GRADIMO U KAMENU

Od prvog zida
do “majstora”
U ovom ćemo poglavlju proći kroz potrebnu
opremu, pripremu materijala te glavne
konstrukcijske i građevne tehnike zidanja usuho,
od najosnovnijih prema najsloženijima.

Osim one arhetipske ljudske potrebe za hranom, zaklonom i

reprodukcijom, ondašnjeg čovjeka i modernog stanovnika po-
stindustrijalističkog svijeta, zapravo malo toga povezuje. No,
kada je u pitanju tradicionalna gradnja suhozida, vještine i alati
koji su se koristili u zori civilizacije koriste se i danas (u puno
manjoj mjeri), a transgeneracijska veza iako načeta, može se još
regenerirati otkrivanjem upravo ove vještine građenja.

Obrada kamenog profila martelinom

46 47
GRADIMO U KAMENU

Potrebni alat i oprema

Obilje vapnenačkih stijena, te stočarstvo kao primarni oblik agrikulture, formirali
su u velikoj mjeri ove naše krajeve. Od naših najstarijih gradina, pa sve do posljed-
njeg većeg pothvata – izgradnje spomen-križeva na Kornatima, sve što je trebalo
čovjeku od alata bili su poluga (drvena/željezna) kojom se vadio kamen ili odvajali
veliki blokovi iz stijene, te mlat ili neka druga vrsta čekića kojim su se priklesavali
odvaljeni kameni blokovi kako bi bili upotrebljivi u gradnji. Poluga je stoga i danas
prijeko potrebno oruđe kojim se kamen vadi iz kamenoloma (osim u industrijskoj
eksploataciji), bilo da je riječ o velikoj (marijana), srednjoj (mezana) ili maloj polugi
(štrangulin). Danas je i običan zidarski čekić zapravo dovoljan za priklesavanje poje-
dinih kamenih elemenata, odnosno za prve korake u gradnji suhozida.
Tokom stoljeća graditelji su prošrili paletu korištenih alata, pa se tako u gradnji,
odnosno nabavi materijala koristi lopata, za iskopavanje ploča koristi se mašklin i
motika, dok je za prijevoz blokova kudikamo praktičnija karijola (tačke) nego maz-
ga, odnosno mašuri i civare (ručna nosila) za skupljanje sitnog kamenja – ispune.
Alati koji nadilaze čisti oblik oruđa koje ljudski um percipira kao produžetak ruku,
oblikovali su mediteranski krajolik, da bi ih otkrićem novih materijala i alata, mode-
ran čovjek na tom trasiranju povijesti vrlo lako odbacio i zaboravio. Međutim, piket, Podzid od kamena skupljenog uokolo
lito (dlijeta), gradina, martelina i drugi alati iz klesarske terminologije i danas su ne-
zamjenjivi alati za finiju obradu kamena (nadvoji i erte), no za one koji nisu upoznati
sa ovom visoko cijenjenom vještinom i nemaju vremena za vježbu, fino klesanje Pronalazak i doprema kamena
kamena nepotrebni je utrošak vremena i financija.
Kamen vapnenac kao glavni građevni materijal u tradicionalnom graditeljstvu do-
No, ono što naši stari nisu imali, a danas je imperativ, svakako je zaštitna oprema.
bivao se ili primarnim oblikom, a to je paljenje stijena ili vađenjem iz stijene s pret-
Pa iako se kamen najbolje ćuti kroz ruke, nošenje rukavica, zaštitinih naočala i tvrdih
hodno spomenutim alatima. Tako dobiven materijal možemo razvrstati prema na-
radnih cipela svakako je poželjna kako i za meštre, tako i za početnike. Dostupnost
mjeni, i to u kamen za zidanje zida, kamene ploče za pokrov i posebni komadi koji
spomenutih alata, kao i zaštitine opreme zaista je velika, pa za početak gradnje sve
su se finijom obradom ugrađivali kao zasebni elementi poput nadvratnika, pragova,
što trebate napraviti jest obići trgovinu alata, odabrati prave alatke, dobro se zaštiti
prozora... Jedan od prioriteta u odabiranju lokacija za gradnju objekata tradicional-
i započeti sa suhoziđanjem.
ne kulture, uz pravu mikroklimu i obilje obradive površine, svakako je bila i blizina
nalazišta kamene građe ili kave, a naselja uz velike kamenolome poput onih u Istri,
na Braču ili Korčuli svoje početke, za svoje začetke kao i za dio prosperiteta svakako
imaju zahvaliti upravo toj činjenici.
Nabava grubog kamena koji je dostatan za izradu ograda, na kršu nikada nije
predstavljala problem – on uglavnom slobodno leži u bližoj okolini ili ga se dobivalo
čišćenjem poljoprivrednih površina. Kod gradnje suhozida, kada veličina i pravilnost
bridova nije presudna, lopata je alat kojim se uz prikupljeno kamenje može pove-
ćati zaliha materijala. Iako se može koristiti kamen koji nije zakopan i ima ga svuda
naokolo, korištenjem lopate, odnosno kopanjem može se doći do kvalitetnijih ko-
mada, koji nisu toliko lomljivi kada ih se obrađuje, kao što su to oni s površine pod
utjecajem atmosferilija.
Alati i oprema korisni u vađenju i obradi Građevine se u pravilu zidalo kamenom koji se izvadio čišćenjem i zaravnavanjem
kamena i suhozidanju: drveni i metalni terena za gradnju, pa o vrsti kamena ovisi i kakva će biti struktura zida. Najčešći je
klinovi, dlijeta, zidarski čekić (tajenta), lomljeni kamen, različitih veličina, dobiven razbijanjem nešto većih komada stijene.
dvosjekla sjekirica, dvorog (dvokrak), Treba paziti na slojeve i žile u kamenu i nakon nešto prakse naučit ćemo kako treba
maca, mlat, lopata, mašklin, poluga udariti da dobijemo željeni oblik.

