Professional Documents
Culture Documents
Sport I Nasilje U Europi PDF
Sport I Nasilje U Europi PDF
Dominique Bodin
Luc Robène
Stéphane Héas
Dominique Bodin
Luc Robène
Stéphane Héas
Tisak
JiB, Zagreb, Dudovec 3
Distribucija
Neretva d.o.o., Donji preËac 19, Zagreb, Hrvatska
ISBN 978-953-6414-09-3
Sadræaj
Autori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9
Priroda sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Podrijetlo sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Sport i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Nasilje u sportu: od loπega ponaπanja do krvoproliÊa . . . . . . . . . . . . . . 15
Ima li u sportu Ëega osim nasilja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Nogometni stadioni i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Je li huliganstvo oblik nasilja tipiËan za moderno druπtvo? . . . . . . . . . . . 19
Huliganstvo u antiËkim igrama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Huliganstvo i nogomet danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Huligani kao obiËni mladi ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Kako se moæe procijeniti razvoj huliganstva u Europi?. . . . . . . . . . . . 43
Problem neuspjeloga definiranja huliganstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Samo obiËni mladi ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Huliganstvo i socijalna dezorganizacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Druπtvena dezorijentiranost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Nedostatak odnosa i laissez-faire pristup ostavljaju prostora huliganstvu. . 46
Huliganstvo i granica izmeu ponaπanja laissez-faire i tajnoga dogovora . 48
Posljedice primjene ili neuspjeha primjene druπtvenih pravila . . . . . . 51
PoteπkoÊe pri uvoenju uËinkovite politike nadzora publike . . . . . . . 53
PolitiËke ideologije na nogometnom stadionu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
U poËetku: britanski pokret skinheada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
NavijaËka kultura i politiËke ideologije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Priroda ideologije na stadionima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Pojavljivanje sjena ekstremizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Treba li sport biti iπta bolji od ostatka druπtva? . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Tragedije ∑ joπ jedan oblik nasilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Organizacijski propust ili slaba reakcija policije i osoblja osiguranja:
Sheffield i Heysel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
3
Sport i nasilje u Europi
Zla sreÊa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Koristoljubivi motivi klupskih πefova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Dotrajala infrastruktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Kako se sport rabi kao politiËko orue, i o politiËkim funkcijama nasilja
u sportu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Sport kao pozornica za politiËko nasilje i protunasilje. . . . . . . . . . . . 77
Sport kao sredstvo osvete ili kaænjavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Sport kao æariπte nasilja u politici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Sport i dræavni razlozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Tjelesna i ideoloπka izobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Dræava i oblici politiËkoga nasilja u sportu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Novac i sport u Europi: snage i slabosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Ekonomski portret sportske Europe pokazuje bitne razlike . . . . . . . . 95
Nejednaka dostupnost sportskih infrastruktura i opreme . . . . . . . . . 101
Novac u sportu i neujednaËenosti meu razliËitim sportovima . . . . . 104
ProraËunske nejednakosti izmeu europskih klubova:
primjer nogometa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Dovodi li prevlast ekonomije u europskome sportu neizbjeæno
do nejednakosti?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Deregulacija træiπta sporta: posao protiv etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Od presude u sluËaju Bosman do fleksibilnoga pristupa . . . . . . . . . 116
Sportaπi podloæni utjecaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Reklamiranje sportske srËanosti i trgovina sportaπima i igraËima . . . 125
Dehumanizacija sporta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Sponzorstvo i sportaπi kao ljudi-reklame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Sportski skandali u Europi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Mafijaπki interesi na djelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Korupcija kao oblik ureenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
SuËeljavanje poduzetniπtva i terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
Sport i poduzetniπtvo: putovanje nemirnim vodama . . . . . . . . . . . . 141
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Sport, mediji i propaganda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Nejednakosti u raspodjeli minutaæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
Sport, poslovanje i mediji: nastanak “proizvoda” . . . . . . . . . . . . . . . . 152
4
Sadræaj
RazoËaranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
Ljudska tijela i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
PoteπkoÊe pristupa i kutovi tumaËenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Kako Europljani pristupaju sportu i drugim oblicima fiziËke aktivnosti. . 162
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost . . . . . . 165
Masovni mediji i nasilje povezano sa sportom: je li nasilje naglaπeno
ili previeno, sprijeËeno ili namjerno? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Izaziva li nasilje dodatno nasilje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Sport kao “opijum za narod”: moderna verzija cirkusa?. . . . . . . . . . 169
Sportske se nesreÊe dogaaju ∑ Ëak postoji i dokumentacija o njima . . 172
UznemirujuÊi podaci o iznenadnim smrtima meu sportaπima . . . . . 173
Znanost o nesreÊama: uvjerljiv skup podataka . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo: snaæne politiËke i druπtvene
implikacije za Europu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
Razmatranje ovisnosti izvan okvira medicinskoga problema . . . . . . . . . 188
Ovisnost kao personalizirani biokemijski pristup ljudskim biÊima . . . 189
Pokuπavamo li uËiniti fiziËku aktivnost pretjerano “umjerenom”? . . . 193
Doping kao obrazac ponaπanja: strano ili poznato? . . . . . . . . . . . . . . . 196
Jesu li sport i doping moderni imperativi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Pronalaæenje pristupa dopingu izmeu kontrole i pregovora . . . . . . 200
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Precijenjenost rada i umjerenosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Rani i intenzivni trening i snaga dominantnoga druπtvenoga
i kulturnoga naËina razmiπljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Demistifikacija sporta i provedba zakona i prava . . . . . . . . . . . . . . 210
Koje vrijednosti treba vratiti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
Stvarno nasilje ili simboliËno nasilje: pitanje roda . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Gdje i kada su æene ukljuËene u bavljenje sportom? . . . . . . . . . . . . 218
Kako nasilje u razliËitim oblicima iskljuËuje sportaπe kao i sportaπice:
od ginofobije do homofobije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
ZakljuËak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
Postoji li u sportu u Europi i neπto viπe od nasilja? . . . . . . . . . . . . . . . 231
Bibliografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
5
Autori
Dominique Bodin
PredavaË sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport
SveuËiliπta u Rennesu 2 i suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome centru za me-
tode, vjeπtine i tehnologiju pouËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu. StruËni surad-
nik IstraæivaËkoga centra za odgoj i obrazovanje pri SveuËiliπtu u Bordeauxu 2.
Luc Robène
PredavaË povijesti na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport
SveuËiliπta u Rennesu 2 i suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome centru za
metode, vjeπtine i tehnologiju pouËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu.
Stéphane Héas
PredavaË sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i
sport SveuËiliπta u Rennesu 2. Suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome cen-
tru za metode, vjeπtine i tehnologiju poduËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu
te struËni suradnik IstraæivaËkoga centra za druπtveni razvoj, koji se nalazi u
sastavu Katedre za socioloπku analizu.
7
Predgovor
9
Sport i nasilje u Europi
OdluËili smo usvojiti taj drugi pristup, temeljeÊi svoju odluku na Ëinjenici
da, baπ kao πto se politike (pa tako i sportske politike) isprepleÊu, tako
i kretanjem naroda, kultura i etniËkih skupina preko granica moæe doÊi ili
do oblika nasilja koji se, po svemu sudeÊi, temelje na povijesno-kulturnim
antagonizmima ili, upravo suprotno, do razvoja i daljnjega unaprjeivanja
meukulturne razmjene i ËvrπÊih veza meu narodima.
I na kraju, ova knjiga ima za cilj na jednome mjestu sabrati najbitnije teme
relevantne za odnos izmeu sporta i nasilja i donijeti objektivne zakljuËke
temeljene na podacima prikupljenim iz medija, sudskih izvjeπÊa, pravne prak-
se, statistika i istraæivanja. BuduÊi da je tema preopseæna za jednu knjigu ∑
oËekivati bilo πto drugo bilo bi nerealnim ∑ potrudili smo se i navesti biblio-
grafiju koja Êe Ëitateljima ponuditi πiroki raspon suvremenih djela te im tako
omoguÊiti da, ovisno o vlastitim interesima, detaljnije istraæe to podruËje.
10
Priroda sporta
Podrijetlo sporta
Ova knjiga nije povijest sporta i nasilja. Mnogo je takvih knjiga tijekom go-
dina napisano i malo je vjerojatno da bismo mogli dodati iπta viπe. Pokuπati
to ne bi samo bilo izvan naπih moguÊnosti; i u metodoloπkome bi pogledu
taj pothvat bio dvojben poprimi li linearan obrazac koji veÊina povjesniËa-
ra veÊ odavno odbacuje. Naπ je, stoga, cilj promatrati i analizirati bliske i
zamrπene veze koje danas postoje izmeu sporta i nasilja. Svjesno koristimo
mnoæinu jer, iako su „sport“ i „nasilje“ blisko povezani koncepti, zasebno su
kompleksni i viπeznaËni.
11
Sport i nasilje u Europi
12
Priroda sporta
Sport i nasilje
Tu, meutim, nailazimo na prvu dvoznaËnost koja je inherentna modernomu
sportu. Sport uistinu jest kodificirano, ili eufemizirano podruËje druπtva u
kojemu nasilje ne nalikuje nasilju antiËkih igara jer je viπe simboliËno nego
1
Elias (1985) u tome kontekstu rabi rijeË „uglaivanje“ da bi opisao postupnu transformaciju
srednjovjekovnih plemiÊa ratnika iz feudalnih vremena u uglaeno plemstvo okupljeno oko suve-
rena, proces koji se ponavljao manje-viπe svugdje u Europi
2
Smanjenje uËestalosti i ozbiljnosti nasilja
13
Sport i nasilje u Europi
No, kako bismo definirali nasilje? Elias sport opisuje kao naËin kanaliziranja
nasilja jer je njegova definicija nasilja ograniËena na tjelesnu manifestaciju.
U tome on zauzima jednak stav kao i Chesnais, koji poriËe da nasilje moæe
uzeti moralni i simboliËki oblik, i ustvruje da je govoriti o nasilju na taj na-
Ëin zloporaba jezika od strane odreenih zapadnjaËkih intelektualaca (Che-
snais 1981: 13).
Prihvatiti tako usku definiciju znaËi previdjeti razmjer nasilja koje u razliËitim
oblicima postoji u sportu, i promijeniti naËin na koji ga tumaËimo. To isto
tako znaËi i iskljuËivo fokusiranje na vidljivo ∑ te stoga „standardizirano“ ∑
nasilje. Takav je pristup svakako nerealan. Kao πto su Skogan (1990), Roche
(1996, 2001) i Debarbieux (1996, 2002) prikazali u relaciji s drugim podruËji-
ma gdje postoje antagonizmi, nemoguÊe je pojmiti nasilje samo u njegovim
najgrubljim manifestacijama, napadima ili premlaÊivanjima s namjerom ili
bez nje, a joπ manje kao zloËin s predumiπljajem ili neπto treÊe. »injenica je
da mnoge manje znaËajne pojave, kao πto je osorno ponaπanje, mogu gene-
rirati spiralu nasilja unutar koje ljudska percepcija nasilja varira ∑ ovisno je
li rijeË o agresoru ili ærtvi, slabijoj ili jaËoj strani, æitelju zapadne Europe ili
neke od zemalja u ratu, nekome tko dolazi iz bijede stambenoga naselja
ili otmjenoga predgraa, muπkarcu ili æeni, mladome ili starijemu Ëovjeku,
osobi koja je veÊ iskusila nasilje ili osobi koja se s njime joπ nije susrela. Te
razlike mogu biti toliko izraæene da se percepcija nasilja moæe klasificirati
kao objektivna ili subjektivna (Wieviorka 1999). Bodin zakljuËuje da ono πto
nazivamo nasiljem, ili barem ono πto se u modernome zapadnome druπtvu
smatra nasiljem svakako ne bi imalo isto znaËenje na drugim mjestima ili
podruËjima. Sam Ëin i percepcija nasilja uvjetovani su, dakle, druπtvenim,
prostornim i vremenskim kontekstom (Bodin 2001: 11).
14
Priroda sporta
3
Manji, nekaænjivi incidenti koji zasebno moæda ne zasluæuju kaznu, no u konaËnici negativno
utjeËu na meuljudske odnose
4
Sportaπicama Ëesto treba velika hrabrost i ustrajnost da bi dokazale tjelesno ili psihiËko zlo-
stavljanje. Evidentno je to u sluËaju iz 1993., kada su Ëetiri Ëlana francuske atletske federacije
optuæena za silovanje kolegice.
5
PouËno je vidjeti koliki je broj nacionalnih sportskih federacija u Europi koje vode æene ili koliki
je broj æena na funkciji od nacionalnog interesa u razliËitim sportovima.
15
Sport i nasilje u Europi
Nakon pada Berlinskoga zida, politika je pala u drugi plan iza ekonomije.
Naravno, nisu svi aspekti komercijalizacije modernoga sporta negativni. Vr-
hunski su sportaπi u nekim sportovima prvi imali koristi od promjene. No,
u sport se uvukla korupcija (ukljuËujuÊi, primjerice, Meunarodni olimpijski
odbor, u skorije vrijeme i predsjednika Portugalske nogometne lige) te mut-
ne veze s organiziranim kriminalom i teroristiËkim organizacijama.
16
Priroda sporta
Ne sudi se, dakle, sportu, nego onomu πto od njega ljudi Ëine ili æele uËiniti.
Vaæno je da oni koji su na razliËitim razinama ukljuËeni u sport, od sudionika
do visokih duænosnika, imaju to na umu kako bi sportska igraliπta i dalje bila
mjesto fuzije, mjesto komunikacije meu pojedincima na posve suprotnim
stranama u pogledu kulture, politike i religije te mjesto na kojemu ti poje-
dinci postiæu ono πto politiËarima malokad polazi za rukom, a to je odreeni
oblik humanizma. (Bodin 2001: 202)
17
Nogometni stadioni i nasilje
Je li huliganstvo oblik nasilja tipiËan za moderno druπtvo?
Ako postoji jedan odreeni oblik nasilja koji se obiËno povezuje sa sportom
ili barem navijaËima, to je huliganstvo. Moglo bi se reÊi da je u svakodnevnoj
komunikaciji huliganstvo jedini prepoznatljiv oblik nasilja, zanemarimo li na-
silje meu samim sportaπima bilo na igraliπtima ili zbog prekomjernih napora.
To fokusiranje na huliganstvo vjerojatno je odraz medijskoga preuveliËavanja
odreenih nasilnih dogaaja ili moæda stava veÊine ljudi da je huliganstvo
nemoguÊe izmiriti sa tradicionalnim, slavljeniËkim aspektom sporta.
19
Sport i nasilje u Europi
Takvi oblici nasilja utjeËu na nogomet πirom svijeta, no ne mogu se svi pri-
pisati engleskim navijaËima, niti obiËnim prekrπiteljima zakona.
Kako bismo razumjeli huliganstvo, nije dovoljno promatrati samo Ëeste sluËa-
jeve ekstremnoga tjelesnoga nasilja. Umjesto toga, dogaaje trebamo smje-
stiti unutar povijesnih i druπtvenih procesa, kako bismo ih pravilno mogli pro-
tumaËiti. Huliganstvo se preËesto karakterizira na osnovi njegova krajnjega
izraza: tjelesnoga nasilja ili πtete naËinjene nad imovinom i infrastrukturom.
Nasilje moæe biti djelo grupe navijaËa na nogometnome stadionu, ili ∑ uzevπi
u obzir danaπnje sigurnosne mjere (zaπtitni prsten oko igraliπta, nazoËnost
redara na stadionu, nazoËnost policije, videonadzor i privoenje izgrednika
na sud istoga dana) ∑ moæe se dogoditi i na odreenoj udaljenosti od sta-
diona. Ono moæe biti usmjereno protiv policije ili prolaznika koji nemaju
veze s utakmicom, cilj moæe biti razbijanje automobila i izloga trgovina ili ka-
menovanje autobusa sa suparniËkim navijaËima. OËito je da huligansko na-
silje ima mnoge oblike, no tako ih navesti ne otkriva nam zaπto se pojedinci
∑ i to Ëesto priliËno beznaËajni pojedinci ∑ tako ponaπaju. ©toviπe, takvo
nas vienje potiËe da nasilje promatramo iskljuËivo kroz njegovu aktivnu
manifestaciju, kao krπenje ustaljenih druπtvenih norma na koje se uzvraÊa
odgovarajuÊim kaznenim mjerama, Ëime naπe poimanje nasilja ne ide dalje
od socioloπke definicije samoga kriminalnoga Ëina (Durkheim 1895).
20
Nogometni stadioni i nasilje
U svojoj studiji Le sport dans la Rome antique [Sport u antiËkome Rimu] Thu-
illier (1996) opisuje spektakle koji su ukljuËivali oblike sporta s toËno odree-
nom funkcijom: oni su, s jedne strane, predstavljali oblik vojne obuke, no
21
Sport i nasilje u Europi
Iz istoga doba potjeËe i vrlo moderna slika nasilja vezana uz viteπke turnire, u
kojem su sudjelovali i sudionici i gledatelji. Nije bilo neobiËno da se na natjeca-
telje bacaju svakojaki predmeti, a vrijedili su i zakoni o zabrani unoπenja oruæja
u prostor gledaliπta, iz straha da Êe se suparniËke grupe u tolikoj mjeri poisto-
vjetiti sa svojim prvakom da Êe se meusobno i potuÊi (Jusserand 1901).
Iz neπto skorijega razdoblja ∑ kraja 19. stoljeÊa ∑ Granter (1895) daje opis
nereda u Cappielowu, tijekom utakmice polufinala kupa izmeu Greenock
Mortona i Port Glasgow Athletic Cluba 8.travnja 1899., u kojima je sudjelova-
lo 200 navijaËa. On ne opisuje samo oπtro policijsko suzbijanje nereda, nego
navodi i da je razina nasilja u britanskome nogometu u to doba u porastu.
22
Nogometni stadioni i nasilje
Godine 1997. francuski je sportski list L'Equipe nabrojio 1300 smrti prouzro-
Ëenih huliganskim incidentima na nogometnim utakmicama, i to manje-viπe
πirom svijeta. Neki su dogaaji, tragiËniji Ëak i od nesreÊe u Heyselu, mnogo
godina bili zataπkavani. U Moskvi je 1982., primjerice, nakon izjednaËenja
u utakmici Kupa UEFA izmeu Spartaka i nizozemskoga Haarlema, 340 ljudi
ubijeno u energiËnoj policijskoj akciji protiv razuzdanih Spartakovih navijaËa.
U istom bi se tonu moglo nastaviti s cijelim nizom incidenata koji su nagrdili
lice mnogih igara i sportova, a posebno nogometa.
Taj kratki kronoloπki pregled pokazuje kako je nasilje vezano uz veÊe skupi-
ne ljudi i elemente natjecanja i spektakla, Ëini se, neizbjeæna æivotna Ëinje-
nica, premda dolazi u razliËitim oblicima, od izgredniπtva, simboliËnoga ili
verbalnoga nasilja, do navala na terene, tuËnjava, nereda i ubojstava. Primje-
ri takoer potvruju i zakljuËak da nasilje vezano uz tjelesna natjecanja nije
novo, niti se moæe usko shvatiti kao moderan druπtveni fenomen, prouzro-
Ëen zabrinjavajuÊim socijalnim problemima prigradskih sredina i opÊinskih
stambenih naselja pa Ëak ni utjecajem siromaπtva na dio stanovniπtva.
Tri faktora razlikuju huliganstvo od oblika nasilja gomile koji u sportskim do-
gaajima postoje od antiËkih vremena: uËestalosti nasilnih incidenata, njiho-
va specifiËna povezanost s nogometom, i Ëinjenica da je huliganstvo inicijalno
bilo vezano uz jednu jedinu zemlju ∑ Veliku Britaniju. Postavlja se prirodno
pitanje kako su i zaπto taj sport i ta zemlja huliganstvu izloæeni ranije i inten-
zivnije od drugih.
Prvi razlog jest strukturalni. Kada je Engleska sredinom 19. stoljeÊa izumila
moderan sport i poËela ga razvijati u njegovim kolektivnim oblicima (Elias i
Dunning, nav. dj.), u srediπtima gradiÊa i gradova odreena posebna mjesta
gdje su se te tjelesne aktivnosti trebale prilagoditi odreenim standardima
i pravilima. Ta srediπta reguliranoga spektakla i sukoba, drukËiji od ranijih,
privremenih popriπta tjelesnih natjecanja, bili su sportski stadioni. Paralelno
23
Sport i nasilje u Europi
Ne zna se, meutim, zbog Ëega se nogometno nasilje Europom proπirilo spo-
rije od same igre. Odreena obiljeæja britanskoga iskustva vjerojatno su pri-
donijela razvoju naroËito postojane i æestoke forme huliganstva. MoguÊe je da
je sam rani rast i intenzitet fenomena u Velikoj Britaniji djelomiËno potisnuo
Ëinjenicu njegova πirenja na druge zemlje, navodeÊi promatraËe da previde po-
rast huliganstva u Europi kako u nogometu tako i u drugim sportovima, uklju-
ËujuÊi i amaterske. Koπarkaπke utakmice u GrËkoj i Turskoj bile su, primjerice,
zahvaÊene nasiljem, kao i natjecanja u kriketu u Indiji te utakmica Europskoga
prvenstva u vaterpolu na kojoj su se sukobili suparniËki hrvatski i srpski na-
vijaËi. Incidenti su naruπavali i ragbijaπke utakmice niæih liga u Francuskoj,
a skupine francuskih studenata sudjelovale su u sukobima na sveuËiliπnim
igrama 1997. i 1999. UnatoË takvim primjerima, manifestacije nasilja nisu bile
uËestale. Nogomet je jedini sport koji je u Europi, ali i πirom svijeta, zahvaÊen
huliganstvom na svim razinama ∑ jer, nasilje ni u kojem sluËaju nije bilo ogra-
niËeno samo na utakmice profesionalnoga nogometa koje su postale medijski
spektakli. To je promatranje zanimljivo stoga πto otvara dodatna pitanja: ∑
zbog Ëega je nogomet, viπe od ostalih sportova, ne samo pozadina nego i
vektor takve vrste nasilja?
