 bilj. 3.
*· A p i j a n , Illyr. 19: to-iç 4νδρας άπο το5 τβΐχους μηχαναΐς χατίπόνουν &ς
δσχήχίββν έχ XOÖ πολέμου ϊν Δβχμος Βρούτος...
” A p i j a n , Illyr. 19; πονοϋντος 5έ κακβίνυις ήδη ιο5 τείχους, ο?®' 4«β·εβίχισαν
ϊν5ο·Ην ..
78 A p i j a n , Illyr. 19:‘} ’<·>μαΐοι τ ύ μέν *κλε·.φ$έν λα3όντβς ένέπρησαν.
62
PRILO ZI PROUCAVANJU PO UTICKO O UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
neuspjeha na bedemu naredio gradnju novih navalnih mostova,
A pijan nastavlja kako je ta upornost obeshrabrila Metule i navela
ih da zatraze nagodbu.79 Ve6 na ovom mjestu dio modemih komen-
tatora izrazava sumnju u tocnost Apijanova podatka, ne smatrajufei
Oktavijanovu nepokolebivost dovoljnim razlogom za promjenu drèa-
nja Metula.
Ipak je cinjenica da su M etuli pregovarali preko izaslanika i
uglavili s Oktavijanom da mu posalju 50 talaca koje on odabere
i dopuste smjestaj rim ske posade na visi od dva brijega Metuluma.“
Posada je zaposjela polozaj, no tada siij edi neàto nepredvideno
— na zalost ne znamo da li zbog A pijan ove povrsnosti ili Oktavija-
nove prijevare. B ez najave i bez komentara Apijan donosi kako
su Rim ljani zatrazili da M etu li poloze oruzje.81 To je izazvalo gnjev
boraca. koji su zatvorili zene i djecu u vijecnicu (bouleutérion) i na-
redili strazi da zapali zgradu u slucaju njihova neuspjeha. Na to su
poèeli jurisati uz b rijeg na R im ljan e i u neravnoj borbi su napokon
posve svladani. Strazari su tada zapalili vijecnicu, a zene s djecora
unutra stradase Sto od svoje ruke, sto od vatre. Pozar je na kraju
progutao cijeli Metulum.
Tragican kraj M etula im a za nase razmatranje prilicno znate­
li je, pa ju utoliko za n im ljiviji drugi anticki pisac: Dion Kasije donosi
nest-' drugaòiju verziju zbivanja. On se svakako posluzio nekim
drugim vrelom : vid i se to po nizu pojedinosti, od kojih je zanimljiviji
podatak da su M etuli, izgubivsi v je ru u spas, stupili u pregovore
s unaprijed stvorenom odlukom da uniste i sebe i svoj »grad«. Pre-
tvarajuci se kao da su spremni p rih vatiti Oktavijanove uvjete i pus-
tiv§i u utvrdu rimsku posadu, M etuli je nocu napadose i uniStiSe.®4
Zapalili su kuce, dio ih pogine od vlastite ruke, dio njih poubija k
tome i zene i djecu, ne hoteci da ista njihovo preostane Oktavijanu.
Slabe su mogucnosti da se utvrdi istina. K od Apijana nije
jasno da li je Oktavijan zatrazio predaju oruzja tek naknadno, posto
se njegova posada sm jestila u Metulumu, tj. da li je Oktavijan
prekrsio u glavljeni sporazum, ili je pak predaja oruzja bila jedan
od uvjeta kapitulacije na k o ji su pristali vode Metula ali ne i masa
boraca. S druge strane bi v e rzija Diona K asija mogia predstavljati
pokusaj povjesnicara da p overe i objasni Cinjenice ex posteriori.
No pri tome va lja im ati na umu da i Dionov opis dogadaja oko
Segeste u nastavku o v o g istog pohoda 35. godL sadrii podatke razli-
cite od Apijanovih i opcenito m anje povoljn e za Oktavijana kao voj-
« A p i j a n , lllyr. 20— 21.
80 A p i j a n , Ulyr. 21.
81 A p i j a n , Illyr. 21: ίπβί έβ^λθ-ο^σα ή φροναά t i 5ηλ* &'j~.ì 'ì £ hiiie’jsv
arco^io&at...
e* D io v i K a s i j e , 49, 35, 3 .
 S. CACE
skovodu.** Ima li se u vidu da A p ijan koristi tekstove cija je svrha
biia da se fascinira Senat i potkopa ugled A n ton ija koji je
na Istoku »zaboravio« na interese rimske republike, m oze se racunati
s odredenom tendencijom i u prikazu borbe za M etulum. T o medu­
tim ne mora znaciti da je Dionova verzija bliza istini. Sigurno je
samo to da su M etuli smatrali n eprihvatljivim u vjetom potpunu
predaju — ukljucujuci tu i predaju oruzja — bez obzira sto bi im
to omogucilo da prezive i kao pojedinci i kao zajednica. Nastojat
cemo pokazati da je i to dovoljno za analizu politièkog aspekta
drustvenog uredenja u JapodijL
Propast Metula povukla je za sobom predaju ostalih japodskih
zajednica, pa je Oktavijan mogao krenuti na Panonce. Nakon nje-
gova odlaska jedino su se Poseni pokusali osloboditi, ali ih je M.
H elvije svladao, pobio vode, a ostale prodao u roblje.84 Nakon toga
na Japodiju kao da pada veo sutnje u antickoj knjizevnosti. Tek se
iz natpisa 1. st. n. e. m oze zakljuciti da je Japodija bila najprije
pod upravom prefekta.85 P lin ije spominje da su Japodi ukljuceni u
sudbeni konvent (conventus iuridicus) sa sijelom u Scardoni skupa
s 14 liburnskih opcina.8® Sudeéi prem a natpisima s vrela Privilica
kod Bihaca, gdje je bilo svetiste japodskog boianstva Binda, u drugoj
polovici 1. st. n. e. do casti poglavara japodske civitas — praepositus
Iapodum — uspinju se domaci prvaci.87 Istovrem eno na tlu Japodije
izrastaju municìpalna sredista sto obiljezavaju korjenite prcmjene
u druStvu i uklapanje u tokove rimske civilizacije.88
83 Usp, A p i j a n , lllyr. 23 i D i o n K a s i j e 49, 37; V. V e i t h , Feldzüge,
50 i d. — o pohodu na Segestane; W i l k e s , Dalmatia, 52—53.
e·» A p i j a n , lllyr. 21.
m CIL V 3346 (Verona) : (be’lo) Batoniano praefuit / lapudiai et Liburn-
(iai). Usp. CIL IX 2864 (Bovianum Undecimanorum) gdje se spominje pr aef-
(ectus) civitatis Maeze :orum prae£(ectus) civitatis Deasitìiatium; v. P a t s c h ,
GZM, 8/1896, 133— 134.
M P l i n i j e 3, 139: Conventum Scardonitanum petunt Iapudes et labur­
norum civitates X IIII.
** V. P a t s c h , sp. d}., 134 i d.: D. R e n d i c - M i o C e v i c , »Princeps
municipi Riditarum-, Àrheol. radavi t rasprave, 2/1962, 325 i d. O kultu Binda
Neptuna v. K. Pa t s c h . GMZ, 10/1898. 335— 345; R. K a t i i i é , »Drei altbal-
kanische Nomina sacra*·, Godiènjak, IX/7, 1972, 126— 127; E. I m a m o v i é ,
Antici« kultni t t-oittmt spomenici na podruéju BiH, Sarajevo, 1977.
89 O Japodima u rimsko doba opéenito K. P a t s c h , Die Lika ..., Wien,
1900. U vezi s organizacijom rimske vlasti. polozaja i statusa japodskih zajed-
nica v. medutim M. S u i é, -Nekoliko pitanja . . Lika. Split, 1975, 110 i d. —
Zbog nalaza votivnih natpisa koje posvecuju japodski prepoziti i prvaci na vrelu
Prrvllica, JoS je P a t s c h doSao na pomisao da se u blizitai, tj. u okobci Bihaóa
nalazilo srediite Japoda. Ovome se prikljuôiia i koncentracija nalaza osoWtlh
japodskih umi u bihaôkom Pounju (v. D. S e r g e j e v s k i, GZM, 4—5/1949—50.
45—49 i inovijim nalazima B . R a u n i g , Slatinar, 23/1972^ 1974, 23—52). U ve2i
* ttm potrebno je upozoriU na dvije stvari. F. P a p a z o g l u dopuâta mogué-
RA
PRILO ZI PROUCAVANJU PO LITICKO G UKKDKNJA NARGJjA .'iZ. .-.;WKA
2. Japodi »s o v u « i »s onu« stranu Kapele
Iako izvo ri izrijekom ne spominju nekakav japod.ki „savez«
ili neSto sliino, opcenito se polazi od pretpostavke da jc- morao p o
stojati neki oblik okupljanja japodskih opéina. U nov-je vrijeme
je troje autora posvetilo nesto vise paznje ovom pitsr-ju, pristupaj-.ici
mu u sklopu sirih razm atranja o narodima Ilirika. U njihovim ra-
dovima ujedno se rezim iraju ran ije izrazena misijenja.
G. A 1 i ö 1 d y 89 uzima kao p rim jer slabe povezanosti zajednica
upravo Japode. Istiôe da se zajednice (Gaugemeinden) Japoda nisu
suprotstavile O ktavijanovu pohodu jedinstveno te da Japodi, kao
i vecina naroda Ilirik a (A lfo ld y upotrebljava termin -Stamm, za
ono sto m i nazivam o »n a ro d «), Japodi nisu imali zajednickog po­
glavara, odnosno vodstvo. M etulum bi bio kod Apijana oznacen kao
»gJavni gra d « Japoda zato sto j e u njem u vijecnica — buleuierij —
mjesto okupljanja prvaka. A lfö ld y zakljucuje da su Japodi sacinja-
vali »m a n je-vise« lab avi savez, cije se vodstvo uglavnom ogleda u
povremenom okupljanju prvaka rodova i naselja na zajednicka vije-
canja. Inace u postojanju vijecn ice A lfö ld y vid i trag izvjesne verti-
kalne drustvene podjelç, sm atrajuci da rodovski prvaci koji se iamo
okupljaju (Sippenvorsteher) pred stavljaju plemensku aristokradju.
F. P a p a z o g l u 90 je u svom sazetom pregledu drustvene i
politiéke organizacije H ira svrstala Japode u sjevernu grupu ilirskih
naroda, g d je se »p r v i put p o ja v lju ju jasnije ocrtane politicke zajed­
nice« u vrem enu rim skog osvajanja, tj. od prodora u Istru ITT. god.
do Oktavijana. Usporedujuci Japode s H is trima, smatra da se radi
o »normalnom plem enskom u reden ju «. Plem ena (Moentini, Arupini
itd. okupljaju se u savez k o ji b i m ogao biti »privrem ena karaktera«,
izazvan rimskom opasnoscu«. Pretp ostavljaju ci moguònost kontinui-
teta, F. Papazoglu, na tem elju institucije rimskog razdoblja. pogla­
vara s titulom »praepositus et princeps«, pomislja na to da je u
nost da je instiftucija princepsa, posvjedoiena na spomenuäm
nvoÈda mak da je u predrimsko vrijem e na dehi 'japodske -zajednice-
izborni poglavica, a ne kralj (rex.) Prema spomemitom R e n d i c e v u rudu
(bilj. 87), normnalni pogiavari japodske crvitas pripadaU su aajvjer:. ....i.c
uglednim porodicama s nasljednom 6aàcu princepsa. dok samu funkci u
vara izriie titula praepositus. Unatoi torne vjerôjatno je da ’«*d Japodi n:, t*
bilo kraljevstva. Z. M a r i é koji je inaie razgranìtìo Japode prema paiv-.n^k.-n
narodima u ist. susjedsrtvu i pokazao da je Pounje periferija Japodije. ije
mogucnoet da je u 1. st. prije n. e. u okodici Bihaéa ipak Kilo fe d is t e Japoda«
(Istoina granica Japoda*«, Lika, Split, 1975, 42). To je medutim u izravno; yv-
protnosti s vijestima o ulozi Metuluma. Procvat japodske kulture u Pounju
vjerojatno je poeljedica izvrsnoR smjeètaja na kriianju korounikacija izmedu
Jadrana i-Panonije, odn. Alpa i srednjeg Balknna.
*· G. A l f Ö i d y , Bevölkerung, ΐ ώ . 169.
80 F. P a p a z o g l u , »Politlöka oryanizacija ...«·, Simpozirum — Sarajevo
1967, 21—22.
 a cace
predrimsko vrijeme mogao na èelu Japoda stajati »izborni poglavica
— princeps«. Po analogiji s histarskim Nesakcijem samounistenje
Metula mogio bi se uzeti kao pouzdan znak postojanja zajednice
■/koja nije znala ni za spoljne ni za unutraSnje podjarmljivanje«.91
Manje oviseci o skromnom korpusu literam ih izvora koji go-
vore o predrimskoj Japodiji, sagledavajuci problematiku u éirem
kontekstu drustvenih, pa i politickih odnosa u Iliriku, M. S u i c
je unio u ova razmatranja nekoliko novih momenata. Uz neke zna-
iajne zakljucke u vezi s podacima koji uz Liburne ukljucuju u
spiskove X regije Italije i Japode, naglasavajuci uz to i kontinuitet
razvitka japodskih zajednica unatoc Oktavijanovu pohodu 35. god.,
za nasu raspravu su osobito zanimljivi pogledi na strukturu japod-
skog drustva i ulogu Metula. Raspravljajuci o »upravno-administra-
tivnim strukturama« Suió istiòe: »U etnickim cjelinama koje nisu
bile razbijene formiranjem teritorijalnih opóina koje se odlikuju svim
osnovnim atributima sto ih Aristotel predvida za jednu gradsku
zajednicu (eleutheria — sloboda u odnosu na neku drugu zajednicu,
autonomia — samouprava u okviru zajednice i autarkeia — samo-
dostatnost u ekonomskom pogledu), dakle u onima koje su sacuvale
patrijarhalne rodovske strukture, pojavit 6e se uz sistem etnarhije
i naselje s ulogom glavnog grada èitava etnosa (Delminium u Del-
mata, Nezakcij u Histra, Metulum u Japoda i dr.), padom kojih je
bio ujedno skrsen otpor protiv rimskog osvajaòa«.®2
Ta su mi§ljenja uglavnom opcenito prihvacena i moguce je
zakljuòiti (1) da japodsko drustvo u osnovi cuva rodovske, patrijar­
halne strukture i (2) da se okupljanje na razini naroda odvija u
znaku uloge koju ima vodeóe naselje — kod Japoda Metulum. Po-
stoji medutim joS jedan element koji nije u dovoljnoj mjeri ukljuien
u ova razmatranja. Radi se o razlikovanju Japoda s jedne i druge
strane »Alpa«, tj. Kapele. U traSenju oblika okupljanja ova podjela
svakako zasluiuje iscrpniju analizu, tim prije sto se podacima koje
pruSa Apijan pridruzuju i mnogi drugi koji se mogu dobiti analizom
razvoja rimsko-japodskih odnosa.
Cime se razlikuju Japodi »s ovu stranu Alpa« od Japoda »preko
Alpa«? Kod Apijana nalazimo tri znaöajne stvari.
Prvo, »onostrani» ili, radi jednostavnosti — sjevem i — Japodi
su »jak i surov narod« ; ta bi napomena izgubila svako znaöenje kada
bi se u cjelini mogia primijeniti i na juzne Japode. Strabon, doduse,
kaie za Japode da su ar&omdnioi,93 ne praveéi razliku medu njima,
« Ip. dU 21.
K M. Su Ιέ, Anlièki grad na istoänom Jadranu, Zagreb. 1976, 72. Usp·
od istog autore' Approche scientifique ... Utvrdena Uirsfca naseljo, Sarajevo.
1975, 27.
*■ S t r a b o n, 7, 5, 4; usp. 4, 6, 10.
66
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDKSJA NARODA SZ ILIRIKA
ali se jedva moze sumnjati u to da time aludira na borbe s Metulima.
Jedino se na njih i Posene, a donekle i Terponjane moie odnositi
Strabonova napomena da ih je Oktavijan potpuno slomio.
Nadalje, napade na Tergeste i Akvileju, o koji ma tujemo za-
hvaljujuéi Hirciju,94 vodili su sjeverni Japodi. Apijan to szr;;<.k-,:·
kaie.95
Naposljetku, Apijan istifce da su prekoalpski Japodi 35. god.
prvi put doäli pod rimsku vlast.96 To se nikako ne bi mogio kazati
za juzne Japode i upravo je to ona toèka od koje se moze kreauù
dalje. Ne poricuci, naime, mogucnost postojanja opceg japodskog
saveza, smatramo da su Japodi, barem u 2. i 1. st. preteino bili
organizirani u dva »saveza«, s jedne i druge strane Kapele. Povijest
rimskog prodiranja — koje je mozda i glavni uzrok podjele — to
i pokazuje.
SlomivSi otpor Histra, odnosno histarskog vodstva u Nesakciju,
i dvjema susjednim gradinama 177. god., Rimljani dolaze u dodir s
Japodima. God. 171. ambiciozni konzul Kasije Longin, nezadovoijan
zdrijebom koji je njegovu kolegi dodijelio u provinciju makedonski
rat, a njemu »neatraktivno« Öuvanje sjevem e Italije u AkvilejL,
navodno je pokuSao izvesti pohod kroz Ilirik do makedonskog ra-
tista. Od Kama, Histra i Japoda uzeo je vodice i krenuo u unutras-
njost. UvidjevSi da je pothvat neostvariv, vratio se »ex medio iti­
nere«, pljackajuci i zarobljavajuci Japode, Histre, Karne i zajednice
podioine »prekoalpskom« galskom kralju Cincibilu. Livije iznosi
kako su 170. god. sve Setiri osteóene stranke poslale izaslanike pred
Senat, zaleci se na konziüov postupak. Zabrinut zbog teskog rata s
Perzejem, Senat je strahovao od nemira na sjeveroistoku Italije koji
bi ga mogli uvuci u joè jedan opasan sukob. Zbog toga su poslanstva
primljena veoma obzirno, obeèano im je da 6e se povesti istraga;
Livije spominje öak i novac koji je trebao umiriti ostecene narode.
Osobite poklone dobilo je poslanstvo kralja Cincibila, predvodeno
njegovom bracom. Dvojica senatora upucena su Cincibilu, a po jedan
Karnima, Histrima i Japodima.97
O pravcima kretanja K asijeve vojske 171. god- moze se samo
nagadati. Sigumo je, medutim, da je ili u odlasku ili u povratku
Kasije prolazio podruèjem Histra iÜ uz njegovu granicu. To, kao
M Bell. Gau.. 8, 24.
·* A p i j a n , lltyr. 18.
M A p i j a n , lllyr. 21.
»7 L i v i j e 43, 1; K. P a t s c h , GMZ. 8/1896, 125, bilj. 1. donosi bei
komentara miàljenje Z i p p e l a (Die römische Herrschaft in Hlyrien ...
Leipzig, 1877, 122), da su Japodi tatto bili àtiéerüci Tauriska. To je iskljuieno *
obzirom da au Rimljani koirmnicirali sa svakom od zajednica napoee. V. i P.
Pe t ru, -Vzhodnoalp&ki Taurisci-, Arheol. vestnik, 19/1968, pos. 368.
67
 S. CACE
i itinerari nekih kasnijih rimskih pohoda u istom pravcu vjerojatno
daju naslutiti da se Kasije posluzio putem A k vileja — Tarsatika i
dalje preko Senja u juznu Japodiju. Iz ovoga A. Degrassi98 cak izvodi
dokaz da Liburni tada joS nisu drzali kvamerske obale. To dakako
oslaje hipotezom koju ipak ne bi trebalo ispustiti iz vida.
Japodi se ponovno spominju tek 129. god., kada je s njima
vodio teske borbe konzul Sempronije Tuditan.ü9 Zbog nestanka Livi-
jeve 59. knjige o ovom ratovanju znamo veoma malo. Prema svemu
ito danas znamo, ono je moralo znaciti prekretnicu u rimskom pro-
diranju na sjeverozapad Ilirika. Epitoma 59. knjige L ivijeve spo-
minje poôetne neuspjehe Tuditana i konaönu pobjedu zahvaljujuci
Decimu Juniju Brutu. Apijan uz Tuditana spominje Tiberija Pan-
dusu, navodeci izricito da su ratovali s juznim Japodima i privremeno
ih pokorili. Ovome se prikljucuje Plinije, koji citira Tuditanov natpis
iz kojeg je vidljivo da je konzul 129. god. prodro i u Libumiju, sve
do Krke.100
I bez izricite Apijanove tvrdnje da se radi o juznom dijelu
Japoda, mogio bi se zakljuèiti da Tuditanovo ratovanje nije zahva-
tilo sjeverni i istocni dio Japodije. Povoda za rat ne znamo, a pitanje
je da li ga treba i traziti kraj joS uvijek nemimih Histra, ratobomih
Japoda i lìburnskog gusarstva. Zeleéi se ukloniti zestokim politickim
sukobima koji su tada razdirali Rim, Sempronije Tuditan se pod-
uhvatio posla da protegne rimski autoritet na posljednji slobodni
komad istocne jadranske obale. Na pitanje: zaSto je Tuditanovo
osvajanje sjevemog pristupa Tarsatici i zauzimanje obalnog podruòja
prema Seniji izazvalo tako zestoku reakciju Japoda? — mozemo
odgovoriti pretpostavkom da su Japodi u tom Casu bili najveca ili
upravo vodeéa sila na cijeloj oblasti te da su ogorCeno branili ne
samo svoje periferne oblasti na sjeverozapadu, vec i svoje sire inte-
rese na Hrvatskom primorju. To otvara mogucnost da se barem
donekle ublaze poznate teskoóe oko etnièkog opredjeljenja stanovnika
obalnog pojasa. Cijela obala od Rase do Senije spominje se kasnije
kao dio Libumije, a o prisustvu liburna svjedofce arheoloskì ostaci
te epihorska onomastika — ne iskljuöujuci pri tome eventualna
mijesanja odnosno postojanje japodskih izlaza na more. Moguce je
da su u odredenom razdoblju liburnske zajednice bile povezane s
•e A, Degrassi , »Ricerche sui torniti della Giaipidia·«, Archeogr. Triest-,
ser. Ili, 15, 1929—30, 283—285.
»* Livide. Per. 59: C. Sempronius consul adversus lapydas primo male
rem gessit, mox victoria cladem acceptam emendavit virtute Decimi luni
Bruti, eius qui Lusitaniam subegerat.
i* Ap i j an, Illyr. 10; P l i n i j e 3, 129: Tuditanus qui domuit Histros ih
atatua sua (bi inscripsit: Ab Aquileia ad Tityum flumen stad. M/M/.
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. IU R IK A
mocnom skupinom 2ajednica »ovostrane« Japodije, koje su, kako
se vidi iz epitoma L iv ije v e 59. knjige, bile sposobne pruriti Rimlja-
nima veoma snaian otpor.
119. god. su M etel i K ota prodrli do Siscije,101 a kako se Metel
spominje i u vezi s Delmatima i Salonom, pretpostavlja se da je
rijec o prvom rimskom pohodu kroz unutraSnjost sjeverozapadnog
Ilirika. Taj je pohod svakako morao pogoditi sjevem i dio Japoda,
no sudeci po kasnijem stanju, ovaj poduhvat nije ostavio trajnih
posljedica. N ajprije teske borbe s Cimbrima i Teutoncima, a zatim
krvavi gradanski ratovi pristasa M arija i Suie zaustavili su rimsko
prodiranje. Vjerojatno da je u 2. ili prvu polovicu 1. st. spada Fron-
tinov podatak o ratovanju nekog Publija Licinija protiv Japoda.102
Vijest se rijetko spominje je r je kronoloâki neodrediva. Do sada nije
bilo moguce utvrditi o kojem se P. L icin iju ovdje radi. Zanimljivo
je da su tom prilikom Japodi iz nekih »pagusa« fingirali predaju
(paganos quoque sub specie deditionis obtulerunt) a kasnije s leda
udarili na Rimljane. Prim ivsi predaju Rim ljani su boree Uh »pagusa«
ocito smjestili uza se, kako bi ih im ali na oku. U borbi koja je
uslijedila — interpretiramo Skrti tekst — Japodi, stavljeni u poza-
dinu bojnog poretka, napali su R im ljane s leda fin postrema acie col­
locati, terga Romanorum occiderunt). O va je vijest znacajna za pro-
uiavanje japodskog uredenja, ali ne daje nikakve podatke o podjeli,
tj. ne mo2e se ustanoviti o kojim je Japodima rijeè.
Slitno je i s usamljenom recenicom izgubljene S a l u s t i j e v e
povijesti »prim u m modo in lapudiam ingressus« koja je tek nesigur-
no svjedofianstvo o obnovi rimskih prodora u Japodiju nakon Suline
smrti.103 Radi potpunosti va lja kazati da je i u jeku gradanskih
ratova Liburnija bila (djelomice? privrem eno?) pod Rimljanima. Ma-
rijevci su, prema Apijanu, k ovali planove da tamo smjeste i uvjei-
baju vojsku za borbu protiv Sule.104
U svakom slucaju, za Cezarova prokonzulata, kada je Cezar
Vatinijevim zakonom dobio na upravu jos i Hirik, juzni su Japodi
imali uredene odnose s Rim om . Oko 56. god. C i c e r ο n govori da
ima saveza s barbarima: Cenomanima, Insubrima, Helvecanima, Ja­
podima, u kojima je u glavljeno da nitko od pripadnika tih naroda
ne smije primiti rimsko gradansko pravo (ne quis eorum a nobis
101 A p i j a n , Illyr. 10. U vezi s Delmatima: L l v i j e , Per. 62, E u t r o ­
p i ] e 4, 23, 2; Inscr. It. X III i, 83 Otrijoimi MeteKxv).
îoa/Protitin 2, 5, 28.
‘»3 S a l u s t i j e, Historiae ed. Maurenbrecher, 73 ir. 40. Usp. W i l k e s ,
Dalmatia, 35 bilj. 6. Moéda je avo u vesd s Ltcfriijevim pohodom, koji bi tada
Padao u 70-e godine l. st. prije n. e.
m A p i j a n , Bell. Cit>. 1, 77—78.
 S. CACE
recipiatur).m Svi su ovi savezi — (foedus) u djelokrugu Cezarove
provincije. Ne znamo koliko je to znacajno za foedus s Japodima:
sigumo je samo da ova odredba ide u korist Japoda, kao jamstvo
da savez s Rimljanima nece remetiti njihovu autonomiju, sto bi se
mogio dogoditi kada bi pojedinci poSeli stjecati rimsko gradansko
pravo.
Gotovo je sigumo da se ovo ne odnosi na sjeverne J apode.
Oni su 52. god. opustosili tergestinsku koloniju, iskoristivsi okolnost
da su tada sve Cezarove legije bile u transalpinskoj Galiji. Zbog
opasnosti od daljnjih japodskih provala, 51- god. je u A k vileji X V
legija, a iduce godine X III legija. Potvrda o stalnom boravku jaèih
snaga u A kvileji ima i za kasnije razdoblje. Cini se da nisu Japodi
na sjeveru bili usamljeni u pokretu protiv Rimljana: uoèi isteka
Cezarovih ovlasti digli su se i Delmati, zauzevài Promonu i potukavä
snage koje je Cezar zatim poslao da Promonu vrate Liburnima.109
Apijan spominje da su i sjevem i Japodi u razmaku od oko
20 godina dvaput odbacili Rimljane.107 A ko se doista radi o razdoblju
o. 55— 35. god., mora se pomisljati da spomenuti naleti prema Ter­
geste i A kvileji nisu sve sto se odigralo izmedu Rim ljana i sjevernih
Japoda. Koncem 48. god. japodskim je podrucjem vjerojatno prosao
Aulo Gabinije, koji je potucen od Delmata nedaleko Sinodija u
srednjoj Dalmaciji. Cini se da je cijelim putem nailazio na otpor,
tj. i prije nego je stigao do Delmata.108 Moguce je da se u gradanskom
ratu izmedu Cezara i Pompeja digla i juzna Japodija. Oko 45. god.
moralo je doci do privremenog smirenja zbog Cezarova trijumfa na
svim bojiàtima, ali 44. god. rimski autoritet dozivljava nove udarce.
Malo je vjerojatno da je pohod A zinija Poliona 39. god. uspio znatnije
popraviti stanje.109 Ceiiri godine kasnije Oktavijan je morao ponovno
pokoravati cijelu Japodiju. Jedino se po brzoj predaji lifikih Japoda
moze naslutiti da su prethodni odnosi s Rimljanima ostavilì traga
u iivotu njihovih zajednica.
Ovaj pregled prilicno jasno pokazuje da su jos u prvoj polovici
2. st. prije n. e. zapadna podrucja Japodije doäla u sferu rimskih
interesa. Tuditanovo ratovanje 129. god. je po svoj prilicì oznafcìlo
iw C i c e r o n , Pro Balbo 14, 32.
1M Tri legije zimovale su u Akvileji joS 59/58. god. (Bell. Gali. 1, 10, 3.
Za god, 51. 1 50. Bell. Gali. 8, 24 resp. 54. — O bcó*bama za Promonu A p i j a n ,
illyr. 12.)
»7 A p i j a n , Jltyr. 18.
i « Bell. Alex. 42, 3 i 43, 2. Usp. K. P a t s c h , GZM, 8/1896, 126—127-
1W W i l k e s , Dalmatia, 45 i bilj, 3, smatra da Potton nije ni ratovao s
Delmatima, kako se inaie razabire iz F l o r a 2, 25 i H a r a c i j a , Carm. 2, 1>
1β. Usp. R. Sy me, Classicai Quarter ly, 31/1937, 39 1 d. UtoOifeo Je prije Japo~
dija mogia uiivafci nezavisnost. O ìaostalim obrocima tributa D i o n K a s i j e
49, 34, 2.
70
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKO G UREDENJA N AR O D A SZ. IL IR IK A
uspostavu rimskog nadzora nad juznim japodskim zajednicama. S
odredenim prekidima u takvu su se poloSaju nalazili A ru pin i, A v e n -
deati, Monetini i drugi ju in i Japodi sve do m eteèa nakon Cezarova
ubojstva 44. god. To je moralo ostaviti traga na razvitak odnosa u
Japodiji. Zajednice na jugu, smjestene oko m agistralnog prom etnog
pravca Tarsatika — Senia Arupium — Clam betae — Bum um ,
odnosno Iader, bile su primorane na foedus s Rim ljanim a. Foedus
im je nedvojbeno vezivao ruke u pogledu veza sa zajednicam a k oje
nisu imale uredenih odnosa s Rimom, a pogotovu s onima k o je su se
prema Rimljanima odnosile neprijateljslri. Ukratko, ci ni nara se da u
najmanju ruku od posljednje trecine 2. st. p rije n. e; postoje na tlu
Japodije dvije tvorbe, dva »saveza« i dva sredista okupljanja.