48 49
GRADIMO U KAMENU
Tehnika vađenja
kamena
U slučaju da trebamo
otvoriti novi kamenolom u
vapnencu, treba obratiti pa-
žnju na nekoliko stvari: prvo
treba utvrditi postojanje žive
stijene te pravac pružanja
slojeva. Slojevi trebaju biti
horizontalni, pogotovo ako
želimo vaditi veće blokove.
Strm teren je pogodan jer
omogućuje brže dolaženje
do zdrave kamene mase
i olakšava odvodnjavanje
(ako se radi o zaista velikom
kamenolomu gdje bi voda
bila problem).
Tehnika odvajanja kame-
nih blokova iz stijene, sastoji
se od urezivanja kanala (pa-
šarina), bušenja rupa te po-
stavljanjem drvenih klinova
(kunjere) koji se potom za-
lijevaju vodom, ili željeznih
klinova po kojima se udara
batovima. Živa stijena, radi
širenja drva puca, no pri
tom treba paziti u kojem se
smjeru pružaju slojevi. Po-
tom se pristupa odlamanju
blokova za željeznim kli-
novima za nepravilan blok
kamena, ili za pravilan lom
– drvenim klinovima.
Za vađenje kamenih plo-
ča za pokrivanje krovne
konstrukcije, potrebno je
pronaći dobro nalazište, te
uz upotrebu mašklina i po-
luge, prokopavanjem kana-
la izvući ploče sa što manje
oštećenja.
50
Vađenje kamenih ploča na Učki
Vađenje kamenih ploča na Učki
Gradnja križeva na Kornatu. Civare ili tralje (ručna nosila) pune se kamenom koji će
biti istresen i složen u sredinu dvostrukog suhozida. Za skupiti i prenijeti škalju (sitniji
kamen) koristan je mašur – zidarsko korito.
Znanstveni pogled na dizanje kamena:
dijagram težine tereta s kojim može raditi
snažan muškarac, u odnosu na visinu od
zemlje i udaljenost od tijela. Zanimljivo je kako
su blizu zona najveće i zona najmanje snage.
Od prvog zida do „majstora”
Prenošenje kamena
Transport kamena obavlja se
nošenjem, a ovisno o veličini i udal-
jenosti, može se gurati preko drvenih
valjaka (kunjere), preko popločanih
staza zasutih savurom (puzala) ili kako
je to najčešće bivalo uz pomoć to-
vara. Kod prenošenja kamenih ploča
obično su se slagale u kašete na leđa
tovara (ponese do 100 kg na kraću
udaljenost) ili još bolje mazge (tegli
do 200 kg), dok su se veći komadi pri-
vezivali na leđa pojedinačno ili u paru.
Ako teren nije prezahtjevan, za stije-
ne koje nisu prevelike sasvim će nam
dobro poslužiti karijola. Radi uštede
prostora kod transporta karijolom, ali
i smanjenja ukupne težine tereta, no-
voiskopanu kamenu građu poželjno
je grubo obraditi na licu mjesta. Prili-
kom ručnog podizanja težih komada
treba biti oprezan kako bi se izbjegle
ozljede. Izbjegavajte naprezanje leđ-
nih mišića i kamen dižite iz čučnja,
snagom koljena, i stisnite pritom mi-
šiće stražnjice. Prilikom zidanja, efika-
snost radnog procesa nalaže da već
podignut kamen odložite na zid pa
makar i ne odgovara mjestu na koje
ste ga prvobitno namjerili staviti – na-
brzinu nađite drugo.
51
GRADIMO U KAMENU Od prvog zida do „majstora”

