Harmonija Pripreme

Škola: JU Umjetnička škola Bihać 10.11.2016. god.
Predmet: Harmonija
Razred: II SMŠ
Nastavna cjelina: Sekstakordi glavnih kvintakorada

Nastavna jedinica: Vezivanje srodnih kvintakorada s njihovim sekstakordima
Tip časa: obrada nastavnog sadržaja
Cilj časa: upoznati učenike sa sekstakordom, odnosno prvim obrtajem kvintakorda,
njegovom građom, upotrebom, harmonizacijom
Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te
njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu
Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

izražavanja, sticanje zvučne predstave o zvučanju višeglasnog stava u cjelini,
primjena harmonskih znanja u praksi, snalaženje u različitim harmonskim
situacijama
Nastavne metode: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda
demonstracije, praktični rad
Nastavna sredstva: tabla, klavir
Nastavni oblici: frontalni, grupni, individualni
Nastavna literatura: Refik Hodžić, Harmonija sa zadacima
Struktura sata:
Uvodni dio časa:
Pripremiti učenike za čas, uvodeći nastavnu temu, odnosno jedinicu. Razgovarati o

navedenom pojmu sekstakorda – šta je sekstakord? (Očekivani odgovor: Sekstakord ili
prvi obrtaj kvintakorda nastaje kada je najniži ton terca akorda. I dalje taj akord
zadržava svojstvo trozvuka, s tom razlikom što sada osnovni ton s novim najnižim
tonom čini interval sekste. Zato se i zove sekstakord. On je prema tome sastavljen od
najnižeg tona, njegove terce, i njegove sekste te se obilježava s brojem 6 ili 6/3).
Primjer 59.
Šta se najčešće udvaja kod sekstakorda? (Očekivani odgovor: kod sekstakorda najčešće
udvajamo sekstu, tj. osnovni ton kvintakorda, ili tercu sekstakorda, tj. kvintu
kvintakorda. Udvajanje basova tona je rijeđe, te će o ovom izuzetku biti govora kasnije.
Upitati učenike kakve tipove srodstva poznaju. (Očekivani odgovor: kvintnokvartne

srodnike, tercno srodne akorde i nesrodne akorde.) Te pitati kakve tipove veze među
akordima poznaju. (Očekivani odgovor: strogi način vezivanja, poluslobodni način
vezivanja, i slobodni način vezivanja.)
Centralni dio časa:
Naglasiti da se kod vezivanja srodnih kvintakorada s njihovim sekstakordima i obratno,

najbolje držati pravila da se zajednički ton zadrži u istom glasu, a ostali glasovi vode
najbližim putem u sljedeće akordske tonove. Ovaj postupak zatim komparirati sa
strogim načinom vezivanja, gdje ćemo ustanoviti da se radi o potpuno istom principu i
načinu vezivanja kao i kod međusobnog vezivanja kvintakorada. Zatim se osvrnuti na
predhodne lekcije, te komparirati principe vezivanja sa nastavnim jedinicama koje su
učenici već obradili, gdje ćemo doći do zaključka da se radi o potpuno identičnim
pravilima. Zatim ćemo pomenuti materijal obraditi kroz primjere gdje ćemo vezivati
toničnu funkciju sa subdominantnom i dominantnom. Na obrađenim primjerima
pojasniti postupke koje smo primjenili i koje smo već teoretski obradili. Zatim će
učenici dobiti priliku da izrade slične zadatke, gdje će sami obrazložiti postupke koje su
primjenili odnosno koje će primjeniti. S obzirom da smo u predhodnim primjerima
vezivali toničnu funkciju s dominantnom ili subdominantnom, učenici će vezivati
subdominatnu i dominantnu funkciju s toničnom. S obzirom da nam se u ovom trenutku
pružaju mogućnosti za razne kombinacije, neke od njih ćemo zabilježiti i na tablu.
Primjer 62 b, e.
Primjer 63 a, c.
Srodni kvinakordi s njihovim sekstakordima mogu se vezivati i poluslobodnom vezom.
Ova veza nam ostvaruje mogućnosti melodijskih skokova za kvartu, kvintu i sekstu na
na više ili na niže. Neke od primjera zabilježiti na tablu, te zajedničkom analizom istih,
ustanoviti šta se ovdje zapravo dešava. Naglasiti da se skok preferira u sopranu zbog
razvijanja melodijske linije, te pojasniti zašto su zapravo najizraženiji skokovi kvarte i
kvinte.
Primjer 64 a, c, e, h.
Nakon što smo zabilježili i pojasnili svaki primjer ponaosob, zajedno s učenicima
riješiti par primjera na tabli, razgovarati o mnogobrojnim kombinacijama koje nam se
pružaju, te učeniku postaviti određene uslove na koje mora obratiti pažnju u toku izrade
zadatka. Npr. zajednički ton zadržati u altu, obratiti pažnju na skok kvarte kvinte i
sekste, vezati kvintakord sa sekstakordom ili obratno.
Pojasniti učenicima da se korištenjem sekstakorda dobija veća pokretljivost i

melodičnost basove dionice. Dobija se i novi harmonijski kolorit uz mogućnost lakšeg
prelaska iz jednog harmonijskog sloga u drugi. Zatim pojasniti zašto se sekstakordi
rijetko koriste u kadencama, te isto tako pojasniti slog i položaj sekstakorda unutar
zadatka. Zatim date primjere zabilježiti na tablu te određene karakteristike obrazložiti
na zabilježenim primjerima.
Primjer 60 a, b, c.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa ukratko ponoviti nastavnu jedinicu. Osvrnuti se i na predhodne

lekcije te sumirati gradivo obrađeno do ovog trenutka. Ponoviti šta je to sekstakord,
koje principe vezivanja akorada poznaju, te doći do zaključka da se sekstakordi kao i
kvintakordi vezuju na poptuno isti način pomoću stroge, poluslobodne i slobodne veze.
Pojasniti šta je zapravo primarni cilj sekstakorda u harmonijskom slogu vokalnog stava.
Te primjere, obrađene u toku ovog časa, odsvirati na klaviru kako bi učenici zapazili
nove zvučne pojave te harmonijski kolorit.
Dati domaću zadaću. Napomenuti učenike da prosviraju zadatke te slušno da pokušaju
zapaziti melodijske pokrete basa, novi harmonijski kolorit. Zadatak c. strana 50
Škola: JU Umjetnička škola Bihać
Predmet: Harmonija
Razred:
Nastavna cjelina: Septakordi ili četverozvuci

Nastavna jedinica: Sedam vrsta septakorda
Cilj časa: upoznati učenike sa septakordom,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

navedenom pojmu septakorda – šta je septakord, kako nastaje septakord? (Očekivani
odgovor: Kada kvintakordu ili trozvuku dodamo još jednu tercu, odnosno septimu ako
se baziramo na osnovni ton kvintakorda, dobit ćemo septakord ili četverozvuk.) Kako
dijelimo septakorde? (Očekivani odgovor: Septakordi se dijele na glavne i sporedne.
- Glavnim septakordima se smatraju septakordi na II, V i VII stupnju, a
- Sporednim se smatraju septakordi na I, III, IV i VI stupnju).
Koliko vrsta septakorada poznajemo, i koje su to? (Očekivani odgovor: Poznajemo

sedam vrsta septakorda i to: veliki durski, mali durski, veliki molski, mali molski,
poluumanjeni, umanjeni i povećani septakord).
Naglasiti učenicima da zbog dodatne septime unutar septakorda ali i novog unutrašnjeg
odnosa glasova, svaki septakord je disonantna harmonija. Zbog toga se s njima treba
postupati oprezno bilo kod uvođenja, bilo kod razrješenja. Septakord isto kao i
kvintakord ima i svoje obrtaje. U ovom slučaju on ima tri obrtaja, prvi –
kvintesekstakord, drugi – terckvartakord, i treći sekundakord.
Učenicima zatim dati i primjere na tabli a zatim posvetiti dovoljno vremena svakoj
individui da savlada pomenute pojmove. Izvoditi jednog po jednog učenika pred tablu i
zajedničkim snagama pokušati riješiti eventualni problem.
Komparacijom s već datim primjerima na tabili pokušati izgraditi sve vrste septakorda
od nekih drugih tonova, a zatim izgrađene septakorde staviti i u njihove obrtaje.
Većina centralnog dijela časa bit će podvrgnuta praktičnom radu i fokusu na svaku
individuu ponaosob.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa ukratko ponoviti nastavnu jedinicu. Osvrnuti se i na predhodne

lekcije te sumirati gradivo obrađeno do ovog trenutka. Ponoviti šta je to septakord,
koliko vrsta septakorda poznajemo i koje su to. Koji su to glavni a koje sporedni
septakordi.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Septakord na II stupnju
Cilj časa: upoznati učenike sa septakordima na glavnim stupnjevima,
njihovom građom, upotrebom, harmonizacijom

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa osvrnuti se na predhodnu nastavnu jedinicu. Ponoviti šta je to
septkord? (Očekivani odgovor: Kada kvintakordu ili trozvuku dodamo još jednu tercu,
odnosno septimu ako se baziramo na osnovni ton kvintakorda, dobit ćemo septakord ili
četverozvuk.)
Kako dijelimo septakorde? (Očekivani odgovor: Septakordi se dijele na glavne i

sporedne.
Dati dodatno pojašnjenje zašto septakorde dijelimo u ove dvije osnovne grupacije.
Razlog tom je njihovo funkcionalno značenje i odnos prema tonalitetu odnosno
njegovoj stabilnosti. Naglasiti da glavni septakordi zastupaju dvije funkcije,
dominantnu i subdominantnu. Septakord na V stupnju (D7) i septakord na VII stupnju
(VII7) pripadaju dominantnoj funkciji, dok septakord na II stupnju (II7) pripada
subdominantnoj funckiji.
U nastavku časa fokusirat ćemo se na strukturu septakorda II stupnja i njegove obrtaje.

Naglasiti učenicima da je septakord II stupnja izraziti predstavnik subdominantne
funkcije jer u sebi sadrži tonove trozvuka IV i II stupnja. Po strukturi je u duru mali
molski, a u harmonijskom molu i molduru poluumanjeni septakord.
(Pr. 192a, b).
Na osnovu datog primjera, izvesti par učenika pred tablu i zajedničkim snagama
pokušati zapisati još par septakorada II stupnja u različitim tonalitetima.
Bitno je naglastiti da se septakord II stupnja u kadencama najčešće koristi u svom prvom

obrtaju kao kvintsekstakord. Tada ga zbog njegovog basa na subdominanti mnogi
nazivaju i subdominantom sa dodanom sekstom ili „sixte ajoute“ (sikt ažute).
Kod rješenja septakorda II stupnja uobičajeno je da se osnovni oblik, kvintsekstakord i
terckvartakord najbolje rješavaju u dominantni kvintakord ili septakord, a sekundakord u
dominantni sekstakord ili kvintsekstakord. Septima i kvinta se rješavaju naniže, a terca
naviše ili po potrebi naniže.
S obzirom na lokigu harmonijskog kretanja treba naglasiti da se septakord II stupnja

najbolje uvodi poslije akorda tonične grupe sa pripremljenom septimom.
Ono što je bitno naglasiti i ono što ćemo uočiti kod strogog vezivanja septakorda II
stupnja, a to ćemo zapaziti i u sljedećim primjerima, jeste shema koju ćemo dobiti
strogom vezom: II7 – D43, II65 – D2, II43 – D7, II2 – D65. Shema je prikazana i u
sljedećim primjerima.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa ponoviti neke osnovne karakteristike septakorda na II stupnju.

Zašto spada u glavne septakorde i zašto pripada subdominantnoj grupi akorada, kakav je
po strukturi u duru a kakav u harmonijskom i melodijskom molu, kako se razrješava.
U preostalom dijelu časa izvesti par učenika pred tablu, pokušati formirati
septakord na II stupnju u drugim tonalitetima, zatim iste te sepakorde uz pomoć ostalih
učenika i pravilno razrješiti u T ili D funkciju. Na kraju zamoliti nekog od učenika da
iste primjere odsvira i na klaviru.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Septakord na VII stupnju

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:
U uvodnom dijelu časa osvrnuti se na predhodnu nastavnu jedinicu. Ponoviti šta je to

septkord? (Očekivani odgovor: Kada kvintakordu ili trozvuku dodamo još jednu tercu,
odnosno septimu ako se baziramo na osnovni ton kvintakorda, dobit ćemo septakord ili
četverozvuk.)
sporedne.
Kakva je struktura septakorda na II stunju u duru te u harmonijskom i melodijskom
molu? (Očekivani odgovor: Po strukturi je u duru mali molski, a u harmonijskom molu i
molduru poluumanjeni septakord).
Zašto septakord II stupnja pripada izrazito subdominantnoj funckiji?(Očekivani
odgovor: septakord II stupnja izraziti predstavnik subdominantne funkcije jer u sebi
sadrži tonove trozvuka IV i II stupnja).
Zamoliti učenike na da tabli zabilježe par primjera septakorda na II stupnju u duru,
harmonijskom i melodijskom molu, kroz različite tonalitete.
Bitno je naglasiti da septakord na VII stupnju u potpunosti zastupa dominantnu funkciju,

najizrazitiji je akord dominantne grupe koji u sebi sadrži sve bitne tonove dominantnog
septakorda, vođicu i njegovu septimu koja s vođicom čini umanjenu kvintu (tritonus).
Njegova septima u duru je mala, a u molu i u molduru umanjena, zbog toga je ovaj
akord krajnje nestabilan.
Teoretski gledajući, ovaj akord u sebi sadrži po dva tona koji pripadaju dominantnoj i
subdominantnoj funckiji pa ga još zovemo i mješovitim dominantnim akordom. Dakle
došli smo do zaključka da je septakord VII stupnja po strukturu u duru poluumanjeni a u
molu i molduru umanjeni četverozvuk.
Što se tiče njegovog sloga i položaja, možemo ga postaviti u sva tri položaja i oba sloga,
što ćemo prikazati i u narednim primjerima.
U nastavku ćemo doći i do zaključka da septakord na VII stupnju ima i svoje obrtaje,
kao i svi četverozvuci i on ima tri obrtaja: kvintsekstakord sa tercom u basu,
terckvartakord sa kvintom u basu i sekundakord sa septimom u basu.
Pitanje za učenike: Šta udvajamo kod nepotpunog septakorda VII stupnja ukoliko mu
se izostavi kvinta, razlog? (Očekivan odgovor: tada mu se udvaja terca).
Zamoliti učenike da na tabli zabilježe obrtaje septakorda VII stupnja.
Sada slijedi uvođenje i rješenje septakorda na VII stupnju.
On se najbolje uvodi preko akorada subdominantne grupe, jer će mu kritičan ton septima
već biti pripremljen. Date konstatacije prikazati i na primjerima.
Kod rješenja septakorda na VII stupnju vođica i terca se vode naviše, a septima i kvinta
naniže. Na ovaj način se kod toničnog kvintakorda udvaja terca.
U suprotnom bi nastale nepoželjne paralelne kvinte koje se još nazivaju i Scarlattijeve

kvinte. Primjer b).
Ostatak časa posvetiti vježbi. Podijeliti razred u tri grupe od kojih će prva grupa na tabli
formirati septakord na VII stupnju u različitim tonalitetima, zatim će druga grupa te
akorde razrješiti u toniku, a treća grupa će te iste septakorde VII stupnja spojiti sa
dominantnom funkcijom.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa ponoviti neke osnovne karakteristike septakorda na VII stupnju.
Zašto spada u glavne septakorde i zašto pripada dominantnoj grupi akorada, kakav je po
strukturi u duru a kakav u molu i molduru, kako se razrješava i šta udvajamo kod
septakorda VII stupnja. Zašto ga još zovemo mješovitim dominantnim akordom?
Šta su to Scarlattijeve kvinte i kako nastaju?

Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Dominantni septakord

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:
U uvodnom dijelu časa osvrnuti se na oblast sporednih kvintakorada i sekstakorda, te

septakorda ili četverozvuka.
Kako se dijele trozvuci ili kvintakordi u dijatonskim ljestvicama? Očekivan odgovor
(Dijele se na glavne i sporedne).
Na kojim stupnjevima se nalaze sporedni kvintakordi odnosno sekstakordi? Očekivan
odgovor (II, III, VI, VII stupnju).
Ponoviti šta je to septkord? (Očekivani odgovor: Kada kvintakordu ili trozvuku dodamo
još jednu tercu, odnosno septimu ako se baziramo na osnovni ton kvintakorda, dobit
ćemo septakord ili četverozvuk.)
sporedne.
Kakva je struktura septakorda na II stunju u duru te u harmonijskom i melodijskom
molu? (Očekivani odgovor: Po strukturi je u duru mali molski, a u harmonijskom molu i
molduru poluumanjeni septakord).
Dominantni septakord ili mali durski septakord već u samom imenu krije svoje osnovne
karakteristike i strukuturu. Njegova baza je sačinjena od durskog kvintakorda na koji
smo dodali malu septimu, otud i ime mali durski septakord. Njegova dominantna
funkcija je još više izražena u obliku četverozvuka jednako u duru, molduru,
harmonijskom i melodijskom molu. Zvučnim primjerom učenicima ukazati na izrazitu
napetost i disonantnost unutar četverozvuka, rezultat septime i vođice (terce) napsram
osnovnog tona, a koje međusobno čine interval umanjene kvinte ili povećane kvarte
(tritonus).
Naglasiti da se dominantni septakord označava sa D7, a u molu ispod broja 7 dodajemo
i broj 3 (oznaka za tercu u odnosu na osnovni ton) sa znakom za povišenje ili
razrješenje ispred broja 3.
Dominantni septakord može biti i nepotpun u slučaju da mu izostavimo kvintu, a

udvojimo osnovni ton. Na taj način ga možemo postaviti i u oktavni položaj.
Završni dio časa:
Nakon datih i zabilježenih primjera zamoliti par učenika da na tabli, svako za sebe,
pokuša formirati i zapisati dominantni septakord kroz različite tonalitete, kako u duru
tako i u harmonijskom i melodijskom molu. Naglasiti da se svaki septakord, pa tako i
dominantni, može postaviti u tri položaja i oba sloga, a zatim zamoliti i učenike da nam
to demonstriraju s primjerima na tabli.
Na samome kraju časa nagraditi aktivnost i znanje najaktivnijih učenika.

Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Dominantni septakord

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

S obzirom da nastavljamo s nastavnom jedinicom iz predhodnog sata, uvodni dio časa
ćemo posvetiti ponavljanju iste.
Kako se gradi dominantni septakord? Očekivani odgovor: (Dominantni septakord ili
mali durski septakord D7 se gradi od durskog kvintakorda i male septime).
Zašto je on izrazito napet i disonantan? Očekivani odgovor: (Prvenstveno zbog vođice i
septime naspram osnovnog tona, a koje međusobno čine interval umanjene kvinte ili
prekomjerne kvarte odnosno tritonus).
Zamoliti par učenika da na tabli zabilježe par primjera D7 u različitim tonalitetima.
Već smo ranije spomenuli da je septima kritičan ton kod dominantnog septakorda, bitno
je da se ona uvodi postupno, kao pripremljena i skokom. Postupno se uvodi najčešće
poslije dominante ili njenog sekstakorda i to kao prolaznica. Date konstatacije
demonstrirati i pomoću primjera.
Često se možemo suseresti i sa primjerima gdje septimu kao prolaznicu koristimo u
kadenci i to poslije zadržičnog ili kadencirajućek kvartsekstakorda.
Pripremljena septima unutar dominantnog septakorda može se javiti i nakon akorada

subdominantne grupe, i tada je D7 uglavnom nepotpun.
Već smo ranije naglasili kako je bitno da se u septimu D7 ulazi postupno, međutim to je
moguće i pomoću skoka ali najčešće u okviru iste harmonijske funkcije, i uglavnom je
taj skok uzlazan. I u vezi sa subdominantom septimu možemo uvesti skokom, ali samo u
slučaju ako se ona nalazi u unutarnjem glasu.
S obzirom da smo skoro za svaki segment oblasti dali i adekvatne primjere, analizom
istih zamoliti učenike da zapišu po jedan primjer kroz različite tonalitete. Par učenika će
to da učini na tabli, dok će ostatak učenika svoje primjere zapisati u kajdanke.
Dolazimo i do kritičnog momenta D7, odnosno njegovog rješenja. S obzirom da se radi
o dominantnoj funkciji, ona se razrješuje u toniku ili VI stupanj. Ono što je bitno
naglasiti kod rješenja, a to ćemo prikazati i u primjerima, jeste da se septima vodi za
sekundu na niže, a vođica za malu sekundu na više.
Analizom predhodnog primjera doći ćemo do zaključka da pri razrješenju dobivamo

nepotpuni tonični kvintakord bez kvinte sa utrostručenim osnovnim tonom. Da bi dobili
potpun tonični kvintakord moguće je odstupanje u rješenju vođice. Da bi ovo bilo
moguće, vođica se mora nalaziti u nekom od unutarnjih glasova, ne u sopranu, možemo
je voditi umjesto za malu sekundu naviše, vodimo je za veliku tercu na niže u kvintu
tonike. U teoriji se ovakvo rješenje naziva „licencija vođice“.
Bitno je istaknuti da se nepotpuni D7 rješava u potpuni tonični kvintakord tako što ćemo
zadržati zajednički ton. Međutim ako D7 rješimo u zamjenika tonike, odnosno u
kvintakord VI stupnja, tu vezu između V – VI stupnja nazivamo na kraju fraze ili
odlomka varljivom kadencom.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa podijeliti učenike u dvije grupe. Prva grupa će formirati D7 kroz
različite tonalitete, dok će druga grupa formirane D7, analizom već zabilježenih
primjera, rješiti dominantni septakord u nepotpunu toniku, u potpuni tonični kvintakord
pomoću licencije septime ili u VI stupanj.
Pitati učenike šta je to licencija vođice? Očekivani odgovor: (Kada vođicu umjesto za
malu sekundu naviše, vodimo za veliku tercu na niže u kvintu tonike. U teoriji se ovakvo
rješenje naziva „licencija vođice“).
Šta je to varljiva kadenca? Očekivani odgovor: (Ako D7 rješimo u zamjenika tonike,

odnosno u kvintakord VI stupnja, tu vezu između V – VI stupnja nazivamo na kraju fraze
ili odlomka varljivom kadencom).
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Obrtaji dominantnog septakorda

situacijama
Uvodni dio časa:
U uvodnom dijelu časa, kroz nekoliko pitanja ponoviti najbitnije elemente ove nastavne
cjeline.
Kako se gradi dominantni septakord? Očekivani odgovor: (Dominantni septakord ili
mali durski septakord D7 se gradi od durskog kvintakorda i male septime).
Zašto je on izrazito napet i disonantan? Očekivani odgovor: (Prvenstveno zbog vođice i
septime naspram osnovnog tona, a koje međusobno čine interval umanjene kvinte ili
prekomjerne kvarte odnosno tritonus).
sporedne.
Zatim uz pomoć nekoliko učenika na tabli zabilježiti i nekoliko D7 u zadanim
tonalitetima.

Kao što smo već pomenuli dominantni septakord ima tri obrtaja: kvintsekstakord,
terckvartakord i sekundakord. Obrtaji D7 se rješavaju po istom pravilu kao i osnovni
oblik septakorda, tako što vođica ide naviše na septima naniže. Kvintsekstakord i
terckvartakord će se riješiti u potpuni tonički kvintakord, a treći obrtaj sekundakord u
tonički sekstakord.
Dominantni kvintsekstakord nalazi se na terci odnosno vođici septakorda, a u basu se
obilježava sa 6/5. Pored rješenja u toniku, D6/5 može se u toku fraze riješiti i u
sekstakord VI stupnja.
Dominantni terckvartakord kao drugi obrtaj ima u basu kvintu dominante. Obilježava se
sa 4/3, a u harmonijskom i melodijskom molu dodaje se još i broj 6 s povisilicom ili
razrješilicom. Rješava se u tonički kvintakord a može i sekstakord.
Dominantni sekundakord je treći obtaj D7 i u basu mu se nalazi njegova septima. Ona s

osnovnim tonom čini interval sekunda pa se u basu obilježava s brojem 2. Ovaj akord je
izrazito napet pa najbolje pokazuje bifunkcijonalnost D7, jer se u basu nalazi osnovni
ton subdominante a u gornjim glasovima trozvuk dominante. U prirodnom vođenju
glasova razrješava se u tonički sekstakord.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa osvrnuti se na obrađenu nastavnu jedinicu. Izvoditi učenike pred
tablu i zajedničkim snagam, uz komparaciju i analizu zabilježenih primjera, zapisati i
neke nove u zadanim tonalitetima. Ukazati na potencijalne greške i logičnije solucije.
Najvrijednije i najaktivnije učenike nagraditi s ocjenom.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Vezivanje međusobno srodnih sekstakorada

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

navedenom pojmu sekstakorda – šta je sekstakord? (Očekivani odgovor: Sekstakord ili
prvi obrtaj kvintakorda nastaje kada je najniži ton terca akorda. I dalje taj akord
zadržava svojstvo trozvuka, s tom razlikom što sada osnovni ton s novim najnižim
tonom čini interval sekste. Zato se i zove sekstakord. On je prema tome sastavljen od
najnižeg tona, njegove terce, i njegove sekste te se obilježava s brojem 6 ili 6/3).
Šta se najčešće udvaja kod sekstakorda? (Očekivani odgovor: kod sekstakorda najčešće
udvajamo sekstu, tj. osnovni ton kvintakorda, ili tercu sekstakorda, tj. kvintu

vezivanja, i slobodni način vezivanja.)

Bitno je naglasiti da dva uzastopno kvintno-srodna sekstakorda vezujemo strogo, što je
najčešći slučaj te poluslobodno. Ustrogoj vezi se zajednički ton vezuje u dva glasa, u
prvom je udvojena seksta, a u drugom terca ili obratno. Nakon skoka u basu dalji
njegov tok mora se kretati suprotno, za sekundu ili tercu. Date konstatacije ćemo
prikazati i u sljedećim primjerima, te zajedno s učenicam uz komparaciju s datim
primjerima napisati i nekoliko novih.
Pri poluslobodnoj vezi jednom od glasova ostavlja se mogućnost pravljenja skoka za
kvratu ili kvintu. Drugi glas se zadržava, a treći čini sekundni pomak. Poluslobodnu
vezu zatim prikazati na primjerima.
Kada obratimo pažnju na vezu t6-D6 u harmonijskome molu, bitno je naglasiti i obratiti
šažnju na skok u vođicu (tercu dominante). Taj skok mora biti za silaznu umanjenu
kvartu sa razrješenjem u toniku, a nikako za uzlaznu povećanu kvintu.
Završni dio časa:
Završni dio časa posvetiti vježbi. Zamoliti učenike da uz komparaciju i analizu već
zabilježenih primjera, napišu i po dva svoja primjera. Najbolje učenike zamoliti da svoj
rad zabilježe na tabli, zabilježene primjere analizirati a zatim one najvrijednije i
najpreciznije nagraditi i s ocjenom.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Vezivanje nesrodnih kvintakorada s njihovim sekstakoradima

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:
U uvodnom dijelu časa osvrnuti se na predhodnu lekciju. Učenicima postaviti par

pitanja vezanih za istu nastavnu jedinicu. Kako vezujemo dva uzastopna kvintno-srodna
sekstakorda? Očekivani odgovor: (Dva uzastono kvintno-srodna sekstakorda najčešće
vezujemo strogo, te poluslobodno). Šta se dešava s glasovima u strogoj vezi? Očekivani
odgovor: (U stogoj vezi zajednički ton zadržavamo u dva glasa, u prvom je udvojena
seksta a u drugom terca ili obratno). Prozvati par učenika, te zabilježiti po par primjera
slobone i poluslobodne veze međusobno srodnih sekstakorada.
Nesrodne kvintakorde s njihovim sekstakordima vezujemo slobodno. Ovo ne znači da

glasove možemo voditi proizvoljno bez ikakvog reda, naprotiv, u ovoj vezi gdje
nemamo zajedničkih tonova glasove moramo voditi postupno i oprezno. Konstatacije
prikazati u primjerima.
U vezi S-D6 bas obavezno mora praviti skok umanjene kvinte naniže (ne naviše zbog
skoka povećane kvarte). I ovdje mogu lako nastati nedopušteni pomaci paralelnih
kvinti. Učenicima prikazati date teze na primjerima, zajednoh ih analizirati.
U ovom momentu spomenut ćemo i izuzetak koji se može pronaći u muzičkoj literaturi
a odnosi se na vezu između D i S6. Ako ovu vezu posmatramo teoretskog aspekta ona
nam na neki način predstavlja određeni oblik varljive kadence, zbog pomaka u basu V –
VI stupanj. Zbog sličnosti sa stvarnom vezom V – VI, poželjno je da se kod S6 udvoji
terca. Ovu vezu prikazati i u primjeru.
Završni dio časa:
zabilježenih primjera, napišu i po dva svoja primjera. Najbrže i najbolje učenike zamoliti
da svoje primjere zabilježe na tabli, a zatim zajedničkim snagama analizirati iste.
Najaktivnije i najpreciznije učenike nagraditi i s ocjenom.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Vezivanje nesrodnih sekstakoradima

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

Uvodni dio časa posvetiti predhodnoj nastavnoj cjelini, te postaviti nekoliko pitanja iz
iste. Šta se najčešće udvaja kod sekstakorda? (Očekivani odgovor: kod sekstakorda
najčešće udvajamo sekstu, tj. osnovni ton kvintakorda, ili tercu sekstakorda, tj. kvintu

vezivanja, i slobodni način vezivanja.) Zatim napisati i nekoliko primjera vezanih za
predhodnu nastavnu jedinicu, Vezivanje nesrodnih kvintakorada s njihovim
sekstakoradima.