Drugo zapazanje tice se samog obiika okupljanja. L iv ije v e
vijesti iz 170. god. impliciraju postojanje odredenog zajednistva:
na prituzbe japodskih izaslanika Senat upuéuje legate u Japodiju
da izgladi spor. Pagusi koje spominje Frontin zacijelo su japodske
opcine. Predocavajuci Japode kao jedinstvenu civitas, R im ljan i su
njene dijelove nazivali pagi; si. postupa Cezar govoreci da se H e lv e -
cani dijele na Cetiri pagusa (Nam. omnis civitas H elvetia vn qu a ttu or
partes vel p a g o s divisa est).110 Analogija dakako ne m ora b iti i
vjerojatno nije potpuna, ali pomate u razum ijevanju Frontinova
navoda.
Konaëno, i sama provala sjevernih Japoda na zapad i njih ove
pobliie nepoznate borbe s Rimljanima pretpostavljaju da su oni
bili organizirani u neku vrstu saveza. K oliko god su rimske kolon ije
Tergeste i A k vile ja bile oslabljene novaòenjima za Cezarovu vojsku
i odsustvom legija, tesko je vjerovati da bi upad pripadnika samo
jedne japodske opcine izazvao vécu paznju, a pogotovu je teSko
vjerovati da je mogao ostaviti tezih posljedica.111
3. Odnosi medu japodskim zajednicama
Iz Apijanova podatka o broju branilaca Metuluma m oie se
priblizno ustanoviti broj pripadnika metulske zajednice. Prem a kal-
kulaciji uobtëajenoj u antici, da bi se dobilo priblizan broj ukupnog
puianstva, broj ratnika nmoii se s cetiri. U tâkav proraôun ne ulaze
robovi i pripadnici obespravljenih kategorija stanovnistva uopóe.
Zbog 6estih sluSajeva totalnog ratnog sukoba, ovaj »zlatn i« razrajer
1 :4 bio je ponekad znatno poremeéen. Npr. na 12.000 ligurskih
Apuana dolazi svega 28.000 iena i djece (12.000 ratnika prema 40.000
stanovnika, 1:3,33 .. .)· To je bila posljedica izuzetno te§kih prilika
»c Bell. Gali. 1, 12.
nt Uap. i M. S u f i , "Zapadne granice IUra Simpozijum — Sarajero
m 7, 48.
71
 S. CACE
PRILO ZI PROUCAVANJU P O L lT lC K O G UREDENJA N A R O D A SZ. I L IR I K A

u kojima su se Apuani nasli 180. god. p rije n. e.112 R a zm jer 1 :4

M etuli su zacijelo b ili n ajjaca japodska zajednica, a li n i dru ge
otkrivaju statisticke biljeske H elvecana i saveznika k o je je Cezar
nisu m orale b iti znatno m anje. Z n ak n jih o ve snage vid im o u p ok u -
zaplijenio nakon pobjede nad njim a 58. god. p r ije n. e. N a ukupan
Sajima.samostalnog otpora A ru p in a i Terpon jan a, pa i u kasnijem
broj od 368.000 glava dolazi 92.000 sposobnih za borbu — razmjer
ustanku Posena. Zajednicam a s n ekoliko stotina boraca, sa s to lje t-
1 :4 oôito pokazuje da se radi o gru bim procjenam a na tem ei ju
nim iskustvom steien im u borbam a s R im ljan im a, svakako n e b i
broja ratnika i uobiôajenog razm jera.*13 Slicno se pokazuje i kod
padalo na pamet da poduzim aju prip rem e za obranu grad in e (A r u ­
Veleja Peterkula koji tvrd i da je u velik om ustanku 6— 9. god. bilo
pini) ili fcak postavljaju zasjedu R im lja n im a (T erp on ja n i). K a o Sto
»gentium nationumque« 800.000, a ratnika 200.000, konjanika 9.000.
smo ve c istakli, snagu A ru pina m ozem o naslutiti p rem a Sinjenici
Oslavivsi po strani konjanistvo, ra zm jer 1 :4 i o v d je se jasno
da su gospodarili prostranim G ackim poljem , a i po spomenu u P a n e-
razabire.114
giriku Mesali. O vako ja k e zajednice svakako su b ile m a n je upucene
N ije stoga pretjerano pretpostaviti da je m etulska zajednica jedna na drugu. Slaba prohodnost dobrog d ije la Japodi j e sam o je
ili opéina m ogia b rojiti preko 12.000 glava. A k o se na ovo raèuna jos m ogia otezati njihovo povezivanje. C in jen ica j e da su on e ipak
s gustinorn naseljenostim izmedu 8 i 12 st.-km,3 m oze se oCekivati stupaie u medusobne odnose i da su zn a le d je lo v a ti jedin stven o:
da je teritorij metulske zajedn ice m jerio izm edu 1.000 i 1.500 km* stoga je nuzno ispitati sadrzaj tih odnosa i te k nakon toga suditi
V ec je to dovoljno da pokaze koliko se japodska zajednica razlikuje o cvrstini veza medu japodskim zajednicama.
od liburnske, histarske ili delm atske.118 A k o se iskljuôi umnogorae O vdje joà va lja im ati na umu da stanje k o je se ogled a u prikazu
specifican polozaj D elm inija, o kojem 6e kasnije biti govora, nigdje Oktavijanova pohoda' ne m ora neposredno odrazavati japodske od­
na sjeverozapadu Ilirik a opòine nisu dosezale do ovih razmjera. nose. Gledajuci s cisto vojn og stajalièta, m oram o p retp o sta vlja ti da
Razum ljivo, moze se oôekivati p rigovor da ne znam o sa sigumoSéu su Japodi »znali Sto rade«. N jih ova s tra te g ia , kako god slabo p rola -
da li je svih 3.000 branllaca M etulum a doista p otjecalo iz metulske zila kod suvremenih komentatora, svakako je bila unutar granica
zajednice. N a to se m o ie odgovoriti, da bi s obzirom na ir t v e i osobnu njihovih raoguenosti. Japodi su p rije svega o d liin o zn ali da se ne
nezgodu sam O ktavijan zacijelo naveo da su M etulum branili udru- mogu m jeriti s legionarima u otvorenom boju. N jih o v na£in borbe
zeni Japodi — da je za to im ao ikakva povoda. o iito se nije razlikovao od npr. delmatskoga. R im lja n e su m o g li
zaustaviti jedino na bedemima ili uspjesnom zasjedom . R azlik a iz­
medu Japoda (barem onìh iz 35. god.) i D elm ata o£ituje se na razin i
» - L i v i je . 40, 38, I i β.
na Bell. C o lt . 1, 29. strategie: Japodi, Èini se, nisu raspolagali moguónostima do objedine
m Velej P a t e r k u l 2, 110. Ovdje se mo2e dodati da popiei elanovnlâtva vojske i pokuSaju zaustaviti zajedniìkim snagama R im lja n e na jedan
modernog vremena donekle opravdavaju om jer 1:4, jer dobna ftrupa od 2O—40 od navedenih naCina. Sjedinjene snage zah tijevaju koncentraciju
god. predstavlja pribliino polovicu ukupne popuiacije u nenLCVijendm zem- namirnica i velikih kolièina oruzja za bacanje npr., a p r ije svega
Ijama s visokim stopama natalité ta \ mortaliteta. Isp. A. W e r t h e l m e r - uhodani sustav odnosa medu kontingentima i v od ama, Sto je pred-
- B a l e t l i , Demografija, Zagreb 1974. 204. Govaretì o bro)u ratnika kod
Zapadnih Gota u 4. st. A. M. R e m e η η I k o v. Vestnlk drevnej isforti, 1870, 2. u vjet organiziranog djelovanja. B ilo b i pogresno sm atrati da jedino
162— 103, iznosi kolebanja starijih njemadkih pwjesniôara UmwJu omjeru 1:3 neka sredisnja vlast ili drzava pruzaju te preduvjete. K o d Gala,
i 1:5. Sam dosta uvjerljivo pokazuje da je ovad drugi bltël stvarnoetl, posebno sjevernìh, ne postoji ni b ilo kakav oblik staine vo jn e orga-
na Gustinu naseljenoetl kod Helvedana, na temol)u apomenutih Cectarwih nizacije nlti ima stalnog ratnog vode. U natoè tom e sto se snage
podataku, danesi L. S c h m i d t , Allgemeine Geschichte der germanischen
okupljaju za svaki pohod napose, a vode biraju prem a procijenjenim
Völker bis zu Mitte des 6. Jahrhunderts, Berlin, 1909, 48. Cit. prema S- Pe t r x i .
Arheol. vesfwik. 19/1988, 387, bilj. 79; autorlca citira i m üljenje du Je u Ger· potrébama, G ali su b ili sposobni i za neke s lo ìe n ije operacije, ne
maniji, koja je graniCila s Carstvom, naseljenost dosezala 10— 11 st,/km*. samo na razini jedne civitas, nego i vi§e njih.117 T o je moguée zato
Takoder smo skloni vSoj vrljednoeti, je r au Japodi »sta rl« narod, narod koli u Sto unutar svakog pagusa i svake civitas, a zatim i medu narodima
1. st. prije n. e. veé v iie od osam stoljeóa kOTitinu rano naseljava uglavnom Ist! samim, postoji rudimentarni sustav odnosa i institueija k o ji om ogu-
prostor. Zato ae ì prediale raspon od 8— 12 st./km*.
ne o veliikvi ovih opéina mogu se dobbtì tek soimarne predodibe. NeSto je èujy okupljanje i razmjerno efikasno zajedniÉko d jelova a je. U gal-
JasmJe sLanJe u Libum iji s obzfatwn na oto£ni smje&taj dljela opéina, odnoeno skom druàtvu se takvo okupljanje nesumnjivo tem elji na dru^tve-
na moeuénost da se u erubim erta ma razgraniCe vodeci centri u libumakoj nom i ekoTiomskom raslojavanju, odnosno u staleèkom uredenju,
sjevemoj Dalmaclji. Ovi drugi su u proejeku udaljenl desetak km, Sto upuéuje
na protìjek od stotlnjak km* povràine. N o veéi su centri okupljali i èira podniéja-
usp. M. Su 16. Dìadora, 2/1960— βΐ. 190 itd. /Varvaria/ i **-Zaderski otoci u
antici*-, Zadarsko o to ije , Za dar, 1974. 47 1 d- (Iader). O histaatìdm i delmatsk m in Npr, Nervi Bell. GaU, 2, 17 i d.
opiinama v. dalje.

73
72
 S. CACE
hijerarhijama i sticeniStvima koji su institucionalni oblik toga raslo-
javanja i prozimaju Citavo galsko druStvo.118
Izbjegavajuci riskantne sudove o »stupnju drustvenog razvoja«
kod Japoda, ovdje treba pretpostaviti (1) da je i iariste i okvir
drustvenog zivota Japoda u prvom redu opéinska zajednica i (2) da
je okupljanje Japoda poglavito okupljanje zajednica. Ovo posljednje,
kao sto cemo pokazati, ostro odvaja Japode od Delmata, a donekle
i Histra. Japodske zajednice, medu kojima je po svemu dobar dio
teritorijem i puìanstvom nadilazio opóine ostalih naroda sjeveroza-
padnog Ilirika, 6ini se da nisu poznavale oblike koji bi omogucili
stvaranje saveza kao posebne instance odluòìvanja s »produzecima«
radi ostvarenja zajedniSkih odluka.
Da li to znaci da japodsko okupljanje nije imalo trajan znaSaj
i da je bilo prvenstveno motivirano vanjskim razlozima, prijetnjama
ßimljana ili, eventualno prije toga — Gala?
Odgovor na pitanje moie pruziti jedino Apijanov tekst. Tamo
je vidljivo da su se japodske zajednice medusobno razlikovale po
snazi, ali i po ugledu. Kod juânïh Japoda Apijan istiöe Arupine.
Ne precizirajuéi da li se to odnosi na cijelu Japodiju, Apijan naziva
Metulum kephalé tön Iapódon = caput lapodum. Izraz caput gentis,
posebno cest u Florovim epitomama,118 oznacava glavne gradove,
sjediäta monarha ili kakva saveza. Sam izraz ne daje mogucnosti
da se odredi stvama uloga Metuluma. Alföldy, doduse, navodi spornen
vijecnice (bouleutérion) u Metulumu, smatrajuéi je mjestom okup­
ljanja voda japodskih zajednica.120 To je, dakako, samo pretpostavka,
jer o zajednickim vijeóanjima Japoda izrijekom ne govori ni jedan
izvor. Mi ipak vjerujemo da se unutar Apijanova teksta nalaai
barem djeloroiëan odgovor na pitanje o ulozi Metula, pa i o odnosima
koji su vladali medu japodskim zajednicama.
*
**
Uloga se Metula moie nazrijeti kroz analizu ponaèanja japod­
skih zajednica suoienih s Rimlj anima 35. god. Da bi se izbjegla
suvüma ponavljanja i radi preglednosti, moiemo shematski predoàiti
drzanje pet japodskih zajednica na sljedeci naôin:
»e Poznata su C e z a r o v a poglavfja Bell. Gali, β, 13—15, gdje se epo-
minju druides, equites, plebs, ambacti cllentesquè Jtd. Spominju se joS i obaerati
(I, 4). Jedan od oblika dmStvenog okupljanja su i factiones (6, 11).
i » Npr. Alba ... Latio caput 1, 1 ; caput urbkirn Capua 1, 11; Corinthos
... Achaiae caput 1, 32; Scodra caput gentis 1, 29; Numidiae capita ... Zamam
. . . Th&hun 1, 36 jtd.
i » Bevölkerung, 169; tafcoder F. P a p a z o g l u , *PoUtt£ka organi-zacija
. . Simpozijum — Sarajevo 1967, 22.
74
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
ostaju u
naselju
METULI AVENDEATI
MONET I NI
predaju se
bo r e se
bez borbe
T ERP ONJANI A R UP I NI
napustaju
nase l j e
Vodimo li raèuna o podjeli na dvije Japodije, odmah se uocava
da moónija (i uglednija) zajednica teie pristaje na predaju: od tri
zajednice na jugu Arupini, na sjeveru Metuli. Ipak, odluka Metula
da doîekaju Rimljane na bedemima svoje gradine ofiito predstavlja
neäto izuzetno.
Kao sto pokazuje tok opsade, Metuli su je doéekali posve
spremni I u pogledu hrane i u pogledu hitala Metuli su se morali
prethodno dobro osigurati. Naortizanje boraca, osobno, kao i zimske
bojne sprave dopunjuju tu sliku. S druge strane, izvjezbanost je
metulskih boraca takoder izvan svake sumnje: rukovali su rimskim
spravama, ispadima otezavali opsadne radove, nadomjestili uzdrmani
bedem novim, poobarali rimske navalne mostove. Za sve ovo trebalo
je hrabrosti, ali i iskustva. Sve pokazuje da ni u tome Metuli nisu
zakazali.
Ako pak slijedimo inace uvjerljivu tvrdnju — iza koje stoje
i Apijan i Dion — da su se Metuli pokolebaü videä da Oktavijan
i nakon svih nedaca nastavlja s opsjedanjem, moramo prihvatiti i
ono Sto iz toga logiòki slijedi: da su Metuli doista mislili odolijevati
opsadi dokle god ne postignu neki iastan ishod. Moguée je da su
pri tome radunali da ée predugo trajanje opsade pokrenuti ostale
Japode, a mozda i susjedne Panonce. Nesto sliino se dogodilo Okta-
vijanu kasnije, dok je opsjedao Segestu: kako se opsada otegla,
Panonci su se okupili 1 Oktavijan je morao borbom suzbiti njihov
pokusaj da se probiju do opkoljenog grada.111 Ovo nije mogio biti
m A p i j a n , lllyr. 23.
75
 S. CACE
glavnom uzdanicom Metula, razlog da se opredijele za obranu Me­
tuluma, izlazuci opasnosti i sam opstanak svoje zajednice. Ono jedino
sto ih je mogio motivirati da se bore na ovaj nacin a da zatim izginu
boreci se do posljednjega, predstavlja posve sigurno sustinu razlike
izmedu njih i ostalih japodskih zajednica. Osim sto se od ostalih
razlikuje veliiinom »grada« i zemljista, brojem puòanstva, i borace,
njìhovom opremljenoscu, vjestinom i borbenolcu, a vjerojatno i
kvalitetom utvrda Metuluma, Metule posebno odlikuje cinjenica da
im je bilo posve neprihvatljivo ono na sto su ostali Japodi, milom
ili silora, na kraju pristalì.
Jedini naCin da se ove cinjenice uzajamno povezu nalazimo u
pretpostavci da Metulum nije »caput Iapodum« zato sto je kao naj-
veca i najuglednija zajednica sijelo japodskog saveza, mjesto gdje
se okupljaju glavari Japoda, veé zato sto su sami Metuli prva i vodeca
japodska zajednica. I dalje: ogorceni otpor koji su pm zili moze se
najpotpunije shvatiti kao obrana poretka koji je rimsko osvajanje
dovelo u pitanje. Ukratko, pretpostavljamo da su Metuli imali ulogu
hegemona u dijelu Japodlje i da to moze rasvijetliti odnose medu
japodskim zajednicama.
4. Metulum i okupljanje Japoda
PokuSat éemo sistematizirati podatke koji govore o odnosima
medu japodskim zajednicama i o ulozi Metula;
1. Najstarije vijesti o rimskom ratovanju s Japodima nedvoj-
beno pokazuju da su Japodi imali neku vrstu saveznog uredenja.
Zahvaljujuói tome Senat se 170. god. pribojavao i njihove reakcije
na izazov konzula Kasija Longina. Cetrdesetak godina kasnije konzul
Sempronije Tuditan vodi teske borbe s Japodima; Japodi su tom
prilikom svakako nastupali zajednicki. Pored svega, podatak o nji­
hovu poslanstvu u Rim i o posjetu rimskog izaslanika Japodiji svje-.
doèi o postojanju odredenog oblika zajednickog odlucivanja u odno­
sima s vanjskim svijetom.
2. Nedatirano ratovanje P. Licinija, zabiljeèeno kod Frontina,
dragocjeno je svjedocanstvo o uredenju japodskog saveza i njegove
vojske. Kao sto se vidi iz Frontinova teksta, japodske su zajednice
(»pagi«) imale u prilifinoj mjeri odrijesene ruke, tako da su mogie
nastupiti i samostalno. Posredno doznajemo da su se japodske snage
sastojale iz odjelitih odreda iz svake zajednice.
3. Svemu ovome prikljucuje se poznati Ciceronov podatak o
uredenju odnosa s Rimom, i Apijanovi podaci o odvojenoj borbi
Japoda s Oktavijanom 35. god. Fo«ius s Rimljanima pokazuje da je
i polovicom 1. st. Japodija (juzna) bila odredena cjelina, dok samo-
stalna borba svake zajednice govofi o odsustvu stalnih zajedniòkih
institucija, odnosno o nepostojanju saveza kao instance odluòivanja
76
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
trajne prirode, instance na koju bi se premo dio suverenih prava
svake zajednice.
4. Pokusali smo pokazati da su Japodijom dominirale krupne
zajednice. Moguce je ovu pojavu izraziti na jo§ egzaktniji nacin.
S jedne strane, arheoloska istrazivanja danas sve viàe pokazuju da
su mnoge naseljene gradine japodske zeznlje, a medu njima i neke
od vodecih (npr. Arupij), nastale jos pocetkom zeljeznog doba i da
su se kontinuirano razvijale do dolaska Rimljana.122 Drugim rijecima,
u vrijeme Oktavijanova pohoda, svaka je od japodskih zajednica,
ili barem vecina njih, imala za sobom duga stoljeéa vlastita iskustva,
tradicije — ukratko vlastite povijesti. Na drugoj strani, dominantne
zajednice morale su imati 2 do 3 tisuce boraca, Sto odgovara ukup-
nom pucanstvu od 8 do 12 tisuca ljudi i teritoriju od oko 1000 do
1500 km2. Uzevsi nizu vrijednost — 1000 km8 — za detiri ocito
najjace zajednice (Metuli, Arupini, Terponjani, Poseni), nije tesko
dokuciti da one drze najmanje trecinu Japodije: oko 35. god. ona nije
mogia imati vise od 12000 km2. Vjerojatno je u pogledu pufcanstva
sudjelovanje ovih i vjerojatno jos poneke krupne zajednice, vece.
Takvi razmjeri zajednica nisu mogli pogodovati nekom cvrscem
okupljanju.
5. Daljnja zapreka objedinjavanju bili su prije svega arhaicni
drustveni odnosi i odrzanje tradicionalnih oblika proizvodnje i kru-
zenja dobara. Iako bi bilo tesko kazati neàto odredeno o tome, odre-
deni negativni sud moie se donijeti na temelju uvida u razvitak
naselja. Prìlicno dobro dokumentirane razlicite veze s vanjskim
svijetom, napose u dolini Une,123 ne mogu poslüâiti kao dokaz da je
japodsko drustvo u mladem razdoblju (4— 1. st. prije n. e.) doiivjelo
neku bitnu preobrazbu i da su naselja odlufcnije zakoratila putem
urbanog razvitka. Kod Apijana se spominje da su se Arupini povukli
iz »sela« u svoj Arupij. Sudeci prema brojnim gradinama uokolo
kraskih polja Like, moze se sa sigumos&u tvrditi da sporedna nase­
lja japodskih zajednica nisu bila bez zastite i da je u njima jo§
uvijek boravila veóina pripadnika zajednice. Njihovo povlaòenje prò-
uzrocila je brutalna promjena u naCinu ratovanja, jer se male
»seoske« gradine u veòini sluSajeva nisu mogie ozbiljnije oduprijeti
Rimljanima (a vjerojatno ni bilo kojem drugom neprijatelju koji bi
se tada usudio napasti Japode). Ne samo da su fortifikacije izgubile
na vrijednosti suo6iv§i se s novom opsadnom téhnikom, nego je sam
nacin borbe sada trazio iskustvo, vje§tinu i organizaciju viseg reda,
nesto Sto se oòito mogio naéi na razinì japodske opémske zajednice.
To svakako pokazuje da je samo sredilnje naselje veé preuzelo
12* Usp. R. D r e c h s l e r - B i z i é , -Caracteristques des agglomérations
.. .*<, Vtvrdena ilirska naselja, Sarajevo, 1975, 72.
iss z. Marié, »Japodske nekropole u doli-rii Une-, GZM, 23/1968.
77
 S. CACE
vodecu ulogu u gotovo svim aspektima drustvenog fcivota, ali skrom-
ni tragovi druStvene podjele rada, snazan peSat tradicije na gotovo
svim poljima japodske kulture i brojnost perifernih naselja, moraju
se uzeti kao znaci zilavog otpora naslijedenog poretka.
6. Ovdje se upravo nameée pitanje japodskih prvaka, vodeceg
japodskog sloja. Slabo razlikovanje grobnih nalaza po bogatstvu
ponekad se suprotstavlja bogatim nalazima u tzv. »knezevskim gro-
bovima« na jugoistoku Ilirika i uzima kao dokaz slabo izraäenog
drultvenog raslojavanja. Poznato je da Japodi kao i Liburni ne stav-
ljaju u grobove oruzje, te da je opcenito prevladavao obiòaj da se
pokojnik zakapa uglavnom s predmetima koji su najôeâôe nakit i
dijelovi odjece.1*4 Oruzje zapravo nestaje iz grobnog inventara na
samom pocetku fceljeznog doba. Kod Liburna su rijetki nalazi maòeva
u ranijim fazama starijeg zeljeznog doba gotovo sigurno simboli
posebnog statusa pokojnika koji nije u izravnoj vezi s funkcijom
ratovanja. Vjerojatno je da ta pojava odgovara stabilizaciji opóinskih
sredista i uspostavi odredenog komunitarnog uredenja koje je po-
tisnulo bronianodobnu (indoevropsku) instituciju arhaiönog kraljev-
stva i dominaciju ratnifikih rodova.125 Takoder nije suvi&no spome-
nuti da je dosta uofiljivi demografski porast u starije ieljezn o doba
dobrim dijelom utemeljen na vecem znacaju zemljoradnje, u odnosu
na ocitu prevagu stoSarstva u prethodnom razdoblju.
Imajuéi sve ovo u vidu, ne bi trebalo prenaglasavati znaCaj
»kneievskih grobova« za prouöavanje socijalne diferencijacije. Pre-
ma nalazima iz Male Grude kod Tivta jasno je vid ljivo da su nosioci
najviSih funkcija u zajednici vec u rano broncano doba zakapani
uz poseban ritual i s predmetima koji su znad njihova dostojan-
stva.12* Izuzetno bogatstvo priloga koji se susrecu u nekim grobo-
vima 7— 5. st. na jugu i jugoistoku Dixika svjedofie o koncentraciji
moci i sredstava u rukama vladara:127 odatle nije opravdano izvoditi
w* Baveri se mzgraniienjem Japoda i njlhovih istoörüh susjeda, Z.
M a r i é je posebno istakao da se kod Japoda (takoder i Liburna i Histra) ne
javlja u grobovlma oruije, dok je ono pravilo npr. u dolimi Sane (Z. M a r i é ,
sp. dj., 52, bilj. 310, 311).
*** v. npr. kod Liburna, gdje se od oru2ja u grobovima starijeg ieljeznog
doba javljaju eamo maievi i to samo u ranijim fazama i testo posebnih oblika
(s »antenama«), S. B a t o v i i , VAHD, 55/1953, 145—161; Archaeologia Iugosla-
vico, 6/1995, 63. Poeebno je zanimljiv nalaz bodeza iz libumskog groba na
Rabu, koji R. M a t e Ji i c (Dadora 4/1968, 82—83) smatra svojevrsnim »bron-
Caoodobnim sirvivalam«. Mogio bi se kazati da rijetke pojave oruija u gro­
bovima libumske kultume sfcupine prije oenaCavaju neku posebnu druätvejw
ulogu pokojnika.
i » M. P a r o v i é - P e l i k a n , »Najnovija istraiVanja u Boki Roter­
ete) . . Meterijali, XII. IX kongres arheologa Jugoslavie, Zadar, 1976, 77 i d.
m Kao primjer mogu se uzeti bogati nalazi iz TrebeniSta; V. L a h t o v ,
Problemi trebeniike kulture, Ohrid, 1985; ili Atenica kod Caeka, M. Du k n ié
— B. J o v a n o v i é , -Illyrian princely necropolis at Atenica«. ArchaeoloOie
lugotlavica, 6/1985, 1—25.
78
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA :iZ. ILIRIKA
zakljufike koji bi vazili i za zajednice s oiito »oligarhijskim« urefe-
njem, kao sto su japodske. Postavài odavna iariftem ; okvirom drus-
tvenog zivota, opeina se dalje razvijala pod dominacijom vi;«-'·*
prvaka — starjesina najuglednijih rodova koji su ujedno bili nosioci
svih drustvenih funkcija (kult, rat, uprava, sudovanje :
tesko pretpostaviti da bi u tom okviru, bez obzira na stvaroo stanje
u pogledu statusnih i imovnih razlika, trebalo oCekivati podred:van*~
pojedinacnih interesa pravilima koja osiguravaju dominaciju soli-
darnosti na razini opeine na dosta izravan naòin. Drugim rijeéima,
smatramo da se sve ono sto je davalo moc i ugled japodskim p;va-
cima moralo artikulirati najprije unutar okvira koji su odredivale
drustvene funkeije (kult rat, uprava, sudstvo itd.), a zatim unutar
granica odredene kohezije na razini same vodece skupine.
7. U nesto jasnijem svjetlu moze se sagledati ove postavke
ako japodskom druâtvu suprotstavimo germansko uredenje, poznato
u osnovi zahvaljujuci dragocjenom T a c i t o v u djelu. Kod Germa­
na je upravo osobno isticanje voda i uspjeh njihovih druzina, jam-
stvo sigumosti i ugleda zajednice.188 Neposredni uzrok tome je
nedvojbeno u odsustvu fiksiranog opcinskog sredista: to daje apso-
lutni znacaj uspostavljanju veza medu ljudima bez posredovanja
sredista, bez posredovanja institucije u kojoj bi pripadnici zajednice
posjedovali »egzistenciju odvojenu od sebe kao pojedinaca«.13* U
spisu »Oblici koji prethode kapitalistidkoj proizvodnji«, koji je inace
odigrao kljuònu ulogu u uklanjanju dogmatskih i sterilnih taloga na
tlu istrazivanja starije povijesti i primitivnih-arhaickih drustava,
M a r x je poku§ao pokazati da je takvo germansko uredenje u
krajnjoj liniji uzrokovano odsustvom opcinskog posredovanja pri
koristenju opcinskog zemljista (ager publicus).130 N e mozemo ici tako
daleko s obzirom na âkrte podatke izvora. Ostaje tek 6injenica da
izvori upuéuju prillino izravno na to da japodsku zajednicu shvati-
mo kao cjelinu unutar koje se strukturiraju svi drustveno znaèajni
odnosi; ivrsto vezani s »matiénom« zajednicom, japodski prvaa i
na razini saveza ostaju prije svega pripadnici svoje opcinske
zajednice.
8. U ovim uvjetima mogio je do6i do toga da najjaia opüna
preuzme funkdju predvodnika japodskog okupljanja. Metuhun je
iman takvu ulogu na sjeveru Japodije, a pretpostavljamo da je Arupij
vodio juzni dio Japoda. S obzirom na to da su Japodi u vnjeme
im o germanskom comitatusu T a c i t daje oenovne p o d a ik e u Crrm.
13—15. Usp. R. M u c h, dj. sp. u bilj. 36, 221 i d.
im K. Ma r x , «Oblici kotji prethode kapitalistükoj proizvodail-. Tmtl·.'.
elobode, Zagreb, 1974, 194. e w .
i » sp. dj., 189 Ü — Iscrpan komentar OTOg Marxova rukopia* daje si.
G o d e t i e r « uvodu knjige Sur les sociétés précopitoliste*. SOiüooi Soei*!«·.
Paris, 1973, 44 1 d.