Prizori s Visa i Hvara: gomile s ožiljcima od etički upitne eksploatacije Osnovni principi zidanja usuho: energetska učinkovitost (ne kompliciraj!) i stabilnost
(prekrivaj dva kamena trećim!)

Legalnost i etika pri nabavi materijala

Kako je posljednjih godina obnova kuća i drugih objekata baštine, bilo da se radi AKO JE ZID VISOK
POTREBNI SU I OVAKVI DUGAČKI
o naslijeđenoj djedovini ili akviziciji kakvog ruralnog sklopa u svrhu turističke ek-
KAMENOVI “VEŽNJACI”!
sploatacije, postala stvar prestiža, tako je i krađa autentičnog građevnog materijala
postala normalna stvar. Napuštene i dislocirane kuće ostaju bez sastavnih dijelova,
otkupljuju se radi kamenih blokova (s patinom) kako bi postali osnova nekih drugih
građevina, suhozidi se bezobzirno melju u nulericu, a ovaj pravno nedovoljno zašti- zidaj paralelno dva lica zida
ćen dio povijesti ostaje izgubljen za sva vremena. a između slaži manje kamenje!
IMAJ PRI RUCI
Ironično kako je taj trend obnove djedovine koji u sebi nosi zdravu klicu, zapravo KAMENIH PLOČICA
veoma rušilački kada se ne kontrolira i ne sankcionira od nadležnih tijela lokalne zA ČVRSTOĆU ZIDA:
i državne uprave, te vrlo često prelazi u naviku, bilo stranih, a pogotovo domaćih DOBRO UČVRSTI
građevinaca. Ako ste se odlučili na obnovu kamene baštine, pod svaku cijenu izbje- “STRAŽNJU GLAVU” KAMENA! GORNJA PLOHA KAMENA PO
gavajte odnošenja građe s palih suhozida i napuštenih građevina, bez obzira kako MOGUĆNOSTI HORIZONTALNA!
napušteno izgledali, a radije pozovite prijatelje na radnu akciju i sakupite kamenu DA SU SVI OVAKVI...
građu koja leži uokolo. Kako se to danas gotovo nigdje više ne prakticira ovaj teški ZA UMJTNIČKI DOJAM:
posao, zbog sporosti i kompliciranosti, dijelom i zbog iscrpljenosti mnogih nalazi- OVAKVI DUGAČKI NAJLJEPŠE LICE KAMENA
šta, industrijski obrađen i pakiran kamen, kompromis je u skladu s modernim zahtje- SE MOGU DOBRO USIDRITI PREMA VAN!
U DUBINU ZIDA!
vima građevinskog posla i obnove.

