Urgent Urban Interventions by Ottoman A PDF

Urbane intervencije osmanske vlasti na području zapadne Bosne i pitanje...
711.2(497.6 Bosanski Petrovac) “14/19“

Mirza Hasan Ćeman
URBANE INTERVENCIJE OSMANSKE VLASTI NA

PODRUČJU ZAPADNE BOSNE I PITANJE OSNIVANJA
NASELJA BOSANSKI PETROVAC
Sažetak
Autor u članku raspravlja o vremenu i načinu osnivanja naselja Bosanski Petro-
vac u zapadnoj Bosni u okviru zbivanja tokom 17. i 18. st., te teritorijalnih i naseobin-
skih gubitaka Osmanskog carstva u ratovima s Mletačkom republikom i Austrijskim
carstvom. U navedenom kontekstu autor promatra Bosanski Petrovac kao novo nase-
lje koje je, prema preovlađujućim mišljenjima, nastalo kao rezultat urgentnih urbanih
intervencija osmanske vlasti iza mira u Srijemskim Karlovcima 1699. god. Autor
analizira prostorni položaj Bosanskog Petrovca i prometne pravce koji su se protezali
Petrovačkim poljem i donosi određene zaključke. Prema nalazima autora, Bosanski
Petrovac razvijao se od (us)putne stanice, koja je mogla biti ustrojena i prije 1699.
god., preko fortifikacijskog objekta tipa palanka, manjeg civilnog naselja razvijenog
uz palanku do kasnijeg urbanog naselja tipa kasaba. Na njegovo osnivanje i razvoj
u znatnoj mjeri utjecali su poseban geografski položaj i tok zbivanja od početka 17.
do 19. st.
Ključne riječi: Bosanski Petrovac, Novosel, putne komunikacije, promet,

(us)putne stanice, menzil(hane), hanovi, palanka, kasaba,
muhadžiri.
UVOD
Istraživanje procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta tokom osmanske
vlasti od 15. do 19. st. predstavlja veoma zanimljiv odsječak osmanskodob-
ne povijesti naših krajeva. Ti procesi odvijali su se i u vremenima koja su
bila obilježena složenim političkim i ratnim zbivanjima, gubicima teritorija
Osmanskog carstva i uporednim pojavama ekonomske i društvene krize te
prognaničko-izbjegličkih (muhadžirskih) kriza. Procesi urbanizacije trebaju i
moraju biti promatrani i tumačeni u kontekstu navedenih zbivanja.1
1 Rad koji se nalazi pred čitateljima predstavlja izvadak iz djela kojeg sam posvetio izuča-
vanju nekih aspekata urbanizacije zapadne Bosne. Zbog ograničenog prostora za štampu
istog rada u obliku članka u nekom od stručnih časopisa autor je odlučio da taj obimni
ANALI GHB 2011; 40 (32) 163

Mirza Hasan Ćeman
Glavnu odliku procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta od početka 17. do

sredine 19. st. predstavlja usko povezivanje aktivnosti kojima bi se umanjile
i sanirale štete nastale tokom Kandijskog, Morejskog i Velikog bečkog rata i
ratnih zbivanja u 18. st., aktivnosti kojima bi se ojačali postojeći i podigli novi
fortifikacijski objekti, te razriješili problemi prognaničko-izbjegličkih kriza
koje su pratile tok ratnih zbivanja od 17. do početka druge polovine 19. st.
Prognaničko-izbjegličke (muhadžirske) krize, u pravilu, rješavane su na dva
načina: naseljavanjem dijela prognanika i izbjeglica (muhadžira) u već posto-
jeća urbana naselja (kasabe) i (ili) osnivanjem (podizanjem) novih naselja za
njihove potrebe. Potrebno je naglasiti da je u oba slučaja razrješenje proble-
ma traženo u prostornoj dubini osmanske provincije (ejaleta), ali će opći tok
zbivanja donijeti i čin ojačavanja postojećih i podizanja novih fortifikacijskih
objekata i osnivanja novih naselja u pograničnom pojasu, prvenstveno, prema
Austrijskom carstvu.2
Jedna od odlika takvih zbivanja i procesa bila je relativna hitrost kojom
su središnja i pokrajinska osmanska vlast nastojale na području Bosanskog
ejaleta sanirati nastale probleme. I manja novoosnovana naselja su po odluci
osmanske vlasti najčešće „podvedena“ pod sigurnosno okrilje već postojećeg
urbanog naselja (primjer Havala uz Kulen-Vakuf) ili ojačanog ili novopodi-
gnutog fortifikacijskog objekta (naselja uz utvrđenje Orašac). Sličnost poka-
zuju i naselja koja su se dijelom organski razvila u neposrednoj blizini i pod
okriljem novopodignutih fortifikacijskih objekata (primjeri: Kulen-Vakuf pod
Ostrovicom, civilno naselje Bosanski Petrovac3 razvijeno uz istoimenu palan-
ku, a možda i selo /podgrađe/ Bilaj/Bjelaj pod istoimenim fortifikacijskim
objektom). Poseban slučaj predstavljaju u potpunosti planski novoosnovana
naselja koja su po samom činu osnivanja ili nešto kasnije stjecala status kasa-
rad objavi u obliku knjige posvećene navedenoj problematici zpadne Bosne, te je stoga
cijeli tekst preuređen za potrebe monografskog izdanja. Kako je u toj knjizi težište obrade
stavljeno na pitanja urbanizacije područja Ljutočke doline, tj. Kulen-Vakufa i njegove
bliže okoline, to je dodatni i ujedno uporedni materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca
bilo nužno isključiti iz knjige koja je pripremljena za objavljivanje pod naslovom Kulen-
Vakuf. Materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca objavljuje se ovdje pod ovim naslovom.
Za pomoć u prikupljanju potrebne dokumentacije zahvaljujem se Arhivu (Federacije)
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hercegovine,
Sarajevo i Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
2 Pitanja osnivanja i razvoja nekih drugih naselja u sjevernoj i zapadnoj Bosni poput Pri-
jedora, Kozarca, Duvna, te Trebinja u Hercegovini zahtijevaju poseban metodologijski
pristup u njihovoj obradi.
3 Naselje Bosanski Petrovac javlja se pod različitim imenima: Novosel, palanka Petrovac,
Petrovac i Bosanski Petrovac, koja su primjerena različitim vremenskim razdobljima u
razvoju ovog naselja. Radi jasnoće izlaganja koristim naziv Bosanski Petrovac, a tamo
gdje je to izričito potrebno koristim i ostale nazive. Uporedo s tim koristim i toponim
Petrovo vrelo kada želim da naglasim važnost ovog izvora vode.
164 ANALI GHB 2011; 40 (32)

be (prema nekim mišljenjima Kulen-Vakuf). Kod naselja koja su bila planski

ili organski „podvedena“ pod sigurnosno okrilje već postojećeg ili novopodi-
gnutog fortifikacijskog objekta ista su nešto više vremena čekala na stjecanje
pravnog stausa kasabe (primjer Bosanski Petrovac).4
URGENTNO I PLANSKO PODIZANJE FORTIFIKACIJSKIH

OBJEKATA I OSNIVANJE URBANIH NASELJA OD POČETKA
17. DO KRAJA 18. ST.
Ratovi
Dinamična zbivanja na smjeni 16. i 17. st. koja su nastavljena tokom ništa
manje dinamičnih Kandijskog (1645-1669), Morejskog (1684-1699) i Veli-
kog bečkog rata (1683-1699) kao posljedicu imala su da je Osmansko car-
stvo izgubilo značajne teritorijalne posjede u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj
i Dalmaciji. Navedeni gubici donijeli su i pomjeranje granične linije između
mletačke Dalmacije i Bosanskog ejaleta te između Austrijskog carstva i Bo-
sanskog ejaleta. Granica prema Veneciji pomjerena je u unutrašnjost kopna
prema planinskom masivu Dinare, a granica prema Austrijskom carstvu izbila
je na riječne tokove i planinski masiv sjeverne i zapadne Bosne. Ratovi su
u pravilu donosili velika naprezanja žitelja, iscrpljenost, glad, velike žrtve i
pojavu bolesti s obje strane granice.
Ekonomska i društvena kriza i kriza institucije vakufa

Nakon završetka ratova okončanih mirovnim sporazumom u Srijemskim
Karlovcima 1699. god., nastupilo je razdoblje izrazite ekonomske i društvene
krize. Kriza je posredno zahvatila i instituciju vakufa. Zbog velikih teritori-
4 Autor članka značajnu pažnju posvetio je povijesnom, sadržajnom, funkcionalnom i

strukturalnom razvoju osmanskodobnog grada na području Bosne i Hercegovine (Bosan-
skog ejaleta) od 15. do 19. st. u doktorskoj tezi u okviru koje je u određenoj mjeri obradio
i pitanja osnivanja naselja Kulen Vakuf (Džisr-i Kebir) i Bosanskog Petrovca. Poglavlja i
odlomci teze koji se tiču Kulen Vakufa i Bosanskog Petrovca u znatnoj mjeri dopunjena
su i prerađena kroz novija istraživanja. Vidjeti kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipo-
logija, sadržaji, funkcije, struktura i topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do
19. st. Disertacija. Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities),
Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005. (u daljnjem tekstu citira se kao Povijest, tipologija,
sadržaji...), za Kulen Vakuf vidj. M. H. Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, ..., Vol. I,
296, 349-351, 412, Vol. II, 559, 562, 573-574, 578, 583, 615, 720, 722, 729, 736, 741-
742, 745-746, 823, 896, 944, 952, za Bosanski Petrovac vidj. M. H. Ćeman, Nav. dj., Vol.
I, 292, 352, Vol. II, 573, 720, 723, 736, 741. Up. i Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf,
passim, pripremljeno za štampu.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 165

Mirza Hasan Ćeman
jalnih gubitaka Osmanskog carstva mnogi vakufi ostali su bez svojih prihoda
što se negativno odrazilo na poslovanje dotičnih vakufa. Smanjen je i obim
ustroja novih vakufa, a postojeći su imali poteškoće oko održavanja objekata
i ustanova koji su im pripadali. Opća kriza zajedno s krizom vakufa negativno
je utjecala i na procese urbanizacije. Izostali su aktivizmi oko podizanja novih
urbanih naselja, neka već postojeća urbana naselja nisu uspijevala zaokružiti
svoju urbanu fizionomiju, a neka od njih su zapala u složeni, ali dosta brzi i
pogubni proces deurbanizacije koji ih je izbrisao iz karte urbanih naselja Bo-
sanskog ejaleta ili ih je sveo na razinu sela.
Muhadžiri
Našavši se pred mogućim novim austrijskim i mletačkim napadima na po-
dručje Bosanskog ejaleta nakon 1699. god., središnja i pokrajinska osmanska
vlast najveću pažnju posvetile su obnovi i podizanju novih utvrđenja i uprav-
noj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta.5 Međutim, uporedo s tim mora-
le su riješiti i određene probleme koji su se iznenada pojavili tokom navedenih
ratova. Bilo je to novo prognaničko-izbjegličko (muhadžirsko) pitanje koje
se može nazvati i krizom. I upravo na području zapadne Bosne, konkretno u
slučaju naselja Kulen-Vakuf6 i pripadajućih mu fortifikacijskih objekata, te
Bosanskog Petrovca i Bilaja isprepleli su se upravna i vojna reorganizacija
Bosanskog ejaleta, obnova i podizanje novih utvrđenja, ekonomska i društve-
na kriza, te nastojanja razrješenja prognaničko-izbjegličkog (muhadžirskog)
pitanja.7
5 Više detalja vidjeti kod Enes Pelidija, “O prilikama u Bosanskom ejaletu u prvih godina
18. stoljeća.” Prilozi Instituta za istoriju godina 15 broj 16(1979), 197-204. Sarajevo;
Enes Pelidija, “Prilike u Bosanskom ejaletu uoči tursko-mletačkog rata 1714-1718.” Pri-
lozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut. Sarajevo, 37(1987), 159-172, Sarajevo,
1988; Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699-1718).
Sarajevo, 1989, passim; Enes Pelidija, „Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog
mira 1791. god.” U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet-
skog rata. Izd. Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1998, 133-172.
6 Potrebno je naglasiti važnost pitanja vremena osnivanja Kulen Vakufa. Prema starijim
mišljenjima to je učinjeno tek iza 1699. g., tj. za vrijeme sultana Ahmed III (1703-1730.).
Prema jednom starijem i dva novija mišljenja Kulen-Vakuf osnovan je u vrijeme sulta-
na Ahmed I (1603-1617.) kroz složene procese urbanizacije. Vidjeti detaljnije u Mirza
Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
7 Vidjeti detaljnije u Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
166 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Reorganizacija Bosanskog ejaleta i osnivanje novih fortifikacijskih

objekata
Ovdje spomenute nesigurnost na granici i neizvjesna budućnost u pogledu
mogućih novih austrijskih i mletačkih napada na područje Bosanskog ejaleta
nakon 1699. god. imale su za posljedicu da su središnja i pokrajinska osman-
ska vlast najveću pažnju posvećivale obnovi i podizanju novih utvrđenja te
upravnoj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta. Cilj je bio postići fleksi-
bilnu odbranu granica Carstva na području Bosanskog ejaleta. To je podra-
zumijevalo obnovu postojećih fotifikacijskih objekata koji su stradali tokom
navedenih ratova ili su bili oslabljeli zbog svoje starosti, te podizanje nekih
novih na za to važnim mjestima. Reorganizacija i vojno ojačavanje ejaleta
podrazumijevali su, pored angažiranja uobičajenih postojećih vojnih efektiva,
uključivanje i lokalnog stanovništva u najvećoj mogućoj mjeri. Stanovništvo
već postojećih urbanih naselja u najvećoj mjeri bilo je angažirano na popravci
starijih i podizanju novih utvrđenja, ali je u slučaju ratnih sukoba bilo uklju-
čivano i u aktivnu odbranu prvenstveno područja koje su nastanjivali, a time
i cijelog ejaleta.
Osnivanje novih poluurbanih i urbanih naselja

Sva navedena zbivanja u određenoj mjeri utjecala su na pojavu nekih
novih naselja na zapadu današnje Bosne i Hercegovine. Prema mišljenjima
nekih autora upravo u ovom razdoblju postavljeni su temelji nekih novih
naselja - Kulen-Vakufa ( Džisr - i - Kebir = Veliki Most) i Havale8 i današnjeg
8 Za Kulen-Vakuf vidjeti Adem Handžić, “O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni

u XVI stoljeću (uloga države i vakufa)”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni
institut, 25(1975), 133-171. Sarajevo, 1977. Referat podnesen na znanstvenom skupu
2. Internationale Arbeitstagung für vorosmanische und osmanische Studien održanom
u Hamburgu od 05. do 10. septembra 1976. g. Članak je naknadno dopunjen za objav-
ljivanje u Prilozima za orijentalnu filologiju). Godine 1976. članak je objavljen na
njemačkom jeziku, vidj. Adem Handžić, „Aspekte der Entwicklung osmanischer Städte
Bosniens im XVI Jahrhundert.“ Südostforschungen 38(1978), 41-49. Izd. R. Oldenburg,
München. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 111-142, citirana str.
113, 139, posebno bilješka 4; Adem Handžić, „Vakuf kao nosilac određenih državnih
i društvenih funkcija u Osmanskom carstvu.“ Anali Gazi Husrev-begove biblioteke
9-10(1983), 113-120. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 143-
150, citirano prema istominenom članku objavljenom u Studije o Bosni. Istanbul, 1994,
145; Hamdija Kreševljaković, “Kulen-Vakuf.” Narodna uzdanica, kalendar za 1936. g.,
4(1936), Sarajevo, 1935, 116-137, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana
djela, vol. II, Sarajevo, 1991, 653 i d., posebno 660; Hamdija Kreševljaković, “Prilozi
povijesti bosanskih gradova pod Turskom”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni
institut, Sarajevo 2(1951), 173-174; Hamdija Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi,”
Naše starine 1(1953), 25(29) i d., Sarajevo; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u
ANALI GHB 2011; 40 (32) 167

Mirza Hasan Ćeman
Bosanskog Petrovca.9 U kategoriju proširenih gradova kao fortifikacijskih

objekata, a time, po svemu sudeći, i značajnijih naseobinskih aglomeracija
ispod njega neki autori uvrštavaju i Orašac u blizini Kulen-Vakufa.10 U ovom
razdoblju podignuti su i palanka Čovka,11 utvrđena kula Kulenovića Klišević
na uzvisini između sela Ćukovi i rijeke Une, te, potom, i fortifikacijski objekt
u selu Prkosi.12
U razrješavanju složene problematike koja je ovdje već spomenuta zna-
čajnu ulogu igrala su i nastojanja središnje osmanske vlasti za razrješenjem
prognaničko-izbjegličkog pitanja. Isto je rješavano najčešće uvođenjem pro-
gnanika i izbjeglica (muhadžira) u postojeća naselja urbanog tipa /gradove
= G(urb)/ što je sa socijalnih i ekonomskih aspekata predstavljalo veoma
složen čin.13 Može se pretpostaviti da je u nekim slučajevima rješenje pro-
gnaničko-izbjegličkog pitanja provedeno i „uvođenjem“ muhadžira u naselja
ruralnog karaktera što je, možda, u nekim slučajevima moglo potaknuti nešto
dinamičniji rast tih naselja i njihovo približavanje tipu naselja poluurbanog
Bosni i Hercegovini. Djela, knj. 5. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo,

1954, 193-195, vidj. i izdanje iz 1980², 182; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika
Bosne i Hercegovine, vol. III, Sarajevo, 1982, 91-93 (dalje se citira kao IEBIH); Đuro
Basler, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. III. Izd. JLZ, Zagreb, 1964, 261, s.v.
Kulen-Vakuf; Midhat Kozličić, Regiones flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis
geographicis – Unsko – sansko područje na starim geografskim kartama. (Izbor karata,
planova i veduta u kontekstu historije Unsko – sanskog područja od kraja 15. do početka
18. stoljeća). Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Sarajevo – Arhiv Unsko – sanskog
kantona, Bihać. Sarajevo – Bihać, 2003, 180, vidj. i bilj 498 i 499; Mirza Hasan Ćeman,
Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju X. Društveni čimbenici značajni
za utemeljenje i razvoj grada, podpoglavlje Džamije nastale nakon 1699. g. do kraja 18.
st., koje su podizane u novosonovanim mjestima kao džamije za muhadžire nakon terito-
rijalnih i naseobinskih gubitaka Osmanskog carstva u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i
Dalmaciji, s.v. Ahmedije, Vol. 1, str. 323 i d., posebno 349 i d.
9 Određenje Bosanskog Petrovca kao naseobinske tačke od interesa stavljam nešto ranije.
Vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, ..., Vol. I, 292, 352, Vol. II, 573,
720, 723, 736, 741, te ovdje u daljnjem tekstu članka. Radovi drugih istraživača bit će
citirani u slijedu izlaganja problema unutar članka.
10 H. Kreševljaković, Kapetanije...., 1980², 182; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski
gradovi, 26(30); Hamdija Kreševljaković, Kulen-Vakuf, citirano prema Hamdija
Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 655 i d., posebno 657-658, 659.
11 Up. i Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države. Sarajevo, 1957, 29, s.v.
Čovka.
12 H. Kreševljaković, Kapetanije...., 182; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi,
26(30); Hamdija Kreševljaković, Kulen-Vakuf, citirano prema Hamdija Kreševljaković,
Izabrana djela, vol. II, 659.
13 Do danas ne postoje iscrpna istraživanja socijalnih i ekonomskih aspekata prognaničko-
izbjegličkih (muhadžirskih) pitanja, bolje rečeno krizâ, koje su izbijale tokom 17, 18. i 19.
st. na području Bosanskog ejaleta. Ovom pitanju do sada se prilazilo najvećim dijelom
samo povijesno, tj. faktografski i u općim naznakama.
168 ANALI GHB 2011; 40 (32)

karaktera (primjer Orašac kraj Kulen-Vakufa). Međutim, potrebno je naglasiti

da je prognaničko-izbjeglička kriza, kada se već pojavila, bila iskorištena na
relativno elastičan način od strane središnje i pokrajinske osmanske vlasti.
To je posebno vidljivo na ovom zapadnom – bosanskom odsječku dugačke
bosansko-hercegovačke granice. Tu je u cilju pojačavanja fortifikacijskih
uporišta (Ostrovica), osnivanja nekih novih (Bosanski Petrovac, Orašac) kao
i za ojačavanja nekih urbanih naselja (Kulen-Vakuf)14 iskorišten onaj progna-
ničko-izbjeglički demografski faktor koji je bio prisiljen napustiti izgubljena
područja u Dalmaciji i Lici. Najupečatljiviji je primjer Bosanskog Petrovca
gdje je oko novopodignute palanke naseljen određen broj muslimana iz Like.15
Prema terenskim istraživanjima sličnu sudbinu doživio je i Kulen-Vakuf
zajedno sa svojim satelitskim naseljima seoskog tipa u koja je smješten odre-
đen broj fortifikacijskih objekata /uglavnom kula - grad kao G(fort) u Orašcu,
te Havala kao odžak i fortifikacijski objekt/.
Naselja Kulen-Vakuf, Havala, Orašac i Bosanski Petrovac

Opća zbivanja, razvoj urbanih i poluurbanih naselja i relativno brojnih
fortifikacijskih objekata nakon 1699, 1718, 1739. i 1791. god. vidljivi su
na primjeru daljnjeg razvoja Kulen- Vakufa, osnivanja Bosanskog Petrovca
kao palanke, podizanja niza fortifikacijskih objekata na području Ljutočke
doline, te strategijskog osiguranja komunikacije Bihać / Kulen-Vakuf – Bilaj
– Bosanski Petrovac – Ključ – Varcar-Vakuf (Mrkonjić-Grad) – Jajce. Kada
su se pojavili manifestacijski oblici opće krize koju je pratila i prognanično-
izbjeglička kriza, to se nastojalo razriješiti na način saniranja općih prilika i
postizanja visokog stepena sigurnosti u graničnom pojasu, posebno kroz čin
ojačavanja značajnih fortifikacijskih tačaka u ovom dijelu Bosanskog ejaleta.
14 Autor ovog članka smatra da je Kulen-Vakuf utemeljen mnogo prije 1699. god.
15 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189; Hamdija Kreševljaković, Stari
bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac.” U: Enciklope-
dija Jugoslavije, 1 (A-B). Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 706-
707, s.v. Bosanski Petrovac; Vejsil, Ćurčić, „Starine iz okoline Bos. Petrovca.“ Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 14(1902), sv. 2, 229-255, posebno za Petrovac
str. 238. Hamdija Kreševljaković ne navodi broj naseljenika uz palanku u Petrovcu. Izraz
„nešto“ upotrijebljen u navedenom kontekstu ima značenje manjeg broja. Koliko? To je
teško reči. Nema sumnje da su središnja i pokrajinska osmanska vlast imale plan da oja-
čaju novoustrojenu palanku, pa nije isključeno da su muslimani iz Like (drugim riječima
muhadžiri) ovdje naseljeni planski. U ovom slučaju moglo se raditi o naseljavanju do
50-ak obitelji što bi moglo iznositi najviše oko 150 do 250 ljudi. Realnija procjena mogla
bi biti oko 100 osoba. Nije isključena mogućnost da su isti naseljenici bili uključeni u
sami čin fizičkog podizanja palanke, te da su ovdje, na lokaciji Bosanskog Petrovca, i
ostali uz novopodignutu palanku.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 169