79
 S. CACE
Tuditanova pohoda pretrpjeli te§ke udarce i da je pretpostavljenim
gubitkom izlaza na more znatno poremecen odnos snaga u Japodiji,
ne treba iskìjuciti moguénost da je prije toga ipak postojao neki
oblik koji je okupljao sve ìli veci dio Japoda. Bacivài pogled unatrag,
do jo£ starijih razdoblja japodske proSlosti, veom a je vjerojatna
Sulceva misao da rimska Japodija »predstavlja tek reliquiae reli­
quiarum nekada mocnog i ekspanzivnog naroda«.131 Japodija koju
osvaja Oktavijan 35. god. tini nam se stepenicom na silaznom putu
japodske povijesti,
Unatoi slabosti, japodsko okupljanje ima trajni znaöaj. Bilo
bi posve pogresno smatrati da su Japodi u svakoj prilici kada se
javljala potreba za zajedniékim djelovanjem u glavljivali saveznistvo
ex novo. Kao i same japodske zajednice, japodsko okupljanje je
inoralo imati poduiu proslost. JoS uvijek premalo znamo o japodskom
drustvu, da bismo mogli utvrditi stvarne uzroke i povode objedinja-
vanju, a time i procijeniti njegovu starost. Neâto se moze ustanoviti
na temelju viSeznafinosti odnosa s vanjskim svijetom, u §to se uklju-
cuje i rat. Prijetnje stranih sila ili potreba da se s njim a reguliraju
odnosi, ne mogu se naprosto uzeti kao »vanjski podsticaji« japodskom
(ili bilo kojem drugomj okupljanju. Nisu samo ti »va n jsk i« faktori
integralni dio ukupnih uvjeta egzistencije zajednica, veé se m oie sa
sigumoscu utvrditi da su upravo Japodi u boljim vrem enim a sami
bili znatno aktivniji, Sireói se, kako se pretpostavlja, iz svog srediS-
njeg podruèja prema zapadu. Potreba za novom zem ljom , zaposje-
danje podrucja pogodnih za nabavu skupocjenih i rijetkih dobara,
osiguranje prostora za godilnje kretanje stoke (transhumacija),
nametanje tributa slabijim susjedima — sve su to moguci podsticaji
da se povede rat ili na neki drugi na&n stupì u dodir s vanjskini
svijetom, Objedinjavanjem snaga viSe zajednica m ogio se nesum-
njivo postiéi uspjeSnije komuniciranje s vanjskim svijetom .
9. Sam rat, koji je kod sjevemih Japoda morao igrati znaöaj-
niju ulogu, ipak se ne moie svesti na odnos prema vanjskom svijetu.
Plijen nije nuzno donosio mnogo vise nego je utroSeno u organizi-
ranje, opremanje i izvodenje pohoda. Plja6kom namaknuta dobra
najvecim su dijelom sluiila ucvrlcenju postojecih druStvenih odnosa
ili, drugim rijecima, njihova je namjena bila u najveéoj m jeri
»neproizvodna«. O tome 6e jo l biti govora u povodu pljaSka§kih
pohoda Histra i Delmata.13* Ovdje se moie tek naznaöiti da je glavni
m m. S u i <5, -Zapadne granice Ilira .. .■*·, Simpozijum — Sarajevo 1967, 46.
m Posve je sigurno da se gozba H i s t r a u zauzetom riimskom taboru
178. god. (L » v i je, 41, 2 i 4) povezuje sa skupnîm blagovanjima i pijankama
Üira (Teoporop kod Ateneja X 60 p. 443 AB * FGrHist 543 F 39) i Ardiijejaca
(Tecvomp kod Ateneja X 60 p. 443 B « FGrHist 543 F 40) te s proMrljivoàóu
Autanjata koja ih je odvela u propast ( P o l i j en, 7, 42).
80
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG URKDE.NJA SA R O D A $Z. ILIHIKA
plijen bilo oruzje, dok su zito i stoka dobrim dijelom bili namije-
njeni gozbama ratnika, zalihama protrebnim za nove pohode ili bilo
koje druge izvanredne napore zajednice.
S druge strane, rat je, ovdje kao i u drugim arhaitajr, drus;/i-
ma, eminentno polje drustvene potvrde i napredovanj
ratu otvaralo je put prema druàtvenim funkcijama, a sami pohodi
ucvrscivali veze solidarnosti medu ratnicima, kao .sto d· vali,
izuzetne mogucnosti vodama. Na slièan naÒin moze se predoc:u i
odnose medu zajednicama: najratobornija i za rat najsprenuùja
zajednica, ona kojoj je uspijevalo da svoj ratniöki ugled uvijek
iznova potvrdi na bojnom polju, stjecala je pravo na vodstvo. Vjero-
jatno je da su ucestali nemiri u sjeverozapadnom susjedstvu Ja­
poda133 i rimske prijetnje134 dali dodatnog podsticaja znacenju ovih
odnosa. U svakom sluiaju, za Metule, s obzirom da im je njihov
ugledni polozaj morao donositi i posve opipljive probitke, rat je
doista morao zadobiti srediSnje znaienje u drustvenom zivotu. Tome
bi odgovarala Strabonova »areiomanija«, odnosno sklop uèinaka kc;e
je takvo stanje proizvelo na razini druStvene ideologije. Vjerujemo
da se na taj nacin moze potpunije pristupiti pitanjima u vezi s
nepomirljivoscu Metula.
II — H I S T R I
Podaci o Histrima nesto su potpuniji i svakako dopustaju da se
stvori odredenija slika o politièkom uredenju, pa i o histaiskom
drustvu opcenito. ArheoloSko istraiivanje Istre pruzilo je razmjerno
obilnu gradu o kulturi zeljeznog doba, ali je dio istrazivanja sìabo
dokumentiran, dok sintetski prikaz k oji b i postojeéu gradu objedinio
i sustavnije obradio jos uvijek ne postoji. Ovako stanje znatno urna-
njuje vrijednost arheolo§ke evidencije i prièinja ozbiljne poteSkoce
pokusajima da se skromnim podacima iz antiàke knjiievnosti pri-
druze zakljucci stvoreni prouèavanjem grade iz histarskih naselja
i nekropola.135
Histri se kao etnióka cjelina pojavljuju na prijelazu iz 10. u
9. st., kada se u Istri pojavljuju groblja sa zarama koja smjenjuju
iss o nemirima izarvanim kretanjima keltskih naroda Sirem
Japodióe v. sazeti prikaz s literaturom P. P e t r u , sp. dj.. 367—370.
134 V. bilj. 98 i d.
iss Siri znaéaj imaju djela: A. G n i r s , Istria praeromana, Karlsbad. 1955:
F. D u h n — F. M e s s e r s c h m i d t , italische Gräberkunde, II, Heidelber«,
1§33· maéajnija Jfrtrazivanja prikazuju A. A m o r o s o , A tti mem. Sot Istr.
arch stör patria 1/1884; I s t i, isti iosopis, 5/1889, fase. 1—2; C. M a r e bese*. ti.
Bollettino della Soc. adriatica di sc. nat.. 6/1883; A. Pu echi , VoL unico d.
Atti mem. Soc. istr. arch. stor. patrie, 1905: J. S z o m b a t h y . -Aliertumshind«·
aus Höhlen bei St. Kanzian im österreichischen Küstenlands. Mitt. prdh.
Kommission, II, 1937; B. BaCi é , Jodransfci îbomik. 2Ί957: J. M J t d i n,
 S. CACE
ranìji natta pokapanja zgrcenih pokojnika. N a slijed ivsi od broncano-
dobnih stanovnika Istre brojna gradinska naselja, H is tri su v je ro ­
jatno podigli i mnoga nova, tako da je cijelo p od ru cje b ilo gusto
posijano gradinarne. Spomenuti nedostaci u p ozn avan ju i vredno-
vanju arheoloskih nalaza, onemogucavaju da se nesto odredeno
kaze o broju naseljenih mjesta u pojedinim uzim razd ob ljim a ze-
ljeinog doba. Sigurno je, medutim, da je u p rv o j p o lo vici tisuóljeca
histarska kultura dozivjela procvat, pridruzivSi se ostalim skupinama
sire jadranske »koiné«.136 Tada vjerojatn o u N esakciju nastaju po-
znati spomenici, sa zapada i sjevera dopiru u tjeca ji um jetnosti situla,
dok iz Apulije stize geometri] ska keram ika ko ja se iz Istre i Libur-
nije prenosi prema Notranjskoj, Dolenjskoj i Pounju. Sudeói prema
zalosnoj sudbini nesakcijskih spomenika, pronadenih u sekundarnom
polozajukao gradevni materijal u nekropoli Nesakcija, ovaj je razvoj
bio poremecen. Jaóe opadanje domaceg stvaralastva osjeéa se s pora-
stom utjecaja Grka, odnosno helenisticke kulture. V jero ja tn o tome
pridonose i sve nemirnije prilike kako na Jadranu, tako i u zaledu.
Podruèje koje su nastavali H istri ne m oze se ograniciti na
sam istarski poluotok. Histri su drzali jos i obalu Trsóanskog zaljeva
te dio Krasa u njegovu zaledu, dopiruéi na sjeveroistoku do sireg
zaleda Tarsatike, gdje su dolazili u dodir s Japodima. IstoCna granica
bila bi rijeka Rasa, tako da Plomin (Flanona) i L a b in (A lvo n a ) nisu
ulazili u sastav histarske zemlje.187
j. Rimljani % Histri. B ellu m H istricu m .
Slomivsi nakon veoma krvavih borbi G ale u Padskoj nizini,
Rimljani su protegli teritorij pod svojom kontrolom s v e do granica
svojih saveznika Veneta i galskih Cenomana.138 Tako su 222. god.
dogli u susjedstvo Histra. Na veoma u v je r ljiv naöin pokazao je
H. J. D e l l da sukob Rimljana i Histra datìra u pravo iz vremena
zbomik, 7/1969. Poseban znaéaj Ima: C. M a r c h e s e t t i , » I ca-
J ttd ran ifci
stellieri preistorici di Trieste e della Regione Giulia«, A tti Museo Civico st. nat,,
10/1903,1—206. Fovijest predrimske Istre i razdoblje do Augusta: B. B e n u s s l,
-L'Istria sino ad Augusto*«, Archeogr. Triest., 8/1881— 1882, 10, 1884, 11, 1885.
1,4 O jadranskoj kulfcurnoj zajednici 8—5. st. v. priloge S. B a t o v i c a ,
R. P e r o n i j a , D. L o l l i n i u: Jadranska obala u protohistoriji, Zagreb, 1976.
U veoma sazetom obüku pregled histarske kultume skupme te njenih veza daje
S. B a t o v i c , VAHD, 68/1966, 50 i d. Najksrak teristténi1ja pojava spome-
nutog procvata histaiske 'kulture jesu spomemci iz Nesakcija; v. J. M l a d in,
Umjetmilci spomenici prahistonjskog Nezakcija, Pula, 1964. T o je doeada
Jedina cjeîovita publtkadja. J. M la d in je obradio i -nalaae bronöamth posuda
i sljemova 1z Istre, Dtadora, 7/1974. 35 i d., koji takoder prìpadaju starijem
awMAjy histarske kulture.
1X1 V. A. D e g r a s s i , il con/ine nord-orientale dell’Italia romana, Bern,
1954. 14 i d., gdje je i starija literatura.
m P o l : b i Je 2, 23—35.
82
PRILO ZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDL.VJA fiARODA HZ. ILIRIKA
ratovanja s Gaiima.13® Prema Apijanu naveo je poznaii Dernetnje
Farski Histre da napadaju i plijene rimsko brodovlje. Iz drugog
izvora doznajemo da su to bile lade natovarene iitom. Po Deilu se
radi o poéiljkama koje su Rimljani upuéivali svojoj vojsci na sjeveru
Italije. Demetrije se tada jo§ ustezao otvoreno istupati protiv Pvim-
ljana, pa je gurnuo Histre, zacijelo vec tada iskusne pomorce i
gusare. Dovrsivsi rat s Gaiima, Rimljani su 221. god. napali Histre.
Rat se vodio jos i 220. god. Histri su privremeno pokoreni;140po*ìjed:ce
toga poraza ne treba potcjenjivati, ali je Hanibalov upad u ItaJiju
pomogao Histrima da se oporave i pokuiaju obnoviti nezavisnost
F 1 o r141 donosi pomalo nejasno formuliranu vijest da su Histri
bili u vezi s Etolcima, inace poznatim gròkim savezom koji je bio
prvi saveznik Rimljana na tlu Helade a 192. god. nastupio kao naj-
ogorCeniji neprijatelj Rimljana. Tesko je kazati da li su se Histri
mogli javiti kao gusan u vodama juznog Jadrana, pomaiuéi tako
Etolcima koji su nakon poraza velikog saveznika, Antioha, dospjeli
u ocajan polozaj.142
Odnosi Histra i Rimljana naglo se zaostravaju potkraj osam-
desetih godina. Poveca horda Gala (12000 ljudi) spusta se iz Alpa
na obalu sjevernog Jadrana i pokusava osnovati oppidum na mjestu
gdje ce kasnije niknuti A k vile ja. Konzul M. Klaudije Marcel poslan
je 183. god. da ih protjera.143 Svakako su tom prilikom postale oèe-
vidne namjere Rimljana da podignu vlastitu koloniju. Histri su in-
tervenirali ili je pak konzul sam smatrao potrebnim da preventivno
djeluje. U svakom sluiaju 182. god. je Marcelu prorogiran imperij
— znak da se rat nastavìo.144 Iste godine Histri su pustosili polja
Brtmdizija i Tarenta i plijenili lade tih gradova.145 Iduce, 181. god.
Histri su jos pokusavali sprijefiiti osnivanje Akvileje.14® Ipak je na
kraju ta mocna naseobina s latìnskim pravom osnovana.
is· H. J. D e l l , -Demetrius o£ Pharus and thè Istrian War«. Hirtone.
19/1970. H. 1, 30 i d.
i « O ratu 221—220. govore L i v i j e, Per. 20 i 21, 16, 4; A p i j a n . lUv»·. 8;
E u t r o p i j e 3, 7; Z o n a r a iz D i o n a K a s i j a , 8, 20.
1 « F lo r , 1, 26.
us O etolskom ratu v. M. H o l l e a u x u: Cambridge Ancicnt Hutory.
V ili, 203 i d. Histrima Jonsko more nije bilo sasvim izvan dohrata jer se neduto
zatiτη javljaju kao gusari pred apulskom obalom. O histaräcoro pütoccäfu t.
Verije Flak kod F e s t a 340: Verrius appellari putat navigia Hìstrìda ac
Liburnica quae lino ac sparto condensatur a conservendo et contexendo dicta.
L i v i j e 39, 45 i 54 {o dolasteu Gala u Venetiju: 39, 22). V. P. S a r t o r i ,
Aquileia Nostra, 31, 1960, 1 i d.
111 L i v i j e 39, 55 i 40, 1. O aanivainju Akvileje v. novlji rad G. M a r ­
c h e t t i , Mem. Stor. Forogiuliesi, 43/1958—59, 1959, 1 i d. . _
i « L i v i j e , 40, 18, 3—4: L. Duronio Apulia; et Histri adiecü quod Ta­
rentini Brundisirdquenimtiabant maritimos agros in/esftae fransroaria*n-'m Λβ~
vium latrociniis esse.
»e L i v i j e , 40, 26. Osnivanje Akvileje: 40, 34.
 S. CACE
Poòetak 41. knjige Tita L iv ija na zalost je izgubljen. Ipak se
moie razabrati da je 178. god. na celu Histra stajao Epulon (Aepulo),
kojeg Livije naziva rex i repulus. Prem a podatku da je oca naslije-
dio dok je vladao mir, pretpostavlja se da se to dogodilo nakon
okoncanja neprijateljstava izazvanih osnivanjem A k v ile je . Mladi
Epulon je navodno ugadajuéi mladem narastaju odluöio iznova
oku&ti ratnu sreóu.147
Na drugoj strani, u Akvileji, nasao se iste godine konzul Aulo
Manlije Vulson, po svemu jedan od brojnih lovaca na triju m fe toga
vremena u Rimu. Iako nije raspolagao senatskom odlukom o zame-
tanju rata s Histrima, Vulson se odluöio na pohod. R a zlog je nalazlo
u pripremama Histra i potrebi da se s njim a obracuna p rije nego
prikupe vece snage. Postavivsi castra na Tim avu, konzul je prihvatio
Gaja Furija s njegovih deset lada iz sastava od dvadeset brodova
odredenih da stite Italiju od »ilirskog b ro d o vlja «.148 Pod okriljem
Furijeve eskadre stigle su i teretne lade radi opskrbe legija.
Od Timava je konzul napredovao dalje prem a Trstu. Zbog
nekih nelogi&nosti u daljenjem izlaganju koje se ticu smjestaja
logora nakon sto se vojska ponovno zaustavila, postoje razilazenja
brojnih autora koji su se bavili ovim pohodom.149 Buduci da to za
nasu temu nema nikakva znaéaja, zadovoljit cemo se opóenito
usvojenim miSljenjem da se radi o nekom poloèaju po prilici na
sredüü puta izmedu Timava i Trsta. R im ljani su se inaÈe utaborili
u viSe odjelitih logora na maloj udaljenosti kako b i se osiguralo
komunicirànje logora s pristanistem gd je su p rispjéle teretne lade,
zastitio pristup nekoj rjefiici, kao i put za A k v ile ju . S v e o v e mjere
pokazuju da je Vulson namjeravao povesti ozbiljan pohod i da
nimalo nije potcjenjivao moguónosti protivnika.
Histri su, medutim, slijedili kretanje rimske vojske iza lanca
brda koja sa sjevera zakriljuju Trsóanski zaljev. Im ajuói staino
Rimljane na oku, uvrebali su prigodu kada su zorom legionari na-
bavljali zivez u pristanistu i kad je opóenito kod R im ljana popustila
painja. Koristeéi jutamju izmaglicu i izlazak sunca — dolazili su
s istoka — Histri su natjerali u bijeg placentinsku kohortu i mani-
1,7 L i v i j e 41, 1: ... a patre in pace habitam armasse eoque iuventu ti
praedandi cupidae pergratus esse dicebatur. — Tok pohoda: G. V e i t h , »Die
Eroberung Istriens durch die Römer in den Jahren 178«, u. 177 v. Chr. Stref‘
fleurs mtUiär Zeitschrift, 85/1908, Bd. 2 H. 10, 1513 i d.
L i v i j e 41, 1, l—2 (donosi se odluka o ratu) Consilium de Histrico
bello cum haberet consul, alii gerendum extemplo, antequam contrahere copias
hostes posserrt, alii consulendum pri-us senatum censebant. Vicit sententia,
quae diem non proferebat, (3) adversus Illyriorum classem creati duumviri
navales erant.
V. A. G r i l l i , »Livio e i Romani in Istria nel 178 av. Cr.«, Rendiconti
Istituto Lombardo, 110/1978, 142 i d.
84
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREÜKN./A N'AHODA ‘>Z ILIRIKA
pule druge legije postavijene kao predstraSa te jurnuii na logor
druge legije u kojem je bio i sam konzui. Rimljc..: su panii-no iz-
bjegli prema pristaniStu, a manji dio ih je pobijen ili zarobljen u
logoru. Nakon velike zbrke, Rimljani su se ipak sna&i jr:< ih Histri
nisu dalje gonili, drèeci valjda da su postigli dovoljno. Umjesto
da dovrse sto su zapoceli, Histri su se bacili na zalihe jela : pic-a
u rimskom taboru. To je, ako je vjerovati Liviju i njegovu izvoru,
omogucilo trecoj legiji (koja je inace logorovaia podalje) da iznenadi
Histre u zauzetom logoru i napravi strasan pokolj. Samog EpuJona
njegovi posadise na konja i omogucise mu da tako umakne s manjim
brojem Histra »qui modice vinosi erant«. Navodno je svoju pohlepu
za jelom i piéem glavom piatilo 6ak osam tisuca Histra — u sto je
ipak tesko povjerovati s obzirom na kasnije dogadaje.15®
Unatoö sretnom obratu, Vulsonova je vojska morala biti priJiéno
demoralizirana. U meduvremenu su do Rima stigle panicne vijesti
o potpunoj propasti Rimljana, tako da je proglaâen tumultus, a drugi
konzul, Marko Junije, smjesta je upucen u Istru. Tamo je zatekao
kolegu kako taboruje na maloj razdaljini od Histra. Videci novu
rimsku vojsku, Histri su se raziéli u svoje civitates. Sudeci po tome
sto su konzuli nakon toga odveli vojsku na zimovanje u Akvileju,
moze se procijeniti da je vec bila odmakla jesen.
Iako ne moderno vjerovati da je cak 8000 Histra pobijeno u
toboru II legije, ostaje utisak da napad nisu izvele objedinjene snage
Histra. Opisujuéi jutam ji napad Histra, L ivije navodi kako se u
titravoj svjetlosti praskozorja Rimljanima neprijateljski stroj ucinio
vecim nego je stvamo bio. Pa i sam broj navodno pobijenih Histra
govorio bi tome u prilog: Histrorum pauci, q u i. . . memores fuerant
fugaetst — moze se odnositi najvise na dvije ili tri tisuce, pa je
prema tome L ivijev izvor »raéunao« na desetak tisuca Histra koji su
ucestvovali u prepadu. No nakon toga su se Histri magnis copiis
usudili taborovati haud procul consulis castris.15* Katastrofalni ishod
prepada nije ih prema tome pokolebao niti je do te mjere oslabio
njihove snage da se ne bi usudili izazivati Rimljane. Otuda se moie
pretpostaviti da su prepad izvele manje snage na èelu s Epulonom i da
tom prilikom nije poginulo ni upola toliko Histra koliko spominje
Livije. Tako bi se donekle mogio objasniti i änjenicu da Histri nisu
produzili napad zauzevSi logor II legije, vjerujuói da 6e se nakon
rasula pomocnih jedinica i II legije povuói i ostale snage. Ovakav
dojam osnazuju dvije ôinjenice: prvo, Histri su pailjivo motrili rim­
sko kretanje i znali raspored njihovih snaga, i drugo, Epulonov
i» L iv ije 41, 1, 4—8, donosi kretanje : razmjeétaj snagft; 41. -—* pri-
kazuje tok borbi do pokolja H istra zateienih u logoru U leçije.
»« L i v i j e 41. 4, 4.
*« L i v i j e 41, 5, 12.
85
 S. CACE
prepad s manjim snagama a kasnija pojava Histra s vecom silom
potvrduje do neke mjere da je Vulson uspio u nam jeri da napadne
Histre prije nego su ovi prikupili sve svoje odrede.
Na taj naCin nam vec pojedinosti iz borbi 178. god. pruiaju
nekoliko 2animljivih podataka, nedvojbeno znacajnih za politicke
odnose. Ipak je nasu temu vainije ratovanje 177. god.
U Rimu je prvotni strah zamijenilo nezadovoljstvo Vulsonovim
postupcima, sto se ocito valjano iskoristilo za stranaöke obracune.
Obavivsi svoju duznost na kraju godine u Rimu, M arko Junije se
vratio vojsci u Akvileju, gdje je ostao i Vulson. Novoizabrani konzul,
Gaj Klaudije Pulher, zdrijebom je dobio u provinciju Histre: to je
znaèilo da se cim on stigne na ratiste Vulson i Junije m oraju povuéi
skupa sa svojim legijama.153 N i jedan ni drugi nisu b ili toga m ièlje-
nja. S pocetkom proljeca provalili su u Istru zeleci dovrsiti sto su
ìani zapoceü i sami svladaü Histre. Pustoseci histarsko zemljiste
ubrzo su natjerali Histre da zaborave na opasnost otvorenog boja
s dvije konzularne armije (tj cetiri legije s pomocnim snagama!).
Prikupivsi snage iz svih jedinica, Histri su pokusali zestinom navale
poremetiti rimske redove, ali su na kraju potuceni, ostavivsi 4 tisuce
mrtvih. Povukavsi se svaki u svoju civitas Histri su stupili u prego-
vore i poslali zatrazene taoce.154 Nekako u isto vrijeme, doznavSi da
su prokonzuli na svoju ruku nastavili rat, novi konzul G. Klaudije
polita u Istru da preuzme zapovjedniitvo. Kako nije obavio potrebne
obrede, morao se vratiti neobavljena posla.155 Prokonzuli su, medu-
tim, hitno produzili prema Nesakciju na jugoistoinoj obali Istre
gdje se sklonio Epulon s histarskim prvacima. N jih ovi jurisi nisu
urodili plodom, pa je konzul Klaudije Pulher imao vremena obaviti
obrede u Rimu S vratiti se u Istru, stigavsi napokon pod Nesakcij.
Prokonzuli su morali odstupiti, a Klaudije otpoce opsadu lege artis.15*
Histri su se uspjegno odupirali dok nisu Rimljani skrenuli neki potok
iz kojeg su se branitelji snabdijevali vodom. Navodno je to zapanjilo
barbare u Nesakciju; u svakom slucaju su ostali bez vode i nade da
ce dulje odolijevati premoénom napadacu. Na to su poceli na samim
bedemima ubijati zene i djecu, bacajuci ih pred opsjedatelje: usred
toga klanja Rimljani su se probili na bedeme i provalili u oppidum,
ubijajuci i zarobljavajuci branioce i stanovniStvo. Shvativâi prema
povicima da je neprijatelj prodro u grad, Epulon se probo macem
da ne bude i sam zarobljen. Auctores belli su uhvaéeni i pogubljeni.
Nakon pada Nesakcija Rimljani zauzese jo§ i oppida Faveriju i
Mutilu. Livije biljezi da je plij en bio veci nego se mogio oòekivati;
prepuSten je vojnicima. Uhvaéeno je 5632 ljudi, vjerojatno iz sva
1» L t v : j e 41, 8.
** L i v i j e 41, 10.
L i v i je 41, 10, 5—10.
« Livije 41, 11, 1.
flft
PRILOZI p r o u Ca v a n j u p o l i t î c k o g u r e d e .v /a n a r o d a s z . i l i r i k a
tri oppida, i svi su prodani u roblje. Livije zakljuéuje kako je raza-
ranjem triju gradina (tnum oppidorum) i smréu kraija pokorena
Histrija, a svi »narodi« (populi) predali taoce i priznali rimsku
vlast.,5T Ovim nije konacno pokorena Istra. Nisu prestali n: problemi
koje je u Rimu izazvao bellum Histricum. Dok je G, Klaudije Pulher
proslavljao trijumf nad Histrima i Ligurima (koje je svladao na
povratku iz Istre), latinski saveznici pratili su povorku sutke jer su
dobili upola manje nego rimski gradani. Strahujucj da se H:-tn
ponovno ne dignu, G. Klaudije, kojem je prorogiran imperi; u
Cisalpini za 176. god., poslao je te iste Latine ponovno u Istru.5W
Ipak se Histri vec 171,170. god. spominju kao infesta gens u
vezi s veè opSimo izlozenim sluòajem konzula Kasija i poslanstava
koja su uputili kralj Cincibil, Karni, Japodi i Histri. God. 129.
Histre je iznova pokorio Sempronije Tuditan. Dalja povijest Histra
ostaje prillino nejasna. Rimljani su svakako u prvoj polovici stoljeca
cvrsto zaposjeli obalna podniija, naroéito pak u vrijeme Cezarova
prokonzulata. Ako je vjerovati L u k a n u , ono sto je jos ostalo od
Histra, nakon izbijanja rata izmedu Cezara i Pompeja 49. god.
povelo se za primjerom dijela Liburna, Delmata i drugih naroda
Ilirika, opredijelivli se za Pompeja. L u k a n ih, naime, spominje
kao saveznike pompejevaca u krvavoj bici koja se odigrala u kanalu
izmedu Krka i kopna.159 Histri su ovo zacijelo skupo piatili. Najveci
dio njihova teritorija pripao je kolonijama Tergeste, Parentium i
Pola.160 Piinije nabraja u brdskim predjelima Istre i njezina 2aleda
zajednice (populi): Menoncaleni, Fecusses, Subocrini, Catali;1®1 ovima
treba pridruziti i jos Rundikte.163 Histri se, medutim, vise ne spo­
minju kao narod. Sude6i prema epigrafiökim spomenicima, domace
puéanstvo üjekom 1. i u 2. st. najveéim dijelom prihvaóa tekovine
rimske civilizacije, a na preostalom terltoriju Istre niCu municipalna
srediSta.
2. Iuventus i populi Histriae
Uz kralja (rexlregulus), histarske zajednice (populi/rivitaxes)
i prvake (principes Histrorum), l iv ije spominje joS najmanje dva
>57 L i v i j e 41. 11, 2— 9.
158 L i v i j e , 41, 14. 6.
is® L uk a n , Pharsalia 4, 406 : d.
150 a. D e g r a s s i , Il confine nord-orientale dell’Italia Romana, 49 . d..
daje osnovne probleme: Tergeste, 4£—53, Pola, 60—68, Parentium, 6^—T.1 Od
ostalih centara Agida/Aegida bila bi kasnije apsorbirana od tergestiiwkc kote-
nije, a sliòno je bilo i s naseljima/opéinajna Puclnum, Piqueotum, Peüna. Jedino
se moida Nœakcij u 1. st. uspio tzdvojiti kao automomni cefìtar. — O agertma
kolonija v. M. Suié, >*Ltmitacija agera rtmskih kolonija na Jsto^rK>j
obali- Zbomik ìnst. za historijske neuJce u Zùdru, 1/1955, 1 : d.
iei P I I n i j e 3, 133. _
tes Rundictes, CIL V 698. A. D e g r a s s i , il eonjine . . n 8»—90.
87
 S, CACE
»elementa* koji saünjavaju konstelaciju snaga na politiSkom popri-
Stu Histrije: s jedne strane su oppida Nesactium, Faveria, Mutila),
s druge pak histarska mladez (iuuentus). O vo poravnanje oöevidno
umnogome razlicitih »subjekata« politiókog zivota moze u prvi mah
izgledati neopravdano. No pazljivim öitanjem L iv ije v a teksta mozemo
utviditi da je svaki od njih, makar i u ogranicenoj m jeri, u jednom
irenutku imao odredenog utjecaja na politiöka zbivanja. To je razlog
da ih se pokusa izolirati i utvrditi medusobne odnose. Medu njima
iuoentus i duitates predstavljaju svakako elemente k oji su opsegom
obuhvacali cijelu Histriju, pa éemo se najprije zaustaviti na pitanji-
ma koja se tifcu njihova bliieg odredenja.
Prema Liviju ili, toènije, rimskoj tradiciji, novi histarski kralj
Epulon naoruza Histre da bi ugodio m ladeii zeljnoj pljaSkaskih
pohoda. Iako je posve realno oòekivati da je u tom navodu izraàena
tendencija prebacivanja odgovornosti za rat na Histre, ne bi se mogio
kazati da je on sasvim netofian. To se vidi iz usporedbe borbi 178.
i 177. god. Provaliväi iznenada u Istru kako bi pretekli novoizabranog
konzula da sam obraèuna s Histrima i zaradi trijum f, Manlije i
Junije su mogli neko vrijeme pustoSiti nesmetano. Tek nakon toga
se okupila histarska vojska, Naprotiv, godinu dana ranije, iako mu
je sijelo bilo u Nesakciju, dakle oko cetiri dana hoda od Timava,
Epulon je s odredom od nekoliko tisuéa boraca Sekao Rimljane na
brdima iznad Timava (Ermada?). Vjerojatno tek nekoliko dana
iza boja s Maniijevom vojskom, Epulon je veó raspolagao znatnom
silom, izazovno taborujuci prema Rimljanima. Drugim rijeèima,
Histri su se doista prethodno pripremali na rat. Dodatni argument
pruza sama ëinjenica pojave Epulonove vojske na granicama tadaSnje
Histrije. Valja imati na umu da Hìstri nisu b ili posve nezavisan
narod, j er su ih prethodno najmanje dvaput Rim ljani potukli: 220.
god. i 181. god. To ih je obvezivalo posebno u pitanjima vanjske
politike, pa je svaki njihov pokret morao izazivati podozrenje: na-
oruzavanje nekog »elitnog« dij eia histarskih snaga, a pogotovu po-
zivi na opce novaienje nisu mogli proéi nezapazeno. Dovoljno je
bilo da se okupi tek dio histarske vojske pa da to izazove reakciju
Rimljana.
