Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju

„(N)e-Građani“
Analiza institucionalnog elektroničkog sustava Republike
Hrvatske kao jednog od glavnih segmenata segregacije u
hrvatskom društvu

Andrej Ivan Nuredinović

Zagreb, rujan 2015.

 1. UVOD

Fascinantna brzina kojom trenutna svjetska tehnološka industrija izbacuje nove proizvode
visoke tehnologije na tržište je u mogućnosti diktiranja određenih trendova u svakom društvu
na svijetu, pa tako i u hrvatskom. Ta brzina uvjetuje načine prilagodbe država koje ih usvajaju.
Manuel Castells tvrdi da je glavni kapital sadašnjosti informacija (Castells 1996.). Centri za
prijenos informacija nikad se više nisu oslanjali na tehnologiju nego danas. Brzina prilagodbe
na nove tehnologije nije samo puka mehanička akumulacija dosadašnjih znanja i svojevrstan
„upgrade“ 1 koji dolazi sa svakom novom linijom proizvoda, ona je ključna za pojedince i
zajednice jer razumijevanje značenja i načina funkcioniranja visokih tehnologija znači i goli
opstanak u globalnom vrtlogu informacijskog doba. Hrvatska je prilagodbu visokim
tehnologijama doživjela u tranzicijskom periodu toliko karakterističnom za Istočnu Europu.
Ipak, sa željom napredovanja i stizanja globalnih trendova visoke tehnologije i „brzih
informacijskih aparata“ hrvatsko se društvo i njegova krovna organizacija, hrvatski državni
aparat, donekle asimiliralo. Donekle, stoga što je u želji za brzom asimilacijom i hvatanjem
globalnih trendova, država segregirala dobar dio svoga stanovništva.

Ovaj rad, bazirajući se na konceptu koji razvija Manuel Castells o antipodima informacijskog
doba, probat će odgovoriti na pitanje jesu li hrvatski građani, i u kojoj mjeri, dorasli izazovima
informacijskog doba. Drugo pitanje koje će se obrađivati u ovome radu je pitanje državnog
doprinosa segregaciji jednog dijela stanovništva i njenim mehanizmima kojima ih pokušava
reintegrirat. Teorijskim okvirom se naslanjajući na Manuela Castellsa, a analitičkim na
dostupne statističke podatke, ovaj rad bit će usmjeren, prije svega, na dva segmenta tehnološke
prisutnosti pojedinaca i institucija – uporaba osobnih računala i internetska aktivnost.

2. Teorijski okvir: Antipodi informacijskog doba

Koncept antipoda informacijskog doba razvija španjolski sociolog Manuel Castells (Castells
1997.). Ovog često citiranog i utjecajnog suvremenog sociologa malo je netaktično i nezgrapno
sumirati u kratkim paragrafima. Ipak, ovaj rad se temelji na njegovim konceptima te zahtijeva
određeni stupanj dedukcije i preciznosti u određivanju onoga što je bitno za isti. Umreženo
društvo, kako Castells naziva trenutno društvo koje obitava ukotvljeno između prostora tokova

1
Hrvatska inačica riječi „upgrade“ je „nadogradnja“, ali autor smatra da je uporaba engleske inačice razumljivija
i lakše upotrebljivija u ovom radu.
i bezvremenskog vremena, društvo je brze razmjene informacija, visoke tehnološke
adaptiranosti i visokog stupnja globalne povezanosti. Društvo u kojem je glavni resurs
posjedovanje informacije uvjetuje da je sposobnost dolaženja do informacija i pretvaranja te
informacije u ekonomski ili društveni kapital nužnost. Pojedinci u različitim društvima koji se
uspijevaju prilagoditi suvremenim tokovima i koji posjeduju znanja kako funkcioniraju
pojedini tehnološki sustavi (bilo da se radi o osobnim računalima, tabletima, aplikacijama na
mobilnim telefonima ili snalaženju u nepreglednim poljima interneta) su oni koje ti moderni
tokovi uključuju i naposljetku trebaju za vlastito funkcioniranje. To su oni koji su ciljana
publika, radna snaga i finalni korisnici. Nažalost, ti tokovi ne uključuju čitave zajednice. U
svijetu koji se bazira na posjedovanju tehnoloških znanja, antipodi su oni koji se nisu
prilagodili. Bilo da se radi o onima koji su u nemogućnosti prilagodbe ili onima koji tu
prilagodbu ne žele, rezultat je isti: izostajanje i ekskluzija iz suvremenog umreženog društva.