Mirza Hasan Ćeman
Potrebno je naglasiti da prognaničko-izbjeglička kriza nije rješavana

izvan konteksta rješavanja općih pitanja u ovom dijelu ejaleta. U razrješenju
općih pitanja, pa svakako i prognaničko-izbjegličke krize i razvoja fortifika-
cijskih objekata i ruralnih i urbanih naselja u zapadnoj Bosni, bili su anga-
žirani, prije svega, središnja, pokrajinska i lokalna osmanska vlast na razini
ejaleta, sandžaka i nahija, vjerski autoriteti te stanovništvo od ranije posto-
jećih urbanih i ruralnih naselja i posade fortifikacijskih objekata. Navedeni
činitelji dali su značajan doprinos u planskom osnivanju naselja za potrebe
izbjeglih i prognanih osoba ili za njihovo privremeno smještanje unutar već
postojećih naselja urbanog tipa.16 Među planski osnovanim naseljima poseb-
no su zanimljivi Kulen-Vakuf i Bosanski Petrovac. U slučaju Kulen-Vakufa
bilo bi potrebno provesti šira istraživanja, među kojima i arheološka isko-
pavanja na određenim mikrolokacijama, da bi se vidjelo da li postoje kakvi
pokazatelji da se osnivanje ovog naselja stavi na početak 17. st. Međutim,
potrebno je naglasiti da je ovo naselje doživjelo viši razvojni stepen, te forti-
fikacijsko i značajno demografsko (populacijsko) ojačavanje tek nakon 1699.
god. Nasuprot tome, Bosanski Petrovac, po općem sudu istraživača, osnovan
je kao fortifikacijski objekt tipa palanka, da bi uz njega bilo, kao što je već
rečeno, naseljeno i nešto prognanih i izbjeglih muslimana iz Like. Međutim,
hodologijska istraživanja na terenu, kao i drugačija (nova) interpretacija istih
zajedno s dosada objavljenim podacima pokazuju, prema mome mišljenju,
nešto drugačiju sliku osnivanja i razvoja Bosanskog Petrovca. Pri tome sami
čin urgentnog i interventnog osnivanja palanke Bosanski Petrovac ovdje ne
dovodim u pitanje.
PITANJE OSNIVANJA NASELJA BOSANSKI PETROVAC

Naselje Bosanski Petrovac nalazi se na raskrsnici puteva Bihać – Jajce
/ Knin, Bosanska Krupa – Knin / Jajce i Ostrovica / Kulen-Vakuf – Bihać /
Jajce / Knin, a smješteno je u prostranom Petrovačkom polju. Pod osmansku
vlast ovo područje došlo je između 1520. i 1530. god. Na prostoru jednog
dijela kadiluka Novosel osmanska vlast osnovala je Petrovačku kapetaniju sa
sjedištem u novoosnovanoj palanci Petrovac /Lat. 44° 33’ 12.54’’ N, Long.
16° 22’ 4.66’’ E/.17
16 O tome vidjeti detaljnije kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV.
dijelu u poglavlju XI. Procesi i tok utemeljenja i izgradnje naselja urbanog tipa, Vol. I,
str. 396 i d. Ovdje je potrebno naglasiti i pitanje angažiranja institucije vakufa u saniranju
niza problema koji su se pojavili na području zapadne Bosne u vremenskom razdoblju od
1645. do 1791. g. Zbog ograničenog prostora u ovom članku to pitanje se ovdje isključuje
iz obrade. O istom pitanju vidjeti nešto više u Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim,
pripremljeno za štampu.
17 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije...., 180, 187; Hamdija Kreševljaković, Stari
170 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Pregled historijskih podataka

Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića: „U 16. i 17. stoljeću nema ve-
ćeg naselja na mjestu Bosanskog Petrovca. Spominje se samo Petrovo vrelo.
Početkom 18. st. nastanjeno je ovdje nešto ličkih muslimana, sagrađen grad i
džamija. Sredinom 18. st. organizirana je i Petrovačka kapetanija. Od 1851.
Bosanski Petrovac je ispostava kadiluka Novosel. Godine 1869. preneseno je
sjedište kadiluka u Bosanski Petrovac .... Od 1869. zvala se ova varoš služ-
beno Novosel, od 1878. Petrovac, a od 1895. zove se Bosanski Petrovac.“18
Hamdija Kreševljaković također navodi: „Petrovac spada među mlađa grad-
ska naselja na našoj Krajini kao i Prijedor, Kulen-Vakuf, Orašac itd. Grad u
Petrovcu sagrađen je za vlade sultana Ahmeda III (1703–1730). U gradu je
bila jedna tabija i jedna kula na više katova, a spadala je među najviše na
Krajini.“19
Iz navedenog teksta Hamdije Kreševljakovića nije jasno da li je u mjestu
sagrađen grad kao fortifikacijski objekt /G(fort)/ ili je isto utemeljeno kao na-
selje urbanog tipa s fortifikacijskim objektima. Očito je autor mislio na grad
kao fortifikacijski objekt - G(fort)/.20 Potrebno je naglasiti da je uz isti objekt
/ grad, t.j. G(fort)/ početkom 18. st. „nastanjeno [je] ovdje nešto ličkih musli-
mana.“
Pregled razvoja prema dosadašnjim mišljenjima

Potrebno je naglasiti da sami čin (nešto kasnijeg) osnivanja Petrovačke
kapetanije, kao i Bosanskog Petrovca u vrijeme sultana Ahmeda III potvrđuje
komunikacijsku važnost cijelog ovog područja pa time i Petrovačkog polja.21
Također, na istom mjestu navodi se „da je Petrovačka kapetanija osnovana
bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v.

Bosanski Petrovac.
18 Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Hamdija
Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189. Hamdija Kreševljaković koristi tri stručna
termina da bi odredio karakter Bosanskog Petrovca: varoš, grad kao fortifikacijski
objekt i grad kao urbano naselje. Zbog istog oblika riječi grad s različitim značenjem
često u tekstu pojedinih autora nije jasno da li se misli na grad kao fortifikacijski objekt
ili grad kao urbano naselje. Nažalost, dosadašnji autori, u pravilu, nisu naglašavali
potrebu razlikovanja termina u početnom dijelu njihovog korištenja kao npr. grad kao
fortifikacijski objekt /G(fort)/ i grad kao urbano naselje /G(urb)/.
19 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije ..., 187.
20 U radu uvijek je potrebno imati na umu dvojno značenje slavenske riječi grad: grad kao
fortifikacijski objekt - G(fort) i grad kao naselje urbanog tipa – G(urb) i jasno naznačiti
na što se misli kada se koristi termin grad.
21 Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 171

Mirza Hasan Ćeman
poslije 1730., a prije 1753. god.“22 Time bi se, uvjetno rečeno, samo uteme-
ljenje Petrovca moglo smjestiti i u godine neposredno nakon sultana Ahmeda
III, tj. iza 1730. god. Međutim, ne može se isključiti niti mogućnost da je
podizanje palanke Petrovac započeto već za vrijeme sultana Ahmeda III, a da
je sam čin osnivanja Petrovačke kapetanije pravno završen nešto kasnije, tj.
iza 1730. god. Smatram da podizanje palanke Bosanski Petrovac nije moralo
čekati da se formira Petrovačka kapetanija. Važnost ove komunikacijske tačke
bila je velika. Također, moguće je da je Petrovac kao fortifikacijski objekt
(palanka) bio i osnovan sa željom i nastojanjem da se na ovoj lokaciji, u po-
zadini pograničnog pojasa u zoni Ostrovice i Kulen-Vakufa, podizanjem forti-
fikacijskog objekta riješi, dijelom, i prognaničko-izbjegličko pitanje. Očito je
postojala intencija da se pri podizanju ovog fortifikacijskog objekta iskoriste
prognanici i izbjeglice koji su se na prostoru Zapadne Bosne pojavili u okviru
složenih političkih, vojnih i socijalnih zbivanja. „Nastanjivanje .... nešto ličkih
muslimana“ oko palanke Petrovac kao da to potvrđuje.
Odlike naselja: palanka, civilno naselje, kasnije kasaba

Već je ovdje navedeno da iz teksta Hamdije Kreševljakovića nije jasno
da li je na lokaciji (mjestu) današnjeg Bosanskog Petrovca bio sagrađen grad
kao fortifikacijski objekt ili je isto mjesto utemeljeno kao naselje urbanog tipa
s fortifikacijskim objektima. Može se, ipak, zaključiti da je H. Kreševljaković
mislio na manji grad kao fortifikacijski objekt - G(fort)/. To isključuje naselje
urbanog tipa iako će se, uskoro, uz palanku pojaviti i civilno naselje. Pre-
ma Hamdiji Kreševljakoviću i Mehmedu Mujezinoviću u mjestu su postojale
jedna tabija i jedna kula. Do 1992. god. u Bosanskom Petrovcu postojale su
tri džamije.23 Hamdija Kreševljaković kao potvrdu da je Bosanski Petrovac
mlado naselje navodi narodnu pjesmu koja, osim toga, naglašava i komuni-
kacijsku važnost Bilajskog i Petrovačkog polja na putu od Bihaća do Ključa.24
Lociranje grada i podizanje džamije (ili mesdžida) u njemu ili uz njega
početkom 18. st. predstavljalo je, očito, pragmatizam osmanske vlasti koja
je imala potrebu da u prostranom Petrovačkom polju, kojim su se protezale
prometne komunikacije još od vremena prahistorije i antike preko srednjeg
vijeka,25 utemelji relativno značajnu vojnu tačku u obliku grada kao fortifi-
22 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., l. c.

23 Mehmed Mujezinović, IEBIH, vol. III, 59; Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac.”
706-707.
24 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., 187. Isti autor navodi da su kapetani Petrovačke
kapetanije porijeklom bili Kulenovići iz roda Šinikčića.
25 Vidjeti o tome detaljnije u narednim odlomcima posvećenim analizi komunikacija i
progodnosti.
172 ANALI GHB 2011; 40 (32)

kacijskog objekta, odnosno određenih objekata kao što su jedna tabija i jedna
kula koje su bile osigurane palisadama i šancima. Tome u prilog išlo je, oči-
to, i postojanje vrelâ iz kojih su se stanovnici ove fortifikacijske tačke mo-
gli snabdijevati vodom. Jedno od tih vrela potvrđeno je toponimom Petrovo
vrelo.26 Kasnije podizanje džamije u naselju predstavljalo bi i u ovom slučaju
ispunjavanje jednog od uvjeta da bi naselje kasnije moglo steći pravni status
kasabe. Iako Mehmed Mujezinović navodi da su nišani uz Srednju džamiju
u Bosanskom Petrovcu novijeg datuma, što je ovaj autor, očito, utvrdio na
temelju situacije na terenu i oblika nišana, to ne isključuje mogućnost po-
stojanja i određenog broja starijih nišana (iz 18. st.) koji su tokom vremena
mogli propasti, biti pomjereni ili, u slučaju da su anepigrafski, upotrijebljeni
kao spolia.27
Stanje naselja danas

Danas Bosanski Petrovac nema ništa od izvorne fizionomije naselja ra-
zvijenog uz fortifikacijski objekt (palanku). Rušenjem fortifikacijskih struk-
tura (grada) u okviru naselja iza 1905. god., što je učinila okupacijska au-
stro-mađarska vlast, ova kasaba izgubila je svoj prepoznatljivi fortifikacijski,
strukturalni i topografijski dio. U onovremenoj urbanoj strukturi i topografiji
Bosanskog Petrovca, od koje nas dijeli 106. godina (u odnosu na 1905. god.),
svakako su ostali prostorno, sadržajno, funkcionalno i topografijski određeni
civilni dio naselja, a možda i, direktno ili posredno, vidljivi ostaci prostorne
lokacije (us)putne stanice. Kratko nakon rušenja fortifikacijskih objekata nji-
hov prostorni položaj bio je jasno vidljiv i određen prema drugim dijelovima
naselja. Međutim, kasnija izgradnja na ovoj naseobinskoj lokaciji imala je po-
sljedicu da su izgubljene mogućnosti ostvarivanja uvida u naseobinsku struk-
turu i topografiju kako palanke Bosanski Petrovac, tako i cjelokupnog starog
naselja (i kasnije kasabe) Novosel, odnosno Bosanski Petrovac.
26 Hamdija Kreševljaković, Bosanski Petrovac, 706; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije

..., 193. Iako se najveći broj vrelâ nalazi smješten na obroncima okolnih planinskih
masiva ista su bila relativno rijetka u središnjim dijelovima Petrovačkog polja. Danas mi
je nepoznata mikrolokacija Petrova vrela koje je odredilo kako smještaj novopodignute
palanke, tako i kasniji naziv naselja. Ukoliko ista palanka nije bila podignuta oko
samog Petrova vrela (tj. ukoliko je spomenuto vrelo bilo smješteno negdje dalje) može
se postaviti pitanje opravdanosti utemeljenja palanke na dotičnoj prostornoj bezvodnoj
lokaciji.
27 Prema M. Mujezinoviću „nedaleko od Srednje džamije nalazi se prostrano groblje , u
kojem ima veći broj nišana, ali su [isti] novijeg datuma.“ Vidj. Mehmed Mujezinović,
IEBIH, vol. III, 59.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 173

Mirza Hasan Ćeman
NOVO MIŠLJENJE O OSNIVANJU BOSANSKOG PETROVCA –

OPĆI NAZORI
Komunikacijski pravci i rezultati hodologijske analize

Da bi se sagledao opći složeni kontekst osnivanja i daljnjeg razvoja Bo-
sanskog Petrovca, potrebno je istražiti (proučiti) komunikacijski (prometni)
aspekt Petrovačkog polja i njegove neposredne prostorne okoline i susjed-
nih naseobinskih aglomeracija. Navedeni aspekt može se sagledati na temelju
analize škrtih povijesnih izvora, dosada objavljene literature, te autopsijom na
samom terenu. Bez hodologijskog sagledavanja situacije na terenu ne mogu
se provesti potpuna analiza i donijeti valjani zaključci.28
28 U vremenskom razdoblju od 1987. do 1988. g. u saradnji s pok. dr. sc. Veljkom Paš-
kvalinom, naučnim savjetnikom Zemaljskog muzeja Bosne i Hrcegovine u Sarajevu
proveo sam rekognosciranje i autopsiju terena na području zapadne i istočne Bosne. Dio
fotografskog materijala kojeg sam snimio tokom autopsije terena i rekogonosciranja
navedenih područja uključen je u izložbu Bosna i Hercegovina u antičko doba koja je
(kao obnovljena) svečano otvorena povodom 100-godišnjice osnivanja i rada Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine 1988. g. Vidj. Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine 1888 – 1988., poglavlje Naučna djelatnost Zemaljskog
muzeja 1888-1988: Arheologija, str. 73 i d. Također, obavio sam i analizu zračnih sate-
litskih snimaka šireg područja Bosanskog Petrovca i Kulen Vakufa prema podacima sni-
mljenim od 2005. g., koji su mi bili dostupni u vremenskom razdoblju od 2005. do 2011.
g. zahvaljujući tvrkama / ustanovama Europa Technologies Limited (Cobham, UK), Tele
Atlas, (‘s-Hertogenbosch, Nl), Centre National d’Études Spatiales /CNES/ - Spot Image
(Paris, Fr), DigitalGlobe (Longmont, Colorado, USA), GeoEye Inc. (Herndon, Virginia,
US) i Google Inc. (Mountain View, Santa Clara County, California, US) čijom poslovnom
aktivnošću i susretljivošću su ti podaci dostupni javnosti, te tvrtki Flash Earth /Neave.
com/ (UK). Nažalost, iz opravdanih razloga nisam mogao koristiti austro – mađarske
katastarske snimke (mape) ovog područja nastale tokom geodetskog snimanja terena od
1882. g. pa nadalje. Razlog tome je što Geodetska uprava Federacije Bosne i Hrcegovine
i JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hrcegovine u Sarajevu ne raspolažu dijelom
katastarskih snimaka (mapa) koje pokrivaju šire područje Bosanskog Petrovca. Iste su
dostupne u Državnom arhivu Austrije u Beču. Analizirao sam samo dokumentaciju koja
mi je bila dostupna u Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hrcegovine u Sarajevu, ali
ista ne pokriva, kao što je navedeno, područje o kojem je ovdje riječ. Austro-mađarska
katastarska dokumentacija je veoma važna. Navedena dokumentacija posebno je važna
za sagledavanje stanja u kojem se nalazio Bosanski Petrovac (ali i druga urbana naselja)
kada je došao pod austrougarsku vlast 1878. god., a u kontekstu činjenice da je austro-
mađarska vlast 1905. razrušila ovaj grad kao fortifikacijski objekt. Očito se ovdje radilo
o rušenju fortifikacijskih struktura /tj. grada - G(fort)/ unutar naselja koje je već imalo
punu civilnu fizionomiju. O katastarskim premjerima i ustroju gruntovnice u Bosni i
Hercegovini koje je izvršila austro-mađarska vlast vidjeti Ratimir Gašparović, «Bosna
i Hercegovina na geografskim kartama od prvih početaka do kraja XIX vijeka.» Djela
Akademije nauka i umjetnosti BiH knj. 37. Sarajevo, 1970., passim (u poglavlju o izradi
katastarskih karata od strane autro - mađarske vlasti). O plodnoj katastarskoj i kartograf-
174 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Iz analize općih geografskih odlika terena, protezanja komunikacijskih

pravaca, sačuvanih ostataka starih cesta i povijesnih zbivanja u 17. st. moglo
bi se zaključiti da je malo vjerovatno da središnja i pokrajinska osmanska
vlast nisu uvidjele važnost Petrovačkog polja i prije početka 18. st. Stoga bi
se moglo pretpostaviti da ovo značajno stjecište i sjecište puteva (Petrovač-
ko polje) nije moralo čekati potpisivanje mirovnog sporazuma u Srijemskim
Karlovcima 1699. god. da bi u njemu početkom 18. st. bili podignuti ma-
nje uporište (palanka) i manje civilno naselje uz nju. Važnost ovog uporišta
određivali su vrijeme nastanka, društveni kontekst i prostorni okvir njegove
pojave. Kao i u slučaju Kulen-Vakufa smatram da je nešto šire područje oko
lokacije današnjeg Bosanskog Petrovca bilo značajno i prije 1699. god., pa je,
shodno tome, na ovoj široj lokaciji, tj. u neposrednoj blizini tačke na kojoj će
biti podignuta palanka Petrovac, moglo biti utemeljeno ako ne jedno manje
naselje, tada svakako (us)putna stanica znatno prije 1699. god. Ukoliko do nji-
hovog utemeljenja (naselja ili možda samo /us/putne stanice) nije moglo doći
na početku, odnosno, u prvoj polovini 17. st., tada su oni, svakako, mogli na-
stati iza 1645. god. Važnost ove prostorne i komunikacijske tačke posebno je
došla do izražaja tokom Kandijskog, Morejskog i Velikog bečkog rata u 17. st.
Iako samo područje nije bilo poprište značajnijih vojnih sukoba, nema sumnje
da je odigralo značajnu posrednu ulogu u popuni osmanskih vojnih jedinica
koje su operirale u području Dalmacije i Like, u logističkoj opskrbi istih te u
nekim drugim zbivanjima. Ono što bi trebalo još dodati jeste mogućnost da su
se rubnim dijelovima ovog područja mogli kretati i uskoci i hajduci u svojim
napadima na naodređena naselja i objekte u dubini Bosanskog ejaleta.29 Stoga
skoj djelatnosti austro - mađarskih vlasti u Bosni i Hercegovini svjedoči i činjenica da su

tokom desetljeća okupacije obavljena i posebna katastarsko – topografsko-kartografska
premjeravanja i izrada karata bosanskohercegovačkih gradova. O tome vidjeti u navede-
nom djelu Ratimir Gašparovića. U analizi terena korištene su i topografske karte (TK)
JNA: prema preglednim listovima odgovarajuće TK u razmjerima 1:100000, 1:50000 i
1:25000. Prema preglednom listu to su odgovarajuće topografske karte 1:100000, svi
segmentni listovi razmjera 1:50 000 koji pripadaju koordinatnom sistemu odgovaraju-
ćih TK-a za razmjer 1:100000 i svi segmentni listovi razmjera 1:25 000 koji pripadaju
koordinatnom sistemu odgovarajućih TK-a za razmjer 1:50000. Brojevi navedenih
topografskih karata prema preglednom listu su: Bosanska Krupa: 421-3(1-4), 421-4(1-4),
Prijedor: 422-3(3-4), 422-4(3-4), Drvar: 471-1(1-4), 471-2(1-4), 471-3(2), 471-4(1-2),
Glamoč: 472-1(1-2), 472-2(1-2), Jajce: 473-1(1-4). U navedenom pregledu TK-a prvi
brojevi bez zagrada označavaju brojeve topografskih karata u razmjerima 1:100000 i
1:50000, a brojevi unutar zagrada označavaju karte razmjera 1:25000. U navođenju sam
radi ekonomičnosti štampe izostavio sekcijske nazive pojedinih karata razmjera 1:25000.
29 Vidj. Hamdija Kreševljaković, “Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878)”. Zbornik
za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb knj. 30(1935), 1, 55-178. Zagreb 1935.
Štampano i kao posebni otisak 1935. g., citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković,
Izabrana djela, vol. II, 377, pod br. 17. za napad uskoka na Varcar-Vakuf krajem 17. st.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 175