24
Nogometni stadioni i nasilje
Igra rijeËima
Prva faza obuhvaÊa razdoblje od kasnih '50-tih do ranih '60-tih godina 20.
stoljeÊa, kada su novinari i istraæivaËi ∑ veÊinom sociolozi ∑ identificirali
porast nasilja ne samo izvan nego i unutar nogometnih stadiona. Ti oblici
nasilja bili su naizgled drukËiji od onoga πto se ranije dogaalo: primije-
25
Sport i nasilje u Europi
26
Nogometni stadioni i nasilje
no, Ëim kraj postane izvjestan, komedija postaje tragedija (1980: 310). Pro-
mjena iz promjenjivoga u nepromjenjivo, iz komiËnoga u tragiËno, moæe dje-
lomiËno objasniti zbog Ëega nogometni navijaËi pribjegavaju nasilju. OdluËiti
se za ograniËenu definiciju huliganstva znaËilo bi unaprijed odrediti put bilo
kojega prouËavanja. OgraniËavanjem istraæivanja na promatranje tjelesnoga
nasilja, analitiËari u stvari iskljuËuju Ëimbenike koji nisu dovedeni u vezu
s mladenaËkom delinkvencijom ∑ zadirkivanje, verbalno nadmetanje, pod-
badanje, povijest antagonizama u danoj situaciji, jaz izmeu oËekivanog i
stvarnoga ∑ πto sve moæe biti prisutno u predigri tuËnjava i nereda (Lepoutre
1977; Duret 1996, 1999; Wieviorka 1999; Roché 2001).
6
Taj primjer upuÊuje na joπ jedan aspekt problema, ulogu spola u tjelesnim i sportskim aktiv-
nostima.
27
Sport i nasilje u Europi
Nogomet viπe nije bio jedini oblik zabave koji je svatko sebi mogao priuπtiti
i nogometne su utakmice privlaËile sve manje i manje gledatelja. Prava ra-
dio-televizijskih prijenosa i sponzorstvo, u svojemu danaπnjemu obliku, joπ
uvijek nisu imali danaπnji znaËaj. U to su doba neki igraËi bili poluprofesio-
nalci, a drugi joπ uvijek amateri, no svi su oni ∑ osim ako nisu bili zaposleni
u nekoj industrijskoj grani ∑ manje-viπe ovisili o prodaji karata. Britansko
je rjeπenje problema gubitka interesa bilo uËiniti igru spektakularnijom i
profesionalizirati nogomet, poboljπati komfor gledatelja i obnoviti stadione
kako bi primili viπe ljudi. Ovo je obiËno ukljuËivalo graenje novih tribina ∑
takozvanih „krajeva“, koji su poloæajem odgovarali vrhovima ovalnih stadio-
na ∑ na kraÊim stranama pravokutnoga igraliπta, iza golova. Demokratizacija
nogometa i njegova rastuÊa popularnost u svim segmentima druπtva, kom-
binirani s promjenama na stadionima, poËeli su privlaËiti razliËite vrste ljudi;
gledatelji su sve ËeπÊe bili iz razliËitih slojeva i po svoj su prilici manje po-
znavali samu igru. Te su promjene revolucionirale druπtvenu ulogu stadiona
i izmijenile veselu i slavljeniËku atmosferu koja je njima ranije prevladavala.
Razvoj nogometa i njegova transformacija u spektakl promijenili su standar-
de aktivnosti koja je ranije bila izrazito klasno odreena, jer su i igraËi i gle-
datelji bili mahom iz radniËke klase. 7
7
Vidi rad Bourdieua (1979, 1984) i Pociella (1981, 1995).
28
Nogometni stadioni i nasilje
To, meutim, nije bila jedina promjena. Neki su se, kao primjerice Brom-
berger (1995), sluæili fotografijama da bi dokazali kako nogometna publika
postaje sve mlaa8. Za to su postojali brojni razlozi. Prvi je razlog vezan uz
sam sport, jer ∑ buduÊi da je nogomet bio promican u πkolama ∑ bilo je
sasvim prirodno da nove generacije mladih ljudi koje ga igraju postanu gle-
datelji ili strastveni navijaËi. Postojali su takoer i druπtveni faktori, buduÊi
da je to bilo razdoblje snaænih promjena u druπtvu, naroËito u pogledu sve
veÊe autonomije mladih koji su polako razvijali vlastite naËine provoenja
slobodnoga vremena. TreÊi je razlog promjene bio ekonomske prirode. Po-
nudom jeftinih sjedala na rubovima tribina, nogometni su klubovi poticali
mlade ljude na okupljanje u tim, loπijim dijelovima stadiona. KonaËno, po-
stojali su i kulturoloπki razlozi jer se u Velikoj Britaniji od 1960-tih javljaju
brojne adolescentske kulture i supkulture ∑ razbijaËi, teddy boysi, skinhea-
dsi i pankeri. Nogomet je prestao biti „obiteljska zabava“ pod roditeljskom
paskom. Obitelji viπe nisu iπle na nogometne utakmice kao πto bi, primjerice,
iπle u kazaliπte, kako bi dijelile zajedniËki entuzijazam koji nije poznavao ge-
neracijsku podjelu. „Krajevi“ stadiona postali su teritoriji mladih koji su se
poËeli grupirati ne samo prema momËadima koje su podræavali nego prije
svega po podruËjima iz kojih su potjecali i supkulturama kojima su pripa-
dali. PoËele su se oblikovati zajednice s vlastitim identitetima, ritualima,
amblemima, simbolima, osjeÊajima pripadnosti, znakovima prepoznavanja i
naËinima odijevanja: elementima kojima su se razvijale navijaËke skupine.
Od danaπnjih su se navijaËkih skupina razlikovale jedino po tome πto nisu
imale nazive koji bi ih povezivali s klubovima za koje su navijale. U ovome
su stupnju na stadion uvezene i ksenofobne politiËke ideologije (prije svega
teddy boysa i skinheadsa), a poËele su se pojavljati i bande (skinheadsi i
'razbijaËi').
8
Ideju radikalne promjene u tome pogledu treba ipak uzeti s dozom opreza. Nema dvojbe da je
na gledateljskim tribinama bilo mnogo mladih ljudi, no, isto tako, zdravstveno osiguranje i pre-
hrana bili su bolji, a odjeÊa kvalitetnija, zbog Ëega su gledatelji na fotografijama moæda izgledali
mlae od svojih vrπnjaka iz prethodne generacije, koji, pak, moæda nisu bili ni tako stari kako
su se Ëinili.
29
Sport i nasilje u Europi
30
Nogometni stadioni i nasilje
Mnogi istraæivaËi (Taylor, nav. dj.; Clarke 1978; Elias i Dunning 1986) treÊe
razdoblje u razvoju huliganstva dovode u vezu s oπtrim socioekonomskim
padom Velike Britanije u 1970-tim i 1980-tim. Nekoliko laburistiËkih vlada (s
premijerima Haroldom Wilsonom od 1964. do 1970. te od 1974. do 1976.,
i Jamesom Callaghanom od 1976. do 1980.) nije uspjelo zaustaviti inflaciju
i rastuÊu nezaposlenost, a zemlja je bila na rubu bankrota. Ranih 1970-tih
14% stanovnika Velike Britanije æivjelo je ispod razine siromaπtva, πto je
brojka koja nikada nije dosegnuta u Francuskoj, gdje se razina siromaπtva
1990-tih stabilizirala oko 10%. Inflacija je u Velikoj Britaniji dosegnula 25%
sredinom 1970-tih, a nezaposlenost je od 3.8% u 1972. narasla do 11.5%
u 1983. Samo je u industrijskome sektoru, izmeu 1966. i 1986. godine, u
Velikoj Britaniji izgubljeno tri milijuna radnih mjesta; za usporedbu, u cijelo-
me je francuskome gospodarstvu toliki gubitak radnih mjesta dosegnut tek
1993. Zbog takva je ekonomskoga kolapsa pozdravljen dolazak Margaret
Thatcher na vlast i uvoenje politike stroge πtednje, privatizacije i razvoja
striktne ekonomije slobodnoga træiπta. PolitiËke odluke dana bile su jasne:
gospodarski oporavak bio je imperativ, makar i na πtetu radniËke klase i
druπtveno zanemarenih. SluËaj πtrajka rudara jasno priziva iskustvo britan-
ske radniËke klase iz toga doba: πtrajk je trajao punih godinu dana prije
nego πto ga je konzervativna vlada nasilno slomila. Jedan je to od mnogih
primjera tadaπnjega ekonomskoga restrukturiranja i socijalne podjele koja je
uslijedila. Gospodarske i socijalne mjere koje su iπle na πtetu radniËke klase
djelovale su kao katalizator za razvoj huliganstva.
„Brutalnost taËeristiËkoga plana da ga kulturoloπki i politiËki izbriπe, snaæan je
faktor u objaπnjavanju rastuÊe autonomnosti fenomena nogometnih navijaËa i stra-
tegija koje su huligani koristili da bi dospjeli pred oko javnosti“ (Mignon, nav. dj.,
str. 22).
Huliganstvo je, meutim, u manjoj mjeri bilo odraz klasne borbe, a u veÊoj
mehanizam preæivljavanja i druπtvenoga potvrivanja ∑ nogometno je nasilje
u tome razdoblju stajalo uz bok uliËnim neredima, no oni nisu bili meusob-
no povezani. Huligani nisu naglaπavali druπtvenu pripadnost ili branili rad-
31
Sport i nasilje u Europi
niËku klasu. Bez obzira na to, kao πto je pokazao Coser (1956), huliganstvo
je zajednici signal za opasnost, a u Velikoj je Britaniji ono bilo indikator
duboko ukorijenjene socijalne disfunkcije. Poput uliËnih nereda, to je oblik
nasilja koji prije svega svjedoËi o Ëinjenici da su politiËki i institucionalni od-
govori na zahtjeve druπtva nedostatni (Wievorka, nav. dj., 30). Nogomet je
postao instrument i sredstvo izraæavanja mladih ljudi bez socioekonomskih
korijena, koji su bili iskljuËeni iz druπtva.
32
Nogometni stadioni i nasilje
33
Sport i nasilje u Europi
Kroz nasilje, oni su dobili status koji je zamijenio njihov stvarni status, da-
juÊi im prepoznatljiv, jak identitet koji im je nedostajao ili bio zanijekan u
svakodnevnom æivotu.
9
Kako su se plemiÊi-ratnici, zajedno sa svojim vazalima, vojskom i moÊi prikupljanja poreza, pret-
varali u uljueno plemstvo okupljeno na jednome mjestu pod „zaπtitom“ monarha, postupno su
gubili interes za meusobne oruæane sukobe.
10
Sustav implementiran meu bandama u Chicagu, koji karakterizira visoka razina segregacije,
naglaπena vaænost normi muæevnosti i razraen sustav savezniπtava.
34
Nogometni stadioni i nasilje
zbog Ëega ta veza postoji, potrebno je iÊi dalje od statusa i ispitati πto se
dogaa u praksi. Tu je prije svega Ëinjenica da, premda veÊina huligana
doista potjeËe iz druπtveno zapostavljenih slojeva, obratno ne vrijedi: ne
postaju nuæno svi druπtveno ugroæeni pojedinci na nogometnim utakmicama
huligani ili prijestupnici. Kao drugo ∑ i premda Elias i Dunning to pitanje ni-
su potanje obradili, na njega Êemo se joπ vratiti ∑ ne pripadaju svi uhiÊeni
huligani tvrdoj radniËkoj klasi11. Prema vienju autora, sama pripadnost rad-
niËkoj klasi nije toliko vaæna koliko su vaæni naËini njezina funkcioniranja,
oblici socijalizacije i druπtvenosti. Ako se tvrdoj radniËkoj klasi moæe pripisati
nasilnost, to je stoga πto su pripadnici te klase na niæem stupnju procesa
uljuivanja.
11
Najniæemu sloju radniËke klase, u kojemu je nasilje joπ uvijek smislen element druπtvenoga
funkcioniranja.
35
Sport i nasilje u Europi
Ovaj pristup zahtijeva komentar. Prvi problem nastaje pri pokuπaju defini-
ranja norme, odnosno devijantnoga ponaπanja. Je li osoba koja zaobilazi
norme πto ih je postavio jedan dio druπtva radi oËuvanja mira u zajednici
i zadræavanja druπtvene kohezije ∑ devijant? Ili je ovdje posrijedi sud odre-
enih ljudi o ponaπanju koje smatraju abnormalnim zato πto odudara od
ponaπanja veÊine ili glavne struje (Becker 1963)?
12
Prijateljev je prijatelj prijatelj; neprijateljev je neprijatelj prijatelj; neprijateljev je prijatelj nepri-
jatelj.
36
Nogometni stadioni i nasilje
Taylor (nav. dj.), Williams (1991) i Hargreaves (1992), odmah odbacili zbog
latentnoga evolucionizma. Temeljni je doprinos Eliasove figurativne sociologije
∑ utemeljene na srediπnjoj teoriji „procesa uljuivanja“ i balansu izmeu ideo-
grafskoga i nomotetiËkoga pristupa ∑ opisivanje razvoja, uËenja i dotjerivanja
standarda druπtveno prihvatljivoga ponaπanja koje je dovelo do oblikovanja
zapadnih druπtava izmeu srednjega vijeka i 20. stoljeÊa (Bodin 2002).
37
Sport i nasilje u Europi
Huliganstvo svakako viπe nije bio samo britanski problem jer su mediji svo-
jim komentarima, obraivanjima teme i neprekidnim prikazivanjem istih slika
∑ u klasiËnoj novinarskoj maniri oslanjajuÊi se na teæinu rijeËi i πokantnost
slike ∑ dali nogometnim navijaËima i huliganima dotad nevien publicitet.
Dotada je njihova glavna svrha bila podupiranje momËadi, s huliganstvom
kao najtvrim izrazom navijaËke kulture, no od trenutka kad su njihove akti-
vnosti dobile potvrdu, oni su poËeli uæivati u sve veÊoj prepoznatljivosti.
Intenzivno medijsko praÊenje dogaaja na Heyselu ubrzalo je, stoga, πirenje
huliganstva Europom. Bilo je to, meutim, samo ubrzanje jer je fenomen
na kontinentu veÊ dulje vrijeme postojao. Posjeti engleskih navijaËa drugim
europskim zemljama veÊ su bili potaknuli oponaπanje, πto je u razdoblju
izmeu godine 1975. i 1980. rezultiralo mnogobrojnim nasilnim izgredima.
Iznenauje, meutim, πto ni tisak ni nacionalna odnosno meunarodna no-
gometna tijela nisu smatrali potrebnim komentirati te dogaaje.
38
Nogometni stadioni i nasilje
Zbog Ëega je, meutim, Velika Britanija ∑ mimo Ëinjenice da je prije drugih
zemalja iskusila druπtveno-ekonomske probleme ∑ bila tako osobito zahva-
Êena i ukljuËena u tu vrst nasilja?
Postoji nekoliko vrlo jasnih razloga. Prvi je znaËajka koju Velika Britanija
dijeli s Belgijom i Nizozemskom, takoer zahvaÊenima vrlo nasilnim huligan-
stvom, a to je blizina nogometnih klubova. Godine 1996. samo je u podruËju
πirega Londona bilo 11 klubova prve lige (engl. Premiership). Engleska ∑
dio Velike Britanije najzahvaÊeniji huliganstvom ∑ svojom povrπinom odgo-
vara Ëetvrtini Francuske ili ©panjolske, dok je NjemaËka od nje veÊa dva i
pol puta (uzmemo li samo primjere zemalja s najjaËom tradicijom profesio-
nalnoga nogometa). Belgija i Nizozemska manje su od francuske pokrajine
Akvitanije. Mobilnost je, stoga, znatno olakπana: navijaËi na utakmice putuju
lako, Ëesto i u vrlo velikim skupinama. I dok je antagonistiËko ponaπanje (u
etoloπkom smislu) uobiËajen dio sportskoga rivalstva, ovdje je ono intenzi-
virano fiziËkom bliskoπÊu klubova, Ëime su u prvi plan dovedeni lokalni i te-
ritorijalni antagonizmi Ëiji su korijeni u specifiËnoj povijesti gradova, zemalja,
druπtvenih slojeva i razdoblja recesije (Bromberger 1995: 242).
39
Sport i nasilje u Europi
40
Nogometni stadioni i nasilje
13
Ime potjeËe od njihova leæernoga stila odijevanja. Najgorljiviji navijaËi nosili su „normalnu“ odjeÊu
kako bi se „utopili“ u gomili.
41
Sport i nasilje u Europi
Bez obzira na razlike u pristupu razliËiti su autori bili ujedinjeni u isticanju dviju
stvari. Prvo, huliganstvo je, bez sumnje, bilo znaËajka navijaËa, a ne osoba
„izvana“ koje nisu imale veze s nogometom. Svi su huligani pripadali organi-
ziranim skupinama. ParafrazirajuÊi tvrdnju koja je prepoznatljivija u kontekstu
ovisnosti o drogama, moæemo reÊi kako nije vjerojatno da Êe svi nogometni na-
vijaËi postati huligani, ali su svi huligani nogometni navijaËi. Kao πto je Ehren-
berg sugerirao, huliganstvo je najekstremnija vrsta ispada navijaËke kulture.
„Ono πto osobito razlikuje huliganstvo od tradicionalnih oblika navijaËkoga pona-
πanja jest kretanje huligana prema tribinama: dok na terenu traje utakmica, dvije
suparniËke navijaËke skupine zapoËinju fiziËku borbu… Dakle, ponaπanje huligana
ima svoje korijene u kulturnim i sportskim tradicijama koje oni dovedu do ekstrema
i daju im drugi oblik. Cilj je njihova nasilja srediπte pozornosti preseliti s terena na
tribine“ (Ehrenberg, nav. dj., str. 58).
14
Raspravu o ograniËenjima toga pristupa proËitati kod Debarbieuxa (2002), str. 105∑112.
42
Nogometni stadioni i nasilje
43
Sport i nasilje u Europi
Prvo πto su sociolozi i antropolozi opazili jest da tri Ëetvrtine onih koji su
priznali da su poËinili djelo huliganstva pripadaju tvrdoj jezgri navijaËkih
skupina. Za veÊinu njih zajedniËke su dvije karakteristike: 88,2% su muπkarci
i 74,9% mlae je od 27 godina. Iako postoje i huliganke, manje su od muπ-
karaca ukljuËene u izrazito nasilne aktivnosti. To, naravno, ne znaËi da ne
snose odgovornost za poËinjeno nasilje i da nemaju odreenu ulogu u nje-
mu (Bodin i dr. 2004 a/b). Dobiveni podaci o huliganstvu ovdje se povezuju
s onima o klasiËnoj delinkvenciji: iskljuËenost nije samo po sebi dovoljno
objaπnjenje za delinkvenciju i devijantno ponaπanje. Ona je tek jedan od fak-
44
Nogometni stadioni i nasilje
45
Sport i nasilje u Europi
Druπtvena dezorijentiranost
Prvo πto treba naglasiti u ovom kontekstu jest da ne postoji pravi odnos
izmeu uprava nogometnih klubova i navijaËkih organizacija.
15
U ovom kontekstu, izbjegavanje normi i pravila za koje je opÊenito prihvaÊeno da ureuju æivot
u druπtvu.
46
Nogometni stadioni i nasilje
ili se prema njima odnosi s prijezirom, oni se kao nikad prije “ukopavaju” u svojim
stajaliπtima i na kraju uvjere sami sebe kako jedino oni uistinu vole svoju momËad
i spremni su je braniti u nevolji.“ (1990: 210∑211).“
47
Sport i nasilje u Europi
Neki navijaËi idu joπ korak dalje tvrdeÊi da postoji preπutni dogovor izmeu
uprava odreenih klubova i skupina za koje se zna da se upuπtaju u nasilje
ËeπÊe od drugih. Zamjenik zapovjednika Rouibi u svom izvjeπÊu ponavlja tu
izjavu biljeæeÊi:
„… odgovorni za sigurnost u klubovima Ëesto se nau rastrgani izmeu suprotnih
teænji. Iako su svjesni rizika od nasilja zbog prisutnosti huliganskih elemenata,
spremno Êe izjaviti kako sve nogometne momËadi trebaju takve navijaËe kako bi
vrπili pritisak na igraËe“ (nav. dj., str. 39).
48
Nogometni stadioni i nasilje
Drugi se primjer tiËe dogaaja zabiljeæenoga 18. travnja 1996. u L' Equipeu:
predsjednik PSG-a bio je optuæen za sudioniπtvo u pokuπaju unoπenja dim-
nih baklji na sportski teren za vrijeme susreta izmeu PSG-a i Metza 30.
oæujka 1996. godine. Poslije je osloboen optuæbe.
Bilo kako bilo, nedostatak bilo kakva odnosa (ili pak njegova dvosmislena
priroda) izmeu klupske uprave i navijaËa moæe samo uËvrstiti druπtvenu de-
zorijentiranost i potaknuti ekstremno ponaπanje poput huliganstva. U nekim
sluËajevima pravila su prekrπena zbog podudaranja interesa. Zar nogomet
nije imao koristi od devijantnoga ponaπanja navijaËa ili su mu barem vra-
tili quid pro quo s obzirom na to da su stvorili atmosferu i unijeli duha na
tribine te pojaËali osjeÊaj privræenosti? Becker je (1963: 150) primijetio da
se pravila nekaænjeno krπe jer obje strane izvlaËe korist zatvarajuÊi oËi pred
16
U Francuskoj se redari zapoπljavaju kako bi sprijeËili izgrede na stadionima nakon πto je done-
sen tzv. Pasquin zakon prema kojem organizatori sportskih ili kulturnih manifestacija moraju sami
uposliti snage sigurnosti.
