 franc.

modernisme, od
moderne - nov, suvremen
 više književnih pravaca u
drugoj polovici 19. st.
- suprotstavljanje realizmu i
naturalizmu

 modernizmu prethode:
realizam i naturalizam
 nakon modernizma slijedi:
avangarda

 esteticizam – umjetnost
mora imati estetsku ulogu
 započinje 1857. kada
Charles Baudelaire izdaje
zbirku Les Fleurs du mal
(Cvjetovi zla)
 poezija
 bankrot znanosti
- znanost ne može čovjeku
dati odgovor na pitanje o
smislu života
- A. Schopenhauer
(umjetnost preuzima ulogu
čovjekove tješiteljice,
utočište od stvarnost), F.
Nietzsche (pesimističnost,
život ima smisla samo kao
estetska pojava), Henri
Bergson (racionalizmu i
pozitivizmu suprotstavlja
intuiciju – spoznaja bez
pomoći iskustva i logike)
 stilski pluralizam
„Ono što se radi iz ljubavi je iznad
dobra i zla.“
POEZIJA
 parnasovci – Theophile
Gautier, Leconte de Lisle,
Sully Prudhomme, Jose
Maria de Heredia
 simbolisti – Charles
Baudelaire, Stephane
Mallarme, Paul Verlaine,
Arthur Rimbaud
 dekadentisti – Jules
Laforgue
 ruski simbolisti – Andrej
Beli, Aleksandar
Aleksandrovič Blok, Valerij
Jakovljevič Brjusov
 epika i proza
 drama

„l'art pour l'art“
 utemeljio: Théophile Gautier
(1811. – 1872.)
"Nije uistinu ništa lijepo ako
može služiti nečemu; sve
korisno je ružno." – Gospođica
Maupin (1835.)
 estetska teorija – jedina svrha
umjetnosti je stvaranje ljepote,
mora biti vlastita svrha, ne
smije imati poučnu ulogu, mora
biti neovisna o društvu, politici,
znanosti i filozofiji
 kult ljepote i savršene forme
 slikarska tehnika u pjesmama,
inspiracija iz slikarskih djela
 svestrani umjetnik – slikar,
pripovjedač i pjesnik
 impersonalna poezija pejsažne
tematike
 pjesničke zbirke : Komedija
smrti, Emajli i kameje
 romani : Gospođica Maupin
(temeljen na životu francuske
operne zvijezde Maupin, koja je
bila prvorazredna mačevalka i
često se prerušavala u muškarca,
ljubavni trokut između d'Alberta i
njegove ljubavnice, Rosette, koji
se oboje zaljubljuju u Madelaine
de Maupin, koja je prerušena u
čovjeka po imenu Théodore,
pesimizam o ljudskom identitetu,
sedamnaest poglavlja, najviše u
obliku pisama koje je napisao
d'Albert ili Madelaine)
, Kapetan Francasse
 Gérard de Nerval, Théodore de
Banville
"Od svih ruševina na svijetu,
sigurno je najžalosnije
promatrati ruševinu čovjeka."
  objektivna lirika, analiziranje i
raščlanjivanje osjećaja
 teže postizanju „čiste
 utemeljio : Leconte de Lisle umjetnosti“ i ostvarenju ljepote
pjesničkih slika – pjesme
hladne i objektivne jer ne žele
pomutiti sliku vlastitim
osjećajima
 teme u drugom planu –
najvažnija je forma i jezik

 obilježja :
I. impersonalnost – nema
lirskog subjekta
II. objektivnost – razmišljanja i
opažanja
III. deskriptivnost – detaljno
opisivanje, preciznost i
(1818. – 1894.) slikarska tehnika
IV. kult savršene forme –
ljepota strofe, stiha, rime,
stroga i pravilna forma
 Parnas – mitološka planina,
V. teme – pejsažne, mitološke,
Apolon i muze, simbol
povijesne, objektivna analiza
uzvišenosti i izdvojenosti
osjećaja
umjetnosti od stvarnosti
 pejzažist i animalist
 Sully Prudhomme, Jose Maria
- zbirka Barbarske poeme –
de Heredia
egzotični pejzaž i divlje
 kule od bjelokosti – pjesnički
životinje, osim toga mitovi i
aristokratizam, namjerna i
drevne civilizacije
naglašena povučenost i
izoliranost od društva,
 pesimist, fatalist i doživljaj
sanjarenje i poezija kao jedini
besperspektivnosti života
realnost pjesnicima
 pjesničke zbirke : Antičke
 pjesme 37 pjesnika pod
poeme, Barbarske pjesme,
naslovom Suvremeni Parnas
Tragične poeme i Posljednje
pjesme