Osnovne konstrukcijske tehnike

Dvostruki suhozid – uduplo
Dvostruki suhozid najčešća je vrsta zida građenog bez vezivnog sredstva na ovom
dijelu Jadrana. Podizani kao čvrsti limesi među posjedima, kao ograda vododerine
ili presušenog potoka, kao torovi za pretežito ovce ili kao dijelovi složenijih arhitek-
tonskih struktura, uduplo zidovi predstavlju okosnicu, rukom formiranog krajolika
ovog dijela Mediterana, odnosno njegova šireg kulturnog kruga. Kako bi zid bi što
ravniji i pravilniji, prije samog početka gradnje potrebno je pomoću kolaca i ra-
zvučenog konopa označiti početak i kraj zida, odnosno njegove dimenzije i trasu
RAZGRNI HUMUS DO ZEMLJE ILI KAMENA
I DUŽ CIJELOG ZIDA POREDAJ
MALO VEĆE I ČVRŠĆE KAMENOVE
prostiranje i to konopima s oba lica baze. Dok visina ovakvih zidova obično iznosi
oko 1,40 metra, baza mjeri između 0,7 (iznimno 0,5) i 0,9 metra, a zavisno o različi-
tim gospodarskim okolnostima dvostruki su zidovi građeni prema potrebi i sa nekim
osobenostima koje su ocrtavale jedan određeni gospodarski interes ili potrebu.