Mirza Hasan Ćeman
bi se sami čin pravnog osnivanja palanke Petrovac iza 1699. god., tj. u vrijeme
sultana Ahmeda III, mogao smatrati samo pravnom potvrdom važnosti loka-
cije na Petrovačkom polju, koja je već od ranije imala određenu važnost, pa je
na istoj mogla biti podignuta (us)putna stanica i stvarno ustrojena palanka – u
funkciji osiguravanja komunikacije duž Petrovačkog polja kao i same (us)put-
ne stanice. Pri tome se ne može isključiti niti mogućnost da je „nastanjivanje
.... nešto ličkih muslimana“ na ovoj lokaciji započelo mnogo prije službenog
osnivanja palanke – i to u okviru i kao posljedica zbivanja nakon 1683. god.
Važnost komunikacijskih pravaca – odlike i mogućnosti odvijanja

prometa
Petrovačko polje predstavlja stjecište i sjecište veoma značajnih promet-
nih pravaca od prahistorije, preko antike i srednjeg vijeka, osmanskog i austro-
mađarskog razdoblja do danas. Na njemu se ukrštaju prometni pravci i ceste
različitog stepena važnosti, istraženosti i današnje očuvanosti. Ti su: prometni
pravac s jadranske obale preko Knina, Bosanskog Grahova, Drvara i prevoja
Oštrelj u Petrovačko polje, prometni pravac Bihać – Bilaj – Petrovačko po-
lje – Ključ – Varcar-Vakuf (Mrkonjić-Grad) – Jajce i dalje u srednju Bosnu s
ogrankom prema Banjoj Luci, prometni pravac Petrovačko polje – Bilaj – Ku-
len-Vakuf – Ostrovica – Lapac s ogrankom prema Lici i Kninu i dalje prema
jadranskoj obali, prometni pravac Petrovačko polje – Krnjeuša – Bosanska
Krupa i prometni pravac Petrovačko polje – Lanište – Sanica – Sanski most.
Uporedo s tim Petrovačko polje stjecište je i niza mjesnih priključnih puteva.
Moglo bi se istaknuti da je negdje do 1645., odnosno 1683. god. komuni-
kacijski pravac preko Petrovačkog polja bio naglašen u pravcu juga, tj. prema
Kninu i osmanskim posjedima u Dalmaciji, te dijelom prema Lici i Bihaću.
Međutim, nakon zbivanja iza 1645. a posebno nakon 1699. Petrovačko polje
postaje iznimno važno u odvijanju komunikacije u pravcu istok – zapad, tj. od
područja Lapca, Ostrovice, Kulen - Vakufa i Bihaća prema srednjoj Bosni. Iz
svega navedenog može se zaključiti da Petrovačko polje u trenucima hitnosti
znatno skraćuje putovanje prema srednjoj Bosni.
Ovdje je potrebno naglasiti da postoji i međuovisnost i složena poveza-
nost (posebno fortifikacijska) između Petrovačkog i Bilajskog (Bjelajskog),
Medenog i Bravskog polja. Jedna od odlika ovih polja jeste oskudnost u snab-
dijevanju vodom u njihovom središnjem dijelu. Petrovačko polje, kao i druga
navedena polja, obilovalo je nešto većim brojem izvora u njegovim rubnim
dijelovima, te nešto manjim brojem izvora u dubini polja. Stoga se može reći
da je i prisustvo vode na ovom području bitno utjecalo na odvijanje prometa
i ustroj mreže puteva.
176 ANALI GHB 2011; 40 (32)

U osmansko doba korišten je naslijeđeni sistem prahistorijskih i antičkih

komunikacija koji je bio u funkciji i tokom srednjeg vijeka.30 Jednim manjim
dijelom taj sistem je dopunjen mrežom puteva na lokalnoj razini u osmansko
doba kako bi se povezala neka nova naselja različitog tipa koja su nastala
tokom osmanske vlasti. U pravilu preuzeti sistem antičkih komunikacija, po
logici stvari, poklopio se s komunikacijskim zahtjevima odvijanja prometa u
osmansko doba. U oba razdoblja, od antike do kraja osmanskog razdoblja, taj
sistem komunikacija imao je strategijski karakter.31 On je posebno došao do
30 Vidjeti Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo, 1988, poglavlje
XVI Petrovačko polje u rimsko doba (Deuri?), str. 257-261. I. Bojanovski smatra da je
Petrovačko polje bilo sjedištem jedne od antičkih peregrinskih civitates (moguće Deura
?) kojoj se središte (čini se) nalazilo oko Kolunića i Revenika – južno od Bosanskog
Petrovca. Up. i Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji
(Dolabellae systema viarum in Provincia Romana Dalmatia). Djela ANUBiH knj.
XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo, 1974, za cestu „Ad Imum
montem Dicionum Ulcirum“ vidjeti str. 203 i d., za trasu navedene ceste vidj. 207 i d., za
Klaudijevu cestu preko Graba u unutrašnjost zemlje (Via Claudia) vidjeti str. 212 i d., za
lokalne priključne puteve (Viae vicinales) vidj. str. 221 i d., za Petrovačko polje vidj. str.
230. Drugim riječima, sve to svjedoči o naseobinskim i prometnim kontinuitetima od pra-
historije preko antike i srednjeg vijeka do (i tokom) osmanskog razdoblja. Za naseobinske
kontinuitete i diskontinuitete, saobraćaj, arheološke lokalitete i ostatke arhitektonskih
objekata na nešto širem području Bosanskog Petrovca u vrijeme prahistorije, razdoblju
rimske vlasti i srednjeg vijeka vidjeti: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Vol. 1:
s.v. Saobraćaj: A) Prahistorijsko doba, str. 151, B) Doba rimske vladavine, str. 151-160,
C) Rani srednji vijek, str. 160, D) Kasni srednji vijek, str. 160-161, te Arheološke mape u
okviru navedenog Arheološkog leksikona, Regija 10, vol. 2, str. 142-151, Regija XI, vol
2, str. 159-166. Ovom prilikom isključuje se detaljno navođenje lokaliteta. Zainteresirani
se upućuju da samostalno obave uvid u materiju relevantnu za ovaj članak.
31 Prostorne odlike šireg područja zapadne Bosne značajno su utjecale i na kasniju izgrad-
nju željeznice na ovom području. Tako je privatna industrijska željeznica uskoga traka
(0,76 m) austrijske tvrtke STEINBEIS slijedila (u najvećoj mogućoj meri) trasu antičkih
komunikacija. Jedino tamo gdje su usponi i padovi trase bili veoma strmi ova željeznica
(Steinbeisbahn) odstupala je od stare rimske trase. Ta željeznica izgrađena je za eksplo-
ataciju i izvoz drvne građe iz bosanskih šuma i željezne rude iz područja oko Sanskog
Mosta. Ista je povezivala Drvar i Prijedor, a nastavljala se na druge pruge kao što je Drvar
– Lička Kaldrma i dalje prema Kninu. Krak željeznice od Knina do Drvara protezao se
nešto drugačijim pravcem negoli onaj antički rimski. Da bi željeznica izbjegla prelazak
iz Strmice u područje Bosanskog Grahova preko strmog prijevoja Grab iskorišten je za
željeznicu pogodniji prijevoj iznad Ličke Kaldrme. Od Drvara željeznica se penjala uz
staru rimsku trasu puta i preko Oštrelja prelazila u područje istočno od Petrovačkog polja.
Da bi se izbjegao strmo spuštanje s Oštrelja i penjanje prema Laništu željeznica je usmje-
rena preko obronaka planinâ Klekovača i Srnetica u područje mjesta Srnetica odakle je
ponovo izlazila na trasu rimskog puta i preko Gornjeg i Donjeg Bravskog i prijevoja
Lanište vodila u šire područje Sanskog Mosta i, potom, do Prijedora. U Srnetici se ovaj
željeznički pravac vezao za drugi željeznički krak koji je iz spomenute stanice vodio do
Jajca. Ovaj tekstualni dodatak kojeg sam dao vremenski izlazi izvan okvira osmanskog
razdoblja, ali je isti potrebno navesti kako bi se razumjela komunikacijska (prometna)
ANALI GHB 2011; 40 (32) 177

Mirza Hasan Ćeman
izražaja nakon 1699. god. Glavne odlike tog sistema, koji će biti dopunjen i
nekim drugim pravcima, te prestrukturiran po pitanju hijerarhije u osmansko
doba, jesu: nastojanje da se promet odvija što je moguće kraćim putnim prav-
cem, nastojanje da se promet odvija na što je moguće nižoj nadmorskoj visini
kako bi se izbjegli učinci jesenjih i zimskih klimatskih prilika na prekidanje
prometa, nastojanje da se postigne najveća moguća prohodnost pravca tokom
zimskih klimatskih uvjeta, nastojanje da najviše kote na prometnoj trasi imaju
što nižu nadmorsku visinu (iz razloga koji su ovdje navedeni), te nastojanje
da se dionice u većem nagibu smanje po njihovoj dužini ili prekinu odmori-
štem na kritičnim tačkama. Ono što je bilo zajedničko u korištenju navedenih
komunikacija tokom antike i osmanskog razdoblja jeste da se na istom komu-
nikacijskom pravcu osigura trasa koja će se protezati kroz manje bezvodna
područja, tj. ista trasa puta vodila se u skladu s pojavom izvora u prostoru,
zatim, da se trasa vodi, ukoliko je to moguće, pravcem koji je naseljen, tj.
uz koji postoje naseobinske aglomeracije, te da se na određenim jasno uvje-
tovanim dionicama mogu ustrojiti (us)putne stanice – antičke mutatio(nes) i
osmanskodobne (us)putne stanice, menzil(hane) i hanovi. Ustroj (us)putnih
stanica bio je posebno važan za osiguranje značajnih prevoja. Stoga se (us)
putne stanice u pravilu javljaju i uz važne putne prevoje (npr. Oštrelj, Lanište
i dr.).
Zahtjevi, koje je postavilo antičko putno graditeljstvo, kao što su da
putni pravac mora imati što je moguće manji bočni nagib putne trase i što
je moguće manji radijus krivina (okuka) nisu bili istaknuti u prvi plan u
osmanskom razdoblju jer se promet tada, u najvećoj mjeri, odvijao tovarnim
grlima, prvenstveno konjima, za razliku antičkog razdoblja tokom kojeg se
i na ovoj trasi promet odvijao i kolima. Potrebno je naglasiti da se današnje
ceste velikim dijelom poklapaju sa starim cestama. U najvećem broju sluča-
jeva prometni pravci cesta se poklapaju 99 % a njihove trase znatno manje.
Nužnost cijepanja prometa na vremenske odsječke i kraće dijelove

puta
Ovdje je već naglašena potreba i nastojanje da se na određenim jasno uvje-
tovanim dionicama mogu ustrojiti (us)putne stanice – antičke mutatio(nes) i
situacija na terenu. Naime, željeznica Drvar – Prijedor (Steinbeisbahn) izgrađena je, zbog
težine terena kojim se proteže, uz veoma velike napore i uz visoku cijenu. To upravo
svjedoči o težini ostvarivanja prometa oko područja Petrovačkog polja, posebno tokom
antike, srednjeg vijeka i osmanskog razdoblja. O Steinbeisbahn-u vidj. Keith Chester, The
Narrow Gauge Railway of Bosnia and Hercegovina. Stenwalls. Malmö, 2006, posebno
Chapter Nine: Industrial Railways in Bosnia – Hercegovina in the Austro – Hungarian
Era, str. 142 i d., posebno vidj. kartu protezanja Steinbeisbahn-a na str. 161; Ajdin Fevzi-
ja, Historija željeznica Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2005, 51-43, 150-164.
178 ANALI GHB 2011; 40 (32)

osmanskodobne (us)putne stanice, menzil(hane)32 i hanovi. Suštinske razli-

ke između antičkog i osmanskog razdoblja uopće nema. Razlika je samo u
mogućim komunikacijskim prioritetima (tj. u prometnoj hijerarhiji) koji su
u određenom razdoblju mogli dati prednost nekom od putnih pravaca. Stoga,
potreba za cijepanjem putovanja duž određenih prometnih pravaca na odsječ-
ke i podizanje (us)putnih stanica, menzil(hana) i hanova na za to pogodnim
lokacijama predstavlja sasvim logičan slijed zbivanja naslijeđen još iz prošlo-
sti. O tome se mora voditi računa pri donošenju određenih zaključaka.
(Us)putne stanice i menzil(hane) kao objekti službene vlasti i han kao

privatni poslovni objekt ili objekt u vlasništvu vakufa
Potreba za cijepanjem putovanja duž određenih prometnih pravaca na
odsječke i podizanje (us)putnih stanica, menzil(hana) i hanova na za to po-
godnim lokacijama u potpunosti se uklapa(la) u način odvijanja prometa duž
komunikacija o kojima je ovdje riječ. Iako je putovanje konjem bilo nešto brže
negoli putovanje u rimsko doba koje se obavljalo dvokolnim ili četverokolnim
zaprežnim kolima potreba za odmaranjem i cijepanjem putovanja bila je skoro
identična u oba razdoblja. Cijepanje putovanja pojavljuje se relativno pravilno
na dionicama puta dužine između 5 i 10 km, a nekada i nešto malo više ( do
15 km), što je ovisilo o kvaliteti puta, usponu, situaciji na tereni i dr. uvjetima.
Moglo se očekivati da će središnja i pokrajinska osmanska vlast obavezno
ustrojiti i održavati (us)putnu stanicu ili menzil(hanu) ili će, u krajnjem sluča-
ju /uz (us)putnu stanicu ili bez nje/, institucija vakufa (tj. neki vakif) ili neki
poslovno snalažljivi pojedinac podići han tamo gdje je komunikacijski pravac
prelazio preko nekih od prijevoja ili riječnih gazova. Međutim, na sadašnjem
stepenu istraživanja nije mi poznato da je osmanska vlast uređivala posebne
(us)putne stanice kako bi se osiguralo sigurnije i dinamičnije odvijanje sao-
braćaja duž prometnih pravaca na području Bosanskog ejaleta. Potvrđeno je
ustrojavanje, postojanje i djelovanje menzil(hana) na nekim dionicama poje-
dinih puteva. Moglo bi se zaključiti da je osmanska vlast, na našem području,
izostavila ustrojavanje i podizanje posebnih (us)putnih stanica, već je njihovu
zadaću prepustila privatnoj poslovnoj inicijativi, odnosno zamijenila ustano-
vom hana. Potrebno je naglasiti da je pojava hanova kao objekata u vlasništvu
vakufâ izostala na području koje obrađujem u ovom članku. Hanovi su, koliko
32 Menzil, izv. iz ar. manzil, s osnovnim značenjem stan, dom i konak (konačište), a čestim
značenjem poštanske stanice (menzilhana) na kojoj su se mijenjali poštanski konji. Oblik
menzila hana dao je kroz govorno sažimanje (kontrakciju) učestali oblik menzilhana
koji se sreće na našem području. U posebnim slučajevima termin menzil označavao je i
razdaljinu od jednog dana hoda (dnevni ciklus svjetla, odnosno vidljivosti) na kojoj su se
obično podizali menzili, odnosno menzilhane.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 179

Mirza Hasan Ćeman
mi je poznato, na ovom području zapadne Bosne funkcionirali kao poslovni

objekti gostinjskog tipa.33 Moglo bi se zaključiti da su hanovi preuzeli ulogu
i zadaću kako (us)putnih stanica, tako, jednim manjim dijelom, i menzila, od-
nosno menzilhana. Stoga u ovom članku koristim termine (us)putna stanica i
han pri čemu izjednačavam samo njihovu prostornu pojavu i funkciju, ali ne
i porijeklo i vlasništvo.
Opća potreba za podizanjem novih fortifikacijskih objekata

Reorganizacija prilika u Bosanskom ejaletu nakon 1699. podrazumijevala
je, pored ostalog, i obnavljanje postojećih i podizanje novih fotifikacijskih
objekata. Novi fortikacijski objekti podizani su na za to potrebnim lokacijama
koje su odražavale taktičke i strategijske nazore branitelja zapadne Bosne u
davno vrijeme. Postojeći kao i novi fortifikacijski objekti imali su više zadaća.
Prije svega imali su zadaću ovladavanja i nadzora nad određenim geografskim
prostorom u cilju postizanja taktičke i strategijske dubine prostora koji drži
pod svojom vlašću, zatim postizanje kontrole nad odvijanjem saobraćaja duž
komunikacija koje se protežu navedenim područjem u cilju mogućnosti do-
vlačenja i preusmjeravanja vojnih jedinica i osiguravanja logistike i prometa
duž tih komunikacija, kao bitnog činitelja vojne sigurnosti i ekonomije, te za-
daću rješavanja određenih socijalnih pitanja u graničnom pojasu ejaleta. Ova
posljednja zadaća bila je slojevita. Ista je podrazumijevala rješavanja pitanjâ
popune posada u postojećim i novopodignutim fortifikacijskim objektima, pi-
tanjâ osiguranja određenog broja stanovnika u koje se može imati povjerenje
- stanovništva koje se u pravilu naseljavalo uz fortifikacijske objekte radi (po)
jačavanja odbrane istih u slučaju potrebâ, te u nekim slučajevima rješavanje
pitanja prognaničko-izbjegličke (muhadžirske) krize na način naseljavanja
muhadžira unutar postojećih ili novopodignuti fotifikacijskih objekata. Slučaj
Bosanskog Petrovca govori da se muhadžiri bili naseljeni uz palanku Petro-
vac. Iz svega navedenog može se zaključiti da se istraživanju fortifikacija i
naseljenih mjesta na području zapadne Bosne može pristupiti kroz proma-
tranje njihovog prostornog, komunikacijskog i socijalnog aspekta. Naravno,
ni u jednom trenutku ne može se i ne smije zanemariti i vojni (odbrambeni)
aspekt fortifikacija, te demografski aspekt naselja. Fortifikacijski objekti, bez
obzira kada su bili podignuti, mogu se sagledavati i s druga dva, ništa manje
značajna, aspekta koja nisu predmet obrade u ovome članku. Ista predstavljaju
posebna područja istraživanja ovih objekata. To su vojni i odbrambeni aspekt
33 Vidj. Hamdija Kreševljaković, ”Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini”. Djela

Naučnog društva NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj.
8(1957). Sarajevo, 1957, citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela,
vol. III, 241-369.
180 ANALI GHB 2011; 40 (32)

izgradnje i funkcioniranja tih objekata u operativnoj upotrebi, te graditeljski,

odnosno arhitektonski aspekt podizanja istih.
Strategijski pravac Lapac - Ostrovica – Kulen Vakuf – Bilaj – Bosan-

ski Petrovac
Područje zapadne Bosne oduvijek je imalo veliku komunikacijsku i vojnu
važnost tokom njene historije. Nakon zbivanja tokom Kandijskog i poseb-
no Morejskog i Velikog bečkog rata (tj. iza 1699.), ovo područje postalo je
iznimno važno za očuvanje osmanske vlasti na području Bosanskog ejaleta.
Povijesno uobličenje Triplex Confinium-a34 kao veoma bliske tačke susreta in-
teresa Venecije, Osmanskog i Austrijskog carstva imalo je za posljedicu da su
fortifikacijski objekti i naselja uz njih, kao što su Lapac, Ostrovica, Kulen Va-
kuf, Orašac, Bilaj, lokacija budućeg Bosanskog Petrovca (kao i udaljeni Bihać
i Bosanska Krupa), iznenada dobili na važnosti. Navedena mjesta uporedo s
tim dobila su i obavezu odbrane granice. Kako o području Ostrovica - Kulen-
Vakuf - Ljutočka dolina govorim iscrpno na dugom mjestu,35 ovdje bih želio
naglasiti da su stari grad Bilaj36 i naselje (ili više manjih naselja) uz navedeni
34 Nova mletačko-austrijsko-osmanska tromeđa (prostorna tačka susreta triju linija razgra-

ničenja) određena je mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Tačka dodira triju
država nalazila se na koti Medveđak (sada Medveđa Glavica), na vrhu Debelog Brda,
sjeveroistočno od Knina. Vidjeti Ešref Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka prema
Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkog mira. Sarajevo, 1973, 116 i,
posebno, bilješka 1. O pitanjima vezanim za Triplex Confinium vidjeti nešto više kod
Drago Roksandić, (ed.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Con-
ference Papers 1 (Budapest, March 21-22, 1997). CEU Institute on Southeastern Europe.
Budapest, 1998; Drago Roksandić, Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske
povijesti, 1500.-1800. (Triplex Confinium or on Borders and Regions of Croatian History,
1500-1800.). Barbat. Zagreb, 2003; Mirela Slukan, Kartografski izvori za povijest Triplex
Confiniuma - Cartographic Sources for the History of the Triplex Confinium - Kartograp-
hische Quellen zur Geschichte des Triplex Confinium. Hrvatski državni arhiv - Zavod za
hrvatsku povijest Odsjeka za povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 1999.
35 Vidjeti Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
36 Grad /G(fort) i istoimeno selo Bilaj, poznat i pod imenom Bjelaj. Od osnivanja Petro-
vačke kapetanije pripadao je istoj. Utvrđenjem je zapovijedao dizdar u rangu age. Vidj.
Marko Vego, Nav. dj., 11, s.v. Bilaj; H. Kreševljaković, Kapetanije...., 187,189; Hamdija
Kreševljaković, “Prilozi povijesti bosanskih gradova....“, 173-174; H. Kreševljaković,
Stari bosanski gradovi, 468; Vejsil Ćurčić, „Starine iz okoline Bos. Petrovca,“ 233-234;
Rade Lopašić, Bihać i Bihaćka Krajina, Zagreb, 1890, dodatak XI, 305. Važnost Bilaja /
Bjelaja potvrđuje i njegovo učestalo spominjanje na ranim geografskim kartama. Detaljnu
analizu starih karata koje pokrivaju područja sjeverozapadne i zapadne Bosne, te topono-
mastičku analizu s katalogom dao je Midhat Kozličić. U navedenim kartama veoma često
se spominje utvrđenje Bilaj što svjedoči o njegovoj velikoj važnosti. Vidj. Midhat Kozli-
čić, Regiones flumina ..., passim. Pojava toponima Bilaj u navedenom djelu data je kako
slijedi: K-049, J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire područje Dalmacije,
ANALI GHB 2011; 40 (32) 181