3. Opći statistički podaci

O primjeni informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u kućanstvima i kod

pojedinaca u Hrvatskoj 2 , provedeno je do sad nekoliko istraživanja. I dok još čekamo
posljednje izvješće o stanju primjene IKT-a u 2016. godini možemo se osvrnuti na razvoj koji
se događao kroz 8 godina (od 2007.-2015.) o kojima imamo podatke istraživanja. Tendencije
u istraživanju iz 2007. godine naginju niskoj opremljenosti IKT-om (osobno računalo ima
49% ispitanika dok pristup internetu samo 41% , a kabelski pristup internetu 3%
stanovništva), uporaba računala u populaciji je na zadovoljavajućem stupnju samo kod mlade
populacije i to one između 16-24 (87%) i po radnom statusu ponovno đaci i studenti (99%)
najčešće

2
U daljnjem tekstu ovo će istraživanje o Primjeni informacijskih i komunikacijskih tehnologija u Hrvatskoj
nositi kraticu PIKT
Slika 1 E-vještine

koriste računalo. Trgovina putem interneta u hrvatskom društvu je još nerazvijena pa samo 7%
kupuje robe i usluge preko interneta, a 42% pojedinaca se izjasnilo da bi češće željeli
upotrebljavati internet, ali iz nekog razloga ne mogu. Kao najveću prepreku su naveli
nedostatak slobodnog vremena dok su sporost internetske veze te previsoka cijena internetskih
usluga neke od značajnijih prepreka. Ono što iz ovih podataka možemo zaključiti, a što
zaključuju i sami provodioci istraživanja je da je razina informatičke pismenosti 2007. godine
izrazito niska i da u znanju prednjači mlađa populacija do 24 godine.

U drugoj referentnoj točki naše analize, spomenut ćemo Popis stanovništva Republike
Hrvatske 2011. godine. „U Popisu 2011. prvi puta je uvedeno pitanje o informatičkoj
pismenosti, a podaci su pokazali da u Republici Hrvatskoj, od ukupnog broja osoba starih
deset godina i više, njih 57,4% zna koristiti internet, dok 52,1% zna obrađivati tekst, 45,2%
zna raditi tablične izračune, a njih 53,1% zna se služi elektroničkom poštom. U odnosu pak
 na spol, možemo primijetiti da je udio muškaraca i žena u ukupnom broju informatički
pismenih osoba podjednak.“3

Vrlo je bitno obratiti pozornost i na udio priključaka za širokopojasni internet u

Hrvatskoj. Tako HAKOM-ova interaktivna mapa (mapa dostupna na linku:
http://bbzone.hakom.hr/hr-HR/SirokopojasniPristup) pokazuje koje regije su u Hrvatskoj kako
pokrivene. Obično je razlog nepokrivenosti područja na mapi mali broj ljudi što je uzrok
neisplativosti provedbe tehnologije od strane operatera. Referirajući se još jedanput na Popis
stanovništva iz 2011. godine možemo utvrditi da su to uglavnom županije gdje je i informatička
pismenost (dvije kategorije- da se znaju služiti e-poštom i da se znaju služiti internetom)
najmanja. Radi se o Šibensko-kninskoj, Ličko-senjskoj i Brodsko-posavskoj županiji 4 .
Područje Dalmatinske zagore i Like ujedno je i najzastupljenije i po općinama s najmanje
računala po kućanstvu (Civljane 3,9%; Ervenik 8,5%; Lećevica 10,6%; Kistanje 11,6%;
Biskupija 12,0%; Vrhovine 12,1%; Unešić 14,7%, etc…). Pošto su to područja sa najvećom
prosječnom starosti stanovništva (Šibensko-kninska 44,1 i Ličko-senjska županija 45,3) to
toliko i ne čudi.