52 53
GRADIMO U KAMENU
Najčešće greške kod zidanja. Lijevo je ispravno, desno je pogrešno zidanje.
1. U TLOCRTU: Kamen se ne postavlja
okomito na lice zida, nego uzdužno, pa
lako ispada.
3. U POGLEDU: Vertikalne fuge prolaze
kroz viže redova kamena. U jednoj
točki susreću se više od tri fuge. Zid je
nestabilan i može se srušiti.
1 2
3 svaka dva-tri reda.
54
2. U PRESJEKU: Gornja ploha kamena u
drugom redu jako je nagnuta, pa kamen
koji leži na njemu ispada van. Temeljni
kamen je postavljen šiljkom prema dolje
pa se se sam ukopava u zemlju pod
težinom zida.
4. U PRESJEKU: Lica zida se zidaju
prebrzo, a prostor između ostaje šupalj.
Zid je nestabilan.
Zidarski konop i šablona od letvi mogu
dosta pomoći kod zidanja. Nagnutost
ploha zida dosta ovisi o namjeni zida,
o vještini zidara i vrsti kamena (često
srećemo i potpuno okomite zidove), ali
nećete pogriješiti ako baza zida visokog
1,4 m bude široka 80 cm, a vrh zida 50
cm. Konop se pomiče prema gore nakon
Od prvog zida do „majstora”
Za mjesto postavljanja temelja bolje je izabrati tlo ispod kojeg se nalazi živa stije-
na, kako zid ne bi propadao u zemlju, već bi bio postojan, a temelji podnosili svu
težinu zida. Ako se temelji zida postavljaju na čistu zemlju, potrebno je plitko uko-
pati prvi red što uglastijih kamenih blokova, i to s ravnom stranom prema zemlji da
se ne bi dalje sami ukopavali pod težinom zida.
Ovakav se zid gradi istovremeno sa dva lica, tako da se prostor između dva ele-
menta što bolje napuni ispunom ili škaljom, kako bi zid bio što stabilniji. Sljedeći
sloj, nakon dobro postavljenih temelja, ide ravnom stranom prema gore kako bi se
težina što pravilnije rasporedila. Često iz neznanja, a ponekad radi uštede vremena
umjesto postavljanje kamena dužnom osi, netko će postaviti uzdužno uz lice zida,
a osim nešto manje vremena i utrošenog materijala, ovakav zid osim što je imitacija
baštine, vrlo brzo će se i urušiti.
Iako se prostor između dva postavljena kamena ispunjava sitnijim kamenjem ili
krupnijim zavisno od gabarita zida, važno je da svaki novi postavljeni kamen ima
oslonac barem na tri točke. Nakon postavljanja za provjeru stabilnosti, dovoljno se
osloniti punom težinom na kamen i utvrditi puše li, a ako nije dobro položen, ume-
tanjem manjeg kamena blok će se uglaviti. Kao i kod gradnje svakog zida od bilo
kojeg materijala, tako i kod gradnje suhozida, važno je izbjegavati veće vertikalane
procjepe (fuge), kako ne bi stvorili slabe točke iz kojih bi razne sile mogle dovesti
do urušavanja zida.
Osim dobrog uporišta, odlika dobrog suhozida veće je učešće sljubljenih površina
upotrijebljenog kamena, kao i gruba obrada oba lica zida, no za prve vaše pokušaje
ili obnovu porušenih zidova, priklesavanje je nepotrebno. Kao dodatno ojačanje
strukture upotrebljava se duguljasti kamen takozvani vežnjak ili krožnjak, poprečnim
postavljanjem po mogućnosti cijelom širinom zida. Više takvih ojačanja duž cijelog
zida čine suhozid otpornijim i dugovječnijim. Blaga nagnutost ugrađenog kamena
prema unutra pridonosi rasterećenju sila s gornje strane zida.
Na samom vrhu zida obično se stavljaju nešto veći položeni kameni komadi,
kao bi onemogućili veći prodor vode u samo središte suhozida i kako bi svojom
težinom stabilizirali cijelu konstrukciju. Iz sličnih razloga u nekim slučajevima zid se
učvršćivao vapnenim mortom (uživo, utvrdo), što je u funkcionalnom i estetskom
smislu kudikamo bolje rješenje nego upotreba cementa kao vezivnog sredstva koji
je primjereniji gradskim aglomeratima nego ruralnoj arhitekturi (soli u cementu
oštećuju kamen i zadržavaju vlagu).
Nemaran pristup s nedostatkom poštovanja prema dosezima generacija gradi-
telja, često rezultira lažiranom baštinom, koji se zbog brzine izvođenja radova te
uštede utrošenog materijala grade bez poštovanja nekih osnovnih principa, pa do-
bivamo loše građene suhozide koji ne odolijevaju neprilikama, već u nekim sluča-
jevima, poput primjerice potpornih zidova, predstavljaju i opasnost za ljude. Vrlo
često umjesto primjene osnovnih i dokazanih gore navedenih statičkih principa,
često susrećemo primjere zalijevanja betonom unutrašnjosti i zadnjeg sloja zida.
Takav način tretiranja suhozida ne samo da narušava estetsku i ekološku kom-
ponenetu ovakve gradnje zida, već zbog djelovanja elemenata ponajprije vode i
vjetra, doprinose njegovoj (ne)stabilnosti, te će neusporedivo kraće trajati od zida
građenog usuho.
55
GRADIMO U KAMENU Od prvog zida do „majstora”

Struktura presjeka dvostrukog suhozida (duplica), jednostrukog (unjulo) te podzida

posebno dolazi do izražaja. Vrlo često efemernog značenja, jednostruki zidovi ne-

što su podložniji rušenju, ali su zato i puno lakši za održavanje te obnovu. No pravi
primjeri majstorskog rada iznenadit će vas svojom čvrstoćom i trajnošću!
Ako zatrebate brzo i s malo materijala podići dugu ogradu, počnite vježbati teh-
niku unjulo. Kod nje mnogo više ovisi o praksom stečenoj vještini nego o teorijskim
govorancijama.

