i) funkcionalni stil Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil (Ova je stil nizom karakteristika suprotstavljen drugim funkcionalnim stilovima. Prije svega, on se primamo realizira u usmeno} formi (svako biljeZenje ovoga stila u pismenoj formi zahtijeva ‘uvodenje specifiénih oznaka za fonetsko-intonaciona obiljezja). Zbog ovoga, kao i zbog toga Sto se URS esto radi o nepripremljenom, spontanom govory, ponekad na rubnim podrugjima norme, lingvisti su ga dugo ignorirali u svojim prouéavanjima. Tek sa pojaéanim zanimanjem za dijalog, te sa pragmalingvistitkom teorijom govornih Zinova, lingvisti se okreéu ovome stilu, shvaéajuéi njegovu posebnu vaznost u odnosu na druge stilove. Takoder, buduci da je u njemu dominantna forma forma dijaloga, ovaj stil nerijetko sluéi kao podloga dramskome podstilu knjizZevnoumjetnitkoga stila Dramski tekst éesto oponaga, t. stilizira razgovorni stil. U poliskoj stilistici uobitajen je termin sty! potoczny, koji donekle moze odgovarati i pojmu Konverzacijskoga stila. Tako shvacen, ovaj stil jeste prva varijanta jezika koju usvajamo kao djeca, najjednostavnija i najbliza varijanta, koja nam pri prelasku na specijalne stilove pomaze da razjasnimo i shvatimo neke stvari. Kada nekoga upitamo: “Sta je to Internet?", ponekad uz dodatnu molbu da nam se (0 objasni "narodski", "laitki", "svojim rijegima”, onda ée odgovor koji slijedi biti realiziran uovome stilu (Bartmin'ski 1992: 37). U istom tumagenju vrijednosti takvoga stila jesu njegov antropocentrizam, Konkretnost, koja uvjetuje i slikovitost, pa i metaforignost, zatim kolektivnost i tipizacija, Ipak, treba naglasiti da je sty! potoczny Siri pojam od pojma tradicionalno shvacenog razgovornog sila, buduéi da se realizira u razligitim situacionim registrima s obzirom na stupanj zvaniénosti, familijarnosti, konkretnosti, emocionalnosti (Bartmin'ski 1992: 41). Stilistika je zapravo ponekad svodila razgovorni stil na sferu snizeno markiranih jedinica, te je ovakvo shvacanje zapravo unijelo znagajne Korekeije i doprinijelo boljem razumijevanju pritode ovoga stila. Cini se da je njegovo najvaznije obiljezje upotreba stilski neutralnih stedstava, i to u razliéitim sferama Komunikacije, tako da je on na neki nagin baziéni funkcionalni stil, njegova osnova, odakle se dalje razvijaju drugi stilovi. Razgovorni stil odlikuje se neptipremljenoSéu, spontano¥éu, buduéi da se realizira uneformalnim situacijama, a zahtijeva brzo reagiranje, smjenu govornika koji izmjenjuju replike, nekada i prekidaju iskaze, upadaju u rijeé jedni drugima i sligno. Tipigno za ovaj stil jeste naglo mijenjanje tema (zapoteta tema prekida se novom, da bi se kasnije nastavila neka treéa..). Zbog spontanosti i nepripremljenosti este su pauze, zvuci oklijevanja (hm, mm, a.., postapalice (ovaj ‘naj, razumije’/razumijete...), ponavljanje dijela iskaza, te druge "greSke" u performanci Osim toga, vazan element ovoga stila svakako je realizacija fatitke funkcije, koja se prepoznaje na vide nagina. Prije svega, fati¢ka je funkcija zastupljena u ubatenim neleksitkim glasovnim elementima u Sutnju (¢, da..; i tako... jah...): bez obzira na formu, oni nemaju leksitko znaéenje, veé magenje uspostavljanja i produzavanje Kontakta, Drugi aspekt moze se vidjeti u komunikaciji bliskih, Ijudi, u porodici, kada postoje situacije koje prizivaju stalno ponavijanje istih verbalnih obrazaca (preprigavanje istih dogadaja, svima veé dobro poznato), specifiéne fraze i "privatne Sale". Treba imati na umu da fatigka funkeija nije nimalo jednostavna: poznavanje/ nepoznavanje njenih nepisanih pravila bio odreduje status pojedinca u nekoj zajednici. Istovremeno, i ustaljene formule pozdravljanja, oslovljavanja i predstavijanja mogu se promatrati kao zasebni govorni akti. Faticku funkeiju imaju i specifitna sredstva u svakodnevnoj komunikaciji koja se mogu tumatiti kao okvir toga teksta (éuj, sluiaj, vidi8, razumijes, znai..). Ukoliko se vidi broj tih sredstava, nije neobigan zakljuéak da "Ijudi jedni drugima