49
Sport i nasilje u Europi
Moæe li ovo, dakle, biti faktor koji se krije iza nasilja povezanoga s nogome-
tom: nedostatak dogovora ili zajedniËke strategije za pretvaranje sporta, u
pravom smislu te rijeËi, u „totalni druπtveni fenomen“ obziran prema svima
ukljuËenima u druπtvo sporta? Sigurno je da ukljuËivanje, suradnja i prizna-
vanje pojedinaËnih doprinosa nude drukËije naËine odreivanja prava i duæ-
nosti, moguÊnosti i zabrana.
50
Nogometni stadioni i nasilje
17
Nemamo namjeru raspravljati o druπtvenoj i kaznenoj odgovornosti onih koji se upuπtaju u na-
silne radnje na sportskim priredbama- Taj je problem analizirao Lassalle (2000).
18
Vidi Chakera (1999) za detaljniji prikaz razvoja zakona.
51
Sport i nasilje u Europi
19
Ovdje su navedene samo najvaænije konvencije i preporuke. Potpuniji popis vidi u rezimeu pre-
poruka VijeÊa Europe u „SprjeËavanju nasilja u sportu“, VijeÊe Europe (2003).
52
Nogometni stadioni i nasilje
53
Sport i nasilje u Europi
20
Za daljnje informacije o politici prevencije za koju se zauzima VijeÊe Europe vidi „SprjeËavanje
nasilja u sportu“, VijeÊe Europe (2003).
54
Nogometni stadioni i nasilje
Represivne mjere
21
U travnju 1995. godine navijaËu Manchester Uniteda Steveju Briscoeu doæivotno je zabranjen
pristup na stadion toga kluba jer je ostao na nogama glasno izvikujuÊi potporu igraËima unatoË
ponovljenim upozorenjima osoblja zaduæenoga za sigurnost.
55
Sport i nasilje u Europi
mira. Redari mogu samo pretraæiti dodirom ljude koji æele uÊi na stadion,
tj. obaviti kratak povrπinski pregled. Iako se takvom provjerom mogu otkriti
veÊi predmeti, njome se ne pronalaze strjelice za pikado ili baterije, koje su
katkad skrivene u sendviËima, ili pak kovanice s oπtrim rubovima skrivene u
cipelama. Pariπki odvjetniËki institut za izobrazbu u podruËju ljudskih prava
(IFDHBP) istaknuo je u vezi s tim problemom da su ovlasti osoblja zaduæeno-
ga za sigurnost na stadionima jednake onima koje imaju privatna zaπtitarska
poduzeÊa te da su sudovi u nizu sluËajeva upozorili na Ëinjenicu nezakonito-
sti postupaka tjelesnoga pregleda (1999: 15). Klubovi mogu donekle zaobiÊi
ta ograniËenja tiskanjem obavijesti na ulaznice i isticanjem natpisa na ulazi-
ma na stadion o pregledu posjetitelja. Upozoravanjem na postupke pregleda
klubovima je omoguÊeno da zabrane ulazak osobama koje ne pristaju na
pregled, ali im nije dopuπteno inzistirati na pregledu ijednoga pojedinca (ili
njegovih osobnih stvari) koji prosvjeduje protiv takva pregleda unatoË tomu
πto je o njemu prije toga obavijeπten (nav. dj., 15).
56
Nogometni stadioni i nasilje
57
Sport i nasilje u Europi
58
Nogometni stadioni i nasilje
Moramo istraæiti pojam ideologije ne toliko kao rijeË ili koncept veÊ kao
cijeli sustav znaËenja i pretpostavaka koji je pod drugim imenima gotovo
sigurno bio prisutan mnogo prije nego πto je Destutt de Tracy iskovao ter-
min „ideologija“ u kasnom osamnaestom stoljeÊu. Taj termin ima toliko
razliËitih znaËenja da mu njegova polisemija, u najmanju ruku, ublaæuje sna-
gu. Je li ideologija ideal ili skup ideja, predodæaba, vjerovanja i vrijednos-
nih stajaliπta koje druπtvo nameÊe svojim Ëlanovima ili onima koji to nisu?
Ili je ona, ipak, ideal ili skup ideja, predodæaba, vjerovanja i vrijednosnih
stajaliπta koje pojedinci, viπe-manje kolektivno, pokuπavaju proπiriti i namet-
59
Sport i nasilje u Europi
Veza izmeu navijaËke kulture i ideologije ima priliËno dugu proπlost. Skin-
headi su se pojavili u Velikoj Britaniji kasnih πesdesetih godina proπloga
stoljeÊa. Izvorno taj pokret, u poËetku relativno nevaæan, nije bio rasistiËki.
Bio je reakcija na hipi kulturu i raspad britanskoga gospodarstva. U svojoj
osnovi bio je kontrakultura: hipici su imali dugu kosu i iπli na mirovne pro-
svjede pa su skinheadi obrijali glavu i nasiljem se koristili kao sredstvom
isticanja svoje muæevnosti. Pokret skinheada, veÊina kojih je u to vrijeme
potjecala iz radniËkih obitelji, dijelio je mnoge vrijednosti s imigrantima koji
su, baπ poput skinsa, bili na margini druπtva u rasapu. I jedni i drugi sluπali
su ska i reggae glazbu. U nogometu, tada sastavnom dijelu britanske popu-
larne kulture, skinheadi su pronaπli afirmativno sredstvo izraæavanja i mjesto
gdje su to mogli Ëiniti. Ovaj kratki pregled nastanka skinhead pokreta mi-
ljama je udaljen od arhetipske sloæene predodæbe o navijaËima, huliganima,
skinheadima i desnoj ideologiji.
60
Nogometni stadioni i nasilje
Jesu li sve te razliËite ideologije podjednako opasne? Iako se, kako Bromber-
ger (1995) istiËe, veÊina opisanih navijaËkih razmetanja moæe svesti na spo-
radiËna i prozaiËna iskazivanja grupnoga otpora ili na napore pojedinaca koji
se æele istaknuti, ipak neke od tih aktivnosti odraæavaju djelovanje politiËkih
stranaka. U takvim sluËajevima navijaËke su skupine posluæile kao „izlog“
ili sredstvo s pomoÊu kojega bi se stranke uvukle na tribine i privukle nove
mlade Ëlanove. Dvije skupine francuskih navijaËa koje Êe ovdje posluæiti kao
dobar primjer jesu Boulogne Kop, navijaËi PSG-a i navijaËi s juæne tribine
stadiona u Marseillesu.
61
Sport i nasilje u Europi
22
Inicijali njegova imena.
62
Nogometni stadioni i nasilje
Slika 1. Krv i Ëast ∑ Apologija rasne mrænje na posteru Boulogne Kopa iz 1993.
godine
63
Sport i nasilje u Europi
64
Nogometni stadioni i nasilje
23
Ta rijeË znaËi „Arapin“ u francuskom uliËnom æargonu tzv. „verlanu“, koji zamjenjuje poredak
slogova u rijeËi.
65
Sport i nasilje u Europi
Ono πto je teæe prihvatiti jest nedostatak reakcije sportskih Ëelnika na snaæan
porast rasizma i ksenofobije meu nogometnim navijaËima. Na primjer, u
UNESCO-ovu je biltenu „Courier“ 2000. godine osvanuo Ëlanak u kojem je
FIFA optuæena da „eskivira problem“ nakon πto je nogometna federacija osu-
dila javne manifestacije rasizma. U Ëlanku je pisalo kako „takve izjave ne
prikrivaju Ëinjenicu da se niπta nije poduzelo protiv nogometnih duænosnika
poput predsjednika turskoga kluba Trabzonspoora Mehmeta Al Yilmaza, koji
je crnoga engleskoga napadaËa Kevina Campbella nazvao „kanibalom“ i „po-
66
Nogometni stadioni i nasilje
24
»lanak se moæe proËitati na mreænpj stranici UNESCO-a http ://www.unesco.org/courier/2000_
11/uk/ethique.htm
25
Zbog tih rijeËi sportski list L' Equipe Magazine dodijelio mu je crveni karton.
67
Sport i nasilje u Europi
26
O toj temi proËitaj Ëlanak Ignacija Ramoneta (1996)
68
Nogometni stadioni i nasilje
barbieux (2001: 14) iznijeli su tvrdnju da antiËka GrËka nije razvila sport kao
miroljubivu aktivnost niti kao opravdanje za uvoenje pravila i sklada u an-
tiËke igre i atletska nadmetanja. Zablude onih koji su tvrdili drukËije davno je
razotkrio Gernet (1917), a u novije vrijeme, uz ostale, Vernant i Vidal-Naquet
(1986). GrËki ideal sporta bio je aristokratski pa je Ëak i u razdobljima de-
mokracije promovirao diskriminaciju i ropstvo. Na kraju krajeva, sport je bio
rezerviran samo za najviπe druπtvene klase i slobodne ljude i u njemu nije
bilo mjesta za niæe slojeve, autsajdere, robove niti æene (ti su principi naπli
odjeka u Olimpijskim igrama koje je obnovio Pierre de Coubertin, a poslije i
u Hitlerovoj NjemaËkoj). U antiËkim vremenima pojedine su atletske pobjed-
nike titulirali s „Gene“27 doprinoseÊi na taj naËin grËkoj ekspanziji.
Pa Ëak ako sport i jest sredstvo ideologije, on je svejedno tek zrcalo naπih
druπtava. Elias i Dunning izrazili su miπljenje da je „znanje o sportu zapra-
vo znanje o druπtvu“ (1986: 19). Uz to πto sport moæe katkad pomoÊi u
stvaranju socijalne kohezije, on takoer ima i razliËite unutarnjopolitiËke i
vanjskopolitiËke funkcije (Brohm 1992) u kojima politiËke ideologije mogu
pronaÊi svoj oslonac. Bernard Jeu (1993) iπao je toliko daleko da je sport
nazvao nemilosrdnom borbom u miroljubivom druπtvu, koja rezultira padom
ili usponom odreenih sustava.
Iako je bilo manjih okrπaja u finalnoj utakmici Kupa prvaka izmeu Liverpoo-
la i Juventusa igranoj na stadionu Heysel u svibnju 1985., ti sukobi nisu u
tolikoj mjeri bili razlogom smrti 32 posjetitelja i ozljeivanja joπ 600 ljudi,
27
vojni zapovjednik
69
Sport i nasilje u Europi
70
Nogometni stadioni i nasilje
Zla sreÊa
71
Sport i nasilje u Europi
natjecanja ∑ koji su katkad bili spremni prodati prevelik broj ulaznica u sum-
njivim okolnostima, u viπe nego oËitom pokuπaju da poveÊaju zaradu od
njihove prodaje, pa Ëak i da kreiraju „crne fondove“.
Dotrajala infrastruktura
72
Nogometni stadioni i nasilje
73
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
Danas nimalo nema mjesta sumnji u prisan odnos izmeu sporta i politike, to
viπe πto je takav odnos postojao tijekom cijele povijesti modernoga sporta,
samo pod raznim krinkama. Joπ je 1912. Georges Rozet, analizirajuÊi francu-
ske neuspjehe na Olimpijskim igrama, napisao sljedeÊe: „Sportska vrijednost
nacije, uz druge forme uspjeha, prinosni je i nipoπto zanemariv faktor onoga
πto se s pravom moæe nazvati druπtvenom vrijednosti“ (Thibault 1991: 149).
75
Sport i nasilje u Europi
Zapravo, utjecaj sporta na politiku danas je vjerojatno veÊi nego πto je ikada
bio, πto s jedne strane odraæava njegovu ekonomsku moÊ, a s druge sve
veÊu univerzalnost. Imidæ sporta ∑ politiËki imidæ koji prenose meunarodne
medijske mreæe ∑ u danaπnje je vrijeme dio razvoja sportskih kultura, a
zajedniËki uæitak tih kultura (namjerno organiziran ili ne) postaje globalna
realnost.
Kao πto su Arnaud i Broyer istaknuli godine 1985., sport je funkcionirao po-
put kolonijalne sile izabiruÊi i istrjebljujuÊi tradicionalne lokalne i regionalne
oblike tjelesne vjeæbe diljem svijeta (Arnaud i Broyer 1985), premda ne bez
pruæenoga otpora, a πto je opisano u mnogim studijama o naËinu na koji
su se tradicionalni lokalni obiËaji branili (Epron i Robène 2004). Vezano uz
politiËke i kulturne oblike nasilja, prvo πto ovdje treba uËiniti jest osuditi
univerzalni proces vesternizacije pomoÊu hegemonije sportske kulture. To je
proces sliËan onomu koji je u 50-ima opisao Lévi-Strauss, a pomoÊu kojega
su arogantne zapadne civilizacije izopaËile kulture i ekosustave tradicional-
nih svjetova (Lévi-Strauss 2001). Raπiren fenomen sportske akulturacije bio
je povremeno uporabljivan i na Zapadu i u imperijalnim kolonijama kao po-
litiËko sredstvo za usklaivanje nacionalnih i kolonijalnih kultura tijekom
razdoblja formiranja europskih nacionalnih dræava. Nije, na primjer, tek puka
koincidencija da u Indiji i Pakistanu, nekadaπnjim britanskim kolonijama,
engleski kriket (umjesto tradicionalnih indijskih igrara) danas uæiva takav
politiËki i kulturni prestiæ da su dolazak indijske kriketske momËadi u Lahore
10. oæujka 2004. „... ljudi na ulici smatrali prvim znakom zatopljenja odnosa
izmeu Indije i Pakistana...“ (Le Monde, 12. oæujka 2004, str. 3).
76
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
Primjera radi, napori grËkih vlasti 1859. i joπ jednom 1870. da se ponovno
odræe Olimpijske igre (meu prvim takvim pokuπajima u Europi) bili su odraz
politiËkih promiπljanja, toËnije, æelje za insceniranjem dogaaja na kojem bi,
pomoÊu ideoloπke propagande i kroz sportsko slavlje, jaËao grËki osjeÊaj
identiteta, a πto bi ujedno i oznaËilo kraj turske okupacije (Arnaud 1993).
StoljeÊe i pol poslije, kad su Sjedinjene AmeriËke Dræave i Coca Cola ugrabile
privilegiju organizacije stote obljetnice Igara (1896. ∑ 1996.) ∑ uskrativπi
GrËkoj, Ëiju je kandidaturu podræalo VijeÊe Europe (Druon 1999), povijesno
gledano, europsku sportsku proslavu ∑ bio je to ne samo pokazatelj silnih
gospodarskih implikacija dogaaja veÊ i rezultat politiËke odluke. Tom se
77
Sport i nasilje u Europi
U borbi za nagradu, domaÊinstvo Olimpijskih igara ili bilo kojeg vaænijega sport-
skoga natjecanja politiËka Ëlanstva bila su i ostala iznimno vaæna. Savrπen su
primjer za tu tezu politiËki potresi u Europi izmeu dvaju ratova, u kojima su
sport i velike sportske priredbe bile orue u rukama raznih politiËkih struja.
Bilo je i krvavijih oËitovanja politike kao vanjske sile koja se izraæava kroz
sport s obzirom na to da su meunarodna natjecanja znala biti taocima izvan-
78
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
28
Na primjer, veÊina je afriËkih zemalja bojkotirala Olimpijadu 1976. u Montrealu zbog protesta
protiv odluke kojom se nije sankcionirao Novi Zeland zbog ugoπÊavanja ragbijske momËadi South
African Springboksa nedugo nakon masakra u Sowetu.
29
SAD, Kanada, Japan, Savezna Republika NjemaËka i Kina
79
Sport i nasilje u Europi
Taj sluËaj jasno ilustrira da, baπ kao πto se politiËko nasilje prelijeva u sport,
sportsko nasilje kontaminira politiËku klimu u situaciji gdje oni koji su (na
ovaj ili onaj naËin) ukljuËeni, sportu pridaju sve veÊu vaænost, a pobjeda ili
poraz bivaju nabijeni silnim simbolizmom i izrazito optereÊeni gorkim nasli-
jeem sukoba iz proπlosti.
80
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
Taj tuæni incident imao je svoj nastavak nekoliko mjeseci poslije na finalnoj
utakmici francuskoga kupa izmeu Lorienta i Bastije na kojoj je velik dio
81
Sport i nasilje u Europi
S druge strane, oni koji se bave sportom, povremeno se njime koriste kao
platformom za iskazivanje vlastitih stajaliπta o nacionalnim politiËkim pi-
tanjima. Tako su se, na primjer, francuski sportaπi mobilizirali protiv Jean-
Marie Le Pena u travnju 2002. (Le Monde, 3. svibnja 2002., str. 28). Na isti
naËin sport zagovara i poruku tolerancije ∑ navedimo primjer Liliana Thura-
ma koji je u Italiji digao glas protiv rasizma na nogometnim utakmicama.
On moæe takoer posluæiti i za stvaranje osjeÊaja griænje savjesti u bivπih
europskih kolonijalnih sila i raπËiÊavanje odreenih politiËkih istina, kao u
sluËaju nogometaπa Christiana Karembeua, rodom iz Nove Kaledonije, koji
je odbio pjevati marseljezu u znak poπtovanja prema svom djedu, jednom
od domorodaca„izloæenih“ na Francuskoj kolonijalnoj izloæbi 1931. godine
(Bancel i Blanchard 2003).
Tijekom dvadesetoga stoljeÊa sport je Ëesto bio sredstvo politiËke osvete ili
represalija, ne uvijek na najbolji i najuravnoteæeniji naËin te s promjenjivim
stupnjevima iskrenosti.
82
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
83
Sport i nasilje u Europi
84
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
Tom je prigodom Parlament VijeÊa Europe zauzeo vrlo jasno stajaliπte potvr-
ujuÊi vlastitu humanistiËku viziju sporta:
„Kad god se prekrπe temeljna ljudska prava, Skupπtina smatra svojom obvezom
da intervenira u unutarnje poslove bilo koje dræave, bez obzira na to je li ta dræava
Ëlanica VijeÊa Europe ili nije. »ak i ako postoje razlike u tradiciji i kulturi, to ne bi
smio biti argument za prihvaÊanje bilo kakve politike kojom se diskriminiraju æene
u sportu.“ (Rezolucija 1092 (1996), VijeÊe Europe, Vol. 1, str. 194)
85
Sport i nasilje u Europi
Godine 1992. 60% uËenika ruskih osnovnih πkola nije se bavilo nijednim spor-
tom, πto je bio pravi odraz zapuπtenosti u kojoj je stanovniπtvo æivjelo. »ak
75% ruskih πkola nije imalo gimnastiËku dvoranu, 80% nije imalo igraliπta, a
na 125 000 stanovnika postojao je jedan bazen (Bourg i Gouguet 2001: 85).
Meu oblicima nasilja koji politiËkim reæimima daju vlast nad tijelima atle-
tiËara, prisilna tjelesna izobrazba sportaπa zbog dræavnih razloga istiËe se
kao faktor u sportskom uspjehu u mnogim europskim dræavama. Kako bi
razumjeli taj fenomen, moramo odrediti i razmotriti razliËite razine na kojima
djeluje taj oblik nasilja, kao i ograniËenja koja nameÊe te πtetu koju Ëini.
86
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
Tri primjera, na tri razliËite razine, pomoÊi Êe nam stvoriti sliku na koji naËin
djeluju ti oblici politiËkoga nasilja.
Iako moæda nije opravdano, kao πto Hurtebise sugerira, nastaviti demonizi-
rati istoËnoeuropske sustave sportskoga treninga, poput onoga u NjemaËkoj
Demokratskoj Republici, u vrijeme kad se zloporabe postupno poËinju otkri-
vati u sportskom svijetu (npr. „sluËaj Festine“ na Tour de Franceu 1998.),
ipak je istina da su predvodnici istoËnonjemaËke dræavne „dopinπke politi-
ke“ bili „jedinstveni jer su takve supstance (najËeπÊe anaboliËke steroide)
uËinili dostupnima na sustavno organiziran i sluæbeno nadziran naËin“ (Hur-
tebise 1999: 39).
Na drugoj razini koju Êemo uzeti u razmatranje, trening sportaπa koji ukljuËu-
je doping nije istoËnonjemaËka specijalnost niti stvar proπlosti. I ovdje je
87
Sport i nasilje u Europi
Primjer koji Êemo navesti tiËe se sluËaja u Italiji, gdje je istraga rezultirala
podizanjem optuænice protiv jednoga znanstvenika u prosincu 2002. ZadaÊa
Centra Ferrara, gdje je dotiËni radio, bila je suzbijanje dopinga i u tu je svrhu
primao financijsku potporu Talijanskoga olimpijskoga odbora (CONI) joπ od
svojega osnivanja u 80-ima. Na kraju se pokazalo da je Centar bio srediπtem
sustava organiziranoga dopingiranja (Sobry 2003).
TreÊa je razina izobrazbe na djelu kad dræava ostavlja svoj trag na tijelima
sportske elite kroz politiku specijaliziranoga treninga koja se pod okriljem
sportske institucije provodi u odreenim sportovima.
Sport je sve prije nego svjesno i posve kontrolirano podruËje ljudske aktiv-
nosti, no prvo πto ovdje treba ustvrditi jest da je pristupanje najviπoj razi-
ni u mnogo veÊoj mjeri rezultat reakcije pojedinca na visoko strukturiran
sustav selekcije, nad kojim dræava ima nadzor. Proces usaivanja æelje za
postizanjem vrhunskih rezultata u sportu ∑ neπto za πto se opÊenito smatra
da potjeËe od pojedinca i njegove/njezine sposobnosti da se dræi, kako se
Ëini, slobodno odabranoga plana ∑ takoer je dobro strukturiran i u pravilu
odræava pripremni rad zaposlenika sportskoga saveza na svim razinama nje-
gova sustava (Papin 2001: 91).