(1821 – 1867.)
 prvi moderni pjesnik, prvi
pjesnik velegrada, prvi u nizu
prokletih pjesnika
 Cvjetovi zla – prva moderna
zbirka pjesama, posvećena
Gautieru
- novi senzibiliteti/ osjećaji,
novi pojam lijepog, nova
urbana sredina
- želio nazvati Limb; V. Hugo
„Vaši Cvjetovi zla blješte i sjaje
kao zvijezde.“
- oksimoron – razapetost
između ideala koje naslućuje i
zla koje vlada svijetom i kojemu
se i sam odaje
- usporedivo s Kanconijerom
 usavršio i afirmirao književnu
vrstu pjesmu u prozi
 njegova poezija predstavlja
sintezu romantičarske tradicije
i novih pjesničkih modela
 tragična pjesnikova
podvojenost : duhovno –
materijalno, božansko –
sotonsko, dobro – zlo, ljepota –
ružnoća, težnja za spasenjem –
želja za propadanjem
 ironičan i destruktivan pogled
na svijet
„Najpodliji trik koji je vrag
izveo bio je kad je uvjerio svijet
da ne postoji.“
 struktura Cvjetova zla – šest
dijelova kao šest etapa
pjesnikova životnoga i
umjetničkoga putovanja –
kretanja u suprotnostima
 I. Spleen i ideal
- pjesme o uzletima i
 sinestezija – pjesnička figura
padovima duhova
spajanja raznih osjeta u
- teme su umjetnost,
metaforičkoj pjesničkoj slici,
ljepota, ljubav, apstraktna
tajanstvena povezanost svega u
čeznuća, slom ideala i
svijetu
konačan pad u spleen
- olfaktivni osjet (miris) →
II. Pariške slike
taktilni osjet (ko put dječja
- pokušaj bijega od
svježi)→ gustativni i auditivni
samoga sebe i utapanje u
osjet (slatki ko oboe) →
velegradu
vizualni osjet (ko polja zeleni)
- teme su mračni
velegradski prizori
III. Vino
 proturječni doživljaj ljepote –
- pokušaj bijega i traženja
ljepota u onome što je čovjek
utočišta u alkoholu
stvorio, pa bilo to i ružno –
IV. Cvjetovi zla
estetika ružnoće
- bijeg u dekadentnom
- traženje ljepote u opisivanju
prepuštanju zlu i razvratu
ružnih i odvratnih životnih
V. Pobuna
pojava
- ironična pobuna protiv
Boga i pjesnikov
 pjesničke zbirka Male pjesme u
sotonizam
prozi – Spleen Pariza
VI. Smrt
- logičan završetak zbirke,
 spleen – osjećaj dosade i
jedina mogućnost
životnoga zamora; tuga, jad,
smirenja i razrješenja
tjeskoba, zlovolja – „smor“
tajne postojanja
 prvi autor pjesama u prozi
Francuz Aloysius Bertrand
 simbol – zamjenjivanje
osnovnoga značenja njezinom
alegorijskom oznakom
“Zlo se učini bez napora,
- simbolistima veza između
naravno, to je djelo sudbine,
stvarnoga, osjetilnoga,
dobro je uvijek produkt
vidljivoga, fizičkoga svijeta i
umjetnosti.”
nestvarnoga, nadnaravnoga i
metafizičkoga svijeta
glavni pravac pjesničkog
modernizma
vrhunac u posljednjim dvama
desetljećima 20. st.

reakcija na sentimentalizam
romantizma i objektivnost
parnasovaca
pjesnički program –
Baudelairova pjesma Suglasja
smisao poezije u nagoviještanju
čiste ideje iza pojavnoga svijeta
– prodiranje iza pojavnosti, do
same tajne života
otvoreno ruganje
malograđanskom ukusu
nova, iznenađujuća i šokantna
poezija
središnji časopis razdoblja je
odraz otuđenja modernoga Simbolist
urbanog čovjeka, pobune protiv
predstavnici : Mallarme,
pravila, dekadencija i cinizam
Verlaine, Rimbaud, Jean
Moréas i Valery
za Baudelaira je pjesnik tumač, - ruski simbolisti : Brjusov, Bok
Verlainea prokletnik, a i Beli
Rimbauda vidovnjak simbolisti raskidaju s
obilježja : nova tematika, tradicionalnom poezijom i
sugestivnost i simboličnost, uvode motiv vječne potrage za
glazbenost, forma od soneta do novim
slobodnog stiha Rimbaud i Mallarme razvijaju
preteča je C. Baudelaire ideju čiste poezije
Jean Moreas 1886. napisao - posvećuju se jeziku, smatraju
simbolistički manifest (Le da poezija treba djelovati
Symbolisme) neposredno, kao glazba