Ono što nam zapravo oogućuje vezivanje nesrodnih kvintakorada jeste mogućnost
postupne melodijske linije u basu kod uzlaznog gornje tetrahorda, ono što je u
samome startu bitno naglasiti za mol, jeste korištenje melodijske varijante mola, jer bi
u harmonijskoj dobili pomak povećane sekunde. To ćemo demonstrirati i u sljedećem
primjeru.
Ukoliko ipak koristimo harmonijski mol ili moldur, umjesto nepoželjnog pomka
povećane sekunde bolje je napraviti skok umanjene septime na niže.
Kod veze nesrodnih sekstakorada tri glasa vodimo postupno naviše (u vidu paralelnih
sekstakorada), a četvrti suprotno s manjim ili većim skokom. Ovakav princip veze
prikazat ćemo i u sljedećim primjerima.
Ono što je bitno izbjegaati kod veze dva uzastopna sekstakorda bili oni srodni ili ne,
jeste udvajanje unisonih tonova jer se time stvara utisak troglasja.
Isto tako je bitno da obratimo pažnju na eventualne paralelizme ako sve glasove vodimo
u istom pravcu, lako će nam nastati paralelne kvinte ili čak oktave.
Završni dio časa:
zabilježenih primjera, zajedničkim snagama zabilježimo i nekoliko novih primjera na
tabli. Svjesno navesti učenike na greške kako bi harmonijskom analizom mogli locirati
eventualne greške i propuste.
Predmet: Harmonija
Razred:
Nastavna cjelina: Sporedni kvintakordi

Nastavna jedinica: Kvintakord VI stupnja
Cilj časa: upoznati učenike sa kvintakordom i sekstakordom VI stupnja, odnosno,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

Već smo ranije pomenuli i obradili pojedine pojmove s kojima ćemo se susresti u
nastavku časa, međutim iz praktičnih razloga i zbog lakše obrade gradiva koje nam
slijedi, neke od njih ćemo i ponoviti.
Znamo da u dijatonskim ljestvicama trozvuke ili kvintakorde dijelimo na glavne i
sporedne. Terminologiju „glavni i sporedni“ ne uzimamo u doslovnom značenju.
Ovaku terminologiju koristimo radi funkcionalnosti unutar tonaliteta i njegove
stabilnosti. Uz pomoć kvintakorada na II, III, VI i VII stupnju ublažava se suprotnost
između triju glavnih funkcija tonike, subdominante i dominante. Tako se i oni dijele
na zamjenike tonike, subdominante i dominante.
 VI stupanj u prvom redu je zamjenik tonike, a zatim subdominante;
 III stupnaj je zamjenik dominante, a zatim tonike;
 II stupanj je zamjenik samo subdominante;
 VII stupanj je zamjenik samo dominante.
Centralni dio časa ćemo posvetiti kvintakordu VI stupnja. Kvintakord VI stupnja u duru
je molski, a u harmonijskom i prirodnom molu je durski. U melodijskom molu je
umanjeni, a u molduru povećani pa se u ova dva oblika zbog svog disonantnog zvuka u
harmoniji rjeđe upotrebljava. S obzirom na svoju bifunkcijonalnost, kvintakord VI
stupnja će imati toničnu ulogu u vezi V – VI, a subdominantnu pojavu između tonike i
dominante. U nastavku ćemo preko raznih primjera prikazati uporebu i funkciju VI
stupnja u zadatcima odnosno literaturi.
Kvintakord u praksi se najčešće koristi poslije svojih tercnih srodnika, tonike i

subdominante. Kod strogog vezivanja zadržavaju se oba zajednička tona, pri čemu bas
silazi ili uzlazi za tercu.
Kod slobodne veze vrijedi staro pravilo da se zajednički tonovi ne zadržavaju, s tim da
se vode suprotno od basa.
Kvintakord Vi stupnja vrlo dobro zvuči između svojih srodnika T i S. On tada potcrtava
svoju toničnu funkciju.
Pojava VI stupnja poslije subdominante podrazumijeva ista pravila tercnog vođenja

glasova. U literaturi se kao slučaj plagalne kadence može sresti kombinacija IV-VI-I.
Najčešći slučaj kada VI stupanj ima toničnu ulogu jeste u tzv. varljivoj kadenci, vezi V
– VI stupanj. U ovom spoju logičnim slijedom glasova kod VI stupnja dolazi do
udvajanja terce, posebno u molu. Ako se u molu ne udvoji terca VI stupnja doći će do
pomaka povećane sekunde kao i nepravilnog rješenja vođice.
Završni dio časa:
Većinu centralnog dijela časa smo posvetili analizi i prikazu primjera u kojima koristimo
VI stupanj kao sredstvo izražaja. Završni dio časa ćemo posvetiti vježbi, odnosno izvodit
ćemo jednog po jednog učenika s kojim ćemo zajedničkim snagama na tabli, uz pomoć
analize i komparacije već datih primjera zabilježiti i osmisliti nove, u raznim
tonalitetima kako u duru tako i molu.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Kvintakord II stupnja
Cilj časa: upoznati učenike sa kvintakordom II stupnja, odnosno,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa osvrnut ćemo se na predhodnu nastavnu jedinicu. Znanje
učenika provjeriti s nekoliko pitanja vezanih za istu. Kako dijelimo kvintakorde ili
trozvuke u dijatonskim ljestvicama? (Očekivani odgovor: dijelimo ih na glavne i
sporedne). Koji su to sporedni kvinakordi? (Očekivani odgovor: To su kvintakordi na II,
III, VI i VII stupnju). Sporedni kvintakordi ponekad se nađu u ulozi zamjenika, koje to
funkcije oni mogu da zastupaju? Očekivani dogovor:

U centralnom dijelu časa fokusirat ćemo se na kvintakord drugog stupnja, njegovu
funkciju, njegovu ulogu unutar kompozicije, pokušat ćemo zvučno prikazati i osvijestiti
njegovu pojavu u harmonijskom stavu. Naravno sve navedene konstatacije prikazat
ćemo kroz različite primjere u toku časa.
Već smo ranije naglasili, a sada ćemo i ponoviti, da kvintakord II stupnja ima dva
zajednička tona sa subdominantnom funkijom te je samim tim i njen zastupnik. Svojom
strukturom u duru i melodijskom molu je molski, a u harmonijskom molu i molduru
umanjeni kvintakord. Tipično je za njega da se javlja poslije tonične i subdominantne
grupe akorada (nikako dominantne), a rješava se u dominantnu grupu akorada. Posebnu
pažnju treba obratiti kod veze I – II jer su u sekundom odnosu, glasove treba obavezno
voditi u protupomaku s basom. U nastavku slijede i primjeri koje ćemo prvo zabilježiti
a zatim i zvučno dočarati.
Pored primjene u harmonijskom toku, često se javlja i u kadencama i to u autentičnoj II
– V – I, polukadenci II – V i u proširenoj varijanti subdominantne funkcije IV – II.
Konstatacije prikazati i unutar primjera te ih zvučno oslikati.
Kao što se moglo vidjeti iz predhodnih primjera spoj II - V najbolje zvuči u slobodnoj
vezi. U strogoj vezi, kada je kvintakord II stupnja umanjen, dolazi do neizbježnog
pomaka povećane sekunde.
Ovakva veza je dozvoljena u melodijskom molu i duru i to kod harmonizacije uzlaznog
VI i VII stupnja.
Završni dio časa:
Završnio dio časa posvetiti vježbi. Na osnovu datih primjera i analize istih zamoliti
učenike da zajedničkim snagama zabilježimo nekoliko primjera i na tabli, kako u duru
tako i u harmonijskom i melodijskom molu. S obzirom da smo prikazane primjere
uglavnom bilježili u C – duru i njegovoj paraleli a – molu, za ostale primjere koristiti
kolorit mnogobrojnih tonaliteta koji nam stoje na raspolaganju. Na samom kraju časa
učenicima dati i zadatak za kućni rad.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Kvintakord III stupnja
Cilj časa: upoznati učenike sa kvintakordom III stupnja, odnosno,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:
U uvodnom dijelu časa osvrnut ćemo se na predhodnu nastavnu jedinicu. Znanje

učenika provjeriti s nekoliko pitanja vezanih za istu. Kako dijelimo kvintakorde ili
trozvuke u dijatonskim ljestvicama? (Očekivani odgovor: dijelimo ih na glavne i
sporedne). Koji su to sporedni kvinakordi? (Očekivani odgovor: To su kvintakordi na II,
III, VI i VII stupnju). Sporedni kvintakordi ponekad se nađu u ulozi zamjenika, koje to
funkcije oni mogu da zastupaju? Očekivani dogovor:
Kvintakord III stupnja je tercno srodan s dominantom i tonikom. Kako u sebi sadrži
osnovni ton i tercu (vođicu) dominante, prvenstveno zastupa dominantu a manje toniku.
U duru i prirodnom molu je konsonantan (molski i durski), dok je u harmonijskom i
melodijskom molu kao povećani, disonantan kvintakord. Udvaja mu se osnovni ton,
rjeđe terca.
U duru kvintakord III stupnja kao zamjenik dominante javlja se najčešće u sljedećim
vezama: T – III – VI, S – III – D – T, T – D – III – T...
Date konstatacije prikazati i u primjerima.
Kao produžetak tonične funkcije kvintakord III stupnja može se pojaviti i u kadenci,
nakon čega slijedi zamjenik subdominante II6.
U prirodnom molu III stupanj je durski kvintakord te ga također koristimo za

harmonizaciju VII stupnja ljestvice silazećeg gornjeg tetrakorda. Ovaj tetrakord se još
naziva i frigijski zbog karakteristične male sekunde.
Kvintakord III stupnja slijedi nakon tonike ili VI stupnja, a rješava se u subdominantu,
nakon čega slijedi durska dominanta – polukadenca.
U harmonijskom i melodijskom molu III stupanj je povećan te ima izrazito dominantnu

funkciju. Zbog vođice se rješava u toniku ili VI stupanj (s udvojenom tercom) ili pak u
transformaciju nekog dominantnog akorda.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa fokusirati se na analizu datih primjera, komparacijom istih

pokušati zajedničkim snagama s učenicima zabilježiti i neke nove primjere na tabli,
pri tom koristiti širok kolorit tonaliteta koji nam stoji na raspolaganju. Analiza je
ključna u ovom slučaju radi što boljeg razumijevanja nove materije. Nove primjere
analizirati, upozoriti na greške. Najbolje i najktivnije učenike nagraditi s ocjenom.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Kvintakord VII stupnja
Cilj časa: upoznati učenike sa kvintakordom VII stupnja, odnosno,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

S obzirom da je ovo posljednja lekcija iz oblasti sporednih kvintakorada, s učenicima se
osvrnuti i ponoviti predhodne lekcije iz pomenute oblasti, kako usmeno tako i kroz
zadatke. Na samom početku časa postaviti nekoliko pitanja. Koji su to sporedni
kvinakordi? (Očekivani odgovor: To su kvintakordi na II, III, VI i VII stupnju). Kako
dijelimo kvintakorde ili trozvuke u dijatonskim ljestvicama? (Očekivani odgovor:
dijelimo ih na glavne i sporedne). Kakav je III stupnj u harmonijskom i melodijskom
molu? (Očekivani dogovor: U harmonijskom i melodijskom molu III stupanj je
povećan te ima izrazito dominantnu funkciju.) Zatim izvesti i par učenika koji će u
zadanim tonalitetima zabilježiti i nekoliko kvintakorada na sporednim stupnjevima,
analizirati njihovu strukturu i odrediti vrstu.
U centralnom dijelu časa fokusirat ćemo se na kvintakord VII stupnja. U duru,

harmonijskom i melodijskom molu kvintakord VII stupnja je umanjeni (disonantan po
zvučnosti), dok je u prirodnom molu durski. Zbog svoj strukture i vođice koja je
sastavni dio ovog kvintakorda, on ima izrazito dominantnu funkciju.
Ono što je bitno naglasti jeste činjenica da VII stupanj kao umanjeni kvintakord nikada
ne postavlja u oktavni položaj jer bi se time udvojila njegova vođica. Udvojiti se može
samo terca, a obavezno se rješava u toniku tako što se njegova umanjena kvinta vodi u
protupomaku u toničku tercu.
U ovom slučaju tonika ostaje nepotpuna, bez kvinte s udvojenom tercom.
U sljedećem primjeru prikazat ćemo kako se VII stupanj može razrješiti u potpunu
toniku, s tim da će jedan glas napraviti kvintni skok naniže.
Vjerovatno ste uočili da se kvintakord VII stupnja najbolje uvodi preko tonične
funkcije, ali isto tako se može uvesti i preko svih ostalih ljestvičnih trozvuka, uz oprez
kod vezivanja. U nastavku ćemo navesti i nekoliko varijanti.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa osvrnuti se na obrađenu nastavnu jedinicu te je ponoviti kroz
nekoliko teza i pitanja, zatim kroz analizu i komparaciju već datih primjera,
zajedničkim snagam zabilježiti i neke nove u zadanim tonalitetima.
Kakav je kvintakord VII stupnja u duru, melodijskom i harmonijskom te prirodnom
molu? (Očekivani odgovor: U duru, harmonijskom i melodijskom molu kvintakord VII
stupnja je umanjeni, a u prirodnom molu durski kvintakord.)
Šta udvajamo kod kvintakorda VII stupnja. (Očekivani odgovor: Kod kvintakorda VII
stupnja isključivo udvajamo tercu, nipošto osnovni ton jer nam je to ujedno vođica.)
Predmet: Harmonija
Razred:
Nastavna cjelina: Dijatonika

Nastavna jedinica: Kvintakordi u duru i molu
Cilj časa: upoznati učenike sa kvintakordima u duru i molu, odnosno,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa ponoviti neke osnovne definicije i teze koje smo već pomenuli.
Učenicima postaviti nekoliko pitanja iz predhodne oblasti.
Šta je to akord? (Očekivani odgovor: U terminološkom smislu akord predstavlja
istovremeno zvučanje najmanje tri tona raspoređena po određenim pravilima.) Šta je
to kvintakord? (Očekivani odgovor: Kvintakord je akord koji se sastoji od tri tona,
odnosno osnovnog tona, njegove terce i kvinte.) Koje vrste kvintakorda poznajemo?
(Očekivani odgovor: durski, molski, umanjeni i prekomjerni.)
U centralnom dijelu časa osvrnut ćemo se na kvintakord kao sredstvo izražavanja.