Podzid ili prezid

Čest motiv pogotovo na jadranskim otocima gdje je pretežito do upotrebljive
zemlje trebalo doći na nepristupačnim padinama, obradive su terasaste plodne

Fotografija: T. Bartulović,

Obnova unjulo zida u Filozićima na otoku Cresu

Jednostruki suhozid – unjulo

Iako se čini najjednostavniji, jednostruki suhozid zapravo je teži za gradnju, jer za
razliku od dvostrukog koji se učvršćuje s dvije strane te je ispunjen sitnim kame-
njem, ovaj suhozid počiva na dobro složenim komadima uglavnom neobrađenog
kamena. Najčešće su jednostruki zidovi posljedica tek iskrčenog zemljišta i kao takvi
primarna su zaštita poljoprivredne kulture.
Veći kameni blokovi ukopani u zemlju, te što bolje međusobno spojeni, osnova
su dobrog i trajnog jednostrukog zida. Tehnika samog zidanja ima više. Tamo gdje
je kamen relativno pravilan vrijedi princip postavljanja plošne strane kamena uvi-
jek prema gore, kako bi se idući kamen mogao položiti na što ravniju plohu. No
najzanimljivije unjule često su zidane potpuno drugačijim pristupom u kojem se
nepravilni komadi kamenja uglavljuju u procijepe jedan između drugog te tako zid
biva dobro povezan   bočnim pritiskom ovih uglavljenih komada.  Ovakvi suhozidi
u Dalmaciji nisu toliko česti i uglavnom su se gradili unutar većih formiranih područ-
ja obradive površine pogotovo kod kultura kao što su maslina i smokva, jer takav zid
propušta zrak tijekom vrućih mjeseci, a zimi štiti od vjetra i priječi prolaz životinja-
ma. S druge strane svepristuni su na kvarnerskim otocima (pogotovo Cresu), gdje
su korišteni kao glavno sredstvo upravljanja stokom, te tu vještina njihove izrade Djelomično urušeni podzidi; Medov Dolac, Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja, 2007.

56 57
GRADIMO U KAMENU

Obnova podzida na Dragodidovoj suhozidnoj radionici na Učki

površine ili pristave na kojima se sadilo od loze, povrća, smokava, rogača do aro- Nepravi svod
matičnog bilja poput ružmarina i buhača. Naše pristave u velikoj većini zaboravljeni
su spomenici truda i priručne arhitekture, koji nažalost svakim danom bivaju sve više Nepravi svod iznimno je drevno i za-
obrasli makijom, pa jedino nakon kakvog požara, iziđe na svjetlo dana sva raskoš nimljivo konstrukcijsko rješenje. Premda
kamenih rukopisa od Istre do Dubrovnika, pa i dalje. svako područje nosi određene prepo-
znatljive karakteristike, kružna baza oko
Podzidi koji zapravo služe da bi zadržali zemlju gornje pristave ili pak kakvog ka-
koje se diže zid, pri tlu s malo većim i što
menog nasipa, u osnovi su jednostruki suhozidi čije unutrašnje glave dobro nabi-
pravilnijim kamenom, svuda je ista. Za ra-
jene zemljom čuvaju podzid od urušavanja. Kako se ovi zidovi naslanjaju bilo na
zliku od pravog svoda i prave kupole, ova-
zemljanu ili kamenu podlogu, u njihovoj gradnji primjenjuju se i principi gradnje
kav način slaganja ne razvija horizontalne
dvostrukog suhozida. Osim dobro ukopanih temelja sa većim blokovima, za du-
sile, te cijela građevina postaje to čvršća
gorajnost bilo koje vrste zida, stabilnost unutrašnjih glava kamena je osnova za
što je opterećenija.
stabilnost zida kao cjeline, dok korištenje žive stijene samo pridonosi homogenosti.
Zemlja koja drži zemlju oko unutrašnjih glava kamena mora biti čvrsto nabijena, a
optimalna vlažnost treba biti između 15 i 20 posto.
Kao i kod gradnje dvostrukog zida, iza vanjskih glava kod gradnje podzida koji
drži zemlju, potrebno je ispuniti što bolje i gušće sitnim kamenjem – ispunom, kako
zemlja zbog kiše ne bi utjecala na stabilnost zida. Iako često neodržavani, ovakvi
zidovi u poljima već služe svrsi stotinama godina. Jedan od najčešćih uzroka, osim
ljudskog i životinjskog faktora, jest obrastanje raznim biljkama u prvom redu bršlja-
na. Ovaj korov s obzirom na svoj način grananja i jako debelo deblo često može
izbiti pojedine kamene komade iz zida. Međutim, nije preporučljivo čupati cijeli
Shematski presjek nepravog i
korijen bršljana, jer će najvjerojatnije doći do urušavanja veće površine zida. U ova-
pravog svoda s rezultantnim
kvim slučajevima potrebno je izrezati sve grane koje vire iz zida, a potom pristupiti silama. Pravi svod se mora zidati
cjelokupnom uklanjanju korijena, rastavljanjem dijela zida, čišćenjem i njegovim na potkonstrukciji.
ponovnim podizanjem. Za početnike u svladavanju vještina suhoziđanja, ovakav tip
zida, nakon osnove slaganja kamena na kamen, predstavlja najbolji poligon za svla-
davanje naprednijeg baratanja kamenom i njegovim smještanjem u veće strukture
te korak bliže naprednijim oblicima gradnje. Fotografija: b. orbanic

