Professional Documents
Culture Documents
Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam
pogled i kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu na tamnomodrom nebu. Htio
sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako.
Razljutio sam se na vlastitu nemoć, i na zvijezdu, nedokučivu, ravnodušnu.
Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj.
Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali
smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo
učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje
važe naš život, čime se onda možeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu
onda očekuješ našu zahvalnost, poniznosti, posluh? Ako je sve ovo bilo
uzalud, ova patnja, ova poniženja, ovo puzanje po prašini, i ako od svega
toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko
razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne može prepustiti,
zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska. Zar je ovaj starac
ovdje bio potreban kao zavjetna žrtva u tvoju diku i slavu? Zar smo ti mi,
ovako sitni, nevažni pohod, bili potrebni kao žrtve paljenice? Nisi se
nasitila stoljećima? O, kako mrzim tvoje pohlepno oko.
Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj.
SMJERNICE