Kvintakorde određujemo prema vrsti, kvalitetu intervala terce i kvinte prema osnovnom
tonu. Raspored je sljedeći:
 durski kvintakord ima veliku tercu i čistu kvintu,
 molski ima malu tercu i čistu kvintu,
 umanjeni ima malu tercu i umanjenu kvintu,
 povećani ima veliku tercu i povećanu kvintu.
Kvintakord možemo postaviti na svakom stupnju ljestvice, pa tako dobijamo da se:
1. Durski kvintakordi nalaze na I, IV i V stupnju durske ljestvice,
na III, VI i VII stupnju prirodne molske ljestvice,
na V i VI stupnju harmonijskog mola,
na IV i V stupnju melodijskog mola;
2. Molski kvintakord nalazi na II, III i VI stupnju durske ljestvice,
na I, IV i V stupnju prirodne molske ljestvice,
na I i IV stupnju harmonijskog mola,
na I i II stupnju melodijskog mola;
3. Umanjeni kvintakord nalazi u duru na VII stupnju,
na II stupnju prirodne molske ljestvice,
na II i VII stupnju harmonijskog mola,
na VI i VII stupnju melodijskog mola;
4. Povećani kvintakord nalazi se na III stupnju harmonijskog i melodijskog mola.
Završni dio časa:
Završni dio časa posvetiti vježbi. Uz komparaciju i analizu datih primjera i tabele,
zajedničkim snagama kroz spektar raznih tonaliteta formirati sve četiri vrste
kvintakorada na raznim stupnjevima. Isto tako zapisati veći broj kvintakorada na tabli
kojima će učenici odrediti vrstu i strukturu. Najvrijednije učenike i one najaktivnije
nagraditi ocjenom.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Glavni Kvintakordi
Cilj časa: upoznati učenike sa glavnim kvintakordima, odnosno,

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa fokusirat ćemo se na melodiju i tonalitet. Pojasniti učenicima
oba pomenuta elementa i njihovu usku vezanost s harmonijom. Znači ako posmatramo
nauku o harmoniji sa aspekta homofonog sloga, osnovni cilj našeg znaja i kreativnosti
odnosit će se kako najbolje i adekvatnije harmonizirati određenu melodiju. Teoretski
posmatrajući melodiju tretiramo kao „harmonijski faktor“, prije svega zbog njenog
kretanja i intervala koje čini.
Ako analiziramo bilo koju dijatonsku ljestvicu (dursku ili molsku), vidjet ćemo da se
čitav melodijski niz može naći unutar tri glavna kvintakorda , na I, IV i V stupnju
ljestvice. Pitanje za učenike: (Zašto su oni zapravo glavni kvintakordi? Znamo da svaka
ljestvica ima stupnjeve, na tim stupnjevima možemo da formiramo akorde, ali isto tako
međusobni odnos tih akorada unutar jedne ljestvice teži ka određenom harmonijskom
centru, takavu pojavu nazivamo tonalitet).

Kvintakord na I stupnju je centar tonaliteta. U harmonijskom krugu i logici
harmonijskog kretanja kvintakordu na I stupnju kao centru gravitiraju kvintakordi
na IV i V stupnju ljestvice. Svaki akord unutar tonaliteta ima svoju posebnu ulogu
kojom se prikazuje psihološko stanje zvučnih odnosa, a ta uloga mu daje i određenu
funkciju. Tako dolazimo do zaključka da tri glavna kvintakorda imaju sljedeće funkcije:
 I stupanj = Tonika (T)

 IV stupanj = Subdominanta (S)
 V stupanj = Dominanta (D).
Njihove uloge su sljedeće, tonika predstavlja centar i stabilnost tonaliteta i kompozicija
obično počinje i završava s toničnom funkcijom. Dominanta (lat. dominus =
gospodareći) zbog svoje terce, vođice u durskoj i harmonijskoj molskoj ljestvici je
„napet“ akord i teži da se razriješi u toniku. Subdominanta (lat. sub = ispod) ima
drugačiju ulogu od dominante. Ona je pokretač harmonijskog kretanja pa se javlja
najbolje poslije tonike. Ono što je bitno naglasiti jeste da se tonika s ostala dva glavna
kvintakorda (S i D) nalazi u kvintnome srodstvu (udaljeni za interval čiste kvinte naviše
ili čiste kvarte naniže ,ili obrnuto) te s njim ima po jedan zajednički ton.
Završni dio časa:

U završnom dijelu časa učenicima nasumično podijeliti tonalitete u kojima će formirati
kvintakorde na I, IV i V stupnju, gdje će povezati zajedničke tonove i obilježiti vođicu u
D kvintakordu. One najbrže izvesti pred tablu kako bi svoj rad pokazali i drugima,
zajedničkim snagama analizirati prikazane primjere i komparirati ih s datim primjerima.
One najbrže i najvrijedniji i nagraditi s ocjenom.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Strogo vezivanje po kvintnom srodstvu
Cilj časa: upoznati učenike sa sistemom strogog vezivanja kvintakorada

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

Uvodni dio časa posvetiti predhodnoj nastavnoj jedinici, odnosno formiranju
kvintakorada na glavnim stupnjevima. Prvih 5-10 minuta časa posvetiti vježbi. Izvesti
par učenika pred tablu, koji će zatim u određenim tonalitetima zabilježiti kvintakorde na
I, IV i V stupnju, povezati zajedničke tonove i obilježiti vođicu.
Postaviti i nekoliko pitanja. Šta je to tonalitet? (Očekivani odgovor: Međusobni odnos
akorada unutar jedne ljestvice teži ka određenom harmonijskom centru, takavu pojavu
nazivamo tonalitetom).

Strogo vezivanje kvintakorada podrazumijeva zadržavanje zajedničkog tona u istom
glasu, dok se ostali glasove vode najbližim putem u tonove sljedećeg akorda.
Kod vezivanja kvintakorada, u dijatonskom sistemu ljestvica, koristimo tri vrste
vezivanja trozvuka a to su:
 vezivanje po kvintnom srodstvu,
 vezivanje po tercnom srodstvu,
 vezivanje susjednih sekundnih trozvuka.
U ovakvom postupku vezivanja akorada imamo tri vrste kretanja glasova. Na taj način
dva glasa se mogu kretati iz jednog intervala u drugi:
 istosmjerno (lat. motus rectus); kada se glasovi kreću u istom smjeru, uzlazno ili
silazno, eventualno skokom. Za razliku od istosmjernog, paralelno kretanje
glasova pordrazumjeva pomak dva glasa u istom intervalu. Istosmjerni pomak je
moguće jedino sprovesti u više glasova.
 protupomak (lat. motus contrarius); podrazumjeva suprotno kretanje glasova, tj.
jedan glas uzlazi a drugi silazi ili obrnuto.
 Jednostrano ili bočno kretanje (lat. motus obliquus = sa strane); kada je jedan glas
zadržan na istome tonu a drugi uzlazi ili silazi, postupno ili skokom.
Najbolja je kombinacija da unutar zadatka ili kompozicije koristimo sve tri vrste
kretanja glasova, jer će se time stvoriti čvrsto i skladno vezivanje akorada.
Završni dio časa:

U završnom dijelu časa zabilježiti razne primjere i kombinacije stroge veze T sa S i D
kombinirajući tijesni i široki slog te sve tri vrste kretanja glasova. Komparacijom i
analizom istih zadati i domaći zadatak.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Slobodno vezivanje
Cilj časa: upoznati učenike sa sistemom slobodnog vezivanja kvintakorada

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

Uvodni dio časa posvetiti predhodnoj nastavnoj jedinici, postaviti nekoliko pitanja
vezanih za istu. Šta je to strogo vezivanje i kako se izvodi? (Očekivani odgovor: Strogo
vezivanje kvintakorada podrazumijeva zadržavanje zajedničkog tona u istom
glasu, dok se ostali glasove vode najbližim putem u tonove sljedećeg akorda.)
Koje vrste vezivanja kvintakorada koristimo u dijatonskom sistemu ljestvica?
(Očekivani odgovor: Vezivanje po kvintnom srodstvu, vezivanje po tercnom srodstvu,
vezivanje susjednih sekundnih trozvuka.)

Bitno je naglasiti da slobodni način vezivanja kvintakorada možemo posmatrati na dva
načina. Što znači da slobodno vezivanje podrazumjeva vezu dva akorda, srodna gdje se
ne zadržava zajednički ton nego se glasovi vode slobodno, ili susjedna (sekundna) gdje
nemamo zajedničkih tonova.
Ovakav primjer ćemo najčešće primjeniti kod veze S i D jer su u sekundom odnosu i
vezivat ćemo ih slobodno.
Osnovno pravilo kod ovakve veze je vrlo jednostavno, bas vodimo za sekundu naviše, a
ostale glasove u protupomaku u najbliže tonove sljedećeg akorda. Konstatacije
potkrijepiti i primjerima.
Postoje i izuzeci kod vezivanja S i D mogu se desiti u duru i melodijskom molu, kada
u sopranu imamo pokret VI i VII stupnja naviše. Tada dva glasa vodimo u
protupomaku, a dva istosmjerno (paralelno). Tako prelazimo iz uskog u široki slog.
Međutim u harmonijskom molu ovakva veza nije dobra jer se pojavljuje pomak
povećane sekunde.
Na samome kraju dotaknut ćemo se i izuzetaka. Zbog logičnosti harmonijskog kretanja
u praksi je vrlo rijetka pojava veze D – S. Toleriše se kada se dominanta rješava u
subdominantni sekstakord, što u basu stvara dojam varljive veze V i VI st. i u slučaju
kada vođica V st. nije u sporanu a harmonijski tok ponovo vraća u dominantnu funkciju.
Time pojava subdominante stvara dojam skretnične harmonije.
Završni dio časa:
U završnom dijelu časa, uz pomoć učenika, kroz razne primjere i kombinacije vježbati
način slobodnog vezivanja kvintakorada. Zabilježene primjere analizirati te zabilježiti u
kajdanke.
Na samome kraju učenicima dati i zadaću, st. 25 zadatak 1.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Slobodno vezivanje srodnih kvintakorada
Cilj časa: upoznati učenike sa sistemom slobodnog vezivanja srodnih kvintakorada

situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

S obzirom da je ova nastavna jedinica usko vezana s predhodnom u uvodnom dijelu
časa pregledati domaće radove, one najbolje zabilježiti na tablu te kreativnije učenike
nagraditi i s ocjenom. Zabilježene primjere analizirati, dati sugestije ili kritike te iste
zabilježiti u kajdanke.

Učenicima je bitno pojasniti zašto koristimo način slobodnog vezivanja srodnih
kvintakorada, a razlog tom je vrlo jasan i jednostavan. Da bi razbili monotoniju
vanjskog glasa i dobili razvijenu melodijsku liniju koristimo slobodno akordsko
vezivanje.
Srodne kvintakorde spajamo slobodno u četiri slučaja:
1. Kada ne zadržimo zajednički ton u istom glasu. Tada je dobro gornje dionice
voditi u protupomaku s basom.
2. Kada promjenimo akordski položaj u istom slogu. Ovo ćemo ostvariti kada bas
leži a gornji glasovi se kreću u istom smjeru do najbližih tonova istog akorda.
3. Kada promjenimo slog akorda. U basu možemo iskoristiti i oktavni skok.
4. Kada izostavimo kvintu tonike (veza D – T), a umjesto nje upotrjebimo osnovni
ton kvintakorda. Tad ćemo imati utrostručen osnovni ton. To se najčešće dešava
pravilnim rješenjem vođice za malu sekundu naviše u sopranu ili nekom od
unutarnjih glasova.
Završni dio časa:

U završnom dijelu časa osvrnuti se na četiri načina slobodnog vezivanja srodnih
kvintakorada, odnosno na osnovu datih primjera, njihove analize, na tabli uz pomoć
učenika zabilježiti i neke nove primjere. Iste analizirati, popraviti eventualne greške,
dati kritike i sugestije te finalne zabilješke prepisati i u kajdanke kako bi učenici što
bolje razumjeli i apsorbirali novu nastavnu jedinicu.
Predmet: Harmonija
Razred:

Nastavna jedinica: Nedopušteni pomaci
Cilj časa: upoznati učenike sa nepravilnostima i eventualnim greškama koje se mogu javiti
unutar zadatka
Zadaci: sticanje zvučne predstave o nepravilnostima unutar zadatka, zvučanju i sazvučanju

u višeglasnom stavu
Funkcionalni zadaci: upoznati i upozoriti učenike sa tipičnim greškama i nepravilnim

pomacima unutar zadatka, sticanje zvučne predstave o zvučanju višeglasnog stava u
cjelini, primjena harmonskih znanja u praksi, snalaženje u različitim harmonskim
situacijama
Struktura sata:
Uvodni dio časa:

Poznato nam je da instrumentalna muzika dozvoljava veće slobode u kretanju dionica iz
prostog razloga što su izvođačko-tehničke mogućnosti instrumenta u velikoj prednosti u
odnosu na ljudski glas. Međutim s obzirom da u nauku o harmoniji protežiramo vokalni
stav, postavlja se i pitanje ograničenja i nedopuštenih kretanja unutar pojedinog ili više
glasova. U kratkim crtama napraviti komparaciju mehanike i izvođačke tehnike
pojedinih instrumenata (klavir, violina, gitara itd..) s ljudskim glasom.