Drugo πto valja istaknuti jest da se unutar sustava pristup tijelu utvruje
sukladno sportskoj izvedbi i da joj se prilagoava. On ukljuËuje navikava-
88
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
89
Sport i nasilje u Europi
U vrijeme sukoba u bivπoj Jugoslaviji srpski ratni voa poznat kao Arkan
(pravim imenom Æeljko RaænatoviÊ) pretvorio je skupinu æestokih navijaËa
nogometnoga kluba ObiliÊ iz Beograda (Ëiji je i sam bio vatreni navijaË) u
vojnu jedinicu. Ti su se huligani pridruæili srpskim dragovoljaËkim snagama
formirajuÊi odred Tigrova s Arkanom kao samozvanim zapovjednikom.
90
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko
91
Sport i nasilje u Europi
92
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Kako se u sport poËeo ulagati sve veÊi meunarodni kapital, Europa je isku-
sila primjenu naËela slobodnoga træiπta u obliku slobodnoga kretanja ljudi,
roba i usluga. Sve je to prouzroËilo potkopavanje tradicionalnoga piramidal-
noga europskoga modela sporta, koji je i otprije bio pod pritiskom ambicija
najbogatijih klubova i planova za zatvorene lige nalik ameriËkima. Jedan je
od uËinaka cjelokupnoga procesa nedvojbeno bilo poveÊanje i veÊa transpa-
rentnost priljeva kapitala u sport, za razliku od ranijega razdoblja kada se,
slijedeÊi kulturoloπka naËela ukorijenjena u nekoÊ dominantnu koncepciju
poteklu iz Britanije i s barunom Pierreom de Coubertinom, sport mahom te-
meljio na druπtvenome elitizmu, amaterskome statusu i volonterstvu.
Promjenu je potaknuo spoj dvaju faktora u ranoj fazi (Miège 2000). Ra-
nih 1980-ih, Meunarodni olimpijski odbor donio je odluku o otvaranju
Olimpijskih igara za profesionalce, pokrenuvπi tako komercijalizaciju olim-
pijskoga pokreta, Ëime je u sport uvedena era poduzetniπtva, a klubovima
i sportaπima omoguÊeno procjenjivanje vlastitih moguÊnosti u strogo eko-
nomskim okvirima. U isto to vrijeme, europske televizijske postaje, oslo-
boene ograniËenja javne sluæbe, sve brojnije zbog ulaska novoosnovanih
kompanija na træiπte i potpomognute novim informacijskim tehnologijama,
bacile su se objeruËke na praÊenje sporta. U utrci za gledanoπÊu i osvaja-
njem πto veÊega udjela na træiπtu, one su pridonijele stvaranju uvjeta za
svojevrsni spekulativni brisani prostor (Economic and Social Council 2002:
1∑3). Osim tih dvaju faktora na promjene u sportu utjecala je i socijalna i
ekonomska transformacija nastala zbog sve veÊe koliËine slobodnoga vre-
93
Sport i nasilje u Europi
94
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
U isto vrijeme razmotrit Êemo vaænost projekata pod nadzorom VijeÊa Eu-
rope kojima se pokuπava obuzdati πirenje ekonomskoga nasilja u sportu i
promovirati vizija Ëvrsto usredotoËena na razvoj humanistiËkoga sportskoga
etosa.
95
Sport i nasilje u Europi
Uzevπi u obzir trenutaËno stanje istraæivanja, teπko je dati toËan prikaz ne-
ravnoteæe koja postoji u Europi zbog ekonomskoga utjecaja na sport i izvora
kojima se on financira. Usprkos tome, vrijedi istaknuti odreene dijelove
studije koji mogu pruæiti uvid u najoËitije nejednakosti.
30
Pouzdanost tih brojeva ovisi o tome kako definiramo pojam sporta
96
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Prvi vaæan podatak jest da se samo 15% graana Europske unije bavi spor-
tom ili redovito vjeæba. Ta je brojka znatno niæa od usporedive brojke u
statistici Komisije iz 1990-ih (Europska komisija, DGX 1996). Nasuprot tome,
88% Europljana izjavilo je da televiziju gleda barem triput tjedno, a 19% njih
redovito se koristi internetom.
97
Sport i nasilje u Europi
TrenutaËno stanje pokazuje velike razlike. Iako je ukupan postotak ljudi koji
se u Europi bave sportom 15%, broj sjevernih Europljana zastupljeniji je
nego ljudi na jugu.
98
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
99
Sport i nasilje u Europi
Iz tih se opaæanja mogu izvuÊi dva zakljuËka. Prvi je da, premda se usre-
dotoËuje na dobit i profitabilne investicije, liberalni ekonomski model koji
se primjenjuje πirom Europe doprinosi, makar neizravno, nepovoljnoj eko-
nomskoj situaciji i diskriminaciji u pogledu „sporta za sve“, buduÊi da stvara
ili nanovo pobuuje nejednakosti meu europskim graanima u podruËju
sporta.
Tijekom 1990-ih, kao odgovor na takvo stanje, VijeÊe Europe pokrenulo je pro-
gram suradnje sa siromaπnijim zemljama istoËne i srediπnje Europe, slijedeÊi
naËela Europske povelje o sportu, Ëiji je jedan od ciljeva uËiniti sport univer-
zalno dostupnim. VijeÊe je u Ëlanstvo primilo oko dvanaest istoËnoeuropskih
zemalja i zaduæilo Odbor za razvoj sporta (CDDS) za primjenu politike sura-
dnje. Godine 1991. pokrenut je program SPRINT (Sportske reforme, inovacije
i treninzi) za osiguravanje struËnosti i razmjena. Ciljevi toga programa, finan-
ciranoga iz Fonda za sport, jesu promicanje demokratiËnosti sporta i sprjeËa-
vanje zlouporaba kao πto su nasilje i doping, osiguravanje razmjena i treninga
te organiziranje seminara o zakonima o sportu, financiranju sporta, obuci za
sportski menadæment i o razvoju volonterskoga ukljuËivanja u sport.
100
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
101
Sport i nasilje u Europi
Takvo iskljuËivanje, protiv kojega se teπko boriti i koje ∑ uime ekonomije ∑ do-
prinosi odræavanju rascjepa izmeu onih europskih zemalja koje se smatraju
dostojnima ugoπÊivanja meunarodnih sportskih natjecanja i slabije oprem-
ljenih „satelitskih dræava“ ∑ dodatno je pogorπano stvarnim kulturoloπko
i materijalno loπijim poloæajem s kojim su suoËeni potencijalni sportaπi iz
zemalja gdje je sportskih objekata malo ili su neravnomjerno rasporeeni.
102
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
nim sredinama 1990. godine bilo samo Ëetrdeset zatvorenih bazena i jedno
klizaliπte (Bourg i Gouguet 2001: 85). U πkolama je zabiljeæen nedostatak
odgovarajuÊih objekata: 75% πkola nije imalo sportsku dvoranu, a 80% njih
nije imalo sportsko igraliπte (isto).
Uz to, niska razina nacionalne proizvodnje sportske opreme nije bila u stanju
zadovoljiti potraænju sportske javnosti. Samo na podruËju zimskih sportova,
proizvodnja skijaπkih proizvoda nije zadovoljavala niti 50% potraænje. U te-
nisu su domaÊi proizvoaËi mogli zadovoljiti samo 10% potraænje za reke-
tima, dok je obuÊe za tenis uglavnom nedostajalo. Kada je u opÊoj trci za
novcem postalo jasno da je nastupio kraj dræavnim dotacijama za odræavanje
lokalnih sportskih objekata (kao πto su sportske dvorane i bazeni), troπkovi
najma i koriπtenja neizbjeæno su narasli, na πtetu loπije stojeÊih graana ∑
fenomen koji je rezultirao „novim oblicima racioniranja“ (Bourg i Gouguet,
nav. dj.).
103
Sport i nasilje u Europi
104
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
105
Sport i nasilje u Europi
106
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Moæe se izvuÊi oËiti zakljuËak da je, strukturno govoreÊi, sport u Europi joπ
uvijek strogo hijerarhijski postavljen, pri Ëemu novac odreuje poloæaj poje-
dinih disciplina. Sportska ekonomija djeluje kroz natjecanja i segregaciju te
definira obeÊavajuÊa investicijska podruËja, posebice u zemljama koje joπ
uvijek prolaze kroz ekonomske promjene. Nejednak priljev novca doprinosi
tome da neki sportovi, i ljudi koji se njima bave, javnosti ostaju nepoznati.
Na najniæim razinama, æene i druge kategorije sportaπa (ukljuËujuÊi i one s
invaliditetom), koji su iskljuËeni iz lukrativnoga træiπta, bore se da bi uopÊe
odræali svoje sportove i natjecateljsksi duh æivima.
107
Sport i nasilje u Europi
doblju od deset godina, konstantu igranja u prvoj ligi ili njezinu ekvivalentu,
uËestalost natjecanja u europskim kupovima, potvruju postojanu prirodu
razlika u nastupima klubova (Bourg i Gouguet 1998: 169). Drugim rijeËima,
opÊenito govoreÊi i promatrajuÊi situaciju na duæi period, moæemo zakljuËiti
kako isti klubovi dominiraju prvenstvima te da isti klubovi konstantno loπe
prolaze, πto je odraz relativno stabilnoga poretka kojim upravljaju razine
financijskoga ulaganja. Joπ je uvijek vrlo teπko neutralizirati taj trend, kao
πto pokazuju Ëasni napori francuskoga kluba Saint-Etienne, koji trenutaËno
pokuπava privuÊi kapital i iznova doæivjeti „slavne dane“ (Le Monde, 3. svib-
nja 2003.).
108
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
MoÊ novca otvara put i drugim moguÊnostima poput prikrivanja profita, dalj-
njega produbljivanja jaza izmeu onih koji u sportu za æivot zarauju teπkim
radom i njihovih kolega s „astronomskim“ plaÊama:
„Ionako iskvareni plaÊama, bonusima i naknadama sasvim nerazmjernim njihovu
talentu (iako je on neosporan), bogati nogometaπi besramno se upuπtaju u razliËite
oblike utaje poreza, nedostupne skromnijim poreznim obveznicima, koje sustavno
provode sa svojim poslodavcima.“ (De Brie 1994: 22).
109
Sport i nasilje u Europi
110
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
111
Sport i nasilje u Europi
30. rujna 2001.). U 60%-tnom vlasniπtvu holdinga IFIL (koja je dio carstva
obitelji Agnelli (Fiat)), Juventus je u prvim mjesecima 2002. godine na burzi
u optjecaju imao 35% svojega kapitala (Sobry 2003). Flotacija je bila dio
posebnoga pristupa koji je obuhvaÊao „proËiπÊavanje“ sportskoga aspekta
poslovanja, kako bi se iz njega moglo πto viπe ekstrapolirati, buduÊi da je
Juventus planirao ne samo kupiti stadion zajedno s drugim torinskim klubom
Torinom po cijeni od 120 milijuna eura, nego i otvoriti tematski park Mondo
Juve vrijedan 130 milijuna eura. Taj projekt neizbjeæno poziva na usporedbu
s Manchesterlandom, nogometnom πkolom Manchester Uniteda za dob od
7 do 14 godina, zajedniËkim poslovnim pothvatom britanskoga Manchester
Uniteda, najbogatijega svjetskoga kluba, i Disneyland Paris Group (Sud-
Ouest, 27. travnja 2004.). Taj novi trend diversifikacije „sportskih proizvoda“
∑ koji je poËeo s inicijativama drugih europskih klubova, ukljuËujuÊi Real Ma-
drid, klub koji je „simbol nogometnoga biznisa“ (Le Monde, 26. studenoga
2003.) ∑ sa sobom donosi i dva osnovna problema. S jedne strane, kad se
sport upotrebljava za reklamiranje ogromnoga sajmiπta, sama njegova svrha
biva dovedena u pitanje, a s druge strane, beskrajna spirala zaraivanja
novca u neizbjeæno ograniËenomu kontekstu igre pretpostavlja stavljanje na-
glaska na razlike u pogledu nastupa i natjecateljskoga potencijala.
112
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Kao drugo, nasilna priroda moÊi novca ostavlja svoj trag na samim simboli-
ma natjecanja: trofejima koje dobiva pobjednik. Nije sluËajnost da posljed-
31
Ne postoji Europska koπarkaπka federacija!
113
Sport i nasilje u Europi
Kao treÊe, takvi novi trendovi uzrokuju vrlo specifiËne probleme koji bi vje-
rojatno mogli potkopati osnovne natjecateljske principe sporta. U suprotnos-
ti s tradicionalnim duhom „neka pobijedi najbolji“, poduzetniËki stil upra-
vljanja klubovima i momËadima otvara put razliËitim vrstama zloupotreba i
postupno potkopava samu logiku sporta. Tako, na primjer, utjecajne skupine
∑ Ëiji opseg i struktura nisu uvijek transparentni ∑ mogu kontrolirati interese
natjecanja. »injenica je da su u europskome nogometu poduzeti koraci32
kako bi se onemoguÊilo da utjecajne skupine budu veÊinski dioniËari viπe
od jedne momËadi u istome natjecanju, te su se neke grupacije, ukljuËujuÊi
i Canal Plus (koji je veÊinski dioniËar u PSG-u i Servetteu iz Æeneve), morale
odluËiti za samo jednu momËad (Bourg i Gouguet 1998).
Ipak, moæe li igra i dalje biti poπtena ako isti financijski moÊnik viπe ili ma-
nje izravno kontrolira viπe od jednoga sudionika u istome natjecanju? Ovo
je pitanje bilo predmet preporuka Europskoga vijeÊa, a posebno je izraæe-
no u Deklaraciji iz Nice iz 2000. godine. SliËna se pitanja moraju postaviti
kada treba izabrati izmeu igraËa iz istog „tabora“, pri Ëemu se preferira
jedan igraË nauπtrb drugoga iz razloga koji nisu povezani s njihovim sport-
skim zaslugama. Iza suparniπtva Senne i Prosta u utrkama Formule 1 stoje
odreeni financijski interesi koji nastoje prevladati zakone nesigurnosti u
sportu. U cilju osvajanja automobilskoga træiπta Juæne Amerike, bilo je lo-
giËno Brazilcu Senni dati najbolje automobile, buduÊi da pobjeda Francuza
ne bi imala isti komercijalni uËinak. Schumacherova iznenadna pobjeda na
austrijskome Grand Prix-u 2002. kada mu je Barricello, nakon πto se Ëinilo
32
UEFA je presudila da se dva kluba u vlasniπtvu iste fiziËke ili pravne osobe ne mogu natjecati
u europskom Kupu pobjednika kupova.
114
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
115
Sport i nasilje u Europi
116
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
117
Sport i nasilje u Europi
118
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
119
Sport i nasilje u Europi
Zbog toga πto financijski udjeli u sportu mogu biti vrlo visoki, najranjiviji
sportaπi, posebno djeca i mlade æene, mogu postati plijen i ærtve pohlepe i
pretjerane zaπtite, a u nekim su sluËajevima Ëlanovi obitelji najgori poËini-
telji.
RazliËiti oblici zloupotrebe mogu biti poËinjeni unutar obitelji ili u najbliæemu
profesionalnome okruæenju, a ozbiljno su ugroæeni i sportaπi i sam sport.
120
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Ne samo osobe bliske sportaπima veÊ i njihovi klubovi mogu biti krivi za
pljaËku ili jednostavno za izrabljivanje mladih ljudi, kao πto pokazuje sluËaj
mladoga nogometaπa Salioua Lassissija, za kojega je utvreno, nakon πto se
pridruæio klubu AS Roma u Italiji, da nije primao nikakvu plaÊu πest mjeseci
(Le Monde, 27. veljaËe 2004.). Saliou Lassissi, koji je prije toga bio u centru
za treniranje na stadionu u francuskom Rennesu, pozvao je UEFA-u da oduz-
me europsku licenciju AS Romi za sezonu 2004./2005.
121
Sport i nasilje u Europi
Prvi zakljuËak seminara bio je da se, iako su razliËite europske regije slijedile
razliËite kulturne putove, njihovi stavovi u pogledu uloga i statusa muπkara-
ca i æena „sada sve viπe preklapaju, a faktori kao πto su æivotni stil, urbani-
zacija i æivotni standard bivaju vaæniji pri definiranju obiËaja karakteristiËnih
za spol od politiËkih reæima“ (VijeÊe Europe i sport, 2001: 35). Pored toga,
na osnovi rada istraæivaËa i dokaza vezanih uz sportaπe, postalo je oËito da
je svijet sporta, koji ni izbliza ne predstavlja svijet za sebe, svijet u kojem
je „loπe postupanje, ukljuËujuÊi spolno uznemirivanje i zloupotrebu djece,
122
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
mladih i æena æivotna Ëinjenica“ (VijeÊe Europe i sport, nav. dj.). Zastupnici
su zato donijeli sljedeÊi podsjetnik:
„U pogledu zaπtite djece i mladih u rekreativnome i u vrhunskome sportu, do-
govoreno je da se Ëlanci UN-ove Konvencije o pravima djeteta (koja je otvorena
konvencija i koju su potpisale sve zemlje UN-a osim Sjedinjenih Dræava i Somalije)
primjenjuju i na sport“33 (VijeÊe Europe i sport, nav. dj.).
VijeÊe Europe je iznijelo opÊeniti stav da sportski savezi i vlasti moraju obra-
titi viπe pozornosti na takve zlouporabe, osiguravajuÊi poπtivanje prava dje-
ce u sportu. VijeÊe je takoer potaknulo na provoenje cjelovitih istraga o
svim optuæbama za loπe postupanje, pretjerani utjecaj ili nasilje nad djecom,
33
Prema konvenciji, dijete je svaka osoba ispod 18 godina starosti.
34
Rad na seminaru zasnivao se na definiciji spolnoga uznemirivanja koju je dao Nizozemski olim-
pijski odbor i Konfederacija za sport: „Spolno uznemirivanje je bilo koji oblik spolnoga ponaπanja
ili prijedloga u verbalnom, neverbalnom ili fiziËkom obliku, namjernog ili nenamjernog, koje oso-
ba koja mu je podvrgnuta smatra neæeljenim ili nametnutim.“
123
Sport i nasilje u Europi
124
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
„Strast, moÊ, novac, alkohol, droga i seks savrπeni su uzrok najozbiljnije krize
koja je do sada pogodila nogomet. KljuËni Ëimbenik koji stoji iza ove sramote je
nepredvieni utjecaj novca koji otimaju πpekulanti“ (Le Monde, 12. i 13. listopada
2003., str. 1, str. 12).
Takav sustav prema kojem klubovi æive od svoje imovine postupno je postao
institucionaliziran, ali s dvije nemile posljedice. On slabi ruski sport polaga-
nim smanjivanjem broja potencijalnih πampiona, πto ga Ëini manje zanim-
ljivim ulagaËima, dok za ruske sportaπe koji su otiπli na zapad nuditi svoje
usluge on znaËi gubitak domovine, kulture, statusa i korijena. U nekim se
sluËajevima od tih „plaÊenika“ traæi da promijene dræavljanstvo, a moæe se
125
Sport i nasilje u Europi
pojaviti i treÊi oblik nasilja vezan uz njihovu prisilnu emigraciju ukoliko zbog
svojega novodostignutoga visokoga statusa bivaju izloæeni uznemirivanju.
Dok takav trgovaËki ton moæda i jest neprihvatljiv, on nas nikako ne bi tre-
bao iznenaditi jer umnogome odraæava atmosferu u kojoj se zakljuËuju svi
poslovi oko transfera te se koristi i u sportskome novinarstvu i opÊenito u
novinama. IzdavaËi nemaju griænju savjesti u pogledu redovitoga koriπtenja
naslova koji impliciraju nasilje i dehumaniziraju igraËe, stavljajuÊi ih na razinu
robe ili strojeva, raspoloæivih za kupnju po odgovarajuÊoj cijeni. „Bordeaux
ocrnjuje Brazilca Deivida kako bi zaboravio Pauletu“ (Sud-Ouest Dimanche,
20. srpnja 2003., str. 6), samo je jedan nedavni primjer.
35
Allez OM, dokumentarni film u pet dijelova, autora Vasilija Silovica, prikazan na programu Arte
u Francuskoj 3. svibnja 2004.
126
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
u zadnje vrijeme nije nogom dotaknuo loptu ali i dalje uzima mjeseËno
svojih 130 000 eura. On samo æeli otiÊi u Arsenal, Real Madrid ili Barce-
lonu“, objaπnjava predsjednik kluba Christophe Bouchet umornim glasom
zaprepaπtenom Pioli (svojemu izvrπnomu direktoru), za kojega se tvrdilo da
je pokuπavao „iskrcati“ igraËa u „drugorazredni belgijski klub“ (Libération,
3. svibnja 2004., str. 34).
127
Sport i nasilje u Europi
Svakoga se dana, kako moÊ novca postaje sve vidljivija, produbljuje i jaz
izmeu sportskih nacija i nacija isporuËitelja sportaπa. U tolikoj je mjeri po-
stala izraæena emigracija sportskih talenata da se o njoj raspravljalo u kon-
tekstu Svjetskoga atletskoga prvenstva u Francuskoj u ljeto 2003., buduÊi da
je 85% osvojenih medalja otiπlo u pet najbogatijih zemalja svijeta (Dasque
2003: 18). Ova dominacija ima joπ jednu oËitu posljedicu: buduÊi da su zem-
lje pobjednice najbogatije, one su u stanju privuÊi sportaπe iz siromaπnih ze-
malja. Istovremeno, i u veÊoj mjeri nego druge zemlje, one imaju financijske
moguÊnosti da postignu svoje ciljeve nepoπtenim sredstvima. Primjer se
nedavno mogao naÊi u francuskome nogometnome svijetu kada su koriπtene
laæne putovnice u pokuπaju da se zaobiu pravila o dopuπtenome broju
igraËa iz zemalja koje nisu Ëlanice EU u momËadima koje sudjeluju u prven-
stvu (Genevois 2002: 10).
Pored toga, postaju sve izraæeniji poznati obrasci preseljenja sportske snage
i talenta s istoka na zapad i s juga na sjever ∑ iako su putovi nabave zakom-
plicirani Ëinjenicom da europska klupska scena odræava kontinuitet vlastitih
specifiËnih nejednakosti. U nogometu je, na primjer, globalizacija dovela do
vrlo jasnoga trgovaËkoga obrasca: Francuska veÊinu novih igraËa nabavlja
iz sjeverne Afrike i trenira ih za Ujedinjeno Kraljevstvo, Italiju i ©panjolsku.