Ti cas razlozi navode na pomisao da teznje histarske iuventus
povezemo s gusarskim pothvatima iz 222. god. i onìm kasnijim,
182. god., kao i s nastojanjem Histra da sprijeëe osnivanje velike
rixnske kolonije u Akvileji. Posebno je rimska kolonlja morala iz­
gledati kao prijetnja slobodi Histra. Ona je oznaSavala poCetak ener-
gicnijeg rimskog djelovanja prema sjeveroistoku, izravan nadzor nad
narodima toga podruija, a njeno podizanje otvaralo je vrata djelo-
88
PR ILO Z Ì PROUVAVANJU POLITICKOG URKDK.N'j A NAJtOJM iZ. ;;.;;uK A
vanju italskih trgovaca, ljudi koji su se isto toiiko uzdnii u svoiu
poslovnost koliko i u teSku ruku rimske d ria vt."’
Praedandi cupida iuventus inaie nije iznenadujuéa pojava.
Nije rijeó samo o ratobornosti omladine; moze se uostaiom Kurr/n;ati
u to da se doista radi o mladem naraàtaju (tj. 1zrnedu ! ì
godina). Iuventus je ovdje vjerojatno uzeta u àirem --mV.u. kao
i kod Metula (neótes), oznaòavajuci za borbu najsposobr.:;. 2:·.
kog stanovnistva, izmedu 20 i 40 godina starosti. Najmlada kiasà
boraca morala je biti najbrojnija i najborbenija. Vracajuéi :·?· po-
novno na rat kao polje drustvene afirmacije, treba kazati da zg
borbenost mladih — koja je dobrim dijelom izraz tezenje za dru£-
tvenim ugledom i polozajem — u mnogim arhaiònim i kla*;ii.:m
drustvima javlja kao institucija u vojnom, politickom i pravam
smislu. Zbog oskudnih podataka ne mozemo kazati nista pobliie o
statusu histarske iuventiLs. Mozemo tek spomenuti da se istim ter-
minom oznacavaju branitelji Metuluma, dok mu nema ni traga u
inade opsimom prikazu borbi s Delmatima koji daje Apijan. niti
se nesto slicno spominje u vezi s Delmatima u drugim izvorima.
Pocetnu borbenost histarske iuventus moderno takoder usporediti s
nepomirljivoscu metulske neótes. Ako ovome pridodamo joS drzanje
puka (deihos) u Segesti, koji je, suprotno odluci prvaka proteu-
óntes), odbio prihvatiti Oktavijanove uvjete ì opredijelio se za obranu
Segeste,184 moguce je povuéi paralelu izmedu teznji i vladanja mase
boraca, pretezno mladih ljudi, kod Histra i Japoda i donjeg sloja
kod Segestana. Usporedba je legitimna utoliko §to je u mnogim
drultvima jasno izrazeno naielo dominacije starijih, koje u nekim
sluöajevima vodi do nepotpunosti gradanskog statusa mladih od 30
godina (npr. u Sparti). Natelo seniorata »upisano« je u vainije odnose
u klasnim druStvima, regulirajuéi odnose unutar uzih druètvenih
skupina,1Λ3 dok je njegovo znaienje inoralo biti vece u druStvima u
Ima joé jedan raziog da povjerujemo kako ju Histrt Jpak netìm
povoda Vulsonu da zapoine rat. A. G r i l l i , sp. di·, 142—143. istlde da je -r ti
morao zapoietì- poticraj Ijeta, buduli da je rimska vojska u mm;erno kratk>m
roku krenula na zimovanje tj AJcv;l«Ju. Sudeil pak prema snaad rimske- v ·;'-·
Vulson nije potcjenjivao hbtarske snage; o tome govori i pailjivo razinjt^--^r^c
jedinica kod — kako je listanovio joi VeHh — S is tta n e , gdje su se i
barbe 178. god.
im A p i j a n , Illyr. 23. Usp. M ó c sy, Di« Bevölkerung von Pem tow«
bis zu den MarkomannenkrieQ, Buddest, 1959, 131.
1W Za Spartu v. Ju. V. A n d r e ev. »Spartanskie 'vsadnikiX Vetmik
drevnej istorii, 1969, 4, 25 i d., gdje se pokazuje kako se institucjja spartanakih
~vitezova~ povezuje s doba'm klasama, poprimajuéi na drugoj strani ρατν:-
politiiku funkeiju. — Dobne klase su se naroftto o6mde u voinom p w c ; ,
npr. u rimskoj legüji (triarii — principes — hastati, poredani pc*
L i v i j e 8, 8 I V a r o n . Die lingua Latina 5. 9); poredak se tu n ; ·,·. k f f n
(P o l l b 1j e 6, 29). Isti autor ka2e za velite da su medu unontenl::: i najrtro-
maSnijl i najmLadi (6, 21). — Istog tradicij: pripadaju grSka iô.'cv-.ja i nimdd
senat (gerousia. Senatus).
 S. CACE
kojima postojece razlike nisu narusavale nacelo formalne ravnoprav-
nosti koju daje potpuna pripadnost zajednici.
Rat je svakako premjestao popriste drustvenog natjecanja i
isticanja s podruija tradicionalnih hijerarhijskih i srodniökih odnosa,
pa i ekonomskih, tamo gdje osobna sreéa i vrijednost barem prividno
pruzaju svakom pojedincu podjednake izglede. Teznje histarske
mladezi ipak treba gledati vise kao izraz postojece drustvene situ-
acije: sama iuventus nije mogia ponijeti neku stvarnu inicijativu.
Iz ratovanja 178. god. vidljivo je da se histarske snage okupljaju
tek postupno. Iduée godine to je jos uottjivije, jer su se borei okupili
tek poSto je odluceno da se suprotstavi Rimljanima u otvorenoj
bici. I pod jesen 178. god., kao i nakon poraza idueeg proljeca, borei
se povlaée in civitates. Iako je mogia postojati opeenito izrazena
teznja da se obnove pohodi prema rimskim i drugim krajevima,
iuventus niti na prvi znak zametanja neprijateljstava ne hrli za
Epulonom, niti ga slijedi u Nesakcij nakon poraza.
Podredenost boraca zajednicama kojima su pripadali time je
sigurno posvjedoàena. Histarske zajednice Livije naziva èas populi,
èas civitates. Druga oznaka je §ira: njome se oznacuje zajednica
skupa s teritorijem, pa ima mjesno odredenje (in civitates dilapsi sunt
41, 5,12; ceteri omisso bello in civitates passim diffugerunt 41, 10, 4).
Populus oznaCava, pribliino, zajednicu ljudi (concursu ex omnibus
populis iuventutis 41, 10, 3; omnesque undique populi obsidibus
datis 41, il. 9). Prilicno je teâko ustanoviti Sto je to zapravo histar-
ska civitas. Iz mnogo kasnijeg vremena potjeòe Plini je va vijest:
Incolae Alpium multi p o p u l i , sed inlustres a Pola ad Tergestis
regionem Fecusses, Subocmi, Catali, Menoncaleni, iuxtaque Camos
quondam Taurisci etc.Me Kami su poznati keltski narod u sirokom
zaledu Âkvileje, koji je u nepoznato vrijeme, svakako nakon opada-
nja moci Histra, drzao i Targeste, kako biljezi Strabon.1®7 Dio Kama
je, skupa s Katalima, adtribuirao August tergestinskoj koloniji.168
Katale smjestaju razliciti povjesniiari na sjever Istre. Degrassi,
slijedeéi Mo mms e n a , stavlja Katale juino od Trsta, svakako
sjeverno od Mime (Ningus fl.), koja je bila granica tergestinskog
i parentinskog agera.169 To medutim ostaju nagadanja. Subokrini
su naseljavali, dosta vjerojatno, podruòje Pivke i Reke, mozda i
dalje na sjeverozapad. 0 FekusLma i Menonkalenima ne zna se niSta
pouzdano. Degrassi ih stavlja na istarskì poluotok, pretpostavljajuéi
da su mozda poput Katala i dijela Karna — adtribiüranih tergestin-
1« P l l n i j e 3 , 133.
* « St r ab o n 7, 5, 2.
« · CIL V 532. Usp. A. Degrassi, Il confine , . n 81—82.
A. Degrassi , ip. dj., 82.
90
PR1LOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
skoj koloniji — ovi bili adtribuirani Parenciju respective Poli.17·
Ostaje, medutim, otvoreno pitanje, spadaju li ovi populi u Istru u
uzem smisi u. Plinije ipak govori o stanovnicima Alpi, a odredenje
a Pola ad Tergestis regionem moie se uzeti slobodnije. Ako je ovdje
poredak geografski, imajuci u vidu smjeâtaj Subokrina i vezu Katala
s tergestinskim podruòjem, moguée je tek da su Fekusi nastavali
neki dio na sjeveru (sjeveroistoku?) Istre.
Da li su sredista rimske Histrije mogia naslijediti predrimske
civitates? Na tu moguenost treba pomiSljati vec s obzirom da je
takav proces dokumentiran kod Japoda i Liburna. Osnivanje kolo-
nija u Trstu, Porecu i Pulì s razmjerno prostranìm agerima moralo
je, doduse, poremetiti ranije teritorijalne odnose, ali ne u cijeloj
Istri.,TI Tako se moze uzeti da su Piquentum (Buzet) i Petina (Pican)
bili sredista predrimskih zajednica koja su dozivjela odredeni pro-
evat u rimsko vrijeme. Parentium je takoder imao za sobom poduiu
proslost prije nego je postao kolonijom rimskih gradana. Pola je
nedvojbeno bila znaéajno naselje, utvrda i luka u starijem razdoblju
histarske kulture; po nedostatku grobova mladeg perioda pretpo-
stavlja se da je naselje za neko vrijeme propalo i da su ga obnovili
Rimljani.172
Iako u velikoj mjeri nedostaju sustavna arheoloska iskapanja
vecih gradinskih naselja, moie se utvrditi da u vrijeme proevata
histarske kulture — pribliino 7— 5. st. — razvitak naselja nije sasvim
podudaran s pojavama na tlu Libumije. Cini se da je opeenito
gusca mreza naselja i da ih se ne moze razvrstati prema velismi i
znaiaju kao sto je to moguce uraditi u sjevemoj Dalmaciji. Posebno
je to vidljivo u Porestini.173 Tesko je kazati da li se neàto izmijenilo
u kasnijem razdoblju; to bi se mogio ustanoviti jedino iskapanjem.
Za sada smo ipak skloni pretpostavei da u Istri nije bio tako izrazit
proces koncentracije druStvenih funkeija i samog puianstva u sre*
disnjim naseljima zajednica kao Sto je bio sluiaj u Ravnim
kotarima.
Plinije inaee spominje u Istri oppida. Nedaleko Timava bio je
po vinu poznati Pucinum, na mjestu Kopra Aegida. Kao oppidum
,7° sp. dj. i mj.
171 Iako Ihnitacija kolooijskih agera nije obuhvatila ätav poluotok, èini
se da je gotovo u cjelini bio raspodijeljen medu kolonijama. Pojedird manji
centri disi se tek u kasnoj antici (A. D e g r a s s i , sp. dj-, 78 ì d.).
m F. v. Duhn — F. M e s s e r s c h m i d t , sp. dj. 135 i d.; A. De g r a s s i ,
sp. dj., 60—61.
m Gusti raspored gradina (v. C. M a r c h e s e t t i , I Gestellten ..., 114)
po sebi ne mora znaiiti mnogo, jer je Istra oievidno bila kontinutrano i raa-
nvjemo gusto naseljena od kamenog doba, a pnre gradine su nastale veé krajem
neolìtika. No detaljnija terenska ispttivanja *iw< se da govore u prilog veiem
broju manjih aglocneracija: A. So nj e , »Prethistarijski aalazl poslije Drugoe
svjetskog rata u PoreStini-, Jadransfci zbomifc, 6/1966, 295—330.
91
 s. Ca Ce
spominje joè Parentium i Nesactium.174 S obzirom na znacenje koje
kod PUnija ima termin oppidum i smatrajuci da je taj tip urbane
zajednice iVTsce vezan za predrimsku tradiciju, m oze se u njim a
vidjeti ostatak ili, bolje, trag predrimskog uredenja. M ogio bi se,
dakle, pretpostaviti da histarske civitates po teritoriju nisu u pro-
sjeku znatno vece od krupnijih liburnskih zajednica.
Do neke mjere se moze pouzdati u mogucnost da su L iv ije v a
oppida Nesactium, Faveria i Mutila takoder sredista odgovarajuóih
ritritate». Smjestaj Nesakcija je poznat a sama gradina djelom ice
istrazena. To bogato nalaziste histarske kulture smjestilo se na istak-
nutom i prirodno branjenom polozaju iznad drage koja m alo dalje
prelazi u duboki zaljev Budava.17SSmjeStaj ostala dva uporista Histra
nije sigumo ustanovljen. Vjeruje se da je M utila oppidum kod
Medulina, na sto bi upucivala podudarnost predrim skog i danaSnjeg
toponima. Takav bi smjestaj bio logiìan, jer se m oze oCekivati da
su najzesci otpor pruzila uporiSta koja su bila medusobno povezana.
Udaljenost izmedu Medulina i Nesakcija iznosi svega desetak kilo-
metara. Vodeni istom logikom pojedini su autori predloäili nekoliko
moguéih lokacija Faverije — u siroj okolici R aklja iznad zaljeva
RaSe, desetak kilometara sjevemo od Nesakcija.170 A k o je svaki
oppidum srediSte jedne civitas, s obzirom na medusobnu udaljenost
moze se raöunati s prosjecnim teritorijem od svega stotinjak òetvor-
nih kilometara. 0 pucanstvu tih triju zajednica govori podatak da
su zauzecem Nesakcija, Faverije i Mutile R im ljani zarobili 5632
osobe. Cak i kad bi se uzelo da je jos tolìko lju d i izginulo i l i po-'
bjeglo, prosjecna populacija za svaku civitas ne prelazi 4000 osoba.'
To ostavlja mogucnost da su Faverija i Mutila oznaCene kao oppida
u »tehnickom« smislu, dok inace, zajedno s Nesakcijem, pripadaju
jedinstvenoj civitas. * 3. Rex, principes i tria oppida
S pretpostavkom da je histarska civitas skromnijih razmjera,
trebalo bi radunati s desecima zajednica na tlu Histri je. A k o su·
one zahvaéale veci teritorij (od nekoliko stotina èetv. kilometara),
u Histriji ih je mogio biti otprilike petnaestak ili neSto viSe. D raga
hipoteza djeluje uvjerljivije, s obzirom da je savez hìstarslrih zajed-
P I i n i j e 3,129. — Na natpisu Inscr. It. X 2,1, vjer. iz Poreda spominje
se magistrat s domaéim kognomenom (Surus) i gentUicijem, koji takoder pri-
pada epihorskoj onomastici (Vaxonivs), A. D e g r a s s i , II confine, 69—72;
Nesakdj πκ&άa stekao Latinsko pravo, 78.
iti O vezi Nesakcija s obalom v. A. D e g r a s s i , » I porti romani dell*
Istria-, Scritti rari di antichità, II, 1962, 864.
m MutUu smjeita M a r c h e s e t t i blizu Medulina, I castellieri . . . 193
η. 1; Faveria bi mog'a biti kod Mutvorana, oko 8 km N od Nesakcija, Sto sudi po
v e l l t ì n i grad’ne, no pomiàlja i na okolicu Si5ana, oko 5 km od Nesakcija.
D e g r a s » * , medutim, prediale za Faveriju gradinu nad zaljevom RaSe, sjev.
od Baklja, oko 12 kra NNE od Nesakcija ( D e g r a s s i , 1 porti romani.... 865).
92
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIÌUKA
nica, uz ostalo, bio oblik okupljanja radi zajedniékog djelovanja
prema vanjskom svijetu i tesko je vjerovati da je bilo moguce ostva-
riti eiikasnu suradnju izmedu tridesetak ili viSe naieino ravnoprav-
nih zajednica.177
Histarske zajednice morale su u vojnom pogledu biti ranjivije
od japodskih ili delmatskih. Poznato je npr. da su se Arupini povukii
iz »sela« u Arupij, a to isto oéevidno su uradili joS Terponjani i
Metuli. Stovise, u làajnjoj opasnosti, Arupini i Terponjani napuStaju
i svoje »gradove« bjezeci u §ume. Histarske zajednice, medutim, teéko
podnose rimsko pustosenje, a o napustanju naselja nema ni spomena.
To bi se slagalo s veó spomenutim zapazanjima o guscoj mrezi
naselja, pa i vecoj gustini naseljenosti Histrije. I »ranjivost- histar-
skih zajednica i razmjemo veóa napuéenost svakako ukazuju na
znacajnu ulogu zemljoradnje i opéenito slozenije oblike proizvodnje.:TT
Odredeni znacaj morao je imati i razvitak nekih sredisnjih
naselja s izrazitijim urbanim svojstvima (npr. Parentium). Zajednice
s takvim sredisnjim naseljima inaôe su u pravilu lakàe uspostavljale
vezu s Rimij anima i brze se integrirale u tokove sredozemne civiliza-
cije helenistickog i republikanskog perioda. V idljivo je to u 2. st.
na jugu, u primorju ilirske drzave, a kasnije u Liburniji. Histarske
civitates u cjelini ne djeluju kao nosioci ratobome politike: prvaci
i nemima inventus pokazuju se, po nasem misljenju, kao elementi
koje treba u uzem smislu razlikovati od pojma civttas. Uz njih u
histarskoj zajednici ostaje jos nesto prostora za snage koje uspora-
vaju zajedniéko djelovanje ili ga dovode u pitanje rukovodeci se
vlastitim interesima (ili onim sto bi se mogio oznaÈiti kao posebni
interes opcine). Nesto vise svjetla unosi razmatranje uloge kralja
i prvaka.
Na éelu histarskog saveza stoji nasljedni poglavar kojega
rimski izvori nazivaju rex ili regulus te prvaci — principes Histro­
rum. Za prvake se pretpostavlja da su zapravo vode histarskih za-
177 Dosta je vjerojatno da su se histarske zajednice razlikovale ne «m o
po snazi 1vellièini teritorija nego i po druStvenoj strukturL Na to bi utarav: · .
vodeft pcJoiaj Nesakcija, koji je u otivkiuom kontrastu s geografsic etescen-
triinim smjeSt^jem. Imajuéi u vidu slióan smjestaj Jadera u odnaai na
Daimaciju, mora se pomiàljati na to da je, uz neke nuine pmhiyjete.
K'ia hiwH-na vainih morskih puteva Ili Cak nadzor nad njima. O ’
v. dalje.
tra Na to bi' ukazivali i mortumentaini apomenici Nesakcija, bea o t e » »
to Sto ti vrijem e rim skog osvajanja — n ajvjerojatn 'je — ni jedan nije
na svom mjestu. J. M l a d i n (Umjetniiki spomenici prahlston)skog W iik c v e ,
Pula, 1964, 15—33) potanko opisuje okoiTKWti nalaza pojedinih uiomaiea teanoeoc
plastike i pokazuje da su mnogi nadeni u sekundornoj upocabi fcao ^adew ii
m aterijal joS u ranijlm iazam a histarske kulture.
93
 S. CACE
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA

jedniea, Sudeci prema drzanju zajednica, prvaci nisu izravno pod-

jezgro ili unutrasnji prsten tvorili bi Epulon, prvaci i onaj dio
redeni kralju, joè manje ovisni o njemu. L ivije ih spominje izrijekom
Histra koji je àvrsto ustrajao s Epulonom do kraja — Nesakcij,
svega jedanput — priìikom njihova povlaöenja u Nesakcij s Epulo-
Faverija i Mutila (dalje cemo ih zvati »tria oppida« prema Livijevu
nom.lt9 Vjerujemo da ih Livije ipak spominje joS jednom govoreéi izrazu). To ipak nije toina slika stanja. Prvaci su svakako u vezi s
o mjerama Rimljana nakon zauzeàa Nesakcija, Faverije i Mutile. Epulonom, a ne s grupom tria oppida. Dalje, treba izraziti vezu iz­
Od zarobljenika Rimljani su izdvojili neke ljude kao zaôetnike rata medu prvaka i zajednica; zajednice su opet u nekom odnosu prema
(cucrores beili), pogubivâi ih sibanjem i odrubiv§i im glave sjekirom .180 kralju Ôija se vodeca uloga u savezu ne osporava — trajnost i ne-
Gotovo je sigumo da su medu njima bili principes koje su R im ljani promjenljivost te situacije upozorava da odnos civitas/rex nije u
uspjeli zarobiti. To ujedno pokazuje da se prvaci nisu bezrazlozno krajnjoj instanci posredovan ulogom prvaka, vec djelovanje prvaka
povukli s Epulonom u Nesakcij, Svakako su dobro znali da 6e Kim - valja shvatiti kao konkretizaciju veó uspostavljenog odnosa; treba
Ijani od njihovih zajednica zatraiiti da ih izruSe kao jamstvo mira. napokon naznaöiti i ono Ito L iv ije iskazuje rijeôima: ( Aepulo) . . .
No odjeljivanje prvaka od zajednica ima i dublji smisao. je r indicira armasse eoque iuventuti praedandi cupidae pergratus esse dicebatur
postojanje odredenog razmaka izmedu teinji ciji su nosioci b ili oni i
(41, 1, 1), napokon, prvaci su u ratu morali voditi boree svojih za­
Epulon i »inertnosti« prisutne u vladanju histarskih zajednica.
jednica, sto bi takoder moralo ulaziti u shemu odnosa.
Sto se tice Epulona, saznajemo da je naslijedio poloèaj od oca,
da se poduhvatio naoruSavanja Histra, da je osobno vodio sve ope-
racije od izvidanja kod Timava do pada Nesakcija. N jegova uloga
vrhovnog zapovjednika nije u pitanju, ali je sigumo da ne moze Ona bi se stoga mogia predoöiti na sljedeói nadin:
okupiti cijelu histarsku silu bez prethodnog pristanka zajednica.
Sudeòi prema tijesnoj povezanosti Epulona i prvaka taj pristanak
ne bi bilo tesko dobiti; pitanje je, medutim, koliko su m ogli postiói rex/regulus
svojim ugledom i ovlastima sami prvaci.
Epulona nalazimo 178. god. s odredom koji je zauzeo tabor II
legije. To se moie uzeti kao pouzdan dokaz da se Epulon i osobno
borio uz svoje suborce. Po svemu je morao imati znaöajno iskustvo,
vjerojatno iz borbi s Rimljanima 183— 181. god. Besmisleno je insi-
stirati na njegovim »greâkama«. Kao i toliki drugi barbarski vojsko-
vode koji su pakusavali zaustaviti Rimljane, Epulon je bio sputan
shvacanjima svoga drustva i prekamim znaèajem svojih ovlasti.
Jednom je povjerovao da ce se Rimljani povu6i nakon neslavnog
gubitka legijskog logora i bijega samoga konzula, dok je iduce godine,
protivno svemu sto je iz iskustva znao, morao primiti otvorenu
Ova shema ipak samo opisuje stanje koje se moze razabrati
bitku s Rimljanima.181
nakon analize izvora. Iskazani odnosi nemaju istog znataja, niti
S obzirom na povezanost pojedinih elemenata na razini histar- elementi imaju jednakog utjecaja na zbivanja. To se ne bi mogio
skog saveza, njegovu strukturu bi se mogio predoòiti kao dva kon- nazvati politi&kom strukturom histarskog saveza. Da bi se pribliüli
centricna prstena veza: vanjski prsten fiinile bi zajednice Histra, a stvam im odnosima, treba prije svega upozoriti na status grupe tria
oppida. T e su tri gradine pruzile utoCiSte Epulonu i prvacima, a
i»» L i v i j e 41, 11, 1: Paucis ante diebus Iunius Manliusque oppidum
Nesactium, quo se principes Histrorum et regulus ipse Aepulo receperat, summa njihovi borei su herojski odolijevali nadmo6nom neprijatelju dok
vi oppugnaram. je god to bilo moguee. Imajuci napose u vidu Nesakcij, o &emu ce
im L i v i j e 41. 11, 8. jo§ biti rije&, pretpostav i j amo da je skupina tria oppida ugledmja
mi L i v i j e , 41, 10, 1—2: M. Iunius et A. Manlius, qui priore anno (tj.
178) consules fuerant, cura Aquüeiae hibernassent, principio veris in finis od ostalih histarskih zajednica. Stoga cemo rasporediti trie oppida,
Histrorum exercitum introduxerunt; ubi cum effuse popularentur, dolor magis civitates, kralja i prvake tako da se izraze odnosi vodstva (vodoravno,
et indignatio diripi res suas cernentes Histros, quam certa spes satis sibi virium oznaceni strelicama) i hijerarhije (okomito):
adversus duo« (eaee) exercitus excivit.

95
 S. CACE
rex regulus «------------------------------ tria oppida
principes *— -------------------------- civitates/populi
ZanemarivSi ovdje poseban znaSaj Epulonova polozaja k oji ga stavlja
imad svih drugih, zapazamo izvanredu slicnost s odnosima u Japo-
diji. Tria oppida na celu s Nesakcijem odnose se prema ostalim
histarskim zajednicama kao Metuli prema ostalim japodskim za-
jednicama. To namece i niz zanimljivih pitanja, od kojih bi izdvojili
za sada: nije li poloiaj Epulona ili rexa opéenito samo svojevrsni
izraz hegemonije koju uziva mala skupina utvrâenih naselja na
jugoistofcnoj obali Istre ili se pak radi o slufcajnoj podudamosti s
Japodijom, nastaloj djelovanjem dinastije vladara k oji su koncem
3. i poèetkom 2. st. prije n. e. dominirali Histrijom, uövrstiväi poseb­
no svoju vlast u Nesakciju i susjednim opcinama? Moguce je dakako
traziti rjesenja i izvan ove alternative. Takoder se moze upustati u
razlièite usporedbe u pogledu uloge vladara kod Ilira na jugu, Gala
ili Germana. Ovo bi vodilo nesigurnom zakljuiivanju na temelju
prisustva ili odsustva analognih pojava, sto metodoloski nije oprav-
dano: hipoteticnost naSih postavki prije svega zahtijeva potvrde
unutar granica Histrije.
Arheologija uvelike pomaze pruiajuói dva priliCno pouzdana
putokaza i navodeéi nas na treói.
Istrazivanja su pokazala da je Nesakcij morao biti najvaznije
gradinsko naselje zeljeznodobne Histrije.182 Njegov je zemljopisni
smjestaj, dodule, ekscentriöan u odnosu na ukupni teritorij Histra;
Nesakcij medutim preko zaljeva Budava komunicira s drevnim po-
morskim putevima koji su iz Flanatiòkog zaljeva i s Apsirtida vodili
prema Italiji. U razdoblju od kraja 8. st. do 5. st. te su veze bile
posebno intenzivne stvarajuci tzv. jadransku kulturnu koiné. Uz
Apuliju (Dauniju), Picenum, Liburne, a manjoj m jeri Japode,1M
Histri se ukljucuju u ove tokove, no istovremeno odräavaju dodire
s alpskim podrucjem, Venetima, pa i Grcima i EtruSCanima.184 Nes-
akdjski grobni nalazi dobrim su dijelom svjedoCanstva tih odnosa.
Nesakcij je postao poznat po nalazima ostataka kamene plastike,
ui v. bi’ }. 175 i 177. Usp. f inventar bronianih poeuda i SIjemova po
oalaziittma i grbcrvima koji daje J. M ia din. Diadora, 7/1974, 85—126. Kada
se ovome pridru±e drogi predmeti koji se mogu smatrati lufcsuznom robom,
o moéi Nesakcija postaje joè potpunija.
i » v. literaturu tailj. 136.
i m v. bilj. 135. 136.
96
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. JURIKA
dijelova skulptura i omamentiranih ulomaka arhitekture. Ova je
umjetnost nastala vjerojatno posrednim utjecajem gróke arhaike,
a mo2e.se donekle povezati s analognim pojavama kod Dauna, isloà-
nih Itaiika, u Picenumu. Nesakcijski spomenici nisu samo izuzeina
pojava u Istri (do sada su nadeni tragovi sliönog stvaralaStva na joi
nekoliko lokaliteta u Istri), veó nesumnjivo predstavljaju nay/sti
domet umjetnifikog autohtonog stvaralaâtva na Jadranu.1*5 Spome­
nici su zarana stradali, ali se zivot u Nesakciju nastavio bez vidKva
prekida. S arheoloske toòke glediSta, Nesakcij je morao biti naj-
vaznijim sredistem Histra i utoliko ovo opéenito usvojeno miiljenje
ne bi trebalo dovoditi u pitanje bez ozbiljnog razloga.
Potvrdivsi s jedne strane da je Nesakcij imao vaZnu ulogu u
Histriji jos od 8. st., arheoloski nalazi upu&uju i na neprekinuti
kontinuitet. ljudski i drustveni. Ne samo da je posebno uredena
nesakcijska nekropola potrajala kroz cijelo ovo razdoblje svjedoóetì
0 cuvanju tradicionalne druStvene organizacije, nego su öesti pri­
mieri kontinuiranog ukapanja u isti grob kroz vise generacija. Naj-
uoöljiviji je primjer ove pojave grob 12 koji sadrzi predmete polozene
u razdoblju od 7. do 3. st. prije n. e.18e
Imajuci u vidu kontinuitet razvitka od starijeg 2eljeznog doba
do borbi s Rimljanima, moie se s vile sigurnosti pristupiti problemu
Epulonove titule. Poznato je da su Histri jedini narod sjevernog
Ilirika koji ima kraljeve. Jedino joS za Liburne postoji nesigumo
svjedoòanstvo u Vergilijevoj Enejidi, gdje pjesnik, svakako prema
nekoj starijoj predaji, dovodi Antenore, u venetsku zamlju kroz
»regna Liburnorum«.187 Kraljevi se inaie javljaju kod Dardanaca i,
dakako, kod Ilira na jugu.188 B liii su Histrima — zemljopisno —
keltski narodi, fciji poglavari nose u rimskim ìzvorima titule rex
1 regulus. Upravo se kod Kelta u sjevemom susjedstvu Histra mani-
festira nedosljednost Livija ili njegovih izvora. Kao sto Epulona
tes v. J. Μ I a d i n, Umjetrjióki spomenici prahistorijskog Nesakcija, Puìa.
1965. Autor, medutim, smatra da spomenici nisu nastali u krilu histarske Cul­
ture ze jeznoga doba, veé da su proizvod visoko razv.jene kulture bronfaoce
doba koja je propala najezdom Histra u 10. st. prije n. e. Zbog niza pojedinosti,
kao i opéeg faciesa figuraine vrste spomenika, tìni se ipak da b ve«* treba.o
potraiiti u krugu jadranskih (cultura koje su evale osobito u 8—6. st. i stvaraie.
doduàe ne s jednakim uspjehom, veoma oeebujne izraze: Daun ja. Picenum,
»istoeni Italici·«. Zajednièka im je osobina da se s njihovom dezintegracijom
prekinuo 1 stvaralaCk: kontinuitet.
u« J. M I ad in. Diadora. 7/1974, 84. Usp. i opis nekropole na Gradini
iznad Lima (J. M l a d i n , JadTanski zbornik, 7/1969, 293 i d. Prslozi I—Π>.
