Bežično umrežavanje

Primjer jednostavne WiFi LAN mreže koja može uključivati obični računar,laptop, printer, WiFi router, i u isto vrijeme biti priključen na internet putem nekog modema

Bežično (engl. Wireless) umrežavanje je vjerovatno najjednostavniji način umrežavanja, nudi srednju brzinu,
ne zahtijeva dodatne kablove, ali je i relativno skuplji od ostalih načina umrežavanja, iako cijena WiFi uređaja
konstantno pada.

Bežično umrežavanje je najjednjostavnije uz WiFi tehnologiju, gdje nam je samo potrebna WiFi kartica (interna
(PCI i PCMCIA) ili vanjska (USB)) u dva ili više računara da bi se isti umrežili. Obično u kartice dođe
integrisana antena koja je dovoljna za manje mreže, no moguće je koristiti i bolje, vanjske antene koje
pojačavaju signal. Za priključivanje na neku mrežu potreban je tzv. Hotspot, odnosno čvorište na koji se spajaju
svi ostali korisnici. Ako je mreža osigurana ona će tražiti WEP ili noviji WPA (2) ključ, a ako je slobodna onda
nema nikakvih ograničenja za spajanje.

Svako može biti hotspot, jedino umjesto obične kartice je potrebno kupitiWireless Acces Point koji nudi
pokrivenost od oko 30 metara, dok je uz razne pojačavače moguće bitno proširiti pokrivenost. Najskuplja
varijanta, ali ona najbolja, je uzeti Wireless Access Point Router koji sadrži priključak
zaDSL modem, Router, Ethernet Hub, Firewall i Access Point. Uz sve to moguće na samo taj uređaj priključiti
jednu Ethernet mrežu na koju će biti priključeni korisnici sa WiFi karticama, te svi zajedno imati
pristup internetu putem DSL modema.

Problem kod bežičnih WiFi mreža je što mogu biti nesigurne, pogotovu starije mreže sa WEP provjerom koja je
nesigurnija od WPA i WPA 2 enkripcije podataka. Osim toga WiFi uređaji troše malo više struje od standardnih
uređaja za računarske mreže.