Zadnja referentna točka koju ćemo pregledati je ujedno i zadnje provedeno istraživanje o
informatičkoj pismenosti. Radi se o PKIT iz 2015. godine:
U odnosu na dobnu strukturu korisnika, primijećeni su pozitivni pomaci, iako,
očekivano, najmlađa populacija još prednjači u uporabi računala, a broj korisnika
opada proporcionalno njihovoj dobi. Ipak, raste i broj korisnika starijih dobnih skupina
pa je tako broj korisnika iznad 65 godina porastao u 2015. za 3,0% u odnosu na
prethodnu godinu, a sličan trend primijećen je i kod korisnika interneta, gdje je broj
korisnika iznad 65 godina porastao za 6,2%. Rezultati spomenutog istraživanja
pokazuju da je u 2015. opremljenost kućanstava informacijskim i komunikacijskim
tehnologijama porasla u odnosu na godinu prije. Naime, čak 76,7% kućanstava bilo je
opremljeno računalom, što je za 11,2% više u odnosu na 2014. Isto tako, u 2015. je
primijećen i znatan porast broja kućanstava sa širokopojasnim pristupom internetu –

3
Svjetski dan informacijskog i telekomunikacijskog društva, Državni zavod za statistiku RH, 17. 5. 2016.
Zagreb (http://www.dzs.hr/Hrv/important/Interesting/articles/IKT_HR.pdf )
4
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji
dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA),
siječanj 2015. (dostupno na linku 20.9.2016.: http://www.mppi.hr/UserDocsImages/NP-
BBI_National_Programme-Broadband_Backhaul_Infrastructure_v5_HR%2019-2_15.pdf )
 gotovo sva kućanstva imaju pristup, a te je godine u odnosu na 2014. više porastao
mobilni (8,6%) nego fiksni (2,2%) pristup, što ne čudi s obzirom na sve veću dostupnost
mobilnih uređaja poput tableta, mobilnih telefona i USB modema koji se koriste 3G/4G
tehnologijom. Ipak, od ukupnog broja anketiranih kućanstava, u 2015. njih 23,3% nema
internetski priključak, a najčešći razlozi tomu jesu nepostojanje potrebe te previsoka
cijena usluge i potrebne opreme (DZIS 2015).

Slika 2 Uporaba računala kod pojedinaca

Slika 3 Opremljenost kućanstava IKT-om u 2015.

Slika 4 Razlozi neposjedovanja računalne opreme

Pozicija Hrvatske u informatičkoj pismenosti, gledano u uzorku stanovništva atributiranog

rasponom godina 16-29, je zadovoljavajuća. Napose stoga što mlado stanovništvo RH sudjeluje
u trendovima visoke informatičke pismenosti. Bilo da se radi o trgovini na internetu
(kupoprodaja dobara), aktivnosti na društvenim mrežama ili konzultiranju wikipedije. Ono što
tu valja spomenuti je i podatak da Hrvatska bilježi i najveću razliku između mladih i ukupne
populacije od čak 16 bodova na varijabli koliko je individualaca rabilo određeni programski
jezik za izradu kompjuterskog programa. Hrvatska, iako prati dobre, rastuće trendove u
informatičkoj pismenosti mladih te izvrsne trendove u razini sposobnosti programiranja
kompjuterskih programa od strane mladih, ipak je na niskoj razini educiranosti što se tiče
ukupne populacije.

Slika 5 Eurostat

Slika 6 Eurostat
 4. Prisutnost države na internetu

Europski parlament je 2010. donio zbir strategija koje su potrebne za rast i napredak u
pogledu ekonomije, znanja i tehnologije zemalja Europske Unije. Program je fokusiran na
postizanje socijalne kohezije Europljana, veće produktivnosti i više zaposlenosti. Taj program,
nazvan Europe 2020., među svojih sedam zastupljenih planova sadrži i digitalizacijski plan.
Cilj je iskoristiti potencijal visokih tehnologija da se unaprijede sustavi inovacija, a tim putem
osigura ekonomski rast i općeniti progres članica Europske Unije. Digitalni program
podrazumijeva 8 ciljeva koje Europska unija putem financiranja i pritisaka na svoje članice
nastoji ispuniti.

1. Uspostavljanje unificiranog digitalnog tržišta

2. Unificiranje raznih oblika telekomunikacija
3. Unaprijediti interoperabilnost internetskih sustava članica
4. Zaštiti Internet od raznih oblika cyber zločina i dječje pornografije
5. Osigurati ultra-brzi internet (NGA mreže) koji je dostupan svima(cjenovno i lokacijski)
6. Investirati u istraživanja i inovacije u pogledu razvoja IKT-a
7. Jačanje digitalne pismenosti i sposobnosti pojedinaca i inkluzivnost
8. Tendencija za pametnim iskorištavanjem visokih tehnologija u korist društva:
transportni sustavi, visoka tehnologija u zdravstvu i medicini, digitalizacija europske
kulture u smislu ujedinjene europske digitalne biblioteke Europeane, inzistiranje na
kontroli štetnih emisija u smislu boljitka klimatskih uvjeta

Republika Hrvatska već je pokrenula razne kampanje unapređivanja svojih sustava

informacijskim tehnologijama. Zadatak je, po logici Europa 2020., ispuniti plan iz osam točaka
digitalizacije. Pošto je analiza takvog ogromnog procesa gotovo nemoguća u ovako
koncipiranom radu, posvetit ćemo se samo nekim navedenim točkama i nekim primjerima istih
u hrvatskom društvu, a koji jasno opisuju odnose koje država gradi s dijelom svoga
stanovništva. U ovom će se poglavlju obrađivati i problematika pravnog okvira prava na
informacije te mehanizmi kojima država pokušava integrirati građane.

Vlada Republike Hrvatske od 2011. godine ima Facebook i Twitter profile (Youtube,
Instagram, Flickr, etc…). Cilj je preko internetskih socijalnih mreža približiti se građaninu,
voditi dijalog s „običnim čovjekom“. Jedan od možebitnih pokazatelja približavanja o kojem
pričamo je i opis koji se pronalazi na facebook profilu:
 „Na službenim Facebook stranicama Vlade Republike Hrvatske pronaći ćeš najnovije
vijesti, objave za medije, govore i izjave premijera, provedbe programa, multimediju te
prijenose različitih događanja u realnom vremenu. Prijedlozima, pitanjima,
komentarima, kritikama i pohvalama sudjeluj i utječi na rad Vlade RH. Sudjeluj u
stvaranju bolje Hrvatske!“5

Iako se radi o službenoj objavi Vlade Republike Hrvatske jer se nalazi na službenom profilu na
društvenoj mreži koju Vlada koristi za informiranje svojih građana, profil se prema građaninu
odnosi u prvom licu i time pokušava stvoriti povjerenje i drugačiju vrstu odnosa nego što se od
državne institucije očekuje. Takvu vrstu odnosa mogu osjetiti oni, koji su u mogućnosti dobiti
takvu vrstu informacije. Neformalni odnos s državnim aparatom je kurtoazija za koju „naš
antipod“ ne zna.

Jedan od mega projekata Vlade RH proteklih godina je sustav e-građanina. Ne ulazeći

u opširnu analizu ovog golemog sustava, navest ćemo njegove karakteristike i načine na koji je
bitno izmijenio dosadašnje funkcioniranje u društvu. „E-Građani je projekt koji je pokrenula
Vlada Republike realiziran kao internetske stranice putem kojih je moguće pristupati
elektroničkim uslugama“ 6
. Temelj ovog projekta je mogućnost pristupa osobnim
informacijama u kraćem vremenskom periodu i jednostavnije. Građanin je u mogućnosti,
jednostavnim procesom registracije i brzom navikom na sučelje programa, dolaziti do svojih
dokumenata, obrazaca ili informacija o poreznoj prijavi, knjigovodstvenoj kartici, OIB-u bez
direktne komunikacije sa državnim službenicima. Drugi takvi projekti koji nastaju na temelju
uspješnosti e-Građanina 7su e-Visitor (sustav za turističke djelatnosti iznajmljivanja i prijave
turista u sklopu e-Građanina), e-Zdravstveno i elektronički sustavi koji nastaju u okviru FINA-
e, e-Savjetovanje (portal napravljen u sklopu e-Građanina koji pruža korisnicima mogućnost
javne rasprave na internetu putem njihovih korisničkih profila u kojem oni, u obliku koji je
karakterističan za internetske forume, objavljuju vlastita mišljenja o prijedlozima zakona i
drugim predmetima koji su stavljeni na javnu raspravu). Upravo je sustav e-Savjetovanja
primjer segregacije antipoda u društvu. Ono što se događa je da se cijela javna rasprava

5
Facebook profil „Vlada Republike Hrvatske“ posjećen 20.9.2016. (dostupno na linku:
https://www.facebook.com/wwwvladahr/about/?entry_point=page_nav_about_item&tab=page_info )
6
Projekt e-Građani: Učestala pitanja i odgovori. Vlada Republike Hrvatske.2014.
7
Na Globalnom summitu inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast, održanom 28. listopada 2015. u Mexico
Cityju na temu „Otvorena vlast za unapređenje javnih usluga“, projekt hrvatske Vlade e-Građani osvojio je prvo
mjesto u Europi.
preselila na internet ili u medije do kojih obični građani bez znanja informatičkih vještina teško
mogu doći. Televizija i radio jedini su mediji koji još uvijek komuniciraju sa antipodima i to na
način da ih uključuju u live emisije preko telefona- bilo da se radilo o političkim, zabavnim ili
edukativnim emisijama. Iako je sve češće da i politička emisija koja se emitira u prime-time-u
napusti i takav oblik komunikacije već se bazira na tweetovima i facebook komentarima koji
se tada uživo čitaju od strane voditelja (a čest je prikaz samo dijelova komentara).

Kao što se iz svih postupaka državnog aparata koje smo naveli može zaključiti da se Hrvatska
u vrlo kratkom periodu prilagodila komunikacijskim imperativima informacijskog doba i onim
imperativima uzrokovanih ciljevima Europske Unije u sklopu Europa 2020., tako se, također,
može izvesti zaključak da su ti procesi doveli do određenih komunikacijskih preduvjeta u
hrvatskom državnom aparatu. Jedan od primjera takovih preduvjeta koje državni aparat nameće
svojim službama je upravo institucija Povjerenika za informiranje koji djeluje u okviru
Ustavnog suda. Kratkom analizom sadržaja Godišnjeg izvješća o provedbi zakona o pravu na
pristup informacijama iz 2015. godine uvidjeli smo da je jedan od glavnih (ako ne i jedinih)
kriterija koji država postavlja u formiranju izvješća dostupnost informacija na internetu. 22
pitanja od ukupnih 37 (u pogledu izvještavanja o propisima, financijske transparentnosti,
organizacije i rada tijela, informiranja javnosti, ponovne uporabe informacija, informacija o
uslugama i planiranja i izvještavanja) odnose se na transparentnost informacija na internetskim
stranicama8. Drugi primjer koji ćemo navesti je preorijentiranje javne nabave na sistem E-javne
nabave gdje se komunikacija uvjetuje poznavanjem osnovnih tehnoloških znanja i vještina da
bi mogli poslovati. U samom dokumentu u kojem nam je dostupna Strategija razvoja
elektroničke javne nabave napravljena je SWOT analiza projekta u kojem se navode sljedeće
slabosti:

1. Prepreku primjeni novih elemenata E-javne nabave mogu predstavljati nedostatna znanja i
vještine vezane uz primjenu informacijskih tehnologija, kako kod naručitelja, tako i kod
gospodarskih subjekata. Neprihvaćanje može dovesti do slabije iskorištenosti sustava, a
time i ostvarivanja njegovih prednosti.

2. Dodatni početni troškovi, kao što je uvođenje naprednog elektroničkog potpisa, mogu za
pojedinačne gospodarske subjekte također izazvati prepreke u praktičnoj primjeni. Navedeno
se posebice ističe kod manjih i srednjih gospodarskih subjekata. Vezano uz tehničke preduvjete,
primjena novih elemenata zahtijeva i dostupnost adekvatnih komunikacijskih kanala na razini
pojedinačnih naručitelja i gospodarskih subjekata, odnosno pristupa internetu te adekvatne
računalne opreme koja omogućuje sastavljanje ponude u elektroničkom obliku.

3. Sa sigurnosnog aspekta, kao i za svaki IT sustav postoji rizik njegove ranjivosti i/ili
neraspoloživosti.

4.1. Zakonski okvir prava na pristup informacijama

Ustavom garantirano pravo na pristup informacijama detaljnije je razrađeno u Zakonu o

pravu na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama i njegove dopune i
izmjene u članku 10. navode da su tijela državne vlasti obavezna na internetskim stranicama na
lako pretraživ način i u strogo čitljivom obliku objavljivati sve zakone, odluke, podatke i
informacije, obavijesti, zaključke i objašnjenja. U zakonu nigdje nije predviđena obaveza
informiranja na drugačiji način. Radi se isključivo o objavama preko elektronskih medija. U
takvoj situaciji mnogi građani ne mogu pristupiti informacijama direktno. Tu prije svega
govorimo o oko 30% ljudi između 45-54 godine, 53% ljudi između 55-64 godine i 79% ljudi
između 65-74 godine (uporaba računala u 2015.- PKIT 2015.). Malo je paradoksno što isti
Zakon propisuje :

8
Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2015. godinu, Povjerenik za informiranje RH
(20.9.2016.dostupno na linku:
http://www.usud.hr/sites/default/files/dokumenti/Izvjesce_o_provedbi_Zakona_o_pravu_na_pristup_informacija
ma_za_2015._godinu.pdf )
a) ČL.7 načelo jednakosti- (1) Informacije koje tijela javne vlasti daju moraju biti pravodobne,
potpune i točne

b) ČL .8 načelo raspolaganja informacijom- (1) Pravo na pristup informacijama i ponovnu

uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima.
Korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju. (2) Tijela javne vlasti ne smiju staviti
korisnike u neravnopravan položaj, a osobito ne na način da se pojedinim korisnicima
informacija pruža prije nego ostalima ili na način na koji im se posebno pogoduje.

4.2. Državni mehanizmi reintegracije isključenih građana

Kvalitativno istraživanje Eurobarometera ,u obliku fokus grupa, o javnim stavovima prema

budućim inovacijama, znanosti i tehnologiji provedeno na 16 zemalja EU (među njima nije
Hrvatska) donijelo je zanimljive zaključke. Naime ljudi koji su sudjelovali u fokus grupama
naveli su kao negativnu stvar napretka tehnologije socijalnu isključenost na temelju
nemogućnosti brze prilagodbe (većinom su izrazili nezadovoljstvo brzim promjenama u
tehnologiji) i izrazili su zabrinutost po pitanju produbljivanja socijalnih razlika na temelju
visokih cijena napredne buduće tehnologije koje će neminovno kumovati još većoj socijalnoj
različitosti u društvu. Europska Unija donosi neke odrednice za pokušavanje reinkorporacije
isključenog dijela društva:

1. Dostupnost informacijsko – komunikacijskih tehnologija

Ovo uključuje infrastrukturu i inovativne nove tehnologije
2. Pomoćne tehnologije
Odnosi se na one tehnologije koje su smišljene za pomoć osobama s fizičkim
nedostatcima i za njihovu interakciju putem ti tehnologija s ostalim tehnologijama
3. Digitalna znanja i vještine
Educiranja ljudi putem raznih edukacijskih programa kako bi mogli imati karijeru u
IKT-u
4. Društvena inkluzivnost
Povećanje sudjelovanja ljudi koji su u nepovoljnom položaju programima za
participiranje u društvenom, javnom i ekonomskom životu društva

Po ovim odrednicama EU reinkorporacije „informacijskih antipoda“ možemo analizirati

doprinos Hrvatske države po pitanju rješavanja tog tipa segregacije u hrvatskom društvu.
Hrvatski državni aparat još je 2011. donio Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u RH čime
su napravili ključan korak u smanjivanju infrastrukturalnih razlika u dostupnosti brzog interneta
u Hrvatskoj. Ta strategija, a i nove tehnologije na tržištu, poput 4g mreže, dovele su do napretka
u infrastrukturi. Pomoćne tehnologije poput robotike ili USB-prijenosnog prilagodljivog
uređaja koje osobe nose sa sobom da bi upravo njima olakšao pristup računalima( npr. Kada se
takav USB stavi u kućište, osoba čiji je USB, dobiva informacije koje koreliraju sa njezinim
znanjem o ICT-u i vode je „najlakšim putevima“ do onoga što osoba želi na računalu obraditi)
nisu u Hrvatskoj zaživile kao niti edukacijski programi organizirani od strane državnih
institucija. Društvena inkluzivnost, posljednja stavka analize je već opisana u poglavlju o
pravima na pristup informacijama. Osim u dijelu infrastrukture, radi se o izrazito nepovoljnoj
klimi za one koji nemaju znanja o informacijskim tehnologijama.

5. Zaključak

Problem „antipoda“ modernog društva nije samo problem hrvatske države. Taj problem se
javlja svugdje u svijetu. Naš primarni fokus u ovom radu je, međutim, bila Republika Hrvatska
i njeno društvo. Ovaj rad nastojao je opisati kako je državni aparat RH smjelo ušao u reforme
javne uprave i sustava informiranja. Sagradivši hvale vrijedne projekte u sklopu e-Uprave poput
e-Građanina i e-Visitora te upustivši se u socijalnu interakciju na društvenim mrežama, kako bi
se u obliku dijaloga komuniciralo s građanima, država je izašla u susret većini građana koji se
znaju služiti takvim oblicima tehnologije. Oni koji se pak ne znaju služiti novim tehnologijama
ostali su zapostavljeni. Internetski sustav informiranja poprimio je nemjerljiv oblik. Niti jedan
drugi medij mu se ne može približiti u vidu produciranja informacija, stoga pitanje nije kako na
druge načine uključiti zapostavljene građane već kako ih na vrijeme educirati i pripremiti za
korištenje novih tehnologija i umrežavanje. Svaki građanin ima pravo na pristup
informacijama.9 Iako se informacije prenose i drugim kanalima poput novina i televizije, njihov
je prijenos uglavnom nepotpun, neslužben i često ideološki obojen. Posjedovanje informatičkog
identiteta je nužnost, a država je odgovorna za informatičku integriranost za sve svoje građane.
U osnovnim školama ne postoji informatika kao obavezni predmet, na Zavodu za zapošljavanje
informatička edukacija je gotovo pa zanemarena, doškolovanja u privatnim institucijama

9
Pravo na pristup informacijama zajamčeno je člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj
56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) koji glasi: "Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne
vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom
slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom."
naplaćuju se i često se nalaze samo u velikim gradovima pa su stoga i nepristupačna većini onih
koji nisu informatički pismeni, a lokacijska udaljenost nije jedina boljka života izvan grada jer
često infrastrukturna (ne)pokrivenost niti ne dopušta ljudima da unaprijede svoje sposobnosti
na mjestima gdje žive. Kao što je već rečeno, hrvatska infrastruktura bazira se na telefonskim
priključcima. Imperativ izgradnje NGA mreža je sve veći zbog sustava koji na njoj moraju
počivati. Infrastruktura ne podrazumijeva samo mogućnost priključenja na Internet već i
kvalitetu i brzinu internetskog pristupa. Cijeli državni sustav primjerice E-uprave utoliko je
onemogućen na nekim mjestima zbog barijera koje postavljaju nekvalitetne veze. S druge
strane, napredni i dugo očekivani elektronički sustavi poput E-visitora često djeluju čak i
represivno na informatičke antipode prisiljavajući ih na prilagodbu perfidnim sustavom
provjera i kazni. Problem je što u nadi prilagodbe informacijskom dobu „naši antipodi“ ne
posjeduju nikakav čvrsti oslonac u vlastitoj državi, a to je plodno tlo različitim oblicima
nepovjerenja i civilnog neposluha kao rezultata svakog, pa i ovog, oblika segregacije u društvu.
Rješavanje ovog problema je hipotetsko jer ovako sažete informacije o antipodima kao onima
koji su isključeni iz društva na osnovu nekorištenja informacijskih tehnologija je
pojednostavljeno. U toj kategoriji dobar dio je starog stanovništva stoga je s te strane razina
adaptacije dosta otežana. Neki vjerojatno niti ne žele ili nemaju potrebu za znanjem visokih
tehnologija (68,6% uzorkovane populacije koja nema internetski priključak odgovara da nema
potrebu za internetskim priključkom u kućanstvu, PIKT 2015.). Niti jedna od navedenih grupa
„antipoda“ ne bi smjela biti prisiljavana na promjene od strane države. Premda interakcija
putem cyber prostora lagano postaje sve dominantniji izvor informiranja i dijeljenja informacija
u društvu (72% građana Europske Unije koristi internet u svrhu pronalaska informacija,
Eurobarometer 2016.), država ne smije zanemariti i one koji su nevični znanjima koja su
potrebna za pristup informacijama na toj razini. Država mora ostati funkcionalna iz percepcije
svih njezinih građana.

Literatura

1. The Rise of the Network Society, The Information Age: Economy, Society and
Culture, Vol. I. M. Castells (1996.). Cambridge, MA; Oxford, UK: Blackwell, 556
pp., ISBN 1-55786-617-1
2. The Power of Identity, The Information Age: Economy, Society and Culture, Vol.
II. M. Castells (1997.). Cambridge, MA; Oxford, UK: Blackwell, 461 pp., ISBN 1-
55786-874-3
3. Informatička pismenost i informatizacija obrazovanja, Đ. Nadrljanski(2006.).
Informatologija 39, 4, 262-266, ISSN 1330-0067
4. PRIMJENA INFORMACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA
(IKT) U
KUĆANSTVIMA I KOD POJEDINACA U 2007., PRVI REZULTATI. Državni
zavod za statistiku (2008.) Dostupno na web stranici:
http://www.dzs.hr/hrv/publication/2008/2-1-11_1h2008.htm (posjećeno 19.9.2016.)
5. PRIMJENA INFORMACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA
(IKT) U
KUĆANSTVIMA I KOD POJEDINACA U 2015., PRVI REZULTATI, Državni
zavod za statistiku (2015.). Dostupno na web stranici:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2015/02-03-02_01_2015.htm (posjećeno
19.9.2016.)
6. Zakon o pravu na pristup informacijama, na snazi od 9.8.2015., dostupno na
stranici: http://www.zakon.hr/z/126/Zakon-o-pravu-na-pristup-informacijama
(posjećeno 15.9.2016.)
7. Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od
2012. do 2015. godine (NN 144/11), Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture
(2011.). Dostupno na web stranici: http://www.mppi.hr/default.aspx?id=421
(posjećeno 19.9.2016.)
8. Društvene mreže Vlade Republike Hrvatske. Dostupno na stranici :
https://vlada.gov.hr/ostalo/drustvene-mreze-vlade-republike-hrvatske/15166
(posjećeno 20.9.2016.)
9. Popis stanovništva Republike Hrvatske 2011. Dostupno na stranici:
http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censuslogo.htm (posjećeno 15.9.2016.)
10. Digital Inclusion for a better EU society. Dostupno na stranici:
https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/digital-inclusion-better-eu-society
(posjećeno 20.9.2016.)
11. Being young in Europe today- digital world. Eurostat 2015. dostupno na stranici:
http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
 explained/index.php/Being_young_in_Europe_today_-_digital_world#cite_note-1
(posjećeno 20.9.2016.)
12. Public opinions on future inovations, science and technology. Eurobarometer
qualitive study. Agregate report (2015). Dostupno na stranici :
http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/quali/ql_futureofscience_en.pdf
(posjećeno 15.9.2016.)