Mirza Hasan Ćeman
Köln, početak 17. st.. Crno – bijela verzija karata K-050 i K-51, str. 147, isječak lijevog
središnjeg dijela, s.v. Welay; K-050, J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire
područje Dalmacije, Köln, početak 17. st.. Kolorirana inačica K-049, str. 148, s.v. Welay;
Detalj sa K-50, istovjetno s K-051, str. 149, sl. 71, s.v. Welay; K-051, J. Bussemacher,
Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire područje Dalmacije, Köln, početak 17. st.. Kolorirana
inačica K-049, str. 150, s.v. Welay, i segment sa K-051, str. 151, sl. 71, s.v. Welay; K-055.
N. Sanson d’Abbeville Stariji, Karta oblasti od Austrije do zapadne Bosne, Pariz, 1657,
str. 161, s.v. Welay; K-060. M. Stier, Karta Kraljevine Ugarske i njezino razgraničenje sa
susjednim zemljama, Nürnberg, 1664, str. 173, s.v. Velaij, str. 174, sl. 76., detalj sa K-060,
s.v. Velaij; K-061. I. Lučić, Današnji Ilirik, Amsterdam, 1668. Kolorirana inačica K-61,
str. 186, s.v. Bilay, veći isječak središnjeg lista. Karta predstavlja crno – bijelu inačicu od
K-062, str. 185, s.v. Bilay, str. 187, sl. 89, segment sa K-062, s.v. Bilay; K-063, G. Sanson
D’Abbeville, Italija i okolne regije. Pariz, 1672, isječak iz središnjeg dijela izvornika,
str. 190, s.v. Welay; K-064. G. Sanson D’Abbeville, Kraljevina Ugarska, Transilvanija,
Slavonija, Bosna, Hrvatska i Dalmacija. Rim, 1688., Donji središnji dio originala, str.
191, s.v. Velai; K-065. G. Sanson D’Abbeville, Kraljevina Ugarska. London, 1694,
donji središnji dio originala u boji, str. 192, s.v. Velay; K-068. G. Cantelli da Vignola,
Kraljevstvo Bosna i njezine provincije. Rim, 1689., lijevi godnji dio izvornika, karta je
crno – bijela verzija K-069, str. 205, s.v. Bilay; K-069. G. Cantelli da Vignola, Kraljev-
stvo Bosna i njezine provincije. Rim, 1689., karta je kolorirana verzija K-068, str. 206,
s.v. Bilay, str. 207, sl. 94, segment sa K-069, s.v. Bilay; K-070. G. Cantelli da Vignola,
Hrvatska i zadarsko područje. Rim, 1690., karta je crno – bijela inačica K-071, isječak
središnjeg dijela originala, str. 208, s.v. Velay; K-071. G. Cantelli da Vignola, Hrvatska
i zadarsko područje. Rim, 1690., karta je kolorirana inačica K-070, str. 209, isječak sa
K-071, str. 210, sl. 95,s.v. Velay; K-078. V. M. Coronelli, Karta Podunavlja. Venecija,
1696., lijevi gornji dio originala, str. 227, te na isječju K-078, str. 228, sl. 111, s.v. Balgey
(?); K-79- F. De Witt, Karta Ugarske i susjednih zemalja. Amsterdam, 1688., veći isječak
središnjeg dijela originala, str. 230, s.v. Welay; K-105. M. Seutter, Nova i tačna karta
kraljevstava i regija Dalmacije, Hrvatsek, Slavonije, Bosne, Srbije, Istre, Dubrovačke
Republike i susjednih pograničnih područja. Augsburg, 1709, original u boji, str. 358,
segment s K-105, str. 359, sl. 192, s.v. Velay; K-107. M. Seutter, Karta područja Kranjske
i Istre do Bosne. Augsburg, 1744., original je djelomično koloriran, str. 361, s.v. Belai;
K-108. M. Seutter, Nova i tačna karta Mađarske i susjednih oblasti. Augsburg, 1744.,
original je koloriran, str. 362, s.v. Velay; K-109. M. Seutter, Karta razgraničenja Austrij-
ske Carevine i Osmanskog Carstva prema mirovnom ugovoru u Požarevcu 21. jula 1718.
Augsburg, 1744., original je koloriran, str. 364, s.v. Belai, karta jasno donosi i spomen
Bjelajskog polja (Belaisko Polie), ali ne donosi spomen Petrovca. Petrovac na posljednjoj
navedenoj karti još nije označen - moguće da je već bio u toku podizanja. Autor karte
o tome nije morao imati podatke ili je iste mogao imati, ali nije bio siguran u prostorni
položaj Petrovca, pa je isti iz tog razloga mogao biti izostavljen; K-115. G. de L’Isle – V.
M. Coronelli - G. G. de Rossi – J. B. Nolin, Karta južnoslavenskih područja. Amsterdam,
1720., original je u boji, karta jasno donosi i spomen Bjelajskog polja (Belaisko Polie),
ali ne donosi spomen Petrovca, str. 396, veći isječak str. 397, sl. 228, uži isječak str. 398,
sl. 229; K-117. J. B. Homann i njegovi nasljednici, Karta Kraljevine Bosne, te dijelova
Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Ugarske i Srbije. Amsterdam, 1739., original je u boji,
str. 405, s.v. Ve?ay i sa spomenom Bjelajskog polja (Belaisko Polie); Karta Maximiliana
Schimeka, 1788., segment, str. 427, sl. 251, s.v. Vaillay, Belaisko Feld, Petrovaz i Vacup
(s nekim nejasnoćama oko dupliranja toponima Lapaz, Ostroviz, Vacup, i Belai, te pojedi-
182 ANALI GHB 2011; 40 (32)

fortifikacijski objekt (grad), novopodignuta palanka Bosanski Petrovac37 s ne-

posrednim civilnim naseljem uz nju, te druga naselja raspršena na području
Petrovačkog, Bilajskog, Medenog i Bravskog polja, dobila posebnu ulogu u
odbrani komunikacije koja je iz područja Bihaća i Ostrovice, te područja da-
našnjeg Bosanskog Grahova i Drvara38 vodila u srednju Bosnu.
BOSANSKI PETROVAC – KONTEKST I SLIJED OSNIVANJA

NOVOG FORTIFIKACIJSKOG OBJEKTA I RAZVOJ CIVILNOG
NASELJA
Na temelju sagledavanja strategijskih, taktičkih, komunikacijskih, fortifi-
kacijskih i drugih vojnih potreba i odlika Petrovačkog polja može se sagledati
mogući kontekst osnivanja novog fotifikacijskog objekta – palanke u ovom
polju te ojačavanja nekih drugih objekata u njegovoj nešto široj okolini. Pa-
lanka Bosanski Petrovac nastala je u složenim prilikama iza 1699., a čin nje-
nog osnivanja, razvoja i kasnijeg prerastanja u kasabu nije bio ništa manje slo-
žen, a niti je upitan. Taj čin promatram u nešto drugačijem kontekstu nego što
načnim navođenjem toponima Hermania Monaster /= manastir Rmanj/ koji su smješteni

dosta nisko ispod sredine karte).
37 Na jednoj od navedenih karata spominje se i utvrđenje Petrovac što svjedoči o njegovoj
relativno kasnoj pojavi na kartama. Vidj. Midhat Kozličić, Nav. dj., str. 435, sl. 257 –
pojava toponima Petrovac u navedenom djelu data je kako slijedi: Karta Maximiliana
Schimeka, 1788., segment, str. 427, sl. 251, s.v. Vaillay, Belaisko Feld, Petrovaz i Vacup;
Karta H. Kieperta iz 1870. g., isječak gornjeg lijevog dijela, str. 435, sl. 257, jasno donosi
toponime Oraschatz, Perkosh, Navala /Havala/, Bjelaj, Petrowatz, Bravsko Polje, Jase-
nowaz i dr. Karta u općim crtama donosi i najvažnije komunikacijske pravce o kojima je
ovdje (u članku) riječ.
38 Putni pravac preko prijevoja Grab (na putu iz Knina u Bosansko Grahovo), područja
Bosanskog Grahova i Drvara i prijevoja Oštrelj vodi iz pravca Knina u zaleđe Ostrovi-
ce, Kulen Vakufa i Bihaća, pa je njegovo zatvaranje, odnosno kontroliranje iz Bilaja i
palanke Bosanski Petrovac imalo veoma veliku (strategijsku) važnost. Ukoliko navedeni
putni pravac ne bi bio uspješno zatvoren na prijevoju Grab, odnosno duž komunikacije do
Oštrelja isti se mogao uspješno zatvoriti i na samom Oštrelju. Upravo komunikacijski, ali
i vojni razlozi, smještali su staru rimsku naseobinu (mutatio) u područje sela Bara smje-
štenog ispod prijevoja Oštrelj, na južnom rubu Petrovačkog polja. U ovo selo ja smještam
i ranu pojavu (us)putne stanice, a moguće i osmanskodobne menzilhane, u Petrovačkom
polju. Stanovnici selâ Bara i susjednog Kolunića imali su zadaću potpomaganja odvijanja
prometa preko prijevoja Oštrelj, a sami smještaj (us)putne stanice (bilo u selu Bara bilo u
Koluniću) kao da je predodredio pojavu nove palanke – budućeg Bosanskog Petrovca na
susjednoj prostornoj lokaciji. Njena uloga (tj. palanke) bila je fizičko osiguranje prometa
duž komunikacija i vojno osiguranje /kontrola/ nadzora nad Petrovačkim poljem, susjed-
nim poljima (Bilajsko, Medeno i Bravsko) i strategijskim prijevojima Oštrelj, Lanište,
Risovac – Krnjeuša (u pravcu Bosanske Krupe), te prijevoja Vrtoče – Prkosi (smještenih
na nešto nižoj nadmorskoj visini) koji nadzire komunikaciju u pravcu Bihaća, Kulen
Vakufa i Ostrovice.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 183

Mirza Hasan Ćeman
je to do sada činjeno i nastojim rekonstruirati aktivizam koji je bio usmjeren

na osnivanje, sadržajno - funkcionalno strukturiranje i prostorno - topografsko
postvarenje nove palanke, te govorim o njenom kasnijem pravnom statusu.
Potreba za fortifikacijskim objektom na području oko Petrova vrela

Iz analize općih prilika i odlika komunikacija koje su ovdje već izložene
nameće se logičan zaključak da su osmanska pokrajinska i lokalna vlast bile
svjesne potrebe da se na ovom komunikacijskom području između Ključa,
Bosanske Krupe, Bihaća, Kulen-Vakufa (i Ostrovice), te područja Bosanskog
Grahova podigne jedan fortifikacijski objekt koji bi kontrolirao ovo prometno
stjecište i sjecište puteva. Njegovo prostorno smještanje u prometno središte
Petrovačkog polja bilo je sasvim logično i očekivano.
Područje Bosanskog Petrovca - stjecište i sjecište prometnih pravaca

Na prostorno pozicioniranje tačke tog budućeg fortifikacijskog objekta u
znatnoj mjeri su utjecali komunikacijski pravci, gustina i učestalost odvijanja
prometa, potreba za jačim povezivanjem srednje i zapadne Bosne i moguć-
nost dopreme vojnih jedinica i pružanja logističke podrške iz srednje Bosne
u područje zapadne Bosne. Sve su to razlozi za ustroj fortifikacijskog objekta
– nove palanke (budućeg Bosanskog Petrovca).
Međutim, može se i treba se postaviti pitanje da li je u kontekstu postoja-
nja složenog sistema komunikacija i (us)putnih stanica, menzilhana i hanova
podizanje palanke na mjestu današnjeg Petrovca predstavljalo čin ex novo ili
se u tom činu mogu naslutiti i sagledati neki topički, naseobinski, komunika-
cijski i funkcijski kontinuiteti koji u novim prilikama dobijaju i svoju mje-
snu taktičku i širu strategijsku odrednicu – novo fortifikacijsko postvarenje u
obliku palanke? Drugim riječima, može se i treba postaviti pitanje da li je na
području Petrovačkog polja postojala neka od (us)putnih stanica, menzilhana
ili, čak, han, koji su mogli odrediti, tj. utjecati da se baš na mjestu današnjeg
Bosanskog Petrovca utemelji novi fortifikacijski objekt – palanka (Bosanski)
Petrovac? Odnosno, da li je samim činom osnivanja palanke pod njeno okrilje
podvedena neka već postojeća (us)putna stanica? Ili, štaviše, da li je kojim
slučajem na prostoru današnjeg Bosanskog Petrovca u 17. ili početkom 18. st.
već postojala (us)putna stanica koja je odredila buduću važnost ove prostorne
tačke na putnom pravcu između srednje i zapadne Bosne i Dalamacije i Like?
Da li je u činu osnivanja palanke Petrovac bilo iskorišteno postojanje neke ra-
nije (us)putne stanice na istoj lokaciji? Na temelju analize terena i prometnih
prilika pretpostavljam da je na širem području današnjeg Bosanskog Petrovca
već tokom 17. st. moglo doći do osnivanja jedne manje (us)putne stanice koja
184 ANALI GHB 2011; 40 (32)

nije morala imati pravni status i odlike jedne menzil(hane). Blizina Petrova
vrela, približno središnji položaj unutar istoimenog polja, kao i protezanje
okolnih komunikacija nudili su povoljnu lokaciju i mogućnost snabdijevanja
vodom na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca. Zato se samî čin osnivanja
palanke na ovoj lokaciji mora promatrati u kontekstu složenih raznorodnih
prilika ovog prostora u davnim vremenima.
Potreba za prekidom putovanja na određenim dijelovima puta

Potrebe za prekidom putovanja na jasno određenim dionicama duž Petro-
vačkog polja radi složenosti kretanja ovim prometnim pravcom nisu neupitne.
Preostaje da se tačke prekida putovanja odrede u prostoru i vremenu, te da
se promatraju u prostornom i kronologijskom odnosu prema tački na kojoj
je utemeljena palanka Petrovac. Potrebe za prekidom putovanja morale su
za posljedicu imati osnivanje (us)putne stanice ili hana na za to pogodnoj lo-
kaciji. S druge strane i sama velika udaljenost između Bihaća i Ključa39 (115
km) upravo je zahtijevala razbijanje puta na više dionica što je podrazumije-
valo postojanje najmanje šest (us)putnih stanica od kojih bi najmanje jedna
bila smještena na području današnjeg Petrovačkog polja, tačnije na približnoj
lokaciji današnjeg Bosanskog Petrovca.40 Pojava (us)putne stanice na mje-
stu današnjeg Bosanskog Petrovca ne bi isključivala pojavu drugih (us)putnih
stanica na za to odgovarajućim lokacijama duž navedenih komunikacijskih
pravaca.
Potreba za postojanjem (us)putnih stanica, menzil(hana) i (ili) hanova

Iz svega navedenog očito je da je postojala potreba ustrojavanja (us)putnih
stanica, menzilhana ili hanova na komunikacijskim pravcima koji su doticali
Petrovačko polje. Pojava nekih toponima koji u svom nazivu sadrže riječ han
svjedoči o odvijanju prometa preko ovog prometnog pravca i prevoja (Lani-
šte) od Ključa u pravcu Bosanskog Petrovca, Sanice, Kulen-Vakufa, Bihaća
i područja današnjeg Drvara i Bosanskog Grahova, te o cijepanju cjelokupne
trase puta na niz manjih dionica (odsječaka) koji se mogu lahko savladati.
(Vidj. sl. 1 i tab. 1) Jedan takav toponim je Pudin han (u današnjem selu Vela-
39 Marko Vego, nav. dj., 56, s.v. Ključ na Sani.

40 Iz analize rasporeda hanova na putnom pravcu od Ključa do Bihaća može se vidjeti
da je njihova učestalost relativno velika (najmanje 8 hanova na navedenom pravcu).
Vidjeti detaljnije analizu u ovom tekstu, te u djelu Hamdija Kreševljaković, Hanovi i
karavansaraji ...., citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III,
241-369.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 185

Mirza Hasan Ćeman
gići41 na udaljenosti od 5-6 km sjeverozapadno od Ključa). Drugi toponim je

Han Glišo u selu Kop(l)jenica, koji je bio smješten u relativnoj blizini tačke
na kojoj je bio podignut Pudin han.42 Smještaj hanova, odnosno (us)putnih
stanica i (ili) hanova na ovim lokacijama je razumljiv u kontekstu postojanja
dva stara putna pravca koji su se iz navedenih selâ, odnosno od navedenih
hanova, protezali prema sjeveru i preko obronaka planine Grmeč izbijali u po-
dručje mjesta Sanica (oko 9 km od sela Velagići preko područja današnjih selâ
Kop(l)jenica i Prisjeka), te u područje rijeke Sane ( oko 13 km od sela Velagići
preko područja današnjih selâ Gornji i Donji Ramići, Sejarići, Fazlići / Sadi-
kovići i Peći) do mjesta današnjih selâ Gornji i Donji Kamičak. Potrebno je
naglasiti činjenicu da su Han Glišo i Pudin han bili prostorno smješteni u re-
lativnoj blizini izvora Grabovac u Anićima (zaselak Kop/l/jenice).43 Na ovom
41 Na području sela Velagići sačuvani su ostaci koji svjedoče o postojanju na ovoj lokaciji
rimskog naselja i kasnoantičke bazilike, te srednjovjekovnog groblja. Vidjeti Arheološki
leksikon, vol. 2, reg X, 10.191, s. v. Velagići 1, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg.
X, s. n. 191 (mapa Doba rimske vladavine); Ključ, Arheološki leksikon, vol. 2, reg. X,
10.192, s. v. Velagići 2, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 192 (mapa Srednji
vijek). U blizini Pudina hana, tj. Velagića, nalaze se toponimi Kajino vrelo i Jezera važ-
nost kojih je bila značajna za utemeljenje hana na ovoj lokaciji.
42 Na prostoru sela Kop(l)jenica pronađeni su ostaci rimskog naselja. Ovaj lokalitet poznat
je i pod imenom Han Glišo. Vidjeti Arheološki leksikon, vol. 2, reg X, 10.116, s. v. Kop(l)
jenica (Han Glišo) 2, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 116. Nije jasno da li
se ovdje radi o istom hanu (tj. o Pudinom hanu) koji je mogao mijenjati vlasnike, pa se
time mijenjao i njegov naziv. Toponim Pudin han jasno je vezan za selo Velagići i nalazi
se sjeverno od zaselaka Tičevići i Hadžići. Bio je smješten tačno u blizini sjecišta današ-
njih komunikacija Ključ – Bosanski Petrovac i Ključ – Gornji i Donji Kamičak – Sanski
Most. Nasuprot tome Kop(l)jenica predstavlja skup zaselaka među kojima se danas naj-
više ističe zaselak Anići koji se razvio uz vrelo Grabovac na putu prema Sanici. Stari put
preko Laništa izbijao je kroz Kop(l)jenicu u područje Anića. Anići su udaljeni oko 1,2 do
1,5 km od zaseoka Donji Vojići koji predstavlja najzapadniji zaselak Velagića. U područ-
je današnjeg sela Anići moglo bi se, uz određenu suzdržanost i opreznost, locirati Han
Glišo. Udaljenost između Pudina hana i Anića iznosi oko 3,3 do 3,5 km. Kako s prijevoja
Lanište vodi stari put preko sela Kop(l)jenica i Velagića za Ključ to se može pretpostaviti
da su na udaljenosti od oko 3,5 km u prošlosti postojala dva hana koja su djelovala u
blizini raskrsnica puteva Ključ – Bosanski Petrovac i Ključ – Gornji i Donji Kamičak –
Sanski Most, odnosno Ključ – Sanica. Prema tome, toponimi Han Glišo i Pudin han bili
bi različiti toponimi smješteni u neposrednoj blizini od oko 2 km. Koncentracija hanova
na ovoj važnoj prometnoj raskrsnici upravo svjedoči o potrebi cijepanja putnih pravaca
na manje dijelove kako bi se isti lahko savladali. To je bilo važno posebno tokom kasnih
jesenjih, zimskih i ranih proljetnih dana. Prostorne odnose između hanova može se uočiti
detaljnom analizom podataka koje donosi Hamdija Kreševljaković, te autopsijom na tere-
nu. Vidj. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji...., passim, te priloženu kartu
(mapu) rasporeda hanova.
43 Hamdija Kreševljaković u svom radu o hanovima i karavansarajima u podnaslovu teksta
navodi i hanove na putnom pravcu Han Čađavica – Ključ – Bosanski Petrovac – Bihać
dužina kojeg je bila 115 km. Na tom putnom pravcu H. Kreševljaković, nakon Ključa,
186 ANALI GHB 2011; 40 (32)

putnom pravcu iz Ključa prema Petrovcu veoma važnu tačku predstavljao je

prijevoj Lanište44 savlađivanje kojeg je putnike vodilo u područje selâ Donje
(sa zaseokom Klenovac) i Gornje Bravsko da bi se, potom, preko sela Kapljuh
navodi, između ostalih, i Dervin han kojega, prema priloženoj karti, smješta na područje
između Ključa i prijevoja Lanište, tačnije na područje dva ovdje već spomenuta toponi-
ma: Pudin han u Velagićima i Han Glišo u selu Kop(l)jenica. Međutim, H. Kreševlja-
ković ne obrađuje Dervin han u pregledu hanova, pa nije jasno na koju tačnu lokaciju
ubicira ovaj objekt. Da li se isti han nalazio na području na kojem je bio smješten Pudin
han ili Han Glišo u Kop(l)jenici? Kako H. Kreševljaković samo navodi ovaj han u popi-
su hanova na navedenom putnom pravcu, a istog u tekstu članka ne obrađuje, teško se
može nešto više reći o Dervinom hanu. Može se samo pretpostaviti da je taj han mogao
biti smješten na jednoj od navedenih loakcija u selima Velagići ili Kop(l)jenica, te da je
isti mogao postojati pored Pudinog hana ili Hana Glišo. Postoji i druga mogućnost, a ta
je da je Dervin han, u stvari, predstavljao jedan od dva spomenuta hana (Pudin han ili
Han Glišo), ali pod imenom drugog vlasnika. Ova druga mogućnost podrazumijevala bi
promjenu vlasništva nad jednim od navedenih hanova (tj. diskontinuitet u vlasništvu nad
hanom), te različita vremenska razdoblja u kojima su korištena dva naziva za isti han.
Međutim, o tim mogućnostima H. Kreševljaković ništa ne govori. U daljnjim istraživanja
ta pitanja vlasništva, kao i tačnu ubikaciju navedenog hana trebalo bi preciznije odrediti.
Vidjeti Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ..., citirano prema djelu Hamdija
Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, str. 306-309, 358-359, te priloženu kartu raspo-
reda hanova u Bosni i Hercegovini. U kontekstu razmatranja ovdje navedenih pitanja
potrebno je naglasiti dvije činjenice: da H. Kreševljaković selo Donje Bravsko naziva
Ključko Bravsko, te da ništa detaljnije ne govori o hanu Kokoroš, niti napominje da se isti
nalazio u selu Gornje Bravsko. Selo Donje Bravsko nekada se naziva i Klenovac, očito
prema drugom nazivu za vrelo poznato pod imenom Šaran, a koje se nalazilo u ovom
zaseoku. Donje Bravsko smješteno je u neposrednoj blizini prijevoja Lanište na putu za
Ključ. Želim naglasiti da sam analizu i komentare o hanovima na području od Vrtoča
do Bihaća izložio u knjizi o Kulen-Vakufu. Vidjeti Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf,
passim, pripremljeno za štampu.
44 Prijevoj Lanište ne predstavlja uobičajeni tip prijevoja kod kojeg prometni pravac spaja
dvije tačke na nižoj nadmorskoj visini preko tačke (prijevoja) smještene na visokoj nad-
morskoj visini. U ovom slučaju putni pravac proteže se od sela Donje Bravsko koje se
nalazi na nadmorskoj visini ▲747 m preko prijevoja Lanište na kojem se put postepeno
spušta do zaseoka Anići (Han Glišo ?) u Kop(l)jenici na visini ▲370 m i dalje do Pudina
hana na visini ▲353 m. Satelitsko mjerenje putnih trasâ (stare rimske ceste, željeznič-
ke pruge Steinbeisbah, te nove ceste) pokazalo je konstantni pad od Donjeg Bravskog
prema Pudinu hanu. Srednja izmjerena visina (u prijevoju) od ▲717 m zabilježena je
na raskrsnici novih puteva zvanoj Lanište (smještenoj ispod uzvisine ▲743 m prema
podacima na topografskoj karti, a ▲750 m prema satelitskom mjerenju). Nasuprot tome,
stara rimska cesta protezala se nešto drugačijom trasom preko Babine doline i na njoj su
zabilježene povoljne kote u padu sa ▲747 preko ▲729 i ▲704 na ▲700 m. Na kraju
Babine doline sa blage zaravni novijeg naziva Pilana na visini od 700 m (nalazi se ispod
kote ▲752 m) put se spuštao u Kop(l)jenicu. Stari rimski put korišten je i u osmansko
doba za kretanje ovim putnim pravcem i savaladavanje prijevoja Lanište. Isti se protezao
u relativnoj blizini (na udaljenostima ispod 800 m) izvora Radojkova lokva, Šimrakovac
i Pliješkovac smještenim na samom prijevoju, te zvorâ Točak i Petrova voda na padinama
prema Kop(l)jenici.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 187