Ako se osvrnemo na historijat „paralelizama“ doćit ćemo do zaključka da su paralelni
pomaci kvarte, kvinte i oktave bili osnova početne višeglasne muzike ili tzv. organuma.
Zbog njihovog praznog sazvučja još u XIII st. počinju se izbjegavati paralelni pomaci u
tim intervalima, da bi se u periodu renesanse i baroka u potpunosti zabranjivali.
Činjenica jeste da su se i kod ovih zabrana u praksi pravile i određene iznimke.
U nastavku ćemo uz pomoć primjera prikazati pojedine nedozvoljene skokove ili

pomake te izuzetke.
Unutar pojedinog glasa-dionice nisu dopušteni povećani intervalski skokovi, kao i
umanjeni.
Umanjeni skok se može tolerirati ukoliko melodija nastavi skok u suprotnom smijeru.
Nije dobar niti uzastopni skok u istom glasu i u istom smijeru u intervalu kvinte ili
kvarte. To se najčešće dešava u basovoj dionici gdje nastaje krajnji disonantan i
nemelodičan pomak none ili septime. Izuzetno u lagnom tempu može se tolerisati.
Paralelno vođenje glasova smo već spomenuli. U harmoniji u vokalnom stavu posebno
nisu dopušteni pomaci u paralelnim oktavama, kvintama i primama. Među ostalim,
vođenje glasova u paralelnim oktavama ili primama stvara utisak troglasja.
Antiparalelne oktave i kvinte ne smatraju se toliko pogrešnim jer se prije svega javljaju
u protupomaku. Nastaju kada se pravi pomak iz oktave u drugu oktavu, odnosno kvinte
u drugu kvintu u suprotnom smijeru. Antiparalelne oktave se toleriraju kada su skokovi
u suprotnom smijeru podjednaki, kvinta – kvarta ili kvarta –kvinta.
Akcentne kvinte i oktave nastaju na teškim simetričnim taktovim dijelovima. Smatraju

se pogrešnim kada se između njih ne nalazi nova harmonija, već se samo kod
postojećeg akorda mijenja položaj.
Završni dio časa:

S obzirom da smo ukazali na pojedine nepravilnosti i česte greške koje nam se mogu
pojaviti unutar zadatka, učenicima na tabli zabilježiti velik broj primjera od kojih će
80% sadržavati grešku. Učenike zamoliti da ih analiziraju te da ukažu na nepravilnosti
koje su uočili. Iste zamoliti da za primjer s greškom nađu prikladno rješenje.
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Datum:
Nastavna cjelina: Dominantni nonakord
Nastavna jedinica: ponavljanje gradiva, upoznavanje novog nastavnog sadržaja
Tip časa: - ponavljanje i utvrđivanje nastavnog sadržaja
- upoznavanje sa novim nastavnim sadržajem
Cilj časa: ponoviti znanja o dominantnom septakordu i uvesti nova nastavna poglavlja, sa
kojima će se učenici susretati u okviru nastavne godine
Odgojni zadaci: sticanje zvučne predstave o novim harmonskim sredstvima, te njihovom
zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu
Obrazovni zadaci: ponoviti sa učenicima znanja o dominantnom septakordu:
njegovoj građi, načinima obilježavanja, upotrebi u klasičnoj harmoniji,
spajanju sa ostalim, već naučenim akordima, harmonizaciji dominantnog septakorda
Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa planom i programom u okviru kojeg će se

upoznati sa novim sredstvima harmonskog izražavanja, sticanjem zvučne predstave o
zvučanju višeglasnog stava u cjelini, primjenom harmonskih znanja u praksi,
snalaženjem u različitim harmonskim situacijama
Nastavna literatura: Asim Horozić, Harmonija

II
Struktura časa:
Uvodni dio časa: Kroz opušteni razgovor ponoviti sa učenicima pojmove:
harmonija, homofonija i polifonija, akord, kvintakord i njegovi obrtaji, septakord i

njegovi obrtaji, harmonijske funkcije, glavni i sporedni stupnjevi u ljestvici, odnosi
kvintakorada.
Centralni dio časa: razgovarati sa učenicima o pojmovima sa kojima će se susretati u

ovoj nastavnoj godini: nonakordu (sami treba da izvedu zaključak o građi ovog akorda);
ostalim glavnim septakordima (Pitati ih koje smo glavne septakorde učili?); sporednim
septakordima (Pitati ih zašto se ovi zovu ''sporednima''? Neka navedu septakorde koje
smatraju sporednima i kako su došli do tog zaključka); vanakordskim tonovima,
varijantama dura i mola (diskutovati s učenicima pojam ''varijanta''; primjenjujući znanje
iz teorije muzike, trebaju navesti varijante dura – doći do pojma durmola; isti princip
primjeniti i sa varijantama mola); sekvence (provjeriti pojam sekventnog, da li su
upoznati sa pojmom sekvence kroz dosadašnje muzičko školovanje); modulacijama
(diskutovati riiječ moduliranje – u smislu mijenjanja nečeg, pitati šta bi se moglo
mijenjati u harmonskom zadatku?).
Završni dio časa: ponoviti pojam nonakorda, kao akorda koji u svom sastavu ima pet
tonova i zadati učenicima za zadaću da razmisle o tome, kako se nonakord raspisuje u
četveroglasnom horskom stavu, a da ime sve karakteristične tonove prisutne.
Predmet: Harmonija
Razred: II SMŠ
Datum:
Nastavna cjelina: Opšti pojmovi
Nastavna jedinica: Pojam harmonije kao stilskog i izražajnog elementa u muzici
Tip časa: upoznavanje sa novim nastavnim sadržajem
Cilj časa: Upoznavanje sa harmonijom kao oblašću muzičkog mišljenja koja usklađuje
tonove u vertikalnom vidu, njenim zadacima i planom i programom tekuće školske
godine
Odgojni zadaci: upoznati se sa zadacima i programom harmonije, kao stilskim i izražajnim
elementom u muzici
Obrazovni zadaci: upoznati se sa pojmovima vezanim za harmoniju: meloritmička
struktura kompozicije, ljestvice, intervali, višeglasje, sazvučja, akordi, tonalitet.
Funkcionalni zadaci: usvojiti osnov harmonskog načina razmišljanja kroz pjevanje

akorada
Nastavne metode: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda demo-
nstracije
Nastavna literatura: Asim Horozić, Harmonija

II
Struktura časa:
Uvodni dio časa: Upoznati se sa razredom i objasniti načine odvijanja nastave harmonije
i zadatke koje motraju ispuniti što se tiče pribavljanja potrebne literature i pribora.
Takođe, objasniti težinu prvog susreta sa harmonijom, te zadacima koji će se postaviti
već od prvih časova (redovno učenje i vježbanje, zalaganje na časovima i redovno
pisanje domaćih zadaća).
Centralni dio časa: kroz opušteni razgovor, ponoviti sa učenicima njihovo teorijsko
znanje o sljedećim pojmovima:
- melodija i ritam – meloritmička struktura kompozicije

- akordi - istovremeno zvučanje najmanje tri tona
- intervali – razmak između dva tona
- sazvučja istovremno zvučanje dva ili više tonova
- ljestvica, niz od sedam tonova i osmog ponovljenog

- tonalitet – odnos tonova ljestvice i zakonitosti koje vladaju među njima
- višeglasje – više glasova, koji tvore smislenu cjelinu.
Napisati svaki pojam na tabli
Objasniti učenicima zašto je poznavanje navedenih pojmova bitno za nastavu

harmonije:
- navesti im definiciju harmonije, kao oblast muzičkog mišljenja koja usklađuje

odnose tonova u vertikalnom pogledu. Provesti par minuta u pojašnjavanju i
diskutovanju ove komplicirane definicije
- pojasniti vezu svakog od gore navedenih pojmova spram harmonije i njene
definicije: svaka melodije, a samim time i ritam može biti harmonizirana. Amaterski
način obrazloženja ovog pojma svi poznajemo. Naime, kod ''skidanja'' popularnih
pjesama – uz pjevušenje poznate teme, odnosno melodije, odnosno meloritma, mi
ustvari tražimo pratnju koja će joj najbolje odgovarati. Nesvjesno smo dotaknuli i
jedan drugi pojam, koji smo već ranije spomenuli – akord. Nijednu pjesmu ne bismo
uspjeli ''skinuti'' da ne pozanjemo akorde. Akord u muzičkom svijetu izvan škole i u
njoj, ovdje, na nastavi harmonije je jedna ista stvar – osim što se ovdje učimo kako
ga napisati, uobličiti na način klasične muzike i povezati sa drugim akordima koji
mu ''odgovaraju'' u nekoj melodiji. Pa tako imamo kvintakorde, septakorde i druge
akorde. Od kojih se intervala grade ovi akordi? Da li su ovi akordi sazvučja? Da li je
interval sazvučje? Da li je kvintakord ujedno i interval? Dakle, kvintakord je
sazvučje, ali sastavljeno od određenih intervala. Poznavanje zakona u jednoj
ljestvici bitno je zbog odnosa njenih tonova: ton c u C duru u odnosu je sa a tonom
iste ljestvice – medijantnom. Ali šta to znači? Ton a je šesti stupanj C dura.
Kvintakord na tonu a u C duru glasi a – c – e, a na tonu c u C duru c – e – g. I bez
potpune ljestvice mi vidimo da se ovdje radi o C dur – tonalitetu. Vidimo sličnost
između ova dva akorda, a još je veća bliskost između njih ako izmjenimo tonalitet:
zamislimo da smo u a molu, koji je čak i drugi tonski rod, k tome što je na drugoj
visini. Pa ipak, i pored te dvije razlike, ova dva akorda su im zajednička. I ne samo
ta dva akorda – svi akordi su im isti. To mora značiti da između ova dva tonaliteta
vlada poseban odnos, kad imaju toliko sličnoga. Ovim odnosom bavi se upravo
harmonija.
Na kraju ovog razgovora učenicima ponuditi značenje riječi harmonija – spajanje,
slaganje, sklad. Upitati ih, šta se ustvari treba slagati, kako bismo shvatili značenje
ove grčke riječi? Naravno, spajanje glasova. Ukoliko imamo množinu, ta nam se
pojava zove višeglasje, a ako imamo jedninu, to je jednoglasje. Nas na harmoniji
više zanima višeglasje.
Završni dio časa: ponoviti sa učenicima najbitnije iz cijelog razgovora o harmoniji: Šta je
harmonija? Čime se ona bavi? Koji su najčešći pojmovi vezani za harmoniju? Možete
li navesti razloge zašto? Koji je najvažniji pojam koji smo danas naučili?
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Datum:
Nastavna jedinica: Osnovni oblik D9 i obrtaji
Cilj časa: usvajanje znanja o D 9, načinu korištenja u duru i molu i njegovim obratima
Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te njegovom zvučanju i
sazvučanju u višeglasnom stavu, naučiti koristiti D 9 u višeglasnom stavu, kao i s
ostalim akordima, snalaženje u praksi, s obzirom na harmonizaciju D 9
Nastavna literatura: Asim Horozić, Harmonija III

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Kroz opušteni razgovor ponoviti sa učenicima pojmove: dominanta,
dominantni septakord, pojmovi osnovnog tona, terce, kvinte, septime, basovog tona,
rješenje dominantnog septakorda i razlozi, zašto se pojedini tonovi u D7 ''rješavaju''.
Ponoviti šta je to nona i nonakord. Ponoviti građu dominantnog nonakorda (provjeriti sa
učenicima da li svi znaju pojam dominantnog akorda, bilo da se radi o kvintakordu,
septakordu ili nonakordu) i intervale (konsonanca - disonanca), te mjesto tonova u
sklopu nonakorda u ljestvici.
Centralni dio časa: napisati na tabli dominantni nonakord u C duru (primjer 1). Na ovom
primjeru izvući sljedeće konstatacije:
- pojam D 9 – akord
- građu D 9 – akord koji se sastoji od velike terce, čiste kvinte, male septime i velike
none u duru, male u molu
- stanje u četveroglasnom stavu: peterozvuk kojem se izostavlja kvinta – razgovarati
zašto se izostavlja kvinta, a zašto ne osnovni ton, terca, septima, nona
- tretman: - nona se uvijek stavlja tako da iznad osnovnog tona bude
najmanje udaljena nonu (dakle ne za sekundu), a pritom se eventualno može
povećati obim između glasova - nonu
- rješava se kao D 7 – terca naviše (vođica), septima naniže (osim kad je u licenciji),
nona naniže OBAVEZNO. Pokazati praktično u primjeru 2
- rješava se najčešće u tonički kvintakord, a rijetko i u tonički sekstakord (tada se
septima rješava licencijom – i to samo u unutrašnjem glasu) - vidi primjere 3
- obrtaji nonakorda: nonin kvintsekstakord, nonin terckvartakord (pojasniti posebno
ovaj akord, koji ima kvintu – koju smo izostavljali – u basu; tada se izostavlja ili
terca ili septima), nonin sekundakord (vidi primjer 4) – i to postoji visoko
obilježavanje – gdje najviši broj označava interval u kojem je basov ton i nona.
Četvrti obrtaj ne postoji, jer se nona ne može naći u basu u klsičnoj harmoniji, ispod
osnovnog tona, nego se nalazi uvijek iznad osnovnog tona
- rješenje obrtaja: nonin kvintsekstakord se rješava u tonički kvintakord, nonin
terckvartakord se rješava u tonički sekstakord, nonin sekundakord se rješava u
tonički sekstakord
Završni dio časa: ponoviti pojam nonakorda, njegov sastav i tretman, uvođenje i
rješavanje.
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Datum:
Nastavna jedinica: Primjena D9 i obrtaja
Cilj časa: usvajanje znanja o D 9, načinu korištenja u duru i molu i njegovim obratima
sazvučanju u višeglasnom stavu, naučiti koristiti D 9 u višeglasnom stavu, kao i sa
ostalim akordima, snalaženje u praksi, s obzirom na harmonizaciju D 9

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti pojam nonakorda. Ponoviti građu dominantnog nonakorda i
intervale (konsonanca - disonanca), te mjesto tonova u sklopu nonakorda u ljestvici.
Ponoviti uvođenje i rješavanje D9, te njegovih obrtaja.
Centralni dio časa: uvježbavati zapisivanje D9, kroz različite obrasce:
T – D9 – T
T6 – D9 – T
S – D9 – T
SII6 – D9 – T
TSVI – D9 – T,
te sve ove obrasce u molu!
Također, potrebno je izvesti i nekoliko primjera sa obrtajima D9, vidi primjere.
rješavanje. Zadati učenicima da za zadaću napišu tri zadatka sa upotrebom D 9 kao
kadencu, u tri različita tonaliteta.
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Datum:
Nastavna jedinica: izrada zadataka, sviranje kadenci, harm. analiza
Tip časa: ponavljanje i uvježbavanje
Cilj časa: usvajanje znanja o D 9, načinu korištenja u duru i molu i njegovim obratima kroz
izradu zadataka i harmonsku analizu
sazvučanju u višeglasnom stavu, naučiti koristiti D 9 u višeglasnom stavu, kao i s
ostalim akordima, snalaženje u praksi, s obzirom na harmonizaciju D 9, svirati na
klaviru zadate obrasce, harmonski se snalaziti u notnom primjeru
demonstracije, praktični rad, metoda analize partiture
Nastavna literatura: Asim Horozić, Harmonija III, Marko Tajčević:

Harmonija
Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti građu dominantnog nonakorda i intervale koji ga sačinjavaju
(konsonanca - disonanca), načine njegova uvođenja i rješavanja, te nazive i tretman
njegovih obrtaja.
Centralni dio časa: izrada šifriranog basa. Učenici rješavaju zadatak pred tablom, tako da
svakih dva takta rješava drugi učenik. Pritom učenik ponavlja karakteristike D 9 i
njegovih obrtaja.
Nakon rješenog zadatka, učenici dobivaju kopiju primjera (Tajčević), koju analiziraju,
ispisujući šifre i funkcije ispod. Nakon analize harmonije, učenici trebaju odgovoriti na
pitanja uobličenosti primjera u cjeline (dvotakte, rečenicu), te potom otpjevati primjer,
uz klavir. Svaki akord poslušati posebno, te ga učenici sami trebaju riješiti, bez
asistencije klavira.
rješavanje. Dati učenicima zadatak za zadaću (šifrirani bas).
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Datum:
Nastavna cjelina: Dijatonska modulacija u udaljenije tonalitete
Nastavna tema: Modulacije u tonalitete III stepena srodstva
Nastavna jedinica: Tonaliteti istog i suprotnog roda
Cilj časa: usvajanje znanja o dijatonskoj modulaciji III stepena srodstva

Zadaci: naučiti načine kako modulirati u udaljenije tonalitete - III stepena srodstva,
snalaziti se u brojnim harmonskim situacijama, slušati i razvijati osjećaj za neosjetno
prelaženje iz tonaliteta u tonalitet
Nastavna literatura: Marko Tajčević, Harmonija

Struktura časa:
Uvodni dio časa: ponoviti znanje o modulaciji uopće. Ponoviti znanja o modulaciji I i II
stepena srodstva: koji tonaliteti spadaju u ove tipove srodstva, te kako izvesti
modulaciju, kroz tri faze. Ponoviti pojmove varijanti dura i mola, i to moldur i
harmonski i prirodni mol.
Centralni dio časa: Objasniti učenicima i napisati na tabli da su u trećem stepenu

srodstva tonaliteti koji su prilično udaljeni, a to su oni koji imaju 3, 4 ili 5 predznaka
razlike. Odmah pitati učenike da daju nekoliko primjera, te ih napisati na tabli:
Des As Es C A E H
As ES B G E H Fis
Još jedan tonalitet spada u ovaj stepen srodstva sa navedenih šest, a to je onaj koji je
udaljen od polaznog durskog za stepen naniže, a od polaznog molskog za polustepen
naviše. Tako izvlačimo zaključak:
- Polazni dur ima 7 srodnika po III stepenu srodstva: durske tonalitete udaljene 3, 4 i 5
predznaka i jedan molski tonalitet udaljen za veliku sekundu niže 5 predznaka
razlike
- Polazni mol ima 7 srodnika po III stepenu srodstva: molske tonalitete udaljene 3, 4 i
5 predznaka i jedan durski tonalitet udaljen za veliku sekundu više u razlici 5
predznaka (vidi primjere u kajdanci)
Objasniti da su ovi tonaliteti ipak toliko bliski da imaju bar jedan zajednički akord, kako
bi se iz jednog u drugi moglo preći posrednim putem, dakle, direktno. Naglasiti da se
pritom koriste varijante dura i to moldur (sniženi VI stupanj dura) i varijante mola, i to
prirodni i harmonski mol. Dakle, istaknuti na tabli sljedeće:
- zajednički akord za polazni dur je akord molske subdominante višeg tonaliteta
(navesti primjere)
- zajednički akord za polazni mol je akord durske dominante nižeg tonaliteta (navesti
primjere).
Uraditi zadatke koji se odnose na oba primjera (modulacije III stepena srodstva: G – E; e
- f)
Završni dio časa: ponoviti modulaciju III stepena srodstva i uporediti je sa prethodnim
modulacijama, navesti njene značajke, kroz razgovor sa učenicima, te zadati učenicima
zadatke za vježbanje kod kuće.
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Datum:
Nastavna jedinica: Modulacije u tonalitete IV stepena srodstva
Cilj časa: usvajanje znanja o dijatonskoj modulaciji IV stepena srodstva

Zadaci: naučiti načine kako modulirati u udaljenije tonalitete - IV stepena srodstva,
snalaziti se u brojnim harmonskim situacijama, slušati i razvijati osjećaj za neosjetno
prelaženje iz tonaliteta u tonalitet
Nastavna sredstva: tabla, klavir, kreda u boji

Struktura časa:
Uvodni dio časa: ponoviti znanje o modulaciji uopće. Ponoviti znanja o modulaciji I, II
i III stepena srodstva: koji tonaliteti spadaju u ove tipove srodstva, te kako izvesti
modulaciju, kroz tri faze. Ponoviti pojmove varijanti dura i mola, i to moldur i
harmonski i prirodni mol.
Centralni dio časa: Objasniti učenicima i napisati na tabli da su u IV stepenu srodstva

tonaliteti koji nemaju nijedan zajednički akord. Ako je polazni tonalitet durski, toj
grupi pripadaju oni molski tonaliteti koji su u kvintnom krugu viši, a razlikuju se od
polaznog tonaliteta za 3, 4 i 5 predznaka:
- C – fis, cis, gis mol

Ako je polazni tonalitet molski tada se ubrajaju durski tonaliteti niži po kvintnom krugu
i imaju 3, 4 i 5 predznaka razlike.
- a – Es, As, Des

Osim ovih, u ovu grupu se ubrajaju svi ostali tonaliteti koji se međusobno razlikuju za
6 i više predznaka.
Kako izvesti ovu modulaciju? Na tabli nacrtati primjer iz svakodnevnog života: kad
putujemo iz Bihaća u London – nemamo direktnu avionsku liniju za ovu relaciju. Kako
ćemo ipak stići u London? Posredno, dakle, prvo ćemo otputovati u neki grad koji ima
aerodrom, a zatim avionom za London. Koristiti krede u boji kako bismo pojasnili
relaciju ''posredstvo''.
Dakle, modulaciju u tonalitete koji nemaju nijednog zajedničkog akorda izvodimo

posredno, preko nekog drugog tonaliteta, koji ima zajednički akord sa polaznim, a bit će
i veza sa ciljnim. Ukoliko uvrstimo matematiku, za modulaciju u tonalitete od 6 – 10
predznaka imamo jedan posredni tonalitet, a za modulaciju od 11 – 14 preznaka imamo
dva posredna tonaliteta: npr
- modulacija iz C – dis mol imamo jedan posredni tonalitet (imaju 6 predznaka
razlike)
- modulacija iz Fis dura u b mol imamo dva posredna tonaliteta (iamju 11 predznaka
razlike)
Nacrtati na tabli šemu kredama u boji (vidi izgled table).
Objasniti tretman posrednog tonaliteta: on se ne potvrđuje kadencom, kao što smo to

radili u ciljnom tonalitetu, ali mora se dati njegov tonički akord. Posredni tonalitet se
predstavlja najčešće sa tri akorda, od kojih posljednji biva preznačen u akord ciljnog ili
sljedećeg posrednog tonaliteta. Docrtati šemu na tabli.
Posredni tonalitet kod modulacija u kvintni krug naviše (viši molski tonaliteti - 3, 4 i
5 predznaka razlike i svi tonaliteti – 6 predznaka razlike) treba da sadrži dursku ili
molsku subdominantnu ciljnog durskog tonaliteta ili akord VI stupnja ciljnog
molskog tonaliteta
Kod modulacija u kvintni krug naniže, posredni tonalitet treba da sadrži VI, II ili III
stupanj durskog tonaliteta, ili dominantu molskog tonaliteta.
Durska dominanta svakog molskog kvintakorda je ''viša'' za 4 predznaka (a - E).
Molska subdominanta svakog durskog tonaliteta je ''niža'' za 4 predznaka. (C - f).
Izvesti nekoliko modulacija uz pojašnjenja gore navedenih pravila: B – gis; Fis – b; es –

Cis.
Završni dio časa: ponoviti modulaciju IV stepena srodstva i uporediti je sa prethodnim
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Datum:
Nastavna jedinica: Modulacije u tonalitete IV stepena srodstva
Tip časa: ponavljanje, utvrđivanje i uvježbavanje
Cilj časa: usvajanje i uvježbavanje dijatonskoj modulaciji IV stepena srodstva

Zadaci: naučiti načine kako modulirati u udaljenije tonalitete - IV stepena srodstva,
snalaziti se u brojnim harmonskim situacijama, razvijati rutinu prelaska u udaljeni
tonalitet, slušati i razvijati osjećaj za neosjetno prelaženje iz tonaliteta u tonalitet,
harmonski analizirati primjere iz literature.
demonstracije, praktični rad, analitička metoda
Nastavna sredstva: tabla, klavir, kreda u boji, primjeri iz literature

Struktura časa:
Uvodni dio časa: ponoviti znanje o modulaciji u tonalitete IV stepena srodstva.
Centralni dio časa: Izvesti nekoliko modulacija uz pojašnjenja gore navedenih pravila: B
– gis; Fis – b; es – Cis. Napisati šeme kretanja i kvintnom krugu naviše za po četiri
predznaka; za po pet predznaka, u kvintnom krugu naniže za po 4 predznaka; te
harmonski analizirati primjere modulacija u tonalitete četvrte grupe srodstva iz C dura i
a mola.
Završni dio časa: ponoviti modulaciju IV stepena srodstva i uporediti je sa prethodnim

Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Nastavna cjelina: Vanakordski tonovi
Nastavna jedinica: Uvod u nastavnu cjelinu
Tip časa: ponavljanje gradiva/obrada nastavnog sadržaja (kombinirani čas)
Cilj časa: ponoviti znanje o svim akordima: kvintakordima, septakordima, nonakordima,

njihovom mjestu u ljestvici i tonalitetu, njihovom građom i upotrebom; kroz analizu
partiture, uvesti gradivo o vanakordskim tonovima – zadržicama, skretnicama,
prolaznicama, anticipaciji, pedalnom tonu i figuracijama.
Odgojni zadaci: ponavljanje i utvrđivanje naučenog gradiva, sticanje zvučne predstave
o sim dosad naučenim harmonskim sredstvima, te njihovom zvučanju i sazvučanju u
višeglasnom stavu, razvijati smisao za analizu
Obrazovni zadaci: ponoviti sa učenicima naučeno gradivo o akordima unutar ljestvice,
njihovom korištenju u sklopu jedne funkcije, a u sazvučanju sa akordom druge
funkcionalne pripadnosti, harmonizacija basa i soprana, suzvučanje akorada
višeglasnog stava i korištenje novih harmonskih sredstava
Funkcionalni zadaci: sticanje zvučne predstave o zvučanju višeglasnog stava u cjelini,
primjena harmonskih znanja u praksi, snalaženje u različitim harmonskim situacijama,
razvijanje kreativnosti i brzog razmišljanja, razvijanje individualnog razmišljanja,
utemeljenog na argumentima
demonstracije, praktični rad, metoda analize
Nastavna sredstva: tabla, klavir, krede u boji, CD – player, compact discovi
Nastavna literatura: Asim Horozić: Harmonija III; Marko Tajčević:

Harmonija;
Struktura časa:
Uvodni dio časa: Kroz razgovor ponoviti gradivo obrađeno u prethodnom polugodištu:
dominantni nonakord, septakorde glavnih (II, V i VII st.) i sporednih (I, III, IV i VI st.)
stupnjeva. Ponoviti i akorde i njihovu građu (kvintakorde, sekstakorde i
kvartsekstakorde, septakorde, kvintsekstakorde, terckvartakorde i sekundakorde).
Podijeliti učenicima zadatke za harmonsku analizu.
Centralni dio časa: Poslušati snimak. Razgovarati o periodu u kojem je data kompozicija
nastala, te, u tom kontekstu, o harmonskim sredstvima koja su korištena u to doba.
Analizirati primjer, tako da svaki učenik analizira po jedan takt. Posebno se zadržati na
disonantnim tonovima, te naglasiti da ćemo im posvetiti znatnu pažnju u narednom
periodu. Diskutovati o njima, njihovoj (ne)pripadnosti akordu i njegovom eventualnom
rješenju. Diskutovati o njihovim nazivima (koristiti se opisnim pridjevima, kako bi
učenici sami izveli zaključke o imenima). Na kraju časa izvesti zaključak i definirati
vanakordske tonove:
Vanakordski tonovi su oni tonovi koji ne pripadaju sastavu nekog akorda, nego se,
za vrijeme njegova trajanja rješavaju u ton koji stvarno pripada tom akordu.
Vanakordski tonovi su: zadržice, skretnice, prolaznice, anticipacije, pedal i
figuracije.
Završni dio časa: Ponoviti šta su vanakordski tonovi, te koje smo vanakordske tonove
spomenuli na času.
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Nastavna jedinica: Zadržice
Cilj časa: upoznati učenike sa pojmom zadržice kao vanakordskog tona, njegovim
uvođenjem i rješavanjem, te ulogom u višeglasju
Odgojni zadaci: sticanje iskustva o korištenju novih harmonskih sredstava, sticanje
zvučne predstave o novim harmonskim sredstvima, te njihovom zvučanju i
sazvučanju u višeglasnom stavu
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o zadržicama, vrstama, načinu uvođenja i rješavanja
zadržica, njihovom tretmanu, harmonizacija basa i soprana
razvijanje kreativnosti i brzog razmišljanja, razvijanje sposobnosti izlaganja i ponašanja
pred auditorijem, razvijanje individualnog razmišljanja, utemeljenih na argumentima
Nastavna sredstva: tabla, klavir, krede u boji