IgraËi iz istoËne Europe, s druge strane, uglavnom igraju u njemaËkim i au-
strijskim klubovima (Lanfranchi 2002).
128
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Na kraju od posljedica takve trgovine najviπe pate mladi igraËi i sportaπi, kao
i djeca, buduÊi da ih u sve mlaoj dobi regrutiraju beskrupulozni agenti koji
ne oklijevaju prepustiti ih sudbini, bez posla i obrazovanja, ako se pokus ne
pokaæe uspjeπnim.
129
Sport i nasilje u Europi
Dehumanizacija sporta
Pored toga, organizirani naËin na koji se krπe pravila i sportska etika doveo
je do razvoja vlastitih oblika kontrole i vlastitih procesa inovacije, koji pred-
stavljaju nove izvore prisile nad sportaπima.
130
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
36
Dobri primjeri su izjave biciklista Erwana Menthéoura i Christopha Bassonsa, fizioterapeuta Wil-
lyja Voeta i sportskoga menadæera Bruna Roussela (iz momËadi Festine).
131
Sport i nasilje u Europi
Kako sportaπi postaju podloæni træiπnim zakonima, mogu postati æestoki za-
govornici komercijalnoga pristupa jer imaju koristi od takve razmjene usluga.
Ugled koji uæivaju sportske zvijezde u usponu Ëini ih omiljenim ciljem kompa-
132
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
Pritisci izazvani tom novom vrstom prisile djeluju na naËin prikazivanja sport-
skih vijesti, znaËajno utjeËuÊi na slobodu izraæavanja. Praksa kontroliranja
sadræaja intervjua, biranja odreenih televizijskih programa i publikacija te
inzistiranje na ekskluzivnim pravima snimanja predstavljaju nove standarde
u komunikaciji s medijima u sportskome svijetu, a njihova je svrha osigurati
da se poruke koje sportaπi prenose poveæu sa sponzorovom robnom mar-
kom. Naravno, postoji uroena opasnost od manipulacija slobodom informi-
ranja i tome ne postoji uËinkovita protuteæa.
Zapravo, novinari koji su obiËno vrlo brzi kada treba dignuti poviku na cen-
zuru kada se s njom susretnu negdje drugdje u svojemu radu i obiËno u
133
Sport i nasilje u Europi
U sliËan je dogaaj bio ukljuËen joπ jedan boksaË, Brahim Asloum, osvajaË
zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Sydneyju, Ëiju je televizijsku pro-
mociju organizirala nezavisna producentska skupina Réservoir voena mag-
natom Jean-Lucom Delarueom (Bénabent 2001: 54). PriopÊeno je da je na-
kon πto je boksaË, Delarueov πtiÊenik, ugovorio prodaju ekskluzivnih prava
na snimanje svojih borbi s Canalom Plus, napravio „prijateljsku“ gestu (tj.
bez naknade) pristavπi da nosi na svojim gaÊicama logotip Réservoir Sporta,
podruænice Réservoir grupe (Bénabent, nav. dj.).
134
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
135
Sport i nasilje u Europi
136
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
137
Sport i nasilje u Europi
138
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
nuæno pobijediti. Pobjednik Êe biti onaj klub koji uspije primijeniti najviπe
resursa (financijskih resursa i kontakata) u teænji za ostvarivanjem oËekiva-
noga rezultata.
139
Sport i nasilje u Europi
Sport, novac i terorizam joπ su jednom bili povezani, iako na razliËitoj razini,
uzimajuÊi u obzir iznose novca o kojima je bila rijeË te ukljuËeni rizik, upravo
u trenutku kada se svijet pripremao usmjeriti pogled prema Ateni i Olimpij-
skim igrama 2004. Poslovni ulozi u Igrama bili su toliki da se IOC odluËio
za novi oblik osiguranja. „Iznenadna teroristiËka prijetnja nakon 11. rujna
stvorila je val πoka, a promjena u naËinu razmiπljanja postala je neizbjeæna
nakon napada u Madridu“ (L’Equipe, 21. travnja 2004.).
140
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
141
Sport i nasilje u Europi
U Francuskoj je afera Fondo (iako je u ovome sluËaju u igri bila manja koliËi-
na novca) joπ jedan tuæan primjer u kojemu se sport iskoristio u prijevarnim
financijskim shemama. Problemi su poËeli kada je Ahmed Chaker, neobiË-
na osoba i prevarant relativno skromnih razmjera, iskoristio svoju mreæu
kontakata za uspostavljanje financijskoga udruæenja sukladno talijanskomu
zakonu, a poduzeÊe je nazvao Fondo. Kroz nekoliko godina Fondo je u Fran-
cuskoj zgrnuo sredstva ne samo od malih dioniËara, veÊ i od velikih ulagaËa,
ukljuËujuÊi optiËara Alaina Affleloua koji je u to vrijeme bio predsjednik klu-
ba Girondins de Bordeaux FC, a Chakeru ga je predstavio Roland Courbis,
trener Bordeauxa (Le Monde, 27. studenoga 2003.).
Velik broj ulagaËa povjerio je svoj novac Chakeru jer su bili privuËeni obe-
Êanjem visokih kamatnih stopa i moguÊnoπÊu da kroz Fondo izbjegnu plaÊa-
nje poreza. Svi su oni gledali kako njihov novac nestaje kroz osobne poslove
i ulaganja prevaranta ∑ meu kojima se istiËe kupovina kluba Brest FC (Le
Monde, 21. studenoga 2003.). NajneobiËniji aspekt afere bila je Chakerova
sposobnost financijskoga æongliranja koji je uspjeπno odræavao zahvaljujuÊi
opÊemu valu oduπevljenja nogometom, koristeÊi svoj poloæaj velikoduπnoga
sponzora kluba Brest za privlaËenje novih ulagaËa od kojih se odmah izvla-
Ëio novac (Libération, 24. studenoga 2003.).
142
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
otiπao izravno u dæep Ahmeda Chakera. Nakon toga se Brest FC, koji je
odigrao znaËajnu ulogu u njegovu uspjehu, naπao u velikim financijskim po-
teπkoÊama, s okaljanim ugledom zbog afere.
143
Sport i nasilje u Europi
144
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive
145
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
147
Sport i nasilje u Europi
Dana 23. oæujka 1935. u Berlinu je uvedena prva regularna televizijska sluæ-
ba, koja je na 180 linija emitirala dvadeset pet slika u sekundi. U Sjedinje-
nim Dræavama, gdje je radio bio vrlo popularan i gdje se razvijao, vladala je
suzdræanost prema πirenju te nove tehnologije, ali u Europi su Olimpijske igre
1936. televiziji pruæile politiËku legitimnost. Narod na ulicama Berlina moæda
nije imao prilike baviti se sportom, ali Hitlerov reæim pruæio mu je priliku ∑
na dvadeset osam ekrana rasporeenih po gradu ∑ da iz dana u dan gleda
kako njegovi sportaπi na priredbama osvajaju nova odliËja. Zabiljeæeno je da
ih je svakoga dana pratilo 150 000 ljudi (Ricard 1987: 81).
148
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
medijske popraÊenosti diljem zemlje, uvlaËeÊi πto veÊi broj ljudi i upreæuÊi
utjecajne sile nacije (ukljuËujuÊi njezine intelektualce37) u veliku narodnu
zajednicu, dok je istodobno svijet politike nastavio djelovati kao i obiËno,
a politiËke odluke, od kojih mnoge nepopularne, i dalje su donoπene usred
opÊe atmosfere nogometne euforije.
37
OkupljajuÊi uËinak bio je jasno vidljiv i u intelektualnim krugovima, prije svega iz broja i tona
Ëlanaka iz pera istaknutih pisaca (od filozofkinje Blandine Kriegel do Alaina Finkielkrauta, uklju-
ËujuÊi mnoge akademike), objavljenih u Le Mondeu.
149
Sport i nasilje u Europi
150
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
Brojke CSA za 2001. (Nys 2003) pokazuju dva jasna uzorka. Kao prvo, pri-
sutan je opÊi porast prisutnosti sporta na televiziji, a kao drugo, hijerarhija
i dalje postoji, dajuÊi tek nekolicini sportova televizijski profil na uπtrb ostat-
ka. Nogomet je vodio (sa 756 sati i 32 minute), za njim su slijedili ragbi (264
sata), tenis (185 sati i 56 minuta) i biciklistiËke utrke (164 sata i pedeset
minuta). Niæerangirani bili su hokej na ledu (136 sati i 13 minuta), ameriËki
nogomet (118 sati i 25 minuta), koπarka (87 sati i 25 minuta), atletika (59
sati i 3 minute), klizanje (56 sati i 3 minute) i utrke Formule jedan (55 sati
i 51 minuta).
OpÊenito govoreÊi, svijet sporta nalazi se po svoj prilici ondje gdje spolne
nejednakosti cvatu (Davisse i Louveau 1998).
151
Sport i nasilje u Europi
152
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
38
“Bræe, viπe, jaËe.”
153
Sport i nasilje u Europi
154
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
Godine 2001., prema agenciji Media Content, viπe od 2000 televizijskih po-
staja u Europi borilo se za prava na praÊenje sportskih dogaaja (Pierrat
i Riveslange 2002: 22). No tekuÊa rasprava o pravilima na træiπtu ne tiËe se
nuæno opÊega interesa. Sport, kao vrlo popularan oblik masovne zabave,
upregnut je u jaram televizijskih kompanija i agencija za prava te postaje
sve viπe privatna potroπaËka roba dostupna samo u ograniËenim okolnosti-
ma ∑ to je dio uzorka diskriminacije u kojoj se sve veÊi dio druπtva zatjeËe
155
Sport i nasilje u Europi
Joπ jedan primjer (ovoga puta iz Ujedinjenoga Kraljevstva) jest poraz BBC-ja
od privatnoga ITV-a prilikom prenoπenja utrke Ëamaca Oxforda i Cambridgea
na Temzi. Od 2005. nadalje javna postaja neÊe viπe uæivati iskljuËiva prava
na prijenos tog tipiËno britanskoga dogaaja, vrlo popularnoga u Ujedinje-
nom Kraljevstvu i u inozemstvu (utrka ima televizijsku publiku od 8 milijuna
u domovini i 400 milijuna diljem svijeta): BBC je u tom sluËaju ærtva svoje
povelje, koja mu brani da daje pretjeran publicitet pokroviteljima (Le Monde,
1. oæujka 2004.).
156
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
©esti negativni uËinak (koji pokazuje joπ jedan oblik djelovanja spekulacije)
tiËe se okomite koncentracije, pri Ëemu su velike skupine nastojale nadzi-
rati i voditi ukupni proces sportske produkcije, od vlasniπtva nad igraËima i
momËadima do vlasniπtva nad televizijskim postajama koje prenose susre-
te. Najbolji primjer toga uznemirujuÊega trenda prema monopolu vjerojatno
je ponuda Ruperta Murdocha 1998. da preuzme Manchester United. BskyB,
satelitska televizijska postaja u kojoj je Murdoch imao 40% udjela, bila je
spremna uloæiti milijardu ameriËkih dolara u pogodbu. Britanska je vlada
dræala nuænim da se umijeπa jer je predloæena pogodba potaknula temeljno
pitanje ne samo u vezi sa sportom nego i u vezi s pitanjem slobode i etike.
Jedan je komentator to ovako formulirao: “Moæe li televizijska postaja posta-
ti vlasnikom kluba Ëije utakmice prenosi?” (Kadritzke 1999: 22).
157
Sport i nasilje u Europi
RazoËaranje
Kad velike skupine i televizijske tvrtke odu u steËaj, za sobom povuku sport-
ske momËadi koje su ovisile o njihovoj izdaπnosti u financiranju sve veÊih
plaÊa koje je potaknuo upravo nagli razvoj televizijske industrije i træiπta
prava prijenosa. Cijeli je taj vrtoglavi proces vrzino kolo, a stabilnost sustava
trenutaËno se svugdje u Europi pokazuje iluzornom. U Ujedinjenom Kraljev-
stvu, na primjer, pad ITV Digitala pridonio je problemima s kojima su se
suoËili nogometni klubovi. Newcastle je zakljuËio sezonu 2001./02. s neto-
deficitom od 4,8 milijuna eura. Leeds je najavio gubitak od 62,8 milijuna
eura. Barnsley, treÊeligaπki klub koji je 1997. igrao u prvoj ligi, jednostavno
je proglasio steËaj, kao i Leicester City, s gubicima od gotovo 50 milijuna
eura. Chelsea je, unatoË bruto-profitu od viπe od 18 milijuna eura, prijavio
neto-gubitke od 160 milijuna eura i spaπen je tek financijskom intervencijom
ruskoga poslovnjaka Romana AbramoviËa.
U vrijeme pisanja teksta njemaËka skupina Kirch joπ se raspuπta zbog njihova
steËaja. Propast te skupine ima krupne ekonomske posljedice za portfelj koji
dræi podruænica uprave sportskih prava Kirch Sport ∑ preobraæena u konzor-
cij nakon steËaja ∑ ukljuËujuÊi prava emitiranja na nogometnom Svjetskom
kupu 2006., za koji je Kirch jamËio FIFA-i 1,5 milijardi πvicarskih franaka
(1,03 milijarde eura) te utakmice Bundeslige i neke dogaaje u svjetskim
skijaπkim prvenstvima (Nys 2002).
158
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta
159
Ljudska tijela i nasilje
PoteπkoÊe pristupa i kutovi tumaËenja
161
Sport i nasilje u Europi
39
39. http://www.csa-tmo.fr/fra/dataset/data9897/actu19980317.html (posjeÊeno 14. rujna 2001).
162
Ljudska tijela i nasilje
40
Posebni Eurobarometer 183-6/Wave 58.2-Europska grupa za praÊenje miπljenja, EEIG.
163
Sport i nasilje u Europi
164
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu:
slika u medijima i stvarnost
Brojna istraæivanja i studije istiËu paradoks izmeu naglaska koji mediji izvje-
πtavajuÊi o sportu stavljaju na sve oblike sukobljavanja i nasilja te okrutne
165
Sport i nasilje u Europi
166
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
Prvo πto valja ustvrditi jest da nisu sve reklamne slike „neprihvatljive“ ili
moralno sumnjive. VeÊina slika koje viamo pokuπava utjecati na nas na
manje brutalan, suptilniji naËin. Prikazi æena, na primjer, nisu nuæno de-
gradirajuÊi, ali oni odraæavaju prevladavajuÊe kulturne modele, kao πto je
muπka superiornost, te vrlo Ëesto doprinose pitanjima koja se viπe bave
izgledom sportaπica no njihovom tehniËkom izvedbom (Héas i dr. 2004).
Velika veÊina takvih slika nije u suprotnosti s uspostavljenim redom te ih,
iako moæemo kritizirati tu Ëinjenicu, treba doæivjeti viπe kao obrambene
nego kao revolucionarne.
167
Sport i nasilje u Europi
Ipak, utjecaj slika nasilja svih vrsta (od ritualizirane i kodificirane borbe
u sportu i drugim oblicima fiziËke aktivnosti do ubojstava poËinjenih u
brojnim filmovima na televiziji) ne naglaπava automatski i nuæno stvarno
nasilje. Istraæivanja ponekad zapnu zbog sloæenih matematiËkih izraËuna i
zavrπe navoenjem preduvjeta za pojavu nasilja te opisom moguÊe genske
osnove takva ponaπanja (Slater i dr. 2003: 716). Suprotno tome, dugoroËni
uËinci takvih prikaza „pokazuju tendenciju prema stvaranju negativne sli-
ke u cijelome svijetu. »ini se da opis nasilja kod gledatelja prije suzbija
negoli potiËe agresiju, jer gledatelje Ëini straπljivijima i nesigurnijima“42 (ali
ne i nasilnima prema drugima). „Ako je jedan od utjecaja medija stvarno
pobuivanje tjeskobe, zaπto bi se taj utjecaj nuæno pretvorio u nasilje?“
(Maigret 2003: 57)
Ukratko, istraæivanja danas nastoje istaknuti da slike, bilo nasilne ili ne, mo-
gu imati utjecaja te posebno da se nasilne slike koje prenose mediji nikada
ne doæivljavaju na neutralan naËin. Studije istiËu Ëinjenicu da gledatelji ∑
posebno sportaπi i ljudi koji poznaju sport ∑ nisu pasivni kada su suoËeni
s takvim slikama. Da bismo izbjegli besmislene pojednostavljene prosudbe
o odreenim sportskim programima ili emisijama, moramo znati detalje o
41
Citirao Molénat (2003) u „Les écrans rendent-ils violents?”, Sciences humaines, posebno izda-
nje br. 43, prosinac/sijeËanj, str. 62.
42
Baton-Hervé E. (2000) Les Enfants-téléspectateurs. Programme, discours, représentations, Pa-
ris, L’Harmattan ∑ citirao Molénat, 2003, str. 63.
168
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
AmeriËki pisci dali su posebno mjesto istomu pristupu koji su klasificirali kao
„teoriju sukoba“ (Morgan 1994; Coakley 1994; Vogler i Schwartz 1993; Hoch
169
Sport i nasilje u Europi
43
Koncept koji je razvio Althusser.
170
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
∑ sport kao „opijum za narod“, ili ono πto smo mi nazvali hipnotiËkim uËin-
kom sporta (Bodin i Héas 2002), koji pokuπava depolitizirati masu obiËnih
ljudi;
44
Vaugrand 1999: 171, citirao Brohm (1987), La iatrogénèse sportive. Contre productivité et
effets pathogènes de la compétition sportive intense, u De Mondenard; i Quel corps?, Drogues
et Dopages, Chiron, Paris, str. 19∑50.
45
Kojim je uspostavljen zakonski okvir za neprofitne udruge, πto je u Francuskoj pravni model za
veÊinu sportskih i drugih klubova.
46
Lipietz A. (2001) Pour le tier s secteur; l’économie sociale et solidaire: pourquoi et comment,
Paris, La Découverte/La Documentation française.
171
Sport i nasilje u Europi
47
Utemeljeno na Ëlanku iz Ëasopisa Valeur mutualiste, listopad 1998., autor dr. D. Gloaguen,
http://www.mariedefrance.qc.ca/cmfweb/secondaite/eps/sant%C3A9/esspog0.htm (podatak od 16.
rujna 2003.).
48
http://www.bmlweb.org/sport_enfant.html (podatak od 16. rujna 2003.).
172
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
49
Tema Ëlanka autora Olivera Toscera objavljenoga u Le Nouvel Observateur, br. 2050, 19. veljaËe
2004., str. 69.
50
Holzey Christiane, Marathon immunitaire, Science et Vie, br. 940, sijeËanj 1996., str. 29.
51
Pojam je izveden iz rijeËi spóndylos (kraljeænica) i olísthēsis (klizanje).
173
Sport i nasilje u Europi
52
Prema dr. Bacquaertu vjerojatnost da Êe kod sportaπa doÊi do prijeloma zamora na kraljeπku
dva puta je veÊa nego kod osoba koje vode neaktivan æivot: http://www.irbms.com/Com_pb3.html
(podatak od 20. travnja 2004.).
53
Iste je godine bila juniorska europska prvakinja.
54
Dr. C. Daulouède, La poupée de porcelaine, Sport et vie, br. 29, str. 12∑13.
55
http://www.chu-rouen.fr/ssf/pathol/traumatismeduauxsports.html (podatak od 26. travnja 2004.).
56
AFP, 7. sijeËnja 1999., dostupno na http://www.actu.lokace.com/contenu/dos3.
174
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
Kao πto Êemo vidjeti u sljedeÊemu poglavlju, veÊina europskih zemalja sklo-
na je reagirati vrlo sliËno na primjere koji istiËu razmjere dopinga meu
istaknutim sportskim prvacima.
175
Sport i nasilje u Europi
176
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
57
Izvor: saæetak podataka CHIRPP-a, sve dobne skupine: http://www.hc-sc.gc.ca/hpb/lcdc/brch/
injury/irils_f.html (podatak od 28. rujna 1999.).
58
U travnju 1986. Europsko vijeÊe uspostavilo je sustav izvjeπÊivanja o nesreÊama i njihovu nad-
zoru u nejavnim situacijama. Sustav se zove ZajedniËki sustav obavjeπÊivanja o nezgodama u kuÊi
i u slobodno vrijeme (EHLASS).
59
http://www.securite-routiere.org/Connaître/statisti.html (podatak od 14. listopada 2003.).
177
Sport i nasilje u Europi
Kakva je, dakle, situacija u europskim zemljama koje imaju baze podataka
o nesreÊama? Nudi li takva vrsta prikupljanja podataka rjeπenja za oËigledan
problem nedostatka svijesti o nasilju u sportu? Koje druge vrste istraæivanja
postoje?
60
http://universtaps.free.fr/nouvellepage68.html (podatak od 14. listopada 2003.).
178
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
61
Br. 472, srijeda 3. oæujka 1999.
62
http://www.cepr.tm.fr/fr/observatoire/statAVCmaison.html (podatak od 14. listopada 2003.).
179
Sport i nasilje u Europi
∑ NajËeπÊe ozlijeeni dio tijela bili su donji udovi (koji su bili povrijee-
ni u 58,5% nesreÊa u usporedbi s 35% ozljeda trupa i 25% ozljeda
gornjih udova).64
63
SliËni postoci zabiljeæeni su u istraæivanju koje je proveo EHLASS u Ujedinjenome Kraljevstvu
1998.: pad 57,6%, udarac ili sudar s drugom osobom ili predmetom 34,7%. IzvjeπÊa o nesreÊama
kod kuÊe i u slobodno vrijeme, saæetak podataka za 1998., Sektor trgovine i industrije, 2000.
http://www.dti.gov.uk (podatak od 20. travnja 2004.).