malo ka“u", te da u sustetima na ulici, uz kafu, u Cekaonicama ingleda kao da se "Ijudi uglavnom dogovaraju kako da uopée govore” (Veltié 1987: 122). Moie se tak govoriti o gumji kao specifiénom clementu ovoga stila, Naime, Sutnja u toku Konverzacije moze biti signal razlititih situacija, (|. raspoloZenja sugovornika: moze signalizirati uvrijedenost, Ijutnju (jedan od sugovornika prestaje komunicirati sa drugima, ili svi sudionici to ine), ali i visok stepen bliskosti sugovornika, koji mogu ugodno Sutjeti zajedno, Zanimljivo je da Englezi smatraju Sutnju odstupanjem od norme, osim w specijalnim prilikama (u trenucima Zalosti, npr,) ~ (Crystal 1994: 117), dok kod drugih naroda Konverzacija mnogo éeée moze biti “prekinuta Sutnjom"35@ i) funkcionalni stil Obmuto, razgovorni stil odlikuje se i moguénoSéu da vise osoba istovremeno govori. Mada pravila uttivosti nalazu da jedna osoba govori u jedno vrijeme, moe se zabiljeziti u svakodnevnoj Komunikaciji niz odstupanja od toga pravila (u veselim drustvima, medu Ijudima koji se dobro pomnaju, alii kada se neka dominantna osoba nade u drustvu i sklona je da svoje sugovornike prekida bez izvinjavanja), Na fonostilistickom planu ovaj stil odlikuje se povecanom brzinom govora, s Gm je u vezi i nepotpuni stil izgovora - redukeija (propustanje nekih glasova koji bi bili neophodni u zvani¢nom, “potpunom”’ stilu izgovora). Razgovornom stilu bio bi neprimjeren briZijivi izgovor svojstven zvanignim sferama komuniciranja. $ druge strane, njemu je svojstvena bogata prozodijsko- intonaciona varijativnost, koja potpomaze izraZavanju emocionalnih, subjektivnih nijansi govora. Na leksitkostilistiékom planu svojstvena mu je upotreba emocionalno-ekspresivne leksike, uz prisusutvo rijedi subjektivne ocjene (hipokoristika, pejorativa...). U kolokvijalnoj upotrebi biljeze se i vulgarizani i Zargonizmi. U morfostilistici razgovomog stila istiée se frekventnost glagola - ovaj je stil suprotstavljen nauénom i administrativnom stilu kao imenskim stilovima, U imenskim sintagmama brie se "noseéa" imenica, a pridjev, (j. atribut opéenito, supstantivizira se Nagi éemo se kod "Robne" (= Roba kuéa Sarajka); Bili smo na Filozofskom (= Filozofskom fakultetu); deset u pola (=deset Gevapéi¢a u pola somuna); ili se dodaje i suliks kolokvijalne markiranosti; ParkuSa (= Park-kafana), Osim toga, razgovorni stil karakterizira prisustvo uzvika, partikula, anaforidkih i kataforigkih elemenata. $ tim u vezi, na sintaksickostilistickom planu dominiraju nepotpune, eliptiéne regenice, retenice w kojima odsustvuje kongruencija, nepovezani ubageni elementi Sudionici u govornom dogadaju po pravilu mogu izostaviti niz elemenata, tako da je kolokvijalni dijalog esto "neeksplicitan” (Crystal 1994: 52), a kontekst omoguéava jasnocu i preciznost znagenja, Vazan segment razgovornog stila svakako su i gestovi i mimika kao pomoéni jezik, kao muzna pratnja usmene realizacije, Velika cliptiénost, tj. ukidanje redundancije u ovom stitu, ‘moguée je upravo zahvaljujuci gestovima, npr: —Hoée¥ li ovu? = Ne, tu drugu, (pokazuje rukom) Mada se u stilistici Zesto tvrdilo da ovaj stil ne razlikuje Zanrove, moglo bi se smatrati da su njegovi Zanrovi - govorni Einovi, te se tako moze govoriti o Sinu molbe, naredbe, Zelje, kestitanja, savjeta, izraZavana sauée’éa, obeéanja, prijekora, sa odredenim formulama poéetka i kraja (inicijacije i prekida) dina. NaruSavanje ovih pravila moze biti relevantno za stilistiku kao odstupanje od norme, {j, stiski markirana upotteba, tim prije Sto svi oi Uinovi imaju i svoje "nekolokvijalne” varijante (bilo zvaniéne, diplomatske, otatorske ili neke druge) Prougavanje Konverzacije i uvjeta za njenu uspjeSnost takoder je povezano sa istrazivanjima razgovornog stila. Razgovor je "do neke mjere zajednigki napor i svaki sugovornik vidi nekakvu zajednitku zajednitku svrhu, skup svtha ili makar zajednitki prihvatljivi pravac” (Grice 1987: 58)", te bi po Griceu opéi princip svake konverzacije morao biti nagelo suradnje. O ovome ée