Mirza Hasan Ćeman
(zaseoci Stankovići – Latinovići) u zapadnom dijelu Bravskog polja izbijalo

u Bosanski Petrovac. Kako je udaljenost između Bosanskog Petrovca i Ključa
oko 40 km, savlađivanje tog pravca zahtijevalo je njegovo cijepanje najmanje
na dva dijela, posebno u zimskom razdoblju i složenim prometnim uvjetima.
Stoga se u području selâ Gornje (s raspršenim zaseocima u pozadini koji uo-
bličuju selo Jasenovac) i Donje Bravsko45 (s istočnim dijelom poznatim pod
imenom Klenovac) moralo putovanje prekinuti. Upravo na ovom području
potrebno je tražiti kako antičku i srednjovjekovnu, tako i osmanskodobnu (us)
putnu stanicu ili samo han. Tako je u Gornjem Bravskom potvrđeno postoja-
nje jednog hana poznatog pod imenom Kokoroš han (na lokalitetu Uzelac),46
45 Sela Gornje i Donje Bravsko nalaze se na području Bravskog polja. Pod selom Gornje
Bravsko podrazumijevam naselje na padinama Grmeča, koje se razvilo u podnožju uzvi-
sine Jasenkin grad (▲1250 m) i kote ▲1097, a na mjestu na kojem će kasnija austro -
mađarska pruga Steinbeisbahn izbijati iz Srnetice u ovo selo. Njegova lokacija određena
je geografskim koordinatama naznačenim u ovom članku u tabeli 1. Stanovnici sela
Gornje Bravsko smatraju da se njihovo selo proteže na zapad sve do Pećanaca i Janjila
smještenih ispod kota Gradić (▲1116) i Vučiji vrh (▲1182), inače obronaka Crnog vrha
(▲1603) na Grmeču. Cijelo ovo područje od Pećinaca do Gornjeg Bravskog sela naziva
se i Jasenovac. Različito poimanje opsega sela Gornje Bravsko, kao i korištenje različitih
toponima stvara zbrku na terenu i u praćenju literature koja obrađuje ova područja. Pri
mjerenju pojavljuje se problem kako izabrati tačku mjerenja kod sela koja su uzdužno
raspršena.
46 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ...., citirano prema djelu Hamdija
Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, str. 358-359. Oko prostornog smještaja Kokoroš
hana u Gornjem Bravskom postoji dosta nejasnoća. U ovom trenutku nije jasno da li je
isti han bio u samom središtu sela Gornje Bravsko ili se nalazio nešto izvan sela prema
Donjem Bravskom ili, nasuprot tome, prema Kapljuhu. Iz nekih podataka moglo bi se
zaključiti da se spomenuti han nalazio prema Donjem Bravskom, a iz drugih zapadno od
zaseoka Klenovac koji predstavlja najistočniji dio Donjeg Bravskog. Iz Klenovca se u
pravcu istoka izlazi iz Donjeg Bravskog i ulazi u prijevoj Lanište. Kako se, prema nekim
podacima, Kokoroš han nalazio na lokalitetu Uzelac koji je dosta zapadno od središta
Gornjeg Bravskog stoga nastaje zbrka u topografskom određenju Kokoroš hana. U cilju
pomirenja podataka isti sam smjestio u središte Gornjeg Bravskog sela, što smatram logič-
nim činom. Razlog tome je pojava toponima Uzelac dosta zapadno od Gornjeg Bravskog i
činjenica da u ovom trenutku ne raspolažem podacima o postojanju drugog toponima pod
imenom Uzelac ili podatkom o promjeni vlasništva nad određenim zemljištem što bi na
taj način dovelo onomastikon Uzelac dosta zapadnije od Gornjeg Bravskog i pretvorilo ga
u novi toponim. Želio bih naglasiti jednu mogućnost koja je kao posljedicu imala nave-
denu nejasnoću. Naime, pitanje je šta su dosadašnji istraživači smatrali pod selom Gornje
Bravsko. Da li samo usku lokaciju današnjeg sela ili nešto šire područje koje bi se prote-
zalo daleko prema Kapljuhu (tj. do sela Pećanci i Janjila)? U ovom posljednjem slučaju
lokalitet Uzelac bio bi sastavni dio sela Gornje Bravsko. Up. Ivo Bojanovski, Dolabelin
sistem ..., 215-217; Philipp Ballif, „Rimska cesta iz Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca
u Dolinu Sane.“ Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 3(1891), knj. 4, 395-404; Philipp Ballif,
Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina. I Teil., Wien, 1893, 12-16; Esad
Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1960, 10-12.
188 ANALI GHB 2011; 40 (32)

a nešto dalje na zapad nalazio se Han Kapljuh u istoimenom selu.47 Potvrđeno

je i postojanje određenih hanova u samom Bosanskom Petrovcu48 te Gladnog
hana u Vrtočama (u blizini Bjelaja i Prkosa) na putu prema Bihaću.49 Iako je
većina navedenih hanova bila u funkciji tokom 19. st. ili na samom početku
20. st. njihova pojava svjedoči o potrebi cijepanja komunikacijskih pravaca
na manje dionice i podizanja hanova. Posljedično tome može se pretpostavi-
ti i ustrojavanje (us)putnih stanica, menzilhana i hanova na za to pogodnim
i određenim lokacijama (udaljenostima). Međutim, izgleda da je osnivanje
službenih menzilhana izostalo na ovom području. Ako su život i kretanje na-
vedenim komunikacijskim pravcima u 19. i početkom 20. st. zahtijevali podi-
zanje hanova na navedenim lokacijama tada se može zaključiti da je potreba
za istima bila u 16., 17. i 18. st., ako ne veća, tada svakako jednaka onoj kra-
jem 19. i početkom 20. st. Čini se da su opći prostorni razmještaj (raspored)
hanova, ipak, odredile komunikacije koje su vodile u Bosanski Petrovac ili
istjecale iz njega. Unutar Bosanskog Petrovca nekoliko zabilježenih hanova
imalo je značajnu ulogu u osiguranju smještajnih kapaciteta Bosanskog Pe-
trovca i osiguranju nesmetanog odvijanja prometa.
Iz priložene tabele može se vidjeti da je zračna udaljenost između lokacijâ
na kojima su se nalazili hanovi oko 6 km. U praksi, tj. tokom putovanja, ta
udaljenost se povečavala na 8 do 10 km zbog činjenice da se putevi nisu prote-
zali pravolinijski i da su među njima postojale i određene visinske razlike što
je povećavalo međuudaljenost. Navedene udaljenosti posebno su bile važne
tokom zimskih uvjeta u odvijanju prometa, koji su otežavali prohodnost. Ako
se uzme u obzir mogućnost da se u tako složenim uvjetima prevali udaljenost
najviše od 18 do 24 km (u toku zimskog dnevnog prirodnog svjetla u trajanju
od 9 do 10 sati) tada se može zaključiti da je podizanje hanova na pojedinim
dionicama puteva na udaljenosti od oko 8 do 10 km predstavljalo sigurnosni
čin raspoređivanja hanova, a time svakako i (us)putnih stanica na prihvatljive
udaljenosti koje su jamčile sigurnost odvijanja putovanja. U ljetnim danima
ritam odvijanja prometa bio je nešto dinamičniji pa je, s obzirom na trajanje
dnevnog prirodnog svjetla (14-15 sati), mogućnost prevaljivanja dužeg puta
bila očekivana i logična. (Vidj. sl. 1 i tabele 2 i 3)
Kako je putnik, pješak, tokom jednog sata u teškim uvjetima mogao prije-
ći najviše 5 km, tada je za prevaljivanje udaljenosti između dva hana trebalo
47 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj. vol. III, str. 358 Iz svega navedenog vidi se da su se uz
prijevoj Lanište na Ključkoj strani nalazili Han Glišo i Pudin han (uključujući i Dervin
han ma gdje se on mogao ubicirati), a na strani od Bosanskog Petrovca nalazili su se
Kokoroš han i Han Kapljuh, te hanovi u samom Bosanskom Petrovcu.
48 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., III, str. 359.
49 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., l. c.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 189

Mirza Hasan Ćeman
najmanje 2 (u nekim slučajevima čak 3) sata, ovisno o prilikama na putu.

Nešto povoljnija situacija bila je u slučaju jahaćih konja koji su mogli prijeći i
9 do 10 km tokom jednog sata. U slučaju teretnih konja situacija je bila znat-
no složenija s obzirom da su bili znatno opterećeni, te da su se na pojedinim
dionicama puta kretali u usponu ili u padu, a što je usložnjavalo i usporavalo
njihovo kretanje. Potrebno je naglasiti da je najveća gustina hanova uporavo
na najtežim dionicama puteva, tj. oko planinskih prijevoja. Razlog tome je
nastojanje da se u slučaju prekida putovanja zbog loših vremenskih prilika
većem broju putnika (s ili bez tovarnih grla stoke) na raspolaganju za smještaj
nađe veći broj hanova.
Pretpostavljeni položaji (us)putnih stanica: selâ Bara ili Kolunić i (ili)

Petrovo vrelo na prostornoj tački današnjeg Bosanskog Petrovca
U kontekstu postojanja navedenih hanova, koji mogu poslužiti i kao (us)
putne stanice, a uz njih se su se mogle pojaviti i menzilhane,50 potrebno ja raz-
motriti i pojavu mogućih (us)putnih stanica na području Petrovačkog polja,
u pravcu protezanja nekih drugih komunikacija, posebno onih na području
selâ Kolunić i Bara na južnom dijelu navedenog polja. Komunikacijska i
fizička sigurnost su dva od više razloga za moguće smještanje (us)putne
stanice na mjestu sela Kolunić i, posebno, sela Bara. Potrebno je naglasiti da
su obronci planine Osječenice, koja se proteže jugozapadno od Bosanskog
Petrovca, onemogućavali izravniju komunikaciju prema Kulen-Vakufu već
se ista odvijala pravcem Bara – Kolunić – Bilaj – Vrtoče / Prkosi – Kulen
Vakuf. Odnosno, ako se kretalo prema Bilaju iz pravca Ključa preko Kapljuha
komunikacija se odvijala pravcem Kapljuh – lokacija današnjeg Bosanskog
Petrovca – Medeno polje – Bilaj – Vrtoče / Prkosi – Kulen-Vakuf.51 Među-
tim, ovdje je potrebno analizirati i komunikaciju Bilaj – Kolunić – Bara –
Oštrelj – Drvar koja je, svakako, prahistorijska s rimskim intervencijama u
50 Potrebno je naglasiti mogućnost pojave poklapanja i prostornog (topičkog) smještaja

rimskih mutationes i osmanskodobnih (us)putnih stanica, menzilhana i hanova na komu-
nikacijskim pravcima koji se ovdje obrađuju. O tome se do sada nije raspravljalo - koliko
mi je poznato nitko se do sada nije posebno bavio ovim pitanjem.
51 Ovaj komunikacijski pravac jednim dijelom bio je udvojen pri čemu je svojom južnom
trasom doticao selo Kolunić. Vidj. Marko Vego, Nav. dj., s.v. Kolunić. Postojanje sred-
njovjekovne crkve u Koluniću, ostaci koje su do danas sačuvani, svjedoči o naseljenosti
ovog područja i tokom srednjeg vijeka. Može se pretpostaviti kontinuitet naseljavanja
područja sela Kolunić i u rano osmansko doba. Vidj. Petar Mirković, „Manastir Panađur
(u petrovačkom kotaru).“ Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i hercegovine u Sarajevu
1(1889), sv. 1, 12-15; Ivanka Nikolajević, „Zvonici crkava u Koluniću i Jajcu.“ Starinar
n.s. 20(1969), 249-254; Š. Bešlagić, Stećci. Kataloško-topografski pregled. Sarajevo,
1971, 102.
190 ANALI GHB 2011; 40 (32)

cilju njenog poboljšanja da bi ista potom bila korištena i u srednjem vijeku.

Njen odsječak od Drvara do selâ Bara i Kolunić, tj. do tačke gdje je izbijala u
Petrovačko polje, predstavljao je dio magistralnih rimskih puteva od Salone
(Solin) i Jadera (Zadar) do rudarskog područja u dolini rijeke Sane (tj. dio je
ceste Via Claudia).52 Svi njeni lokalni odsječci korišteni su i tokom srednjeg
vijeka i osmanskog razdoblja. Može se zaključiti da je njen lokalni i sporedni
odsječak Kulen-Vakuf – Bilaj – Kolunić – Bara bio, jednim dijelom, napu-
šten kao magistralni pravac (izgubio je na primarnoj važnosti) od početka 18.
st., tj. nakon sudbonosnih zbivanja do 1699. god. Putni pravac pomjeren je,
prema mome mišljenju, iz Bilaja na novu prometnu tačku – novoustrojenu
palanku (Bosanski) Petrovac, odnosno Novosel, odakle je preko Kapljuha
dalje nastavljao prema Ključu. Mogući razlozi za to su: nesigurnost odsječka
komunikacije na dijelu Bilaj – Kolunić – Bara, koja se mogla pojaviti (uka-
zati) tokom ratnih zbivanja između 1683. i 1699, te težnja da se putni pravac
iz Bihaća i Kulen-Vakufa za Ključ, Varcar-Vakuf i Jajce skrati koliko je to
moguće. Stoga je putni pravac bio protegnut od područja Bilaja ravno prema
prema prostornoj tački na kojoj leži današnji Bosanski Petrovac i dalje prema
Kapljuhu i prevoju Lanište koji vodi ka Ključu. Moguće je da je jedna (us)
putna stanica bila podignuta na području selâ Bara ili Kolunić (inače nešto
raspršenog uzduž komunikacije koja se protezala uz sjeverne padine plani-
ne Osječenice).53 Može se pretpostaviti da područje navedenih sela, nakon
zbivanja u vremenu od 1683. do 1699. nije više smatrano u dovoljnoj mjeri
sigurnim, pa se u trenucima reformi i reorganizacije ejaleta pretpostavljena
(us)putna stanica mogla pomjeriti iz navedenih selâ prema tački današnjeg
Bosanskog Petrovca - uz palanku čije je podizanje bilo planirano.
Također, potrebno je naglasitit da se komunikacija preko Petrovačkog
polja, ali i u drugim slučajevima, odvijala najčešće rubnim dijelovima (ivica-
ma) polja, tj. putevi su se protezali uz obronke planinskih masiva iz kojih su
izbijali brojni izvori vode. Na taj način putnici su se mogli snabdjeti vodom
i po potrebi potražiti zaklon.54 Također, može se pretpostaviti da je put od
52 Up. Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta..., 212.

53 Po svemu sudeći to je stara prahistorijska, antička i srednjovjekovna tradicija. Vidjeti
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, 257 i d.; I. Bojanovski, Dolabelin
sistem ..., 212 – 215, 230, s. n. 3, te Arheološki leksikon, ll. cc. Vidj. i Marko Vego, Nav.
dj., 57, s.v. Kolunić.
54 Kao što je već rečeno potrebno je naglasiti da je komunikacijski pravac Bilaj - Bosanski
Petrovac jednim dijelom bio udvojen pri čemu je svojom južnom trasom doticao selo
Kolunić. Vidj. Marko Vego, Nav. dj., 57, s.v. Kolunić. Komunikacija otvorenim prosto-
rom nije bila omiljena. Osim toga, izbjegavanje putovanja preko polja najkraćim putem,
tj. pravolinijskim pravcem, produžavalo je putne pravce za 20 do 40 % udaljenosti.
Međutim, potrebno je naglasiti da su putovanja preko otvorenog prostora poljâ s odre-
đenog aspekta pružala mogućnost izbjegavanja zasjeda i iznenadnih napada (što je često
ANALI GHB 2011; 40 (32) 191

Mirza Hasan Ćeman
Kolunića išao prema prevoju Lanište pored lokacije današnjeg Bosanskog

Petrovca. S druge strane, putni pravac iz sela Bara, koji je išao direktno na
selo Kapljuh i preko Gornjeg i Donjeg Bravskog i prijevoja Lanište do Klju-
ča i Varcar-Vakufa, pomjeren je jednim dijelom, kao što je već rečeno, od
početka 18. st. (ako ne čak i nešto ranije) na novoustrojernu palanku Petrovac
u temeljima koje bi se moglo tražiti postojanje neke ranije (us)putne stanice
na ovoj prometnoj tački. Drugi dio navedene komunikacije u slučaju žurnog
putovanja od Bosanskog Grahova i današnjeg Drvara preko Oštrelja u prav-
cu prijevoja Lanište nije morao doticati Petrovac već je iz sela Bara mogao
starim putem proslijediti u pravcu selâ Kapljuha i Gornjeg Bravskog i dalje
kako je ovdje navedeno.
Drugi razlozi za ustroj palanke u Petrovačko polju su, svakako, i prometne
metričke naravi. Udaljenost između Bihaća i Ključa55 koja iznosi oko 115 km
upravo je zahtijevala razbijanje putne trase na više odsječaka (dionica) što je
podrazumijevalo podizanje određenog broja (us)putnih stanica i (ili) hanova
od kojih je najmanje jedna mogla biti smještena upravo na području današnjeg
Bosanskog Petrovca ili u njegovoj neposrednoj okolini (na području selâ Bara
ili Kolunić). Zbog važnosti komunikacije koja se protezala po sredini Petro-
vačkog i Bilajskog polja u određenom povijesnom trenutku odlučeno je da se
usred Petrovačkog polja podigne grad /G(fort)/ kao fortifikacijski objekt, tj.
palanka. U grad /G(fort)/ ili pored njega ili pod njegovo okrilje podvedena je
i hipotetička (us)putna stanica koja je do tada mogla postojati na istoj lokaciji
ili je ista mogla biti pomjerena iz selâ Bara ili Kolunić na lokaciju Bosanskog
Petrovca. Uz novi grad (palanku) naseljeno je, kako je već rečeno, nešto pro-
gnanih i izbjeglih muslimana iz Like.
Hipotetička (us)putna stanica koja je mogla biti smještena upravo u nepo-
srednoj okolini današnjeg Bosanskog Petrovca na lokalitetu Bara ili Kolunić
promatrana u kontinuitetu komunikacija i rasporeda rimskih mutaiones, u
kontekstu prilika u 17. i početkom 18. st., te sa aspekta sigurnosti mogla bi biti
smještena prije u selu Bara negoli u selu Kolunić. Ovom prilikom potrebno je
naglasiti da se selo Bara nalazi izvan komunikacijskog pravca Varcar-Vakuf –
Ključ – Lanište – Gornje i Donje Bravsko – Kapljuh – Bilaj – Vrtoče – Bihać (s
odvojcima iz Vrtoča za Prkose, Kulen-Vakuf, Ostrovicu, Lapac i Orašac). Taj
pravac od početka 18. st. dobio je na važnosti. Stoga je, prema mom mišljenju,
bilo potrebno „podvuči“ postojeću hipotetičku (us)putnu stanicu smještenu u
selu Bara ili Kolunić pod okrilje novoustrojene palanke na mjestu Bosanskog
Petrovca. Može se pretpostaviti i to da je nova palanka mogla biti osnovana
kada se put proteže uz obronke planinskih masiva), ali su istovremeno sobom nosila i
nemogućnost pronalaska prikladnog zaklona.
55 Marko Vego, Nav. dj., 56, s. v. Ključ na Sani.
192 ANALI GHB 2011; 40 (32)

na mjestu već postojeće druge (us)putne stanice razvijene na mjestu današnjeg

Bosanskog Petrovca uz Petrovo vrelo uporedo s postojanjem pretpostavaljene
(us)putne stanice u selu Bara ili Kolunić.56 „Podvlačenje“ postojeće hipote-
tičke (us)putne stanice s područja selâ Bara ili Kolunić pod okrilje palanke
Petrovo vrelo (budući Bosanski Petrovac) značilo je njeno fizičko preseljenje
na novu lokaciju i gašenje ili njen daljnji opstanak uz znatno smanjenje njenih
sadržaja i funkcija na staroj lokaciji (Bara ili Kolunić). Zbog blizine prevoja
Oštrelj57 važnost sela Bara, kao moguće tačke smještaja hipotetičke (us)putne
stanice ili hana, nikada nije prestala postojati sve do modernizacije ovog puta
60-ih i 70-ih godina 20. st.
Podizanje fortifikacijskog objekta – palanke: zadaci, sadržaji, funk-

cije i značaj
Osnivanje novog fortifikacijskg objekta – palanke Petrovo vrelo, odnosno
Bosanski Petrovac u središtu Petrovačkog polja može se promatrati u kon-
tekstu njenog položaja, ali i njenih sadržaja, funkcija i zadaća. Ista je imala
funkciju osiguranja komunikacijskih pravaca što u vojnoj terminologiji znači
osiguranje mogućnosti dopremanja vojnih jedinica i neometanog odvijanja
vojne logistike Osmanskog carstva iz srednje u zapadnu Bosnu te mogućnost
kontroliranog povlačenja u pravcu srednje Bosne. Kao takva palanka je imala
veliki značaj.
Odnos novog fortifikacijskog objekta (palanke) prema komunikacija-

ma i pretpostavljenoj (us)putnoj stanici
Palanka Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac) imala je i funkciju osiguranja
prometa ovim važnim dijelom strategijskog komunikacijskog pravca sred-
nja Bosna – zapadna Bosna, te mogućnosti prelaska s jedne komunikacije na
drugu komunikaciju u pravcu Bosanske Krupe, Bihaća, Glamoča, Bosanskog
Grahova, Knina, Kulen-Vakufa i Ostrovice. Ona je također, kao objekat voj-
nog karaktera i značaja, pod svoje okrilje mogla staviti i pretpostavljene (us)
56 Nalazi rimskih ostataka na lokaciji današnjeg Bosanskog Petrovca upućuju na takvu

mogućnost, ali sigurnih potvrda za to nema. Neke rimske nalaze na ovom lokalitetu zabi-
lježio je Vejsil Ćurčić. On za Bosanski Petrovac kaže: U samoj varoši nalazi se ruševina
čvrste tvrđave iz turskog doba. Prilikom gradnje vodovoda našlo se niže tvrđave vrlo
često rimskih opeka i crvenkastog komađa od cemente. Naslućuje se, da je u okolici
petrovačkoj ležala rimska postaja ‘Persetis’. Tu se je našao jedan rimski novac. Vidj.
Vejsil Ćurčić, Nav. dj., 238.
57 Prijevoj Oštrelj je na nadmorskoj visini 1031/1035 m i isti je težak za savladavanje,
posebno u zimskim uvjetima, iznad njega uzdižu se uzvisine Klekovače planine: Oštrelj
s ▲1388 i Lom s ▲1532 m visine.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 193