64
Izvor: CNAM 1999. Kasnije je istraæivanje (CNAM/Inpes 2000.) pokazalo netipiËne posljedice
nedavne zaluenosti skateboardingom i drugim sportovima sliËnim koturaljkanju: u tim su slu-
Ëajevima u najveÊoj mjeri bili ozlijeeni gornji udovi (63,6%), osobito ruËni zglob i podlaktica
(45,4%).
65
EHLASS je utvrdio da se u razdoblju izmeu 1986. i 1995. 30% iπËaπenja dogodilo u sportu.
180
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
66
Citat iz Traumatismes et accidents chez les jeunes (13-18 ans), http://homoepages.ulb.ac.be/
~ndacosta/prome/sano22.html (podatak od 14. listopada 2003.).
181
Sport i nasilje u Europi
bave sportom (Ëimbenici kao πto su uporaba ∑ ili neuporaba ∑ zaπtitne opre-
me, mjesto radnje, dob ukljuËenih osoba i priroda nadzora) i njihovu svrhu
(natjecanje ili rekreacija). Istraæivanja su dovela i do praktiËnih prijedloga. U
oæujku 1999., nastavljajuÊi se na svoju studiju, CNAM je u suradnji s Fran-
cuskim odborom za zdravstveno obrazovanje (CFES) pokrenuo kampanju za
podizanje svijesti televizijskim oglaπavanjem i broπurama za promicanje upo-
rabe zaπtitne opreme u sportu za dobnu skupinu od 10 do 24 godine, osobi-
to u kontekstu nenatjecanja. Podacima, prikupljenim istraæivanjima CNAM-a
na vrlo velikome uzorku stanovniπtva, naknadno su se odreeni broj godina
koristile organizacije ukljuËene u informiranje i sprjeËavanje nesreÊa.67
Pri razmatranju tih statistika, koje su prikupljene manje ili viπe sustavno,
ali u konaËnici nedovoljno analizirane, potreban je oprez u znanstvenome
smislu u odnosu na dvije uobiËajene vrste predrasuda.
Prva je visoki rizik upletanja vrijednosnih prosudbi ili Ëak odreenoga stup-
nja skrbniËkoga odnosa. Na primjer, u pokuπajima suzbijanja „druπtveno-kul-
turne neravnoteæe“ postoji rizik od stvaranja pojednostavljenih zakljuËaka:
„VeÊina mladih koji su skloni nesreÊama najnasilnije su osobe koje æive u
situacijama obiljeæenim nasiljem. Sport im moæe pomoÊi da se bolje nose
s razliËitim vrstama nasilja.“ Postoji rizik i od prevelikoga usredotoËavanja
na jedan glavni uzroËni Ëimbenik (npr. druπtveno-profesionalne okolnosti ro-
ditelja ili nepromiπljenost osoba koje se bave sportom ili osoba koje imaju
ulogu skrbnika). Jedan je pedijatar, na primjer, dao sljedeÊi komentar: „Svi
faktori rizika ∑ kako ljudski, tako i materijalni ∑ vezani uz nesreÊe mogu se
pronaÊi u obiteljima s niskim primanjima. UËestale nesreÊe moraju se tumaËi-
67
http://www.doctissimo.fr/html/sante/te.../sem02/0823/sa_5829_sport_chiffres.html (podatak od
16. rujna 2003.).
182
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
On ukljuËuje naËine na koji se tjelesni odgoj ili sport i rekreacija mogu pri-
mijeniti kao alati za ostvarivanje odreenoga cilja. „Trebamo napustiti okvi-
re odabira politike kojom pokuπavamo poboljπati zdravlje nacije i propitati
misionarski pristup odreenih institucija i njihovih predstavnika na svakoj
razini, tamo gdje volja da se Ëini dobro, pomogne drugima i pokaæe altrui-
zam moæe biti sredstvo za prisvajanje vlasti ili kontrole nad drugima“ (Lorant
2000: 150). U trenutku kada su se nove, moderne Olimpijske igre netom
odigrale na povijesno vaænoj lokaciji, u GrËkoj, to je misao koju zasigurno
valja istaknuti.
Neaktivna ©vicarska?
68
Profesor Chevalier, ravnatelj pedijatrije u Bolnici Ambroise Paré, citat iz Accidents domestiques:
les chiffres, lipanj 2002.: http://www.doctissimo.fr/html/sante/tex5640_accidents_domestiques_
chiffres.html (podatak od 19. travnja 2004.).
69
http://www.bpa.ch/portrait/qui_est_le_bpa.index.html (podatak od 18. rujna 2003.).
183
Sport i nasilje u Europi
70
Bilten OFSP-a 33/01 od 13. kolovoza 2003., objavljen na http://www.admin.ch/bag.
71
Van Praagh i Duché (2000) i Lorant (2000) iznimno su skeptiËni spram znanstvene objektivnosti
takvih tvrdnji.
72
SliËan je pristup usvojila i Kanada nakon πto je medicinska udruga dokumentirala 21 000 pre-
ranih smrti zbog neaktivnosti (Katzmarzyk i dr., „Ekonomski teret fiziËke neaktivnosti u Kanadi“,
CMAJ, br. 163 (11), studeni 2000.).
184
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost
185
Sport i nasilje u Europi
186
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo:
snaæne politiËke i druπtvene implikacije za Europu
»ini se da danas postoji veÊa sklonost prema ovisnosti u sportu nego prije.
Od kasnih 1990-ih godina skandali vezani uz doping potaknuli su πiroku jav-
nu raspravu i polemiku o poloæaju razliËitih natjecatelja i momËadi, a time,
zapravo, i o ispravnosti odreenih sportova (na primjer biciklizma u Europi
te ameriËkoga nogometa i bejzbola u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama). Iz-
nenadne i ponekad nejasne smrti poznatih mladih natjecatelja pojaËale su
dojam da su se odreeni postupci velikim dijelom odvijali bez znanja javno-
sti, pa Ëak i glavnih organizatora dogaaja.
187
Sport i nasilje u Europi
morali radom otplatiti svoje dugove koje nisu mogli platiti te su na taj naËin postali, u odreenoj
mjeri, robovi (Science et Vie, br. 960, rujan 1997., str. 112; Yvorel 1991).
188
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
189
Sport i nasilje u Europi
No ipak, uzimanje tableta ili unos tvari ubrizgavanjem nije Ëisto individua-
lan, pa Ëak u biti ni individualan Ëin. Shvatiti ga na takav naËin znaËilo bi
pogreπno protumaËiti osnovna naËela sociologije devijacije (Becker 1985).
Ovisnosti su same za sebe kulturni obiËaji i ako to izgubimo iz vida, previd-
jet Êemo brojne aspekte toga pitanja.
Stoga æelimo istaknuti druge oblike ovisnosti koji su manje oËiti, ali su jed-
nako vaæni. Uporaba tvari nije, zapravo, jedini naËin na koji osoba moæe
pojaËati svoj odnos sa svijetom (i, u kontekstu sporta, svoj uËinak) ili, πire
190
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
gledano, promijeniti svoje mentalno i fiziËko stanje (Héas i dr. 2005). Jasno,
trebamo takoer sagledati i prividno opsesivne dnevne poslove koji uklju-
Ëuju troπenje velike koliËine energije ili respiratornu hiperventilaciju ∑ drugim
rijeËima, oblike ponaπanja karakteristiËne za ovisnost ∑ te uporabu tvari ko-
je nisu psihoaktivne i koje djeluju neizravno potiËuÊi tijelo da luËi vlastite
kemikalije.74
74
http://hedomania.freee.fr/glossaire/addiction.htm (podatak od 13. prosinca 2002.).
191
Sport i nasilje u Europi
192
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
Valja joπ istaknuti aksioloπku klimu koja postavlja standarde i koja je, kako
se Ëini, premoÊna u nekim europskim zemljama: to je klima koja zagovara
umjerenost i osuuje neumjerenost. Iako ona sama po sebi nije nikakva no-
vina, u povijesnome je smislu (Héas 2004: 69; Foucault 1984: 66) postala
osobito vidljiva u posljednje vrijeme.
75
Soteriologija je doktrina spasenja.
193
Sport i nasilje u Europi
194
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
76
SliËan druπtveni fenomen zabiljeæen je kod buræoazije devetnaestoga stoljeÊa, Ëija su djeca (i
potencijalni nasljednici) pridavali preveliku vaænost potroπnji opÊenito, a posebno putovanjima,
πto je bilo u suprotnosti sa stavovima njihovih roditelja (Schumpeter 1942, citirao Herpin 2001).
195
Sport i nasilje u Europi
77
Termin koji se danas uobiËajeno primjenjuje za seriju tradicionalnih aktivnosti (npr. plivanje,
biciklizam i trËanje) koje sportaπi redom obavljaju bez stanki ili uz mjerene stanke. U najekstrem-
nijim sluËajevima takvi dogaaji ukljuËuju viπednevni deka triatlon.
196
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
U antiËkoj GrËkoj postojale su razliËite serije igara. Svaki je grad (od kojih
su mnogi bili luËki), kako se Ëini, organizirao svoje igre: osim Olimpijskih
igara postojale su igre u Delfima (Pitijske igre koje su pokrenute 586. go-
dine prije Krista), Korintu (Istamske igre koje datiraju iz 582. prije Krista) i
Argosu (Nemejske igre koje su poËele 573. godine prije Krista). A sve je to
bilo prije zlatnoga doba antiËkih Olimpijskih igara ∑ iz vremena oko 500. ∑
450. godine prije Krista (300 godina nakon πto su se Igre prvi put pojavi-
le). Takav razvoj igara u organizaciji razliËitih gradova nije se odvijao bez
197
Sport i nasilje u Europi
Nema sumnje da doping ima dugu povijest. Naπa namjera nije detaljno je
istraæivati. Sam sportski sustav vjerojatno je postao sloæeniji istovremeno s
uvoenjem razliËitih aktivnosti, dok su neke druge aktivnosti viπe ili manje
samovoljno odbaËene. Niπta od toga nije novo. Novinu predstavlja jedino
πirenje ∑ prvo postupno, a zatim sve bræe ∑ jedinstvenoga modela onoga
πto bi sportaπ trebao biti: naime, sportaπ treba uæivati meunarodni ugled
i treba biti plaÊen za ono πto je opÊenito postalo posao, doduπe prestiæan,
u kojemu rad ima visoku dodanu vrijednost (vidjeti dolje). Sportski uËinci i
njihovo definiranje danas su u velikoj mjeri standardizirani te je tako olak-
πana njihova usporedba i stoga se Ëini da sportaπi i sportaπice u naËelu
uæivaju veÊu osnovnu ravnopravnost. Kao rezultat, razvila se tendencija da
njihova suoËavanja sve viπe poprimaju meunarodne, ako ne i „univerzalne“
dimenzije. To je proces koji neizbjeæno potiËe stupanj preuzimanja rizika koji
je daleko iznad uobiËajenoga.
78
»lanak iz Archeology (Arheologija), citiran u Le Nouvel Observateur, br. 2059, 22. travnja 2004.,
str. 89.
198
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
obranu sporta i televizijski komentatori ∑ kao da su „iz neke druge ere“ ili
„nedostiæni“! Naravno, ukljuËivanje dræava u pripremu onih koji ih predsta-
vljaju nije neuobiËajeno ni u sportu ni u zemljama bivπega IstoËnoga bloka.
Stigmatizacija je uobiËajena reakcija na razliËitost ∑ na one koji imaju dru-
gaËije kulturoloπko stajaliπte ili koji se ne obaziru na praksu koja se smatra
normalnom. Na primjer, stigmatizacija je bila usmjerena protiv aktivnosti
bodybuildinga u sportovima koji zahtijevaju tehniËku spretnost ili protiv tre-
ninga sporijega tempa ako je norma brzo vjeæbanje s mnogo ponavljanja.
Ne samo to, veÊ i druge osjetljive aktivnosti, kao πto su fiziËke i psiholoπke
pripreme i primjena borbenih jedinica, ukljuËuju neprekidno pribjegavanje
kemijskim tvarima. Pod krinkom dræavne tajne takve aktivnosti ∑ bez obzira
na to jesu li sustavne ili jednokratne ∑ skriva se praksa Ëije su posljedice
nepoznate ili mogu Ëak biti i zatajene. U poljima umjetniËkoga i kreativnoga
stvaralaπtva uporaba droga predstavlja daleko manji tabu i zapravo je po-
nekad i poæeljna kako bi potaknula kreativnost ili inspiraciju. Jesu li mnogi
ljudi iskreno uvrijeeni zbog toga i nanosi li to πtetu ugledu autora i umjet-
nika za koje je poznato da konzumiraju droge, ako se ljudi i dugo nakon
njihove smrti i dalje dive njihovim radovima?
79
Manière de voir (2004), br. 73, veljaËa/oæujak.
199
Sport i nasilje u Europi
Iako ovisniËko ponaπanje i doping nisu niπta novo, Ëini se da su oni korak
ispred ne samo preporuka izraenih s ciljem upozoravanja natjecatelja, orga-
nizatora dogaaja i javnosti opÊenito o takvoj sustavnoj primjeni, veÊ i nad-
dræavnih mjera za usklaivanje. Preporuke predstavljaju redovite podsjetnike
na sustavnu uporabu dopinga u odreenim sportovima ili odreenim zemlja-
ma. Mjere za usklaivanje sastavljene su kako bi se izbjegla politika vezana
uz propise ili kazneno pravo koja je dvojbene praviËnosti i koja moæe Ëak
biti kontradiktorna u odnosu na isti oblik ponaπanja, koji tako na jednome
mjestu moæe biti kategoriziran kao devijantan, na drugome kao kaænjiv, a
negdje drugdje kao neopasan.
80
Iz intervjua s P. Laureom, autorom knjige Le dopage, objavljene 1995. Intervju je dostupan
na internetskoj stranici http://perso.infonie.fr/arthur73/universitaire.html (podatak od 6. sijeËnja
1999.).
200
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
Od svojega osnivanja 1949. godine VijeÊe Europe predvodi borbu protiv do-
pinga. Joπ 1963. godine VijeÊe je opisalo doping kao namjeru da se poveÊaju
uËinci ljudskoga tijela u sportskim ostvarenjima uzimanjem tvari stranih tije-
lu ili bilo koje fizioloπke tvari u nenormalnim koliËinama (Dugal 1990). ©ire
upozorenje na doping izdano je 1967. godine u Rezoluciji 67 (12) VijeÊa
Europe kojom se dræave Ëlanice pozivaju na uvoenje antidopinπkih propisa.
Rezolucija je donesena u trenutku kada je kolektivnu svijest Europe uzbudila
πiroka pokrivenost problema vezanih uz doping u medijima (VijeÊe Europe,
1999.).81
Drugi pristup VijeÊa Europe pronaπao je svoj izriËaj u πiremu kontekstu Europ-
ske povelje sporta za sve (vidjeti Rezoluciju (76) 41), Ëijim se Ëlankom 5. pro-
pisuje da treba traæiti metode „za zaπtitu sporta i sportaπa od iskoriπtavanja
radi ostvarivanja politiËke, trgovaËke ili financijske dobiti te od prakse zlo-
uporabe ili poniæavanja, ukljuËujuÊi neprimjerenu uporabu droga“.82 Iako je
rijeË o posljednjemu nama zanimljivome pitanju, ne bismo trebali dopustiti
da ono zasjeni πiri problem zlouporabe sporta ili poniæavanja kroz sport,
ukljuËujuÊi i iskoriπtavanje ljudskih biÊa.
81
Studija nacionalnih zakonskih propisa o sportu u Europi, VijeÊe Europe (1999.).
82
Naglasio autor.
201
Sport i nasilje u Europi
Sudski sporovi
202
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo
S druge strane, sudski sporovi ne tiËu se iskljuËivo ljudi koji se bave sportom
povremeno ili redovito i koji, tijekom natjecanja ili igre, pretrpe ozljedu te
moraju izbivati s posla najviπe nekoliko tjedana. U situacijama koje ukljuËuju
uzastopne nezgode ili stvarno dokazane sluËajeve dopinga, tko je odgovo-
ran i tko bi trebao snositi nastale troπkove ili sudjelovati u njima (na primjer
u troπkovima bolniËkoga lijeËenja ili lijeËenja ovisnosti o drogama)? Treba
li to biti revan, iako nepromiπljen, sportaπ ili druπtvo koje ga je poticalo da
pribjegne dopingu ili zapravo nacionalna federacija? Ili bi mjere trebale biti
usmjerene protiv politiËkih tijela odgovornih za lokaciju na kojoj se nesreÊa
dogodila ili na kojoj je, prema navodima, konzumirana droga? Tu je umijeπan
cijeli niz pojedinaca i tijela, ukljuËujuÊi poslodavce, osiguravatelje i Ëlanove
lokalnih i nacionalnih vlasti.
83
Zakon od 24. prosinca 2003., odjeljak 233. (Moniteur Belge [Belgijski sluæbeni list], 31. prosin-
ca 2002.; Provedbena uredba od 12. svibnja 2003., Moniteur Belge, 26. svibnja 2003.). http://
fr.indicator.be/personnel/archive/articles/WAAC-PEAR_EU100201.html (podatak od 14. listopada
2003.).
203
Sport i nasilje u Europi
©to se dopinga tiËe, u situaciji u kojoj zastupnici sportaπa ili vlasnici dogaa-
ja imaju dovoljno moÊi u vidu træiπnoga udjela ili gledanosti moæda nijedan
sluËaj neÊe nikada doÊi pred sud. NBA (vidjeti dolje), na primjer, ima toliku
moÊ u pregovorima da je uspio staviti veto na odreene kontrole konzuma-
cije alkohola i marihuane (Eitzen 1999: 63). S obzirom na takvu situaciju,
teπko nas moæe iznenaditi Ëinjenica da se veÊina mladih igraËa koristi obje-
ma navedenim drogama i da su ukljuËeni u nasilne izgrede kako tijekom
svojih sportskih karijera, tako i nakon πto one zavrπe.
204
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
U svjetlu onoga πto znamo o praksi u svijetu sporta i njezinim ponekad tra-
giËnim ishodima u pitanju ljudskoga dostojanstva, ono πto se prije trideset
godinama smatralo radikalnom kritikom, danas izgleda vrlo realno.
205
Sport i nasilje u Europi
S druge pak strane, imamo sportsku aktivnost koja je u sve veÊoj mjeri
organizirana, ali za koju zajednice mnogo sporije preuzimaju kolektivnu od-
govornost, na primjer u odnosu na sigurnost ukljuËenih pojedinaca i priti-
sak kojemu su izloæeni. Dugi niz godina sport se ∑ pogreπno ∑ smatrao
zasebnom aktivnoπÊu sa svojim posebnim unutarnjim naËinom rada. Tijekom
nekoliko posljednjih desetljeÊa ranije opisane mjere protiv dopinga predstav-
ljale su znatno zadiranje u sportski sustav ili sustave. U usporedbi s drugim
podruËjima aktivnosti, a posebice s plaÊenim zaposlenjem, izgleda da su
(ponekad konfliktni) interesi u sportu tek nedavno dobili pravu potvrdu.
84
U svojemu posljednjemu izvjeπÊu ∑ citiranomu u Le Monde diplomatique, lipanj 2003. ∑ Meu-
narodna organizacija rada (ILO) procijenila je da rad ubija oko 5 000 ljudi dnevno.
85
Ispitivanje radnih uvjeta u Europi 1996., izvjeπÊe objavljeno u Le Nouvel Observateur, br. 171,
sijeËanj 1999.
206
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
Ako izuzmemo sindikate sportaπa, joπ je uvijek relativno malen broj skupina
koje brane interese sportaπa ili skupina roditelja sportaπa (prema modelu πkol-
skih udruga roditelja), dok postojeÊe skupine imaju malo utjecaja. Istaknuti
profil nekih uspjeπnih organizacija, kao πto je ATP koji zastupa profesionalne
tenisaËe ili NBA koji zastupa koπarkaπe u Sjedinjenim Dræavama, zasjenjuje
mnoπtvo loπije organiziranih sportskih i fiziËkih aktivnosti o kojima se manje
izvjeπÊuje ili barem aktivnosti kod kojih se Ëini da su srediπnje osobe (igraËi
ili sportaπi) manje sposobne osigurati svoje zastupanje kao zasebne interesne
skupine (Duret i Trabal 2001; Bodin i Héas 2002: 25; Héas i dr. 2004).
Kako bismo razjasnili to pitanje, nuæno je istaknuti ponekad vrlo razliËite na-
Ëine na koji se analiziraju kretanja u sportu kao druπtvenome fenomenu. Po-
sebno se povjesniËari i sociolozi mogu podijeliti na one koji tvrde da je sport
novi fenomen u modernim druπtvima i na one koji navode da je on mnogo
stariji te da je doæivio svoj povratak (Bodin i Héas 2002: 45). Ta druga grupa
smatra da je sport obiËaj preuzet od naπih predaka ili obiËaj Ëiji korijeni leæe
u dalekoj proπlosti. Suprotna πkola smjeπta pojavu sporta u vezu s razliËitim
revolucijama (politiËkom, ekonomskom i tehniËkom) sedamnaestoga i osam-
naestoga stoljeÊa te na sport gleda kao na proizvod tih promjena. Unutar te
πkole postoje dvije osnovne struje: prema jednoj sport i rekreacija smatraju
se politiËkim, pa Ëak i demokratskim fenomenima; prema drugoj na njih se
gleda kao na fenomene oblikovane ekonomskim silama. Iz perspektive prve
struje na izbor i slobodu u vezi s tjelesnim aktivnostima i oblicima izraæavanja
gleda se kao na pokazatelje demokratskoga napretka. Za drugu je struju
podjela rada i trgovinskih odnosa u sportu povezana s trijumfom kapitaliz-
ma od devetnaestoga stoljeÊa pa nadalje. Iz obiju perspektiva racionaliza-
cija ponaπanja i obrazaca razmiπljanja smatra se proπirenjem znanstvenoga
istraæivanja na primjenu pokreta tijela. Ako ga promatramo tako, razvoj kao
πto je unaprjeenje uËinka i πirenje znanstvenih spoznaja o funkcioniranju
ljudskoga tijela u kulturoloπkome je smislu logiËan i dosljedan. Moderni spor-
tovi i proces poboljπanja tjelesnoga i ljudskoga uËinka ne mogu se smatrati
izvanrednim fenomenima ili marginalnim oblicima ponaπanja. Upravo suprot-
no, vidimo ih kao jasne prozore prema suvremenim europskim druπtvima.