(1844. – 1896.)
„Doista, ništa nam dušu ne
usrećuje više nego kad smo
žalosno učinili manje tužnim.“
 poetiku izražava u
programatskoj pjesmi
Pjesničko umijeće
- Glazbe nad svim i prije
svega!
- neparan stih koji svojom
nedovršenošću vuče čitatelja
da čita dalje
- asonanca
 impresionizam – lat. dojam,
umjetnički pravac u drugoj
polovici 19. st.
- zaustavljanje trenutnoga
osobnog dojma, tema pejsaža
koji postaje slika
umjetnikove duše
 stvara poeziju u kojoj nema
snažnih tonova nego se
smisao traži u nijansama
dojmova i osjećaja
- jednostavni jezik –
glazbena izražajnost
 pjesnik melankolična
ugođaja, ljubavnih boli,
uspomena i pejsaža
 pjesničke zbirke :
Saturnijske poeme – utjecaj
parnasovaca, ljubavna
melankolija
Galantne svetkovine –
inspiracija u prizorima
komedije dell' arte, slike
starih majstora
Romance bez riječi –
glazbenost stiha, zvučanje
važnije od samih riječi
 „impresionist među
simbolistima“
 esej Prokleti pjesnici u kojem
opisuje pjesnike svoje
generacije, naziv postaje
sinonim za njih
 Rimbaud mlađi od njega, ali
ga smatrao pjesničkim
uzorom

(1854. – 1891.)
„Pjesnik je, dakle, zaista
kradljivac plamena.“
 stvaralaštvo trajalo od 16. do
20. godine života
 neobično poseban i
kvalitetan pjesnički opus
 dvije faze stvaralaštva
- rane pjesme – ironična
pobuna protiv tradicionalnih
vrijednosti obitelji,
domoljublja i kršćanstva
- prva faza završava pjesmom
Samoglasnici
- 1871. oblikuje svoju poetiku
- pismo-manifest Pismo
vidovnjaka (kritika
tradicionalne, subjektivne i
sentimentalne poezije –
zalaže se za objektivnost) i
poema Pijani brod
(uspoređuje svoju poeziju s
brodom koji slobodno i bez
kormila prezre sigurne luke
tradicionalne poezije)
 zbirka lirskih pjesama
Pjesme i pjesama u prozi
Sezona u paklu (lirska
autobiografija) i Iluminacije
 utjecao na avangardnu
književnost i nadrealizam, te
razvoj slobodnog stiha
 univerzalni jezik
- reforma pjesničkog jezika
- Alkemija slova – govori o
stvaranju univerzalnog jezika
koji bi imao neograničenu
sposobnost izražavanja i
kreacije
- jezik koji prodire u misterij
života, kojim razgovaraju
duše, koji sažima sve mirise,
zvuke, boje
 Marina – jedna od prvih
pjesama napisana slobodnim
stihom
- tehnike pretapanja
pjesničkih slika – važno
obilježje moderne lirike
„Treba se baviti nepoznatim
da bi se došlo do nečega
novog.“

(1842. – 1898.)
„Poezija se ne stvara od
ideja, nego od riječi.“
 malo i rijetko pisao jer je
težio savršenstvu izraza
 „nedostižan uzor“ i
„književni perfekcionist“ –
pjesme dorađivao godinama
 preteča vizualne, konkretne
poezije
 pjesnik za pjesnike – poezija
teško razumljiva običnom
čitatelju
 za čitanje njegove poezije
trebaju “mozgovne naočale“
 glazbeni impresionist Claude
Debussy uglazbio njegovu
poemu Faunovo popodne
 *Bacanje kocki nikad neće
ukinuti slučaj –
najavangardnije djelo
ispunjeno neprozirnom
simbolikom, naglašena
vizualnost strukture tekst,
riječi razbacane po papiru
 dvije faze stvaralaštva
- prva faza pod utjecajem
Baudelaira – teme
podvojenosti između
stvarnosti i ideala, te želja za
bijegom iz skučenih životnih
okvira (Azur, Vjetar s mora)
- u drugoj fazi pronalazi
ideal, posvećuje se jeziku kao
književnom materijalu i
njegovim izražajnim
mogućnostima
- dramska poema Faunovo
popodne, zbirka izabranih
pjesama Pjesme, pjesnička
proza *
 hermetična (zatvorena)
poezija
- želi ostvariti čistu poeziju
koja izražava čistu ideju
- jezik, glazbeni efekti i
simboli u središtu
- važna sugestivnost, a ne
razumljivost (magijski jezik)
- uzor glazba
- individualni i komplicirani
pjesnički simboli, pjesma kao
šifrirana poruka
- intelektualistička poezija
namijenjena čitateljskoj eliti