»e» V e r g i ' I Je, Aen., I 243.
tue p. P a p a z o g l u , »Poütiika organizaeija Simporijum — Sere-
jevo 1967, 19; Srednjobelfcanska plemena u predrimslco doba. 337 l d.
97
 S. CACE
naziva ias rex (41, 4, 7; 11, 6; 11, 9), cas regulus (41, 2, 13; 11,1),
livije se koleba i kod spominjanog vladara »transalpinskih Gala«
CindbUa (rex: 43, 5, 1; regulus: 43, 5,5 i 5,7). F. Papazoglu je u vezi
s mulacijom vladara i poglavica srednjobalkanskih naroda pokazala
da je liv ije u priliénoj mjeri ovisan o Polibiju u ovom pogledu,
prevodeci s rex Polibijevo basileus, a s regulus i prìnceps ostale,
manje uvaiene titule.158 Valja medutim kazati da je tim prevodenjem
zapravo preuziman i grcki (helenistiòki) kriterij, kojeg su se Rim­
ljani u kontaktima s helenistickim monarhijama pridrzavali. Sami
su Rimljani imali vlastitu tradiciju kxaljevstva, a uz to i ostatke
kraljevske funkcije, mahom u obrednoj sferi. Latinski naziv rex
indoevropskog je podrijetla; kao sto je poznato, u tom pogledu su
Rimljanima (i Latinima) najblizi keltski narodi, koji su sacuvali i
termin i ponesto od institucije prapovijesnog »kraljevstva«. Prouèa-
vanja koja je na podruôju mitologije obavio G. D u m é z i 1190 te
prilog E. B e n v e n i s t e a , 191 prilicno uvjerljivo pokazuju da se
u obredima, vjerovanjima, institucijama i predajama, sacuvanim u
raznim oblicima, koji se odnose na osobu i status poglavara zajed­
nice, krije koherentna ideologija »kraljevske« funkcije. Razlicite
okolnosti povijesnog razvoja kod mnogih su naroda uvjetovale odu-
miranje ili nestanak ovog arhaiinog »kraljevstva«. Cinjenica je da
su mnoga povijesna kraljevstva bilo izravno naslijedila niz arhaicnih
obiljezja, bilo da su ih poprimila oslanjajuci se na tradiciju. Galski
reges i reguli vecinom spadaju u prvu skupinu.
Kao susjedi keltskih Kama, nalazeéi se u radijusu ovlasti ma­
gistrata koji su dobijali na upravu Cisalpinsku Galiju, Histri nisu
Rimljanima morali izgledati kao narod na kojega bi trebalo primije-
niti kriterije razlicite od onih koji su sluzili u komuniciranju s
Gaiima. Otuda izvodimo zakljuiak da je ne samo vjerojatno da su
Rimljani Epulona (i njegova oca?) smatrali poglavarima koji se u
mnogome ne razlikuju od galskih, nego je k tome moguce da su i
histarski poglavari sa sijelom u Nesakciju isto tako bastinici arha-
icnog kraljevstva kao i keltski reges i reguli. Ovakvom miâljenju
mogli bi se prikljuciti kao dodatna argumentacija sami nesakcijski
spomenici koji sredisnjoj ulozi Nesakcija pridaju religijsko znacenje.
Prikaz radanja, povezan sa skulpturom »nesakcijskog konjanika«
(vjerujemo da je rekonstrukcija toSna) takoder bi iisla ovome u
» » F. Pap az o gl u, Srednjobalkanska plemena .... 338.
J»· g. Dumézi l , La religion romaine archaïque, Payot, Paris, 1974, 34—5,
116 i d. itd.; cjelovitije su problemi zahvaéeni u Mythe et épopée, II, Gal'imard,
Paris, 1969.
»»i E. Be nv eni s t e , Le vocabulaire des institutions indo-européennes,
2, Minuit, Paris, 1969, 9 1 d.
98
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG l/REÜENJA NARODA HZ. ILIRIKA
prilog.183 Obredi u vezi s osiguranjem plodnosti tijesno iu povezani
s obredom inauguracije novog poglavara zajednice — kralja od
cijih vrlina uostalom na mistièan naôin ovisi prosperitet cijele za-
jednice.10a Inauguracija poglavara zajednice, koja okuplja sve Histre,
posebna je prilika za takve obrede, koji su inate morali postojati i u
svakoj civitas.
Trebalo bi, napokon, vidjeti postoji li mogucnost da je osobno
ime Voltrex, posvjedoéeno izvan Istre, ali jos uvijek u sjeverno-
jadranskoj skupini kojoj pripada i histarska antroponimija, u nekoj
vezi s tradicijom arhaiônog kraljevstva. Prvi dio imena èini osnova
Volt-, najcesce posvjedoôena u krugu sjevemojadranske antropo-
nimije, dok imena kao sto su Hostidux, Hospolis potvrduju moguc­
nost tvorbi ove vrste.1M
Pokusat cemo na kraju ovoga dijela izlaganja formulirati neko­
liko zakljucaka o uredenju histarskog saveza ili, tocnije kazavsi,
teza o kojima cemo raspraviti u zakljuônom osvrtu s obzirom na
moguce usporedbe.
1. Histrija u politifikom smislu predstavlja savez koji saiinja-
vaju zajednice. od Livija nazvane civitates ili populi. I sami nazivi
kao i drugo sto o zajednicama znamo, ukazuje na autonomiju, samo-
stalnost u pogledu uredenja unutrasnjih odnosa. Manjkavi podaci ne
dopuâtaju da se nesto vi§e kaie o tom uredenju. Razmjema gustoca
naselja govorila bi u prilog jaèem prisustvu tradicija koje zajednici
donekle pridaju znaèaj »plemena«. No izmedu brdskog zaleda i
plodnijih te priobalnih predjela morale su postojati znaiajne razlike;
neka od srediinjih naselja ovog drugog podruèja zadobila su znaèajke
protourbanih centara. Najvisi autoritet u zajednicama svakako su
principes. Izvori, na zalost, ne daju mogucnosti da se procijeni da li
su principes poglavari zajednica ili pak pripadnici lokalne »aristo-
kracije«. Po analogiji s poloiajem Epulona mogio bi se pretpostaviti
1W J. de Vr i e s , U religion des Celtes, Payot, Paris, 1975, 248 i d-, po­
sebno se osvrée na ulogu iena i ienskog principe u mitov ma i obredima pove-
zanim s kraljevskom funkcijom.
1M Sp. dj., 245 za Kelte; usp. G. Du m é z i l , Mythe et épopée, II, Paris.
1969, 239 i d.
1M Vo treg:s (gen.) Antifce Inschriften aus lugoslavien (A l)) 185. CIL 111
3797, 3805, AlJ 185 (bis); Volturegis CIL III 3811; Voltrecis CIL 111 3796. 3805:
Voliteregi (dat.) AlJ 143; Voltage CIL III 3793, 3824. 382S. V. R. K a 1 1i i é.
GodiJnjöJc, VI/4, 108 i d., pokazuje da ovo ime. zajedno s grupom ostallh imena
s osnovom reg- utaze u pretkeltsiri onomastik Iga. odnoeno pripadaju sjeverao-
jadranskom podrudju (koje ukljuèuje i histarsku antropooimiju). V- i 95 i bilj-
72. Usp. galska Imena ttpa Dumnorix.
ltó Za osnovu Volt- v. K a 11 ύ i i, »Suvremena Istraiivanja . · Simpo­
sium — Sarajevo 1964, 26: tipidna Je za sjeveraojadr. podruije. Hoetiducb
(gen.) npr. Alvona CIL III 10075. Usp. Un t e r ma n n , GodUniak, V1I/S, 10 : 14.
99
 S. CAÒE
da su principes ipak pretezno poglavari pojedinih zajednica s traj-
nijom vlascu. U z njih b i svakako trebaio oôekivati i sire vijeée
lokalnih prvaka, po ugledu na Japodiju, Segestu, D elm ate i dr.1«
2. Skupina tria oppida na ôelu s Nesakcijem im ala je posebnu
ulogu u histaiskom savezu. Cvrsto je povezana s kraljem . Sami
kraljevi su nasljedni poglavari upravo u Nesakciju, a ujedno i pred-
vodnici histarskog saveza. Nesakcijski spomenici odaju znacajnu
koncentraciju snaga i sredstava jos u ranom periodu histarske propo­
sti. To otkriva rano okupljanje H istra oko N esakcija, m oèda kao
kultnog sredista. Jasni znaci kulturne oseke od 5. st. pokazuju
krhkost ekonomskih i politickih oblika i odnosa na kojim a je to
okupljanje pocivalo. Prom jene do kojih je doslo na prijelom u tisuó-
Ijeca zapazene su i drugdje na Jadranu s veom a slicnim popratnim
pojavama. Pozadinu tih promjena nije za sada moguce ispitati.197
U svakom slufcaju, kontinuitet uloge Nesakcija postoji i ugled nje-
gova poglavara, bez obzira na odredene prom jene u drustvenim
odnosima, morao se i u vrijem e rimskog nadiranja oslanjati na
drevnu tradiciju.
3. Histarski (ili nesakcijski) rex bio je voda H istra u ratu i
njihov zastupnik u odnosima s vanjskim svijetom. Dominantno rat-
nicki znacaj kraljevske funkcije, koji je isto tako izrazit i kod prvaka
te grupe tria <yppida rjecito govori o stalnoj potrebi da se njihov
autoritet i status potvrduju u sferi rata. Uzroci m ogu biti razliSiti,
no dosta je vjerojatno da je ovakvo usmjerenje histarskog okuplja­
n ja koristilo vodecoj skupini kao naàin da probije zid autonomije
histarske zajednice.
4. Posebno je pitanje uzroka tragicnog zavrsetka Nesakcija.
Pogubljenjem prezivjelih voda Rimljani su pokazali cvrstu odlufinost
da uniste otpomo jezgro histarskog saveza. Postupak Rim ljana s
Nesakcijem, Metulumom i Delminijem, otkriva njihovo uvjerenje
da ce tim iinom paralizirati aktivniju politiku histarskog, japodskog
i deJmatskog saveza. Povijest pokazuje da su u tome uspjeli jedino
kod Japoda: s Oktavijanovim pohodom poCela je ujedno i postupna
»rom anizacija« Jap odi je u najSirem smislu rijeöi. Tam o g d je se u
suStini nije mijenjao temeljni dio druStveno-ekonomskih odnosa,
ratobomost i agresivna politika ponovno su se j a vij ali — kod Del­
ie· K od ovoga je ipak sjgurajo da prvaci — principes vezuju svoje Lnterese
za savez, tvoreéi vjerojatno neku vrstu »saveznog vijeàa«.
i®» Prodor Etruàòana na sjevem i Jadran i uspostava intenzivne grCke
trgovin: na Jadranu od poe'jednje ietvrtine 6. i u 5. st., a zatim i iiaravna inter-
vencìja Sirakuiana u jadrarjske prilike u 4. s t pruiaju samo djelom iian odgo-
vor na ova pìtanja. NedovoJjno je poznata druitvena struktura jadransklh
naroda i znaiaj njene preobrazbe iza 550/500. god. U tom pogìedu velìke teàkofe
priéinja neuiednaOenofft arheoJoSke istraienost; dijelova naieg primorja.
100
PR IL O Z I PROUCAVANJU "POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
mata u jos opasnijem obliku nego ranije, proraatrajuci proces rim-
skim oéima. U svakom slucaju, iako je 177. god. histarsko vodstvo
skupa sa svim braniocima Nesakcija bilo u bezizlaznom polozaju,
njihov se postupak ne m oie ni priblizno objasniti samo tom éinje-
nicom. Braniocì Nesakcija su ono sto je ostalo od »cvijeta« histarskih
ratnika i posve je jasno da iz njihovih postupaka izbija isti onaj
ratnicki furor k oji je doveo do untétenja Metuluma.
Ili — D E L M A T I
O Delmatima se u starijoj i novijoj historiografiji mnogo pipalo,
narofcito o razliòitim pitanjima njihovih odnosa s Rimljanima, o
teritoriju i ubikaciji naselja, o prezicima delmatske kulture pod
rimskom vlaséu, a u novije vrijeme sve vise i o arheoloskoj gradi
koja svjedoci o predrimskom razvitku. I sam Apijanov tekst, koji
je najopsim iji anticki tekst u vezi s Delmatima, odavna je predme-
tom brojnih studija, rasprava i osvrta.198 Najpotpunije su Delmati
obradeni u studiji M. Zaninoviéa,1” dok je sazeti i veoma sadizajan
pregled delmatskog razvoja na temelju arheoloske grade iz zeljeznog
doba dao B. Covié.200
Iako se prvi put javljaju u prvoj polovici 2. st. prije n. e,
Delmati su veci dio svojeg klasicnog teritorija drzali veé prije toga.
Razmjerno slaba istrazenost srednje Dalmacije i susjednih dijelova
Bosne i Hercegovine, posebno zeljeznodobnih naselja, ne dopuSta
zalazenje u pojedinosti; moze se ipak utvrditi da su populacije
etnièki bliske Delmatima povijesnog vremena jo§ od kraja broncanog
doba nastavale i krajeve iza Dinare i dobar dio srednje Dalmacije.
193 Svu znaiajniju literatum do poèetka Sezdesetih godina prikupio je
M. Z a n i n o v i l é , IP D I—U. Posebno u v ô à s borbama koje su Delmati vodiü
34—33. god. s Himjjanima, treba naglasiti da u ateraturi uvelike dominiraju
topc^rafski problemi, od kojih mnogi nisu ni damas rijeâenl
Z a n ì n o v i é , IPD I—II. Autor ipak nije u dovoljnoj mjeri obuhvaöo
predrimski razvìtak, dobrim dijelom i zbog iitijenice da je sustavnije istrazi·
vanje predrimske kulture prostranog podruija koje su nastavlii ili kontrolirali
Delmati poéelo tek u novije vrijane.
B. C o v 16, Od Butmira do llira, Sarajevo, 1976, 239—267. — Za poena-
vanje delmatske kulture najznaòajniji su radovi I. M a r o v i ia , medu fcojlma
istKemo »Iskopavanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine god. 1953, 1954.
i 1958«, VAHD, 61/1959, 5—80, gtìje su objavljeni grobovi iz l. s t n. tj.
vremenski bliski razdoblju koje πβά ovdje zanima, i »L ’elmo greco-ilIirian,
Jadr&nska obolo u pròtohìstoriji-<, Zagreb, 1976, 287 i d.; zatim B. Cov i é ,
»Grobmce ìeljeznog doba iz ( f e n i c e kod Dunava*, VAHD, 64/1961—82,
25 i d . , te öland istog aufcora u GZM 26/1971, 301 i d.. 313 i d . — V. takoder
pregied koje dajti S. B a t ο v l i, VAHD, 68/1968, 63—68 i B. C o v i é , u Epoque
préhistorique et protohistorique en Yugoslavie ■— recherches et résultats,
Beograd, 1971.
101
 s. CACE
Doda li se ovome stalno pritjecanje novog z iv lja iz unutrasnjosti
prema obali, sasvim je prirodno sto se pocetna veza d a lje pojacavala
tijekom ieljeznog doba.201 Pojavu Delm ata u izvorim a k o ji opisuju
dogadaje prve polovice 2. st. treba gledati p rije svega kao, u vjetn o
govoreéi, »politifcki dogadaj«. V ec smo u uvodnom d ijelu kazali nesto
o tome.
Delmatsko podruöje razm jem o je prostrano. K om bin acijom
razliéitih podataka mogu se ocrtati delmatske granice.202 Pocinjuèi
na zapadu oko usca Krke delmatska granica prem a Libu rn im a slijedi
donji tok te rijeke, uzmiöe nesto na istok, ostavljaju ci Liburnim a
neSto prostora izmedu Krke, Cikole i Prom ine. K ad a je Prom ona
bila u rukama Liburna, a Delmati su je preoteli tek u 1. st. p rije n .e,
granica je tekla pribliäno linijom od okolice Drnisa prem a Kninu.
Ukoliko u Kninu zaista treba traditi delmatsku N in iju , tada b i izvo-
riäni dio Krke opet pripadao Delmatima. Prem a D itionim a granica
vjerojatno te5e tako da Delmati drze Livanjsko, a D ition i Grahovsko
polje. Iduci jos ne§to dalje prema sjeveroistoku, granica bi D elm a­
tima ostavljala GlamoSko polje. Istoèni dio delmatskog teritorija
obuhvada, kako se pretpostavlja jo§ KupreSko i manja visoka polja
oko njega. Na jugoistoku su se Delmati protezali jo§ do LìStice, a
vjerojatno su driali Hakitno, Posusje i cijelo Imotsko polje. Oko
Neretve Delmati su se sukobljavali s Daorsima u 2. st. Nejasna je
granica prema Biokovu.803 Delmati su svakako izb ijali na m ore oko
usca Cetine.Na obali srednje Dalmacije koju su sm atrali svojom
»interesnom sierom«, Delmati su do kraja morali trp jeti prisutnof'
isejskih naseobina u Epetiju i Traguriju. N a srednjodalmatinskorr
otofiju javljaju se neka domaca imena karakteristifina za delmatsko
kopno. Nista za sada, medutim, ne ukazuje da je neki od ovih otoka
bio ukljuîen u delmatski savez.804
Najvecim dijelom delmatski teritorij obuhvaca tipifine kraSke
predjele. Od obale do delmatskih granica na sjeveru i istoku n iiu se
redovi kraskih polja: krajolik se u odnosu na danaSnji razlikovao
jedino veóim Sumskim povrsinama, manje izrazenom erozijom i do-
nekle stabilnijim reiimom voda. K tome treba dodati da se tada
*01 Usp. M. Z a n i n o v i é , IPD I 80 i d.; o formlranju kulfurne oblasti
UDUtar koje ée se kasndje javiti Delimati v. B. C o v i c, »Vodedi arheoloéki
tipovi kasnog bronzanog doba na podruiju Delmata«, GodiSnjak, VIII/6, 1970,
67 i d. V. i spomenutt rad S. B a t o v i é a , 63—64 i B. C o v i é , Od Butmira do
Uira, 240—242.
» * O tome iscrpno M. Z a n ì n o v i ó , IPD I 33 i d.
*e* Kraj oko Sestanovca, Grabovca i Zagvozda prirodno je vezan za
komunikacijû Tilurij — Imotsko polje koja je za Delmate morala imati veliko
znafenje; vsp. I. B o j a n o v s k l , GodiSnjaîc, XV/13, 1977, 91 i d., 94.
s « V. Z a n i u o v i é , IPD I 83.
102
S. C A C E
krajolik s jadranske i kontinentalne strane Dinare znatno manje
razlikovao, sto omogucava da se jasnije sagleda cjelovitost delmat­
skog teritorija. U svemu on je zahvacao priblténo oko 9000 km2.
1. Oktavijanovo ratovanje s Delmatima
Zbog deJmatskih napada na rimske saveznike Isejce i Daorse,
R im ljani su se prvi put zaratili s Delmatima 156— 155. god. i tom
prilikom razorili sam Delminij, tadasnje srediste Delmata.205 Maio
se zna o sukobima s Rimljanima 119— 117. i 78— 76. god., osim da
su Rim ljani zaposjeli Salonu, na koju su pretendirali i Delmati,
pokusavajuci trajno ovladati ovim vaznim pristanistem.206 Za Ceza-
rova prokonzulata Delmati otimlju liburnsku Promonu i razbijaju
rimsku vojsku.207 Neposredno nakon toga povezuju se s pompejev-
cima i bore se s Cezarovim pristasama u Saloni, a 48. god. nanose
teSki poraz konzularu A . Gabiniju.208 Rimljani ih nisu pokorili ni
kasnije zbog poraza 44. god. i izbijanja nereda nakon Cezarove
smrti.209 Tek je 39. god. A zinije Polion potukao Delmate, no to
nije imalo trajnih posljedica.210 Pokorivsi 35. god. Japodiju i zauzevèi
Segestu, dok su njegovi vojskovode djelovali na drugim stranama,
Oktavijan je 34. god. pokxenuo rat s Delmatima. Prem a Dionu
Kasiju,211 rat je poceo Agripa kojeg A pijan ne spominje. Oktavijan
je svoje snage prikupio u Libu m iji, namjeravajuéi provaliti u srce
delmatske zem lje trasom kasnije rimske ceste Buraum — Promona
— Magnum (delmatski Sinotion) — Andetrium — dolina Cetine.
Delmati su ga preduhitrUi. Dogovorivsi se o zajednickom djelova-
nju, formirali su vojsku od 12000 odabramh boraca i izabrali za
zapovjednika te vojske Verza (Ouerson akuz.)212 V erzo je zaposjeo
Promonu i utvrdio je, koristeci i prirodnu branjenost naselja. Po
okolnim uzvisinama postavio je manje odrede.218
205 2a dogadaje koji zavràavaju padom Delminija 155. god. izvori su
P o l i b i j e 32, 9 (18) i 13 (23); A p i j a n , Illyr. 11, te L i v i j e , Per. 47;
F r o n t in, Strot. 3, 6, 2 i - S t r a b o n 7, 5, 5.
*06 V. bilj. 101, gdje su izvori za Metelov pohod. Usp. W i l k e s , Dalmatia,
34, bilj. 2; Z i p p e l , Die römische Herrschaft ..., 189. — Koskonijev pohod:
E l l t r o p i j e 6, 1, 4, C i c e r o n , Pro Cluent. 35, 97; O r o z J j e 5, 23, 23. — O
znaöaju ovih pohoda Z a n i n o v i é , IPD I 29—30.
*07 A p i j a n , Tllyr. 12.
*08 Jezgrovit prikaz zbivanja 59—39. god. odn. za gradanskih ratova —
a Delmati su tu uéestvovali od poöetka — daje W i l k e s , Dalmatia, 37—15 s
izvorima. Za stariju literaturu bolji je Z a n i n o v i c , IPD I 30—32.
*M Usp. niie o borbama Delmata s Vatindjem i dr.
*w Medutim v. bilj. 109.
■»* D i o n K a s i j e , 49, 38, 3.
*l* A p i j a n , Illyr. 25: xctl î,s*v ot μαχιμώτατοι μορίων κ*ί διοχιλίων r.Xsicoç
ών στρβτηγάν Ούίρσον αίροΟνται.
aw A p i j a n , Illyr. 25; pohod rekonstrurra V e i t h , Feldzüge, 59 : d.,
Promana, 63—80.
103
PRILOZI PROUCAVAXJU POLITICKOG UREDENJA N A R O D A SZ. IL IR IK A
Uoiivài da ce biti nemoguce poduzeti regu la m u opsadu dok
su Delmati na vrhuncima oko Promine, O ktavijan j e poslao odabrane
Ijude koji su uspjeli iznenaditi Delmate na najistaknutijem vanjskom
polozaju. Jurisem koji je'u slijed io zauzeta su vanjska utvrdenja,
osim dva koja su zadrzali Delmati. Dok je O ktavijan nastojao
okruziti Promonu i preostale dvije utvrde zidom, D elm ati su poslali
novu vojsku na fcelu s Testimoni da pokusa pomoci opkoljenim a. D el­
mati su odbaieni, a nakon jednog ispada iz Prom one R im lja n i uspiju
za Delmatima prodrijeti u naselje i pobiti trecinu branilaca. Ostali
su se povukli na »akropolu«. Iznenadivsi kohortu k oja je strazarila
kraj idaza, Delmati su pokuäali proboj, no b ili su odbaÖeni natrag
i sutradan su se predali.814
Padom Promone Oktavijanu su se otvorili pu tevi prem a unut-
rasnjosti delmatskog podrucja. Vjerojatno odsjeSen od pravca P ro ­
mona — Sinotij, voda druge delmatske vojske — Testini, naredio je
svojima da se rasprse kako ih Rimljani ne bi slijedili.-15 O vaj zanim lji-
vi podatak svakako pokazuje da je Testim dao i neke naloge o ponov-
nom prikupljanju. Sinotiju nije mogao pomoéi: O ktavijan ga je
zauzeo i spalio. Osiguravsi se s dvije boène kolone probio se prema
Andetriju, izbjegavSi uspiit delmatsku zasjedu na m jestu gd je je
48. god. stradala vojska Aula Gabinija. A pijan lakonski saopcava
da je Oktavijan zauzimao gradove (poleis) i palio sve na svom putu.81®
Sve dotle moze se na karti pouzdano pratiti O ktavijanov pohod.
Kamo je okrenuo nakon Sto je prosao Andetrij (kod Muca), teSko
je ustanoviti. Cini se da je i ovdje Apijan vrSio nezgodna kracenja.
To je razlog sto je ubikacija Setovije 'i danas otvoreno pitanje.217
Oktavijan je svakako tek u Setoviji naiSao na jacu gradinu zaposjed-
nutu vecim delmatskim snagama. I ovdje su D elm ati pokuSali po-
moci opsjednutima saljuci jo l jednu vojsku: u okrSaju je sam Okta­
vijan pogoden kamenom u koljeno i morao je odlezati p rije nego se
vratio u Rim da obavi izborne procedure. Ï sam pohod do Setovije,
kao i opsada morali su potrajati viSe mjeseci, je r je vec pocela
nova, 33. godina, kada se Oktavijan vratio iz Rim a pod Setoviju
koju je u meduvremenu podsjedao Statilije Taur. Potpuno odsjeieni,
Delmati su se napokon morali predati. Oktavijan je zatrazio. 700
djecaka kao taoce, povrat bojnih znakova koje su D elm ati oteli
Gabinijevoj vojsci pred gotovo 15 godina i sav zaostali tribut koji
Delmati nisu placali jo§ od vremena Julija Cezara. Predajom vojske
» « A p i j a n , lllyr. 26.
MS A p i j a n, Illyr. 27: Τίοτεμος... «aoxsda« ιόν στρατόν ίαυτοϋ, φεύγβιν 4λλοι>ς
άλλιχοδ.
*'* A p i j a n , lllyr. 27: τίς ziXtiç αίρών xat πάντα έμπ:κράς...
Usp. S t r a b o n 7, 5, 5.
ta Uap. V e i t h , Felâzüge 98; Z a n i n o v i é , IP D II 15__ιβ; v. dalje.
S. CACE
u Promoni, uniâtenjem brojnih naselja, osobito Sinotija, i zbog
dugotrajnog ratnog napora Delmati su zaista morali biti na kraju
snaga.218
Apijan nakon ovoga jo§ spominje da su se Oktavijanu pokorili
Derbani (Derbanoi), zajednica u susjedstvu Delmata.21®
Ovim porazom Delmati nisu bili definitivno pokoreni. 16. god.
prije n. e.,Mo a zatim ponovno 11— 10. god. prije n, e.KJ Delmati su
se dizali na oruzje, ali o samim borbama ne znamo gotovo niSta.
Posljednji put Delmati su pokuàali zbaciti rimsku vlast pridruiivSi
se velikom pokretu pod vodstvom Batona i breuôkih voda Batona i
Pinesa 6— 9. god. n. e. Posljednja velika bitka vodila se za delmatski
Andetrij i tu je Bâton doâao da se preda Tiberiju.222 N e samo §to svi
ovi porazi i nesrece nisu istrijebili Delmate, vec su oni, prema Pli-
niju koji donosi podatke ne mnogo kasnije od Batonova ustanka,
jos uvijek daleko najbrojnija etniôka skupina u provinciji DalmadjL
ìako su morali sluziti u rimskim jedinicama âirom carstva, preroda
su im oduzeti neki dijélovi teritorija, uza svo prodiranje tekovina
rimske civilizacije i promjene na svim podrudjima drustvenog
zivota, Delmati su veoma dugo Suvali domaée tradicije i narodnu
svijest. To je i omogucilo da se mnogo veoma znaôajne grade koja
sadrzi podatke o Delmatima sacuva na natpisima i drugim spomeni-
cima iz 1. i 2. st. n. e.283
2. Uredenje delmatskog saveza u 1. st. n. e.
Prema sloznoj ocjeni povjesniôara Delmati su objedinjeni u
savez; Sto se pak tièe oblika okupljanja, trajnosti i karaktera saveza,
broja i vrste funkcija koje su prenijete na savez, postoji vise raz-
liôitih miâljenja.224 V alja ipak reci da u pravom smislu to i nije bile
predmetom rasprave. Kako su pogledi vecine autora uvjetovani
opôim pristupom problematici drustvenih, ekonomskih i dr. odnosa,
osvraut 6emo se na njih u kontekstu pogodnijem za njihovo
razmatranje.
Apijanov prikaz ratovanja 34— 33. god., dopunjen podacima
drugih izvora koji govore 0 Delmatima iz 1. st. prije n. e. predstavlja
*18 A p i j an, IUyr. 28.
* « A p i j a n , lllyr. 28:
820 D i o n K a s i j e 54, 20, 3.
« « L i v i j e , Per. 141.
*** D i o n K a s i j e 56. 16, 1 i d.
88» Cjelovitiji pregied s literaturom Z a n i n o v i é , IPD II 28 i d. Usp. A
s t i p d e v i é , lliri, Zagreb 1974; D. R en d i é - M toC e v é , ArtaoL rvdort i
rasprave, 2/1962, 325 i d.
*** G. A l f Öldy, Bevölkerung, pos. 168— 170; F. P a p a z o g i u. -Fotftäc·
organizacija ...«, Simpozijum — Sarajevo 1967, 22; W i 1k es. Daimaiia 188—191
itd.; Z a n l n o v S é IPD 1 81 1 d.; B. C o v i é , Od Buimira do Hira. 245 i d.;
od starijih autora: K. P a t s c h , R£ IV 2448—2455.
105
PRILOZI PROITCAYANJU POLITICKOG UREBENJA N AR O D A SZ. IL IR IK A
UoCivSi da ce biti nemoguée poduzeti regularnu opsadu dok
su Delmati na vrhuncima oko Promine, Oktavijan je poslao odabrane
Ijude koji su uspjeli iznenaditi Delmate na najistaknutijem vanjskom
polozaju. Jurisem koji je uslijedio zauzeta su vanjska utvrdenja,
osim dva koja su zadrzali Delmati. Dok j e Oktavijan nastojao
okruziti Promonu i preostale dvije utvrde zidom, D elm ati su poslali
novu vojsku na celu s Testimom da pokusa pomoéi opkoljenima. Del­
mati su odbaéeni, a nakon jednog ispada iz Prom one R im ljani uspiju
za Delmatima prodrijeti u naselje i pobiti trecinu branilaca. Ostali
su se povukli na »akropolu«. Iznenadivsi kohortu koja je straiarila
kraj ulaza, Delmati su pokusali proboj, no b ili su odbaceni natrag
i sutradan su se predali.214
Padom Promone Oktavijanu su se otvorili putevi prema unut-
rasnjosti delmatskog podruéja. Vjerojatno odsjeéen od pravca Pro-
mona — Sinotij, voda druge delmatske vojske — Testim, naredio je
svojima da se rasprse kako ih Rimljani ne bi slijedili.215 Ovaj zanimlji-
vi podatak svakako pokazuje da je Testim dao i neke naloge o ponov-
nom prikupljanju. Sinotij u nije mogao pomoéi: Oktavijan ga je
zauzeo i spalio. Osiguravsi se s dvije bocne kolone probio se prema
Andetriju, izbjegavsi uspiit delmatsku zasjedu na mjestu gdje je
48. god. stradala vojska Aula Gabinija. A pijan lakonski saopcava
da je Oktavijan zauzimao gradove (poleis) i palio sve na svom putu.816
Sve dotle moze se na karti pouzdano pratiti Oktavijanov pohod.