207
Sport i nasilje u Europi
Povijesna vinjeta
Iako je „zlostavljanje djeteta“ kao medicinski koncept bilo vrlo jasno (moæda
i prejasno), bilo ga je teπko prihvatiti. »ak i danas postoji otpor prema toj
ideji u nekim krugovima, a πutnja radi vlastite koristi odreenih ljudi u Ëijoj
su nadleænosti druπtva ili federacije pokriÊe je za intenzivnu tjelovjeæbu koja
moæe dovesti do zlostavljanja. VeÊ smo razmatrali aspekte dopinga pove-
zane sa zlostavljanjem, ali roditelji takoer mogu posredno od svoje djece
traæiti odreenu, gotovo paklenu razinu stalnoga naprezanja. DjeËji sport i
rekreacija predmet su znanstvenih istraæivanja, meunarodnih deklaracija i
izvjeπÊa nacionalnim vladama i europskim ustanovama, a sve je to dovelo
do novih upozorenja i do uvoenja mjera predostroænosti i zakonskih mjera
za zaπtitu odreenih kategorija pojedinaca (vidjeti dolje).
86
Medical world news (Medicinske svjetske novosti), 24. studenoga 1980.
208
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
209
Sport i nasilje u Europi
opasnosti ili ne. SljedeÊe je pitanje ima li sportaπ joπ uvijek opcije u trenutku
kada on ili njegova obitelj u potpunosti shvate koji su kratkoroËni i srednjo-
roËni rizici.
87
Dr. P. Laure navodi meunarodno ispitivanje provedeno 1997. godine, u Journal du dimanche,
9. rujna 1998., citirao Ehrenberg A. (1999.) Du dépassement de soi à l’effondrement psychique,
Esprit, sijeËanj 1999., str. 136.
210
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
Od 1982. djeËji sport jedna je od tema kojima se bavi Odbor za razvoj spor-
ta koji je upozorio na ono πto moæemo nazvati pristupom „usmjerenim na
odrasle“. U nastojanju da se prioritet pridoda djeËjim vlastitim ciljevima i
standardima umjesto da se djeca tjeraju da Ëine ono πto odrasli æele ∑ uz
moguÊe negativne uËinke na njihov razvoj ∑ Odbor je 1998. izjavio: „Sport
za odrasle viπe ne treba biti jedini ili prevladavajuÊi didaktiËki model: treba
88
Usuujemo se nadati da Êe ovaj tekst posluæiti kao jedan od izvora takvih informacija.
211
Sport i nasilje u Europi
zadræati raznolikost pedagoπkih pristupa“ (CDDS (98) 90, sv. II., str. 23, str.
33). Nedavno se ispitivanje fiziËkih sposobnosti poËelo primjenjivati ne sa-
mo meu djecom πkolskoga uzrasta veÊ i meu drugim skupinama, poglavi-
to onima iznad 75. godine.
Kao posljedica izvjeπÊa profesora Eloa, VijeÊe Europe 1996. godine dalo je
niz preporuka o vrhunskome sportu, zahtijevajuÊi, uz ostalo, da se natjecanja
odræavaju u razumnim intervalima te da se uvedu niæa dobna ograniËenja
(izmeu 16. i 18. godine) za meunarodna natjecanja. GledajuÊi izvan okvira
primjene propisa i zakona, VijeÊe je takoer naglasilo vaænost ponovnoga
uËvrπÊivanja osnovnih tradicionalnih vrijednosti u sportu, naime fer-pleja i
sportskoga duha te kljuËnu ulogu volonterskoga pokreta.
212
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
Ipak, i ovdje jedinstveni splet okolnosti izaziva razliËite reakcije. SluËaj mla-
doga talijanskoga igraËa kojega je 1999. godine kupio Torino mnogo govo-
ri.89 Kao odgovor na tu trgovaËku transakciju neki (posebice Arsène Wenger,
direktor Arsenala od 1998.) nisu mogli shvatiti zbog Ëega se podigla tolika
galama, dok su drugi (naroËito Claude le Roy, trener Strasbourga) na to gle-
dali kao na primjer „nove trgovine robovima“. Prvi su tvrdili da je Europa,
kada je rijeË o sportu, uspjeπno jedinstveno træiπte te usporeivali vremena
putovanja iz francuskih i drugih europskih gradova. „Da je mali odabrao
Rennes ili Monako, nitko ne bi pravio probleme. Ipak, u Monaku bi bio dalje
od svojih roditelja nego πto je ovdje u Londonu, gdje Êe æivjeti s bakom i
djedom. Ne moæete govoriti s jedne strane o europskim integracijama, a s
druge se strane buniti svaki put kada ih netko upotrijebi u praksi“. Negdje
izmeu tih dvaju stajaliπta drugi su (poglavito lijeËnici) otvorili pitanje rizika
za mladoga igraËa. Meutim, neke od koriπtenih metafora imale su priliËno
89
France Soir, 6. veljaËe 1999.
213
Sport i nasilje u Europi
Situacija danas daleko je ozbiljnija no πto je bila 1980-ih godina, a veÊ tada
su Ëlanovi sportske elite povremeno davali znakove za uzbunu. Na primjer,
Sebastian Coe (govoreÊi na tiskovnoj konferenciji 1982. godine u INSEP-u)
rekao je da ako prerano poËnu s treniranjem, mladi se ljudi zatvaraju u ka-
vez, ispire im se mozak, a nakon toga se ostavljaju izloæeni fiziËkim defor-
mitetima i oπteÊenjima kostiju. Nedavno se u izvjeπÊu pod prikladnim naslo-
vom Sport et vie (Sport i æivot) mogao proËitati komentar „postoji prijeka
potreba za Ëekanjem!“91
Treba se boriti protiv dviju πiroko prihvaÊenih ideja. Prva je da se ranoj specija-
lizaciji treba dati prednost i da je ona isplativa. Postoje igraËi i sportaπi (neki
od njih su trenutaËno, kao odrasle osobe, na vrhuncu u odabranome sportu)
koji su kao tinejdæeri odbili specijalizaciju. Na primjer, sedamnaestogodiπnji
Michael Stich morao je donijeti teπku odluku hoÊe li se profesionalno baviti
tenisom ili nogometom. Druga je pogreπna ideja da se mladi sportaπi moraju
suoËiti s najboljima u sklopu procesa uËenja. Francuska skijaπica Destivelle
nije se poËela natjecati do svoje 24. godine. Biciklist Tony Rominger prvi
90
http://www.globenet.org/enfant/intro.html (podatak od 22. travnja 2004.).
91
Sport et vie, br. 44, str. 50.
214
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
put je sjeo na bicikl radi natjecanja kada mu je bila 21, kako bi se osvetio
mlaemu bratu za omalovaæavanje. Svjetska najuspjeπnija biciklistica Jeannie
Longo imala je 17 godina kada se poËela natjecati, nakon Ëega je do 23.
godine nastavila sa skijanjem poπto je „ærtvovala“ klizanje, spuπtanje tobo-
ganom i plivanje. Sada ima viπe od 40 godina i joπ uvijek sudjeluje u natje-
canjima kao profesionalna sportaπica. Svi ti primjeri dovode u pitanje politiku
rane identifikacije vrhunskih sportaπa i zahtjeva za njihovom specijalizacijom
(u bilo kojemu sportu i bez obzira na to je li naglasak na snazi ili estetskome
postignuÊu) kako bi ostvarili najbolje rezultate. Nije neuobiËajeno da uspjeh
sportaπa koji su „trebali“ otiÊi u mirovinu protuslovi takvu obliku eugenike u
sportu. Meutim, drugi Ëimbenik moæe biti i Ëinjenica da, osim πto pred njima
leæi potencijalno duæa karijera, mladi sportaπi takoer nude „prednosti“ u smi-
slu da su ovisniji i da ih je lakπe pokoriti od njihovih starijih kolega.
215
Sport i nasilje u Europi
92
Od 1980. godine VijeÊe Europe uspostavilo je niz pilot-projekata za promicanje sporta za ljude
s duπevnim smetnjama (CDDS (98) 90, sv. II., str. 84).
216
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
93
Enquȩte nationale sur les violences faites aux femmes (Francuska nacionalna studija o nasilju
nad æenama).
94
Iz Ëlanka objavljenoga u Ëasopisu Femina, br. 13, 26. oæujka 2000., http://www.sossexisme.
org/info/suedoises.html (podatak od 26. travnja 2004.).
95
Postupci za odreivanje uzorka za te studije nisu bili specificirani. Istraæivanje su proveli Infor-
mativni centri za æenska prava (Women’s Rights Information Centres).
217
Sport i nasilje u Europi
Ipak, dovoljno je informacija koje pokazuju oπtru kulturnu podjelu koja izgle-
da postoji izmeu postupaka muπkaraca i postupaka æena. S jedne strane,
Ëinjenica da su muπkarci posebno ukljuËeni i priznati u odreenoj aktivnosti
u kojoj je nasilje kodificirano ne sprjeËava ih da rabe silu u drugim situa-
cijama. S druge pak strane ∑ razmatrajuÊi problem sa stajaliπta sportaπice
∑ iskorakom iz sfere koja je tradicionalno dodijeljena æenama (odnosno iz
sfere doma i „æenskih“ poslova) æene, sa svojim vrlo realnim kulturnim gra-
nicama, kao druπtvena grupa mogu biti marginalizirane na naËin koji dovodi
do nasilja, kako realnoga, tako i simboliËnoga. One su u manjini na „stra-
nome“ teritoriju sporta u kojemu dominiraju muπkarci te je stoga logiËno, u
druπtvenome i kulturnome smislu, da se iskljuËe, u nekim sluËajevima i na
radikalan naËin (Héas i dr. 2004).
218
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
Jedan dio procesa jesu nastojanja vlasti i druπtva da postignu bolju urav-
noteæenost u naËinu na koji ljudi provode svoje „druπtveno“ vrijeme raspo-
reujuÊi ga izmeu posla, roditeljskih obveza i rekreacije. Pruæanje skrbi,
ne samo za djecu veÊ i za starije osobe te osobe s invaliditetom, postupno
se transformira kako bi se smanjila optereÊenost æena obiteljskim odgovor-
nostima i roditeljskim duænostima. Na primjer, u oæujku 2002. godine Europ-
sko je vijeÊe na sastanku u Barceloni pozvalo dræave Ëlanice EU-a da do
2010. godine poduzmu u tome smjeru mjere, prilagoene danaπnjim potre-
96
Citirano u Le Nouvel Observateur. Des Déserts S. (2001: 14), Le retour des pères, br. 1914,
srpanj.
97
Mission des affaires européennes et internationales, MAEI 2, informativni list L’égalité entre les
femmes et les hommes au CE, sijeËanj 2003.
219
Sport i nasilje u Europi
∑ s jedne strane, da: moæemo vidjeti sve viπe i viπe æena u podruËjima koja su
ranije bila muπka. To znaËi da æene imaju utjecaja u novim situacijama, no-
vim ulogama i novim podruËjima rada i odgovornosti. U tome se podruËju
trenutaËno provode inicijative i studije: na primjer, vlade objavljuju brojna
izvjeπÊa o navedenoj temi,99 a πkole se takoer aktivno bave njome;100
98
Grésy, Zimermann, Pareschi (koordinator), La Charte de l’égalité entre les hommes et les fem-
mes, la France s’engage, oæujak 2004., str. 166.
99
Na primjer, Les enseignants chercheurs à l’université, la place des femmes (Poloæaj æene meu
znanstvenim suradnicima na sveuËiliπtu), oæujak 2000.
100
Radier V. (2001) Carrières scientifiques: osez mesdames! (Znanstvena karijera: dame, riskirajte!),
Le Nouvel observateur, br. 1912, str. 132∑134.
220
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
∑ s druge strane, ne: ono πto se dogaa jest usklaivanje s muπkim vrijed-
nostima. Æene su ostvarile viπi poloæaj u odreenim podruËjima druπtva
(ukljuËujuÊi poslovanje, politiku i sport) na vlastiti raËun (πto znaËi da
su morale usvojiti preteæno muπke navike, da su pod stalnim mentalnim
pritiskom i da se moraju nositi s dvostrukim radnim optereÊenjem). Kad
se uzme sve u obzir, ostaje Ëinjenica da æene joπ uvijek snose glavnu od-
govornost za ista podruËja æivota: majËinstvo, brigu i roditeljstvo. Nedav-
na studija nudi uvid u tu situaciju tako da je prvi put napravljena razlika
izmeu kuÊanskih poslova i roditeljskih duænosti, poglavito u pogledu pre-
voæenja djece na aktivnosti i pomaganja oko domaÊega uratka. U prosjeku
æene provode jedan sat viπe na prevoæenje djece te dva sata i dvadeset
minuta viπe na obavljanje kuÊanskih poslova (Barrère-Maurisson 2001).
221
Sport i nasilje u Europi
222
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
101
“42 kms à pieds, ça n’use pas que les souliers”, izvaci iz Ëlanka Francesce Sacco, ©vicarska,
srpanj 2001., http://www/sos-sexisme.org/infos/42.html (podatak od 26. travnja 2004.).
223
Sport i nasilje u Europi
102
Homoseksualnost moæe Ëak postati i kriterij u preliminarnome odabiru novih igraËica za na-
cionalnu æensku momËad. Poznato je da je trenersko osoblje tvrdilo kako je moguÊe izbjeÊi „ne-
sporazume“ izmeu igraËica ako su sve „iste vrste“.
224
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
u San Franciscu broj sportaπa koji su sudjelovali bio je 1 300 i 3 482. Godine
1990. u Vancouveru Igre su privukle 7 200 natjecatelja, a 4. igre homoseksu-
alaca odræane 1994. godine u New Yorku ukljuËivale su viπe sportaπa od
igara u Barceloni dvije godine prije toga (Griffin 1992: 190). Dogaaj je sve
popularniji: 1998. u Amsterdamu je bilo 14 715 natjecatelja (42% bile su
æene) s pet kontinenata, a igre su imale proraËun od 7 milijuna ameriËkih
dolara.103 Godine 2002. Igre homoseksualaca odræane su u Sydneyu ∑ u isto-
me gradu u kojemu su odræane „heteroseksualne“ Olimpijske igre ∑ πto je
vjerojatno pridonijelo privlaËenju javne pozornosti. U sluËaju Paraolimpijskih
igara, koje su izgleda poprimile sliËnu ulogu kao i æenski sportski dogaaji
posljednjih desetljeÊa ∑ ulogu neke vrste „degustacije“ ili dopune „pravim“
natjecanjima, takoer smo vidjeli dvije vrste dogaaja (ili dogaaje s dvjema
vrstama natjecatelja) koji su organizirani neposredno jedan nakon drugoga.
103
http://www.backdoor.com/castro/gaygames.
104
www.gaysport.info.
105
http://news.bbc.co.uk/1/hi/sport/344587stm (podatak od 8. studenoga 2002.).
225
Sport i nasilje u Europi
Neke zemlje koje su utrle put, kao na primjer ©vedska, uvele su antidiskri-
minacijske programe i zakonske odredbe koji su oblikovani u korist ljudi s
invaliditetom i drugih manjina, ukljuËujuÊi homoseksualce i lezbijke (uz uspo-
stavljanje instituta ombudsmana protiv diskriminacije na osnovi seksualne
orijentacije ∑ s prikladnim nazivom „HomO“).108
106
www.France.qrd.org/assocs/sos/definition./php (podatak od 23. travnja 2004.).
107
www.France.qrd.org/assocs/sos/enquetelesbophobie.php (podatak od 23. travnja 2004.).
108
http://www.sweden.se/templates/Print-CommonPageX___4722.asp (podatak od 5. prosinca 2003.).
226
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
Vidjeli smo, dakle, kako nasilje, kao preπutna norma, podupire segregaciju
u sportu ∑ segregaciju na rodnoj osnovi, ali i njezine druge kulturne oblike.
Ulaskom u muπku domenu sporta sportaπice (heteroseksualne ili homoseksu-
alne, „deklarirane“ ili ne) podlijeæu riziku poprimanja muπkih obiljeæja (Men-
nesson 2002; Saouter 2000). To se osobito odnosi na sportove kao πto su
dizanje utega ili biciklizam na pisti koji od njih zahtijevaju razvijanje fiziËke
snage (a time i primjenu odreenoga oblika nasilja nad sobom) i na sporto-
ve u kojima je nasilje oblik natjecanja (borbene vjeπtine, hrvanje i sportovi
u kojima dolazi do „sraza“, kao πto su boks, ragbi i ameriËki nogomet).109
Nedavne su studije u Francuskoj prouËavale taj rizik kod onih koji se bave
jednim oblikom boksa110 i onih koji se bave tradicionalno muπkim sportovima
kao πto su nogomet i ragbi (Héas i Bodin 2001; Mennesson 2002). SliËno
zapaæanje napravljeno je i u vezi s glavnim sportovima u Sjedinjenim Dræa-
vama, ukljuËujuÊi ameriËki nogomet, koπarku i hokej (Griffin 1992). Poprima-
nje muπkih obiljeæja (zrcalni odraz procesa poprimanja æenskih obiljeæja koji
pogaa muπkarce u tradicionalno æenskim sportovima) poseban je oblik sim-
boliËnoga nasilja Ëija je posljedica jaËanje prevladavajuÊega muπkoga shva-
Êanja i odræavanje uvjeta za borbu protiv integracije sportaπica, posebno u
tradicionalno muπkim sportovima (Héas i drugi 2004). ©to je viπe fiziËkoga
nasilja i sukoba u sportu i πto je veÊe oslanjanje na modernu tehnologiju (kao
u motosportu i utrkama glisera), veÊa je iskljuËenost æena.
109
Popis se moæe proπiriti jer Thomas tvrdi (moæda ironiËno) da su „æenski sportovi u osnovi vjeπ-
tine gospode: maËevanje, jahanje i ples” (Thomas 1993: 44).
110
U Francuskoj je sudjelovanje u boksu prvi put dopuπteno æenama i djevojkama tek prije pet
godina.
227
Sport i nasilje u Europi
Otvorena, sluæbena segregacija te, Ëak i u veÊoj mjeri, otvoreno nasilje stvar su
proπlosti. Znakove kojima se zabranjivao ulaz „æenama i psima“ na odreene
terene, na primjer za golf, danas turisti fotografiraju kao zanimljivosti112. S
druge strane, razliËiti oblici simboliËnoga nasilja, ukljuËujuÊi primjerice su-
kob oko planiranoga restrukturiranja ili promjene rasporeda ili njegovo odbi-
janje, mogu joπ neko vrijeme posluæiti odræavanju postojeÊega stanja u ko-
rist muπkaraca. I πto je joπ podmuklije, naËin na koji se prenose znanstvene
ili navodno znanstvene informacije moæe ponekad stvoriti ideje koje pojaËa-
vaju otpor prema promjenama ili Ëak potaknuti oblike nasilja kao πto je
seksualno zlostavljanje ili grupno silovanje. Takvo iskrivljavanje informacija
posebno je vaæno kada se æene prikazuju kao „primarne“ ærtve (muπkoga)
nasilja.
111
8 mars 2004, femmes et sport, Francusko ministarstvo sporta, str. 13.
112
Iako pomalo bolesne.
228
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama
113
Bez ulaæenja u simbolizam imena „Josip“ u æidovsko-krπÊanskoj kulturi.
229
Sport i nasilje u Europi
Æene imaju jaËi poloæaj u igri rodnih razlika, ili njihovu nedostatku, jer mogu
usvojiti muπke obiËaje, a da se pri tome ne odreknu svojega roda (barem ne
u druπtvenome smislu). Proces nije tako pravocrtan u suprotnome smjeru ∑
uzmimo za primjer sinkronizirano plivanje koje je u Francuskoj tek nedavno
otvorilo vrata muπkarcima. Na kraju krajeva, moramo se pitati postoji li joπ
neko podruËje æivota koje je rezervirano samo za muπkarce, jer æene sve
viπe ulaze u politiku, poduzetniπtvo i veÊinu oblika sporta i rekreacije, isto
kao πto polaæu pravo na podrijetlo (djeca u europskim zemljama postupno
dobivaju moguÊnost da preuzmu majËino prezime).
230
ZakljuËak
Postoji li u sportu u Europi i neπto viπe od nasilja?
Sport je bez sumnje u stanju prenositi mnogo pozitivnih stvari te tako po-
dupirati transformaciju druπtva u kojemu se razvio. Sport moæe na mnogo
naËina (ukljuËujuÊi πkole, zajednice, klubove i druπtva, projekte, programe
obuke, dogaaje i slobodne aktivnosti) postati ispravan druπtveni okvir. Ono
πto Europa joπ treba uËiniti ∑ u ostvarivanju uËinkovite suradnje ∑ jest uspo-
rediti razliËite vizije i kulture te lepezu ekonomskih i politiËkih okolnosti i
pokuπati iz njih izvuÊi one elemente koji Êe zajedno tvoriti pravedniji i briæniji
model europskoga sporta, obziran prema potrebi oËuvanja nacionalnih kul-
tura i otvoren za prijelazni razvoj.
Danas, kada se sve viπe shvaÊa πto sport moæe pruæiti u druπtvenome, obra-
zovnome i kulturnome smislu te u smislu zdravlja i rekreacije, on u Europi
231
Sport i nasilje u Europi
Meutim, joπ valja rijeπiti napetost koja utjeËe ne samo na Europu veÊ i na
cijeli svijet: rijeË je o problemu ravnoteæe snaga izmeu politike i ekonomije.