Mirza Hasan Ćeman
putne stanice o čijem mogućem postojanju svjedoči postojanje hanova izme-

đu Laništa i Vrtoča.
Pitanje topičkog kontinuiteta (us)putne stanice

Iz svega navedenog mogle bi se zaključiti, naravno hipotetički, dvije mo-
gućnosti. Prva je da je palanka Petrovo vrelo osnovana na tački (današnjeg
Bosanskog Petrovca) na kojoj su mogli već od ranije postojati (us)putna sta-
nica ili han, pa bi u tom slučaju Bosanski Petrovac imao topički kontinuitet
od (us)putne stanice preko palanke do u kasniji status kasabe. S druge strane
palanka Petrovo vrelo mogla je biti osnovana na tački (današnjeg Bosanskog
Petrovca) na kojoj nije morala od ranije postojati (us)putna stanica već je na
ovu novu važnu tačku mogla biti preseljena već od ranije postojeća (us)putna
stanica s položaja sela Bara ili, eventualno, Kolunića. Na taj način preselje-
na (us)putna stanica podvedena je pod funkciju i jurisdikciju novoustrojene
palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac). U tom slučaju ova palanka ne bi
imala topički kontinuitet od (us)putne stanice podignute na lokaciji današ-
njeg Bosanskog Petrovca već samo funkcionalni kontinuitet (us)putne stanice
preseljene na ovu lokaciju - na lokaciju palanke Petrovo vrelo, ali i (us)putne
stanice na novoj lokaciji – na lokaciji palanke Petrovo vrelo. Nova palanka
ostvarila je svoj naseobinski kontinuitet do kasnijeg statusa (pravnog položa-
ja) kasabe Novosel (Bosanski Petrovac) s činom razvijanja civilnog naselje
pod njenim okriljem.
Time se otvaraju mogućnosti pojave (i izučavanja) bipolarnog topičkog
ustroja (us)putne stanice i palanke na prostornoj tački unutar Petrovačkog po-
lja na način da obje imaju topički kontinuitet (us)putna stanica → palanka) ili
topički diskontinuitet (≠) kroz mogućnost podvođenja postranice (lateralno)
smještene (us)putne stanice pod okrilje palanke. Ovo posljednje značilo bi
prekid topičkog kontinuiteta (us)putne stanice i njeno pomjeranje uz novu
palanku. Time se pojavljuje dvojni odnos palanke i (us)putne stanice bez ob-
zira na način nastanka i izvorno mjesto (topos) (us)putne stanice. Uvođenje
određenog broja prognanika i izbjeglica (muhadžira) pod okrilje palanke i
(us)putne stanice imalo je za posljedicu usložnjavanje društvenih odnosa na
ovoj prostornoj tački, pojavu (izrastanje) civilnog naselja uz palanku i (us)
putnu stanicu te postepeno ekonomsko jačanje ovog novoustrojenog naselja.
Na kraju, moglo bi se govoriti o trojnom ustroju Bosanskog Petrovca koji
je izrastao iz palanke, (us)putne stanice i civilnog naselja u kasniju kasabu.
(Vidj. sl. 2)
Ma kakav bio slijed zbivanja na području Petrovačkog polja može se za-
ključiti da je na prostoru ovog polja morala postojati bar jedna (us)putna sta-
194 ANALI GHB 2011; 40 (32)

nica ili han, koja je igrala značajnu ulogu u sigurnosti putovanja ovim krajem.
Da li je ta (us)putna stanica bila podvedena pod okrilje novoustrojene palanke
ili ne u ovom trenutku ostaje za daljnja istraživanja i diskusiju. Međutim, ako
bi se isključilo bilo kakvo sudjelovanje neke hipotetičke (us)putne stanice u
osnivanju palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac), mora se naglasiti da je
uskoro po njenom osnivanju ista palanka postala stjecište putnika i prometa,
tj. dobila je i funkciju (us)putne stanice.
Po uobičajenom slijedu događaja uz ojačano uporište koje u sebi objedi-
njuje utvrđenje i (us)putnu stanicu obično se počinje razvijati i civilno naselje.
U takvim slučajevima palanka u svom razvoju i naseobinskoj strukturi, te
prostornoj topografiji obično sadrži i manju prostornu i sadržajnu cjelinu koju
naseljava i čini civilno stanovništvo koje se naselilo u neposrednoj blizini sa-
mog utvrđenja. Civilno naselje s vremenom počinje predstavljati značajan sa-
držajni, funkcionalni i mikro - topografijski dodatak ojačanom uporištu. Stoga
se može reći da su i neka druga manja naselja na području Bosanskog ejaleta
tokom nešto mlađe faze svog razvoja po svome karakteru mogla predstavljati
kombinaciju palanke58 i (us)putne stanice. Slično se, po svemu sudeći, odvija-
58 Palanka, tur. Osnovno značenje termina je manje vojno utvrđenje osigurano opkopom,
odnosno jarkom - šancem (šanac, izv. iz njem. Schanze, die, riječ ima značenje zida
izvedenog od zemljanog nasipa, s opkopom nastalim uobličenjem zemljanog nasipa, te
s drvenim konstrukcijama tipa palisade). Potpuni sistem utvrđenja kod palanke podra-
zumijeva i podizanje palisada kao sastavnih sadržajâ jednog utvrđenja pogodnih za
odbranu istog. Palanke su podizane u okviru sistema graničnih utvrđenja Osmanskog
carstva. Karakteristične su za područje središnjeg i sjeverozapadnog Balkana, ali se
termin pojavljuje i izvan ovog područja (npr. u Ukrajini). Palanka kao vojno utvrđenje
po svojoj osnovnoj zamisli odgovara prostornom podizanju i plasiranju u ravničarsko
predjelu. Međutim, podizane su i u područjima koja se ne odlikuju ravnicama, tj. na odre-
đenoj manjoj uzvisini. Izgradnja palanakâ podrazumijevala je osiguravanje „brisanog“
prostora oko pristupa šancevima (šarampovima) i palisadama. Potrebno je naglasiti da su
neke od palanaka svojim značajem privukle i određen broj civilnog stanovništva koje se
naselilo u neposrednoj blizini samog utvrđenja, bolje rečeno u njegovom predgradskom
(predpalanačkom), a u nekim slučajevima i u njegovom „suburbijalnom“ položaju (lat.
suburbium = podgrađe). Pri tome je potrebno naglasiti da u takvim slučajevima termini
predgradski (predpalanački) i „suburbijalni“ ne označavaju visinsku razliku između
palanke i uz nju razvijenog civilnog naselja već više prostornu dvojnost same palanke
kao fortifikacijskog objekta i civilnog naselja u njenoj neposrednoj blizini. Stoga se na
temelju navedenih odlika može govoriti o udvojenom naseobinskom karakteru palanake:
vojnom (fortifikacijskom) i civilnom (polu-urbano naselje). U određenim slučajevima i
civilno naselje nastalo uz palanku moglo je podići određene manje fortifikacijske gradnje
(šanceve i palisade) kako bi se zaštitilo od mogućeg napada neprijatelja. Tokom vreme-
na palanka je mogla prerasti u naselje polu-urbanog tipa. Kao takva obično se u nekim
izvorima naziva i mađarskim terminom varoš. U nekim primjerima koristi se termin varo-
šica kako bi se istaknuo polurbani karakter palanke. Tokom svog kasnijeg razvoja neke
od palanaka mogle su steći i pravni status kasabe. Vidj. Bratoljub Klaić, Veliki rječnik
stranih riječi. Zora, Zagreb, 1972, 965, s.v. palanka. Uporedi i Hamdija Kreševljaković,
ANALI GHB 2011; 40 (32) 195

Mirza Hasan Ćeman
lo i u Petrovačkom polju. Civilno naselje se prostorno smjestilo uz postojeće

vojne instalacije palanke Petrovo vrelo (vojna posada /manji garnizon/, kula i
tabija), koje je osmanska vlast, svakako, morala instalirati na ovoj značajnoj
lokaciji. Na temelju rečenog moglo bi se zaključiti da su naseobinsku struktu-
ru i prostornu topografiju Bosanskog Petrovca činili palanka, (us)putna stani-
ca i civilno naselje.59 Međutim, trenutno ne postoje podaci iz kojih bi se moglo
pouzdano zaključiti da li je civilno naselje nastalo i razvijalo se uporedo s
podizanjem palanke ili je ono nešto mlađe od same palanke.
Bosanski Petrovac - sadržaji, funkcije, struktura i topografija naselja

Nakon 1699. god. u znatno izmijenjenim prilikama važnost pretpostavlje-
ne (us)putne stanice (bez obzira na to gdje se ona nalazila) i novopodignute
palanke znatno je porasla, pa je isto naselje uskoro moglo steći pravni status
kasabe. Međutim, kako su iza 1699. nastupile politička, ekonomska i društve-
na kriza koje su donijele i krizu institucije vakufa, i spriječile da ova palanka
i (us)putna stanica uz nju uskoro iza 1699. izrastu (prerastu) u nešto izrazitije
naselje s pravnim statusom kasabe. Izostajanje ranog prerastanja Bosanskog
Petrovca u kasabu nije moralo onemogućiti da ovo naselje, možda, doživi
nešto značajniji rast (razvoj) do početka 19. ili, bolje rečeno, do sredine 19. st.
Naime, izbijanje krize koja se manifestirala svakoliko, nedostatak financijskih
sredstava koja bi bila izdvojena za podupiranje razvoja ovog naselja i izosta-
nak značajnijeg aktivizma institucije vakufa na ovoj lokaciji kao i, u izvesnoj
mjeri, periferni položaj u kojem se naselje našlo iza 1699. onemogućili su
njegov značajniji razvoj kao civilnog naselja s urbanim odlikama. Međutim,
Kapetanije ...., 21. Riječ palisade prisutna je i u engleskom (palisade) i njemačkom (Pali-
sade, die) jeziku. Riječ ima značenje drvene ili željezne ograde ili zida različite visine
upotrijebljenih u funkciji odbrambeih struktura. Za palanke, ali i druge tipove naselja
vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., Vol. II, poglavlje XIV Termi-
nologija, tipologija i klasifikacija gradova – procesi rasta i dijakronija gradova, str. 678,
podpoglavlje 1.3.2. Osmanska naseobinska terminologija i odgovarajuća tipologija, str.
693, podcjelina 1.3.2.B, Terminologija i tipologija utvrđenja i naselja nastalih unutar ili
uz utvrđenja, str. 696.
59 Kao primjer može se navesti Derventa. Vidj. Adem Handžić, „Postanak i razvitak
Dervente u XVI stoljeću.“ Prilozi Instituta za istoriju 10/2(1974),111-133. Sarajevo.
Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 213-233; Hamdija Kreševljaković,
ELU, Tom II, JLZ, Zagreb, 1962, 37, s.v. Derventa; Hamdija Kreševljaković – Hamdija
Kapidžić, “Podaci o tvrđavama u Derventi i Travniku iz početka XIX stoljeća.” Naše
starine 4(1957), 211-212; Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji,...., Vol.
I, 307, 406, Vol. II, 556, 597, 693, 695, 720, 721, 734-735, 741, 749-750, 887, Vol. III,
1086, te Vol. IV, ilustracija / shema A 17. Shema je rađena na temelju analize razvoja
kasabe Derventa.
196 ANALI GHB 2011; 40 (32)

kasniji tok zbivanja ipak je, pred kraj osmanske vlasti, ovom naselju donio
priznanje statusa kasabe.
Prema nalazima sa terena, podacima iz literature i na temelju metode rada
per analogiam može se dati približna rekonstrukcija razvoja Bosanskog Pe-
trovca kao fortifikacijskog objekta i civilnog naselja. Bosanski Petrovac razvio
se na zaravni Petrovačkog polja na stjecištu i sjecištu komunikacijskih pravaca
i puteva iz srednje Bosne u zapadnu i jugozapadnu Bosnu te Dalmaciju i Liku.
Komunikologijski aspekt Petrovačkog polja kao da je odredio karakter Bosan-
skog Petrovca kao fortifikacijskog objekta. Umjesto da je, npr., fortifikacijski
ojačala neku od prahistorijskih gradina kojima obiluje Petrovačko polje i na
taj način omogučila izdizanje tvrđave kao prostorne dominante i ustrojavanje
podgrađa (suburbium) koje bi na sebe preuzelo neke prometne i civilne sadr-
žaje i funkcije, pokrajinska osmanska vlast odlučila se na drugačije rješenje.
Čini se da bi fortifikacijsko ojačavanje neke od prahistorijskih gradina, koje
su inače smještene na rubnim dijelovima Petrovačkog polja, ostavilo takav
fortifikacijski objekt izvan novog komunikacijskog pravca koji se protezao
sredinom Petrovačkog polja. Stoga se pokrajinska osmanska vlast odlučila za
podizanje fortifikacijskog objekta na zaravni, tj. na brisanom prostoru. Tako je
odabrana lokacija zahtijevala i primjenu tehnikâ fortifikacijskog učvrščivanja
na ravnom (brisanom) terenu. U pravilu je to bila kombinacija palanke ojača-
ne palisadima i šančevima.
Prema iznesenim mišljenjima na ovoj lokaciji moglo se očekivati postoja-
nje (us)putne stanice ili podvođenje neke obližnje (us)putne stanice pod okri-
lje i funkcionalno djelovanje te topografijsko strukturiranje novoustrojene
palanke. Kako bilo da bilo na ovoj prometnoj lokaciji od početka 18. st. razvi-
la se složena (polivalentna) naseobina posebnih sadržaja, funkcija, strukture i
topografije. Ta naseobina je po svom osnovnom karakteru bila fortifikacijski
objekt tipa palanka, ali je ista izmijenila svoj osnovni karakter činom pod-
vođenja (us)putne stanice pod svoje okrilje i naseljavanjem određenog broja
civilnih stanovnika. Stoga se može reći da je palanka imala osnovnu funkciju
usporavanja kretanja potencijalnog napadača iz različitih pravaca, a u cilju
prikupljanja novih snaga u pozadini i njihovog pregrupiranja i prebacivanja u
zonu Petrovačkog polja sa zadatkom presijecanja i onemogućavanja daljnjeg
odvijanja napada u pravcu srednje Bosne. Palanka Bosanski Petrovac imala
je i jasno određene fortifikacijske sadržaje i objekte tipične za palanke koji
su imali funkciju osiguravanja otpornosti ove tačke od eventualnog napada
do trenutka stizanja pojačanjâ koja bi razbila njenu opsadu. Iz opisa koji je
dao Hamdija Kreševljaković može se vidjeti da je palanka Bosanski Petrovac
imala jednu tabiju i jednu kulu (najvišu na Krajini) te određen broj šaram-
pova (šančeva) i palisada. Takvi sadržaji daju joj i određeni oblik, odnosno
ANALI GHB 2011; 40 (32) 197

Mirza Hasan Ćeman
topografijsku strukturu. Kako je na ravnom terenu odbranu odabrane tačke

moguće najbolje organizirati kružnim ili pravokutnim ustrojem fortifika-
cijskog objekta, može se zaključiti da je palanka Bosanski Petrovac imala,
najvjerovatnije, pravokutnu tlocrtnu osnovicu. Palanka je po dubini, očito,
bila strukturirana sa središnjim dvorištem u srcu kojeg se izdizala visoka kula.
Dvorište je imalo i komunikacijsku funkciju jer je omogućavalo pristup zidi-
nama (palisadama) koje su zatvarale ovu fortifikacijsku tačku i šančevima
koji su se nalazili ispred palisada i priječili pristup spomenutim zidinama.
Takva prostorna struktura objekta podrazumijevala je i uređivanje najmanje
jednog ulaza (tj. vrata) u palanku. U cijeloj strukturi palanke isticala se i
jedna tabija. Ista je najvjerovatnije bila okrenuta prema Bilaju i Vrtočama, tj.
u pravcu sjeverozapada. Iz tog pravca se i očekivala moguća prijetnja, pa su
tabija i topovi palanke, najvjerovatnije, bili postavljeni u navedenom pravcu.60
Nakon austrijskog forsiranja rijeke Une kod sela Klisa i podsjedanja Ostrovi-
ce, Kulen-Vakufa i Havale, te napredovanja dijela austrijske vojske na ovom
sektoru u pravcu Bilaja, došlo je do odlučne bitke kod ovog starog grada
(Bilaja). Bosanski branitelji na čelu s vojskovođom Ali-begom Osmanpaši-
ćem dana 19. jula 1737. porazili su pod Bilajem austrijsku vojsku u njenom
pohodu na Bosnu na ovom odsječku šireg ratišta. U tom značajnom sukobu
poginuo je i sam Ali-beg. Iz ratnih zbivanja oko Bilaja bosanski branitelji
ovog starog grada i naselja pod njim, kao i posada palanke Petrovac (ukoliko
je ista već tada postojala)61 izvukli su poučno iskustvo. Pravac prema Vrto-
čama i Prkosima bio je jasno određen kao pravac iz kojeg se može očekivati
mogući novi napad neprijatelja. Stoga se može pretpostaviti da je i ta jedina
tabija kojom je raspolagala palanka Petrovac svakako bila okrenuta u pravcu
Vrtoča i Prkosa. Ako bi se cijela stvar promatrala nešto više kritički moglo
bi se, hipotetički, pretpostaviti da je, možda, upravo nakon bitke pod Bilajem
došlo, ako ne do osnivanja, tada svakako do punog fortifikacijskog uređenja
palanke Petrovac.62 Ova pretpostavka nije u suprotnosti s pretpostavljenim
60 O stanju u ovoj palanci 1833. g. vidjeti Hamdija Kreševljaković, “Prilozi povijesti

bosanskih gradova....“, 173.
61 Hipotetički gledano bitke pod Ostrovicom (oko Kulen-Vakufa i Havale) i pod Bilajem
1737. g. mogle su upravo inicirati podizanje jedne palanke na području današnjeg Bosan-
skog Petrovca. Ova hipoteza ima mjesta jer ne postoji tačan datum podizanja palanke
Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac).
62 Bitke za Ostrovicu, Kulen Vakuf i Bilaj predstavljale su dio širih austrijskih operacija
protiv Osmanskog carstva glavnina kojih je bila uspjerena na zaposijedanje Banja Luke.
Za boj pod Banja Lukom vidjeti Hamdija Kreševljaković, Kapetanije...., 187; Hamdija
Kreševljaković, „Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII 17137.“ Kalendar Narodna uzdanica
br. IV(1936), 91-113, Sarajevo (vidj. i Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol.
IV, 5-21); Adem Handžić,. „Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paša.“ Prilozi za
orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću 5(1954-1955),
198 ANALI GHB 2011; 40 (32)

postojanjem (us)putne stanice na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca.

Pretpostavljeno integriranje (us)putne stanice, razvijene na istoj prostor-
noj tački kao i palanka ili razvijenoj na nekoj drugoj susjednoj tački i pod-
vedenoj pod okrilje palanke, moglo je imati za posljedicu strukturiranje (us)
putne stanice unutar same palanke ili izvan palanke u njenom neposrednom
okrilju, tj. u neposrednoj blizini zidina palanke. Podatak kojeg donosi Hamdi-
ja Krševljaković da je uz palanku „nastanjeno [je ovdje] nešto ličkih musli-
mana“ potvrđuje čin usložnjavanja strukture palanke. To se često događalo u
historiji i razvoju pojedinih palanaka. Doseljavanje civilnog stanovništva uz
palanku podrazumijevalo je njegovo prostorno smještanje i življenje (obita-
vanje) izvan same palanke na za to najpogodnijoj tački. Glavni uvjet bio je
da civilno stanovništvo činom svog nastanjivanja uz palanku ne bi ometalo
osnovnu funkciju palanke. U slučaju palanke Bosanski Petrovac to se i desilo.
Civilno naselje, razvijeno iz jezgre ličkih muslimanskih muhadžira, tokom
vremena raslo je doseljavanjem drugih civila, podizanjem hanova te zanatskih
i trgovačkih radnji da bi na kraju preraslo u kasabu. Opća topografija palanke
Bosanski Petrovac može se odrediti prema metodologiji per analogiam. Gra-
fički prikazana ona bi izgledala kako slijedi. Iz sheme njene strukture mogu se
zaključiti i faze njenog razvoja. (Vidj. sl. 2)
Podizanje džamija u urgentno osnovanim naseljima urbanog tipa –

rane džamije u Bosanskom Petrovcu
U osmanskodobnim naseljima urbanog tipa podignutim od 15. st. do 1878.
god. u pravilu bila je podizana i (najmanje) jedna mjesna džamija. Ista je pred-
stavljala obavezujući naseobinski sadržaj i arhitektonski objekt, a nastajala je
ili aktivizmom središnje osmanske vlasti ili djelovanjem institucije vakufa,
odnosno značajnog mjesnog vakifa kao što je već rečeno.63 Džamija u naselji-
ma urbanog tipa pojavljuje se u skladu s općim principima razvoja islamskog
povijesnog grada. Ti principi poštivani su u potpunosti i u slučaju Bosanskog
Petrovca, ali na poseban način i u nešto izmijenjenom slijedu događanja. Bilo
135-181, posebno 155, Sarajevo, 1955; Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737. g. – uzroci
i posljedice. Sarajevo, 2003.
63 Ne smiju se isključiti mogućnosti da je u nekim poluurbanim naseljima džamija mogla
nastati (biti podignuta) i djelovanjem mjesnog džemata. O tome vidjeti Mirza Hasan
Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju X. Društveni čimbenici
značajni za utemeljenje i razvoj grada, podpoglavlje Džamije nastale nakon 1699. g.
do kraja 18. st., koje su podizane u novosonovanim mjestima kao džamije za muhadžire
nakon teritorijalnih i naseobinskih gubitaka Osmanskog carstva u Mađarskoj, Slavoniji,
Hrvatskoj i Dalmaciji, s.v. Ahmedije, Vol. 1, str. 323 i d., posebno 349 i d., te Vol. IV,
sheme A 11 Nastajanje i razvoj džamije i mahale i A12 Nastajanje i razvoj džamije i
mahale na temelju djelovanja vakufa / vakifa.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 199