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti definiciju vanakordskih tonova i koje tonove ubrajamo među
njih. Ponoviti vrste sekstakorada i kvartsekstakorada (obrtajni, zadržični, skretnični,
prolazni), te napisati primjere zadržičnih 6 i i odsvirati ih.
Centralni dio časa: Analogno tome, imamo i zadržične vanakordske tonove. Naglasiti
učenicima da su upravo u ovim akordima, seksta u sekstakordu prvog primjera, te kvarta
i seksta drugog primjera – vanakordski tonovi, koji u potpunosti zadovoljavaju vać na
početku časa izrečenu definiciju (ove tonovi označiti – iscrtati drugačijom kredom). To
su zadržice – vanakordski tonovi, koji ne pripadaju ovim akordima, već se, dok akord
traje, rješava u ton koji stvarno pripada akordu (u prvom slučaju u kvintu akorda, u
drugom slučaju u kvintu i tercu akorda).
Naglasiti i napisati na ploči, da zadržice dolaze na naglašeni i relativno naglašeni taktov

dio. Također, one mogu biti pripremljene i nepripremljene (navesti primjere).
Zadržice mogu biti:
- 9 u 8 (nona u oktavu), može da se pojavi kod svakog akorda koji sadrži interval
oktave (u kvintakordu, sporednom sekstakordu, kvartsekstakordu i nepotpunom
septakordu) – diskutovati zašto je to tako. Diskutovati primjere – nonakord koji
smo radili i sličnosti i razlike none kao zadržičnog TONA i nonAKORDA.
- 7 u 6 (septima u sekstu). Ako je septima velika, možemo imati i sljedeću
zadržicu: 7 u 8 (primjeri). Ako smo rekli da se 9 u 8 može pojaviti kod svakog
akorda koji ima oktavu, tada se ova zadržica može pojaviti kod svakog akorda
koji ima sekstu spram basovog tona (učenici treba sami da kažu da su to
sekstakordi, kvartsekstakordi, kvintsekstakordi, terckvartakordi i sekundakordi –
Arslan!). Primjeri.
- 6 u 5 (seksta u kvintu). Pojavljuje se kod svakog akorda koji ima kvintu u sastavu
(kvintakordu, septakordu, kvintsekstakordu). Primjeri.
- 5 u 4 (kvinta u kvartu), pojavljuje se usvakom akordu koji sadrži interval kvarte:
- 4 u 3 (kvarta u tercu), pojavljuje se kod svih akorada koji sadrže interval terce
- 3 u 2 (terca u sekundu), pojavljuje se kod svih akorada koji sadrže sekundu, a to je
jedino sekundakord
Zadržice također mogu imati svoje naknadno rješenje. Navesti primjer i protumačiti ga,
te odsvirati ga.
Zadržice mogu biti i višestruke, a jedan primjer višestruke zadržice smo radili
(kadencirajući kvartsekstakord).
Završni dio časa: Ponoviti definiciju zadržičnih tonova, njihovog uvođenja (pripremljene
i nepripremljene zadržice), na kojem se taktovom dijelu javljaju, te kakve mogu biti.
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Nastavna jedinica: Zadržice
Cilj časa: upoznati učenike sa pojmom zadržice kao vanakordskog tona, njegovim
uvođenjem i rješavanjem, te ulogom u višeglasju
Odgojni zadaci: rad u grupi, individualno isticanje u grupi, učenje na času, učenje u
izvanrednim okolnostima, razvoj kreativnosti
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o zadržicama, vrstama, načinu uvođenja i rješavanja
zadržica, njihovom tretmanu, harmonizacija basa i soprana
Funkcionalni zadaci: sticanje sposobnosti učenja s razumijevanjem, rada u timu/grupi,
razvijanje sposobnosti izlaganja i ponašanja pred auditorijem, razvijanje individualnog
razmišljanja, utemeljenih na argumentima sticanje zvučne predstave o zvučanju
višeglasnog stava u cjelini, primjena (harmonskih) znanja u praksi, snalaženje u
različitim (harmonskim) situacijama, razvijanje kreativnosti i brzog razmišljanja
Nastavne metode: metoda recepcije, metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora,
metoda demonstracije, praktični rad, metoda analize

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti definiciju vanakordskih tonova i koje tonove ubrajamo među
njih. Učenike podijeliti u dvje skupine i dati im zadatke za obradu, te literaturu kojom će
se služiti. Precizno im objasniti kakvi odgovori trebaju biti. (5 min.)
Centralni dio časa: Učenički rad na temi Zadržični tonovi u gornjima glasovima, te
Zadržični tonovi u basu. Učenici trebaju raditi u grupi, ali će svi podjednako
učestvovati u izlaganju individualno. Svakoj grupi pomoći oko eventualnog
nerazumijevanja konteksta pitanja koji su im priloženi na listićima, oko nalaženja
odgovora u literaturi i sl. Dopustiti učenicima maksimalnu kreativnost u nalaženju
''svojih'' odgovora i obrazlaganja, te naravno nalaženju vlastitih primjera ako to žele. (15
min).
Učenici izlažu svoje bilješke. Prva izlaže grupa s temom Zadržični tonovi u gornjima
glasovima, potom druga grupa. Usmjeravati učenike na najbitnije odgovore, koji će
cijelom razredu pomoći u savladavanju dijela nastavne jedinice kojom se nije bavio.
Također, potencirati primjere koji su opći i generaliziraju znanje o zadržicama.
Pitanja za obradu zadržica u gornjim glasovima su:
- Šta je zadržica? U kakvoj su vezi zadržica i disonanca? Kako se rješavaju? Navedi

primjer i sve ovo objasni na primjeru (jedan učenik).
- Šta znači rečenica ''zadržica u gornjim glasovima''? Kakve zadržice mogu biti ako
su u gornjim glasovima? Kako se to obilježava? (jedan učenik)
- Šta je višestruka zadržica? Navedi primjer višestruke zadržice (jedan učenik)!
Pitanja za obradu zadržica u donjim glasovima su:
- Šta je zadržica? Ša znači ''zadržica u basu''? Kakve one mogu biti? (jedan učenik).
- Koji interval je bitan kod zadržica u basu i koji glasse pritom ''razrješava''? (jedan
učenik)
- Kako se obilježavaju zadržice u basu? Navedi jedan primjer i na njemu objasni
zadržicu u basu sa svim oznakama. (jedan učenik).
Dok učenici izlažu, ostali zapisuju u svoje kajdanke, čak iako imaju taj dio gradiva već
zapisan. Primjere također zapisuju s ploče. (20 min)
- Završni dio časa: Sumirati gradivo. Ponoviti definiciju zadržičnih tonova,

njihovog uvođenja (pripremljene i nepripremljene zadržice), na kojem se
taktovom dijelu javljaju, te kakve mogu biti. Ustanoviti razliku između zadržica u
gornjim glasovima i zadržica u basu.
- Šta su zadržice? U kakvoj su vezi zadržica i disonanca? Kako se rješavaju?

Navedi primjer i sve ovo objasni na primjeru (jedan učenik).
- Šta znači rečenica ''zadržica u gornjim glasovima''? Kakve zadržice mogu biti ako
su u gornjim glasovima? Kako se to obilježava? (jedan učenik)
- Šta je višestruka zadržica? Navedi primjer višestruke zadržice (jedan učenik)!
- Šta su zadržice? Ša znači ''zadržica u basu''? Kakve one mogu biti? (jedan učenik).
- Koji interval je bitan kod zadržica u basu i koji glas see pritom ''razrješava''?
(jedan učenik)
- Kako se obilježavaju zadržice u basu? Navedi jedan primjer i na njemu objasni
zadržicu u basu sa svim oznakama. (jedan učenik)
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna cjelina: Hromatska modulacija
Nastavna jedinica: Hromatska modulacija - uvod
Cilj časa: uvesti gradivo o kromatskoj modulaciji kroz komparaciju notnih primjera i
harmonsku analizu primjera iz literature
Odgojni zadaci: ponavljanje i utvrđivanje naučenog gradiva, sticanje iskustva o
korištenju novih harmonskih sredstava, sticanje zvučne predstave o novim
harmonskim sredstvima, te njihovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o kromatskoj modulaciji i njenim sredstvima -
njenom tretmanu i zvučanju u klasičnoj harmoniji, sličnosti i razlike sa dijatonskom
modulacijom
situacijama, razvijanje kreativnosti i brzog razmišljanja, razvijanje sposobnosti
izlaganja i ponašanja pred auditorijem, razvijanje individualnog razmišljanja,
utemeljenih argumentima

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti pojam modulacije. Ponoviti tipove modulacije. Zaustaviti se
na najbitnijim elementima dijatonske modulacije: za modulaciju se preznačuje ljestvični
akord kako polaznog, tako i ciljnog tonaliteta. Ponoviti alterovane akorde (DD, N6,
vantonalne dominante i subdominante). Podijeliti zadatke za analizu.
Centralni dio časa: Analiza primjera. Oba primjera odsvirati, učenici analiziraju primjer.
Prvi primjer demonstrira dijatonsku modulaciju IV stepena srodstva(G - cis): modulaciju
koju karakteriše tako velika udaljenost među tonalitetima, da se ona mora izvesti preko
nekog bližeg, ''posrednog'' tonaliteta. Kod kromatske modulacije (G - A), zaključiti
glavno pravilo modulacije: ona se izvodi preko alterovanog akorda, bilo u polaznom,
bilo u ciljnom tonalitetu. Moguće je čak da je alterovan u oba tonaliteta. Ovaj akord, koji
će se preznačiti, može biti u obliku, kvintakorda, sekstakorda, septakorda i njegovih
obrtaja, može biti alterovan akord dijatonskog i hromatskog tipa.
Učenicima diktatom pri kraju časa prezentirati lekciju:
Kromatska modulacija je ona kod koje se, u fazi preznačenja, koristi alterovani
akord. Ovaj akord može biti alterovani akord dijatonskog ili hromatskog tipa, bilo
u polaznom, ciljnom ili čak u oba tonaliteta. Hromatska modulacija se može izvesti
pomoću
- promjene sastava kvintakorda i septakorda

- napolitanskog sekstakorda
- veze kvintakorada i septakorada hromatske tercne srodnosti
- alterovanih akorada hromatskog tipa
U prva tri primjera koristimo alterovane akorde dijatonskog tipa, dok u zadnjem
primjeru koristimo alterovane akorde hromatskog tipa.
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna jedinica: Hromatska modulacija pomoću promjene sklopa kvintakorda i

septakorda
Cilj časa: obraditi gradivo o hromatskoj modulaciji preko preznačenja alterovanih

akorada
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o kromatskoj modulaciji i njenim sredstvima -
njenom tretmanu i zvučanju u klasičnoj harmoniji, sličnosti i razlike sa dijatonskom
modulacijom

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti pojam hromatske modulacije i sličnosti i razlike između
dijatonske i hromatske modulacije.
Centralni dio časa: Napisati na tabli: Hromatska modulacija pomoću promjene sastava
kvintakorda i septakorda. Prodiskutovati značenje ovog naslova: šta uopće znači
promjena sastava kvintakorda i septakorda.
Razgovarati o sastavu kvintakorada i septakorada: učeničku diskusiju pisati na tabli

(akorde). Npr. durski kvintakord postaje molski tako da mu smanjimo tercu i sl.
Mi možemo naučiti model po kojem možemo modulirati i u udaljenije tonalitete ovim

načinom. To znači da moramo poznavati nekoliko pravila kojima to možemo postići, a
to su mnogostranost kvintakorada i opća pravila o modulaciji.
Pod tim se podrazumijeva da je u modulaciji uvijek bilo bitno koju će funkciju imati
akord preznačenja u ciljnom tonalitetu (podsjetiti da smo uvijek težili tome da to bude
subdominantna ili dominantna funkcija, tonična je bila manje poželjna).
Ostala pravila su:
- ako od durskog akorda pravimo mol – smanjimo mu tercu. Taj novonastali akord
će postati subdominanta ciljnog tonaliteta (demontsrirati na primjeru C – f, F-
zavisno da li je mol ili moldur)
- ako od molskog akorda pravimo durski – povisimo mu tercu. Poželjno je da taj
akord postane dominanta novog tonaliteta (primjer e – A, a)
- od durskog akorda dobijemo umanjeni tako da mu povisimo osnovni ton, ili
snizimo tercu i kvintu, pa onda novonastali akord postaje DVII ili sII ciljnog
tonaliteta (primjer C – fis; C – a, A),
- od durskog akorda pravimo prekomjerni tako da mu povisimo kvintu, te tako novi
akord postaje dominanta sa povećanom kvintom, ili DTIII u harmonskom i
melodijskom molu (primjer C – F; C - a).
Izraditi na tabli dvije hromatske modulacije (C – D; C – f).
Završni dio časa: Ponoviti pojam hromatske/kromatske modulacije pomoću promjene

sastava kvintakorda. Dati domaću zadaću (Tajčević, str. 189. zad. 630).
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna jedinica: Hromatska modulacija pomoću N6
Cilj časa: obraditi gradivo o hromatskoj modulaciji preko N6 polaznog ili ciljnog
tonaliteta
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o kromatskoj modulaciji i njenim sredstvima,
modulacija pomoću N6 – sticanje znanja o njenom tretmanu i zvučanju u klasičnoj
harmoniji, sličnosti i razlike sa dijatonskom modulacijom

Struktura časa:
dijatonske i hromatske modulacije. Ponoviti značajke N6 akorda – njegovu građe i ulogu
u tonalitetu.
Centralni dio časa: Napisati na tabli: Hromatska modulacija pomoću N6.
Naglasiti da se ovaj akord često koristi kao sredstvo za modulaciju, posebno za

modulaciju u tonalitete kvintnog kruga naviše (radi vježbe, upitati koji su tonaliteti viši
od C, D, As).
Moramo poznavati nekoliko pravila kojima to možemo postići, a to su mnogostranost

durskog kvintakorda, poznavanje N6 akorda i opća pravila o modulaciji.
Šta to znači?
N6 akord je durski sekstakord. On će se u modulaciji koristiti kao akord preznačenja –

dakle, zajednički akord. S obzirom na njegovu građu, moramo znati u kojem tonalitetu
imamo odgovarajući durski kvintakord, koi je, opet, u nekom drugom tonalitetu N6.
Opća pravila za modulaciju vrijede i ovdje.
Napisati na tabli primjer: modulaciju iz polaznog F dura – preko T6 (a – c – f), možemo

preći u E dur i e mol, kojima je ovaj akord N6, preko S6 u A dur i mol, preko D6 u H dur
i h mol. Sve su ovo primjeri modulacije u tonalitete više u kvintnom krugu. Po
modulaciji, ciljni se tonalitet potvrđuje D akordom i tonikom.
Obrnuti slučaj je rjeđi, iako se i on primjenjuje. Dakle, u tonalitete kvintnog kruga

naniže – modulira se preko N6 polaznog tonaliteta. Npr. iz E dura se modulira preko
njegovog N6 (a – c – f) u F dur (T6), C dur i c mol mel. (S6), B dur i b mol (D6), a mol
(tsVI6).
Navesti oba primjera modulacije preko N6.