Jer je sport, kao i mnoge aktivnosti koje se ubrajaju u ono πto nazivamo
„kulturnom iznimkom“ (iako poduzetniπtvo osporava to naËelo), trenutaËno
na udaru s dviju strana. S jedne strane, sport je podruËje podloæno utjeca-
ju sukoba izmeu protekcionizma i deregulacije, a s druge pak strane, on
zahtijeva pravila koja u obzir moraju uzeti niz interesa i Ëimbenika: od teænji
prema nezavisnosti (koja se odraæava u pravilima natjecanja koja odreuju
sportska tijela) do dvosmislenosti u politici (jedinstvo ili nejedinstvo, zbijeni
redovi raznolikih zajednica, razliËite razine nacionalizma i federalizma) te
zakona træiπne ekonomije koji u naËelu nadilaze politiËke i sportske granice
i postoje negdje „daleko iznad svega“ gdje su glavna naËela deregulacija i
slobodno træiπno natjecanje.
232
ZakljuËak
Joπ je mnogo prepreka koje treba prevladati, a slika sporta u Europi koju
smo stvorili trebala bi nam pomoÊi da utvrdimo podruËja u kojima su potreb-
233
Sport i nasilje u Europi
Zapravo moæda ovdje leæi osnovni problem: u vezi izmeu koncepcije sporta
proiziπle iz aristokratskoga unutarnjega kruga u Ëije je ime sam Pierre de
Coubertin branio odreeno pravo na neumjerenost (de Coubertin 1900) ∑
koncepcije koja se odraæava u najgorim strahotama vrhunskoga sporta da-
nas ∑ i sporta za mase, fenomena koji se, kao aktivnost i spektakl, postupno
razvijao u suprotnosti s prvim modelom. Moæemo samo zakljuËiti da se po-
zornost treba posvetiti sportu kao cjelini, a posebno odnosu izmeu dvaju
modela: elitnoga i masovnoga. To se odnosi na pitanja financiranja, uvjeta
razvoja i zajedniËkoga poticaja, ali i na pitanja ravnoteæe, jednakosti, pra-
vednosti i solidarnosti. Meutim, u vezi s tom posljednjom tvrdnjom postoji
velika zabrinutost zbog nagle promjene koja prijeti da Êe u pitanje dovesti
piramidalni model sporta u Europi, koji (unatoË svim svojim nedostacima i
cjelokupnome okviru koji treba popraviti) osigurava minimalni stupanj so-
lidarnosti izmeu razina bavljenja sportom, izmeu spolova i generacija te
izmeu sportova razliËitih vrsta.
Zasigurno postoje bitne razlike unutar Europe koje valja uzeti u obzir: razlike
izmeu, na primjer, tjelesnoga odgoja francuskoga tipa (kod kojega je naj-
vaænije zadræati razliku izmeu sporta i fiziËke aktivnosti te izmeu tjelesno-
ga odgoja i sporta), njemaËkoga tjelesnoga odgoja, koji uspjeπno ukljuËuje
poduku sporta, i πvedskoga tjelesnoga odgoja, koji je snaæno usmjeren na
aktivnosti za unaprjeenje zdravlja. Glavna briga na toj razini jest osigurati
234
ZakljuËak
235
Sport i nasilje u Europi
Za mlade ljude sport je dio njihovih snova. Sport u njihove æivote donosi
æelju da postanu bolji, da nadiu sebe i dokaæu da mogu vlastitim zalaga-
njem prevladati prepreke. On moæe biti dio procesa odrastanja i razvijanja
samopoπtovanja te je stoga uloga sportskih zvijezda toliko vaæna. Prikazane
su kao uzori i stoga se trebaju ponaπati onako kako ih mladi vide, naime,
kao junaci. U tome se pogledu nameÊe jedno lako provedivo rjeπenje koje
bi moglo pomoÊi u borbi protiv mnogobrojnih oblika nasilja ∑ onoga koje
pogaa navijaËe koji imaju osjeÊaj da im je rezultatom utakmice nanesena
nepravda, na primjer, ili „nasilja vikendom“, kada djeca ili odrasli oponaπaju
agresivno ponaπanje igraËa zvijezda kojima se dive. Ako bi svaki igraË koji
236
ZakljuËak
Veza izmeu sporta i nasilja toliko je tijesna da sport ponekad moæe biti
izvor nasilja, dok u nekim drugim trenucima on moæe biti sredstvo za njego-
vu kontrolu. Ali moæe li ∑ zapravo treba li ∑ sport biti nadmoÊan u odnosu
na ostatak druπtva? Zasigurno da ne. Vjerojatno od sporta traæimo viπe nego
od ostalih podruËja æivota upravo zato πto sport ukljuËuje odgoj, strast i
zadovoljstvo, zato πto prireuje spektakle i inspirira nas da sanjamo i zato
πto je on jedan od kulturnih blokova na kojima su naπa druπtva izgraena.
U idealnome (i vjerojatno utopijskome) svijetu sport i sportaπi, sportski me-
nadæeri i navijaËi imali bi manje nedostataka i viπe ograniËenja, a sport bi
bio potpuno neutralna sfera druπtva liπena napetosti ili razdora. Ipak, sport
ne moæe uËiniti viπe doli biti odrazom naπih druπtava, πto znaËi da smo su-
oËeni sa stvarnim izazovom. Moramo izgraditi pravedniju, mirniju Europu u
kojoj pravda i prijateljstvo meu ljudima mogu napredovati ∑ i izraziti se
kroz sport.
237
Bibliografija
Alric T., Le sexe et le sport. Enquête sur la vie intime des dieux du stade,
Chiron, Paris, 2002
Andreff W., “L’émergence de nouveaux pays sportifs”, in Le Monde diploma-
tique, September 1998a, pp. 18-19
Andreff W. (ed.), Un nouveau secteur économique: le sport, La Documenta-
tion française, Paris, 1998b, p. 581
Andreff W., “Economic environment of sport: A comparison between West-
ern Europe and Hungary”, in European journal of sport management, No. 4,
1996
Andreff W. et al., Les enjeux économiques du sport en Europe: financement
et impact économique, Council of Europe, Dalloz, 1995
Andreff W. and Nys J.F., Economie du sport, PUF, Paris, 2001
Arendt H., Le système totalitaire, Plon, Paris, 1951, 1972 edition
Arènes J., Janvrin M.P. and Baudier F., Baromètres Santé Jeunes 97/98, Edi-
tions CFES, Paris, 1998
Armstrong G., Harris R. and Frankenberg R., “Football hooligans: theory and
evidence”, in The sociological review, No. 39-3, pp. 427-458, 1991
Arnaud P., “Sports et relations internationales. La nouvelle donne géopoli-
tique. 1919-1939”, in Géopolitique, No. 66, pp. 15-24, 1999
Arnaud P., “La méthode des modèles et l’histoire des exercices physiques”,
in G. Pfister, T. Niewerth and G. Steins (eds.), Les jeux du monde, entre tradi-
tion et modernité, Academia, Sankt Augustin, pp. 133-146, 1993
Arnaud P. and Broyer G., La psychopédagogie des activités physiques et spor-
tives, Privat, Toulouse, 1985
Aubert N., Le Culte de l’urgence. La société malade du temps, Flammarion,
Paris, 2003
Augustin J.P., “Les avatars de l’olympisme contemporain”, in Géopolitique,
No. 66, pp. 79-88, 1999
Bancel N. and Blanchard P., “L’intégration par le sport. Quelques réflexions
autour d’une utopie”, in Migrance, No. 22, pp. 50-59, 2003
Barrère-Maurisson M.A., Partage des temps et des tâches dans les ménages,
Editions La Documentation Française, Paris, 2001
239
Sport i nasilje u Europi
Barthes R., Mythologies, Paladin, London, 1973 Bassons C., Positif, Stock,
Paris, 2000
Beaulieu M. and Perelman M., “Histoire d’un espace. Le stade.”, in Quel corps,
No. 7, pp. 31-40, 1977
Becker H.S., Outsiders. Etudes de sociologie de la déviance, Métailié, Paris,
1963, 1985 edition
Bénabent J., “OPA sur les champions”, in Télérama, No. 2690, pp. 54-57, 2001
Blociszewski J., “Sous la pression technologique? Le football face au vidéoar-
bitrage”, in Le Monde diplomatique, No. 33, March 1996
Bodin D., Le hooliganisme, PUF, Paris, 2003
Bodin D., “La déculturation du public comme facteur du hooliganisme: my-
the ou réalité?”, in Staps, No. 57, pp. 85-106, 2002
Bodin D. (ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, 2001a
Bodin D., “Les problèmes posés par l’utilisation des statistiques policières et
judiciaires comme source d’interprétation sociologique”, in Revue juridique
et économique du sport, No. 58, pp. 7-19, 2001b
Bodin D., Hooliganisme: vérités et mensonges, ESF, Paris, 1999a
Bodin D., “Le hooliganisme en France”, in Sport, No. 165/166, pp. 38-118,
1999b
Bodin D., “Football, supporters, violence: la non-application des normes com-
me vecteur de la violence”, in Revue juridique et économique du sport, No.
51, pp. 139-149, 1999c
Bodin D., “Sports et violences. Analyse des phénomènes de déviances et vio-
lences chez les supporters de football à partir d’une étude comparative du
supportérisme dans le basket-ball, le football, le rugby et le volley-ball”, dis-
sertation defended in the Department of Science and Technology for Physical
Education and Sports, University of Bordeaux 2, 11 December 1998
Bodin D. and Debarbieux E., “Révéler l’impensable ou la question de l’homo-
sexualité masculine dans le sport de haut niveau”, in P. Duret and D. Bodin
(eds.), Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 161-172, 2003
Bodin D. and Debarbieux E., “Le sport, l’exclusion, la violence”, in D. Bodin
(ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, pp. 13-33, 2001
Bodin D. and Héas S., Introduction à la sociologie des sports, Chiron, Paris,
2002
240
Bibliografija
Bodin D. and Héas S., “Le dopage: entre désir d’éternité et contraintes so-
ciales”, proceedings of colloquy entitled “Le corps extrême dans les sociétés
occidentales”, GDR2322 Anthropologie des représentations du corps/Société
d’ethnologie française, Marseilles, 17, 18 and 19 January 2001
Bodin D. and Trouilhet D., “Le contrôle social des foules sportives en France:
réglementation, difficultés d’application et extension des phénomènes de
violences”, in D. Bodin (ed.), Sports et violences, Chiron, Paris, pp. 147-168,
2001
Bodin D., Robène L. and Héas S., “Les femmes hooligans: paralogisme ou
réalité sociale éludée?”, in Science et motricité, 2004a (forthcoming) Bodin
D., Robène L., Héas S. and Gendron M., “Une approche de la criminalité fé-
minine à travers l’exemple du hooliganisme”, in Criminologie, 2004b (forth-
coming)
Bœuf J.L. and Léonard Y., La République du Tour, Seuil, Paris, 2003
Boniface P., “Géopolitique du football”, in Manière de voir, No. 39, pp. 10-
12, 1998
Boudon R., Effets pervers et ordre social, PUF, Paris, 1977
Boudon R. and Bourricaud F., Dictionnaire critique de la sociologie, PUF, Paris,
1982
Bourdeux C., “Par moments, la balance était mon dieu”, in Soins psychiatrie,
No. 227, pp. 18-20, 2003
Bourdieu P., La domination masculine, Seuil, Paris, 1998
Bourdieu P., “La domination masculine”, in Actes de la Recherche en Sci-
ences Sociales, No. 84, pp. 3-31,1990
Bourdieu P., Questions de sociologie, Editions de Minuit, Paris, 1984
Bourdieu P., La distinction. Critique sociale du jugement, Editions de Minuit,
Paris, 1979
Bourdieu P., “Comment peut-on être sportif ?”, in Questions de sociologie,
Editions de Minuit, Paris, 1978, 1984 edition
Bourg J.F., “Le sport à l’épreuve du marché”, in Géopolitique, No. 66, pp.
51-58, 1999
Bourg J.F., L’argent fou du sport, La table ronde, Paris, 1994
Bourg J.F., and Gouguet J.J., Economie du sport, La Découverte, Paris, 2001
Bourg J.F., and Gouguet J.J., Analyse économique du sport, PUF, Paris, 1998
241
Sport i nasilje u Europi
242
Bibliografija
243
Sport i nasilje u Europi
Creuzé C., “L’après sport: les sportifs sont-ils tous égaux?,” in P. Duret and D.
Bodin (eds.) Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 35-49, 2003
Dasque E., “La fuite des muscles”, in Télérama, No. 2799, p. 18, 2003
Davisse A., and Louveau C., Sport, école, société: la différence des sexes.
Féminin, masculin et activités sportives, L’Harmattan, Paris, 1998
Debarbieux E. (ed.), L’oppression quotidienne. Recherches sur une délinquan-
ce des mineurs, Report to IHESI, 2002 (typewritten)
Debarbieux E., La violence en milieu scolaire: état des lieux, ESF, Paris, 1996
Debarbieux E., “Education, exclusion, mutation”, in Le nouvel éducateur, No.
237, pp. 3-25, 1992
Debord G.E., La société du spectacle, Gallimard, Paris, 1967, 1996 edition
De Brie C., “La dérive du sport de compétition”, in Le Monde diplomatique,
pp. 22-23, 1994
De Brie C., “Pour le bonheur du peuple, l’Afrique sous la coupe du football”,
in Le Monde diplomatique, No. 21,1996
De Knop P. and Elling A., Société et sport, sport et égalité des chances. Brus-
sels, 2000: Fondation roi Baudoin, available on the Internet at: http://www.
kbs-frb.be
Delmas A., “Sur l’entraînement physique intense chez les enfants et les ado-
lescents”, in Bulletin de l’Académie nationale de médecine, Vol. 165, No. 1,
pp. 121-126, 1981
De Loes M., “Medical treatment and costs of sports-related Injuries in a total pop-
ulation”, in International journal of sports medicine, No. 11, pp. 65-72, 1990
De Mondenard J.P., Dopage, l’imposture des performances, Chiron, Paris, 2000
De Silva I., “La judiciarisation du football”, in Pouvoirs, No. 101, pp. 105112,
2002
Devereux G., Ethnopsychanalyse complémentariste, Flammarion, Paris, 1972
Di Megglio A., “Enfants sportifs et traumatismes”, in Microtraumatismes et
traumatismes du sport chez l’enfant, Masson, Paris, 1999
Druon M., “Du patriotisme sportif ”, in Géopolitique, No. 66, pp. 3-5, 1999
Dubet F., La galère: jeunes en survie, Fayard, Paris, 1987
Dufour-Gompers R., Dictionnaire de la violence et du crime, Erès, Toulouse,
1992
244
Bibliografija
245
Sport i nasilje u Europi
246
Bibliografija
247
Sport i nasilje u Europi
Grésy B. (ed.), L’image des femmes dans la publicité, report to the State
Secretary for Women’s Rights and Vocational Training, La Documentation fran-
çaise, Paris, 2002
Griffin P., “Changing the game: homophobia, sexism, and lesbians in sport”,
in Quest, No. 44 (2), pp. 251-265, 1992
Grubisa D., “Le water-polo ou la guerre par d’autres moyens”, Courrier inter-
national, No. 660, p. 14, 2003
Guichard N., Publicité télévisée et comportement de l’enfant, Economica,
Paris, 2000
Hargreaves J., “Sex, gender and the body in sport and leisure: has there been
a civilising process?”, in E. Dunning and C. Rojek (eds.) Sport and leisure
in the civilizing process: critique and counter-critique, MacMillan, London,
1992
Haroche C., “Se gouverner, gouverner les autres: éléments d’une anthro-
pologie des mœurs et des manières (XVI-XVIIe siècles)”, in Communication,
No. 54, pp. 51-68, 1993
Harrington J., A preliminary report on soccer hooliganism to Mr Denis How-
ell, Minister of Sport, HMSO, 1968
Héas S., Anthropologie des relaxations: des moyens de gestion de soi entre
loisirs et soins?, L’Harmattan, Paris, 2004
Héas S., “La relaxation comme ‘médecine’ de ville?”, doctoral dissertation in
Social Sciences (Sociology), supervisor D. Le Breton, University of Strasbourg
2, 1 October 1996
Héas S., “Relaxation: propédeutique d’une pratique à non risque”, in Cahiers
de Sociologie Economique et Culturelle, No. 23, pp. 111-122, 1995
Héas S., Bodin D., Amossé K. and Kerespar S., “Football féminin: C’est un jeu
d’hommes”, in Cahiers du Genre, No. 36, p. 185-204, 2004
Héas S., Bodin D. and Robène L., “Symboles et postures: les relaxations
comme techniques signifiantes”, in L’Année matérialiste, 2005 (forthcoming)
Heinich N., “Art et sport au regard d’une sociologie de la singularité”, in D.
Bodin and P. Duret, (eds.), Le sport en questions, Chiron, Paris, pp. 125-134,
2003
Héritier F., De la violence, Odile Jacob, Paris, 1996
Hirigoyen M.F., Harcèlement moral, Syros, Paris, 1998
248
Bibliografija
Hobbes T., Le Léviathan, Sirey, Paris, 1971 [English original, Leviathan, Lon-
don, 1651]
Hoch P., Rip off the big game, Anchor Books, New York, 1972
Hurtebise C., “Sport politique et politique du sport de la RDA”, in Géopoli-
tique, No. 66, pp. 35-44, 1999
IFDHBP [Paris Bar Institute of Human Rights Training], Rapport sur les vio-
lences dans les stades et le droit, confidential internal report, 1995
James J., “The money game”, in Time, pp. 50-55, 5 June 2000
Jaspard M., Brown E. and Condon S., Les violences envers les femmes en
France: une enquête nationale, La Documentation française, Paris, 2003
Jeu B., In honorem Bernard Jeu. Le sportif, le philosophe, le dirigeant, PUL,
Lille, 1993
Jeu B., Analyse du sport, PUF, Paris, 1987, 1992 edition
Jeu B., Le sport, la mort, la violence, PUL, Lille, 1975
Jeu B., “Definition du sport”, in Diogène, No. 80, pp. 153-167, 1972
Johnson G., Oi ! A view from the dead end of the street, Babylon Books,
London, 1982
Jusserand J.J., Les sports et jeux d’exercice dans l’ancienne France, Cham-
pion, Geneva, 1901, 1986 edition
Kadritzke N., “Acheter Manchester United pour mieux vendre”, in Le Monde
diplomatique, No. 22, January 1999
Kapuscinski R., “Les médias reflètent-ils la réalité du monde?”, in Le Monde
diplomatique, Manière de voir, No. 63, pp. 50-55, 2002
Kapuscinski R., La guerre du foot et autres guerres et aventures, Plon, Paris,
1986, 2003 edition
Kidd B., “Sport and masculinity”, in M. Kaufman, Beyond patriarchy: Essays
by men on pleasure, power and change, Oxford University Press, New York,
pp. 250-265, 1987
Krane V., “Lesbians in sport: toward acknowledgment, understanding and
theory”, in Journal of sport and exercise psychology, No. 18 (3), pp. 237-246,
1996
Lanfranchi P., “Football, cosmopolitisme et nationalisme”, in Pouvoirs, No.
101, pp. 15-25, 2002
249
Sport i nasilje u Europi
250
Bibliografija
Manzella A., “La dérégulation du football par l’Europe”, in Pouvoirs, No. 101,
pp. 39-47, 2002
Marinova J., “The attitudes of adolescents to the issue of gender-based vio-
lence”, in Learning from violence: the youth dimension, Council of Europe
Publishing, Strasbourg, 2004
Marsh P., Aggro: the Illusion of violence, Dent, London, 1978
Martins M., “The European Convention on Spectator Violence”, in J. de Quidt
and E. Johnston, Report of the Conference on the Role of Local and Regional
Authorities in Preventing Violence at Sports Events, in particular at Football
Matches, Council of Europe, 20 October 2003 (typewritten)
Mauss M., “Essai sur le don. Forme et raison de l’échange dans les sociétés
archaïques”, in Sociologie et anthropologie, PUF, Paris, 1923, 1997 edition
Mendiague F., “L’église et les interdits religieux du jeu: hasard, passion et
désordre du XVe au XVIIIe siècle”, in Staps, No. 32, pp. 57-66, 1993
Mennesson C., “Aller aux J.O. sans être un monstre: les processus de con-
struction de l’identité sexuée des femmes haltérophiles de haut niveau”,
Recherches Féministes Francophones [French-language Feminist Research],
third international colloquy “Ruptures, Résistances et Utopies”, Toulouse, Le
Mirail University, September 2002
Merton, R.K., “Structure sociale, anomie et déviance” in Eléments de théorie
et méthode sociologique, Plon, Paris, 1965.
Messner M., Power at play: sport and the problem of masculinity, Beacon
Press, Boston, 1992
Messner M., Hunt D. and Dunbar M., Boys, men, sports media, Los Angeles,
1999; available on the Internet at: http:// www.children now.org
Miège C., Les organisations sportives et L’Europe, INSEP Publications, Paris,
2000
Miège C., Le sport en Europe, PUF, Paris, 1996
Mignon P., “La lutte contre le hooliganisme: comparaison européennes”, in
Football, ombres au spectacle. Les cahiers de la sécurité intérieure, No. 26,
pp. 92-107, 1996
Mignon P., La violence dans les stades: supporters, ultras et hooligans, Les
cahiers de l’INSEP, Paris, No. 10, 1995
251
Sport i nasilje u Europi
252
Bibliografija
253
Sport i nasilje u Europi
254
Bibliografija
255
Sport i nasilje u Europi
256
Nakladnik: Council of Europe Publishing
Naslov izvornika: Sport and Violence in Europe / Sports et violences en Europe
∂ Council of Europe, June 2005
Miπljenja izraæena u ovome djelu odgovornost su autora i ne moraju uvijek odraæavati stavove VijeÊa Europe.
Tisak
JiB, Zagreb, Dudovec 3
Distribucija
Neretva d.o.o., Donji preËac 19, Zagreb, Hrvatska
ISBN 978-953-6414-09-3