Mirza Hasan Ćeman
bi uobičajeno da je novo naselje svoje postojanje i daljnji razvoj započinjalo

osnivanjem i podizanjem mjesne džamije. Međutim, potrebno je naglasiti, da
se u nekim slučajevima zbog hitnosti ustrojavanja i podizanja novog naselja
moglo odstupiti od uobičajene procedure. Podizanje džamije moglo se odvi-
jati uporedo s podizanjem naselja ili se njeno podizanje odvijalo nešto sporije
negoli što se podizalo samo naselje. Nastanak Bosanskog Petrovca imalo je
više posebnosti koje se tiču pitanja podizanja (mjesne) džamije.
U raspravama o pitanja osnivanja i razvoja Bosanskog Petrovca potrebno
je razumijevati situaciju na terentu, tj. na području Petrovačkog polja, pa čak
i nešto šire, te na samom mjestu (tački) budućeg Bosanskog Petrovca. Na
temelju analize situacije na terenu i poznatih podataka, može se pretpostaviti,
kao što je već rečeno, da je na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca mogla
biti prvo utemeljena (us)putna stanica, koja je na ovu lokaciju mogla biti po-
mjerena iz selâ Bara ili Kolunić, ili pak izvorno utemeljena na mjestu današ-
njeg Bosanskog Petrovca. Takva (us)putna stanica nije morala, a niti izričito
trebala imati džamiju.64
Smatra se da je prva džamija u Bosanskom Petrovcu bila podignuta upra-
vo nakon 1699. god.65 Može se reći da je ista, svakako, bila podignuta s činom
izgradnje grada /G(fort)/, tj. osnivanja palanke i naseljavanja prognanika i
izbjeglica „početkom 18. st.“, kako to navodi Hamdija Kreševljaković. Među-
tim, nisu poznati okviri, način i tačno vrijeme nastanka te prve džamije. Kada
je u pitanju proučavanje mjesnih džamijâ Bosanskog Petrovca, ali i u slučaju
drugih naselja, potrebno je voditi računa o hronologijskom slijedu njihova
nastajanja, o njihovom karakteru i mogućoj atribuciji nekom od društvenih
činitelja koji su ih dali podići.
U početku to je mogao biti mesdžid ili manja džamija podignut (-a) za
potrebe vojne posade palanke i kao takvi predstavljali su vojnički mesdžid ili
vojničku džamiju. Situacija se mijenja s postepenim prerastanjem palanke i
pretpostavljene (us)putne stanice u civilno naselje. U slučaju da je ovdje pret-
postavljena (us)putna (karavanska) stanica već od prije postojala na mjestu
današnjeg Bosanskog Petrovca ista je mogla imati i mesdžid smješten u jednoj
od prostorija same stanice. Nasuprot tome, u slučaju da je pod okrilje palanke
preseljena (us)putna stanica iz područja selâ Bara i Kolunić, može se postaviti
pitanje na koji način su putnici zadovoljavali svoje potrebe za vjerskim objek-
64 Postoje skromne indicije o mogućnosti postojanja nekih arhitektonskih objekata na mje-

stu današnjeg Bosanskog Petrovca u antičko doba. Međutim, nije sigurno da se tu radi
o rimskoj (us)putnoj stanici jer je ista, po svemu sudeći, bila smještena u okviru rimske
naseobine potvrđene u selu Bara. Vidj. Vejsil Ćurčić, Nav. dj., 238; Ivo Bojanovski, Dola-
belin sistem..., 214-215.
65 Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.
200 ANALI GHB 2011; 40 (32)

tom. Da li su u okviru (us)putne stanice imali za tu namjenu uređenu posebnu

prostoriju kao mesdžid ili im je na raspolaganju bio mesdžid ili manja džamija
podignuti za potrebe vojne posade unutar palanke?
S razvojem civilnog naselja uz palanku i pretpostvaljenu (us)putnu stani-
cu pojavila se nužnost zadovoljavanja potrebâ civilnog stanovništva za vjer-
skim objektom. Na koji način je to pitanje riješeno ostaje do danas nejasno.
Može se samo pretpostaviti da su stanovnici civilnog naselja mogli koristiti
pretpostavljeni mesdžid u okviru (us)putne stanice ili mesdžid ili manju dža-
miju podignut (-u) za potrebe vojne posade unutar palanke. Stoga u slučaju
Petrovačke džamije do danas nije jasan njen razvojni put. Nije moguće reči
da li se ovdje radi o objektu (mesdžidu ili manjoj vojnoj džamiji unutar same
palanke) koji je bio podgnut istovremeno sa samom palankom? Druga mo-
gućnost je da je nešto kasnije, inicijativom osmanske vlasti u već profiliranom
složenom naselju Bosanski Petrovac (složenom od palanke, (us)putne stanice
i civilnog naselja), bila opodignuta nova džamija koja bi, kao takva, predstav-
ljala mjesnu džamiju.
Činjenica da je mjesna džamija u Bosanskom Petrovcu u svom neposred-
nom prostornom okruženju imala groblje (mezaristan) isključuje mogućnost
da bi ta džamija mogla predstavljati vojničku džamiju koja je bila podignuta
unutar same palanke.66 Unutar palanke u skučenom prostoru nije se moglo
pojaviti groblje. Stoga džamija u Bosanskom Petrovcu predstavlja vjerski
objekt koji je nastao izvan palanke u okvirima civilnog dijela naselja. Prema
mišljenju Hamdije Kreševljakovića: „U 16. i 17. stoljeću nema većeg naselja
na mjestu Bosanskog Petrovca. Spominje se samo Petrovo vrelo. Početkom
18. st. nastanjeno je ovdje nešto ličkih muslimana, sagrađen grad i džamija.
.....“67 U vezi s istom džamijom nameću se logična pitanja: Kada je tačno i od
strane koga bila podignuta ova džamija?68
Pojavom objekta (nove) džamije i njegovim pozicioniranjem unutar civil-
nog dijela naselja funkcija vojnog mesdžida ili manje vojne džamije unutar
palanke mogla se tokom vremena izgubiti (ugasiti). Stoga bi u daljnjim istra-
živanjima bilo poželjno raščlaniti ovo pitanje. Istovremeno, potrebno je nagla-
siti da se činom osnivanja civilnog naselja osjećala i potreba za podizanjem
džamije namijenjene njegovim stanovnicima, što je i učinjeno u nama danas
nepoznatom vremenu (godini). Dotada, tj. do čina podizanja mjesne džamije,
66 Takvo groblje nalazi se uz Srednju džamiju. Vidj. Mehmed Mujezinović, IEBIH, vol. II,
59.
67 Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Hamdija
Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189.
68 Podizanje džamije u Bosanskom Petrovcu „...Početkom 18. st. ....“ potrebno je promatrati
kritički i u kontekstu razmišljanja iznesenih u ovom članku.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 201

Mirza Hasan Ćeman
u ranom naselju /u početku njegovog razvoja, očito, na razini posebnog tipa

„sela“ podignutog uz (us)putnu stanicu/ mogao se koristiti neki od stambenih
objekata kao mesdžid. Tek nešto kasnije mogla je unutar naselja biti podignuta
i prava džamija. U tom slučaju u naselju su mogle postojati dvije džamije od
kojih je ona koja je bila podignuta prva predstavljala vojničku džamiju (ili
mesdžid). Ova posljednja bila bi, uvjetno rečeno, „civlina“ džamija.69
Danas ostaju otvorenim pitanja vremena podizanja mjesne džamije u Bo-
sanskom Petrovcu i njene moguće atribucije instituciji službene osmanske
vlasti ili nekom od do danas nepoznatih vakifa. Međutim, izostanak značaj-
nog vakifa u slučaju bosansko-petrovačke džamije ne bi nas trebao iznenaditi.
Kako je očito da je samo naselje nastalo kao posljedica vojnih intervencija
osmanske vlasti, to svjedoči o kasnijem naseobinskom razvoju Bosanskog
Petrovca. Izostajanjem djelovanja značajnijeg vakifa na društvenoj i graditelj-
skoj sceni novog naselja može se zaključiti da je nova mjesna džamija mo-
gla nastati jedino na dva načina: kroz akciju podizanja od strane pokrajinskih
osmanskih vlasti, tj. sredstvima iz državnog budžeta ili kroz zajedničku akciju
mjesnog džemata. Nije isključena niti mogućnost podizanja navedene džamije
zajedničkom akcijom pokrajinske osmanske vlasti i mjesnog džemata.
Već spomenuta pojava krizâ, nedostatak financijskih sredstava koja bi bila
izdvojena za podupiranje razvoja ovog naselja i izostanak značajnijeg aktiviz-
ma nekog od vakifâ (institucije vakufa), te u izvesnoj mjeri periferni položaj
Bosanskog Petrovca u 18. st. kao da su onemogućili njegov značajniji razvoj
i brzo izrastanje u urbano naselje tipa kasaba. Stoga se danas na temelju ras-
položivih podataka može pretpostaviti da je mjesna džamija u Bosanskom
Petrovcu bila podignuta sredstvima države uz određeno sudjelovanje mjesnog
džemata, ali i vojne posade palanke za potrebe civilnog naselja, putnika, pa
i same palanke. Pojava mjesne džamije s grobljem u haremu svjedoči da ona
nije prostorno bila podignuta unutar same palanke kao vojnog objekta. Stoga
je njeno podizanje u okvirima novopodignutog civilnog naselja predstavljalo
čin rješavanja potrebâ civilnih stanovnika i putnika.
U nešto širem razmatranju razvoja Bosanskog Petrovca može se pret-
postaviti mogućnost da su mesdžid ili džamija, koji su bili podgnuti unutar
okvira palanke za potrebe njene vojne posade kasnije, s činom naseljevanja
civilnog stanovništva i prerastanja palanke u kompleksno naselje, mogli biti
obnovljeni i prošireni u obliku standardnog tipa džamije koju se nalazi u ovom
naselju sredinom 19. st. Taj čin obnove i proširenja mogao je biti zajedničko
djelo mjesnog džemata i vojne posade palanke. Međutim, pojava groblja (me-
zaristan) u neposrednom prostornom okruženju džamije govori da se tu radi o
69 Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.
202 ANALI GHB 2011; 40 (32)

objektu podignutom izvan fortifikacijskih struktura i prostornih okvira palan-

ke i na taj način opovrgava pretpostavljenu mogućnost. Zajedničko djelovanje
mjesnog džemata i vojne posade palanke na podizanju (nove) džamije može
se pretpostaviti, ali bi u tom slučaju objekt nove džamije bio podignut (smje-
šten) izvan okvira same palanke, tj. u okviru civilnog naselja.
Sve što je ovdje navedeno o prvoj „civilnoj“ džamiji u Bosanskom Pe-
trovcu moglo bi, uvjetno rečeno, odrediti i karakter vjerskog objekta podignu-
tog za potrebe vojne posade palanke. Očito se tu radilo o vojnom mesdžidu
smještenom u nekoj o prostorija palanke. Da se je radilo o posebnom vjer-
skom objektu – džamiji (u punom značenju ove riječi) isti bi kao arhitektonski
objekt bio jasno određen u prostoru (mikrotopografiji) palanke i isti bi, po sve-
mu sudeći, kao takav i preživio čak i rušenje fortifikacijskih struktura palanke
1905. god. U tom slučaju u trenutku uspostave austro- mađarske vlasti bilo
bi zabilježeno postojanje najmanje dviju džamija70 u Bosanskom Petrovcu od
kojih bi jedna u svome nazivu, svakako, nosila neku naznaku njene vojničke
tradicije.
Kako je novopodignuta džamija bila namijenjena stanovnicima civilnog
naselja, osoblju palanke i korisnicima hanova, to se nije osjećala potreba da se
naglašava da je džamija podignuta državnim sredstvima. Žiteljima Bosanskog
Petrovca to je bilo poznato. S obzirom na vrijeme ustroja palanke, kao i na
razvoj civilnog naselja uz nju i izrastanje hanova unutar njega prva („civilna“)
džamija u Bosanskom Petrovcu ne bi mogla biti atribuirana sultanu Ahmedu
III (1703-1730). Naime, za podizanje palanke i razvoj civilnog naselja u okvi-
ru kojeg je ista džamija bila i podignuta, kao i za podizanje hanova, trebalo
je određeno vrijeme. Time se izlazi iz vremenskog okvira vladavine sultana
Ahmedu III, tj. godina 1730. predstavlja bi terminus post quem, odnosno ter-
minus ante quem non za osnivanje „civilne“ džamije u Bosanskom Petrovcu.
Dakle, spomenuta džamija nastala je iza 1730. god. Preostale dvije džamije
u Bosanskom Petrovcu nastale su, najverovatnije, tokom (prije krajem) 19. i
početkom 20. st. Sve što je ovdje navedeno razlog je da prva „civilna“ džamija
u Bosanskom Petrovcu do danas nije određena kao objekt kojeg je dao podići
neki od osmanskih sultana ili poznatih vakifâ. Drugim riječima prva „civilna“
džamija u Bosanskom Petrovcu još uvijek se ne može atribuirati nekom od
osmanskih sultana ili vakifâ.
U svakom slučaju Bosanski Petrovac, kao i obližnji Kulen-Vakuf, imao je
u svojoj naseobinskoj strukturi mjesnu džamiju kao temeljni društveni sadržaj
i arhitektonski objekt. Bez ovog objekta Bosanski Petrovac u mlađim razdo-
bljima svog razvoja ne bi mogao steći pravni status kasabe. Međutim, činje-
70 Mehmed Mujezinović navodi postojanje tri džamije u Bosanskom Petrovcu, ali ne navodi
vrijeme njihovog nastanka. Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 203

Mirza Hasan Ćeman
nica da je Bosanski Petrovac relativno rano imao podignutu mjesnu džamiju

nije ovom naselju donijela i pravni status kasabe. Ovaj visoki naseobinski
stepen Bosanski Petrovac je stekao znatno kasnije u izmijenjenim političkim,
ekonomskim i društvenim prilikama. Bosanski Petrovac tokom svoje historije
uvijek se nalazio u posebnom položaju.
Zaključak
Opća zbivanja na području zapadne Bosne od početka 17. do sredine
19. st. utjecala su na utemeljenje i daljnji razvoj Bosanskog Petrovca kao
naselja nastalog i razvijanog u složenim političkim, vojnim, ekonomskim i
društvenim prilikama.71 Bosanski Petrovac može se promatrati kao naselje
fortifikacijskog karaktera osnovano kao palanka a koje se tokom vremena
razvijalo do pravnog statusa urbanog naselja tipa kasaba - najverovatnije u
prvoj polovini 19. st. Međutim, geografski položaj Bosanskog Petrovca u
okvirima Petrovačkog polja i njegove okoline govori i o njegovom prostor-
nom značaju u prošlosti kao važnom za odvijanje saobraćaja između središnje
i zapadne Bosne, te između zapadne i sjeverne Bosne i Dalmacije i Like, prvo
u u okvirima Bosanskog ejaleta a potom između Bosanskog ejaleta i novo-
osvojenih područja Mletačke republike i Austrijskog carstva. Stoga se može
zaključiti da je osnivanje palanke na položaju današnjeg Bosanskog Petrovca
iza 1699. učinjeno na temelju postojanja (us)putne stanice, osnivanje koje je
bilo nužno i koje bi se moglo vremenski odrediti znatno prije 1699. Učinjeno
je to zbog potrebe nesmetanog odvijanja prometa ovim putnim pravcem, kako
zbog sigurnosnih, tako i vremenskih (klimatskih) razloga. Pri tome je potreb-
no naglasiti da se položaj (us)putne stanice mogao nalaziti na istoj prostornoj
tački kao i buduća palanka Bosanski Petrovac ili na određenoj prostornoj
udaljenosti od nje. Ista stanica mogla je biti pomjerena s položaja selâ Bara
ili Kolunić (gdje je izvorno mogla postojati od početka 17. st., posebno iza
1645.) na lokaciju Bosanskog Petrovca. Prometna važnost šireg položaja
Bosanskog Petrovca može se pratiti od prahistorije, te preko antičkog i sred-
njovjekovnog razdoblja do osmanskog doba.
71 Pitanja složenih procesa urgentnih urbanih intervencija osmanske vlasti na području

Bosanskog ejaleta nakon zbivanja u Srbiji iza 1860.god. obradio sam u posebnom radu.
Vidj. Mirza Hasan Ćeman, „Urgentne urbane intervencije osmanske vlasti na području
Bosne i Hercegovine nakon 1860. godine.“ U: Centres and peripheries in ottoman
architecture – Rediscovering a Balkan Heritage - Centri i periferije u osmanskoj
arhitekturi: ponovno otkrivanje balkanskog naslijeđa. Edited by Maximilian Hartmuth.
Published by Cultural Heritage without Borders, Stockholm – Regional Office Sarajevo.
Sarajevo, 2011, 136-151.
204 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Razvoj Bosanskog Petrovca može se promatrati od podizanja (osnivanja)

(us)putne stanice na mogućim lokacijama Petrovačkog polja (lokacija samog
Petrovca, te selâ Bara ili Kolunić) preko podizanja fortifikacijskog objekta
tipa palanka, doseljavanja (naseljavanja) civilnog stanovništva uz palanku do
relativno kasnog uobličenja urbanog naselja tipa kasaba. Čin ranog utemelje-
nja (us)putne stanice na položaju današnjeg Bosanskog Petrovca početkom
17. st., najverovatnije iza 1645. god., sugeriraju tok političkih i vojnih zbi-
vanja te važnost ovog položaja u okviru prostornih i klimatskih odlika šireg
područja.
Društveni činitelji koji su odredili i znatno utjecali na utemeljenje i razvoj
ovog naselja bili su: središnja i pokrajinska osmanska vlast koja je na ovoj
prostornoj tački nastojala podići i osigurati značajno fortifikacijsko utvrđenje
tipa palanka, trgovački sloj koji je na putu iz srednje i zapadne Bosne prema
Dalmaciji i Lici zahtijevao pouzdanu (us)putnu stanicu, te određen broj pro-
gnanika i izbjeglica (muhadžira) koji su se, ako ne prije tada svakako nakon
ratnih zbivanja završenih mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. god. u
određenom broju naselili uz palanku u izgradnji (od početka 18. st.). Ukoliko
se prihvati hipotetičko postojanje (us)putne stanice na području Petrovačkog
polja i prije 1699. god., a na što upućuju prometne prilike i hodologijska ana-
liza terena, tada bi se moglo pretpostaviti da je čin naseljavanja prognanika i
izbjeglica oko pretpostavljene (us)putne stanice (ma gdje ona bila smještena
u okvirima Petrovačkog polja) mogao započeti već iza 1645. i posebno od
1683/84. god. Međutim, komunikacijska važnost Petrovačkog polja prema
Dalmaciji i Lici iz pravca srednje i zapadne Bosne nužno sugerira moguće
postojanje i (us)putne stanice na ovoj lokaciji čak u početku 17. st. Nije mi
želja da bez sigurnih podataka smještam podizanje (us)putne stanice na ovoj
lokaciji u početke 17. st. Kako je osmanska vlast konsolidirana tokom druge
polovine 16. st. na prostoru Dalmacije i kako je područje zapadne Bosne
došlo pod osmansku vlast od kraja 16. st., sasvim je logično i opravdano
očekivati povezivanje zapadne Bosne i Dalmacije te zapadne Bosne i novo-
osvojenih osmanskih posjeda u Hrvatskoj (mislim prvenstveno na područje
Like). Osiguranje vlasti na navedenim područjima zahtijeva i osiguranje
nesmetanog odvijanja prometa duž prometnih pravaca. Sigurnost prometa
zahtijeva i onovremena ekonomija, a o vojnim razlozima za isto ne treba niti
govoriti. To su razlozi zbog kojih pretpostavljam da je već početkom 17. st.
došlo do ustrojavanja (us)putne stanice na području Petrovačkog polja na jed-
noj od lokacija koje su ovdje već spomenute (sama lokacija buduće palanke
Petrovac ili selâ Bara i Kolunić). Isti razlozi, pored onih drugih koji su tako-
đer važni, podupiru moje mišljenje da je i Kulen-Vakuf osnovan početkom
ANALI GHB 2011; 40 (32) 205

Mirza Hasan Ćeman
17. st. kao (us)putna stanica na veoma važnom prijelazu preko rijeke Une u
podnožju i pod okriljem tvrđave Ostrovica. 72
Ovdje je posebno potrebno raspraviti mogućnost i obim sudjelovanja
posebnih društvenih činitelja u utemeljenju i razvoju Bosanskog Petrovca. To
je institucija vakufâ i nositelja im pojedinih vakifâ. Na temelju dosadašnjih
saznanja može se zaključiti da škrti povijesni izvori i epigrafički elementi
pronađeni na užem području Bosanskog Petrovca kao naselja ne daju ele-
mente za zaključivanje o angažiranju pojedinih vakifâ, odnosno institucija
vakufâ u osnivanju i razvoju ovog naselja. Međutim, može se, per analogiam,
zaključiti da je središnja osmanska vlast, zasigurno, rješenje niza pitanja
oko učvršćivanja i funkcioniranja granice Osmanskog carstva na području
zapadne Bosne stavila u zadatak i domen članova porodice Kulenovića (ali i
članova nekih drugih porodica, koji su obnašali dužnosti dizdara u brojnim
utvrđenjima).
Izostavljanje djelovanja institucije vakufâ u slučaju Bosanskog Petrovca
je već objašnjeno. Pri tome je potrebno još naglasiti da u bremenitim vre-
menima 18. st. niz pitanja (prvenstveno onih iz domena odbrane i popravka
postojećih i podizanja novih fortifikacijskih objekata) nije rješavan kroz insti-
tuciju vakufa, već izravnim angažiranjem pokrajinske vlasti prema uputama
one središnje i uz često prisilno angažiranje lokalnog stanovništva. Zahtjevi
za hitnim rješavanjem problema na granici i obnova starih i podizanje novih
fortifikacijskih objekata uz nju nisu dozvoljavali da se dugim administrira-
njem prestrukturira uvjetovani zemljišni posjed u onaj tipa mulk73 kako bi
isti mogao postati temelj vakufa i postvaren u različite objekte koji bi svojim
karakterom mogli biti u funkciji odbrane zapadne Bosne tokom ovih teških
desetljeća 18. st. Središnja osmanska vlast djelovala je preko pokrajinske
vlasti direktnim angažiranjem na podizanju niza objekata važnih za odbranu
72 Navođenje drugih razloga za osnivanje Kulen - Vakufa u ovom članku se isključuje. Vidj.
Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu. Ovdje želim posebno
naglasiti potrebu ustrojavanja dva pristupa u izučavanju naseobinskih kontinuiteta na
području Kulen - Vakufa. Jedan pristup predstavlja izučavanje razvoja predosmanskih
naseobinskih aglomeracija na području Ljutočke Doline i mogućeg predosmanskog
naselja na području današnjeg Kulen – Vakufa i Havale. Drugi pristup predstavlja
izučavanje razvoja osmanskodobnih naseobinskih aglomeracija na području Ljutočke
Doline i samog osmanskodobnog naselja na području današnjeg Kulen - Vakufa i dobro
utvrđenog begovskog odžaka na Havali.
73 Mulk, odnosno milkijet (mulkijet), (tur. mülk, ar. mulk), puno (čisto) osobno i neuvjetovano
vlasništvo nad nekretninama - privatni posjed, imanje, svojina, nekretnine kojima
vlasnik može neograničeno raspolagati. Isto značenje imaju i izrazi mulkijet, odnosno
milkijet (tur. mülkiyyet / milkiyyet). Čin preoblikovanja uvjetovanog zemljišnog posjeda
u neuvjetovani bio je ozakonjavan i obznanjivan izdavanjem posebnog dokumenta
mulkname. Iz mulkovnih sredstava ustrojavao se vakuf.
206 ANALI GHB 2011; 40 (32)

ovog pograničnog područja. Institucija vakufa, ma koliko ona važna bila,

dinamikom svog ustroja i djelovanja nije mogla pratiti izrazitu dinamiku
zbivanja na području Ljutočke doline i Petrovačkog i susjednih polja tokom
18. st. Stoga se izostajanje djelovanja institucije vakufa u slučaju Bosanskog
Petrovca može smatrati sasvim razumljivim. Međutim, poznato je da su Kule-
novići na području Kulen-Vakufa djelovali i kroz instituciju (personalnog ili
porodičnog) vakufa. Moglo bi se reči da pojava vakufa Kulenovića u 18. st.
na području Kulen-Vakufa predstavlja izuzetak koji potvrđuje pravilo (izo-
stanak izrazitijeg djelovanja institucije vakufa na području Ljutočke doline
i Petrovačkog polja tokom 18. st.). Izuzimajuću pojavu vakufa Kulenovića
u Kulen-Vakufu treba promatrati u kontekstu važnosti pograničnog položaja
Kulen-Vakufa i cijele Ljutočke doline (nalazili su se prvi na udaru iz pravca
susjedne Austrijske carevine), kao i personalne važnosti Mahmud-paše Kule-
novića (živio je oko 1722. god.).
Nije isključeno angažiranje članova porodice Kulenović tokom 18. i
početka 19. st. i na učvršćenju palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac) i uz
nju razvijenog civilnog naselja. Činjenica da su kapetani Petrovačke kapeta-
nije vodili svoje porijeklo iz porodice Kulenovića upravo to potvrđuje. Moglo
bi se, doduše nešto slobodnije, zaključiti da je središnja osmanska vlast upra-
vo ovo ključno područje granice u zapadnoj Bosni (područje oko Ostrovice i
Kulen-Vakufa, odnosno komunikacijskog područja Ljutočke doline) i pristu-
pa toj granici iz središnje Bosne preko Ključa, Bilajskog i Petrovačkog polja
stavila pod zapovjedništvo kapetanâ iz šire porodice Kulenovića.74
Summary
URGENT URBAN INTERVENTIONS BY OTTOMAN AUTHORITIES
IN WESTERN BOSNIA AND THE QUESTION OF THE FOUNDATION
OF THE SETTLEMENT OF BOSANSKI PETROVAC
The text deals with the time and the ways in which the settlement of
Bosanski Petrovac was founded in West Bosnia. The material is placed wit-
hin the wider framework of events in the 17th and 18th centuries and the
territorial and settlement losses experienced by the Ottoman Empire in its
wars against Venice and the Austrian Empire. Bosanski Petrovac is seen as
74 Tako su Kulenovići bili prisutni u odžaku Kulenovića u Starom selu kraj Varcar-Vakufa
(katastarska općina Bilajce pokraj Mrkonjić-grada) i u Jajcu kao dizdari jajačke tvrđave.
Vidj. Hamdija Kreševljaković, “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”. Naše starine
2(1954.),71-96. Sarajevo, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II,
488; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 1954¹, 158-160, 1980², 156-158.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 207

Mirza Hasan Ćeman
a new settlement which, according to prevailing views, emerged as a result

of urgent urban policy interventions by the Ottoman authorities in the wake
of the Treaty of Karlowitz in 1699. The author analyses the spatial location
of Bosanski Petrovac and communication routes which traversed Petrovačko
polje before drawing certain conclusions. According to the author’s findings,
Bosanski Petrovac grew from a road station, which may have been establis-
hed before 1699, to a palanka-type fortification, to a small settlement around
the palanka, to the later urban settlement of the kasaba type. Its establishment
and development was considerably influenced by its geographical location
and the course of events from the early 17th till the 19th century.
LITERATURA
Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Vol. 1-2, Arheološke karte 1-4. Izd.
Zemaljski muzej BiH. Sarajevo, 1988.
Ballif, Philipp. „Rimska cesta iz Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca u
Dolinu Sane.“ Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 3(1891), knj. 4, 395-404.
Ballif, Philipp. Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina. I Teil,
Wien, 1893, 12-16.
Basler, Đuro. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. III. Izd. JLZ, Zagreb,
1964, 261, s.v. Kulen Vakuf.
Bešlagić, Šefik. Stećci. Kataloško – topografski pregled. Sarajevo, 1971.
Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo, 1988.
Bojanovski, Ivo. „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji
(Dolabellae systema viarum in Provincia Romana Dalmatia).“ Djela
ANUBiH knj. XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 2, Saraje-
vo, 1974.
Chester, Keith. The Narrow Gauge Railway of Bosnia and Hercegovina.
Stenwalls. Malmö, 2006.
Ćeman, Mirza Hasan. „Urgentne urbane intervencije osmanske vlasti na
području Bosne i Hercegovine nakon 1860. godine.“ U: Centres and
peripheries in ottoman architecture – Rediscovering a Balkan Heritage
- Centri i periferije u osmanskoj arhitekturi: ponovno otkrivanje balkan-
skog naslijeđa. Edited by Maximilian Hartmuth. Published by Cultural
Heritage without Borders, Stockholm – Regional Office Sarajevo. Sara-
jevo, 2011, 136-151.
Ćeman, Mirza Hasan. Povijest, tipologija, sadržaji, funkcije, struktura i
topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do 19. st. Disertacija.
Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities),
Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005.
208 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Ćurčić, Vejsil. „Starine iz okoline Bos. Petrovca.“ Glasnik Zemaljskog muzeja

Bosne i Hercegovine 14(1902), sv. 2, 229-255.
Fevzija, Ajdin. Historija željeznica Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2005,
51-43, 150-164.
Gašparović, Ratimir. „Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od prvih
početaka do kraja XIX vijeka.“ Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH
knj. 37. Sarajevo, 1970.
Handžić, Adem. „Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paša.“ Prilozi za ori-
jentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću
5(1954-1955), 135-181. Sarajevo, 1955.
Handžić, Adem. „Postanak i razvitak Dervente u XVI stoljeću.“ Prilozi Insti-
tuta za istoriju 10/2(1974),111-133.
Handžić, Adem. „O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću
(uloga države i vakufa)”. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugo-
slovenskih naroda pod turskom vlašću, Orijentalni institut, 25(1975), 133-
171. Sarajevo, 1977. Referat podnesen na znanstvenom skupu 2. Interna-
tionale Arbeitstagung für vorosmanische und osmanische Studien održa-
nom u Hamburgu od 05. do 10. septembra 1976. g. Članak je naknadno
dopunjen za objavljivanje u Prilozima za orijentalnu filologiju). Godine
1976. članak je objavljen na njemačkom jeziku, vidj. Adem Handžić,
„Aspekte der Entwicklung osmanischer Städte Bosniens im XVI Jahrhun-
dert.“ Südostforschungen 38(1978), 41-49. Izd. R. Oldenburg, München.
Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 111-142,
Handžić, Adem. „Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funk-
cija u Osmanskom carstvu.“ U: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke
9-10(1983), 113-120. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni.
Istanbul, 1994, 143-150.
Handžić, Adem. Studije o Bosni. Istanbul, 1994.
Kapidžić, Hamdija. Vidj. Kreševljaković, Hamdija –Kapidžić, Hamdija.
Kovačević, Ešref. Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj
republici po odredbama Karlovačkog mira. Sarajevo, 1973.
Kozličić, Midhat. Regiones flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis
geographicis – Unsko – sansko područje na starim geografskim kartama.
(Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko – sanskog
područja od kraja 15. do početka 18. stoljeća). Nacionalna i univerzi-
tetska biblioteka, Sarajevo – Arhiv Unsko – sanskog kantona, Bihać.
Sarajevo – Bihać, 2003.
Kreševljaković, Hamdija. “Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878)”.
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb knj. 30(1935),
1, 55-178. Zagreb 1935. Štampano i kao posebni otisak 1935. g.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 209

Mirza Hasan Ćeman
Kreševljaković, Hamdija. “Kulen Vakuf.” Narodna uzdanica, kalendar za

1936. g. = 4(1936), Sarajevo, 1935, 116-137.
Kreševljaković, Hamdija. „Bitka pod Banja Lukom 4. VIII 17137.“ Kalendar
Narodna uzdanica br. IV(1936), 91-113, Sarajevo.
Kreševljaković, Hamdija. “Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Tur-
skom”. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda
pod turskom vlašću, Orijentalni institut, Sarajevo 2(1951), 115-184.
Kreševljaković, Hamdija. “Stari bosanski gradovi,” Naše starine 1(1953),
7-45, Sarajevo.
Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Djela, knj. 5.
Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1954, 1980².
Kreševljaković, Hamdija. “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”. Naše starine
2(1954.),71-96. Sarajevo.
Kreševljaković, Hamdija. “Bosanski Petrovac.” U: Enciklopedija Jugoslavi-
je, 1 (A-B). Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 706-
707, s.v. Bosanski Petrovac.
Kreševljaković, Hamdija –Kapidžić, Hamdija. “Podaci o tvrđavama u Der-
venti i Travniku iz početka XIX stoljeća.” Naše starine 4(1957), 211-212.
Kreševljaković, Hamdija. ”Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini”.
Djela Naučnog društva NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko -
filoloških nauka, knj. 8(1957). Sarajevo, 1957.
Kreševljaković, Hamdija. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. II, JLZ,
Zagreb, 1962, 37, s.v. Derventa.
Kreševljaković, Hamdija. Izabrana djela I-IV. Sarajevo, 1991.
Lopašić, Rade. Bihać i bihaćka Krajina. Mjestopisne i poviestne crtice.
Zagreb, 1890, 1943².
Mirković, Petar. „Manastir Panađur (u petrovačkom kotaru).“ Glasnik Ze-
maljskog muzeja Bosne i hercegovine u Sarajevu 1(1889), sv. 1, 12-15.
Mujezinović, Mehmed. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, vol. I-III,
Sarajevo, 1974-1982, Vol.I-III, Sarajevo, 1998².
Nikolajević, Ivanka. „Zvonici crkava u Koluniću i Jajcu.“ Starinar n.s.
20(1969), 249-254.
Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo,
1960, 10-12.
Pelidija, Enes. “O prilikama u Bosanskom ejaletu u prvih godina 18. stoljeća.”
Prilozi Instituta za istoriju godina 15 broj 16(1979), 197-204. Sarajevo.
Pelidija, Enes. “Prilike u Bosanskom ejaletu uoči tursko-mletačkog rata 1714-
1718.“ Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda
pod turskom vlašću, Orijentalni institut. Sarajevo, 37(1987), 159-172.
Sarajevo, 1988.
210 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Pelidija, Enes. Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699-

1718). Sarajevo, 1989.
Pelidija, Enes. „Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791.
god.” U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog
svjetskog rata. Izd. Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1998, 133-172.
Pelidija, Enes. Banjalučki boj iz 1737. g. – uzroci i posljedice. Sarajevo, 2003.
Roksandić, Drago. (ed.). Microhistory of the Triplex Confinium. International
Project Conference Papers 1 (Budapest, March 21-22, 1997). CEU Insti-
tute on Southeastern Europe. Budapest, 1998.
Roksandić, Drago. Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske
povijesti, 1500.-1800. (Triplex Confinium or on Borders and Regions of
Croatian History, 1500-1800.). Barbat. Zagreb, 2003.
Slukan, Mirela. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma - Carto-
graphic Sources for the History of the Triplex Confinium - Kartograp-
hische Quellen zur Geschichte des Triplex Confinium. Hrvatski državni
arhiv - Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest, Filozofski fakultet
u Zagrebu. Zagreb, 1999.
Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888
– 1988.
Vego, Marko. Naselja bosanske srednjevjekovne države. Sarajevo, 1957.
ANALI GHB 2011; 40 (32) 211

Mirza Hasan Ćeman
Slika 1. Pregled značajnijih puteva, fortifikacijskih objekata, naseljenih mje-

sta i hanova na području prometnog pravca Ključ – Kulen Vakuf
Slika 2. Shematski prikaz zamišljenog razvoja Bosanskog Petrovca.
212 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Tabela 1. Pregled geografskih koordinata i apsolutnih visina značajnih mje-

sta koja se spominju u članku.
Mjesto / topos - Visina nad
Lat. Long.
tačka mjerenja morem
Bara Lat. 44° 30' 59.60'' N Long. 16° 23' 29.71'' E 666
Bihać Lat. 44° 48' 53.65'' N Long. 15° 52' 19.3'' E 226
Bilaj / Bjelaj Lat. 44° 34' 51.86'' N Long. 16° 11' 1.18'' E 733*/627
Bosanski Petrovac Lat. 44° 33' 12.54'' N Long. 16° 22' 4.66'' E 658
Donje Bravsko =
Lat. 44° 32' 49.97'' N Long. 16° 36' 49.09'' E 743
Klenovac
Drvar Lat. 44° 22' 25.55'' N Long. 16° 23' 8.07'' E 470
Gornje Bravsko =
Lat. 44° 32' 56.33'' N Long. 16° 34' 43.92'' E 795
Korokoš han
Jajce Lat. 44° 20' 23.96'' N Long. 17° 16' 2.49'' E 380
Gornji i Donji
Lat. 44° 39' 22.85'' N Long. 16° 46' 2.79'' E 394
Kamičak
Han Glišo =
Lat. 44° 33' 55.12'' N Long. 16° 42' 27.53'' E 370
Anići (?)
Kapljuh Lat. 44° 33' 55.04'' N Long. 16° 26' 36.08'' E 790
Ključ Lat. 44° 31' 59.23'' N Long. 16° 46' 48.19'' E 420*/258
Kolunić Lat. 44° 31' 18.99'' N Long. 16° 20' 17.71'' E 665
Kulen Vakuf Lat. 44° 33' 42.10'' N Long. 16° 5' 20.73'' E 302
Lanište Lat. 44° 33' 15.03'' N Long. 16° 39' 41.96'' E 747 -700**
Mrkonjić Grad Lat. 44° 24' 58.43'' N Long. 17° 5' 6.17'' E 580
Oštrelj Lat. 44° 28' 33.40'' N Long. 16° 24' 2.61'' E 1031
Prkosi Lat. 44° 37' 0.5'' N Long. 16° 7' 1.42'' E 733
Pudin han =
Lat. 44° 33' 21.20'' N Long. 16° 44' 28.02'' E 390
Velagići
Sanica Lat. 44° 37' 8.96'' N Long. 16° 38' 56.69'' E 210
Vrtoče Lat. 44° 38' 9.10'' N Long. 16° 10' 39.79'' E 663
** Visina na početku i kraju prije-
* Visina stare tvrđave
voja
Tabela 2. Pregled zračnih i putnih prostornih udaljenosti na području Zapad-

ne Bosne značajnih za razumijevanje položaja Bosanskog Petrovca.
Udaljenost
Polazna tačka Završna tačka mjerenja: Zračna udalje-
najkraćim
mjerenja: mjesto mjesto nost u km
putem u km
Bara Kapljuh 7,05 7,50
Bara Kolunić 3,98 4
Bara Oštrelj 4,48 5
ANALI GHB 2011; 40 (32) 213

Mirza Hasan Ćeman
Bihać Bosanski Petrovac 48,72 50

Bilaj (Bjelaj) Bosanski Petrovac 14,25 15
Bilaj (Bjelaj) Kolunić 13,15 15
Bilaj (Bjelaj) Kulen Vakuf 8,56 15,5
Bilaj (Bjelaj) Prkosi 6,57 7
Bilaj (Bjelaj) Vrtoče 6,08 6.5
Bosanski Petrovac Bara 4,72 5,4
Bosanski Petrovac Bilaj (Bjelaj) 14,25 15
Bosanski Petrovac Donje Bravsko = Klenovac 19,62 22
Bosanski Petrovac Drvar 20,17 26
Gornje Bravsko =
Bosanski Petrovac 16,81 19,5
Korokoš han
Bosanski Petrovac Jajce 75,34 94
Bosanski Petrovac Kapljuh 6,17 7,5
Bosanski Petrovac Ključ 32,50 38
Bosanski Petrovac Kolunić 4,24 4,5
Bosanski Petrovac Kulen Vakuf 22,19 30,5
Bosanski Petrovac Lanište 23,23 25,5
Bosanski Petrovac Mrkonjić Grad 59,02 66
Bosanski Petrovac Oštrelj 9,08 10,4
Bosanski Petrovac Prkosi 21,30 23
Bosanski Petrovac Vrtoče 17,56 21
Donje Bravsko = Gornje Bravsko =
2,73 3
Klenovac Korokoš han
Donje Bravsko Kapljuh 13,49 14
Donje Bravsko Ključ 13,05 16
Donje Bravsko Pudin han 10,16 11,5
Donje Bravsko Sanica 8,51 9,5
Gornje Bravsko =
Kapljuh 10,99 11
Korokoš han
Ključ Kop(l)jenica 7,01 7,5
Ključ Lanište 9,72 13
Ključ Mrkonjić Grad 27,69 28
Ključ Pudin han = Velagići 3,84 5
Kolunić Oštrelj 6,11 6,5
Kop(l)jenica /Anići Sanica 6,97 8
Lanište Donje Bravsko = Klenovac 3,81 4
Lanište Gornje Bravsko = Korokoš han 6,43 6,65
Lanište Kapljuh 17,16 18
Pudin han Gornji i Donji Kamičak 12,27 14
Pudin han Lanište 6,48 7
Pudin han Sanica 10,08 10,5
214 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Tabela 3. Pregled zračnih i putnih prostornih udaljenosti između pojedinih

naselja i hanova na prometnom pravcu od Varcar Vakufa (Mrkonjić
Grad) preko Bosanskog Petrovca do sela Vrtoče.
Udaljenost
Polazna tačka Zračna uda-
Završna tačka mjerenja: mjesto najkraćim
mjerenja: mjesto ljenost u km
putem u km
Gladni han – Vrtoče (br. 5 na
Bilaj (Bjelaj) 6,08 6,5
slici 1)
Bosanski Petrovac Gladni han - Vrtoče 17,56 21
Bosanski Petrovac Han Kapljuh (br. 4 na slici 1) 6,17 7,5
Kokoroš han - Gornje Bravsko
Donje Bravsko 2,73 3
(br. 3 na slici 1)
Han Glišo = Anići Ključ 7,01 7,5
Han Glišo = Anići Pudin han (br. 1 na slici 1) 2 2
Han Kapljuh Bosanski Petrovac 6,17 7,5
Han Glišo = Anići (br. 2 na
Ključ 7,01 7,5
slici 1)
Ključ Lanište 9,72 13
Ključ Pudin han (selo Velagići) 3,84 5
Kokoroš han -
Han Kapljuh 10,99 11
Gornje Bravsko
Lanište Donje Bravsko 3,81 4
Klenovac – istočni dio Donjeg
Lanište 3 3,2
Bravskog
Lanište Kokoroš han - Gornje Bravsko 6,43 6,65
Lanište Han Kapljuh 17,16
Pudin han Han Glišo = Anići 2 2
Pudin han Kokoroš han - Gornje Bravsko 12,82
ANALI GHB 2011; 40 (32) 215

Urgent Urban Interventions by Ottoman A PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Urgent Urban Interventions by Ottoman A PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Urbane intervencije osmanske vlasti na području zapadne Bosne i pitanje...

 711.2(497.6 Bosanski Petrovac) “14/19“

URBANE INTERVENCIJE OSMANSKE VLASTI NA

Ključne riječi: Bosanski Petrovac, Novosel, putne komunikacije, promet,

ANALI GHB 2011; 40 (32) 163

Glavnu odliku procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta od početka 17. do

164 ANALI GHB 2011; 40 (32)

be (prema nekim mišljenjima Kulen-Vakuf). Kod naselja koja su bila planski

URGENTNO I PLANSKO PODIZANJE FORTIFIKACIJSKIH

Ekonomska i društvena kriza i kriza institucije vakufa

4 Autor članka značajnu pažnju posvetio je povijesnom, sadržajnom, funkcionalnom i

ANALI GHB 2011; 40 (32) 165

166 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Reorganizacija Bosanskog ejaleta i osnivanje novih fortifikacijskih

Osnivanje novih poluurbanih i urbanih naselja

8 Za Kulen-Vakuf vidjeti Adem Handžić, “O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni

ANALI GHB 2011; 40 (32) 167

Bosanskog Petrovca.9 U kategoriju proširenih gradova kao fortifikacijskih

Bosni i Hercegovini. Djela, knj. 5. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo,

168 ANALI GHB 2011; 40 (32)

karaktera (primjer Orašac kraj Kulen-Vakufa). Međutim, potrebno je naglasiti

Naselja Kulen-Vakuf, Havala, Orašac i Bosanski Petrovac

ANALI GHB 2011; 40 (32) 169

Potrebno je naglasiti da prognaničko-izbjeglička kriza nije rješavana

PITANJE OSNIVANJA NASELJA BOSANSKI PETROVAC

170 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Pregled historijskih podataka

Pregled razvoja prema dosadašnjim mišljenjima

bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v.

ANALI GHB 2011; 40 (32) 171

Odlike naselja: palanka, civilno naselje, kasnije kasaba

22 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., l. c.

172 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Stanje naselja danas

26 Hamdija Kreševljaković, Bosanski Petrovac, 706; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije

ANALI GHB 2011; 40 (32) 173

NOVO MIŠLJENJE O OSNIVANJU BOSANSKOG PETROVCA –

Komunikacijski pravci i rezultati hodologijske analize

174 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Iz analize općih geografskih odlika terena, protezanja komunikacijskih

skoj djelatnosti austro - mađarskih vlasti u Bosni i Hercegovini svjedoči i činjenica da su

ANALI GHB 2011; 40 (32) 175

Važnost komunikacijskih pravaca – odlike i mogućnosti odvijanja

176 ANALI GHB 2011; 40 (32)

U osmansko doba korišten je naslijeđeni sistem prahistorijskih i antičkih

ANALI GHB 2011; 40 (32) 177

Nužnost cijepanja prometa na vremenske odsječke i kraće dijelove

178 ANALI GHB 2011; 40 (32)

osmanskodobne (us)putne stanice, menzil(hane)32 i hanovi. Suštinske razli-

(Us)putne stanice i menzil(hane) kao objekti službene vlasti i han kao

ANALI GHB 2011; 40 (32) 179

mi je poznato, na ovom području zapadne Bosne funkcionirali kao poslovni

Opća potreba za podizanjem novih fortifikacijskih objekata

33 Vidj. Hamdija Kreševljaković, ”Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini”. Djela

180 ANALI GHB 2011; 40 (32)

izgradnje i funkcioniranja tih objekata u operativnoj upotrebi, te graditeljski,

Strategijski pravac Lapac - Ostrovica – Kulen Vakuf – Bilaj – Bosan-

34 Nova mletačko-austrijsko-osmanska tromeđa (prostorna tačka susreta triju linija razgra-

ANALI GHB 2011; 40 (32) 181

182 ANALI GHB 2011; 40 (32)

fortifikacijski objekt (grad), novopodignuta palanka Bosanski Petrovac37 s ne-

BOSANSKI PETROVAC – KONTEKST I SLIJED OSNIVANJA

načnim navođenjem toponima Hermania Monaster /= manastir Rmanj/ koji su smješteni

711.2(497.6 Bosanski Petrovac) “14/19“

Ključne riječi: Bosanski Petrovac, Novosel, putne komunikacije, promet,