58 59
GRADIMO U KAMENU

Fotografija: B. Orbanić

Shematski presjek Popravak dvaju kažuna pokraj Vodnjana. Vidljivi su svi elementi “krova”: unutrašnja kupola,
kroz kažun i faze u čiji dio majstori upravo zidaju, međusloj od nepravilnoga kamena i vanjski pokrov
njegovoj gradnji:
1) zid uduplo,
2) kupola,
Zidovi
3) vanjski pokrov. Gradnja počinje tako da tehnikom uduplo izgradimo osnovne kružne zidove (koji
Što je kupola strmija, u nekim slučajevima mogu biti i kvadratasta oblika) građevine do visine od oko 120
to je čvršća i lakše cm, te na njih smjestimo vrata i sve potrebne otvore i udubine (ponare).
ju je zidati, ali se
troši više materijala i
prostor neracionalno
raste u visinu

Na presjeku kroz japjenicu vidi

se način slaganja tzv. nepravog
svoda, odn. neprave kupole. Na
isti način zida se i bunja, samo bez Otvori novo sagrađene japjenice na Braču
vertikalnih šupljina za prolaz vatre.

60 61
GRADIMO U KAMENU
Unutrašnja neprava kupola
Na unutrašnjem obodu zidova ukrug se postavljaju kamene ploče konzolno izba-
čene prema unutrašnjosti. Svaki sljedeći red ploča pomaknut je unutra otprilike isto
onoliko (ili zub manje) koliko je visok, čime, dižući se u visinu, tvorimo sve manje i
manje koncentrične krugove. Na kraju se preostali otvor koji ostane pokriva većom
kamenom pločom. To je unutrašnja nosiva kupola.
Vanjski omotač
Vanjski omotač služi za zaštitu kupole od atmosferilija i mehaničkih oštećenja, a
svojom težinom daje joj dodatnu stabilnost. Dok se kažuni pokrivaju pokrovom od
tankih kamenih škrila, bunje, trimi i japjenice obzidavaju se zaštitnom gomilom ili
tornjem, koji može imati i nekoliko stepenica.
Pokrov kažuna
Prvi red strši preko vanjskog oboda zida tvoreći malu strehu, a sve su postavljene
pod malim nagibom prema van da kiša ne curi u unutrašnjost. Nagib škrila ipak ne
smije biti prevelik – što su one horizontalnije, krov je stabilniji i dugovječniji. Kažun
se, naime, s vremenom urušava tako da prvo skliznu ili se od leda raspadnu škrile
krova, a tek onda pomalo popušta unutrašnja nosiva kupola.
Kako prate kupolu, veće škrile unutrašnjim se rubom naslanjaju na nju, ali preo-
stali se međuprostor mora zapunjavati manjim škriljem i kamenom sitneži. Na kraju
krov od škrila završi nekoliko desetaka centimetara, čak i metar, iznad najgornje
ploče kupole. Krov se završava većom škrilom, na koju je glavni majstor po tradiciji
morao skočiti da dokaže kvalitetu izgrađenog, a na nju se završno stavlja pinčuk –
grubo obrađeni stožasti kamen.
Tehnika nepravog svoda jedna je od najsloženijih u suhozidnom repertoaru. No,
ako shvaćate njezin osnovni konstruktivni princip, ništa vas ne sprječava da ekspe-
rimentirate; osim mogućeg straha da ćete završiti zatrpani ispod 40 tona kamenja.
No, tada ćete imati tumul dostojan ilirskoga kralja!