Kamo je okrenuo nakon sto je prosao Andetrij (kod Muca), teSko
je ustanoviti. Cini se da je i ovdje Apijan vrsio nezgodna kraéenja.
To je razlog sto je ubikacija Setovije i danas otvoreno pitanje.217
Oktavijan je svakako tek u Setoviji naiSao na jaßu gradinu zaposjed-
nutu veéim delmatskim snagama, I ovdje su Delmati pokusali po-
moci opsjednutima saljuéi joS jednu vojsku: u okrlaju je sam Okta-
vijan pogoden kamenom u koljeno i morao je odlezati p rije nego se
vratio u Rim da obavi izbome procedure. I sam pohod do Setovije,
kao i opsada morali su potrajati vise mjeseci, je r je vec poéela
nova, 33. godina, kada se Oktavijan vratio iz tòm a pod Setoviju
koju je u meduvremenu podsjedao Statilije Taur. Potpuno odsjeÊeni,
Delmati su se napokon morali predati. Oktavijan je zatrazio 700
djeèaka kao taoce, povrat bojnih znakova koje su Delm ati oteli
Gabinijevoj vojsci pred gotovo 15 godina i sav zaostali tribut koji
Delmati nisu placali jos od vremena Julija Cezara. Predajom vojske
«< A p i j a n , lllyr. 23.
IIS A p i'j an, lllyr. 27: Téoxi^cj... ^ιββχέδαββ xdv στρατόν ίαυτοϋ, φ^ύγβιν άλλους
*ι· A p i j a n , lllyr. 27: αίρβν καί πάντα έμπtttpàg...
Usp. S t r a b o n 7, 5, 5.
«7 Usp. V e i t h , Feldzüge 98; Z a n i n o v i é , 1PD II 15—16; v. dalje.
104
S. CACE
u Promoni, uniâtenjem brojnih naselja, osobito Sinotija, i zbog
dugotrajnog ratnog napora Delmati su zaista morali biti na kraju
snaga.218
Apijan nakon ovoga jos spominje da su se Oktavijanu pokoriJi
Derbani (Derbanoi), zajednica u susjedstvu Delmata.*1*
Ovim porazom Delmati nisu bili definitivno pokoreni. 16. god.
prije n. e.,220 a zatim ponovno 11— 10. god. prije n. e,2*1 Delmati su
se dizali na oruzje, ali o samim borbama ne znamo gotovo niita.
Posljednji put Delmati su pokuSali zbaciti rimsku vlast pridruiivii
se velikom pokretu pod vodstvom Batona i breuckih voda Batona i
Pinesa 6— 9. god. n. e. Posljednja velika bitka vodila se za delmatski
Andetrij i tu je Bâton doSao da se preda Tiberiju.222 Ne samo èto svi
ovi porazi i nesrece nisu istrijebili Delmate, vec su oni, prema Pli-
niju koji donosi podatke ne mnogo kasnije od Batonova ustanka,
jos uvijek daleko najbrojnija etnicka skupina u provinciji Dalmaciji.
Iako su morali sluziti u rimskim jedinicama Sirom carstva, premda
su im oduzeti neki dijelovi teritorija, uza svo prodiranje tekovina
rimske civilizacije i promjene na svim podruéjima drustvenog
zivota, Delmati su veoma dugo cuvali domace tradicije i narodnu
svijest. To je i omogucilo da se mnogo veoma znaéajne grade koja
sadrzi podatke o Delmatima saéuva na natpisima i drugim spomeni-
cima iz 1. i 2. st. n. e.2*3
2. Ureâenje delmatskog saveza u 1. st. n. e.
Prema sloznoj ocjeni povjesnicara Delmati su objedinjeni u
savez; sto se pak tiée oblika okupljanja, trajnosti i karaktera saveza,
broja i vrste funkcija koje su prenijete na savez, postoji viSe raz-
liéitih miSljenja.224 Valja ipak reci da u pravom smislu to i nije bile
predmetom rasprave. Kako su pogledi vecine autora uvjetovam
ope im pristupom problematici drustvenih, ekonomskih i dr. odnosa,
osvrnut éemo se na njih u kontekstu pogodnijem za njihovo
razmatranje.
Apijanov prikaz ratovanja 34— 33. god., dopunjen podacima
drugih izvora koji govore o Delmatima iz 1. st. prije n. e. predstavlja
«e A p i j a n , lllyr. 28.
«· A p i j a n . lllyr. 28:
*» D i o n K a s i j e 54, 20, 3.
sw L i v i j e , Per. 141.
D i o n K a s i j e 56, 16, 1 i d.
*** Cjelovitigi pregled s literatunwn Z a n i n o v i é , IPD II 38 i d. Usp. A.
S f i p S e v i d , Otri, Zagreb 1974; D. R e n d i é - A f i o i e v ï é . ArhtoL redot* i
rasprave, 2/1962, 325 i d.
G. A l f ö l d y , Bevölkerung, pos. 168—170; F. P a p a z o g 1u. -Poütlôk»
organizacija . . Simpozijum — Sarajevo 1967, 22; W i l k e s . DeJmctia 188—191
itd.; Z a n i n o v i é IPD I 81 i d.; B. C o v U , Od Sulmira do /Um. 245 i d.;
od starijih autora: K. P a t s c h , RE IV 244(^-2455.
105
 PRÜ.OZI PROUCAVANJU PO LITICKOG UREDENJA N A R O D A SZ. IL IR IK A
pogodnu osnovu za proudavanje p o litièk o g u red en ja kod Delmata.
Zbog cega se ograniCavamo na 1. st.? Od vrem en a C eza rova prokon­
zulata u Galijama i Iliriku pa do O k tavijan ova pohoda, D elm ati su
izravno ili posredno upleteni u najkrupnija zb iv a n ja epohe, tako da
ih spominje vise izvora od kojih saznajem o d ra go cjen ih pojedinosti
o Delmatima. U svemu, grada koja p ostoji za o v o ra zd o b lje daje
podatke koji su cjelina za sebe. Ono pak sto d ozn ajem o o uredenju
delmatskog saveza u prvoj polovici 2. st. p r ije n. e., ukazuje na
razlike pa i na razvitak ili naprosto prom jene.
Sam Apijan samo jednom prigodom d a je na znanje da su
Delmati slozeni organizam i to na samom pocetku izlaganja, gdje
kaze da su se Delmati odluSili na zajednicku borbu. Tocnije, spora-
zum su uglavili »jedni s drugima« (a llélois). N o tk o se tom prigodom
dogovarao — ostaje nedoreceno.225 U v e zi s o v im obiöno se spominju
navodi Vatinija koji pise Ciceronu i podaci Strabona. P . V a tin ije je
upravljao Ilirikom za Cezarove diktature i 45— 44. god. vodio s
Delmatima rat: u pismu Ciceronu ja v lja da je zbog snijega i studeni
morao prekinuti uspjesno poCeto osvajanje delm atskih gradina (op­
pida).-9 Isti Vatinije inace ja vlja Ciceronu da D elm ati imaju 60
oppida (a ne 20 kako se ranije drzalo).227
Strabon pak spominje 50 naseobina — k a toik ia i D elm ata koje
su od nekog znaCaja, a od njih su opet »g r a d o v i« — poleis jedino
Salona, Promona, Ninija te stari i novi Sinotij, U sput Strabon na·
pominje da je ove posljednje popalio August. Strabon zna joS za
utvrdeno mjesto Andetrij, kao i za stari D elm in ij, k o ji su Rim ljani
razorili jos 155. god. a za koji Strabon k a ie da je m egàle pòlis.**8
Vatinijevih 60 oppida 1 Strabonovih 50 k a toik ia i s pravom se
izjednaiuju:229 vjeruje se da time i jedan i d ru gi autor ukazuju na
delmatske opèine, odnosno njihova naselja k oja se k od niza drugih
autora, na natpisima rimskog vremena, zatim na T abu li Peutinge-
*** A p i j a n , Illyr. 25: « δ Kaieapoç ίπιίγτ&£ αυτοί? ουμμαχήβιι^ άλλήλο-.ς
συ'/βΐί^ε'/το.
**· C i c e r o n , Ad fam. V, 1Ü b: sex oppida v i oppugnando capi; unum hoc
quod erat maximum, quater a me iam captum; quattuor enim tunris et quattuor
muros cepi et arcem eorum totam; ex qua me nives, frigora ilmbres detruserunt.
*** C i c e r o n , Ad fam. V, 10 a.
2 » S t r a b o n 7, 5, 5.
2** Usp. B. Gabr i de v i <5, -D vije ilirske opéine s podruöja Vrlike*.
VAHD, 55/1953, 103 i d.; I. B o j a n o v s ki, Dolabelin sistem cesta . ■■. Sarajevo,
1974, 55 i d. razbkuje gradine (castella) od naseobina — opéina — pagi i si.
koji bi bili zapravo katoikiai. Uzima u öbzir i moguónost da je npr. Setovija
snjskih tvrdava, a da cijela zajednica, skupa s okoUcom (pagus), nosi ime
Osinijata (usp. natpis iz Sinja G/enio Osiniati(um), V A H D 51, 1930— 34, 157).
To ipak ne mijenja stótinu stvari: 1 Vatinijeva j Strabonova vijest odnose se na
Istu vistu zajednice i u oba sluòaja radi se o grubJm procjenama (pri iemu je
Vatinije imao razloga da pretjerujel).
106
S. CACE
riani, itinerarijim a itd. javljaju s razliiitim oznakama (npr. proeltU
nobilitata castella. . . AndetHum, Tribulium — vjerojatno Tilurium
kod Plinija),23® u kontekstu koji ih odreduje kao opcinske zajednice
(npr. na medaSnim natpisima) ili bez ikakve preciznije naznake.
Kada se saberu svi ti podaci — svakako razliäte vrijednosti —
m oie se radunati da je na tlu kojim su gospodarili Deimati zabi
ljeien o gotovo tridesetak naselja. Veó je to po sebi dovoljno da se
pomisli kako Strabon, odnosno Vatinije u pismu Ciceronu daju pri-
blténo toinu procjenu. Drugo je pitanje da li su sva ta naselja bila
ujedno i srediste delmatskih opcina.
Znacajan su putokaz medasni natpisi iz 1. st. n. e. na kojim i
je zabiljezeno fiksiranje granica izmedu susjednih delmatskih ορ­
όina.321 D va takva natpisa na tlu Poljica spominju Pituntine,
tine i Onestine, zajednice koje su se tim redom nizale od rjecice
2rnovnice do Cetine. N ije sigumo niti da su ove tri opéine pokrvaie
cijeli teritorij srednjovjekovnih Poljica (oko 250 km2),*3* Sto znaä
da je na delmatskom podrucju bilo i veoma skromnih opcina. Moida
su nesto vece zajednice zabiljezene oko gornje Cetine, gdje medasni
natpis spominje Barizaniates i Lizaviates.2”1 Ima li .■>.<■ ·.. ; '
postojanje istaknutijih zajednica kojim a pripadaju castella poput
Andetrija i onih cija su naselja zabiljezena kao »gradovi* (axo is-
kljucimo Promonu i Salonu koje su Delm ati drzali tek povrerr.eno
— Sinotij, Ninija, koje spominje Strabon. Setovia koju kao polis
oznafiava Apijan i dr.), moze se s prillin o sigurnoScu utvrditi da su
*80 P i i n i j e , Nat. hist. 3, 141.
ωι V. novijt pregi ed tzv. terminacijskih natpisa J. J. W i l k e s ,
vestnik, 25/1974, 258 i d.; br. 17 i 19 iz Poljica (C IL III 8472 Krug-Jesenice i
12794 Krä-Dubrava).
« » Z a n i n o v i c , IPD II 17—18; B. G a b r i i e v i c , Poljiéld zbonuK.
1/1968, 138— 139; M. S u i é , Antióki grad na istoinom Jadranu. 51 : à. L'sp.
B. G a b r i ô e v i é , sp. dj. u bdlj. 229.
*3» B. G a b r i é e v i é , sp. dj. u bilj. 229. — Sp. autor je smjestio i Bansa-
nijate i Lizavijate u podruCju oko izvoriàta Cetìne. I B o j a n o v s k ; (Dola{k*Uh
sistem cesta, 123, bilj. 301), medutim, drti da -probîem prosìom·*:
delmatske plemenske zajednice treba rjeSavati u §irem teritorijalnom
te povezuje fcao uostalom i Gabriievii — Barizanijate s mjestom Bariduuin. no
Banduum Bojanovski smjeèta u Livno i drzi da je njegcw teriîorij dcçirao :3k
do gomje Cetine. Ne ulazeéi u inaie soiidno utemeijenu rekonstmkciju ceswc*
nog pravca i lokaciju Bariduuma, òmi nam se da bi valjalo prije sve*a d'*a-
zati da se ime Barizaniates doista izravno poveruje s toponimom Barjd’jum
(teSkoóu u odnoeu z/d otklanja Gabridevié, 107, ali ostaje protolecnafiiàan -xinoe
tvorbenih nastavaka koji je bez analoghe; k torciu se u Daciji javlja Jc{a9wil-.jm>
Bariduata(rum) iseljenih Debnata, usp. D a - c o v i c i u , Dooa, 21938. 259 . d
_etnik Baridustae pceve odgovara Coponimu Bariduum). S druse strane, vwwn»
prostrarli teritoriji koji su prema Bojanovskotn pripadali nc^im rramicpijima
(usp. B o j a n o v s k i , sp. dj., 134 i d. o Mun. Bist.) mogli au oastaä u
vrijeme, aki^jljajuii òitave -okruge« limitar etniòkih ter Harii a, okupljajuèi » i
asiinilìrajuél nekoliko opéina (Vatinijeva *oppida-, Plinijeva -castell»-, Stra»
bonove -katoikiai-).
107
 PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREOENJA N AH O D A SZ. IL IE IK A
pogodnu osnovu za prouöavanje politièkog u redenja kod Debnata.
Zbog fcega se ogranïèavamo na 1. st.? Od vrem en a C ezarova prokon-
zulata u Galijama i Iliriku pa do O k tavijan ova pohoda, D elm ati su
izravno ili posredno upleteni u najkrupnija zb iva n ja epohe, tako da
ih spominje vise izvora od kojih saznajem o d ragocjen ih pojedinosti
o Delmatima. U svemu, grada koja p ostoji za o v o razd ob lje daje
podatke koji su cjelina za sebe. Ono pak sto doznajem o o uredenju
delmatskog saveza u prvoj polovici 2. st. p r ije n. e., ukazuje na
razlike pa i na razvitak ili naprosto prom jene.
Sam Apijan samo jednom prigodom d a je na znanje da su
Delmati slozeni organizam i to na samom pocetku izlaganja, gdje
kaze da su se Delmati odluöili na zajedniöku borbu. ToCnije, spora-
zum su uglavili »jedni s drugima« (allélois). N o tk o se tom prigodom
dogovarao — ostaje nedoreCeno.225 U v e zi s o vim obiCno se spominju
navodi Vatinija koji pise Ciceronu i podaci Strabona. P. V atin ije je
upravljao Ilirikom za Cezarove diktature i 45— 44. god. vodio s
Delmatima rat: u pismu Ciceronu ja v lja da je zbog snijega i studeni
morao prekinuti uspjesno poceto osvajanje delm atskih gradina ( op­
pidaJ.” 6 Isti Vatinije inace ja vlja Ciceronu da D elm ati imaju 60
oppida (a ne 20 kako se ranije drzalo).227
Strabon pak spominje 50 naseobina — k atoikiai Delm ata koje
su od nekog znaéaja, a od njih su opet »g r a d o v i« — poleis pedino
Salona, Promona, Ninija te stari i novi Sinotij. Usput Strabon na·
pominje da je ove posljednje popalio August, Strabon zna jos za
utvrdeno mjesto Andetrij, kao i za stari D elm in ij, k o ji su R im ljani
razorili jos 155. god. a za koji Strabon kaze da je m egâle polis.” 8
Vatinijevih 60 oppida i Strabonovih 50 k atoikiai s pravom se
izjednacuju:229 vjeruje se da time i jedan i dru gi autor ukazuju na
delmatske opéine, odnosno njihova naselja k oja se k od n iza drugih
autora, na natpisima rimskog vremena, zatim na T abu li Peutinge-
825 A p i j a n , lllyr. 25: καί τβΟ Kaiostpcç έπι^ντος aûtotç αυμμαχήσιις άλλήλοις
*** C i c e r o n , Ad fam. V, 10 b: sex oppida v i oppugnando eepi; umim hoc
quod erat maximum, quater a me iam captimi; quattuor enim turris et quattuor
muros cepi et arcem eorum totam; ex qua me nives, frigora iimbres detruserunt.
*** C i c e r o n , Ad fam. V, 10 a.
» « S t r a b o n 7, 5, 5.
m U$p. B. G a b r i C e v i é , «D vije ilirske opóine s podruója Vrlike«,
VAHD, 55/1953, 103 i d.; I. B o j a n o v s ki, Dolabelin sistem cesta ..., Sarajevo,
1974, 55 i d. TazBfcuje gradine (castella) od naseobina — opilna — pagi i si.
koji bi biti zapravo katoikiai. Uzima u obzir i mogucnost da je npr. Setovlja
ednjskih tvrdava, a da cijela zajednica, skupa s okolicom (pagus), nosi ime
Osinijata (usp. natpis iz Sinja G/enio Qsiniati(um), V A H D 51, 1930— 34, 157).
To ipak ne mijenja suitinu stvari: i Vatinijeva i Strabonova v i j est odnose se na
is tu vT stu zajednice i u oba sluéaja radi se o grublm procjeraama (pri iemu je
Vatinije ónao razloga da pretjerujel).
106
S, CACE
riani, itinerarijima itd. javljaju s razliiitim oznakama (npr. proeltù
nobilitata castella. . . AndetHum, Tribulium — vjerojatno Tilurium
kod Plinija),230 u kontekstu koji ih odreduje kao opéinske zajednice
(npr. na medaànim natpisima) ili bez ikakve precizr.iu naz^ke.
Kada se saberu svi ti podacì — svakako razliäte vrijednosti —
moze se radunati da je na tlu kojim su gospodar.ti zaòi
ljezeno gotovo tridesetak naselja. Veé je to po sebi dovol;no da se
pomisli kako Strabon, odnosno Vatinije u pismu Ciceronu daju pri-
blizno toènu procjenu. Drugo je pitanje da li su sva ta naselja bila
ujedno i srediste delmatskih opeina.
Znacajan su putokaz medasni natpisi iz 1. st. n. e. na kojima
je zabiljezeno fiksiranje granica izmedu susjednih delmatikih ορ-
óina.321 JDva takva natpisa na tlu Poljica spominju Pituntine, ^ a r a ­
tine i Onastine, zajednice koje su se tim redom nizale od rjeciee
2rnovnice do Cetine. N ije sigumo niti da su ove tri opeine pokrivale
cijeli teritorij srednjovjekovnih Poljica (oko 250 km*),0 * §to zna&
da je na delmatskom podrucju bilo i veoma skromnih opeina. Motda
su nesto vece zajednice zabiljezene oko gornje Cetine, gdje medasni
natpis spominje Barizaniates i Lizaviates.-::: Ima i: >«* u . ·
postojanje istaknutijih zajednica kojima pripadaju castella poput
Andetrij a i onih óija su naselja zabiljezena kao »gradovi» (ako is-
kljucimo Promonu i Salonu koje su Delm ati drzali tek povremeno
— Sinotij, Ninija, koje spominje Strabon. Setovia koju kao polis
oznaòava Apijan i dr.), moze se s prillin o sigurno&u utvrditi da su
» · P 1i n i j e, Nat. hist. 3, 141.
» i V. noviji pregled tzv. terminacijskìh natpisa J. J. W i 1k es, A ry··
vestmk, 25/1974, 258 t d.; br. 17 i 19 iz Poljica. (C iL III 8472 Krug-Jeenice i
12794 Krf-Dubrava).
» Z a n i n o v i é , IPD II 17— 18; B. G a b r i t e v i é , Poljiifci zborjitk.
1/1968, 138—139; M. S u i é , Antiéfd grad na ìstoénom Jadranu. 51 : ΐ.'?ρ.
B. G a b r i ò e v i é , sp. dj. u bilj. 229.
B. G a b r i ô e v i é , sp. dj. u bili. 229. — Sp. autor je siujesüo i Bariza-
nijate i Lizavijate u podruCju oko csvoriâta Cetine. I B o j a n o v s k : (Doiai>ri»n
sistem cesta, 123, hilj. 391), meAiüm, drzi da "Problem ρ*οβΐοΓη«χ .
delmatske plemenske zajednice treba rjeâavati u Sirem untorijalnoro opsec--,
te povezuje kao nostalom i GabriÈevié — Barizanijaîe s mjestom Bandu-jm. no
Bariduum Bojanovski smjeèta u Llvno i dr±i da je njegov teriîahj dcçira^ jk
do gom je Cetine. Ne ulazefi u ina£e solidno uteme^jenu idcorisîrukciju e » f c * ·
nog pravea i Lokaciju Bariduuma, Wni nam se da W valjak» prije .^ega d ·**-
zaU da se Ime Barizaniates do:sta izravno ponrezuje s ttqwninmn Barkiaua»
(teâtoéu u odoosu z/d otklanja Gabriievii, 107, ali ostaje peAlemaSdm «wlno»
tvorbenih nastavaka koji je bez analogije; k tomu se υ Daaji javlja Waeirtlan»'
Baridusta(mm) iseijescih Delmata, usp. D a i c o v i e i u , Dodo, 2,1958. 2W ; d.
— etnik Baridustae poeve odgovan toponimu Bariduum). S druse A « » .
prostrani teritoffijl koji su pagina Bojanovskoot pripadaU nefcim munic:pi^ma
(usp. B o j a n o v s k i , sp. d}., 134 i d. o Mun. Bist) mogli au aaotatf u rkwko
vrijeme, okupljajué: ditave “Okruge*· unutar ecnükih teriwnja, oleupijajurt Üj
asimilirajuci nekoliko opéina (Vatinijeva »oppida-, Plinijeva -ceteü a·, Stra-
bonove -katoikiai-).
10?
PRILOZI PROUCAVANJU P O L IT IC K O G U R E P E N J A N A R O D A SZ. ILU tllÇ ^
se delmatske zajednice znaéajno xazlikovale veliöinom teritorija,
brojem puòanstva, snagom i ugledom. T o p ak ölni slabo vjerojatnom
postavku da je delmatski savez okupljao sve te zajednice — 50, 60
ili éak vise njih — na takav nacin da je donosenje odluka ovisilo o
konsenzusu predstavnika svih tih zajednica. D ogo varan je na razini
delmatskog saveza koje spominje A p ija n jednostavno se ne moze
zamisiiti na takav nacin.
Nesto vise o delmatskom okupljanju doznajemo iz Apijanova.
podatka da su prilikom predaje 33. god. D elm ati m orali predati
Oktavijanu ßak 700 djeéaka (p a id a s ). B ro j talaca je svakako impo-
zantan. Metuli su npr. trebali predati 50 talaca na svojih 3000 boraca,
Segestani pak 100 talaca.234 Broj talaca obicno se odredivao razm jer-
no ljudstvu i napose prema broju pripadnika »v ije c a * odredenog
polisa, civitas i si. U nekim slucajevima broj talaca tocno odgovara
broju clanova ovog tijela koje okuplja lokalnu aristokraciju.245
Ukoliko je pak delmatsko »savezno vijeöe« b rojilo 700 clanova —
a to ne treba a priori iskljuciti — lakse je razum jeti na koji se nacin
artikulirao odnos opéina/savez. N o prije svega b i valjalo utvrditi
ima li za postojanje i djelovanje »saveznog vije c a « ikakve potvrde
u izvorima i da li se uopce moze govoriti o djelovan ju nekog sta-
bilnijeg tijela ili institucije na razini saveza.
Mnogi su se autori osvm uli na ulogu dvojice delmatskih voda
u ratu 34. god., koje spominje A p ijan (V e r zo i Testim). Ponekad se
ovoj dvojici, ìli samo jednome — Verzu, pripisuje uloga vode del­
matskog saveza dok traje rat, prave se usporedbe s ulogom Batona
u velikom ustanku 6— 9. god., nagada se o tome nisu li ovi vode
inace najugledniji rodovski starjesine koji su izabrani u posebnim
prilikama itd. Uzim a se spornen Verzova izbora za vojskovodu i kao
posredan dokaz da na celu delmatskog saveza ne stoji inaöe nikakav
voda ili tijelo; delmatski savez bi se okupljao samo u sluéaju izbija-
nja ratnog sukoba, pa je takvo gledanje na izbor vodstva logiéno.28®
A p i j a n , lllyr. 21 i 23.
V. kod C e z a r a , bell, GaU. 2, 5, J: Caesar Remos coh ortata ...
omnem senatum ad se convenire principumque liberos obsides ad se adduci;
2, 15, l: quod erat civitas (se. Bellovaci) magna in ter Belgas auctoritate atque
hominum multitudine praestabat sescentos obsides poposcit (2, 4: imaju 100.000
boraca m 60.000 Wranih); 2, 28, 2: (Nervii) seque e i (sc. Caesari) dediderunt · · ·
ex sescentls ad tres senatores, ex hominum miübus L X v ix ad quingentos qui
arma ierre poesent.
*** F. P a p a z o g l u , “-Politiéka organîzacija . . Simpozi jum — Sarajevo
1967, 22: Delmati »su se ujedinjavali samo u ratu I tada birall zajednlfikog
vodu«. G. A l f ö l d y , Bevölkerung, 168, govoreéi o vodstvu dvojice Batona i
Pinesa: »diese waren aber nur wegen des K rieges gegen Rom, der iü r den
gamen Stamm der Pannonier eine Gemeinschaftssache war, an die Spitze des
Stammesbundes gelangtes. Ebenso w ar bei den Delmaten Person des Verzon
gewählt worden (App. 111. 25)·*; S. 170: za Verza (te Batone i Pinesa — ►►waren
ursprünglich gewiss Gentttvorsteher grössere Ansehens·*. J. J. W i l k e s ,
108
S. CACE
Kod Apijana se medutim veoma jasno vidi da su Delmati ior-
mirali vojsku od 12000 probranih boraca te izabrali Verza da bude
zapovjednik te vojske. Verzo je uz to svakako dobio i zadatak da
poduzme mjere kako bi se Rimljani zaustavili prije nego dublje prodru
na delmatski teritorij. Vidljivo je to iz Verzova postupka: zaposjeo
je Promonu i utvrdio je, cekajuci tamo Oktavijana. Sve Sto Apijan
javlja o Verzu svodi se na to da je Verzo zapovjednik jedne delmat­
ske vojske; njemu je povjeren odgovoran zadatak, ali bi svako izvo-
denje zakljuiaka o nekoj posebnoj ulozi Verza kao privremenog
vode samog saveza ili si. bilo neopravdano. To se vidi i po tome sto
se Delmati bore i nakon sto je Verzo s vojskom opkoljen u Promoni.
Na celu s Testimoni pokusava druga delmafcska vojska pomoci op-
sjednutima. Nakon neuspjeha u borbama za Promonu Delmati i na*
dalje djeluju organizsano: pokusavaju namjestiti klopku Oktavijanu
u klancu iza Sinotija, jakim snagama brane Setoviju i jos k tome
uspijevaju formirati vojsku koja se pokusala probiti kroz polozaje
opsjedatelja pod Setovijom. Ti se dogadaji prema Apijanovu kazi-
vanju mogu u grubim crtama rekonstruirati, bez obzira na poznate
topograiske dileme. Iz svega je dopusteno izvesti dva zakljucka: (1)
dogovorivsi se o svemu sto je potrebno za vodenje rata, Delmati su
izabrali najpogodnije ljude medu uglednim vodama; pri tome se
spominje izrijekom samo Verzo, koji je dobio najodgovomiji zadatak,
ali nema razloga sumnjati u izbor Testima tom prilikom. Sasvim je
vjerojatno da su izabrani i drugi vode s obzirom na slozenost situacije
i brojnost éeta koje su Delmati morali oboruzati i razmjesüü na.
pogodiüm mjestima. U vezi s brojem unovaéenog ljudstva treba îmati
na umu da je Verzova vojska od 12000 samo dio delmatskih efekti-
va; barem upola toliko morao je voditi Testim. Kasnije, nakon
propasti Verzove vojske u Promoni i sigurao osjetnih gubitaka u
borbama do Setovije, Delmati su oko same Setovije angazirali dvije
vojske — jedna je branila grad, a druga se pokuSavala probiti kroz
poloiaje opsjedatelja. Stoga je nu2no pretpostaviti da su Delmati
na poéetku sukoba raspolagali s najmanje 20000 boraca. I to i slo>
zenost operacija pokazuje da su vec uofci pofcetka neprijateljstava
Delmati povjerili organlzaciju obrane odredenom broju iskusnih
voda koji su dalje vodili poslove nesumnjivo koordinirajuéi djelova­
nje medusobno. (2) Kontingenti koji su pristizali iz delmatskih opéina
morali su veé posjedovati znaéajno iskustvo u vellkim operacijama i
bitkama. Samo cijepanje tih odreda radi stvaranja udarne vojske
Dalmatia 190, smatra da su segestansfc proteûontes tfllyr. 23) »dear'y quite
different« u odnosu na izabrane ratne vode kod Delmata i sliinih naroda.
Posljednja je usporedba svakako promaSena, jer su segestanstci prvaci vodeél
sloj. odnosno tijelo koje daje ôak 100 djece ta taoce, dok su izabrani delmatski
vode *judi Izabrani z redova prvaka da ponesu odredenu druitvenu funkdju
ili naprosto izvrâe zadatak.
109
 PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
tpripadnici Verzove vojske su machimótatoi), podatak je od izuzetne
vrijednosti. U usporedbi s »vodoravnom« podjelom japodske vojne
àie razlika je veoma uoôljiva. Kod Histra su prisutni elementi
obojega: borei iz Nesakcija su sigumo uzivali najveci ugled, ali je
moguce da je Epulonov odred koji je operirao na poèetku rata 178.
god. i dobrim dijelom stradao u zauzetom rimskom logoru, bio poja-
èan skupïnama ratoborne iuventus iz drugih histarskih zajednica.
Pretpostavljamo dakle da je delmatski savez imao 1. »savezno
vijece«, 2. odrede »savezne vojske« sastavljene od kontingenata koje
su siale pojedine zajednice, a o njihovoj upotrebi odlucivalo se na
razini saveza i 3. posebno izabrane rukovodioce s utvrdenim ovla-
stima i djelokrugom.
Tako dolazimo do veoma znacajnog pitanja ovlasti saveza ili,
preciznije, funkcija koje su prenesene na instancu »saveznih organa«.
Vec je na prvi pogled jasno i opeenito poznato da se radi o odnosima
s vanjskim svijetom, po priliçi ono sto danas pokrivaju »resori«
vanjskih poslova i obrane.
U pogledu diplomatskih odnosa — koji Delmatima nikad nisu
bili jaka strana — dragoejena svjedocanstva daje Apijan. Govoreéi
o prilikama koje su zavladale Cezarovim trijumfom nad svim pro-
tivnicima 46. god., Apijan donosi kako su iz Ilirika pristigla poslan·
stva, medu njima i delmatsko. Kako su u prethodnom gradanskom
ratu bili saveznici pompejevaca i zadali Cezarovoj stranci teSke
udarce, Delmati su navodno pokugavali izgladiti stvar ponudivsi
prijateljstvo i saveznistvo fphilian. . . kai symmachian).287 Straho-
vali su. naime, da ih Cezar nece zaobiéi kada krene prema Istoku
na planirani pohod protiv Parta, Cini se da su pokusavali pridobiti
Cezara upravo svojim ratniôkim sposobnostima; Cezar je ostao ne-
popustljiv, zahtijevajua da se Delmati podloze rimskoj drzavi i
ponovno placaju tribut. Jedino je zatrazio neêto blazi tribut, ali to
nije bilo dovoljno Delmatima: poslanici su vjerojatno pristali na
Cezarove uvjete »normalizadje« u Iliriku, a mo2da privremeno i
delmatski savez. Kada je, medutim, P. Vatinije pokuSao ostvariti
ubixanje tributa, Delmati su se suprotstavili i to je izazvalo Vatinijev
pohod iz Narone 45. god. U veé spominjanom pismu Ciceronu Va­
tinije tvrdi da je zauzeo òak sest oppida, od kojih i jedan veliki s
éetiri bedema i cetiri kule i akropolom (arx). XJnatoÔ tome Delmati
su ustrajali i na vijest o ubojstvu Cezara krenuli su u protunavalu,
unistili kohorte senatora Bebija, a zbog meteza u drzavi i u samom
Iliriku Vatinije je morao uzmaknuti daleko na jug.888 Vjerujemo da
öt Api j an, llly r . 13.
O Vatmiju: Api j an, lllyr. 13; D i o n K a s i j e 47, 21, 6; C i c e r o n ,
Ad Jam. 5, 10a; Ap i j an, Bell. dv. 4, 75; C i c e r o n , Philipp. 10, 13 i dr. —
— Vidljivo je da je Vatinije navaljivao na Delmate u nezgodno doba godine
£e)eél poetiti fcrijumf, a moie se naslutitì da je to ohladiio vojnike koji su ga na
kraju i ostavili, preàavèi Brutti.
no
PR ILO ZI PROUCAVANJU POLITICKOO UREDENJA NARODA SZ. ILIR IK A
se ovi podaci mogu povezati jedino ako pretpostavimo da su veze
sa stranim silama Delmati u róiivali iskljuéivo putem djelovanja na
razini saveza. Borbe koje je vodio Vatinije zauzevSi fest oppida ne
bi trebalo uzeti kao dokaz da su se delmatske zajednice branile
pojedinacno: tesko je povjerovati da se na to odvazila i jedna zajed­
nica, kada se zna da je Vatinije nastupao s tri legije. Oppidum koji
Vatin ije naziva maxim um sasvim sigumo je branila jedna delmaUka
»savezna vojska«. Spomen cetiriju utvrdenja i posebne arx podsjeca
uvelike na utvrde oko Promone.
Kao posebno znacajan dokaz zajedniëkog djelovanja prema
vanjskom svijetu moze se uzeti dakako i sama predaja Oktavijanu
33. god. Ukoliko to ne bi bilo forsiranje izvora, mogio bi se cak
pretpostaviti da sve do pocetka 33. god. Rimljani nisu bili u prilici
uglaviti neki separatili sporazum s nekom od zajednica éija su sredista
zauzeli. Indiciju nalazimo u sudbini Sinotija nakon pada Promone.
Cini se da je Testimova vojska u prethodnom okrsaju »izmanevri-
rana«, tako da u casu pada Promone nije vise mogia stici u Sinotij.
Stoga je lako moguce da je Oktavijan usao u napusteni grad i
zapalio ga.
Ostaje naposljetku pitanje stalnosti delmatskog saveza. Gle-
dajuci slijed zbivanja od kraja Cezarove uprave u Iliriku do OktaW-
janova pohoda, vid ljivo je da su Delmati od oko 51. do 33. god.
stvam o bili objedinjeni, uglavnom radi ratovanja, najmanje devet
od ukupno 14 godina.239 N e treba zaboraviti da pri tome uzimamo u
obzir samo ono o cemu izvori izravno svjedoce. Apijan ipak na po-
cetku 25. poglavlja, uvodeci nas u Oktavijanov pohod na Delmate,
kaze da su Delmati, kada im se Oktavijan primakao, donijeli odluku
da se uzajamno pomazu u ratu. Da l i to treba znaciti da su oni tek
tada pristupili okupljanju, suoceni s neposrednom opasnoscu? Api-
janov podatak je oslabljen cinjenicom da ratovanje nije zapocelo
Oktavijanovim prijelazom preko K rke, vec nesto ranije te iste godine.
Dion Kasije spominje Agripu k oji je poceo operacije protiv Delmata.
Stovise, p rije toga Dion kaze da su 34. god. ustali neki od nedavno
pokorenih naroda i s njim a Delmati. Nedavno pokoreni narodi su
alpski Salasi i panonski Segestani: pokoreni su godinu dana ranije.
35. god. Sa Salasima se 34. god. borio V alerije Mesala, a s ustankom
Segestana obracunao je F u fìje Gemin.*40 Sve te òinjeruce pomate
su i Apijanu, je r ih na odgovarajucim mjestima i sam spominje.-41
23» Oko 51—50. god. Delmati zauzimlju i brane Prwnonu, idué h
ratuju s pompejevcima protiv Cezarovih snaga, 48. god. stradao je Gabinge:
45—44. pregovaraju s Cezarom, a zatim se bore s VaUnlJem; M. god. je «nofda
s njima ratovao Azinije Polion, a 34. god. poiele su Oktavijanove operacsje.
» » D i o n K a s i j e 49, 38, 3.
* « A p i j a n , Illyr. 17 (Salasi i Mesala 34. godine) i 24 (o neuspjden
ustanku Segestana krajem zime 34. godn ne imenujuä Gemina).
in
 S. CACE
Cini se da je ispuàtanje A gripina d jelovan ja, pa i prethodnog
delmacskog napada prouzroceno prirodom A p ija n o v a d jela. Poòinjuéi
izlaganje o Delmatima, Apijan je spomenuo kako su se Delmati
uzoholUi nakon uspjeha protiv Gabinija, a zatim odm ah uveo
ûktavijana i skraüo delmatske priprem e do te m je re da su one
ispale kao reakcija na vec jasne nam jere O k tavijan ove. O v d je vise
povjerenja zasluzuje Dion koji ima b olji p regled dogadaja.242 Cak
se moze pomisljati na to da je delmatsko »u s ta ja n je « zapravo zapo-
sjedanje Promone; na to bi slijedio dolazak A g rip e , zacijelo u Libur-
nìju, i naposljetku Oktavijanov pohod.
Sve to znatno slabi Apijanov podatak o delm atskom sporazumu.
Po nasem miSljenju tu se radi o dogovaranju u p ogledu nacina borbe.
Ako se uzme da je Promona zauzeta moèda ve6 s p ro ljeca 34. god.
i da se tamo vojska imala zadrSati duze vrem ena, D elm ati su se
doista imali o èemu dogovarati. V jerojatn o bism o b ili u stanju izvesti
èvràce zakljuike, kada bismo bili posve sigurni tko se kom e obvezivao
na pomaganje ovom prilikom. Cini se ipak da je delm atskom savezu,
unatoc svemu, bilo potrebno stalno potvrd ivan je uzajam nih obveza.
Jos o prirodi delmatskog okupljanja u 1. st. g o vo re nastojanja
da se zadrzi Salona, kao i teznje da se prosiri terito rij (Promona).
Akcije prema Saloni i Promoni svakako su d jelo zdruzenih Delmata.
Dok je Salona imala veliko znaèenje kao prakticki jed in a luka i izlaz
Delmata na more, posjed P ro m o n i je osiguravao n e samo posjed
Petrova polja, nego je ujedno stitio delm atski te rito rij od p rijetn ji
iz Libumije, koja je u 1. st. postupno sve vise potpadala pod rimski
utjecaj i u viSe mahova sluzila Cezaru i O ktavijan u kao uporiste
u borbama na moru i u zaledu. Cini se da u delm atskoj »ekspanziv-
nosti« u 1. st. veé ima odredenih ekonomskih interesa k o ji nisu tako
posredno izrazeni kao u prethodnom razdoblju. D elm atski nasrtaji na
Salonu u vrijeme gradanskih ratova mogu se shvatiti kao ogorèeni
otpor konventu rimskih gradana na ciji je znaöaj posebano upozorio
M. Suié.243
KonaÒno, valja upozoriti da su D elm ati kao cjelin a m ogli
stupati u posebne odnose sa susjednim zajednicama. A p ija n spom inje
da su u zauzimanju Promone potkraj C ezarove u p rave u Iliriku
*«* Di on, uz ostalo, po£:njuéi izlaganje dogadaja 34. god., saopcava o
pokre'ima nedavno pokorenih i samih Delmata te o odgovarajuéiim akcijama
Gemina, Mesa e i Agripe. Apijan je gradu podijelio zemljopisno, priôajuéi
aasebno o dogadajima kod Salasa i Segestanaca. Otuda svakako 1 moguénost
pogreske ili previde.
» » 0 nastanioi rimske Salone v. M. Su ó, -O munlcipalitetu antlike
Salone», VAHD, 60/1958. II i d . posebno su snaiajna razmatranja o sporovlma
Isejaea i Rlmljana oko Salone » M a rg in a llje uz Jseisko ooslanstvo Cezaru*,
VAHD. M /im . 181 i d.
112
PR ILO ZI PROUCAVANJU PO UTICKO C UREDENJA NARODA SZ. 1URIKA
uz Delm ate uCestvovali i d m gi Iliri.544 N e znamo, na £alost, o kojim
se Ilirim a radi. Sigum o je, medutim. da su u toj prilict Delmati
bili na celu okupljanja.
N a kraju, kao posebna odlika delmatskog saveza u 1. st. prije
n. e. mora se uzeti odsustvo premoónog sredista; ako je neki od
»grad ova« Delmata i bio stalno mjesto okupljanja, sama zajednica
k ojoj je pripadao nije uzivala posebne privilegije ni ugled. Tako
Setoviju, koja je po Apijanu bila posebno i uporno branjena, Stra­
bon ne spominje, iako se osvrce na sudbinu starog delmatskog
sredista — Delminija.244a Sam pak Delm inij n ije u 1. st. mogao
imati vece uloge. N e samo da je morao biti trajno pogoden razara-
njem 155. god., nego se Sini da se zariste odnosa unutar velike del­
matske zajednice vec od kraja 2. st. premjestilo blize moru.
3. D elm in ij i delmatsko okupljanje u 2. st. p rije n. e.
Im e Delminija (Delmion, Delminon, Delminium) jest u nedvoj-
benoj vezi s etnikom Delmatae. Iz te cinjenice m oie se pretpostavljati
da je Duvanjsko polje s krajevima koji mu prirodno gravitira^u bilo
kolijevkom Delmata ili da se objedinjavanje srodnih plemena, od
Glamoca j Kupresa do mora, odvijalo pod egidom delminijske za-
jednice/plemena. Skloniji smo ovoj drugoj pretpostavci, buduc: da
jo j idu u prilog neke vijesti o Delmatima u 2. st. i podaci koje mo-
zem o dobiti njihovom analizom.245
Prem a Polibiju Delmati su b ili pod vrhovnistvom ilirskog
kralja Pleurata II, koji je umro 180. god. p rije n. e. Kasnije su
djelovali samostalno, no cini se da sve do sloroa Pleuratova sina
Gencija (180— 168) Delmati nisu mogli slobodno d jelo vati na obalaina
Manijskog zaljeva. Tek nakon toga Delmati se sire prema obali i na
jugoistok prema Neretvi. N a obje toôke su se sukobili s lokainiin
silama — grckom Issom, koja je tada morala biti na vrhuncu moci.
A p i j a n , lllyr. 12. Z a n i n o v i ó , IPD 1 81, pwnlàlja da su to manje
zajednice koje joS nisu pr:mi'.e delmatsko ime. No Apijan kaie ÜAe*.
Ιλλυριών τό-s μάλισν- ΐα-,υτύχβυν, Sto bi ukazivalo da ti saveznici nisu bili tako
beznafajne zajednice.
sua o d delmatskih gradìrtskih srediita koja su menala aerati znafca)n.;u
ulogu u 2—1. st. istraiivalo se jedìno Gradimi u Danilu (Rider) — M. Z * a i -
n o v i é , -Gradina u Danilu i Tor nad Jelsom«, Naseljavanje i naselja u enttdL
MaierijaU X kongresa arheoloßa Jugoslavije Prilep 1976. Beograd, 19?8. — O
radovima na Duvanjskom polju v. bilj. 253. U vezi sa Setovijons v, mill^nja
kod Z a n i n o v i é a . IPD II 15— 18 ( B u l l i je Stavlja na Sutanj ìzm#to
i Dicma, V e i t h se opredijelio za Sinj, G u n j a C a za SuSanj uz Sutìnu> 1!φ.
B r i t v i é , VAHD, 65— 67/1963—65, 34— 36. koji je mece u Studenec, àok Bo-
j a n o v s k i , Dolabelin sietem .... 55, ostaje pri Sinju.
Delminijem se bavio veliki broj autore. V. Z a n i n o v i é. JPO II
10—12. ArheoloSki Je prvl obradio problematiku V. R a d i m a k y , WMBH. 4,
1896, 135— 189, Za suvremena istra&vanja i stanje v. hilj. 25i
 S. CACE
i iiirskim Daorsima, tada vjerojatno gospodarima na donjoj Neretvi
i hegemonima nesto sire zajednice. I Issa i D aorsi b ili su tada rimski
«aveznici. Navaljujuói na Tragurij i E petij,246 pokoravajuéi zajed­
nice koje su vjerojatno ranije bile pod vlascu Daorsa, Delmati su
ozbüjno ugrozili jedva uspostavljeni »r e d « na n em im om podrucju
Manijskog zaljeva.5*7 Odbivsi intervenciju rim skih poslanika i, na­
vodno, ugrozivsi i njihove zivote,248 D elm ati su se 156. god. prvi put
suolili s legijama, negdje zapadno od N eretve. Nakon pocetnog
neuspjeha Rimljana, konzul M arcije F igu l je ipak krenuo na Del-
minij. Zatekavsi tamo zdruzene delmatske snage, F igu l nije postigao
nista sve dok nije napadima na druga delmatska naselja izmamio iz
Delminija znatan dio odreda koji su pohrlili u obranu svojih gradina.
Figul je potom napao Delminij i uspio ga je zapaliti, tako da je
izgorio veci dio grada.249 No tek je 155. god. Scipion Nazika, primi-
jenivsi sliinu taktiku — to biljezi Frontin — uspio zauzeti Delminij
i do temelja ga razoriti.250
Strabon ovome dodaje nekoliko opaski od kojih je ona — vjero­
jatno najmanje vazna — o pretvaranju D elm inija u ravnicu za
ispasu stoke doèivjela najvecu popularnost.251 Strabon primjeéuje
da je Delminij uniàten (tj. kaznjen) radi »lakom osti« svojih zitelja
(dia tèn pleonexian), a sam Delminij naziva m egàle pòlis.*5*
Buduci da su sustavna arheoloska istraiivan ja gradina na Du-
vanjskom polju u toku i kako valja ocekivati da 6e ona konaöno
razrijesiti vjekovnu raspravu o ubikaciji D elm inija,253 ograniéit
2« Zahvaljujméi S u i 6e v i m radovitma (VAHD, 68/1966, 181 i d. i dr.)
fini se da su definitivno »uldonjeni« Jatdas(t)ìni iz Manijskog zaljeva kao
lokalna zajednica, pa se mnogi odnosi mogu sagledati jasnije. Kako je B.
Gabriéevic, VAHD, 68, 1966, 147, ukazao na pretezno pomorski i trgovaiki
znafaj Isse, veoma je vjerojaftno da je Issa nakon sloma Demetrìja Farskog
povela agresàvnu poitiku da bi stvorila 'kopneni posjed (»-Peratei«). Vidno ®u-
djelovanje Isejaca u rimskoj iloti koja operira u Egeji potvrduje dojam o
usponu Isse. Stoga se isejsko-delmatski sukob ne mora nuino tumaiiti delmat­
skom agresivnoèóu i ieljom za pljafikom i osvajamjima.
517 Jezgrovit prikaz problema v. M. 2 a n i n o v i é, »Delm atsko- grckl od-
oosi na Jadranu«, Jadran u protohìstoriji, Zagreb, 1976, 301 i d.
Polyb. 52, 18.
sw Apijan* lllyr. Il; L i v i j e , Per. 47.
» • L i v i j e , Per. 47; F r o n t i n , Strat. 3, 6. 2.
01 s t r abon 7, 5, 5: Δάλμιον ìè μβγάλη πόλις, fjg έπώνυμον τό ë&voç, μιxp*v
é' im’.ijas Ναοιχίς χ*ί τό ζζίίον μηλόβίτον 8ι& -ςήν πλεονεξίαν τ<δν ανθρώπων.
Usp. R. K a t i i i c , «ΊΙΕΔίΟΝ Μ Η Λ Ο Β ϋ Τ Ο Ν «, Ziva antika, 15, 1, 1965, 61.
a* Neéto je jasnija S t r a b o n o v a »pleonexia« u svjetlu poznatog Stra­
bonova osvrta o barbarima koji àive iskonsikim iivotom i koje kvari dodir s
Grcima, trgovina, novae, pomorstvo (7, 3, 7).
m Za ubAaciju Delminija: A. B e n a c , Quelques caractéristiques .··
üttrdeiut ilirsfcfl naselja, Sarajevo, 1975, 81 i d. {gdje se daje viSe teiine tezi
da je Ddrmnij bila Gradina na Libu a ne oeia u Podgaju, bliia damaSnjem
Duvnu); I. Boj anov s ki , Dolabelin sistem cesta, 233, 2alaie se za smjeStaj
na veiu nastanjenu gradinu u Prisoju nad Buâkim blatom.
114
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOO UKEL»i;.\JA NARODA SZ. ILIRIKA
cemo se na pitanje o znaéenju Strabonove »karakterizaeije« grada
i njegovih zitelja. Vjerujemo da je Strabon nazvao Delminij megàle
pòlis imajuci u vidu njegov znaóaj srediita Delmata, ulogu Delmi­
nija u zbivanjima koja su prethodila ratu i uspomenu na teSke borbe
koje su se vodile prije nego je Delminij konaàno razoren. Ne samo
da arheolozi nisu uspjeli otkriti niSta nalik na veliki grad,2** nego i
sam Frontin svjedoci da je Delminij bio samo oppidum jer kaie
da je Nazika, shvativsi da ce tesko zauzeti Delminij dok ga brane
zdruzene delmatske snage, »poSeo napadati d r u g a o p p i d a «
(adgredi alia oppida coepit).S5S Strabonova je opaska, dakle, remi-
niscencija davne velieine Delminija s obzirom na njegovu ulogu u
proslosti.
Druga Strabonova opaska odnosi se na same »Delminjane«:
njihova pohlepa — dakako za tudim dobrima — uzrokom je njihove
propasti. Rimljani su stvarno 156— 155. god. napadali Delmate s
ciljem da uniste Delminij. Opeenito je usvojeno misljenje da je
Delminij u prvoj polovici 2. st. bio »glavni grad« Delmata; u tom
pogledu ne bi se imalo sto dodati, kada nas Strabon ne bi navodio
na misao da su »Delminjani« uistinu bili hegemoni delmatskog
saveza toga vremena i centar koji je najvise pridonosio delmatskoj
agresivnosti. Imamo li u vidu danak koji su Delmati nametali sla-
bijim susjedima,258 sama po sebi se namece ideja da je tada moralo
postojati stalno i aktivno jezgro delmatskog okupljanja: nije ni
potrebno isticati da je upravo taj centar najvise dobijao od pUjena
i nameta drugim zajednicama. Podloga te moci mogia bi se traziti
u òvrscem jedinstvu zajednice koja je nastavaia samo Duvanjsko
polje i £ije je sijelo bio oppidum Delminium.
Paralela s Metulumom i Nesakcijem neobiòno je uvjerljiva:
kod Delmata nema, doduâe, krvavih prizora samouniJtenja- ali se
moze pretpostaviti da se i Delminij branio veoma upomo i da nije
pokleknuo dok nije svladan nadmoenom silom. Potpuno unütenje
bi govorilo u prilog ocajnickom otporu branilaca Delminija.
Ratnicki duh kojim odile i delminijska zajednica tako se
javlja kao jedna od bitnih odlika dominantnih zajednica kod Del*
mata, Histra i Japoda. Ono Sto se zbog oskudnih izvora ne moie
uo&ti kod Histra i Japoda, ovdje se dosta jasno razabire: pljaëkaiki
pohodi i tribut su savezni »prihod«, a prije svega sluie vodeéoj
zajednici (ija je zadaca da odriava na visini ratniòki ugled djeloga
saveza.
m Usp. A. Benac, dj. sp. u bili. 253, 90, spominje da bi gradina na Ubu
mogia imati karakter protourbanc^ naselja.
tu Fr o nt in, Strat. 3, 6, 2. Cini se da se Delminij najrüe «dllkovao
smjeStajem i ulogom u delmatskom savezu.
**· P o l i b i j t 32, 18.
115
 S. CACE
Nakon razaranja Delminija, delmatsko okupljanje moralo je
pretrpjeti korjenite izmjene. Odsustvo premocnog jezgra koje bi
ponovno okupilo Delmate moralo je izazvati krizu. N o vec oko 119,
Delmati su u sukobu s Rimljanima oko Salone. Prirodu promjena
koje su nastupile padom Delminija vidi se iz naprijed navedenih
indicija o postojanju »saveznog vijeca« i zakljuöaka koje je na te-
melju natplsne grafie dao D. Rendié-I/Iioôevic.257 Zahvaljujuci napose
natpisima iz Danila Gomjeg (Rider; Municipium Riditarum) Rendié-
-Miocevié smatra da su principes s natpisa (mahom iz 1. st. n. e.)
dianovi kolegijalnih tijela koja postoje na razini autohtonih zajed-
nica) opcina i na razini peregrinske civitas. Takvi se zakljuSci mogu
prije svega formulirati na temelju natpisa iz Ridera, sijela delmat-
ske opcine Ridita, ali oni nalaze potvrde i drugdje. Pod rimskom
vladavinom üni se da su ove funkcije bile nasljedne i, vjerojatno,
dobrim dijelom poSasne.
Nasljednost èasti princepsa sasvim sigurno nije posljedica raz-
voja nakon rimskog osvajanja i pacifikacije Delmata.239 Takoder
je vjerojatno da je i sam hijerarhijski odnos tipa princeps (municipi)
Riditarum — princeps Delmatarum predrimska ustanova.259 Tako
bi mogli prefcpostaviti da su u doba nezavisnosti Delmati imali op-
cinska vijeéa prvaka, valjda brojem i ugledom srazmjema opcinama,
dok su na razini saveza, kao nosioci etnarhije, stajali najugledniji
prvaci iz cijele zemlje. Broj talaca koje su Delmeti morali 33. god,
predati Oktavijanu svjedoci o brojnosti prvaka: uraöunaju li se tu
i pripadnici njihovih uzih obitelji, rodbina i svojta, moze se posve
mimo kazati da u socioloskom smislu delmatski prvaci sacinjavaju
zaseban slojj.
Ovo bi se poklapalo s uoßenom promjenom saveznog uredenja
u drugoj polovici 2. st. Po nasem uvjerenju, hegemoniju dominantne
delrainijske zajednice zamijenila je dominacija sloja prvaka. Iako
»decentraliziran«, novi poredak se na vojnom planu pokazao prilicno
uspjeSnim i vodeci sloj je mogao u njemu naiaziti svoje interese.
Dominacija prvaka je morala s vremenom negirati onaj aspekt
delmatskog okupljanja koji je savez fiinio skupom udruzenih opcina.
Ceste i totalne mobilizacije, redistribucija proizvoda — prije svega
hrane ·— radi ratnih potreba, raspodjela plijena, gradnja utvrdeflja
— sve su to bili putevi da se umanji znacaj zaStite koju su pripadni-
cima idonjeg« sloja pruzali opéinska autonomija i srodniöka
solidamost
D, R e n d i i - M i o i e v i é , Arheol. radovi i rasprave, 2/1962 315. i d.
*“ Sp. dj, 325 i d.
*» Sp. dj., 329—331.
116
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG L'RKDENJA NARODA SZ. ILIR IK A
IV — z a k u u Cn e napo m ene
Nas pokusaj analize politiòkih odnosa na razini saveza na pri-
m jeru triju etnickih cjelina sjeverozapadnog Ilirika nije teiio konai-
nim zakljuceima, naroéito ne u pogledu geneze i razvitka odnosa i
pojava koje smo uocili. Pokuäali smo pokazati koliko je moguce
postici na temelju jedne vrste povijesnih izvora, ispomafuci se
uzgred i ostalim vrelima. Vjerujem o da je nase ispitivanje pokazaio
u neàto jasnijem svjetlu uredenje odnosa u savezima — ono ior-
malno (odnosi medu »clanovim a« saveza) te da je naznacilo neke od
mogucih odgovora na pitanja o stvarnim nosiocima teznji interesa
koji su doprinosili integraciji.
1. Pokazuje se da, bez obzira na razlike u cvrstini objedinjava-
nja, politickog i vojnog, koje su medu politiòkim tvorevinama Histra,
Japoda i Delmata oéevidne, bez obzira na upadljive razlike u obii-
kovanju saveza i institucijama, postoji zajedniika osnova: nal azimn
je u hegemoniji najjaie i najuglednije zajednice. Kod Delmata su
takvu ulogu imali »Delm injani«, zajednica starog Delmija/Delminija
do razaranja oppiduma i pustosenja njegova teritorija; kod Histra
se svojevrsna hegemonija krije iza vodstva rexa Epulona (ili cilave
dinasti je kraljiéa u Nesakciju), a njeni su nosioci tria oppida na celu
s Nesakcijem; kod Japoda, napokon, vodecu ulogu imaju Metuli, u
L ici mozda Arupini. Javlja li se ovaj sustav i na àrem podrucju?
M. Suie je ukazao na donekle analogan proces koji se od vi ja prì
nastajanju protourbanih sredista koja postupno preuzimìju sve veci
broj drustvenih funkeija potiskujuci manje zajednice. U v iie puta
citiranom radu o Varvarinima upozorio je i na moguenost da su
veliki libumski centri dominirali nad vi Se susjednih opcina. Cini
se da je ovdje vrijedno dodati i ponovno otvorenu moguenost da su
ladasinoi s poznatog farskog pobjednog natpisa stanovnici liburoskog
Iadera: natpis spominje upravo »ladasine i savez nike« Capò Iadasinón
kaì tòn symmóehon).*·· Po nasem sudu, ukoltko je doista natpis iz
4. st. kao sto se opéenito uzima, to bi bio ujedno i najstariji spornen
»hegem onije« neke sna2ne zajednice na tlu sjeverozapadnog Qirika.
Sama cinjenica da natpis spominje i Jadasine i njihove saveznike
pokazuje da se nikako ne radi o nekom okupljanju lokalnih raz-
mjera. Da se radilo o skupini nekoliko malih zajednica zadarskog
poducja, Pharani bi tu Cinjenicu sigurno ignorirali. Daleko je vjero-
jatnije da je rijefi o savezu koji predstavlja posljednji odjek polu-
legendame liburnske talasokracije. T aj savez je svakako bio istjeran
2βο Natpis: J. B r u n i mi d , Die Inschriften und Münzen der griechischen
Städte Dalmatiens, Wien. 1898, 15 i d. — U vez s rijekoro ladert S u i ί,
Diadora, 8/1975, 5 i d. Usp. D. R e n d l é - M l o t e v l é . VAÜD, 52'1*3S_ΙΜβ.
19—34 i dr. radove cltirane ovdje.
117
 S. CACE
iz Manijskog zaljeva — bilo da se sam natpis povezuje s poznatim
do^adajima oko osmvanja Pharosa 385/4. god. ili je do obraiuna
dolio nesto kasnije.2*1
2. Drustveni odnosi koji su uvjetovali da pojedini savezi po-
prime razlicite oblike i razviju razlicite institucije, slabo su nam
poznati. Totnije kazavsi, rijetko se dogada da se radi o podacima
koji bi omogucili temeljitije poredbene studije.Sigurno je ipak da
su na konacno oblikovanje saveza neposredno utjecali odnosi u za­
jednicama. Velike japodske zajednice nedvojbeno su manje trebale
trajnije oblike objedinjavanja; razlicitost razvitka i razmjerno veca
ovisnost o moru i zemljoradnji kod dijela zajednica, velik broj malih
gradinskih naselja morali su u Istri pridonijeti intenzivnijem okup-
ljanju i uobliöenju etnarhije, pretpostavljamo — oko prastare insti­
tucije arhaicnog kraljevstva koje se odrialo u Nesakciju; primjetno
zaostajanje procesa urbanizacije kod Delmata , koliko se danas uopce
moze prosuditi, nakon pada delminijske hegemonije otvorilo je put
takoder veoma izrazitom procesu integracije pod vodstvom »aristo-
kracije« prvaka (principes).
3. Razmjemo umjerena diferencijacija susrece se kod svih triju
naroda — koliko je ta procjena tocna, m oie se procijeniti jedino
mtenzivnijim studijem arheoloSke grade. Za sada je sigurno da se
barem preteznim dijelom moc vodeceg sloja zasnivala na nasljednom
vrsenju odredenih drustvenih funkcija; veéem razlikovanju po
imetku, odnosno prisvajanju vecih dijelova zajednickog tla ili pro-
izvoda, stajale su na putu ozbiljne zapreke. O vdje cemo pokusati
upozoriti na neke aspekte problema koji zbog povezivanja politièkih
i ekonomskih, pa i srodmckih odnosa, zasluiuju posebnu paznju.
Raspodjela zemlje kod Delmata262 spada svakako u ona pitanja
predrimske ekonomike koja se najceSée razmatraju i u socijalnom i
u poiitiòkom kontekstu. Misljénja su donekle podijeljena. Od onih
koji su se u novije vrijeme osvrtali na ponovnu podjelu zemlje
svakih 8 godina kod Delmata, G. A lföld y263 i M. Suic264 smatraju
da se radi o podjeli pasnjaka, s obzirom da su D elm ati p re tin o
stocari, Wilkes misli da je rijeö o korekciji meda na plavnim krskim
poljima,2®5 dok A. Stipcevic istice moment podjele zem lje medu
rodovima, a ne medu obiteljlraa. Sto se toga ti6e, G. A lfö ld y d rïi da
se podjela odvija unutar rodovskog naselja kako bi se osigurao
V. bllj. 247. Proble.ii je svakako znaiajan i ovdje sino dalì tek neko­
liko naznaka.
îW Strabon, 7, 5. 5.
îW G. A l f ö dy, Bevölkerung 166.
m M. S u i f , -Nekoliko etnoloSkih podataka ...««, S im p o z iju m — Sarajevo
J9J7. 103-104.
W i l k e s , Dalmatia, 185.
118
S. CACE
pristup svakoj porodici.®68 Suic je posebno ukazao na analogni obicaj
ponovne podjele pasnjaka na Pagu u srednjem vijeku; podjela se
vrsila svakih osam godina. S obzirom da je to 5ira pojava, nevjero-
jatna je bilo kakva »genealoSka« veza s delmatskim obi£ajem.:eT U
strukturalnom smislu analogija je ipak znaéajna, buduci da se radi
o koristenju opcinskog tla u okvirima srednjovjekovne komune. Radi
se o posebnim drustvenim pravilima koje pripadnicima zajednice
osiguravaju pravo na koristenje zajednickog tla. Gledajuci s te
tocke, predmet podjele (paünjak/oranica) mozemo ostaviti po strani:
ispitujuci doseg uoienog pravila nailazimo na kljuina pitanja — &
jedne strane ekonomska, s druge pak politiSka.
Delmatski obicaj se uz to — po nasem sudu — veze za pojave
u oblasti religije. Poznati Festov podatak da Iliri zrtvuju kor.je
bacajuéi ih u more svake devete godine, zajedno sa Servijevom va-
rijantom, po svoj prilici se odnosi na razdoblje od navrsenih osam
godina.368 Razdoblje oktenija je inaie poznato i kao »velika godina«,
ciklus koji sluzi za uskladivanje lunamog i solamog kalendara. Svi
ti momenti uzeti zajedno mogli bi delmatski obifiaj povezati s veli-
kim svecanostima i ritualima oiiSóenja i obnavljanja snaga drustva,
kao i prirode.269
Samo pravilo ponovne raspodjele zemlje nakon osam godina
otkriva prije svega egalitami princip raspodjele proizvodnih resursa.
Vjerujemo da nas to vodi boljem razumijevanju drustvenih pojava
kod Delmata, ali i sire. Osiguravajuci podjednaka prava svim »pro-
izvodnim jedinicama« — svakako obiteljima — na koristenje tla,
osigurava se po nasem misljenju njegovo »racionalno« koristenje,
tj. upotreba koja najbolje odgovara postojeéem poretku. Nije teäko
pretpostaviti da je krajnji uöinak ovoga pravila u osiguranju repro-
dukcije onog elementa na kojemu se uvelike zasniva delmatsko
politiéko uredenje: vojne sile. Jednostavnije receno, sprecava se
obespravljivanje koje bi dovelo do bitnog smanjenja broja boraca.
Ako se oslonimo na ovaj sud, mozemo donekle objasniti deimaUku
agresivnost kao izraz teznji da se dodatne dru§tvene potrebe ali-
mentiraju iz dodatnih resursa, s obzirom da su mogucnosti unutar
poretka bitno ogranicene. U krajnjoj liniji su sliène erte druStvenog
20« A. S t i p i e v l é . Iliri, Zagreb, 1974, 80, 165. — G. A l f ö l d y , sp.
dj. i mj.
ί·7 S. O 2 a n i é, Poljojmvreda Dalmaçije u proilosti, Sp it, 1955, 24—25.
gdje se citira izvjeStaj slndlka A. Dieda i 6. Giustiniana iz 1522. na Raby se
svakih IQ godina :mova dijele paànjaci : plemitì dobijaju «a 600 grla etoke*
teiaci za 100 grla.
«ea Na znaàaj oktenija upozarava i S u i é, dj. sp. u bllj. 262. 103. O irtvo-
vanju konja. Fest, 190 Lindsay.
2ββ y. E. B i s c h o f f , Kalender, RE, X, 2, col. 1568. Usp. Ce n t or i n.
De die not. 19' Shotijo uz Odiseju 3, 267; G era in, Eisapoee eis ta phaimmena
129 i d. (ed. Hild.).
 S. CACE
iz Manijskog zaljeva — bilo da se sam natpis povezuje s poznatim
dogadajima oko osnivanja Pharosa 385/4. god. ili je do obraèuna
doàlo nesto kasnije.261
2. Drustveni odnosi koji su uvjetovali da pojedini savezi po-
prime razlitite oblike i razviju razlicite institucije, slabo su nam
poznati. Toènije kazavSi, rijetko se dogada da se radi o podacima
koji bi omogucili temeljitije poredbene studije.Sigurno je ipak da
su na konaèno oblikovanje saveza neposredno utjecali odnosi u za­
jednicama. Velike japodske zajednice nedvojbeno su manje trebale
trajnije oblike objedinjavanja; razlicitost razvitka i razmjerno veca
ovisnost o moru i zemljoradnji kod dijela zajednica, velik broj malih
gradinskih naselja morali su u Istri pridonijetì intenzivnijem okup-
Ijanju i uoblicenju etnarhije, pretpostavljamo — oko prastare insti*
tucije arhaicnog kraljevstva koje se odrzalo u Nesakciju; primjetno
zaostajanje procesa urbanizacije kod Delmata , koliko se danas uopce
moze prosuditi, nakon pada delminijske hegemonije otvorilo je put
takoder veoma izrazitom procesu integracije pod vodstvom »aristo-
kracije« prvaka (principes).
3. Razmjerno umjerena diferencijacija susreóe se kod svih triju
naroda — koliko je ta procjena to6na, m oie se procijeniti jedino
intenzivnijim studijem arheoloske grade. Za sada je sigumo da se
barem preteznim dijelom moó vodeceg sloja zasnivala na nasljednom
vrsenju odredenih drustvenih funkcija; vecem razlikovanju po
imetku, odnosno prisvajanju vecih dijelova zajednickog tla ili pro-
izvoda, stajale su na putu ozbiljne zapreke. O vdje cemo pokusati
upozoriti na neke aspekte problema koji zbog povezivanja politièkih
i ekonomskih, pa i srodniòkih odnosa, zasluzuju posebnu paznju.
Haspodjela zemlje kod Delmata262 spada svakako u ona pitanja
predrimske ekonomike koja se najCesée razmatraju i u socijalnom i
u polittékom kontekstu. Misljenja su donekle podijeljena. Od onih
koji su se u novije vrijeme osvrtali na ponovnu podjélu zemlje
svakih 8 godina kod Delmata, G. Alföldy283 i M. Suic264 smatraju
da se radi o podjeli pasnjaka, s obzirom da su Delmati pretezno
stocari, Wilkes misli da je rijec o korekciji meda na plavnim krskim
poljima,265 dok A. Stipòevié istice moment podjele zem lje medu
rodovima, a ne medu obiteljima. Sto se toga tifce, G. A lfö ld y drzi da
se podjela odvija unutar rodovskog naselja kako bi se osigurao
Ml V. bUj. 247. Probltu.i je svakako znaiajan i ovdje smo dali tek neko-
Lko naznaica.
5« Strabon, 7, 5. 5.
*** G. Al f ö dy, Bevölkerung 166.
*** M. Suié, -Nekoliko etnoto§kih podataka . . SiTnnozijum — Sarajevo
2967. m-104.
M Wilkes, Dalmatia, 185.
118
s. cace
pristup svakoj porodici.206 Suie je posebno ukazao na analogni obiiaj
ponovne podjele paânjaka na Pagu u srednjem vijeku; podjela se
vrsila svakih osam godina, S obzirom da je to Sira pojava, nevjero-
jatna je bilo kakva »genealoska« veza s delmatskim obiéajem.*67 U
strukturalnom smislu analogija je ipak znaiajna, buduói da se radi
o koristenju opcinskog tla u okvirima srednjovjekovne komune. Radi
se o posebnim drustvenim pravilima koje prìpadnicima zajednice
osiguravaju pravo na koriltenje zajednickog tla. Gledajuci s te
tocke, predmet podjele (pasnjak/oranica) mozemo ostaviti po strani:
ispitujuci doseg uocenog pravila nailazimo na kljucna pitanja — s
jedne strane ekonomska, s druge pak politiöka.
Delmatski obicaj se uz to — po nasem sudu — veze za pojave
u oblasti religije. Poznati Festov podatak da Iliri zrtvuju konje
bacajuci ih u more svake devete godine, zajedno sa Servijevom va»
ri j antom, po svoj prilici se odnosi na razdoblje od navrsenih osam
godina.268 Razdoblje oktenija je inaóe poznato i kao »velika godina«,
ciklus koji sluzi za uskladivanje lunamog i solamog kalendara. Svi
ti momenti uzeti zajedno mogli bi delmatski obiòaj povezati s veli-
kim svecanostima i ritualima oCiscenja i obnavljanja snaga druàtva,
kao i prirode.269
Samo pravilo ponovne raspodjele zemlje nakon osam godina
otkriva prije svega egalitami princip raspodjele proizvodnih resursa.
Vjerujemo da nas to vodi boljem razumijevanju drustvenih pojava
kod Delmata, ali i sire. Osiguravajuci podjednaka prava svim *pro-
izvodnim jedinicama« — svakako obiteljima — na koristenje tla»
osigurava se po nasem misljenju njegovo »racionalno« koristenje,
tj. upotreba koja najbolje odgovara postojeéem poretku. Nije tesko
pretpostaviti da je krajnji uòinak ovoga pravila u osiguranju repro-
dukcije onog elementa na kojerau se uvelike zasniva Hplmatskr»
politiéko uredenje: vojne sile. Jednostavnije receno, sprecava se
obespravljivanje koje bi dovelo do bitnog smanjenja broja boraca.
Ako se oslonimo na ovaj sud, moderno donekle objasniti delmatsku
agresivnost kao izraz teznji da se dodatne druStvene potrebe ali·
mentiraju iz dodatnih resursa, s obzirom da su moguenosti unutar
poretka bitno ograniòene. U krajnjoj liniji su slicne erte druStvenog
se? A. S t i p é e v i é , Iliri, Zagreb, 1974, 80, 16S. — G. A l f ö l d y . sp.
dj. i mj.
aM S. O 2 a n : é, Poljoprivreda Dalmacije u proilojfi, Sp'it, 1955. 24—25.
gdje se cltlra izvjeStaj slndika A. Dieda i B. Giustinìana Iz 1522. na Rabu se
svakih 10 godina iznova dijele painjaci; plemiéi dobija>u za 600 grîa stoke.
te2aci za 100 grla.
8·8 Na znaiaj oktenija upozorava i Su i i , dj. ip. u bilj, 262, 103. O irtvo-
vanju konja Fest, 190 Lindsay.
280 V. E. B i s c h o f f , Kalender, RE, X, 2, col. 1568. Usp. C e n z o r l n .
De die nat. 19· Sholija uz Odiseju 3, 267; Gemi n, Eùaaooe eis ta phainemena
129 i d. (ed. Hüd.).
119
PR1L021 PKOUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA SZ. ILIRIKA
i ekonoraskog poretka mogie postojati i kod Japoda i Histra. Ostav-
ljajuci skromne kolièine sredstava za alimentiranje potreba drustve-
oogzivota, onemogucavajuèi izravan zahvat u gospodarenje resursi-
ma zajednice, ovakav poredak je mogao pogodovati nastajanju jedino
takvih oblika politièke organizacije kod kojih se izdvajanje za njeno
odriavanje odvija u znaku jasne, neposredne i priznate druStvene
potrete i.prema pravilu uzajamnosti.
Iako smo uspjeli pokazati da oblici saveza kod Histra, Japoda
i Delmata imaju sliènosti, prilicno ce se tesko utvrditi zakonitosti
koje su dovele do artikulacije tih sustava.
Problem smo odnosa srodstva u prethodnom izlaganju namjerno
mimoiàli, smatrajuòi da su nepoznanice odvec znacajna zapreka da
se ovo vazno podrucje poveze s pojavama na politickoj razini. Ovdje
cemo dati nekoliko napomena.
Kompaktnost Delmata i snaga njihove etniöke predaje uzimaju
se gotovo kao dokaz jakog prisustva rodovskog i patrijarhalnog u
njihovu druStvu. Djelomice bi se to mogio prihvatiti. Ipak ne treba
zaboraviti da u 2— 1. st. u delmatskom drustvu dominiraju prvaci
koji su doista poseban drustveni sloj ciji se polozaj reproducira kroz
vrsenje drustvenih iunkcija — narocito na razini saveza. Prividno
nema izrazite drustvene diferencijacije, ali je po aktivnosti saveza
sasvira jasno da je moc delmatsldh prvaka zaista velika. Stoga se
mora zakljuciti da u takvu poretku »patriljarhalni« odnosi igraju
podredenu ulogu, posreduju dominantni drustveni odnos i odrzavaju
koheziju i stabilnost drustva.
1 sama periodicka preraspodjela zemlje, cak i ako se vrsi
unutar srodnièkog sistema, kao Sto pretpostavlja dio autora, ima i
svoje podrijetlo i svoju svrhu izvan okvira toga sistema, na Sto smo
veó i ukazali.
Nuino je ovdje kazati ne§to o dekurijama, jedinicama na koje
su bile podijeljene peregrinske civitates salonitanskog i naronitan-
skog konventa. JoS je Patsch iznio misljenje da je dekuiija rod, a
tomu su se priklonili i gotovo svi kasniji autori (npr. Rostovcev, uz
ostale). B. Gabriëevic je posao od analogije s uredenjem brastava u
nasim brdskim krajevima i dosao do uvjerenja da je dekurija zajed-
nica koja okuplja 150—200 glava. A. Stipfcevic posve izjednacava
»ilirsko« uredenje s onim koje se ocuvalo kod Albanaca i naSih
brdana, navodeci da su Pituntini, Onastini, Narestini »bratstva«.
G. Alföldy se slaze s postavkom da su Delmati i dr. zivjeli u rodov-
skim naseljima, no smatra da je dekurija dio velikog srodnickog
organizma. — S druge strane upozorila je F. Papazoglu na pretje-
rivanja kada je rijeè o odnosima srodstva i pretpostavila da bi deku­
rija mogia biti jedimca za novaèenje, inonda i autohtonog podrijetla.
120
S. CACE
Svakako je jasno da je Gabriòeviéev proratun prilitno rcalan.
Raéunajuéi s brojem od 20.000 boraca kao osnovom, uzevZi u obzir
Ijudske i teritorijalne gubitke Delmata u vrijeme popisivanja deku­
rija je svakako brojila oko 200 ili jedva neSto viie glava. Nadalje
treba imati na umu da je ona morala biti podjednaka i a ’ od Daorsa
i kod Dindara i kod Delmata — inaòe bi popis bio besmisien. Da li
se moze pretpostaviti do te mjere podudaran razvitak oblika srod-
niékih odnosa?*7·
Na kraju, valja napomenuti da isticanjem skromnih moguénosti
odvajanja za drustvene potrebe, òime se donekle podrazumijeva i
niska produktivnost ne podrzavamo uistinu ekstremna glediSta pri-
sutna ponekad kod Wilkesa ili Della. Bez obzira na djelomice pri-
mitivne uvjete zivota i skromne ietve u japodskim i delmatskim
brdima, apsurdna je tvrdnja da Japodi ili Delmati zive u krajnjoj
oskudici i opasnosti od gladi. U tom pogledu mjerodavna je ipak
arheoloSka evidencija, a ne tumaienja natuknica antifckih pisaca.r7!
Takoder je posve promaseno porast uloge rata, ratne pljaike,
gusarstva i si. tumaciti kao izravnu posljedicu prenapuèenosti i
gladi.272 Trebalo bi istraditi premjestanje teziSta drustvenog interesa
na dobra s upotrebnom vrijednoScu kao Sto je npr. èito koje su na
podsticaj Demetrija Faranina plijenili Histri ili kao danak ubirali
Delmati. Buduci da je ta pojava opàenito prisutna u barbarskom
svijetu zahvacenom promjenaraa, a izvrsno se uo£ava u Tadtovoj
Germaniji, 5ini se da bi u tome trebalo gledati prvi korak prema
klasnom raslojavanju. Posebno s obzirom na Histre, ali i na Liburne,
vrijedilo bi ispitati da li su dekadencija autohtonog stvaralastva i
zamiranje jadranske axhajske Koiné u 5. st. prije n. e. u vezi s
opadanjem znaiaja skupocjenih, statusnih i sL dobara (slikana kera-
mika, jantar, razne vrste nakita, bronzane posude, oruije posebne
izrade i si.) u spektru artikala razmjene. Kasnija stoljeéa obiljeiena
su pojavom masovnog importa iz helenistiCkih centara koji ima malo
zajedni£kog s arhaiònom razmjenom. Vjerojatno 6e u tom pogledu
arheoloska istraavanja pomoéi da se skromni ali dragocjeni fundus
grade koju nam je ostavila antièka knjizevnost ispita u svjetlu novih
podataka.
« ° K. Patsch, GZM, 10/1898, 356 i d.; M. R o s t o v z e f t Th« Sodai
and Economie History of the Roman Empire, Oxford, 1957 vol 2. MO n 71·
B. G a b r i é e v l é , VAHD, 55/1953, 103—119; G. A l f ö l d y anXicwe
11/1963, 87 i d.; Isti, Bevölkerung, 166; F. P a p a z o g l u, ■*L'crv»anijntke
politique Simpozijum — Sarajevo 1967, 23 i d.; A. S t i p i e v i é , JUrL
Zagreb, 1974, 164—165.
^ St™a, V i n 7’ i* .10; Di o n K a « u »49. 36, 2, donoae vijesti o ze*n&>-
radnJL — Wi l k e s , Oolmetio, 180—182; H. J. Del l, Historia, 19/1970. H. I,
36 i d.
* " Del l, sp. dj. i mj.
121
PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARO DA SZ. ILIRIKA
Slobodan Caie: I L C O N TR IBU TO A L L O S T U D IO D E L L ’O R D IN A M E N T O
POLITICO DEI P O P O L I A N O R D -O V E S T D E L L ’IL L IR IC O
Riassunto
1. Verso la fine dell’età del bronzo e sull’inizio dell'étà del ferro su tutto il
territorio a nord-ovest dei Balcani si stanno form ando 1 gruppi culturali, la
maggior parte dei qualli continuerà a svilupparsi fino a ll’avvento del Romani,
fi ndubbìo che tali gruppi comprendono varie unità etniche: già intorno al VI
e V secolo a. C. Ecateo menziona i popoli Istri, Iapodi (Iapygia), L ibu rn i e altri
gruppi minori fìnittiml. tutti residenti nella parte nord-ovest doTl ’IlIirico. Nel
periodo del primi contatti con 1 Romani nei secoli III e II a. C. sul territorio
contenuto fra il limite settentrionale dal Golfo triestino e il fium e K u p a e quello
meridionale fino alla foce del fiume Cetina e l ’Erzegovìna occidentale ci sono
soltanto quattro unità: Istrl, Iapodi, Liburni e Delmati. D alle fonti storiche for­
niteci nelle opere di Polibio, Livio, Appiano e Strabone si può dedurre che si
trattava di popoli, ossia di formazioni culturali ed etniche, nell’interno delle
quali è presente l’aspirazione verso l’unificazione politica. Tale aspirazione
esprime 11 processo sociale più ampio, quello dell’integrazione, il quale processo
però si manifesta più esplicitamente nell’ambito di rapporti politici. Il quesito
della giustificazione dell’analisi particolare fenomeni politici viene risolto In
questa sede partendo (1) dalla constatazione che gli avvenimenti e fenomeni
politici stano gli unici aspetti complessivamente noti della società al nord-ovest
dell'illirico e (2) dalla tesi che i fenomeni politici contengano pure determinati
aspetti appartenenti ad altre sfare del rapporti sociali, ovvero che stiano in
determinate correlazioni con essi. L e ricerche sono effettuate in base alle fonti
che offrono la possibilità 1 Individuare i soggetti politici, e se possibile, consi­
derarli nel loro rapporti reciproci. T alf fonti sono I capitoli 16 e 18— 21 della
Tllyrike di Appiano per gli Iapodi, 1 capitoli all’inizio del 41. libro d i Tito Livio
per gli Istrl, i capitoli 25— 28 della Illyrike d i Appiano per i Delmati.
2. 1. Già le più antiche fonti sul guerreggiare dei Rom ani con gli Iapodi
attestano che gli Iapodi nel H sec. a. C. avevano una specie di lega. Conside­
rando però più attentamente la suddivisione degli Iapodi, come esposta dell’A p -
plano (gli Iapodi di qua e di là delle Alpi, cioè del massiccio d i K apela) e
basandosi specialmente sui dati che si riferiscono al rapporti degli Iapodi con i
Romani dall’anno 171 al 35 a. C., quando Ottaviano conquistò la lapodia, è evi­
dente che si trattava della suddivisione stabile. I Romani costrinsero la lapodia
meridionale a riconoscere :1 potere supremo romano al più tardi durante
Sempronio Tuditeno nell’anno 129 a. C. Anche Cicerone paria di fo e d u s n e i
periodo quando la lapodia meridionale appartiene alla sfera d ’attività di Giulio
Cesare (intorno all’anno 56 a. C.). La parte settentrionale della lapodia gode,
Invece, la indipendenza. Verso la fine dell’ amministrazione del Cesare In M iri-
co. gli Iapodi settentrionali invadono fino a Tergeste e ad Aqulleia. Il risultato
di questa dualità è evidente: Appiano che utilizza le fonti fornite da Augusto
122
dimostra che Ottaviano aveva vinto facilmente le comunità della lapodia meri­
dionale — Avendeati, Monetinl, Aruplni, mentre con gli Iapodi settentrionali
Metuli, Foseni e abitanti di Terponos doveva guerreggiare con difficoltà.
2. 2. Paragonando la forza della resistenza mostrata dalle singole comunità
degli Iapodi è evidente che essa è in proporzione al potere e al pr* “ z'-'t di una
comunità; soltanto! Mettili osarono difendersi sulle mura della propria »città*.
Tutte le Indicazioni — particolarmente abbondanti in quest’óccaslone a causa
del noto destino subito da Ottaviano durante l'assedio attestano che I Metuli
disponevano di forze, organizzazione, addestramento, armamento e coraggio
straordinari. Secondo 1 calcoli fatti a base del numero del soldati <'3000) risulta
che la comunità dei Metuli era una grossa formazione che disponeva di oltre
1000 km* e 12 000 abitanti. In media si può dire che neanche le altre comunità
sono minori; questo dato fornisce in parte la spiegazione deUe cause della
debolezza della lega degli Iapodi.
2. 3. Le analisi ulteriori dimostrano che presso gli Iapodi la comunità è 1!
quadro e 11 focolare della vita sociale. L’unificazione perciò si svolge sotto la
guida delle comunità più potenti-tale ruolo spetta a Metuli fra tutti o soltanto
presso gli Iapodi settentrionali (agli Aruplni presso gli Iapodi meridionali?).
In base al materiale disponibile ci k negata la possibilità di constatare quali
sono i vantaggi materiali che i Metuli traggono dalla loro posizione, ma è erroneo
credere che la loro resistenza disperata e lo sterminio d i sé stessi siano la con­
seguenza della crudezza barbara e la coscienza di non accettare la schiavitù ecc.
Denominando Metulum quale kephùlé tòn Ia pód on e la città più grande (pòlis)
su tutto 11 territorio. Appiano indirettamente ci induce a vedere neiI*lmpetuo*ità
della resistenza del Metuli la battaglia per la conservazione della posizione do­
minante. L ’unità del difensori (nonché le tracce deboli della differenziazione In
base alla proprietà nelle necropoli degli Iapodi) non va capita quale il segno
dell’ -infimo grado di sviluppo sociale« bensì quale attestazione di tale sistema
di rapporti nel quali la potenza del ceto dominante (attesista ad esemplo dalla
apparizione stessa delle urne di sasso) si riproduce attraverso i rapporti politici
e si manifesta quale aspetto Indispensabile dell’esistenza stessa della comunità
— a cui corrisponde lo spiccato spirito bellicoso che pervade il comportamento
della comunità del Metuli
S. i. Livio descrive la spedizione, intrapresa da Manlio Vulsone nell’anno
178 a. C. e terminata l’anno successivo da C. Claudio Fulcro con la distruzione
di Nesado e 11 soggiogamento temporaneo degli Istrl. — Quanto all'ordinamento
politico l’Istria è, non dissimilmente dalla lapodia, lega delle comunità. Le sue
comunità sono meglio collegate fra di loro; è indubbio che la più potente è la
comunità da Tito Livio denominata -trio oppido« — con Nesazio a capo e due
oppida — Faveria e Mutila — a fianco. In ciò consiste la coincidenza essenziale
con ordinamento degli Iapodi.
3. 2. Le differenze riguardanti il grado di unità possono essere constatate
con precisione. Risulta evidente che re x (reçulus) il quale, indubbiamente i capo
ossia sovrano di Nesazio (forse anche di tutto 11 gruppo -tria oppido*») può co­
municare con inventiti (guerrieri, popolo atto alle armi) degli Istrl, nonché con
P R ILO Z I P R O U C A V AN JU P O L IT lC K O G U R E D E N J A N A R O D A SZ. I L I R I K A
S. C A C E

principe*, per i quali non è da escludere che siano capi delle comunità degli
P revale una lenta trasformazione delle strutture sociali ed economiche. Anche
Istrl (cicitate&'popuZi presso Livio). Nonostante la potenza dei re di Nesazio e
se esistono segni del progresso 11 territorio del Delmati, fino alla fine dell'indi-
tutto U comando formato da rex e principes essi non potevano sormontare gli
pendenza, rimane ambiente piuttosto conservativo.
ostacoli causati dalla suddivisione in civitates. P e r conservare la sua influenza
rex deve riunire effettivamente gli Istri, che significa dover intraprendere spe­ 4. 2. Da d ò si può trarre conclusione che la potenza dei ceto dominante si
riproduceva nella soprastruttura, in questo caso appunto tramite attività della
dizioni con successo, respingere i tentativi dei popoli fin ittim l e mantenere il
lega. CIÒ nonostante si può constatare che unione dei Delmati ebbe una fase
prestigio di tutta la lega.
anteriore. Analisi delle fonti sui Delmati degli anni 158— 155 a. C. conferma
3. 3. Le indagini archeologiche attuate in Nesazio forniscono le basi per che essi allora erano organizzati in lega, di struttura affine a quella degli Iapodi
crearsi l'ipotesi che gli Istrl avevano conservato qualcosa delle loro istituzioni e degli Istrl, con la potente comunità a Delminio a capo. Questo fatto può
del loro regno arcaico (l’uso continuo delle stesse tombe — campi funerari, 1 spiegare la relativamente apparizione del nome delmato sul litorale; le fonti
segni del potere, 1 monumenti di Nesazio ecc). Siccome Nesazio doveva già scritte lo menzionano appena quando i Delmati appaiono sul litorale come forza
nei primi secoli del millennio assumere il ruolo principale nell’Istria, è da politicamente e militarmente organizzata. A questo periodo risalgono i dati su!
supporre che l'istituzione del regno arcaico, con le forti caratteristiche di culto, tributi, sulle conquiste, e saccheggi. L ’intervento romano degli anni 158—155
servi da nucleo per la formazione del centro di potere bellicoso e, nel senso distrusse Delminio. L a lotta accanita dei difensori corrisponde agli avvenimenti
politico, il centro più forte. Alcuni elementi onomastici rinvenutivi parlerebbero a Nesazio e a Metulum. Tale scossa probabilmente contribuì alla formazione
a favore di quest'ipotesi (ad es. il nome Voltrex nella regione onomastica nord- della lega su basi alquanto differenti.
-adriatlca la quale include anche l’Istria). 5. In fine vengono analizzate alcune questioni riguardanti parentela ed
economia. L ’ordinamento che stiamo trattando presuppone, nel senso sodale,
3. 4. Nemmeno la distruzione di Nesazio fu risultato di concorso di cir­
l ’esistenza di una certa differenziazione nell’ambito della comunità tradizionale
costanze. Nesazio fu difesa dal rimanente dell’élite dei guerrieri dell/Istria, con
d’origine tribale, nella quale la potenza dell’aristocrazia consiste piuttosto nel loro
rei e principes a capo. Il furore suicida risulta dal contesto del rapporti sociali,
impadronirsi delle funzioni sociali, meno nel loro impossessarsi dei beni di
affini, in ultima linea, quelli in Iapodia, rispettivamente a M etulo stesso, —
proprietà comune ossia dei possedimenti appartenenti al -ceto inferiore». In
Contrariamente a questo, è lecito supporre che una parte delle comunità dél- tale ordinamento U sistema di parentela serve a conservare la coesione sodale
llstria, influenzata dalla trasformazione urbana in misura maggiore, parti­ e, in ultima linea, ad assicurare la dominazione del l'aristocrazia.
colarmente »il ceto superiore« nelle comunità si mostrò meno disposto a seguire
le aspirazioni ded regnanti. Dato che la guerra è campo d’afferm azione sociale
par excellence, »11 ceto inferiore« effettivamente iuventus come la »m assa« si
senti piuttosto favorevole a legare 1 propri interessi alla politica di re x e prin­
cipe?.
4. 1. I Delmati sono i più noti avversari della penetrazione romana in
Illirico. La conquista di Ottaviano degli anni 34— 33 a. C. descritta da Appiano
è soltanto una delle guerre tra 1 Romani e 1 Delmati. — A questo punto si
cerca di volgere attenzione a que momenti noti nella storia del Delmati. N el I
secolo a. C. I Delmati formano una lega abbastanza forte che dispone di oltre
20 000 guerrieri e ottiene successi imponenti — nel 48 a. C. contro A. Gabinio,
nel 44 a. C. contro P. Vatinio. Niente cl permette di supporre l’esistenza di un
eepul gentis Anzi è impossibile individuare a che livello è form ata la lega. In
base ai dati riferentisi al periodo romano mentre vigeva ancora l ’instltuzione
dl »principe« Delmoterum« e accanto ad essa anche »prin ceps m u nicipi« (Rldi-
tae), e in relazione all’ereditarietà della posizione, risulta che la lega delmata
o d decenni precedenti la definitiva conquista romana agì, prim a di tutto come
strumento nelle mani dei capi delmati; il significato originario della lega —
unione delle comunità — gradualmente venne meno. Questo trova una spiega­
zione nei gran numero delle comunità delmate, rispettivamente nella loro fran­
tumazione nella maggior parte del territorio. Ê significativo il fatto che l centri
delmati non si sviluppano in centri urbani maggiori all’incontro di quei llburnl;
125
124