biti vise rijeti 1 poglavlju Dramski podstil, gdje se porede dijaloski principi konverzacijskog i dramskog jezika. ‘Mode se izdvojiti jo8 jedan Zanr ovoga stila, koji je po mnogo Semu specifitan. Rijet je o trac Zanra koji je zanimljiv veé zato Sto predstavija elementary narativnu formu, u kojoj se mogu razlikovati aktanti, jezgra, indeksi - sva obijeZja koja inaée odlikuju narativni tekst. Traé se razvija kao pripovijedanje, dakle, struktura mu je dominantno monolo%ka, ali u svakodnevnom govoru36@ i) funkcionalni stil svojstveno mu je prekidanje, zapitkivanje, komentari, “ubacivanje” sugovornika sa svojim replikama, te se i traé, kao i ostali Zanrovi razgovornog stila, razvija po labilnijoj strukturi koja pokazuje grananje ‘osovne teme u vie pravaca ili niz digresija sa ponovnim vra¢anjem osnovnoj temi. Ne ulazeci u psiho-socijalne funkcije trata, moze se vidjeti da mu je Eesto svojstvena i fatitka funkeija (odrZavanje Komunikacije), Sto se naroéito esto moze primijetiti kod stalnog ponavljanja istog traéa u istom krugu judi. Drugim rijetima, "mada tra mo%e biti destruktivan, on to nije uvijek; on moze posluviti kao krucijalna funkeija u uspostavljanju bliskosti - narodito ako nije ‘prianje protiv’, veé jednostavno ‘priganje o'." (Tannen 1991: 96) Zanimljivo istrazivanje kolokvijalnog stila, koje je ujedno i _sociolingvistitko i antropolingvisti¢ko, jeste istraZivanje osobina svakodnevnog dijaloga s obzirom na polne razlike sudionika, Takva ispitivanja polaze od pretpostavke da diskurs, narotito dijaloski diskurs, funkeionira razligito s obzirom na niz kulturih razlika izmedu sugovornika (geografskih, etnigkih, starosnih, a naroéito polnih) U studiji Gender and Discourse Deborah Tannen, jedna od najéitanijih lingvista koji se obave ‘vom problematikom, dolazi do nekoliko zanimljivih zakljuéaka, Koji prevazilaze odnos muSko- Zensko i izuzetno su znagajni za razumijevanje funkcioniranja konverzacijskih pravila wopée: (1) Problem prekidanja sugovornika, upadanja u rijev, posebno je zanimljiv bez obzira na pol sugovornika, Simultani govor u nekim je situacijama Eak znak uspjeSnosti, zanimljivosti Konverzacije, i tada je rijeé 0 "kooperativnom preklapanju", Postoje sudionici u dijalogu éiji je stil moguée omaéiti kao "visoku angayiranost" - high involvement (Tannen 1994: 62-63); uukoliko oba sudionika (svi sudionici) imaju takav stil, upadanje wu rijet nije problem, veé je tak stimulativno; ukoliko jedan od sugovornika ne posjeduje isti takay stil komunikacije, on ée se osjetiti frustriranim, prekinutim, kao da mu se nameée dominacija drugoga. Stil takvih govornika Tanner naziva stilom "visoke paZljivosti’ (2) Tematska kohezija, kako pokazuje Tannen, razlidito se realizira kod muSkaraca i Zena: Zenski razgovor vise je fokusiran i povezan, muSki razgovor vise je difuzan, U svim starosnim skupinama djevojtice i djevojke ne pokazuju teSkoée u iznalazenju tema za razgovor, dok djetaci i mladiéi pokazuju (Tannen 1994: 99). Ipak, potrebno je reci da metod ovog istrazivanja pokazuje izvjesne slabosti: dok je snimanje konverzacije potpuno legitimno i naugno utemeljeno, ne moze se prihvatiti uopéavanje koje proizlazi iz relativno malog broja ispitanika, i to ispitanika odredene starosne dobi, kao relevantno uopée (3.) Kod braénih parova koji duze zive zajedno moze se uoéiti veéa senzibilnost na implicitne, neizgovorene clemente iskaza, te sposobnost "titanja”, tj. tumagenja takvih signala, Tannen tako navodi jedan dijalog ovoga tipa: Mut: Hajde da vederas odemo do mog Sefa. Zena: Zasto? ‘Muz: Dobro, ne moramo iéi. Autorica je na osnovu ispitivanja ovih sudionika doznala da je ovaj put Zena jednostavno Zeljela saznati razlog posjete, ali je muz, prepoznajuci pitanje zaito? kao pitanje Koje je w ranijim situacijama Eesto izrazavalo neiskazano neslaganje sa njegovim prijedlozima, i ovaj put reagirao odustajuci od svog prijedloga. Kao rezultat javija se frustriranost oba sudionika u dijalogu, jer su posi od krivih premisa (Tannen 1994: 183 - 184),