U svakom slučaju, nije uzalud iskušati vještinu gradeći makete: ukras u dvorištu,
pseću kućicu, kokošinjac, odlagalište za piće itd.
Suhozidni volat: luk ili svod
Luk i njegova produžena verzija, svod, elementi su koji, za razliku od ostalih ovdje
opisanih, ne potječu iz praiskona narodne gradnje u kamenu, nego su proizvod grad-
skih civilizacija. Iako prva osvjedočena upotreba luka kao nosivog elementa dolazi iz
drevne Mezopotamije, zbog složenosti gradnje tek su ga razmjerno nedavno usvojili
naši pučki graditelji kako bi se njime riješili neki specifični problemi. Lučne konstruk-
cije u narodnoj gradnji tako najčešće viđamo u rasteretnoj ulozi, iznad nadvoja zidnih
otvora. Koriste su se i kako bi se nadsvodile cisterne i ulazi u konobe, te kako bi se
pridignula gumna i premostili potoci. Kameni je luk i u svojem izvornom gradskom
62
Fotografija: B. Horvatić
Plitki (“segmentni”) luk na granici Orlec, o. Cres: otvor staje s kamenim nadvojem
popuštanja i suhozidnim lukom koji ga rasterećuje
Fotografija: S. Kulušić Fotografija: J. Kale
Ovakve male kućice-tvrđave, sa svodom Bunje u okolici Vodica često imaju ovakve
umjesto drvenoga krovišta, iznimka su ulaze od dvije jače ploče pod kutom.
našega graditeljstva. Ova je s Kornata, Graditelji vjerojatno nisu znali da se njihovo
a ima ih još nekoliko u murtersko- djelo u građevinarstvu zove „trozglobni luk“
pirovačkom kraju
nastanku suhozidan i ne zahtijeva vezivo, no izgradnja preciznih samonosećih lučnih
konstrukcija od grubog, priklesanoga kamena, kakav su rabili narodni graditelji, vrhu-
nac je vještine zidanja usuho, kojemu ne treba pristupati olako.
Kod lučnih konstrukcija treba imati na umu da one pretvaraju vertikalne sile u hori-
zontalne, zbog čega i jesu posebno pogodne za mostove među čvrstim kamenitim
obalama potoka te ukopane cisterne, u kojima se te sile prenose na okolnu masu tla.
U slučaju da naš luk nema takvu prirodnu bočnu potporu, morat ćemo je osigurati
u okolnoj masi strukture koju gradimo. Za razliku od nepravih svodova, lučne kon-
strukcije ne dobivaju ništa od nosivosti sve dok nisu dovršene. Stoga je pri njihovoj
izgradnji potrebna privremena potporna konstrukcija, uglavnom izrađena od drva,
koja slijedi unutrašnje konture planiranog luka.
Na nju se polažu pojedini komadi kamena koje valja priklesati da dobro sjednu jedan
u drugi. U slučaju svoda, valja pažljivim slaganjem kamena različitih širina osigurati i
horizontalnu povezanost više redova ovakve konstrukcije. Nakon umetanja posljed-
njeg, najvišega kamenja u luk ili svod, on se opterećuje, preuzima nosivost i drvene
se potpore mogu ukloniti. To je trenutak istine u kojem doznajemo je li sve obavljeno
kako treba – mnogi su se važni lukovi u povijesti graditeljstva urušili pri ovakvoj probi.
63