Učenicima izdiktirati sljedeće:
Modulacija preko N6 izvodi se na dva načina
- u tonalitete kvintnog kruga naviše preko N6 ciljnog tonaliteta

- u tonalitete kvintnog kruga naniže preko N6 polaznog tonaliteta.
Ako znamo da je N6 akord koji je po svojoj građi durski sekstakord, vrlo je
jednostavno modulirati preko T, S, D (tj. njihovih sekstakorada) tonaliteta viših i
nižih u kvintnom krugu.
Završni dio časa: Ponoviti hromatsku modulaciju. Ponoviti modulaciju preko N6. Dati
zadaću.
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna jedinica: Hromatska modulacija pomoću N6- izrada zadatka
Cilj časa: ponoviti na prethodnom času obrađeno gradivo o hromatskoj modulaciji

preko N6, te izraditi zadatak kako bi se praktično primjenilo stečeno znanje
Obrazovni zadaci: sticanje znanja i rutine korištenja kromatske modulacijie i njenih
sredstava – njenom tretmanu i zvučanju u klasičnoj harmoniji, sličnosti i razlike sa
dijatonskom modulacijom

Struktura časa:
dijatonske i hromatske modulacije. Ponoviti značajke modulacije pomoću promjene
sklopa kvintakorda i septakorda i N6. Navesti primjere.
Centralni dio časa: Izrada modulacija F – e, F – A, F – H (preko N6 ciljnog tonaliteta); te

modulacije E – F, E – C, E – b (preko N6 polaznog tonaliteta); Diskutovati o planu
modulacije, najboljem kretanju u polaznom i završetku u ciljnom tonalitetu. Diskutovati
i uporediti modulacije dijatonske, te hromatske sa preznačenjem sklopa akorda.
Završni dio časa: Ponoviti pojam hromatske/kromatske modulacije pomoću promjene

sastava kvintakorda i septakorda i N6.
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna jedinica: Hromatska modulacija pomoću alterovanih akorada hromatskog tipa
Cilj časa: obraditi gradivo o hromatskoj modulaciji preko alterovanih akorada

hromatskog tipa
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o kromatskoj modulaciji i njenim sredstvima,
modulacija pomoću alterovanih akorada hromatskog tipa, te razlike sa hrom.
modulacijom pomoću alt. akorada dijatonskog tipa – sticanje znanja o njenom
tretmanu i zvučanju u klasičnoj harmoniji, sličnosti i razlike sa dijatonskom
modulacijom

Struktura časa:
dijatonske i hromatske modulacije. Ponoviti značajne odlike akorada hromatskog tipa –
meko, tvrdo, dvostruko i trostruko umanjene akorde i njihovu građu i ulogu u tonalitetu.
Centralni dio časa: Napisati na tabli: Hromatska modulacija pomoću alterovanih

akorada hromatskog tipa..
Od alterovanih akorada hromatskog tipa, najčešće se upotrebljavaju tvrdo umanjenii

idvostruko umanjeni septakord u svom prvom i drugom obrtsaju, i to
- tvrdo umanjeni septakord kao prekomjerni terckvartakord

- dvostruko umanjeni septakord kao prekomjerni kvintsekstakord.
Putem sljedećih primjera mnogostranosti ova dva akorda, vrlo lako možemo modulirati i
u udaljene tonalitete:
- prekomjerni terckvartakord se nalazi na V st. u duru i molu, II stupnju u duru i

molu, VII st, u duru (dati primjer na tabli).
- prekomjerni kvintsekstakord se nalazi na II st. u duru, IV st. u molu, VII st. u duru
i molu (dati primjer na tabli).
Uraditi zadatke koji se odnose na obrađenu lekciju.
Završni dio časa: Ponoviti hromatsku modulaciju.

Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna jedinica: Hromatska modulacija pomoću alterovanih akorada hromatskog tipa

- izrada zadatka
Cilj časa: ponoviti na prethodnom času obrađeno gradivo o hromatskoj modulaciji

preko alterovanih akorada hromatskog tipa, te izraditi zadatak kako bi se praktično
primjenilo stečeno znanje
Obrazovni zadaci: sticanje znanja i rutine korištenja kromatske modulacijie i njenih
sredstava – njenom tretmanu i zvučanju u klasičnoj harmoniji, sličnosti i razlike sa
dijatonskom modulacijom

Struktura časa:
dijatonske i hromatske modulacije. Ponoviti značajke modulacije pomoću promjene
sklopa kvintakorda i septakorda i N6, alterovanih akorada hromatskog tipa. Navesti
primjere, sličnosti i razlike.
Centralni dio časa: Izrada modulacija C – As, B – D, B – g.
Završni dio časa: Ponoviti pojam hromatske/kromatske modulacije pomoću alterovanih

akorada hromatskog tipa.
Predmet: Harmonija
Razred: IV SMŠ
Nastavna jedinica: Sistematizacija pređenog gradiva
Tip časa: ponavljanje i sistematizacija gradiva kroz izradu kontrolnog rada
Cilj časa: ponoviti svo gradivo o hromatskoj modulaciji kroz kontrolni rad
Zadaci: ponoviti i utvrditi gradivo o hromatskoj modulaciji, njenim vrstama i upotrebi,
ocijeniti i vrednovati znanje učenika kroz kontrolni rad, sticanje rutine u izradi
zadataka, razvijanje sposobnosti za analizu zadatka, razvijanje sposobnosti odabira
sredstava za izradu zadataka, razvijanje osjećaja za harmonski stav i estetskoga osjećaja
za lijepo, razvijanje procesa razmišljanja, ocjenjivanje rada i zalaganje učenika na
časovima harmonije
Nastavne metode: metoda usmenog izlaganja, praktični rad, metoda analize
Nastavni oblici: frontalni, individualni

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Podijeliti učenicima zadatke za kontrolni rad (pogledaj primjer) i
pročitati ga. Objasniti eventualne najasnoće u razumijevanju pitanja.
Centralni dio časa: Izrada kontrolnog rada.
Završni dio časa: Pokupiti kontrolne radove. Dati učenicima zadaće. Sumirati gradivo
obrađeno na prethodnim časovima.
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Nastavna cjelina: Varijante dura i mola
Nastavna jedinica: Varijante dura
Cilj časa: upoznati učenike sa varijantama dura i njihovim osobitostima u pojavljivanju u

harmonskim zadacima
Obrazovni zadaci: sticanje znanja o molduru, miksolidijskom duru i molduru, načinu
tretmana u literaturi i harmonijskim zadacima, harmonizacija basa i soprana,
razvijanje kreativnosti i brzog razmišljanja, razvijanje sposobnosti izlaganja i ponašanja
pred auditorijem, razvijanje individualnog razmišljanja, utemeljenih na argumentima

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti sljedeće pojmove, vezane za naredni problem: Šta je moldur?
Šta je miksolidijska ljestvica i koje su njene karakteristike? Šta podrazumijeva riječ
''varijanta''? Šta bi, prema toj definiciji bila varijanta mola? Koju varijantu mola mi
upotrebljavamo na nastavi harmonije i zašto je to tako? Šta bi bile teme našeg
izučavanja kad kažemo da je tema lekcije ''varijante mola''?
Centralni dio časa: Dati učenicima zadatak za harmonsku analizu,kroz koji ćemo obraditi
sve tri varijante dura ponaosob. Svaki zadatka svirati kako bi učenici dobili preciznu
zvučnu sliku. U prvom zadatku pojavljuje se u C duru gotovo stalan predznak as. To nas
navodi na pomisao da je kompozitor koristio ne više C dur kao sredstvo svoga izražaja,
nego ga je ''začinio'' moldurskom bojom. Ton as se pritom shvata kao ''izmijenjeni'' VI
stupanj durske ljestvice – alteracija (napisati na tabli ovu ljestvicu). Kroz daljnju
harmonsku analizu utvrditi koji je tretman u korištenju ovog tona (dakle, prvo primjer
gledamo horizontalno, kako bismo utvrdili kako se ponaša ton as u konkretnom slučaju).
Utvrditi da se on samom logikom svoga pojavljivanja i vođenja vodi u ton g, ima značaj
''gornje vođice'' za dominantu, pa se vodi naniže u osnovni ton dominantnog akorda.
Prodiskutovati i javljanje očekivanog rješenja uvijek u istom glasu, te objasniti da bi
pojavljivanje u drugom glasu dovelo do pojave unakrsnice ili opreke, koja se u harmoniji
izbjegava.
Potom posmatrati primjer i vertikalno: koji su prozvodi tona as u sklopu akorada? Dakle,
u prvom je slučaju riječ o poluumanjenom akordu SII (koji je mali molski u duru), u
drugom slučaju riječ je o umanjenom septakordu VII stupnja (koji je u duru
poluumanjeni), dok je u zadnjem slučaju riječ o molskoj subdominantni (koja je u duru
strogo durska, kao jedan od temelja durskog tonaliteta). Zaključiti da se ovdje radi o
stvarnom, muzičkom ''začinu'' (molskom), kojim smo ''začinili'' durski tonalitet i time
ponešto narušili stabilnost tonaliteta. Navesti i preostale karakteristike moldura (umanjeni
kvintakord na II st., mali nonakord na D) i napisati ih na tabli.
U drugom zadatku isti postupak provesti sa miksolidijskim durom, kojem su

karakteristike sniženi sedmi stupanj (zato sam pitala koja je odlika miksolidijskog
tonaliteta - modusa). Karakteristike ove varijante dura je molska dominanta – koja je
temelj dura, zato je ovdje riječ o još dubljem narušavanju durske ljestvice, o još jačem
''začinu''. Pored molske dominante imamo i mali durski septakord na tonici (kojem je
stupnju ovo prividna dominanta? IV stupnju, dakle njega ćemo tako i tretirati!).
Prodiskutovati i šta ovoj ljestvici nedostaje? Dakle, nedostaje joj vođica, i zbog toga je i
VII stupanj durski, a ne umanjeni.
U trećem zadatku je primjenjen miksolidijski moldur – sniženi VI i VII stupanj dura.

Karakteristike su molsa subdominanta i njena ''prividna'' dominanta – mali durski
septakord na I stupnju. Međutim, spomenuti da se u ovoj varijanti dura u vezi V – I
stupanj primjenjuje DURSKA dominanta, jer bi to inače previše ličilo na c mol, što nije
cilj varijante dura.
Završni dio časa: Ponoviti koje su varijante dura, njihove karakteristike, te zajedničke
osobine (javljanje alteriranih tonova i njihovo rješavanje u istom glasu; javljanje
varijanti dura se odvija u kratkim epizodama u toku jednog stavka, a ne shvataju se samo
kao alteracije VI i VII stupnja), te razloge za njihovo korištenje (dodavanje druge boje, u
ovom slučaju molske boje duru).
Predmet: Harmonija
Razred: III SMŠ
Nastavna cjelina: Varijante dura i mola
Nastavna jedinica: Varijante dura
Tip časa: ponavljanje i uvježbavanje gradiva kroz izradu zadatka
Cilj časa: ponoviti teoretski gradivo obrađeno na prethodnom času i izraditi zadatak u
kojem će znanje biti primjenjeno
Zadaci: sticanje zvučne predstave o varijantama dura, njihovom zvučanju sa okolnim
sadržajem, te njihovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu, razvijati smisao za
oblikovanje melodijske linije soprana kroz upotrebu vanakordskih tonova, razvijanje
kreativnosti učenika i osjećaja za estetski lijepo

Struktura časa:
Uvodni dio časa: Ponoviti gradivo sa prethodnog časa kroz sljedeća pitanja: šta su
vartijante mola i dura? Zašto ih nazivamo varijantama? Koje su varijante dura i koje su
njihove karakteristike?
Centralni dio časa: Izrada zadatka sa varijantom dura – moldurom br.2, Horozić.
Također, ne zaboraviti upotrebu vanakordskih tonova, tretman alteriranog tona –
sniženog VI stupnja.
Završni dio časa: Ponoviti najbitnije karakteristike varijante dura - moldura. Dati zadaći
(Horozić, str. 94, zad.2).

Harmonija Pripreme

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Harmonija Pripreme

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Škola: JU Umjetnička škola Bihać 10.11.2016. god.

Nastavna cjelina: Sekstakordi glavnih kvintakorada

njegovom građom, upotrebom, harmonizacijom

Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te

njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu

Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

Uvodni dio časa:

Pripremiti učenike za čas, uvodeći nastavnu temu, odnosno jedinicu. Razgovarati o

Upitati učenike kakve tipove srodstva poznaju. (Očekivani odgovor: kvintnokvartne

Centralni dio časa:

Naglasiti da se kod vezivanja srodnih kvintakorada s njihovim sekstakordima i obratno,

Pojasniti učenicima da se korištenjem sekstakorda dobija veća pokretljivost i

Završni dio časa:

U završnom dijelu časa ukratko ponoviti nastavnu jedinicu. Osvrnuti se i na predhodne

Nastavna cjelina: Septakordi ili četverozvuci

njegovom građom, upotrebom, harmonizacijom

Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te

njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu

Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

Uvodni dio časa:

Pripremiti učenike za čas, uvodeći nastavnu temu, odnosno jedinicu. Razgovarati o

Koliko vrsta septakorada poznajemo, i koje su to? (Očekivani odgovor: Poznajemo

U završnom dijelu časa ukratko ponoviti nastavnu jedinicu. Osvrnuti se i na predhodne

Nastavna cjelina: Septakordi ili četverozvuci

njihovom građom, upotrebom, harmonizacijom

Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te

njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu

Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

Uvodni dio časa:

Kako dijelimo septakorde? (Očekivani odgovor: Septakordi se dijele na glavne i

U nastavku časa fokusirat ćemo se na strukturu septakorda II stupnja i njegove obrtaje.

(Pr. 192a, b).

Bitno je naglastiti da se septakord II stupnja u kadencama najčešće koristi u svom prvom

S obzirom na lokigu harmonijskog kretanja treba naglasiti da se septakord II stupnja

U završnom dijelu časa ponoviti neke osnovne karakteristike septakorda na II stupnju.

Nastavna cjelina: Septakordi ili četverozvuci

njihovom građom, upotrebom, harmonizacijom

Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te

njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu

Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa osvrnuti se na predhodnu nastavnu jedinicu. Ponoviti šta je to

Bitno je naglasiti da septakord na VII stupnju u potpunosti zastupa dominantnu funkciju,

Zamoliti učenike da na tabli zabilježe obrtaje septakorda VII stupnja.

Sada slijedi uvođenje i rješenje septakorda na VII stupnju.

U suprotnom bi nastale nepoželjne paralelne kvinte koje se još nazivaju i Scarlattijeve

Završni dio časa:

Šta su to Scarlattijeve kvinte i kako nastaju?

Nastavna cjelina: Septakordi ili četverozvuci

njihovom građom, upotrebom, harmonizacijom

Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te

njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu

Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa osvrnuti se na oblast sporednih kvintakorada i sekstakorda, te

Dominantni septakord može biti i nepotpun u slučaju da mu izostavimo kvintu, a

Na samome kraju časa nagraditi aktivnost i znanje najaktivnijih učenika.

Nastavna cjelina: Septakordi ili četverozvuci

njihovom građom, upotrebom, harmonizacijom

Zadaci: sticanje zvučne predstave o novom harmonskom sredstvu, te

njegovom zvučanju i sazvučanju u višeglasnom stavu

Funkcionalni zadaci: upoznati učenike sa novim sredstvima harmonskog

Uvodni dio časa: