Moć Sadašnjeg Trenutka

Ilegalna trgovina ženama, djecom, organima, ilegalno prebacivanje imigranata
UVOD
Trgovanje ljudima kao pojam i pojava nije novo. Vrlo se često navodi kako su historijski
korijeni trgovanja ljudima vrlo duboki te se ono povezuje s ropstvom i naziva ropstvom 21.
vijeka. Uprkos tome što je na svjetskom nivou ropstvo zabranjeno stupanjem na snagu
Deklaracije o ljudskim pravima, trgovanje ljudima doseglo je izuzetno ozbiljne razmjere.
Ljude se prisiljava raditi i živjeti u uslovima sličnima ropstvu s malo ili nimalo prilika da se
oslobode. Iskorištavanje pogađa velik broj žrtava kojima se trguje unutar granica njihove
države ili ih se prevozi preko granica i prema njima odnosi kao s robom koju je moguće
kupiti, prodati i preprodati. Evidentno je kako je riječ o teškom kršenju osnovnih ljudskih
prava.
Osim toga, trgovanje ljudima se općenito smatra jednom od najunosnijih kriminalnih

aktivnosti nakon trgovanja drogom i oružjem, dok neki stručnjaci navode kako će ih u
narednih deset godina trgovanje ljudima u incidenciji i profitu nadmašiti. U tom se smislu
trgovanje u svrhu seksualnog iskorištavanja smatra osobito unosnim i opisuje kao jedno od
najprofitabilnijih kriminalnih aktivnosti na svijetu. Iz tih se razloga ono smatra jednom od
najbrže rastućih kriminalnih aktivnosti. Sve navedeno ukazuje na izuzetnu ozbiljnost ovoga
problema. Trgovanje ljudima pojavljuje se u svim dijelovima svijeta, te pogađa žene,
muškarce i djecu. U tom se pogledu posebno naglašava ozbiljnost problema trgovanja
djecom, općenito, te specifično u svrhu seksualnog iskorištavanja. Niti jedan faktor ne može
samostalno objasniti zbog čega su djeca u riziku od seksualnog iskorištavanja. Uprkos tome,
jasno je kako su ona ranjivija već zbog svoje dobi. Općenito gledajući, djeca imaju manje
iskustva, znanja, zrelosti i, u mnogim slučajevima, fizičke snage od odraslih što ih stavlja u
veći rizik da budu percipirana kao lake mete. Prema tome, i same posljedice njihove
viktimizacije mogu biti znatno teže.
Poseban problem predstavlja i veoma velika tamna brojka odnosno činjenica da je stvaran
broj žrtava trgovine ljudima mnogo veći nego što to pokazuju zvanični podaci. To su sve
razlozi koji ukazuju na neophodnost snažnog i sinhronizovanog odgovora međunarodne
zajednice u borbi protiv trgovine ljudima, svake države pojedinačno i svih institucija koje se
bave borbom protiv kriminaliteta i zaštitom i unapređenjem ljudskih prava.
1
1. POJMOVNO RAZGRANIČENJE
Radi potpunijeg sagledavanja ovog veoma kompleksnog problema, potrebno je prvenstveno

definisati pojedine pojmove i objasniti ključne razlike između trgovine ljudima, ženama i
djecom, trgovine organima, te ilegalanog prebacivanja imigranata.
1.1. Trgovina ljudima, ženama i djecom

Engleski termin „trafficking“, trgovanje ljudima, označava vrbovanje ili prevoz, prebacivanje,
skrivanje ili primanje osoba upotrebom sile ili prijetnjom i drugim oblicima prisile, otmice,
prevare, obmane, zloupotrebe autoriteta ili položaja pretpostavljenog, prevarom ili drugim
oblicima prinuda u cilju seksualnog ili ekonomskog iskorištavanja radi sticanja profita u
korist trećeg lica ili grupe (makroa, svodnika, trgovaca, posrednika, ...).
Prema službenoj definiciji, „trafficking“ obuhvata sve radnje koje uključuju regrutiranje,
transport unutar ili izvan granica zemlje, kupovinu, prodaju, transfer, primitak ili pružanje
zaklona osobi na osnovu prevare, prisile, uključujući i prijetnje nasiljem, zloupotrebu moći
kako bi se osoba držala u „nedobrovoljnom položaju obaveze“ bez obzira na platu, u
kućanstvu, u prisilnom radu ili ropskim uslovima te u zajednici izvan one u kojoj je osoba
živjela kada su prevara ili prisila nastale.
Slika 1. Trgovina u svrhu radnog iskorištavanja, trgovina djecom, trgovina u seksualne svrhe i trgovina organi 1
Iz ovih definicija očito je da se trgovanjem ljudima krše osnovna ljudska prava. Ključni
element trgovanja ljudima nije u prirodi rada ili odnosa, već u ponižavajućim uslovima u
kojima se takav rad odvija. Uz to, bitan element koji definiše trgovanje ljudima jeste činjenica
da se žrtva trgovanja ljudima prebacuje u nepoznato okruženje u kojem je izolovana od svoje
1
https://www.coe.int/is/web/commissioner/-/improving-protection-for-victims-of-forced-labour-and-human-
trafficking
2
uže zajednice te izložena zlostavljanju, nasilju i iskorištavanju, dominaciji i diskriminaciji

trgovaca ljudima.
Iako u nekim slučajevima trgovanje ljudima nalikuje krijumčarenju imigranata, postoje bitne
razlike između ovih aktivnosti:
TRGOVINA LJUDIMA KRIJUMČARENJE IMIGRANATA
Prekograničnost: Žrtva trgovine može i ne mora preći Krijumčareni imigarnti uvijek prelaze
granicu u procesu trgovine. Žrtvom se granicu.
može trgovati unutar jedne države. Krijumčarenje imigranata nije moguće
Žrtva može u procesu trgovine preći unutar države
granicu na legalan ili ilegalan način. Krijumčareni imigrati uvijek ilegalno
prelaze granice.
Cilj: Cilj trgovaca ljudima je eksploatacija Cilj krijumčarenja je zarada od

žrtve i zarada od eksploatacije. krijumčarenja, odnosno ilegalnog
prebacivanja preko granice
Volja: Žrtva može i ne mora dati pristanak da Krijumčarena osoba uvijek daje
se sa njom trguje pristanak da se krijumčari
Trajanje: Žrtva ostaje u odnosu sa trgovcima Po dolasku na odredište prestaje svaki

ljudima sve dok traje eksploatacija. odnos krijumčara i krijumčarenih.
Slika 2. Šematski prikaz razlika između trgovine ljudima i krijumčarenja imigranata2
Trgovci ljudima su većinom pripadnici manjih ili većih mreža organizovanog kriminala, teško
ih je identificirati, a još teže kazneno progoniti zbog straha, korupcije, nedostatka znanja i
akcija.
Cijeli proces trgovanja ljudima podrazumijeva i obuhvata izrazito strukturirane i hijerarhijski
organizovane kriminalne grupe, sastavljene od brojnih i različitih jedinica od kojih svaka,
nezavisno jedna od druge, izvršava određene zadatke. Na čelu je svake jedinice jedna ili više
visoko specijaliziranih osoba kojoj/kojima je u cilju obaviti samo svoj zadatak. Tako
organizovani, ostvaruju profit na ekonomskoj, socijalnoj, političkoj i pravnoj potčinjenosti i
ovisnosti žena i djevojaka koji se penje od 7 do 9 milijardi dolara godišnje, čime se trgovanje
ljudima svrstava na drugo mjesto najunosnijih poslova - nakon trgovanja drogom. Stoga je za
pretpostaviti da će pojedinci na čelu organizovanog kriminala nastojati štititi svoje područje
djelovanja svim sredstvima. Jedan od načina zaštite područja djelovanja jest uplitanje u sam
vrh legalne vlasti nekog društva, čime se postiže kontrola nad zakonima i djelovanjem
suprotno njihovim financijskim interesima. Trgovanje ljudima podrazumijeva visoku
strukturiranost unutar same organizacije koja se time bavi, pa tako „Global Programme
Against Trafficking in Human Beings“ (2001) navodi da se unutar tih organizacija ljudi
grupišu u:
 investitore - koji finansiraju i nadgledaju cijelu operaciju, nepoznati su ostalim

članovima grupe i dobro skrivaju svoji identitet;
2
„Prevencija trgovine ljudima – unapređenje identifikacije žrtava i pružanja pomoći kroz izgradnju kapaciteta u
Bosni i Hercegovini“
3
 tragače - koji pronalaze potencijalne imigrante; oni su članovi kulture ili zajednice iz
koje imigrant potiče;
 prevoznike - koji pomažu pri transportu kopnom, morem ili zrakom; korumpirani
državni službenici koji izdaju lažne dokumente i pomažu pri ilegalnom prelasku
granice;
 informatore - koji sakupljaju informacije o nadgledanju granice;
 vodiče - koji su odgovorni za kretnje imigranata od tačke polazišta do tačke odredišta;
 čuvare reda - koji su odgovorni za pridržavanje pravila za vrijeme putovanja;
 pomoćno osoblje - najčešće lokalno stanovništvo u zemljama tranzita koji pružaju
pomoć imigrantima u smislu smještaja i hrane za jednu noć, sakupljači dugova koji u
zemlji odredišta sakupljaju dugove od imigranata, i drugi.
Kako bi uspostavili i održali kontrolu nad žrtvom, trgovci koriste različite metode. Svaka od
njih se može upotrijebiti samostalno, no većinom se primjenjuju zajedno. Koju kombinaciju
metoda će koristiti zavisi od više faktora: samoj žrtvi, u koju se svrhu njom trguje, stadiju
procesa trgovanja, uvjetima u kojima se nalaze te prilikama koje se pružaju. U literaturi se
najčešće navode sljedeći načini kontrole žrtava trgovanja ljudima:
 Dužnički odnos
Jedan od osnovnih mehanizama kontrole je dužnički odnos. Kada žrtva dođe u odredišnu
zemlju, obično joj se kaže šta mora raditi i koliko novca mora otplatiti kako bi ponovo bila
slobodna. Od žrtve se traži da vrati troškove nastale njenim dovođenjem u odredišnu zemlju,
troškove stanovanja i prevoza. Uz to na te se troškove dodaju visoke kamate koje
svakodnevno rastu. Na kraju to sve naraste na sumu koju je nemoguće otplatiti.
 Oduzimanje identifikacijskih i putnih isprava
Počinitelji žrtvama obično oduzimaju identifikacijske i putne dokumente odmah nakon

dolaska na konačno odredište. To potvrđuje žrtvin ilegalni ulazak u zemlju, ona je
onemogućena u bijegu i ponovnom prelasku granice te je lišena svog službenog identiteta.
Zbog nepovjerenja i straha, žrtve izbjegavaju kontakt s policijom. Počinitelji to dodatno
podupiru uvjeravanjem žrtve da će je policija odmah deportirati i da će biti kažnjena kada se
vrati u svoju zemlju ili da su policijski službenici korumpirani i u suradnji s počiniteljima.
Oduzimanje dokumenata kombinovano sa strahom od policije smanjuje vjerovatnost žrtvinog
pokušaja bijega ili podnošenja prijave.
 Govorna i socijalna izolacija
Držanje žrtve u uslovima u kojima se sprječava da komunicira na maternjem jeziku ili bilo
kakav oblik socijalnog kontakta s osobama sličnog porijekla.
4
 Upotreba nasilja i straha
Počinitelji se koriste nasiljem i prijetnjom nasiljem kao učinkovitim sredstvom kontrole. Oni
često tuku i siluju žrtve, ograničavaju im kretanje, u dugim razdobljima ih drže u izolaciji,
lišavaju ih hrane i vode, drogiraju i muče s namjerom da ih pokore. Nasilje se također koristi
za kažnjavanja određenih oblika neposlušnosti (pokušaj bijega, traženje pomoći od klijenata
ili policije i sl.) što isto tako može poslužiti kao upozorenje drugim žrtvama. Ozljede im
obično nanose na manje vidljivim dijelovima tijela kako im ne bi smanjili vrijednost i cijenu.
Niti ubistvo nije rijetkost, ali ono se koristi kao posljednja opcija budući da se time gube
budući profiti. Ubistva se izvode na način da se uspostavi kontrola nad drugim žrtvama. Sram
je također značajan mehanizam kontrole. Trgovac može žrtvi prijetiti da će reći njezinoj
porodici da ona radi kao prostitutka. Trgovci sve više koriste digitalnu tehnologiju kako bi
fotografisali ili snimili žrtve prilikom spolnih odnosa ili u sugestivnim pozama. Posljedice
ovoga mogu biti dvojake, a sve vodi većoj kontroli nad žrtvom. Prvo, dijeljenje takvih
materijala javno može dodatno dehumanizirati žrtve, te ih objektificirati čime se smanjuje
vjerojatnost njihova bijega. Drugo, trgovci mogu kontrolisati žrtvu prijeteći joj da će sadržaj
prikazati njenoj porodici. Kod žrtava iz nekih kultura primjenjuje se specifična psihološka
prisila. Primjerice, sa žrtvama iz zapadne Afrike, tačnije Nigerije i Gane, rituali slični
voodoou mogu stvoriti jak strah i nametnuti nadzor nad žrtvama te zagarantovati njihovu
poslušnost. Ukoliko ne poštuje prisegu koju je dala, nju i njenu porodicu pratit će nesreća.
 Upotreba i prijetnja osvetom žrtvinoj porodici
Često počinitelji žrtvama prijete nasiljem njihovim porodicama. Često prikupljaju podatke o
uslovima življenja žrtvine porodice kako bi ih koristili za ucjene i prijetnje žrtvi. Oni ne
trebaju zaista znati baš sve o žrtvinoj porodici jer je već i sama činjenica koju žrtva stvori
dovoljna da osigura njezinu poslušnost i kontrolu. Žrtva ne može i ne želi riskirati sigurnost
svojih najbližih te zato ne pokušava pobjeći ili tražiti pomoć.
U posljednje vrijeme u javnosti je trgovanje ženama sve prisutnija tema i najčešće se o njoj
govori sa aspekta kršenja ljudskih prava i borbe protiv organizovanog kriminala. Trgovanje
ženama podrazumijeva: vrbovanje, prevoz, preprodaju, skrivanje/prihvaćanje, korištenje
prijetnji ili sile i drugih oblika prisile, otmice, prevare, zloupotrebe vlasti, davanje ili primanje
novca u svrhu: prostitucije, drugih oblika seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada.
Trgovanje ženama danas je međunarodno prepoznato kao jedan od gorućih i najsloženijih
problema kršenja ljudskih prava u našoj regiji.
Ženama se najviše trguje u svrhu seksualne eksploatacije (prostitucija i pornografija). Žrtve su

većinom djevojke iz siromašnih porodica. Često ih prevare ljudi koje poznaju i kojima
vjeruju, ponekad i njihovi „prijatelji“. Oduzimaju im sve lične stvari uključujući i dokumente.
U stranoj su zemlji bez identiteta i postaju „robovi“, tuđe „vlasništvo“. Nalaze se u situaciji iz
koje vlastitim naporom ne mogu izaći, nad njima se vrši fizičko i psihičko nasilje, ukinuta su
im sva ljudska prava, prehrana im je nedovoljna i nekvalitetna. Uslovi stanovanja i davanja
usluga, uglavnom prostitucije, ispod svih su minimuma: vlažni mali podrumski sobičci bez
kupatila i prozora. Nemaju za život odgovarajuću odjeću, a često je jedina dopuštena odjeća
5
donje rublje. Kretanje žrtava je strogo ograničeno, a medicinske usluge im nisu dostupne.
Socijalne i zdravstvene posljedice ovakvog života vrlo su ozbiljne: žrtve su zaražene spolno
prenosivim bolestima. Žrtve trgovanja ljudima u potpunosti su prepuštene tiraniji svojih
„vlasnika“ i klijenata.
Posebnu pažnju treba posvetiti razlikama između trgovine ženama (seksualna eksploatacija) i
prostitucije. Šematski pristup kojim je sve to opisano:
TRGOVINA ŽENAMA PROSTITUCIJA

Volja: Žrtva trgovine ljudima je uvijek Prostitutka se uvijek dobrovoljno
prislino eksploatisana bavi prostitucijom
Sloboda odlučivanja: Žrtva nema slobodu odlučivanja, Prostitutka ima slobodu da
osoba koja ih eksploatira potpuno samostalno odlučuje o sopstvenom
ih kontrolira životu
Sloboda kretanja: Žrtve nemaju slobodu kretanja Prostitutka ima slobodu kretanja
Raspolaganje zaradom: Žrtva ne raspolaže samostalno Prostitutka samostalno raspolaže
ostvarenom zaradom ostvarenom zaradom
Slika 3. Šematski prikaz razlike između trgovine ženama (seksualne eksploatacije) i prostitucije 3
Izvještaj „State Departmenta Sjedinjenih Američkih Država“ iz 2008. godine navodi kako su
žene žrtve trgovanja ljudima u Evropi te Središnjoj i Južnoj Aziji često regrutirane za
prostituciju od strane drugih žena koje su, ponekad, i same bile žrtve trgovanja. Pod nazivom
metoda drugoga vala (eng. happy trafficking), ova metoda smanjuje rizik za počinitelje
stavljajući žene u vidljive pozicije regrutera te istovremeno povećava profit pretvarajući žrtve
u zamjenske regrutere (eng proxy recruiters). Kako bi izbjegli otkrivanje od strane vlasti,
trgovci neke žrtve prisiljavaju da se vrate u svoje zemlje porijekla i regrutiraju jednu ili više
žrtava. Osim prisile, mogu im dati ograničenu slobodu te novčane poticaje. Pojam sretno,
veselo (eng. happy) odnosi se na iluziju o boljem životu i pozitivnom iskustvu u drugoj zemlji
radeći na nekom legitimnom poslu koje te žene prezentuju potencijalnim žrtvama, pritom
skrivajući činjenicu da su bile prisiljene prostituirati se.
Postoji mišljenje među kriminalcima da je trgovina ženama unosniji posao nego trgovina
drogom. Kao objašnjenje navodi se da droga može da se proda samo jednom, a ista žena se
može prodati više puta. Za razliku od droge, ona se „konzumiranjem“ ne troši i predstavlja
zdraviji „proizvod“. Ilegalni putevi prebacivanja žena koriste se i za ilegalno prebacivanje
droge.
Djeca su najosjetljivija grupa žrtava trgovine ljudima. Pojam „eksploatacija djece“ u širem
značenju odnosi se na eksploataciju djece radom i drugim oblicima iskorištavanja.
Eksploatacija djece nije novi fenomen, međutim oblici u kojima se pojavljuje kao i metode
koje je omogućavaju poprimili su nove oblike i svjetske razmjere. Najgori oblici dječijeg rada
obuhvataju sve oblike ropstva i zlostavljanja slična ropstvu, prodaju djece ili trgovinu njima,
dužničko ropstvo i služenje, prisilni ili obavezni rad, prisilna regrutacija djece vojnika,
korištenje ili nuđenje djece radi prostitucije ili pravljenja pornografskih sadržaja ili
3
Trgovina ljudima – priručnik za naprednu obuku policijskih službenika za čin mlađeg inspektora u BiH
6
pornografske predstave, podvođenje ili nuđenje djece radi nelegalnih aktivnosti, bilo koji
oblik posla ili aktivnosti koji sadrži okolnosti u kojima je dijete zanemareno i preopterećeno i
gdje su narušeni njegovo zdravlje, sigurnost i moralnost. Jedan broj djece prisiljen je raditi jer
njihov opstanak i opstanak njihove porodice zavise od njihovog rada. Nije potrebno da dijete
bude prisiljeno, natjerano, oteto, prevareno ili obmanuto da bi se smatralo žrtvom trgovine
ljudima, npr. ako roditelji dovedu dijete u situaciju da je primorano raditi, to može biti
smatrano trgovinom djeteta, čak i ako dijete to radi dobrovoljno.
Slika 4. Trgovina djecom4
Širom svijeta postoje mnogi oblici dječijeg ropstva, ili u obliku radnoga ugovora između
odrasle osobe i djeteta radnika ili prodajom djeteta za određeni novčani iznos. Međunarodna
organizacija rada (ILO) procjenjuje da ima na desetke miliona djece - robova u poljoprivredi,
među slugama, u proizvodnji tepiha i tekstila, obuće, u kamenolomima i ciglanama i u porno
industriji. U apsolutnim brojkama najveći broj djece radnika ima Azija, kao najmnogoljudnije
područje u svijetu. Ali relativno na prvome se mjestu nalazi Afrika gdje je u prosjeku trećina
djece uključena u neki oblik privrednih djelatnosti. Djeca - radnici i djeca - robovi zbog
prevelikoga broja radnih sati nemaju mogućnost obrazovanja. Gotovo posvuda djevojčice
rade duže od dječaka jer su uključene i u kućanske poslove i privredne aktivnosti. Djeca -
radnici izloženi su velikom riziku od hroničnih bolesti i invalidnosti, npr. rane, zaraze,
deformiteti, zbog opasnih radnih uslova. Psihološki su problemi uobičajena pojava među
djecom koja rade kao sluge jer stradaju zbog dugog radnog vremena i odvojenosti od porodice
i prijatelja.
Jedan od teških oblika zlostavljanja i nasilja nad djecom odvija se kroz eksploataciju djece u
dječijoj pornografiji. Pred kraj 20. vijeka sva društva bez izuzetka postigla su konsenzus o
neprihvatljivosti dječije pornografije pa se države ujedinjuju u naporu da se ova pojava što
energičnije suzbije. Dječija je pornografija vizuelni prikaz, na bilo kojem mediju,
4
https://www.thedrum.com/news/2018/07/31/snapdeal-campaign-urges-the-indian-government-strengthen-child-
trafficking-bill
7
nedvosmislene seksualne aktivnosti koja uključuje dijete ili maloljetno lice. Kao nasilje nad
djetetom, dječja pornografija uključuje dvostruki zločin, ponajprije seksualnu zloupotrebu
djeteta koja zatim biva prikazana u komercijalne svrhe. Dječija je pornografija rastući
problem današnjice, poprima sve veće razmjere viktimizirajući mnogo djece, najprije onu
najranjiviju, odnosno siromašnu, ali i djecu uopšte. Naime, razvoj digitalne tehnologije
omogućio je da mnoga djeca budu prevarom namamljena, da posluže kao predmet
mnogostruke seksualne eksploatacije od strane kriminalaca kojima nova tehnologija
omogućuje brzo obavljanje posla uz veliku zaradu te anonimnost. Nova je tehnologija
omogućila masovnu distribuciju prikaza seksualno zlostavljane djece u komercijalne svrhe. U
okvirima organizovanog kriminala razvila se prava industrija dječije pornografije, koja je
zasnovana na teškom zlostavljanju djece. Borba za zaštitu djece od seksualne eksploatacije
danas se sve više pretvara u borbu protiv kriminaliteta u najširem smislu.
Naime, u razdoblju između 2003. i 2006. godine je postotak djece u sveukupnom broju
trgovine ljudima iznosio 20% . Između 2007. i 2010. se ovaj postotak već povećao na 27%.
Dvije trećine među njima čine djevojčice, a većina maloljetnika koji su pali u ruke trgovcima
ljudima dolaze iz Afrike, s Bliskog istoka, zemalja južne Azije i Pacifika. Najčešći oblik
zlostavljanja i zloupotrebe su prisilna prostitucija (58%) i prisilni rad (36%) kao što je
prošenje i rad u domaćinstvima.
Što se tiče Evrope, ovdje po broju žrtava trgovine ljudima prednjače zemlje na istoku
kontinenta. Većinom je riječ o djeci koja potiču iz razorenih porodica i siromaštva.
Primjerice, u Rumuniji ima mnogo djece koja čak nakon rođenja nikada nisu bila
registrovana, odnosno, prijavljena. Ta djeca mogu jednostavno nestati bez da iko ikada može
dokazati da su uopšte postojala.
Ukoliko se djeca razmatraju kao posebna grupa, dječaci su ti koji padaju u drugi plan te se u
tom smislu najčešće govori o djevojčicama kao žrtvama. Trgovanje dječacima u svrhu
seksualnog iskorištavanja često je sakriveno, ocrtavajući društvene tabue u mnogim zemljama
svijeta. Stereotipi koji pretpostavljaju kako dječaci i mladići ne mogu biti iskorištavani u
prostituciji često rezultiraju time da im ne bude pružena potrebna pomoć. Ovo je također
faktor koji doprinosi tome da oni ostaju u tom lancu iskorištavanja (US Department of State,
2008).
1.2. Trgovina organima
U okviru ilegalne trgovine ljudskim bićima u novije vrijeme sve više dolazi do izražaja i
pojava ilegalne trgovine ljudskim organima radi njihove transplantacije. Bogati ne biraju
sredstva da dođu do, za njih potrebnih organa, koji će im produžiti i omogućiti lagodniji život.
Ovakva trgovina se razvija u državama u kojima su razvijene privatne bolnice i gdje je
kontrola države suviše mala. Nesporno je da je ova kriminalna djelatnost evidentirana u
svijetu i da će transnacionalni kriminalitet nastojati da je svojom ekspanzijom proširi i uključi
što više zemalja.
8
Dakle, veza trgovine ljudima, ljudskim organima, djecom i prebacivanje imigranata sa

organizovanim kriminalom je nedvojbena. Društvena opasnost ove pojave jeste u tome što
ona čini veoma visoku „tamnu brojku“ kriminaliteta, kako na nacionalnom, tako i na
međunarodnom planu. Izvršitelji ovih krivičnih djela povezuju se i organizuju sa akterima
drugih oblika organizovanog kriminala koji imaju međunarodni obim (narkokriminal, šverc
vozila, oružja, pranje novca i sl.), kao i pojedinim oblicima socijalne patologije (prostitucija,
pedofilija i sl.). Time ovaj fenomen ima sve karakteristike koje imaju i drugi oblici
organizovanog kriminala sa kojima se prepliće.
Također, značajna karakteristika ovih krivičnih djela jeste da ona imaju međunarodni
karakter. Što ovaj kriminal više eskalira na međunarodnom planu, pojedine države problemu
prilaze na različite, međusobno i suprostavljene načine shodno svojim problemima i motivima
koji mogu biti vrlo različiti. Nisu u pitanju samo različita zakonska rješenja, već i pojedinačni
interesi koji su nerijetko usmjeravani ili su podstaknuti organizovanim kriminalom.
Milioni ljudi u svijetu nalaze se na listama čekanja za transplantacije. No, zbog velikog
nedostatka legalno dostupnih ljudskih organa, bubrezi, jetra, srce, pluća, rožnjače... veoma su
tražena roba na crnom tržištu.
Ilegalna trgovina organima generiše od 840 miliona do 1,7 milijardi dolara godišnje, pokazuje
izvještaj “Global Financial Integrityja”. Procjena se odnosi na prodaju pet najprodavanijih
organa - bubrega, jetre, srca, pluća i gušterače. No, cijene koje se mogu naći na internetu
pokazuju da ukupna vrijednost svih organa prosječnog odraslog čovjeka iznosi 1.380.000
eura!
Najskuplji organ na tržištu je srce. Njegova cijena je, otprilike, 600.000 eura, dok 300.000
eura koštaju oba plućna krila. Najniža je cijena ligamenata i zglobova - 6.000 eura. Stručnjaci
za transplantaciju iz BiH kažu da u našoj zemlji sigurno ne postoji crno tržište organa. No,
upoznati su da ima slučajeva trgovanja.
Velika je razlika u iznosu koji davatelj organa dobije te iznosa koji primatelj plati pa tako
primjerice osoba u Kini za bubreg dobije oko 5.000 dolara, dok bubreg primatelj u Izraelu isti
taj organ plaća 100.000 dolara.
9
Slika 5. Cijena organa prema izvještaju “Global Financial Integrityja”5
Ovakvim aktivnostima bave se organizovane grupe koje međusobno sarađuju i koriste dobro
uhodane ilegalne puteve. Trgovina organima specifična je po tome što zahtjeva učešće
medicinskog stručnog osoblja, prvenstveno ljekara. Donatori su iz jedne, kupci iz druge, dok
se operacije obavljaju u trećim zemljama - takav fenomen naziva se transplantacijski turizam.
Problem nedostatka organa za presađivanje postaje u svijetu sve aktuelniji. Donacija organa
ne drži korak s brzim porastom novih zahtjeva. U razvijenim zemljama Zapadne Evrope,
SAD-a i Kanade, gdje se izvodi preko 90% presađivanja, postoji veliki manjak organa s
obzirom na stvarne potrebe. Rastuće potrebe za organima rezultat su sve većih mogućnosti i
uspjeha transplantacijske medicine i širih indikacija za transplantacijsko liječenje, no broj se
kadaveričnih organa na raspolaganju nije značajnije povećao. Potrebe rastu za oko l6 -24%
godišnje, a broj umrlih u čekanju raste oko 18% godišnje. U Evropi danas na presađivanje
čeka preko 50 hiljada, a u SAD-u preko 76 hiljada bolesnika.6
Službeni podaci pokazuju da u zapadnoj Evropi oko 25-35% bolesnika koji čekaju na
presađivanje organa, neće dočekati tu priliku. Oko 500 ljudi umire godišnje čekajući jetru, a
isto toliko srce. U SAD-u oko l0-30% onih koji čekaju jetru umire ne dočekavši organ. Uspije
se transplantirati svaki peti bolesnik s liste čekanja.7
1.3. Ilegalno prebacivanje imigranata
U regionu Balkana je veoma razvijena i djelatnost ilegalnog prebacivanja imigranata u zemlje

Evropske zajednice. U ovom trenutku, prema EUROPOL-ovim podacima, oko 10% svih
imigranata koji ulaze u EU došli su preko Balkana. Prema podacima ove policijske
organizacije godišnje oko 500.000 imigranata ulazi u EU, od čega polovina ilegalno. Preko
zemalja iz regiona Balkana, a posebno preko Srbije, ilegalno se u Evropsku zajednicu
prebacuju i Kinezi, Iračani, Avganistanci.
5
https://avaz.ba/vijesti/bih/384320/na-crnom-trzistu-ljudsko-tijelo-vrijedi-1-4-miliona-eura
6
http ://www.hdm.hr/podrska.html
7
http://www.hdm. hr/podrska.html
10
Organizatori ilegalnog prebacivanja skupo naplaćuju usluge azilantima (najmanje hiljadu

dolara po čovjeku). S obzirom na nehumane uslove transporta, izvjestan procenat azilanata
nastrada (npr. jednom prilikom se u kontejneru ugušilo pedeset Kineza).
Na poslovima suzbijanja ovih vrsta organizovanog kriminala sinhronizuje se zajednička

saradnja policija zemalja iz regiona i evropskih policija.
Organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u ilegalnoj prodaji djece bračnim

parovima, također je djelatnost transnacionalnog organizovanog kriminaliteta koja mu
obezbjeđuje znatnu dobit. Ovu djelatnost uglavnom karakterišu dva načina izvršenja: kada su
roditelji saglasni da svoje dijete prodaju uz odgovarjuću novčanu naknadu, naročito zbog
većeg broja djece i nedostatka sredstava za život, i mnogo teži i opasniji gdje se djeca kradu,
proglašavaju za umrle i potom prodaju zainteresovanim licima.
Nisu rijetki slučajevi da žene koje su pred porođajem, odlaze u inostranstvo da bi se tamo
porodile i prodale novorođenče. U čitavoj toj djelatnosti posreduju kriminalne organizacije
organizovanog kriminaliteta, koji organizuju trgovinu uz saglasnost roditelja, ili samo majke i
plaćaju ugovorenu cijenu, da bi daljom prodajom zainteresovanim licima ostvarili značajan
profit.
Na slici 6. prikazane su najčešće rute dolaska nezakonitih imigranata u razdoblju vrhunca

imigrantske krize: zapadnomediteranska ruta (iz sjeverne Afrike prema Španiji),
središnjemediteranska ruta (iz sjeverne Afrike prema Italiji), kružna ruta (od Albanije prema
Grčkoj i obratno), zapadnobalkanska ruta (od Grčke prema državama zapadne Evrope),
istočnomediteranska ruta (od Turske prema Grčkoj i Makedoniji) te istočnogranična ruta (od
Ukrajine, Moldavije i Rumunije prema središnjoj Evropi).
Slika 6. Neregularne migrantske rute (Frontex, prema Tamagno, 2016)8
Na grafikonu 1. prikazani su nezakoniti imigranti prema nacionalnosti u odnosu na rutu

njihova dolaska na teritorij Evropske unije u razdoblju 2015. godine. Evidentirano je njih
1.822.177. Nužno je obratiti pozornost na činjenicu da se radi o evidentiranim nezakonitim
8
http://www.forum.hr/showthread.php?t=877243&page=159
11
prelazima te je u skladu s time i za očekivati da je tamna brojka velika. U prilog tome ide i
podatak kako 26 zemalja članica Schengenskog sporazuma okružuje 8.826 km duga vanjska
kopnena granica te 42.627 km duga morska granica koje je vrlo teško u potpunosti nadzirati.
100,00%
Nedeklarisani
50,00%
Ostali
Iračani
0,00%
Nigerijci
Afganistanci
Sirijci
Grafikon 1. nezakoniti migranti prema nacionalnosti u odnosu na rutu njihova dolaska na teritorij Evropske
unije u razdoblju 2015. godine9
Na uzorku od 420.753 statistički obrađenih migranata na dan 10.12.2015. ukupan broj

muškaraca je 231.032 (54,9%), žena 70.173 (16,7%) te djece 119.548 (28,4%).
28,4
54,9 Muškarci
Žene
16,7 Djeca
Grafikon 2. Postotak muškaraca, žena i djece prema ukupnom broju migranata na dan 10.12.2015 godine 10
9
Frontex.europa.eu (2017)
10
Jure Tadić, Filip Dragović, Tonči Tadić - Migracijska i izbjeglička kriza – sigurnosni rizici za EU (2016)
12
2. PROCES TRGOVANJA LJUDIMA
Kada je riječ o procesu trgovanja ljudima, on je prikazan kroz tri elementa, tj. tri stadija, a to
su vrbovanje žrtvi u zemlji porijekla, transport žrtve do destinacijske države i iskorištavanje u
zemlji odredišta. U nastavku slijedi prikaz stadija procesa trgovanja ljudima:
vrbovanje/trgovanje u zemlji porijekla, transport žrtve do destinacijske državei i skorištavanje
u zemlji odredišta.
2.1. Vrbovanje/regrutiranje u zemlji porijekla
Regrutiranje je jedan od ključnih elemenata procesa trgovanja ljudima. Iako se ono može
odviti na mnogo načina, najčešće uključuje neki oblik prevare. Mnoga istraživanja koja su
ispitivala različite aspekte trgovanja ljudima u različitim zemljama ukazala su na to da trgovci
koriste različite strategije regrutiranja žrtava u svrhu seksualnog iskorištavanja. Unatoč tome
što se specifični modaliteti regrutiranja razlikuju od područja do područja, moguće je
identificirati četiri opšta načina pod koje se većina strategija može podvesti. Oni su: otmica,
potpuna i djelimična prevara, te situacije u kojima roditelji prodaju svoju djecu trgovcima
vjerujući u njihova obećanja da će dijete imati priliku za bolji život. S obzirom na prirodu
prevare u toj posljednjoj situaciji, moguće ju je podvesti pod potpunu prevaru.
 Otmica
Otmica, koja je manje česta, podrazumijeva nasilno odvođenje. Često se otete osobe
transportiraju u udaljene zemlje kako bi se smanjila mogućnost njihovog spašavanja. Također
se takve osobe prebacuju u zemlje različitih dominantnih rasnih obilježja od vlastitog te na taj
način odaju dojam „egzotike“ na seksualnom tržištu i postaju privlačnije korisnicima usluga.
Slika 7. Otmica žena u svrhu seksualnog iskorištavanja11
11
https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/376598/osmorica-iz-bih-trgovinom-ljudima-i-iskoristavanjem-zena-i-
djece-u-francuskoj-zaradili-milione
13
 Potpuna prevara
Potpuna prevara uglavnom se ostvaruje tako da individualni namamljivači traže djevojke

žrtve u barovima, kafićima i klubovima te im nude različite poslove (npr. dadilja, konobarica,
model i sl.) za primamljivu naknadu. Takav se način vrbovanja odvija i preko mreže porodice
i poznanika te oglasima kojima se nudi posao ili studiranje u inostranstvu. Osim toga,
osnivaju se agencije koje nude posao, studij ili putovanje u inostranstvo te ženidbene agencije.
Agencije koje nude posao mogu, ali i ne moraju biti legitimne. Ovakvim ponudama obećava
se dobra zarada, bolji život te više mogućnosti. Navedenim metodama ostvaruje se potpuna
prevara i prikriva stvarna djelatnost trgovanja ljudima. U mnogo slučajeva žrtve tek u zemlji
odredišta shvate prevaru i nađu se u ulozi prisilnog obavljanja posla za trgovce kako bi
preživjele. U nekim slučajevima, rođaci, momci ili državne institucije kao sirotišta mogu
prodavati žene i djevojke direktno regruterima bez njihova pristanka.
 Djelomična prevara
Posljednji način vrbovanja je djelomična prevara koji u praktičnom smislu detekcije i

procesuiranja nosi najviše problema. U takvim slučajevima radi se o jasnoj svrsi imigracije
(bavljenje prostitucijom ili pružanje drugih seksualnih usluga), ali se prevara sastoji u
okolnostima obavljanja takve djelatnosti. Naime, djevojke koje su zainteresirane za bavljenje
prostitucijom u nekoj drugoj zemlji, jer smatraju da će na taj način u relativno kratkom
vremenu steći određenu finansijsku korist, misle da će one moći birati mušterije te da će raditi
određen broj sati, a u ostalom će vremenu biti slobodne raditi šta hoće, stanovati u
adekvatnom prostoru, družiti se s kim hoće, raspolagati svojim novcem. Osim toga, misle da
će sa ovakvom djelatnošću moći prestati kada one tako odluče. Najčešće se dešava da takve
djevojke „gazde“ stave u ropski položaj – ograničavaju i nadziru njihovo kretanje, ne daju im
novac, smještaju ih u neadekvatne stambene prostore, fizički ih zlostavljaju i slično. Nijedna
od žena koja svojevoljno idu u inostranstvo kao „seks - radnice“ nije svjesna uslova njihovog
rada po dolasku, prekomjernog broja sati rada, nesigurnih, nezaštićenih seksualnih usluga
koje će se od njih tražiti i prisile s kojom će se suočiti budu li odbijale ili pokupavale pobjeći
od tih okolnosti.
2.2. Transport žrtve do destinacijske države
Transport se može realizovati unutar jedne države pri čemu je zemlja porijekla ujedno i
destinacijska ili pak može obuhvatiti prelazak granica jedne ili više država. Vrlo često
povrede osnovnih ljudskih prava započinju već u ovom stepenu. Već i samo seksualno
iskorištavanje može početi u tranzitnim zemljama, dok počinitelji organiziraju sve potrebne
aktivnosti za prelazak u drugu zemlju. Neke žrtve na put kreću bez putnih isprava jer im je
rečeno kako im one ne trebaju ili da će ih dobiti kasnije. Ukoliko ih i imaju, počinitelji ih
14
često oduzmu što žrtve već stavlja u vrlo nepovoljan i ovisan odnos prema počiniteljima.
Djeci se često nabave lažne putne isprave, a ljudi koji ih vode preko granice se predstavljaju
kao njihovi roditelji. Nakon što pređu državnu granicu, žrtve su vrlo često boje službenih
vlasti zbog ilegalne prirode njihova ulaska u zemlju što ih dodatno čini ovisnima o počinitelju.
U posao transporta žrtve mogu biti uključeni različiti ljudi kao što su primjerice lokalni vozači
autobusa ili kamiona, posrednici koji prate žrtvu preko granice ili organizovana mafija koja
prevozi veći broj djece istim putevima kojima krijumčare drogu. To također može biti neko
od rodbine ili prijatelj porodice. Na putu od privremenog ili krajnjeg odredišta u lanac
trgovanja može biti uključeno više posrednika primjerice, vozači taksija i autobusa,
korumpirani granični službenici, hotelski službenici itd. Osim samog seksualnog
iskorištavanja koje, kao što je već navedeno, može započeti za vrijeme transporta, djeca mogu
biti izložena i različitim oblicima fizičkog i psihičkog nasilja, ali i životnoj opasnosti.
2.3. Iskorištavanje u zemlji odredišta
Iskorištavanje u zemlji odredišta. To je posljednji stepen u procesu trgovine ljudima u kojem

se realizuje planirano iskorištavanje U tom stadiju žrtve zapravo shvaćaju u kojoj se ulozi
nalaze. Postoje dva osnovna načina ulaska u zemlju destinacije: ilegalni i legalni ulazak. U
zemlji odredišta, tj destinacije, žrtve mogu biti podvrgnute sljedećim oblicima iskorištavanja:
prostitucija, komercijalno seksualno iskorištavanje (pornorafija), radno iskorištavanje (rad u
fabrikama, prosjačenje), kućno ropstvo, iskorištavanje osoba kao kriminalnih posrednika,
trgovanje organima.
O trgovanju u svrhu seksualnog iskorištavanja uglavnom se zna puno kada se govori o

ženama žrtvama trgovanja, dok su podaci o djeci nepotpuni i ograničeni. Od kraja prošlog
vijeka tržište prostitucije se sve više mijenja od lokalnog prema globalnom te postaje sve
pokretljivije. To doprinosi i sve većem razvoju seksualnog turizma. Osim toga, prostitucija se
sve više premješta iz barova i bordela u privatne stanove i salone za masažu. Navedeno
doprinosi sve težem ulaženju u trag počinitelja trgovanja ljudima. Globalizacija
komercijalnog tržišta seksa dovela je do porasta iskorištavanja djece i mladih u svrhu
prostitucije, pornografije i seksualnog turizma. Također je primjetan i značajan uticaj novih
tehnologija, a posebno interneta u sva tri navedena modaliteta iskorištavanja djece.
15
3. KRIMINALISTIČKI ASPEKT KRIVIČNOG DJELA TRGOVINE LJUDIMA
Dobra organizovanost, prikrivenost ispoljavanja i transnacionalna priroda, kao i strah žrtava i

nevoljnost da sarađuju sa organima formalne socijalne kontrole dominantni su problemi
otkrivanja i dokazivanja trgovine ljudima. Basnoslovni protivpravni prihodi koji se stiču
vršenjem tog krivičnog djela, te strah od njihovog oduzimanja u krivičnom postupku, dodatno
stimuliše njegove izvršioce da ostanu neotkriveni. Svjesni tih problema, policija i drugi
subjekti bezbjednosti su prinuđeni da u svom radu postupaju u relativno novim modelima
kriminalističkih istraga, sa pojačanim akcentom na primjenu specijalnih istražnih metoda. U
tom smislu posebno je značajno poznavanje fenomenologije trgovine ljudima i specifičnosti
predmeta i tragova koji je prate, a koje kroz kriminalističko - istražne radnje bi trebalo
pretvoriti u materijalne dokaze.
3.1. Način saznanja za krivično djelo
Jedna od veoma važnih pretpostavki ostvarivanja funkcije ovlaštenih službenih lica jeste
pribavljanje pravovremenih saznanja o pripremanju i izvršenju krivičnog djela. U skladu s
tim, ovlaštena službena lica poduzimaju veoma intenzivnu aktivnost koja se sastoji od
kontinuiranog vršenja kriminalističke kontrole, pozorničke i patrolne djelatnosti,
preduzimanja brojnih operativno - taktičkih mjera i radnji: blokada, zasjeda, osmatranje,
racija, praćenje, korištenje informatora i dr., i u cjelini uzevši organiziranog, planskog i
smišljenog postupanja i usredsređivanja pažnje na pojave i ponašanja od interesa za suzbijanje
kriminaliteta. Za ostvarivanje ove aktivnosti od izuzetnog je značaja uspostavljanje
odgovarajućeg odnosa između ovlaštenih službenih lica i građana.
Pored aktivnosti ovlaštenih službenih lica, važan činilac u saznavanju za krivična djela
predstavljaju i prijave koje podnose građani oštećeni krivičnim djelo, svjedoci, pravna lica i
dr. Kod pravnih subjekata je znatno šire postavljena obaveza prijavljivanja krivičnog djela
(član 213 st. 1 ZKP BiH), u odnosu na građane. Jasno je da za pojedina krivična djela, način
zaprimanja i taktika vođenja razgovora sa prijaviteljem nije ista, tako da se treba prilagoditi
taktika razgovora s obzirom na izvor koji dostavlja podatke i na vrstu krivičnog djela, kojim
se prijeti ili je pak izvršeno. To mogu da budu saznanja, dobijena: postupanjem ovlaštenih
službenih lica po prijavi, prijava krivičnih djela od strane pravnih lica, prijavama građana,
anonimni i pseudonimni izvori saznanja, samoprijavljivanjem, prijave o nestalim osobama,
javni pogovori, povjerljive osobe, indicijalne činjenice, otkrivanje leša ili ljudskih ostataka,
masovniji mediji, i sl., s određenim svojim specifičnostima.
Međutim, kao izvori saznanja mogu biti i ovlaštena službena lica kriminalističke i
uniformisane policije koja, u okviru različitih poslova i zadataka, mogu doći do informacija o
pripremanju ili izvršenom krivičnom djelu. Kada govorimo o ovlaštenim službenim licima,
onda treba naglasiti da jedan od njihovih osnovnih zadataka jeste upravo otkrivanje krivičnih
16
djela i izvršilaca. U tom smislu, do izražaja dolazi operativna kriminalistička aktivnost koja se
sastoji u provođenju raznovrsnih mjera i radnji (osmatranje, praćenje, racija, i sl.) usmjerenih,
pored ostalog, i na prikupljanje informacija o krivičnim djelima koja se pripremaju ili su već
učinjena, te mogućim izvršiocima i njihovim saučesnicima. Pojedini autori pominju i tzv.
„svježi čin“ kao jedan od načina saznanja za krivično djelo i izvršioca. Pod tim se
podrazumijeva takvo krivično djelo koje je otkriveno u času izvršenja ili neposredno poslije
toga. Prilikom obavljanja svojih redovnih poslova, ovlaštena službena lica imaju vrlo važne i
mnogostruke zadatke, kako pri prevenciji tako i pri represiji krivičnih djela, jer pomoću
represivnih i preventivnih mjera, ovlaštena službena lica doznaju za mnoga planirana ili
izvršena krivična djela.
Kad su u pitanju preventivne mjere, tu mislimo na sve vrste obavještenja o raznim društveno
opasnim pojavama, uzrocima i posljedicama tih pojava, zadesima i sl. Također tu spadaju i
mjere nadzora i osmatranja rada i kretanja lica iz kriminalnog miljea i lica asocijalnog
ponašanja, zatim svakodnevna patrolna djelatnost, zasjeda, racije i sl. Neke od ovih aktivnosti
policije, pored svoje preventivne zadaće, mogu imati i represivni karakter, te ih možemo
nazvati i preventivno-represivnim mjerama.
Velika bi greška bila kada bi se ovlaštena službena lica pretežno usmjerila na krivična djela i
događaje čije su posljedice očigledne. Zbog toga se u svojim aktivnostima moraju orijentirati i
na širu društvenu zajednicu. Znači, smišljenim, taktičkim i predusretljivim ponašanjem prema
građanima mogu se izgrađivati takvi odnosi koji omogućavaju uspostavljanje adekvatnih
tokova informacija. Ustalom, u međusobnoj saradnji građani vide i sopstvene interese da
doprinesu izgrađivanju efikasnijeg sistema suzbijanja kriminaliteta i unapređenju stanja opće
sigurnosti.
3.2. Problemi u otkrivanju i dokazivanju krivičnih djela u vezi trgovine ljudima
U praksi postoji mnogo problema koji su u direktnoj ili indirektnoj vezi s trgovinom ljudima i
za koje je potrebno naći adekvatna rješenja, uz primjenu najboljih standarda zaštite osnovnih
načela zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda. U postupcima koji su do sada vođeni
spoznalo se da su trgovci ljudima snalažljivi, lukavi i nemilosrdni individualci, dobro su
uvezani u organizovanu mrežu u zemlji i inostranstvu, oni operišu na globalnom nivou, trguju
ljudima iz ekonomskih razloga, te da bi to ostvarili, koriste elektronske kompjuterske mreže i
uz pomoć visokih tehnologija olakšavaju sebi kriminalnu aktivnost.
Na drugoj strani, imamo žrtve trgovine koje zahtijevaju pravdu, a to se postiže uspješno
vođenim i efikasnim krivičnim postupkom i izricanjem adekvatnih krivičnopravnih sankcija,
uz izricanje mjera sigurnosti oduzimanja protupravno stečene imovine (konfiskacija imovine)
iz koje će se obeštetiti žrtve trgovine.
Svrha kažnjavanja nema samo represivni karakter, već i preventivni, u smislu da se javnost
upozna da se za krivična djela trgovine ljudima izriču stroge krivičnopravne sankcije, a to je
17
istodobno upozorenje svim onima koji se bave ovim kriminalnim radnjama da će za svoja
nedjela dobiti zasluženu kaznu. Nerijetko se u krivičnim postupcima koji se vode protiv
izvršilaca krivičnih djela koje je u vezi s trgovinom ljudima zaboravlja osnovno pravilo da se
prema žrtvama trgovine mora postupati kao prema žrtvama teškog krivičnog djela, te da one u
neadekvatnom pristupu i tretmanu ne smiju postati žrtve istražnih organa. Skrb za žrtvu u
pravilu je kontinuirana i počinje od samog početka procedure identifikovanja žrtve trgovine,
tokom vođenja krivičnog postupka, nakon okončanja krivičnog postupka, sve dok se
definitivno ne riješi status žrtve trgovine ljudima.
Posebno treba istaknuti problem harmoniziranja zakonodavstva koje reguliše ovu oblast, jer
različitost zakonskih rješenja, dovodi do povrede načela jednakog pristupa sudu svih građana i
načela zakonitosti, osnovnog načela krivičnog zakonodavstva.
Poznato je da je trgovina ljudima fleksibilna i prilagodljiva zahtjevima tržišta, vješto mijenja

metode i načine izvršenja, prilagođava se zahtijevima tržišta i trgovci ljudima ne biraju
sredstva da dođu do profita, što je i temeljni motiv izvršenja ove vrste krivičnih djela. Tako se
pojavljuju i novi modeli trgovine ljudima.
Osnovna pretpostavka uspješne aktivnosti u sprječavanju i suzbijanju trgovine ljudima kao

ozbiljnog vida organiziranog kriminala je:
- Ustrojiti dobru saradnju i koordiniranje rada svih činilaca uključenih u borbu protiv
trgovine ljudima,
- Ustrojiti na regionalnoj razini takva zakonska rješenja koja će omogućiti učinkovitu
borbu protiv ovog vida organiziranog kriminala,
- Ustrojiti jedinstvene standarde u pristupu pružanja pomoći i zaštite žrtava trgovine
ljudima,
- Regulisati status i pomoći domaćim žrtvama trgovine,
- Definisati procedure nadgledanja sumnjivih brakova i sumnjivih usvajanja, te
izdavanja radnih dozvola,
- Precizno definisati načine saradnje sa NGO sektorom,
- Izricati strože krivičnopravne sankcije za ovu vrstu krivičnih djela.
Ukoliko uspijemo u ovome, riješit ćemo i mnoge probleme na koje smo nailazili u proceduri
otkrivanja i procesuiranja krivičnih djela, koja su u uskoj vezi s trgovinom ljudima. Dakle,
prilikom pristupa ovom veoma složenom društvenom problemu, treba obratiti pažnju na
mnoge elemente i ustanoviti ko su zapravo trgovci ljudima, ko su žrtve trgovine ljudima, koji
su pojavni oblici ovog fenomena, šta je adekvatno za organiziranu akciju borbe protiv ove
vrste organiziranog kriminala.
18
3.3. Prevencija na polju suzbijanja trgovine ljudima
Postoje tri vrste preventivnog djelovanja, i to:
1) Primarna prevencija – uismjerena je na širi krug i obraća se rizičnim skupinama u

prvim fazama, tj. uspostavlja kontrolu i sprječava nastanak faktora koji mogu dovesti
do rizika,
2) Sekundarna prevencija – odnosi se na situacije neposredne opasnosti, ali prije nego što
je krivično djelo učinjeno,
3) Tercijarna prevencija – To je oblik prevencije u kojoj je krucijalna uloga tužioca i

sudija, jer ona dolazi do izražaja kada je krivično djelo već učinjeno ili je u toku. To je
oblik prevencije koji obuhvaća sve napore za okončanje kriminalnog ponašanja i
sprječavanje da se djelo ponovi, da se počinilac i drugi odvraćaju od budućeg činjenja,
a to uključuje i ponovno viktimiziranje žrtava.
Politika sankcioniranja, oštra politika progona i stroge kazne trgovcima ljudi, te oduzimanje
protupravno stečene imovinske koristi, je najvažniji dio tercijarne prevencije. Prilikom
kažnjavanja, sankcije trebaju odražavati težinu ovih krivičnih djela i težinu povreda ljudskih
prava. Važno je tretirati žrtve s poštovanjem i suosjećanjem, a ne osuđivati ih. Programi
obuke za izvršioce trebaju dovesti do toga da oni prihvate svoju odgovornost i promijene
svoje stavove i ponašanje.
19
4. TRGOVINA LJUDIMA U BIH
Na prostorima Zapadnog Balkana trgovina ljudima se pojavila prvenstveno zbog rata i

raspada bivše Jugoslavije, koji je praćen velikim razaranjima, raseljavanjem i
nekontrolisanom imigracijom stanovništva uz prisustva velikog broja vojnih formacija. Brzina
i razmjere širenja trgovine ljudima na prostoru Istočne i Jugoistočne Evrope bila je
zapanjujuća jer prije 10 godina osobe iz zemalja Jugoistočne Evrope skoro da nisu bile
izložene ovom obliku iskorištavanja i vrbovanju da bi danas činile više od 25% tog posla.
Posmatrano u cijelini, trgovina ljudima je globalna pojava od koje ni jedna država nije više
pošteđena pa ni Bosna i Hercegovina.
4.1 Historijat trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini
U ovom trenutku je nesporno da se država Bosna i Hercegovina nalazi u regiji u kojoj je

trgovina ljudima veoma prisutna. Pored toga, Bosna i Hercegovina je postkonfiktna zemlja,
zemlja u tranziciji ali i zemlja sa veoma složenom političkom i administrativnom strukturom.
Loša ekonomska situacija, visok nivo nezaposlenosti, još uvijek veliki broj izbjeglica i interno
raseljenih osoba, nedovoljno razvijena struktura za upravljanje imigracijama, porozne granice
i ograničeni resursi vlasti za sprovođenje zakona učinili su Bosnu i Hercegovinu zemljom
porijekla, tranzita i krajnjeg odredišta za trgovinu ljudima. U drugoj polovini devedesetih
godina prošlog stoljeća, trgovina ljudima se pojavila isključivo radi eksploatacije mladih žena
u seksualnoj industriji unutar Bosne i Hercegovine, a koje su dolazile iz zemalja bivšeg
Sovjetskog saveza. Bosna i Hercegovina je u to vrijeme bila ispunjena dovoljnom potražnjom
ove vrste usluga, zbog prisustva brojnog međunarodnog vojnog, policijskoj i drugog osoblja.
Tako je Kalaitzidis (2005), u svom istraživanju došao do nalaza da je jedno vrijeme područje
oko mjesta nazvanog “Arizona” na sjeveru Bosne i Hercegovine, bilo žarište (hot spot) za
trgovinu ljudima u ovom dijelu Evrope, koje je, između ostalog, bilo poznato po vrlo lošem
glasu za žrtve trgovine ljudima. On naglašava zanimljivost da je ova lokacija u vidu
trgovačkog prostora na otvorenom (“pijaca”) izgrađena sredstvima američke vojske sa
svrhom pomirenja do jučer ratom suprotstavljenih etničkih grupa, ali koje se nažalost usljed
nedostataka sa upravljanjem i pravnim statusom ovog područja vrlo brzo pretvorilo u sigurno
utočište za raznorazne kriminalne aktivnosti, uključujući i trgovinu ljudima.
Sve do 2003. godine i nadalje, nisu postojali neki konkretniji zvanični pokazatelji o obimu i
strukturi problema trgovine ljudima, ponajprije zahvaljući činjenici da se tek tada reformom
krivičnog zakonodavstva u državi odredbama Krivičnog zakona BiH inkriminirao sasvim
novi kriminalni fenomen trgovine ljudima. Paralelno s tim, javljaju se prva naučna i
empirijska istraživanja o ovom problemu u Bosni i Hercegovini. U svom istraživanju,
Obradović je utvrdio da su 93% žrtava identifciranih u Bosni i Hercegovini u to doba bile
državljanke Moldavije, Rumunije ili Ukrajine. Činjenica da su žrtve trgovine dolazile
uglavnom iz ove tri zemlje, čini vjerojatnom pretpostavku da je Bosna i Hercegovina u to
20
doba služila kao zemlja krajnjeg odredišta, sa vrlo dobro uspostavljenim rutama za trgovinu
ljudima u svrhu seksualne eksploatacije. Vezano za sredstva vrbovanja, utvrđeno je bilo da su
u većini slučajeva trgovci koristili prijatelje ili poznanike da bi budućim žrtvama stvorili
pogrešnu sliku informacijama o izglednom i privlačnom poslu u inostranstvu. Skoro 93%
žrtava iz tog perioda su izjavile da su željele raditi u inostranstvu da bi zaradile dovoljno
novca za pristojan život. Većina žrtava su očekivale da će raditi kao konobarice, prodavačice
ili nešto slično. Neke su očekivale da će biti uposlene u fabrikama, da će raditi u
domaćinstvima ili kao osobe koje će brinuti o djeci, dok su neke pretpostavljale da će raditi
kao plesačice u noćnim klubovima ili kao seksualne radnice. Nekolicina žrtava se otvoreno
izjasnila da su bile svjesne mogućnosti da će biti uključene u neku vrstu rada vezanog za seks.
Radilo se o zabilježenim žrtvama trgovanja ljudima u BiH od 1996. do 2003. godine.
Analiziran je proces regrutiranja, transportovanja, krijumčarenja, kupnje i preprodaje žrtava
traffckinga, profil njihovih klijenata, uslovi rada i boravka te izloženost pojedinim vrstama
zlostavljanja, nasilja i prinude. Najveći broj žrtava tada odlučilo se na put u inostranstvo kako
bi pronašle dobro plaćen posao. Struktuisani intervju je tada upućivao najčešće na obećane
poslove kao što su: njegovateljice, konobarice ili prodavačice. Naravno, niti jedna žrtva u
svom iskazu nije očekivala rad u tzv. “seksualno - eksploatatorskoj industriji”. Tada se bilježi
podatak da se tek petina žrtava odlučila na odlazak u inostranstvo kako bi radile kao plesačice
ili prostitutke, čime je po prvi put razvijena laički raširena tvrdnja, koja je bila i medijski
raširena da “u BiH dolaze već iskusne prostitutke kako bi pronašle novo tržište“.
Već tada su utvrđene neke zablude kod organa gonjenja i organa formalne socijalne kontrole
uopšte, uvjetovane nepoznavanjem osnovne suštine bića krivičnog djela trgovine ljudima.
Naime, prema rezultatima ovog istraživanja već tada je utvrđeno da je trgovina ljudima u BIH
kriminal, koji kod svojih žrtava stvara neopisivu patnju. Ne samo da ima razoran uticaj na
fzičko i psihičko zdravlje žrtava, nego ih dovodi u dodatnu opasnost ako traže pomoć policije,
koja ih je (u tom periodu) kriminalizirala kao ilegalne imigrante i deportirala iz BIH. Ovaj
podatak autor je i tada opravdavao činjenicom da je od 1997. godine do 2003. objavljeno
ukupno 266 članaka o traffckingu i prostituciji na BHS jezičnim područjima. Prema njemu je
samo 5% tih članaka pristupalo temi s gledišta traffckinga, dok 36% temi pristupa kao
prostituciji, a 42% razmatra prostituciju i traffcking zajedno. Stoga, još tada autor zaključuje
da je “proces informiranja javnosti apsolutno bio zasićen senzacionalističkim sadržajima
prisutnosti prostitucije”.
U proteklih nekoliko godina javio se novi oblik u trgovine ljudima u BiH. Naime, žrtve se
vrbuju na lokalnom nivou u cilju seksualne eksploatacije u drugim dijelovima zemlje. Tako
danas možemo zaključiti da je broj identifikovanih stranih žrtava u stalnom opadanju dok je
broj državljana Bosne i Hercegovine koji su žrtve trgovine ljudima unutar granica Bosne i
Hercegovine u blagom porastu. Većinu žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini se
vrbuje i prodaje radi seksualne eksploatacije. Na ovaj podatak upućuje i statistika zvaničnih
organa u BIH, naročito statistika Ministarstva sigurnosti BIH. Statistički podaci o ukupnim
brojevima identifikovanih žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini u periodu 1999-
2013, te omjer domaćih i stranih žrtava prikazan je u donjem grafkonu.
21
300
250
200
Ukupan broj žrtava

150
Domaće žrtve
100 Strane žrtve
50
Grafkon 3. Prikaz broja identifciranih žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini u periodu 1999- 2013.12
Vlasti u Bosni i Hercegovini su poduzele značajne mjere na suprotstavljanju trgovini ljudima

putem određivanja nacionalnih politika i planova još od 2001. godine, zatim putem usvajanja
zakona i drugih propisa koji tretiraju borbu protiv trgovine ljudima, putem alociranja
fnancijskih i drugih resursa, razvijanjem kapaciteta nadležnih institucija i uspostavljanja
bliskog partnerstva između vlasti i civilnog društva, što je očigledno načinilo značajan
napredak u ukupnoj situaciji i smanjenje u broju identifikovanih žrtava trgovine ljudima.
Ipak, trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini očigledno nije iskorijenjena, nego je samo
mijenjala svoj modus operandi. Od 2004. godine trgovina ljudima se povlači u pomno
prikrivenu aktivnost, tako da se seksualna eksploatacija odvija u motelima, privatnim kućama
i apartmanima, žrtve se odvode u inostranstvo u iste svrhe, ili su prisiljene na rad ili neke
druge oblike eksploatacije. U pogledu radne eksploatacije, jedan od novih oblika je svakako
eksploatacija državljana Bosne i Hercegovine, muškaraca, na gradilištima u inostranstvu.
Najprisutniji i sve vidljiviji problem je prosjačenje, uglavnom prisutno u romskim
zajednicama, što je direktna posljedica složene ekonomske i socijalne situacije u zemlji.
Ustrojeno i prisilno prosjačenje djece je kompleksan obrazac ponašanja koji drži djecu, žrtve
trgovine ljudima, u krugovima eksploatacije, prisiljene da prose za račun svojih porodica ili
kriminalnih grupa. U prošlosti, problem djece koja žive i prosjače na ulici nije bio
prepoznavan kao trgovina ljudima. Zbog toga, nije bilo ozbiljnijih intervencija nadležnih
vlasti i službi, iako su se mogla primijetiti sporadična izvješća, medijski članci i komentari o
djeci i njihovom cjelodnevnom radu na ulici.
Aktivnosti na suprotstavljanju trgovini ljudima u zemlji, uključujući rad policije usmjeren

prema ovom problemu, istraživanja, optuživanja i suđenja, zajedno sa pravnom reformom, su
12
Eldana Mujanović, Elemdin Muratbegović, Muhamed Budimlić, Vladimir Obradović - Trgovina ljudima u
Bosni i Hercegovini
22
donijele nekoliko promjena u obrascima trgovine ljudima. Ali još uvijek ostaje dosta toga da
se uradi.
4.2. Aktuelna situacija sa trgovinom ljudima u Bosni i Hercegovini

Politički nestabilna, socijalno i ekonomski teška situacija u zemlji još uvijek predstavlja
okruženje koje pospješuje trgovinu ljudima. Osim toga, Bosna i Hercegovina je još uvijek
postkonfiktna zemlja u tranziciji i demokratijom u razvoju sa krhkim institucijama. U takvom
okruženju, prepoznatljivi su mnogobrojnim činioci koji privlače i pospješuju trgovinu
ljudima, tzv. “pull and push factors” poput: položaja žene, položaja djece, položaja osoba sa
smanjenim sposobnostima, položaja nacionalnih manjina, posebno Roma, raširene korupcije i
njene povezanosti sa trgovinom, loše ekonomske situacije i visoke nezaposlenosti, nedovoljno
razvijenih mehanizama za zaštitu prava žrtava itd. Dok je broj utvrđenih stranih žrtava u
stalnom opadanju, broj građanki Bosne i Hercegovine koje su identifcirane kao žrtve trgovine
ljudima unutar granica Bosne i Hercegovine je u stalnom porastu. Bosna i Hercegovina
postala je zemlja porijekla, tranzita i odredišta za žrtve trgovine ljudima.
Dodatnu otežavajuću okolnost trenutnoj situaciji predstavlja novi oblik eksploatacije djece
koji se pojavio u Bosni i Hercegovini, gdje djeca prosjaci sada dolaze iz više heterogenih
sredina, s tim da su njihove aktivnosti prosjačenja uređene od strane kriminalaca. Ovakav
oblik trgovine ljudima je još uvijek zanemaren od strane nadležnih vlasti, prije svega zbog
nedostatka znanja o ovom problemu i obliku trgovine ljudima, koji je različit od seksualne
eksploatacije, a koja se dugo vremena smatrala jedinim oblikom trgovine ljudima. Uz to, ovaj
problem je zanemaren i zbog nedostatka volje i inicijative da se poduzmu neophodne mjere
protiv ovakvog oblika trgovine ljudima, ali i zbog diskriminacijskih pogleda pojedinaca
prema pripadnicima manjinskih zajednica. Zbog svega toga cjelokupan društveni sistem je
propustio da do sada djeluje na odgovarajući način te spriječi i kazni ovakvu trgovinu djecom.
Posljednja izvješća ukazuju i na porast broja slučajeva zaključivanja prisilnih brakova, koji
vode prema eksploataciji, sa djecom iz romske manjine koji su posebno podložni ovom obliku
iskorištavanja. U prošlosti, problem djece koja žive i rade na ulici nije bio označen kao
trgovina ljudima, ali vlasti su počele prepoznavati i povezivati problem dječjeg prosjačenja
kao vrstu trgovine ljudima radi radne eksploatacije. U svakom slučaju, dosadašnje djelovanje
nije bilo odgovarajuće u slučajevima mnogobrojnih prevara o djeci koja rade po cijeli dan na
ulicama, na koje nadležne institucije nisu reagirale pružanjem ozbiljne intervencije ili usluge
djeci. Kada je u pitanju problem djece u pokretu, ovaj problem nije uvijek vezan za seksualno
iskorištavanje i više je slučajeva vezano za ekonomsko iskorištavanje, prisilni rad,
prosjačenje, te zanemarivanje i zapuštanje. Najčešće su ovoj vrsti zloupotrebe izložena djeca i
žene pripadnici romske manjine u BiH.
Od ukupnog broja 49 žrtava trgovine ljudima u 2014. godini 12 je punoljetnih (11 žena i 1
muškarac), a 37 maloljetnih (24 žene i 13 muškaraca), 35 su ženske osobe, a 14 su muške
osobe. Od zabilježenih 35 ženskih žrtava trgovine ljudima, 11 je punoljetnih i to: 4 seksualno
iskorištavanih, 3 iskorištavane radi kombiniranog prisilnog rada i prosjačenja, 3 iskorištavane
23
isključivo za prosjačenje, 1 iskorištavana radi proizvodnje, posjedovanja i prikazivanja dječje

pornografje.
Maloljetnih ženskih žrtava je 24: 6 seksualno iskorištavanih, 14 iskorištavanih radi

prosjačenja, 4 prodate radi prisilnog sklapanja braka i naknadnog prosjačenja. Samo jedna
osoba je punoljetna žrtava prosjačenja, dok je maloljetnih žrtava prosjačenja 13. Od ukupno
49 potencijalnih žrtava trgovine ljudima 10 je seksualno iskorištavano, 3 su iskorištavane radi
prisilnog rada/radna eksploatacija, 31 radi prosjačenja, 1 u svrhu proizvodnje, posjedovanja i
prikazivanja dječje pornografje i 4 su prodane radi prisilnog sklapanja braka/prosjačenja. Od
49 žrtava trgovine ljudima samo su 3 strane državljanke (Kosovo 2, Šri Lanka i Hrvatska),
preostalih 46 žrtava trgovine ljudima su državljani Bosne i Hercegovine.
Tokom 2014. godine u sigurnim kućama je zbrinuto 14 potencijalnih žrtava trgovine ljudima,
21 potencijalna žrtva trgovine ljudima zbrinuta je kroz dnevni centar/prihvatnu stanicu u
Banjoj Luci, 1 u Domu za nezbrinutu djecu “Bjelave” Sarajevo, dok 13 potencijalnih žrtava
nije zbrinuto jer su to odbili13. Tokom 2007. godine, iako je broj identifciranih žrtava trgovine
ljudima u svrhu seksualne eksploatacije najniži otkad se sistemno prati razvoj ove pojave, broj
građanki Bosne i Hercegovine koje su identifcirane kao žrtve trgovine ljudima u svrhu
seksualne eksploatacije, unutar granica Bosne i Hercegovine, je po prvi put premašio broj
identificiranih stranih žrtava trgovine ljudima. Kao što se vidi iz Izvještaja Vijeća Ministara
Bosne i Hercegovine za 2014. godinu, broj identifciranih potencijalnih žrtava daleko je
premašio broj žrtava stranog državljanstva.
Loša ekonomska situacija je najvjerojatnije najvažniji činilac u objašnjavanju trgovine

ljudima u Bosni i Hercegovini. Bruto društveni proizvod (BDP) u Bosni i Hercegovini je bio
17,83 milijarde US dolara u 2013. BDP vrijednost Bosne i Hercegovine predstavlja 0.01%
svjetske ekonomije. Nacionalna stopa siromaštva ukazuje da 17,9% stanovništva živi ispod
nacionalne linije siromaštva14. Nivo nezaposlenosti se povećao na 44.54% u decembru 2012.
sa 44.38% u novembru 201215. Nedovoljna zaštita prava žrtava je također jedan od činilaca
koji doprinosi opstanku trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini. U toku krivičnog postupka
žrtvama se pruža samo opća zaštita prava, koja su zajamčena bio kojoj osobi koja učestvuje u
postupku. Pravo na informiranje je dopušteno kao opće pravilo za bilo koju osobu koja je
subjekt ili učestvuje u krivičnom postupku. Svaka osoba koja je pretrpjela neku vrstu štete od
krivičnog djela ima pravo da bude obaviještena o statusu krivičnog postupka i djelovanju
tužioca, ali ti pravni instrumenti nisu priznati specifčnoj kategoriji žrtava uključujući i žrtve
trgovine ljudima. Zaštita svjedoka u krivičnom postupku i nakon krivičnog postupka je
utvrđena zakonima o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ranjivih svjedoka, kao i Zakonom o
programu zaštite svjedoka, koji su primjenjivi i na žrtve trgovine ljudima (uz ograničenje koje
se tiče primjene Zakona o programu zaštite svjedoka koji se odnosi isključivo na predmete
koji se vode pred Sudom BiH).
13
State Coordinator Offce for Counter Traffcking Operations in BiH, 2015).
14
World Bank, 2014
15
Agency for Statistics of Bosnia and Herzegovina, 2012).
24
Ipak, postoje neka vrlo uspješna rješenja za zaštitu žrtava trgovine ljudima poput
imigracionog zakonodavstva koje dozvoljava privremeni boravak strancima - žrtvama
trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini na osnovu humanitarnih razloga. Sve moguće žrtve
trgovine ljudima imaju pravo na pomoć koja uključuje: hranu, odjeću, higijenske potrepštine,
medicinsku njegu, psihološku podršku, pravnu pomoć i predstavljanje, reintegracijske usluge,
pristup tržištu rada kao i pristup obrazovanju i obučavanju, uključujući radno okupacionu
terapiju, obuku na radu, profesionalnu edukaciju itd.
4.3 Krivično gonjenje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini
Krivično gonjenje trgovaca je izgleda nedovoljno i neučinkovito. Broj provedenih istraga i

podignutih optužnica je bio veoma promjenjiv i u stalnom opadanju. Prosječan broj
provedenih istraga na godišnjem nivou je bio 34,8 dok je prosječan broj podignutih optužnica
bio 14,3 godišnje. Razlozi za ovako nestabilne brojeve u usporednom pregledu nisu sasvim
jasni. Broj izrečenih presuda je isto tako vrlo sličan, 12,4 po godini. U apsolutnim brojevima
to je 278 provođenih istraga, 115 podignutih optužnica i 99 izrečenih presuda u analiziranom
periodu od 2006. do 2013.
90
80
70
60
50 Provedene istrage
Podignute optužnice
40
Donesene presude
30
20
10
0
2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013
Grafkon 4. Prikaz broja provedenih istraga, podignutih optužnica i donesenih presuda za krivična djela trgovine
ljudima i povezana krivična djela u periodu 2006-201316
Uobičajena praksa sudova za počinjena krivična djela trgovine ljudima je izricanje kazni u
blizini njihovih posebnih minimuma propisanih u krivičnim zakonima. Stoga se kaznena
politika u Bosni i Hercegovini za ovakva krivična djela može smatrati veoma blagom u
odnosu na ozbiljnost posljedica i opasnost od trgovine ljudima kao kriminalne djelatnosti.
16
Eldana Mujanović, Elemdin Muratbegović, Muhamed Budimlić, Vladimir Obradović - Trgovina ljudima u
Bosni i Hercegovini
25
Trgovci ljudima nisu osuđeni i kažnjeni u svim slučajevima, pregovaranje o krivnji se nekada
provodi, a oduzimanje nezakonito stečene imovine se ne koristi na djelotvoran način.
Prosječna kazna izrečena trgovcima ljudima u 2013. godini bila je dvije godine zatvora17.
Prisilni rad još uvijek nije u potpunosti prepoznat kao oblik trgovine ljudima u pravosudnom
sistemu u Bosni i Hercegovini, posebno u slučajevima prosjačenja djece na ulicama. Takvi
slučajevi se u pravilu smatraju i procesuiraju kao prekršaji sa djecom kao počiniocima.
U toku 2003 godine, doneseni su ključni zakoni iz prijeko potrebnog zakonskog okvira protiv
trgovine ljudima i drugih oblika kriminaliteta, koji do tada nisu bili obuhvaćeni zakonskom
regulativom. Posebno su značajni: Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o krivičnom
postupku Bosne i Hercegovine, Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka
Bosne i Hercegovine, te sa njima usklađeni entiteski zakoni i zakoni Brčko Distrikta. Naime,
u materijelnom krivičnom zakonodavstvu, na nivou BiH tada smo napustili tzv. tradicionalna
krivična djela kojima se do tada „uređivala“ oblast trgovine ljudima. Po prvi put smo dobili
nove inkriminacije pod nazivima: „Trgovina ljudima“ član. 186. KZ BiH, „Međunarodno
vrbovanje radi prostitucije“ član. 187. KZ BiH, pa i „Krijumčarenje osoba“ član. 189. KZ
BiH, poslije čega su doneseni novi entitetski krivični zakoni i Krivični zakon Distrikta Brčko,
koji su usklađeni sa rješenjima KZ-a BiH.
U novom procesnom zakonodavstvu u BiH, između ostalih novosti, predviđene su npr. i

posebne istražne radnje čija primjena u suzbijanju trgovine ljudima zasigurno treba biti
značajna: nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, trajno praćenje i tehničko snimanje
osoba i predmeta, prikriveni istražitelj i informator, nadzirani prevoz i isporuka predmeta
krivičnog djela i sl.
Krivično djelo trgovina ljudima u KZ BiH koncipirano je u skladu sa pojmom trgovine

ljudima određenim u članu 3. Protokola za sprječavanje, zaustavljanje i kažnjavanje trgovine
ljudima, naročito ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija UN protiv
transnacionalnog organizovanog kriminala i prema kojem trgovina ljudima znači regrutiranje,
transport, transfer, skrivanje/pružanje utočišta ili prihvat osoba, putem prijetnje ili upotrebom
sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti ili stanja
ugroženosti, davanja ili primanja novca ili beneficija za dobijanje pristanka osobe koja ima
kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu eksploatacije.
Utvrđeno je da u području krivičnog gonjenja učinilaca krivičnog djela trgovine ljudima u

Bosni i Hercegovini postoji niz poteškoća, koje su različite prirode i porijekla, i koje na sebi
jedinstven način doprinose očigledno slabom ishodu u vezi sa ovim oblikom suprotstavljanja
ovoj pojavi. Neki od tih nedostataka su recimo univerzalne prirode o čemu govore i neka
druga istraživanja. Naprimjer, australska autorica David (2008) nalazi da su najčešći faktori
koji utiču na učinkovitost krivičnog gonjenja trgovaca ljudima povezani sa sljedećim:
a) parcijalan, neprecizan i neadekvatan pravni okvir u oblasti materijalnog i procesnog

krivičnog prava,
17
Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije, 2013.
26
b) transnacionalna priroda krivičnog djela trgovine ljudima koja otežava dokazivanje,

c) oslanjanje na iskaze žrtava koje su često jedini svjedoci za postupak,
d) nespremnost žrtava da svjedoče uslijed straha i ponovne viktimizacije,
e) nedosljednost i nevjerodostojnost iskaza žrtava svjedoka datih u istrazi sa onima koje
daju na glavnom pretresu i
f) problemi sa pribavljanjem materijalnih dokaza o držanju oštećenih (žrtava) u
ropskom odnosu kako se često trgovina ljudima promatra.
S druge strane, u svom istraživanju o praksi krivičnog gonjenja i procesuiranja trgovine

ljudima u SAD, Albonetti (2014) nalazi kako je u desetogodišnjem periodu (2001-2010)
doneseno 59 presuda za prisilni rad kao oblik trgovine ljudima, u kojima je prosječno trajanje
kazne zatvora bilo oko 11 godina18. Autor navodi kako je evidentna promjena u praksi sudova
koja se očituje povećanjem prosjeka trajanja izrečenih kazni zatvora kao rezultat usvajanja
nove politike oštrijeg kažnjavanja učinilaca za ova krivična djela.
4.4 Nedostaci sistema
Prvi, i vjerojatno najvažniji nedostatak u sistemu borbe protiv trgovine ljudima u Bosni i
Hercegovini je nedostatak energičnog istraživanja slučajeva trgovine ljudima u svrhu
seksualne i radne eksploatacije, kao i agresivnog optuživanja i kažnjavanja trgovaca ljudima.
Ovakav stav se podudara sa općom percepcijom javnosti da su odgovor krivičnog pravosuđa
na kriminal povezan sa trgovinom ljudima i kaznena politika za trgovinu ljudima veoma
blagi. Većina problema u vezi sa učinkovitim krivičnim gonjenjem trgovine ljudima su
povezani sa drastično različitim tumačenjima odredbi o trgovini ljudima u krivičnim
zakonima koji vode razlikama u primjeni zakonodavstva od strane policije i tužilaštava i na
kraju rezultiraju zbunjujućom sudskom praksom. Nekada se krivične istrage pokrenu kao
slučajevi trgovine ljudima, ali nastave kao slučajevi posredovanja u prostituciji ili slučajevi
zanemarivanja roditeljskih obaveza. Ne postoje ni jasni kriteriji za utvrđivanje nadležnosti
između različitih tužilaštava, što vodi prema izvjesnom nivou pravne neizvjesnosti i
diskriminacije prema potencijalnim žrtvama. Posljedice po žrtve, u ovakvoj situaciji, mogu
biti veoma ozbiljne. Posebno stoga što tužioci nemaju iste standarde i nivo znanja i iskustva u
postupanju u slučajevima trgovine ljudima, što može voditi prema određenom nivou
diskriminacije žrtve uslijed neodgovarajućeg nivoa njene zaštite i podrške.
Prema dosadašnjim pokazateljima, od činilaca koji uzrokuju i pospješuju prisustvo trgovine

ljudima, u Bosni i Hercegovini prisutni su: nasilje u porodici; neravnopravan položaj spolova
i nasilje zasnovano na spolu; nasilje nad djecom; siromaštvo; veoma loš ekonomski i socijalni
položaj manjinskih naroda, posebno Roma; još uvijek veliki broj interno raseljenih osoba i
izbjeglica. Kao dodatni činilac prisutan je i nizak nivo svijesti o prisustvu fenomena trgovine
ljudima, njegovih uzroka, posljedica i načina sprječavanja i otklanjanja posljedica.
18
Albonetti - istraživanje o praksi krivičnog gonjenja i procesuiranja trgovine ljudima u SAD (2014)
27
Da bi se ovakvi nedostaci prevazišli potrebno je uraditi detaljnu analizu i utvrditi praznine u

postupcima krivičnog gonjenja ovakvih djela i osigurati da budu učinkovito istražena i
procesuirana. Ovakvo djelovanje vodilo bi odgovarajućem kažnjavanju, koje bi odvraćalo
eventualne buduće trgovce od upuštanja u ovakvu djelatnost. Posebna pažnja treba biti
posvećena novim oblicima trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije i trgovine djecom, uz
uključivanje korištenja posebnih istražnih sredstava.
Naredni nedostatak se ogleda u odsustvu učinkovitog mehanizma za suzbijanje korupcije

povezane sa trgovinom ljudima. Trgovina ljudima i korupcija su blisko i često povezane
kriminalne aktivnosti. Prevazilaženje ovog nedostatka svakako zavisi od načina na koji se on
tretira. Prvenstveno, potrebno je priznati postojanje i utjecaj korupcije u kontekstu trgovine
ljudima. Stoga je važno istražiti kakvu ulogu igra korupcija u trgovini ljudima i kako
doprinosi narastanju tog fenomena? Drugo, neophodno je energično istraživati i goniti
korupciju povezanu sa trgovinom ljudima, što uključuje rad na identifkaciji najprisutnijih
oblika korupcije povezane sa trgovinom ljudima. Takav pristup bi na kraju trebao voditi
prekidanju prakse krivičnog gonjenja trgovine ljudima odvojeno od slučajeva korupcije
pojedinaca, koji su dozvoljavali ili odobravali trgovinu ljudima. Kao neki od tipičnih oblika
javljanja korupcije u vezi sa trgovinom ljudima često se spominju korištenje krivotvorenih
putnih isprava namijenjenih transportu (transferu) žrtava trgovine ljudima, izdavanje viza ili
drugih putnih isprava (putni listovi) bez ispunjavanja potrebnih uvjeta i sl.
Sve ovo može biti učinjeno kroz unapređenje pravnog okvira koji uređuje ova pitanja te kroz
usklađivanje praksi i iskustava institucija uključenih u borbu protiv trgovine ljudima sa ciljem
jačanja kapaciteta da se prepoznaju ovakve kriminalne aktivnosti.
Treći bitan nedostatak se ogleda u nedovoljno proaktivnom pristupu i terenskom radu na

identifkaciji potencijalnih žrtava, posebno onih koje su izložene prisilnom prosjačenju i
drugim oblicima iskorištavanja usmjerenih na djecu. Bosna i Hercegovina mora osigurati da
njeni službenici za provođenje zakona, inspektori rada, socijalni radnici, i drugi odgovarajući
službenici usvoje više proaktivan pristup i poduzmu intenzivne akcije na povećanju
identifkacije i spašavanja potencijalnih žrtava trgovine ljudima, a posebno najranjivijih, poput
djece izložene eksploataciji od strane drugih osoba. Istovremeno, daljnje mjere moraju biti
poduzete da bi se žrtvama trgovine ljudima pružila odgovarajuća pomoć i zaštita.
Četvrti nedostatak se ogleda u još uvijek niskom nivou javne svijesti o trgovini ljudima,
posebno o novim oblicima uglavnom radne eksploatacije i eksploatacije djece na ulicama.
Stoga, neophodno je provesti sveobuhvatne javne kampanje usmjerene prema općoj javnosti
te posebno osmisliti kampanje usmjerene prema ranjivim grupama. Ali, takve preventivne
akcije moraju biti podržane sa širokim akcijama ciljanim na unaprjeđenje opće situacije i
životnog standarda ranjivih grupa poput žena, djece, manjina, izbjeglica i interno raseljenih
osoba.
Peti nedostatak već duže vrijeme je u vezi sa odsustvom relevantnih istraživanja o fenomenu
trgovine ljudima, a koja bi trebala utvrditi obim i trendove trgovine u zemlji kao i činioce koji
doprinose i olakšavaju trgovinu ljudima u Bosni i Hercegovini. Ova istraživanja trebala bi
28
utvrditi preporuke za buduća defniranja politika i akcija vlasti i civilnog društva u borbi protiv
trgovine ljudima. U tom smislu i predmetna studija teži pružanju određenih spoznaja u ponudi
rješenja problema trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
Suočeni s problemom trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, naročito u postratnom periodu,

još od 2002. godine započete su organizirane aktivnosti na suzbijanju ovog problema. U
proteklom periodu dugoročno su planirane i provođene različite aktivnosti i to u okviru
državnih akcionih planova, prvog za period od 2002. do 2004. godine, drugog za period od
2005. do 2007. godine, zatim od 2008. do 2012. i posljednja od 2013. do 2015. godine.
Danas se aktivnosti ostvaruju u skladu sa Strategijom suprotstavljanja trgovini ljudima u BiH

2013 - 2015. godine u kojem su, pored mjera koje se odnose na prevenciju, krivično gonjenje
i jačanje institucionalnih mehanizama, planirane i mjere koje se odnose na zaštitu žrtava
trgovine ljudima.
29
ZAKLJUČAK
Trgovina ljudima je jedno od najtežih kaznenih djela koje ugrožava osnovna ljudska prava,
pravo na život i pravo na slobodu. Ljudska prava su univerzalna, nedjeljiva i pripadaju svakoj
osobi, stoga su oduzimanje prava na slobodu, život dostojan čovjeka, okrutno i nečovječno
postupanje neprihvatljivi i potrebno je poduzeti sve mjere kako bi se ta ista prava zaštitila.
Međutim, svijet danas karakterizira veliki raskorak između proklamacije ljudskih prava i
stepena njihove stvarne implementacije. Popis ljudskih prava stalno se proširuje, a politički
poredak u okviru kojega se javljaju čini se sve manje sposobnim da zaštiti ta prava. Ljudska
prava u najvećem broju zemalja svijeta doživljavaju svoju agoniju. O tome svjedoči
postojanje sve većega broja osoba koje se prodaju u ropstvo.
Danas kada se govori o trgovini ljudima, govori se o razvijenome obliku organizirane

kriminalne aktivnosti koja u sebe uključuje mnoštvo isprepletenih interesa. Cilj je trgovine
ljudima ostvarivanje zarade kroz eksploataciju, bilo da se radi o seksualnoj eksploataciji,
prisilnome radu, ilegalnome posvajanju, prisilnome prosjačenju, prisilnome sklapanju braka,
prisili na vršenje kaznenih djela, trgovini organima ili nekom drugom obliku. Unatoč suradnji
i usvojenim mjerama kako nacionalnih tako i međunarodnih institucija i nevladinih
organizacija, problem trgovanja ljudima ne samo da se nije smanjio, nego je dosegao
alarmantne razmjere. Statistika kaže kako broj žrtava trgovine ljudima raste. Zapravo, radi se
o tome da se uzroci koji dovode do trgovine ljudima u društva ne smanjuju. Društveno
uvjetovani uzroci poput siromaštva, visokoga stepena nezaposlenosti, nedostatka naobrazbe,
nasilja u obitelji, odgojne zapuštenosti i zanemarenosti, okolnosti u kojima je osoba izbjeglica
ili ilegalni migrant i drugi, svakodnevno guraju sve više ljudi na margine društva. Kako raste
broj marginaliziranih ljudi, raste i broj potencijalnih žrtava, jer društvene su margine onaj
prostor u kome netko najlakše postaje žrtva zločina.
Djeca su najnevinije žrtve ljudske okrutnosti. Djeca su žrtve nasilja kroz rad, pornografiju,
prostituciju, pedofiliju, pederastiju, prosjačenje, oduzimanje organa i drugih dijelova tijela,
djeca pod prisilom idu u vojsku, sklapaju brakove, vrše kaznena djela. Iako je zabranjen dječji
rad, prisutan je u svim zemljama, na svim kontinentima. Oko 218 milijuna djece u svijetu
eksploatira se kroz rad. U ovoj sramotnoj statistici o djeci radnicima/robovima prednjači
Azija. Tamo radi oko 122 milijuna djece/robova. Više od milijun njih radi u rudnicima i
kamenolomima. Trgovina ljudima u ropstvo je bacila oko 46 milijuna žrtava diljem svijeta.
Iza svih ovih podataka kriju se osobe/žrtve koje su najbolje svladale lekcija o tome koliko je
život jeftin. Sve te žrtve svjedočanstvo su o stvarnosti pakla u suvremenome društvu. One
jesu i ostaju biljeg historije, njih ni jedan čestit čovjek nema pravo zanemariti – jer one se tiču
svih nas. Nasilje, tortura i kršenje ljudskih prava razaraju moralno tkivo društva.
30
LITERATURA
Knjige i članci:
1. Prof.dr.sc. Nedžad Korajlić – Istraživanje krivičnih djela.

2. N.Korajlić & D.Muharremi – Heuristička kriminalistika
3. Cimerman Berislav, Gluić Sandra, Marinović Lovorka – Trgovanje ljudima, Zagreb
2005
4. Maja Grujić – Eksploatacija žrtava trgovine ljudima, Novi Pazar 2014
5. Lejla Kablar – Sarajlić – Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije, Sarajevo 2011
6. Saša Mijalković – Vidovi i oblici trgovine ljudima
7. Priručnik za naprednu obuku policijskih službenika za čin mlađeg inspektora u BiH –
Trgovina ljudima (pravni, kriminalistički i psihološki aspekt).
8. Irena Musa – Trgovina ljudima – Ropstvo 21. stoljeća.
9. OSCE – Procjena situacije u vezi sa migrantima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini.
10. Prof.dr. Eldan Mujanović, prof.dr. Elmedin Muratbegović, prof.dr. Muhamed
Budimlić, prof.dr. Vladimir Obradović – Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini.
11. Jure Tadić, Filip Dragović, Tonči Tadić - Migracijska i izbjeglička kriza – sigurnosni
rizici za EU (2016)
12. Albonetti - istraživanje o praksi krivičnog gonjenja i procesuiranja trgovine ljudima u
SAD (2014)
Internet stranice:
1. https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/trgovina-ljudima/302276
2. https://www.astra.rs/sta-je-trgovina-ljudima/
3. http://balkans.aljazeera.net/tema/trgovina-ljudima
4. https://www.coe.int/is/web/commissioner/-/improving-protection-for-victims-of-
forced-labour-and-human-trafficking
5. https://www.thedrum.com/news/2018/07/31/snapdeal-campaign-urges-the-indian-
government-strengthen-child-trafficking-bill
6. https://avaz.ba/vijesti/bih/384320/na-crnom-trzistu-ljudsko-tijelo-vrijedi-1-4-miliona-
eura
7. http://www.forum.hr/showthread.php?t=877243&page=159
8. http://frontex.europa.eu
9. https://www.biscani.net/pogledajte-fotografije-iz-djackog-doma-u-bihacu-gdje-su-
smjesteni-migranti-foto/
31
PRILOG
Kao prilog ovog završnog rada, obrađena je trenutna migrantska situacija u Bosni i
Hercegovini koja je u protekloj godini dostigla svoj vrhunac.
Broj ilegalnih imigranata koji su od početka prošle godine ušli u Bosnu i Hercegovinu i tu su
registrovani prešao je 20.000, a među njima je 500 djece od kojih je 60 bez roditeljske pratnje.
Trenutno najveći broj imigranata koncentriran je na području Unsko-sanskog kantona, a cilj
im je što prije prijeći u Hrvatsku i nastaviti put dalje ka zapadnoj Evropi.
U nekadašnjem hotelu „Sedra“ kod Cazina uspostavljen je centar za smještaj oko 400
imigranata, a namijenjen je prije svega porodicama s malom djecom i djeci bez pratnje. Veliki
je broj onih koji pripadaju upravo ovim ranjivim kategorijama, te oni trebaju posebnu skrb.
Neophodno je poduzeti sve potrebne korake da se svim imigrantima osigura potreban
smještaj, ali i zdravstvena zaštita i spriječi izbijanje zaraza ili epidemija bolesti poput
trbušnog tifusa i hepatitisa.
https://www.biscani.net/pogledajte-fotografije-iz-djackog-doma-u-bihacu-gdje-su-smjesteni-migranti-foto/
Ministrica za ljudska prava i izbjeglice potvrdila je kako je za suočavanje s imigrantskom

krizom u BiH iz IPA fondova Evropske unije do sada odobreno 8,2 miliona eura, a tim
novcem upravljaju partneri poput UNHCR-a i Međunarodne organizacije za migracije (IOM).
Vijeće ministara BiH pritom je na sebe preuzelo ulogu identificiranja budućih potreba
imigranata, a jedan od ciljeva je ravnomjerno raspodijeliti teret imigrantske krize na sve
dijelove zemlje. „Moja je preporuka da imigranti u Unsko-sanskom kantonu nisu problem
samo tog kantona nego i cijele države“ kazala je Borovac dodajući kako je drugi
najopterećeniji kanton Sarajevski u kojem boravi oko hiljadu imigranata.
32
Na cijelom teritoriju BiH uspostavljeno je devet centara za smještaj imigranata, a Borovac

tvrdi kako u njima ima mjesta i za one koji već danima borave u blizini graničnog prijelaza
Maljevac. Ilegalni imigranti u BiH pristižu uglavnom iz Srbije i Crne Gore.
Policijski službenici su u septembru spriječili ilegalan prelazak 2.699, u oktobru 1.919,

novembru 971, te u prvih 25 dana decembra 323 imigranta. Složenija situacija na granici se
očekuje dolaskom toplijih dana. Direktor granične policije Bosne i Hercegovine naveo je
činjenicu da je bio evidentiran porast državljana Irana koji su koristili bezvizni režim njihove
zemlje sa Republikom Srbijom i pokušavali ilegalno preći bosanskohercegovačku granicu da
bi se domogli zemalja Evropske unije. No njegovim ukidanjem smanjen je broj i procenat
Iranaca među imigrantima.
Od 1. januara do 25. decembra 2018 godine u Bosni i Hercegovini je, prema podacima
Granične policije Bosne i Hercegovine, evidentiran ulazak 23.750 imigranata. U istom
razdoblju, pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine u saradnji sa policijskim
službenicima Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, Državne agencije za istragu i zaštitu
i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske spriječili su 15.031 ilegalnih prelazaka
državljana zemalja visokog migracijskog rizika. Najveći pritisak imigranata je na istočnom i
sjeveroistočnom dijelu granice i to područja općina Zvornik, Višegrad, Čajniče i Bijeljina.
Kada je riječ o strukturi imigranata, može se reći da je najveći procenat ekonomskih

imigranata, punoljetnih, radno sposobnih muškaraca. U manjem procentu su ranjive kategorije
žene i djeca. Riječ je o osobama iz Sjeverne Afrike, Azije i Bliskog istoka, te u manjem broju
s područja Kosova. Ilegalno pokušavaju prijeći granicu najčešće pješke između dva granična
prelaza, odnosnu u graničnom pojasu. Službenici granične policije Bosne i Hercegovine
nerijetko sudjeluju u akcijama spašavanja imigranata od utapanja u rijekama.
Pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine prikupljaju podatke o organizovanim

kriminalnim skupinama koji koriste nesreću imigranata i stiču protivpravnu imovinsku korist
za njihov prevoz i krijumčarenje.
Granična policija Bosne i Hercegovine je u aprilu 2018 godine, uspješno realizovala akcije:
„Taurus“ i „Ox“. Identificirano je više od trideset osoba u dvije organizovane kriminalne
skupine koje su sudjelovale u nezakonitim aktivnostima s ciljem krijumčarenja imigranata iz
BiH u Republiku Hrvatsku. Polovinom oktobra 2018 godine, realizovane su završne
aktivnosti OA „Centar“. Specifičnost jedne u nizu akcija Granične policije Bosne i
Hercegovine je u činjenici da su kao krijumčari ljudi prvi put identificirani, a potom i lišeni
slobode ilegalni imigranti. Zbog postojanja osnova sumnje da su počinili kazneno djelo
„organizovanje grupe ili udruženja za izvršenje kaznenog djela krijumčarenje imigranata“ u
vezi s kaznenim djelom „krijumčarenje osoba“ lišena su slobode dva Pakistanca, državljanin
Irana i državljanin Bosne i Hercegovine.
Granična policija Bosne i Hercegovine je sudjelovala u aktivnostima identificiranja i

zaprečavanja mjesta pogodnih za ilegalne prelaske državne granice, što predstavlja jednu u
nizu metoda koje doprinose efikasnijem nadzoru državne granice.
33

Moć Sadašnjeg Trenutka

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Moć Sadašnjeg Trenutka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ilegalna trgovina ženama, djecom, organima, ilegalno prebacivanje imigranata

Osim toga, trgovanje ljudima se općenito smatra jednom od najunosnijih kriminalnih

Radi potpunijeg sagledavanja ovog veoma kompleksnog problema, potrebno je prvenstveno

1.1. Trgovina ljudima, ženama i djecom

uže zajednice te izložena zlostavljanju, nasilju i iskorištavanju, dominaciji i diskriminaciji

Cilj: Cilj trgovaca ljudima je eksploatacija Cilj krijumčarenja je zarada od

Trajanje: Žrtva ostaje u odnosu sa trgovcima Po dolasku na odredište prestaje svaki

Slika 2. Šematski prikaz razlika između trgovine ljudima i krijumčarenja imigranata2

 investitore - koji finansiraju i nadgledaju cijelu operaciju, nepoznati su ostalim

 Oduzimanje identifikacijskih i putnih isprava

Počinitelji žrtvama obično oduzimaju identifikacijske i putne dokumente odmah nakon

 Govorna i socijalna izolacija

 Upotreba nasilja i straha

 Upotreba i prijetnja osvetom žrtvinoj porodici

Ženama se najviše trguje u svrhu seksualne eksploatacije (prostitucija i pornografija). Žrtve su

TRGOVINA ŽENAMA PROSTITUCIJA

Slika 4. Trgovina djecom4

1.2. Trgovina organima

Dakle, veza trgovine ljudima, ljudskim organima, djecom i prebacivanje imigranata sa

Slika 5. Cijena organa prema izvještaju “Global Financial Integrityja”5

1.3. Ilegalno prebacivanje imigranata

U regionu Balkana je veoma razvijena i djelatnost ilegalnog prebacivanja imigranata u zemlje

Organizatori ilegalnog prebacivanja skupo naplaćuju usluge azilantima (najmanje hiljadu

Na poslovima suzbijanja ovih vrsta organizovanog kriminala sinhronizuje se zajednička

Organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u ilegalnoj prodaji djece bračnim

Na slici 6. prikazane su najčešće rute dolaska nezakonitih imigranata u razdoblju vrhunca

Slika 6. Neregularne migrantske rute (Frontex, prema Tamagno, 2016)8

Na grafikonu 1. prikazani su nezakoniti imigranti prema nacionalnosti u odnosu na rutu

Na uzorku od 420.753 statistički obrađenih migranata na dan 10.12.2015. ukupan broj

2. PROCES TRGOVANJA LJUDIMA

2.1. Vrbovanje/regrutiranje u zemlji porijekla

Slika 7. Otmica žena u svrhu seksualnog iskorištavanja11

Potpuna prevara uglavnom se ostvaruje tako da individualni namamljivači traže djevojke

Posljednji način vrbovanja je djelomična prevara koji u praktičnom smislu detekcije i

2.2. Transport žrtve do destinacijske države

2.3. Iskorištavanje u zemlji odredišta

Iskorištavanje u zemlji odredišta. To je posljednji stepen u procesu trgovine ljudima u kojem

O trgovanju u svrhu seksualnog iskorištavanja uglavnom se zna puno kada se govori o

3. KRIMINALISTIČKI ASPEKT KRIVIČNOG DJELA TRGOVINE LJUDIMA

Dobra organizovanost, prikrivenost ispoljavanja i transnacionalna priroda, kao i strah žrtava i

3.1. Način saznanja za krivično djelo

3.2. Problemi u otkrivanju i dokazivanju krivičnih djela u vezi trgovine ljudima

Poznato je da je trgovina ljudima fleksibilna i prilagodljiva zahtjevima tržišta, vješto mijenja

Osnovna pretpostavka uspješne aktivnosti u sprječavanju i suzbijanju trgovine ljudima kao

3.3. Prevencija na polju suzbijanja trgovine ljudima

Postoje tri vrste preventivnog djelovanja, i to:

1) Primarna prevencija – uismjerena je na širi krug i obraća se rizičnim skupinama u

3) Tercijarna prevencija – To je oblik prevencije u kojoj je krucijalna uloga tužioca i

4. TRGOVINA LJUDIMA U BIH

Na prostorima Zapadnog Balkana trgovina ljudima se pojavila prvenstveno zbog rata i

4.1 Historijat trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini

U ovom trenutku je nesporno da se država Bosna i Hercegovina nalazi u regiji u kojoj je

Ukupan broj žrtava

100 Strane žrtve

Vlasti u Bosni i Hercegovini su poduzele značajne mjere na suprotstavljanju trgovini ljudima

Aktivnosti na suprotstavljanju trgovini ljudima u zemlji, uključujući rad policije usmjeren

4.2. Aktuelna situacija sa trgovinom ljudima u Bosni i Hercegovini

isključivo za prosjačenje, 1 iskorištavana radi proizvodnje, posjedovanja i prikazivanja dječje

Maloljetnih ženskih žrtava je 24: 6 seksualno iskorištavanih, 14 iskorištavanih radi

Loša ekonomska situacija je najvjerojatnije najvažniji činilac u objašnjavanju trgovine

4.3 Krivično gonjenje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini

Krivično gonjenje trgovaca je izgleda nedovoljno i neučinkovito. Broj provedenih istraga i

U novom procesnom zakonodavstvu u BiH, između ostalih novosti, predviđene su npr. i